Está en la página 1de 5

MONOCITOZA

UVOD Monociti su jedna od est vrsta leukocita, bijelih krvnih stanica koje imaju zadau zatititi organizam od razliitih zaraznih i toksinih agenasa. Da bismo bolje shvatili njihovu funkciju u organizmu, potrebno je opisati i nain njihovog razvoja. Naime, monociti nastaju, kao i sve ostale krvne stanice iz pluripotentne hematopoetske matine stanice iz koje diferencijacijom nastaju multipotentne matine elije od kojih se dalje razvijaju mijelopetske loze. Mijelopoeza, oznaava hematopoezu u uem smislu i proces je kojim nastaju eritrociti, granulociti, monociti i trombociti, a odvija se u kotanoj sri. S druge strane je limfocitna loza iz koje nastaju B i T limfociti i plazma stanice u razliitim limfatinim organima, tj. u kotanoj sri, uz daljnju diferencijaciju, sazrijevanje i proliferaciju u timusu, limfnim vorovima i/ili slezeni. Ovaj se proces naziva imunopoeza. Dakle, dvije su glavne leukocitne loze, i to mijelocitna poinje mijeloblastom i limfocitna poinje limfoblastom. Eritrociti su crvene krvne stanice koje slue za oksigenaciju tkiva, dok su trombociti krvne ploice koje imaju bitnu ulogu u hemostazi i koagulaciji. S druge strane su monciti i granulociti ija je uloga zatita organizma od razliitih uzornika fagocitozom. Nakon naputanja kotane sri, monociti se prenose krvlju. U tom su stadiju oni jo uvijek nezreli i imaju jako malu mo suprotstavljanja zaraznim agensima. Ipak, iako nezreli oni imaju sposobnost fagocitoze i ponaaju se slino kao neutrofili. Njihova se sposobnost suzbijanja tetnih agenasa mnogostruko povea kada oni uu u tkiva i tu sazriju. Tada se u njihovoj citoplazmi stvara veliki broj lizosoma i njihov se promjer povea, pa izgledaju poput vree ispunjene zrncima. Takve se elije nazivaju makrofagi. Moe se rei da su monociti zapravo nezreli makrofagi. Kada monociti dospiju u tkiva i postanu makrofagi, mogu se kretati tkivima ili mogu ostati privreni za neka tkiva mjesecima ili ak godinama dok ne zatrebaju za obavljanje specifinih funkcija. Svi ovi: monociti, pokretni makrofagi, privreni tkivni makrofagi, te neke specijalizirane endotelne elije nazivaju se monocitno makrofagnim sistemom, odnosno retikulo-endotelnim sistemom (RES). Takvi su npr: makrofagi u limfnim vorovima, alveolarni makrofagi, Kupfferove stanice u jetri, makrofagi u slezeni i kotanoj sri i sl. Naime, ukoliko se tkivo oteti iz bilo kojeg razloga ili uzroka dolazi do reakcije organizma u vidu oslobaanja brojnih tvari koje uzrokuju sekundarne promjene upalu. Nekoliko minuta

nakon oteenja tkiva, tkivni makrofagi odmah poinju sa fagocitozom, to je prva linija odbrane. Ubrzo potom na upaljeno mjesto ponu pristizati neutrofili, privueni raznim hemijskim tvarima kemotaksijom. Ovo je druga linija odbrane. Trea linija odbrane jeste navala monocita i makrofaga u upaljeno podruje jer je broj monocita u krvi znatno manji od onog neutrofila, te oni sporije dolaze do ciljnog mjesta. Ipak nakon nekoliko dana dramatino se povea produkcija granulocita i monocita u kotanoj sri, to je etvrta linija odbrane. Normalan udio monocita u ukupnom broju leukocita u krvi jeste oko 2-10%, a apsolutni broj kree se u intervalu od 0,2-0,8 x 109/L. Nalaz apsolutnog broja monocita veeg od 0,8 x 109/L naziva se monocitoza, odnosno povien broj monocita. Monocitoza se vrlo esto sree u toku hroninih infekcija, nekih malignih bolesti, ali i nekih drugih bolesti, i to: Infekcije: tuberkuloza, bruceloza, listerioza, subakutni bakterijski endokarditis, lues, neke virusne infekcije i infekcije uzrokovane protozoama i rikecijama (npr. kala azar, malarija, groznica stjenovitih planina...) Krvni i imunoloki uzroci: hronina neutropenija i mijeloproliferativni poremeaji Autoimune bolesti i vaskulitis: sistemski lupus eritematodes, reumatoidni artritis Maligne bolesti: Hodgkinova bolest i neke leukemije (npr. hronina mijelomonocitna i monocitna leukemija) U fazi oporavka od neutropenije ili akutne infekcije Ostale bolesti: sarkoidoza i poremeaji skladitenja lipida1

http://en.wikipedia.org/wiki/Monocytosis

RAZRADA TEME DIFERENCIJALANA KRVNA SLIKA Diferencijalana krvna slika (DKS), leukocitarna formula ili hemogram pokazuje udio pojedinih vrsta leukocita u njihovom ukupnom broju u perifernoj krvi. U procjeni rezultata koji se odnose na leukocite nije bitan samo ukupni broj leukocita nego je vaan i meusobni odnos pojedinih vrsta leukocita unutar ukupnog broja. To moe uputiti na uzrok koji je doveo do nekog poremeaja. Vanost odreivanja diferencijalane krvne slike (DKS), je u sljedeem: Razliiti antigeni ( virusi, bakterije, paraziti, gljivice itd. ) kada uu u ljudsko tijelo dovode do provokacije pojedinih klasa leukocita koji proliferiraju ( poveava se njihov broj ) sa ciljem unitavanja tog antigena. Na osnovu te injenice ljelari razliitih specijalnosti kada dobiju povean broj odreene klase leukocita mogu indirektno zakljuiti koja klasa antigena je dovela do infekcije. Test je nespecifian ali jako koristan kao pomoni dijagnostiki test za postavljanje dijagnoze razliitih tipova infekcije. Tako povean broj neutrofila ( neutrofilija ) govori o moguoj akutnoj bakterijskoj infekciji, povean broj eozinofila ( eozinofilija ) govori o parazitarnim infekcijama, povean broj limfocita ( limfocitoza ) govori o virusnoj infekciji, povean broj bazofila ( bazofilija ) se sree u alergijskim stanjima i povean broj monocita ( monocitoza ) se sree u hroninim bakterijskim infekcijama. Za diferenciranje pojedinih vrsta leukocita vano je znati njihove osnovne morfoloko funkcionalne karakteristike. Neutrofilne granulocite karakterie postojanje brojnih, sitnih, prainastih granula u citoplazmi koje se slabo boje i kiselim i baznim bojama. Jedro neutrofila se sastoji od vie segmenatapa se zbog toga nazivaju i polimorfonukleari. Mlae forme neutrofila imaju jedro sa manjim, a starije sa veim brojem segmenata. Jedro sa jednim segmentom ima oko 5%, sa dva segmenta oko 30%, sa tri segmenta oko 45%, sa etiri segmenta oko 18% i sa pet segmenata oko 2% neutrofila. Pojava veeg broja mlaih formi neutrofila (sa nesegmentiranim, tapastim jedrom) ukazuje na veu aktivnost kotane sri i naziva se skretanje krvne slike u lijevo. Suprotno, pojavu veeg broja starijih formi neutrofila sa hipersegmentiranim jedrima nazivamo skretanje krvne slike u desno. Eozinofilne granulocite karakteriu krupne granule u citoplazmi koje se kiselim bojama boje u crveno. Jedro ima dva segmenta rasporeena u obliku bisaga. Bazofilne granulocite karakteriu relativno velike tamnoplave granule koje su rasporeene u citoplazmi, ali prekrivaju i relativno veliko jedro, obino sastavljeno od dva segmenta. Monociti su agranulociti, vei od ostalih leukocita sa bubreastim ili potkoviastim, obino, ekscentrino postavljenim jedrom i bogatom svijetloplavom citoplazmom u kojoj se nalaze sitne azurofilne granulacije. Limfociti imaju veliko jedro sa mnogo hromatina koje se intenzivno boji baznim bojama i obino uzak pojas citoplazme koja ga okruuje. Koliina citoplazme ovisi o veliini stanice. Uglavnom se uoavaju mali limfociti. Mogue je uoiti na preparatu i trombocite kao male krvne ploice obojene bazinim bojama.

CILJ VJEBE Napraviti krvni razmaz, obojiti ga i uraditi diferencijalnu krvnu sliku kod ovjeka PRIBOR Lanceta za jednokratnu upotrebu, Vata, alkohol, predmetna stakla, May-Grnvald reagens, Staklene posudice za reagens i destilovanu vodu, Petrijeva posuda s 2 staklena valjia, Mikroskop, Imerziono ulje, xylol, Posuda za odlaganje upotrebljenog materijala IZVOENJE VJEBE Predmetno staklo predhodno prebrisati vatom namoenom u alkohol i posuiti radi uklanjanja eventualnih tragova masnoe.Nakon dezinfekcije i uboda u jagodicu etvrtog prsta lijeve ruke, kap krvi stavimo na jedan kraj istog i suhog predmetnog stakla. Razmaz krvi pravi se tako da se rub drugog istog predmetnog stakla primakne ovoj kapi pod uglom od 30 do 40. Kada se krv zbog adhezije razlije uz njegov rub, u jednom potezu, ravnomjernom brzinom pod istim uglom povui predmetno staklo ka suprotnom kraju. Razmaz treba da budetanak, homogen i dovoljno velik. Nakon toga razmaz se sui na sobnoj temperaturi ( oko 1 sat ). Osuen razmaz se postavi na staklene valjie u Petrijvoj posudi i boji May-Grnwald-ovim reagensom. Reagens sadri eozin-kiselo-metilensko modrilo u metilnom alkoholu. Reagens se u tanjem sloju prelije preko preparata i ostavi da stoji 3 minute. Nakon toga razmaz se prelije jednakom koliinom destilovane vode. Nakon 3-5 minuta tenost se odlije, a preparat se opere destilovanom vodom. Nakon suenja, na sobnoj temperaturi, preparat se posmatra pod mikroskopom. Preparat se postavi na stoi mikroskopa. Prvo se pod najmanjim uveanjem, pronae slika.Zatim se stavi kap imerzionog ulja na preparat i pod imerzionim objektivom vri diferenciranje leukocita. Drugi objektivi se nesmiju dovoditi u kontakt sa imerzionim uljem. Preparat se pod mikroskopom pomjera tako da se dva puta ne prelazi preko istog vidnog polja. Na preparatu su najbrojniji eritrociti, bezjedarne stanice promjera oko 7-8 mikrometara obojene blijedo ruiasto. Uoene leukocite upisati u predhodno pripremljenu tabelu tako da prvih 10 leukocita upisujemo u redove prve kolone prema vrsti leukocita. Sljedeih 10 u redove druge kolone i tako redom. Brojanje prekidamo kada ispunimo svih 10 kolona odnosno kada se izbroji ukupno 100 leukocita

Po zavrenom brojanju imerzioni objektiv OBAVEZNO OISTITI VATOM NATOPLJENOM KSILOLOM DA SE UKLONE TRAGOVI IMERZIONOG ULJA.

INTREPRETACIJA REZULTATA Odnos broja leukocita u perifernoj krvi, hemogram u fiziolokim uslovima prikazan je na sljedeoj tabeli Hemogram :
VRSTA LEUKOCITA Neutrofilni (neutrofili) GRANULOCITI Eozinofilni (eozinofili) Bazofilni (bazofili) Limfociti AGRANULOCITI Monociti 1-10% 0,01 - 0,10 PROCENAT 40-75% 1-6% 0,5-1% 20-45% INDEX 0,40 - 0,75 0,01 - 0,06 0,005 - 0,01 0,20 - 0,45

Relativan porast broja neutrofila naziva se neutrofilija, eozinofila eozinofilija, bazofila bazofilija, limfocita limfocitoza i monocita monocitoza. Relativan pad broja neutrofila je neutropenija, limfocita limfopenija itd. Neutrofiliju nalazimo kod akutnih upala infektivnog porijekla najee uzrokovanih bakterijama ( sem kod arlaha kod koga postoji neutropenija ). Eozinofilija je prisutna kod aleergijskih i parazitarnih oboljenja ZAKLJUAK Monociti su jedna od est vrsta leukocita. Sazrijevaju u kotanoj sri i dospijevaju u krvotok, odakle odlaze u tkiva i tu dalje sazrijevaju u makrofage. Iako jos nedovoljno zreli, krvni monociti imaju sposobnost fagocitoze, ali njihova sposobnost odbrane organizma nije ni blizu onakva kakvu imaju makrofagi. Budui da je za njihovo sazrijevanje i prelazak iz kotane sri u krv, potrebno odreeo vrijeme (3-4 dana), povean broj monocita (monocitoza) e se pojaviti u neto kasnijem stadiju akutne infekcije. Stoga je i logino da e se izraena monocitoza javljati vrlo lesto u hroninim infekcijama, u toku malignih oboljenja ili u oboljenjima koja imaju autoimuni karakter.

Literatura/Reference: Gyton A.C. Medicinska fiziologija http://en.wikipedia.org/wiki/Monocytosis

También podría gustarte