Está en la página 1de 5

Eukaristia: I. NIFIKASHONNAN DI E PALABRA. 1 Akshon di gradisimentu i bendishon.

Eukaristia ta nifiká rekonosementu, gratitut; di ei ta bini e nifikashon: akshon di gradisimentu. E


sentido aki ku ta esun mas komun den e griego profano, tambe ta presente den e Beibel griego, di
manera partikular den e relashonnan humano (Sab 18,2; 2Mak 2,27; 12,31; Hch 24,3; Rom 16,4).
Pa ku Dios, e akshon di gradisimentu (2Mak 1,11; 1Tes 3,9; 1Kor 1,14; Kol 1,12), ta wòrdu realisá
normalmente den forma di orashon (Sab 16,8; 1Tes 5,17s; 2Kor 1,11; Kol 3,13, etc), por ehèmpel,
den e kuminsamentu di e kartanan di Pablo (p.e, 1Tes 1,2). Di e manera aki e ta uni ku e
bendishonnan ku ta selebrá e maravianan di Dios, pasobra hende ta risibí e maravianan aki komo
benefisionan ku ta hasi e alabansa haña e sentido di rekonosementu di loke Dios a hasi. Den e
kondishonnan aki nan ta kompañá e akshon di gradisimentu ku un anamnesis1 pa medio di kua e
memoria ta kòrda di e pasado (Jdt 8,25; Ap 11,17s), i e eukarestein (e akshon di gradisimentu) ta
ekivalente na e eulogein (bendishon) (1Kor 14,16ss). E eulogia-eukaristia aki ta presente
prinsipalmente den e kumindanan hudiu, kaminda e bendishonnan ta alabá i duna grasia na Dios pa
e kuminda ku a duna na hende. Pablo ta papia den e sentido aki di kome ku “eukaristia” 2 (Rom
14,6; 1Kor 10,30; 1Tim 4,3).
2. E uso di Hesus i e uso kristian. Segun e sinoptikonan3 (Mt 14,19 i paralelonan) Hesus ta
pronunsiá un bendishon den e promé multiplikashon di e pannan, pero segun Huan 6,11.23 e ta
pronunsiá un “akshon di gradisimentu”; den e di dos multiplikashon Mt 15,36 ta menshoná un
“akshon di gradisimentu”, miéntras Mar 8,6 ta papia di un “akshon di gradisimentu” riba e pan i un
“bendishon” riba e piská nan. E ekivalensia práktiko aki ta yuda pa no diferensiá den e último sena
e “bendishon” riba e pan (Mt 26,26p; kf. Luk 24,30) i e “akshon di graisimentu” riba e kopa (Mt
26,27p). Ademas, Pablo ta papia di modo inverso di e “akshon di gradisimenti” riba e pan (1Kor
11,24) i e “bendishon” riba e kopa (1Kor 10,16).
En realidat, e palabra eukaristia a prevalesé den e uso kristian pa papia di e akshon ku Hesus a
instituí den e anochi promé di su morto. Pero no mester lubidá ku e palabra aki ta ekspresá un
alabansa di e maravianan di Dios ku por ta ku un gradisimentu pa e bon ku hende ta haña di e
maravianan ei, pero tambe ta mas ku esei. Pa medio di e akto desisivo kaminda Hesus ta konfia na
un kuminda e balor eterno di su morto redentor, El a kumpli i a fiha pa tur e siglonan e homenage di
su mes persona i di tur e kosnan na Dios4, ku ta e elemento propio di e “religion” i ku ta e elemento
esensial di su obra di salbashon: den su persona ku ta wòrdu ofresé den e krus i den eukaristia,
henter humanidat i henter universo ta bolbe serka Tata. Nos por haña e rikesa aki di e Eukaristia, ku
ta hasi di dje e sentro di e kulto kristian, den tekstonan ku mester analisá ku mas detaye.
II. INSTITUSHON I SELEBRASHON PRIMITIVO. 1 E relatonan. Den e TN tin kuater tekstonan
ku ta papia di e institushon di eukaristia: Mt 26,26-29; Mar 14,22-25; Luk 22,15,15-20; 1Kor
11,23ss. Loke Pablo ta “transmití” asina, despues ku el a “risibi’e” parse ta sin duda un tradishon
litúrgiko; i mesun kos mester bisa tokante e sinóptikonan, ku ta relatá esaki den un resumen solèm
ku no ta di akuerdo ku e konteksto: ke men ku aki, nos ta mira reflehonan bunita di kon e promé
Iglesianan tabata selebrá e sena di Señor. E semehansa i e diferensianan entre e relatonan ta haña
splikashon pa kousa e orígen di kada un di nan. E redakshon mas relashoná ku e kultura i lenga
arameo den Mar kisas ta presentá e tradishon palestino, miéntras ku esun di Pablo, ku ta un tiki mas
griego, ta reflehá e tradishon di e Iglesianan di Antiokia òf di Asia Menor. Mt ta representá sin duda
e mesun tradishon di Mar, ku algun variashon òf elemento adishonal ku por ta ainda di orígen
litúrgiko. Pa loke ta trata di e relato di Luk, esaki ta presenta problemanan delikado i ku a haña
diferente solushon: e versikulonan 15-18 por representá un tradishon antiguo hopi diferente di e
otronan òf di manera mas probabel esaki ta un aplifikashon ku Luk a tuma for di e mesun Mar
14,25; pa loke ta trata di e versíkulonan 19-20, ku mester konsiderá outéntiko kontra e testigunan
esnan ku ta omití 19b-20, ta wòrdu konsiderá sea un kombinashon entre Mar i 1Kor ku Lukas mes a
hasi, òf tambe otro forma di e tradishon di e Iglesianan helenístiko 5, ku lo bira asina e di tres testigu
1 Ta nifiká memoria.
2 Ke men kome ku akshon di gradisimentu.
3 E evangelionan di Mat, Mar, i Luk.
4 Ke men dor di esei el a kumpli i a fiha e homenage ku e mes i tur otro kos tin ku duna Dios.
5 Ke men e Iglesianan di kultura griego
litúrgiko banda di Mar/Mt i di 1Kor. Pa e sobrá kosnan, e variantenan entre e diferente tekstonan
aki, ta di menor importansia, eksepto e òrdu di ripitishon 6, ku Mar/Mt ta omití, pero ku e testimonio
di 1Kor/Luk i e probabilidat interno ta hasi aseptá komo un elemento primitivo.
2. E konteksto históriko. E interpretashon di e tekstonan aki ta dependé di e konteksto históriko i
esaki ta un otro problema. Pa e sinóptikonan tabata en bèrdat un kuminda di pasku (Mk 14,12-16);
pero segun Hn 18,28; 19,14.31, e pasku no a ser selebrá te e dia siguiente, esta e atardi di djabièrnè.
E spesialistanan a usa diferente teoria pa splika e diferensia aki; sea ku nan ta kontradesí Huan, ku
segun nan a retrasá e kuminda un dia pa asina por ekspresá e simbolismo di e morto di Hesus na
mes ora ku e hudiunan tabata sakrifiká e lamchi di pasku (Hn 19,14.36), òf sea dor di pretendé ku e
pasku a wòrdu selebrá e aña ei riba djaweps i djabièrnè dependiendo di e gruponan hudiu, òf tambe
dor di imaginá un pasku esenio selebrá den e anochi di djamars, i ku Hesus a uni na dje. Loke ta
parse mas mihó ta atmití ku dor ku Hesus tabata sa ku E tabata bai muri den e mes momento di e
pasku, el a antisipá esaki7 un dia, i el a hasi e rito di pasku pa asina e por uni ku esei e rito nobo, ku
lo ta e rito di e pasku di e TN: e solushon aki ta respetá e kronología 8 di Hn i tambe ta tuma kuenta
di e presentashon di e sinoptikonan.
3. Kuminda Religioso i kuminda di Señor. Efektivamente, den e tekstonan di e institushon, e
perspektiva paskual, ta hopi mas presente ku e perspektiva di kualke kuminda hudiu solèm, òf di un
kuminda esenio, ku ta loke e spesialistanan a usa pa purba spliká e último sena. E sekuensia
inmediato pan/biña den e último sena ku ta manera esun di e kumindanan di Qumram, ta un
kontakto superfisial ku no tin hopi importansia, pasobra den e tekstonan di evangelio esaki por ta e
konsekuensia di un resúmen litúrgiko, kaminda solamente tabata wòrdu konservá e dos
elementonan importante di e último kuminda di Hesus: e pan na kuminsamentu i e di tres kopa na
final, eliminando tur loke tabata sosodé entre nan; Ademas tin un marka di loke tabata tin mei mei
di e dos kosnan aki ku ta revelá hopi; esaki nos ta mira den e ekspreshon “despues di e kuminda” na
1Kor 11,25 ku ta aparesé promé di e kopa. Pero ademas den e kumindanan esenio di Qumram ta
falta e teologia di pasku ku ta wòrdu ekspresá ku e palabranan di Hesus i no tin fundeshi pa afirmá
ku esaki ta un elemento posterior ku ta bini dor di influensia di Pablo òf di e Iglesianan helenistiko.
E kumindanan esenio, ku tabata tin un seremonia bon ordená pa reglanan, i ku tabata paresido na e
kumindanan di e gruponan hudiu di e époka ei, no por hasi mas ku kòrda nos loke tabata e kuminda
ordinario di Hesus i su disípulonan, i loke e kumindanan di e disípulonan lo tabata despues di
resurekshon di Hesus ora nan a reuní atrobe manera nan tabata hasi ántes rònt di e maestro, i awor
nan tabata hasi ku e seguridat ku Hesis tabata semper ku nan komo kyrios resusitá i bibu pa semper.
Efektivamente, no mester a deskubrí semper e eukaristia den e kumindanan di kada dia ku e
promé rumannan di Herusalèm tabata hasi ku alegria kibrando e pan den nan kas (Ech 2,42.46). E
kibramentu di pan aki, por ta tabata solamente un kuminda ordinario, religioso sí, manera tur
kuminda semita, ku tabata tin su sentro den e rekuerdo i e spera di e maestro resusitá, i despues nan
tabata uni na e kuminda aki e eukaristia den sentido propio ora nan tabata renová e palabranan i e
gestonan di Señor pa drenta den komunion ku su presensia misterioso pa medio di e pan i e biña,
asina un kuminda ordinario tabata keda transformá den e “kuminda di Señor” (1Kor 11,20-34). Ora
e elementonan di e rito hudiu a ser kitá for di e eukaristia aki, a ser selebrá no mas kada aña, pero
kisas kada siman (Ech 20,7.11); pero tòg nos no tin sufisiente informashon, i tampoko nos no por
disidí den e diferente tekstonan kaminda nos ta haña e ekspreshon “kibramentu di pan” si ta trata di
un kibramentu di pan ordinario òf si ta trata di e eukaristia den e sentido propio (Ech 27,35; Lk
24,30.35).
III. E EUKARISTIA, SAKRAMENTO DI NUTRISHON. 1 E kuminda, signo religioso. E
eukaristia, ku a ser instituí durante un kuminda, tabata un rito di nutrishon. For di e tempunan mas
antiguo, di manera partikular den e mundu semita, e hende a rekonosé ku e alimentonan tabata tin
un balor sagrado, debí na e generosidat di e dibinidat i e aptitut ku nan tin pa duna bida. Hende ta
bendishoná Dios pa e biennan di Pan, awa, biña, frutanan, etc. E kuminda mes tin un balor

6 Ke men e òrdu di “hasi esaki komo mi memorial”.


7 Ke men su sena di pasku.
8 Kronología ta nifiká e órden temporal den kua e echonan ta wòrdu presentá.
religioso, pasobra e kuminda en komun, ta krea vínkulonan entre esnan ku ta kome, i entre nan i
Dios.
2. For di e figuranan na e realidat. Asina den e revelashon bíbliko, alimento i kuminda ta dos
palabranan pa ekspresá e echo ku Dios ta komuniká e bida na su pueblo. E maná i e slokenan di
Eksodo, mes kos ku e awa ku a sali for die baranka na Horeb (Sal 78,20-29) ta realidatnan
simbóloko (1Kor 10,3) ku ta pre-figurá e don berdadero ku ta sali for di boka di Dios (Dt 8,3; Mt
4,4), e palabra ku ta e pan berdadero ku a baha for di shelu (Eks 16,4).
Awor, e figuranan aki ta keda kumplí den Hesus. E ta en pan ku ta duna bida, promé pa su
palabra ku ta habri e porta pa bida eterno na esnan ku ta kere (Hn 6,26-51) despues pa su karni i su
sanger ku ta wòrdu duná komo kuminda i bibida (Hn 6,51b-58). Hesus a bisa e palabranan aki, ku ta
anunsiá e Eukaristía, despues di a alimentá milagrosamente e multitut den e desierto (Hn 6,1-15). E
don ku e ta primintí i ku e ta pone na lugá di e maná (Hn 6,31s.49s) tin un vínkulo ku e maravianan
di éksodo, na mes tempu e kuminda aki ta aparesé den e horizonte di e komementu mesiániko 9, ku
ta imágen di e felisidat selestial, un imágen ku tabata hopi familiar pa e mundu hudiu (Is 25,6; wak
tambe e tekstonan di e rabinonan) i pa e TN (Mt 8,11; 22,2-14; Lk 14,15; Ap 3,20; 19,9).
3.E kuminda di Señor, memorial i promesa. E último sena ta manera e último preparashon di e
komementu mesiániko kaminda Hesus lo bini bèk pa topa ku esnan ku ta di dje, despues di un
prueba ku ta serka di sosodé. E “pasku kumplí” (Lk 22,15s) i e biña nobo (Mk 14,25 i paralelonan)
ku e lo disfrutá ku nan den e reino di Dios, ta wòrdu prepará den e último kuminda dor di hasi pa e
pan i e biña nifiká e realidat nobo di su kurpa i di su sanger.
E rito di e kuminda di pasku ta duna Kristu un okashon ku el a buska i ku ta hopi apropiá. E
palabranan ku e tata di famia tabata pronunsiá den dje riba e alimentonan, prinsipalmente riba e pan
i riba e di tres kopa, tabata hasi pa e kosnan aki haña e poder di por hasi kòrda riba e pasado i duna
un speransa di loke lo bini, te asta e punto ku esnan ku tabata kome di nan tabata biba atrobe e
pruebanan di e Éksodo i tabata biba di manera adelantá e promesanan mesiániko. Ademas di esaki,
Hesus ta hasi uso di e poder kreativo ku e spiritu semítiko 10 ta rekonosé den e palabranan, i ta
oumentá esaki ku su outoridat soberano 11. Asina e ta duna e pan i e biña un sentido nobo, e no ta
splika nan, pero e ta transformá nan. E no ta interpretá, pero e ta disidí riba nan, e ta dekretá: esaki
ta mi kurpa, ke men di awor pa dilanti e lo ta esei. E verbo di union “ta” ku sigur no ta presente den
e ekspreshon arameo, no ta sufisiente pa hustifiká e realismo, pasobra e verbo aki por wòrdu usá pa
ekspresá un nifikashon simbóliko: “e tempu di kosecha ta e fin di mundu; esnan ku ta rekohé e
kosecha ta e ángelnan”(Mt 13,39). Ta e situashon kaminda Hesus ta pronunsiá e palabranan aki loke
ta eksigí un sentido fuerte di e palabranan. Hesus no ta proponé un parábola kaminda e ophetonan
por a yuda komprendé un realidat apstrakto; e ta presidí un kuminda, kaminda e ritonan di
bendishon ta duna e alimentonan un balor di un otro orden. I en e kaso di Hesus e balor aki ta asina
grandi i asina realista ku no tin un otro realidat ku por kompará kuné, i e balor aki ta bini for di e
realidat ku E ta bibando: un morto redentor ku dor di e resurekshon ta surgi na e bida
eskatológiko12.
IV. E EUKARISTIA, SAKRAMENTO DI UN SAKRIFISIO. 1. E anunsio di e morto redentor. Si,
ta morto redentor, pasobra e kurpa lo ta duná pa boso (Lk; 1Kor tin solamente “pa boso”, ku
bariashonnan ku poko garantia); e sanger lo ta “dramá pa boso” (Lk) òf “pa un multitut” (Mk/Mt). E
echo mes ku e pan i e biña ta wòrdu separá riba mesa ta hasi kòrda e separashon violento di e kurpa
i e sanger; Hesus ta anunsiá kla su morto próksimo i ta present’é komo un sakrifisio, ku por ser

9 E komementu mesiániko: den e TB nos ta mira ku e speransa pa e binimentu di e mesias tabata wòrdu ekspresá pa
un komementu maravioso. Efektivamente e mesias mester a kumpli ku tur e milagernan ku Moises a hasi, asina e
mester a duna pueblo kuminda manera Moises a hasi. Hesus a kumpli i surpasá tur esaki. Tòg ainda e komementu
definitivo lo sosodé den e di dos binimentu di Kristu, ora su reino bini di manera definitivo na fin di tempu.
10 Ke men di e kultura di e pueblonan semita. Kòrda ku den e kultura Hudiu i di e pueblonan semita Dios ta krea pa
medio di su palabra, esaki ta nifiká ku e palabra tin poder.
11 Ke men si pa e pueblonan semitiko e palabranan tabata tin un poder grandi, Hesus a hasi pa e poder aki bira
efektivo den e kaso di Eukaristia, pasobra e tin poder, e ta Dios i su poder ta soberano.
12 Bida Eskatológiko, ke men e bida definitivo ku lo wòrdu manifestá na fin di tempu. Hesus ta biba kada dor di su
resurekshon, den e bida aki. Nos lo biba esei ora nos resusitá for di morto.
kompará ku e sakrifisio di e viktimanan, den kua e sanger di e mes víktimanan a sirbi pa sera den e
seru sinaí e promé aliansa (Eks 24,5-8) i asta por wòrdu kompará ku e lamchi di pasku, den e
medida ku e Hudaismo tabata konsiderá esaki komo un sakrifisio (kf. 1Kor 5,7).
Pero ora Hesus ta papia di sanger “drama pa hopi hende” mirando e “aliansa nobo”, nos
mester pensa tambe den e Sirbidó di Yahveh. Efektivamente su bida a ser “dramá”, el a karga ku e
pikanan di hopi hende (Is 53,12) i Dios a señalá E komo “aliansa di e pueblo i lus di e nashonnan”
(Is 42,6; kf. 49,8). Ya ántes el a duna su mes e ròl di e sirbidó di Yahveh (Lk 4,17-21) i el a tume p’e
e mishon di duna su bida “komo reskate pa hopi hende” (Mk 10,45 p; Is 53). Aki e ta hasi nos
komprendé ku su morto inminente lo sustituí e sakrifisionan di e aliansa antiguo i lo libra hende, no
djis di un sklabitut temporal, pero di e piká, manera Dios a eksigí na e sirbidó di Yahveh. E ta bai
inougurá e aliansa nobo ku Yeremias a anunsiá (Yer 31,31-34).
2.E komunion den e sakrifisio. Awor, e kos mas nobo ta ku Hesukristu ta enserá e rikesa di e
sakrifisio aki den alimentonan. Na Israel, mes kos ku tur e pueblonan antiguo, tabata tin e
kustumber di risibí e frutanan di un sakrifisio dor di kome di e víktima di e sakrifisio; esaki tabata
nifiká ku e persona tabata uni ku e víktima; esaki tabata nifiká ku e persona tabata uni ku e ofrenda i
ku Dios ku tabata aseptá esei (1Kor 10,18-21). E fielnan di Hesus, dor di kome su karni sakrifiká i
bebe su sanger, lo tuma parti di su sakrifisio, asinan nan lo hasi di nan mes e ofrenda di amor, i nan
ta benedisiá nan mes di e grasia ku e sakrifisio ei ta aktua. Ku e finalidat ku nan por hasi esaki tur
kaminda i semper, Hesus a skohe alimentonan komun pa hasi nan bira su karni i su sanger den e
estado di víktima; p’esei tambe e ta ordená su disípulonan pa sigui su ehèmpel i ripití tambe e
palabranan ku ta aktua e kambiamentu aki pa e outoridat di Hesus. Di e manera aki e ta duna nan un
partisipashon delegá di su saserdosio.
Di awor pa dilanti, kada be ku e kristiannan lo reprodusí e gesto aki (e Eukaristía) òf nan lo
asosiá nan mes na dje, “nan ta anunsiá e morto di Señor te ora e bolbe” (1Kor 11,26), pasobra e
presensia sakramental ku nan ta aktua ta esun di Kristu den estado di sakrifisio. Nan ta hasi esaki
“na su memoria” (1Kor 11,25; Lk 22,19), ke men, ku nan ta rekordá ku fe Kristu su akto redentor,
òf kisas mas mihó, nan ta hasi presente e akto aki den e rekuerdo di Dios (Lv 24,7; Num 10,9s;
Sirag 50,16; Ech 10,4.31), komo un ofrenda ku ta wòrdu renová kontinuamente i ku ta atraé Dios su
grasia. Asina pues e ta un Anamnesis13, un rekuerdo ku atmirashon i gradisimentu pa e tur
maravianan di Dios, di kua esun mas grandi ta e sakrifisio di su Yu pa duna hende salbashon. Esaki
ta un maravia di amor, i hende ta partisipá di dje dor di uni ku otro pa medio di e komunion di e
kurpa di Señor14, i e union entre tur e miembronan di e kurpa aki 15 (1Kor 10,14-22). E Eukaristia ta
e sakramentu di e sakrifisio di Kristu: ta e sakramentu di amor, di union den e kurpa di Kristu.
V. E EUKARISTIA, SAKRAMENTO SKATOLÓGIKO. 1. E sakrifisio di Kristu su permanensia
den e mundu nobo. Loke ta duna tur su realismo na e simbolismo di e gestonan i e palabranan aki ta
e realidat di e mundu nobo kaminda nan ta introdusí hende. E morto di Kristu ta kaba den e bida
berdadero ku no ta kaba nunka (Rom 6,9s)L esaki ta e era skatológiko di e biennan futuro i banda di
dje tur e kosnan presente solamente ta un sombra (Heb 10,1; kf.8,5; Kol 2,17). E sakrifisio di Kristu
a sosodé un bes i pa semper 16(Heb 7,27; 9,12.26ss; 10,10; 1Pe 3,18); su sanger a sustituí di manera
definitivo e sanger di e viktimanan di e aliansa antiguo ku no tabata efikas (Heb 9,12ss.18-26; 10,1-
10); E aliansa nobo, ku su mediadó ta Hesus (Heb 12,24; kf.13,20), a kanselá e aliansa antiguo (Heb
8,13) i a trese e herensia eterno (Heb 9,15); ya awor nos gran saserdote ta sintá na man derechi di
Dios (Heb 8,1; 10,12) despues ku el a gana pa nos un redenshon eterno (Heb 9,12; kf. 5,9), e ta
semper bibu pa intersedé pa nos (Heb 7,52; kf.9,24) pa motibu di su saserdosio ku no ta kambia
(Heb 7,24). Maske su sakrifisio a sosodé kaba den e tempu di e mundu aki ku ta kaduká, tòg ta
semper presente den e mundu nobo kaminda El a drenta dor di e ofrenda di su mes, i e no ta laga di
ofresé su men na Tata.

13 E palabra aki ta nifiká rekuerdo na griego.


14 Esta pa medio di risibí e kurpa di Kristu.
15 Esta tur e miembronan di Iglesia.
16 Ke men e no ta wòrdu ripití, efektivamente ora nos ta selebrá e santu Eukaristia nos no ta ripití e sakrifisio di
Kristu, nos ta uni na e úniko Sakrifisio i esaki ta bira presente di manera real.
2. Pa medio di eukaristia, e kristian ta drenta di manera real den komunion ku e mundu nobo aki.
Wèl, e eukaristia ta pone e kreyente den kontakto ku e gran saserdote ku ta semper bibu den su
estado di víktima. E konvershon di e pan na e kurpa i di e biña na e sanger, ku ta wòrdu realisá den
dje, ta reprodusí di manera sakramental e paso di e mundu antiguo na e mundu nobo, paso ku Hesus
a realisá ora el a bai di morto na bida. E rito di Pasku, i e eksodo ku e tabata konmemorá, tabata di
su mes un rito di paso, òf di tránsito: ke men tabata e paso for di sklabitut di Egipto na e libertat di e
tera primintí, i despues, mas i mas, for di e koutiverio di e sufrimentu, di e piká, di e morto na e
libertat di e felisidat, di hustisia, di e bida. Pero den e rito ei e biennan mesiániko 17 tabata solo
opheto di speransa, i e kuminda ku e hudiunan tabata bendishoná no por a hasi nan disfrutá di nan
sino solamente di un manera simbóliko. Den e Pasku di Kristu esaki a kambia, pasobra e era
mesiániko a yega di manera efektivo ku su resurekshon, i den dje (den Kristu) nos a haña tur e
biennan primintí. E palabranan i e gestonan ku den otro tempu solamente por a simbolisá e biennan
futuro awor por hasi nan aktual.
E ora ei e kurpa i e sanger eukaristiko, no ta solamente e memoria simbóliko di un echo ku a
pasa kaba; pero nan ta henter e realidat di e mundu skatológiko kaminda Kristu ta biba. E eukaristia,
manera henter e mundu sakramental, di kua e ta e sentro, ta duna hasi ku e kreyente ku ta biba ainda
den e mundu bieu, tuma kontakto físiko ku Kristu den henter e realidat di su ser nobo resusitá,
“spiritual” (kf. Hn 6,63).
E kumindanan ku ta wòrdu asumí den Eukaristia ta kambia di eksistensia i nan ta bira e
berdadero “pan di e angelnan” (Sal 78,25; kf. Sab 16,20), e kuminda di e era nobo. Dor di su
presensia den altar, Kristu morto i resusitá ta presente di manera real i den su disposishon eterno di
sakrifisio. Pa e motibu aki e santu misa ta un sakrifisio, e ta e mes un sakrifisio históriko di e krus 18
pa kousa di henter e ofrenda di amor di Kristu ku ta aktu’é, i e ta diferente solamente pa e
sirkunstansha di tempu i lugá kaminda e ta wòrdu reprodusí. Pa medio di eukaristia, Iglesia ta uni
den tur lugá i tempu te na fin di mundu e alabansanan i e ofrendanan di e hendenan, ku e sakrifisio
perfekto di alabansa i di ofrenda, ke men di “eukaristia”. E sakrifisio perfekto aki ta e úniko ku tin
balor dilanti di Dios i e úniko ku ta duna balor na tur e otro ofrendanan (kf.Heb 13,10.15)

17 Ke men e biennan ku mester a bini den e tempu di e mesias.


18 Manera nos a bisa antes, e mes sakrifisio di Kristu ta bira presente di manera real, no ta otro pero e úniko sakrifisio,
di manera ku e sakrifisio di misa ta idéntiko na e sakrifisio di Kristu riba krus.

También podría gustarte