noHRN EN 1990+A1 PDF

EN 1990:2002+A1:2005, Eurokod - Osnove projektiranja konstrukcija
Stranica 1/93
______________________________________________________________________________
EUROPSKA NORMA EN 1990:2002+A1:2005
EUROPEAN STANDARD
NORME EUROPÉENNE
EUROPÄISCHE NORM travanj 2002. + prosinac 2006.
______________________________________________________________________________
ICS 91.010.30 Zamjenjuje normu

ENV 1991-1:1994
Engleska verzija
Eurokod – Osnove projektiranja konstrukcija
Eurocode – Basis of structural design Eurocodes structuraux – Eurocodes: Eurocode: Grundlagen der Tragwerksplanung
Bases de calcul des structures
Napomena: Crno označene fusnote su fusnote izvornog dokumenta.
Crveno označene fusnote su "nacionalne bilješke".
Preveo: D. Aničić, kolovoz 2007. / Lektorirala I. Canosa, studeni 2008./ ispravio D. Aničić, studeni 2008./ Nakon primjedaba Z.
Šavora na dodatak A2 ispravio D. Aničić 10-12-2008.
Stranica 2/93
Sadržaj
PREDGOVOR
Povijest programa eurokodova

Status i područje primjene eurokodova
Nacionalne norme kojima se provode eurokodovi
Veze eurokodova i usklañenih tehničkih specifikacija za proizvode (europskih norma i europskih
tehničkih dopuštenja)
Dodatni podaci posebni za normu EN 1990
Nacionalni dodatak uz normu EN 1990
Nacionalni dodatak uz normu EN 1990, dodatak A2
1 OPĆENITO
1.1 Područje primjene
1.2 Upućivanja na druge norme
1.3 Pretpostavke
1.4 Razlika izmeñu načela i pravila primjene
1.5 Nazivi i definicije
1.5.1 Zajednički nazivi upotrijebljeni u normama EN 1990 do EN 1999
1.5.2 Posebni nazivi koji se općenito odnose na proračun
1.5.3 Nazivi koji se odnose na djelovanja
1.5.4 Nazivi koji se odnose na svojstva materijala i proizvoda
1.5.5 Nazivi koji se odnose na geometrijske podatke
1.5.6 Nazivi koji se odnose na proračun konstrukcije
1.6 Simboli
2 ZAHTJEVI
2.1 Osnovni zahtjevi
2.2 Upravljanje pouzdanošću
2.3 Proračunski uporabni vijek
2.4 Trajnost
2.5 Upravljanje kvalitetom
3 NAČELA PRORAČUNA GRANIČNIH STANJA

3.1 Općenito
3.2 Proračunske situacije
3.3 Granična stanja nosivosti
3.4 Granična stanja uporabljivosti
3.5 Proračun graničnog stanja
4 OSNOVNE VARIJABLE
4.1 Djelovanja i utjecaji okoliša
4.1.1 Razredba djelovanja
4.1.2 Karakteristične vrijednosti djelovanja
4.1.3 Druge reprezentativne vrijednosti promjenjivih djelovanja
4.1.4 Prikaz djelovanja pri zamoru
4.1.5 Prikaz dinamičkih djelovanja
4.1.6 Geotehnička djelovanja
4.1.7 Utjecaji okoliša
4.2 Svojstva materijala i proizvoda
4.3 Geometrijski podaci
5 PRORAČUN KONSTRUKCIJE I PROJEKTIRANJE UTEMELJENO NA ISPITIVANJU

5.1 Proračun konstrukcije
5.1.1 Modeliranje konstrukcije
Stranica 3/93
5.1.2 Statička djelovanja
5.1.3 Dinamička djelovanja
5.1.4 Proračun na djelovanje požara
5.2 Projektiranje utemeljeno na ispitivanju
6 PROVJERA METODOM PARCIJALNIH KOEFICIJENATA

6.1 Općenito
6.2 Ograničenja
6.3 Proračunske vrijednosti
6.3.1 Proračunske vrijednosti djelovanja
6.3.2 Proračunske vrijednosti učinaka djelovanja
6.3.3 Proračunske vrijednosti svojstava materijala ili proizvoda
6.3.4 Proračunske vrijednosti geometrijskih podataka
6.3.5 Proračunska otpornost
6.4.1 Općenito
6.4.2 Provjere statičke ravnoteže i otpornosti
6.4.3 Kombinacija djelovanja (osim provjera zamora)
6.4.3.1 Općenito
6.4.3.2 Kombinacije djelovanja za stalne ili prolazne proračunske situacije (osnovne kombinacije)
6.4.3.3 Kombinacije djelovanja za izvanredne proračunske situacije
6.4.3.4 Kombinacije djelovanja za potresne proračunske situacije
6.4.4 Parcijalni koeficijenti za djelovanja i kombinacije djelovanja
6.4.5 Parcijalni koeficijenti za materijale i proizvode
6.5.1 Provjere
6.5.2 Kriteriji uporabljivosti
6.5.3 Kombinacija djelovanja
6.5.4 Parcijalni koeficijenti za materijale
DODATAK A1 (NORMATIVNI) PRIMJENA NA ZGRADE

A1.1 Područje primjene
A1.2 Kombinacije djelovanja
A1.2.1 Općenito
A1.2.2 Vrijednosti koeficijenata ψ
A1.3 Granična stanja nosivosti
A1.3.1 Proračunske vrijednosti djelovanja za stalne i prolazne proračunske situacije
A1.3.2 Proračunske vrijednosti djelovanja za izvanredne i potresne proračunske situacije
A1.4 Granična stanja uporabljivosti
A1.4.1 Parcijalni koeficijenti za djelovanja
A1.4.2 Kriteriji uporabljivosti
A1.4.3 Deformiranja i horizontalni pomaci
A1.4.4 Vibracije
Dodatak A2 (NORMATIVNI) PRIMJENA NA MOSTOVE

A2.1.1 Općenito
A2.1.2 Simboli
A2.2.1 Općenito
A2.2.2 Kombinacijska pravila za cestovne mostove
A2.2.3 Kombinacijska pravila za pješačke mostove
A2.2.4 Kombinacijska pravila za željezničke mostove
A2.2.5 Kombinacije djelovanja za izvanredne (nepotresne) proračunske situacije
A2.2.6 Vrijednosti faktora ψ
Stranica 4/93
A2.3.2 Proračunske vrijednosti za izvanredne i potresne proračunske situacije
A2.4 Granična stanja uporabljivosti i druga posebna granična stanja
A2.4.1 Općenito
A2.4.2 Kriteriji uporabljivosti s obzirom na deformiranje i vibraciju cestovnih mostova
A2.4.3 Provjere vibracija pješačkih mostova prouzročene prometom pješaka
A2.4.4 Provjere deformiranja i vibracija željezničkih mostova
DODATAK B (OBAVIJESNI) UPRAVLJANJE POUZDANOŠĆU KONSTRUKCIJA ZA

GRAðEVINE
B.1 Područje primjene
B.2 Simboli
B.3 Razlikovanje pouzdanosti
B.3.1 Razredi posljedica
B.3.2 Razlikovanje vrijednosti β
B.3.3 Razlikovanje mjera koje se odnose na parcijalne koeficijente
B.4 Razlikovanje nadziranja projekta
B.5 Nadzor tijekom izvedbe
B.6 Parcijalni koeficijenti za svojstva otpornosti
DODATAK C (OBAVIJESNI) OSNOVE PRORAČUNA S PARCIJALNIM KOEFICIJENTIMA I

PRORAČUN POUZDANOSTI
C.1 Područje primjene
C.2 Simboli
C.3 Uvod
C.4 Pregled metoda pouzdanosti
C.5 Indeks pouzdanosti β
C.6 Ciljane vrijednosti indeksa pouzdanosti β
C.7 Pristup kalibraciji proračunskih vrijednosti
C.8 Načini provjere pouzdanosti u eurokodovima
C.9 Parcijalni koeficijenti u normi EN 1990
C.10 Koeficijenti ψ0
DODATAK D (OBAVIJESNI) PROJEKTIRANJE UTEMELJENO NA ISPITIVANJU

D.1 Područje primjene
D.2 Simboli
D.3 Tipovi ispitivanja
D.4 Planiranje ispitivanja
D.5 Odreñivanje proračunskih vrijednosti
D.6 Opća načela statističkih vrednovanja
D.7 Statističko odreñivanje pojedinog svojstva
D.7.1 Općenito
D.7.2 Ocjenjivanje pomoću karakteristične vrijednosti
D.7.3 Izravno ocjenjivanje proračunske vrijednosti pri vrednovanju graničnog stanja nosivosti
D.8 Statističko odreñivanje modela otpornosti
D.8.1 Općenito
D.8.2 Normirani postupak vrednovanja (metoda (a))
D.8.2.1 Općenito
D.8.2.2 Normirani postupak
D.8.3 Normirani postupak vrednovanja (metoda (b))
D.8.4 Uporaba dodatnoga prethodnog znanja
LITERATURA
Stranica 5/93
Predgovor
Ovaj je dokument (EN 1990:2002) i amandman (EN 1990:2002/A1:2005) pripremio tehnički odbor
CEN/TC 250, "Structural Eurocodes“ čije se tajništvo nalazi u BSI-ju.
Ova europska norma mora dobiti status nacionalne norme objavljivanjem istovjetnoga teksta ili
prihvaćanjem najkasnije do listopada 2002. godine, a oprečne nacionalne norme moraju se povući
najkasnije do ožujka 2010. godine.
Amandman na normu EN 1990:2002 mora dobiti status nacionalne norme objavljivanjem

istovjetnoga teksta ili prihvaćanjem najkasnije do lipnja 2002. godine, a oprečne nacionalne norme
moraju se povući najkasnije do lipnja 2006. godine.
Ovaj dokument zamjenjuje normu ENV 1991-1:1994.
CEN/TC 250 odgovoran je za sve konstrukcijske eurokodove.
U skladu s unutrašnjim propisima CEN/CENELEC-a ovu su europsku normu obvezne provesti

nacionalne normirne organizacije sljedećih zemalja: Austrije, Belgije, Cipra, Češke Republike,
Danske, Estonije, Finske, Francuske, Grčke, Irske, Islanda, Italije, Latvije, Litve, Luksemburga,
Mañarske, Malte, Nizozemske, Norveške, Njemačke, Portugala, Slovačke, Slovenije, Španjolske,
Švedske, Švicarske i Ujedinjenog Kraljevstva.
Povijest programa eurokodova
Godine 1975. Komisija Europske zajednice donijela je odluku, na osnovi članka 95. Ugovora, o
programu djelovanja u području grañevinarstva. Predmet je programa bilo uklanjanje tehničkih
prepreka trgovini i usklañivanje tehničkih specifikacija.
U okviru tog programa djelovanja, Komisija je pokrenula uspostavu skupine usklañenih tehničkih
pravila za proračun grañevina koja bi, u prvoj fazi, služila kao druga mogućnost uz vrijedeća
nacionalna pravila u državama članicama, a u konačnoj ih fazi zamijenila.
Tijekom petnaest godina, Komisija je uz pomoć Upravnog odbora s predstavnicima država članica
razvijala program eurokodova koji je doveo do prve generacije eurokodova 80-tih godina.
Godine 1989. Komisija i države članice EU-a i EFTA-e odlučile su, na osnovi sporazuma1 izmeñu
Komisije i CEN-a, da pripremu i objavljivanje eurokodova prepuste CEN-u putem niza mandata
kako bi im se osigurao budući status europskih norma (EN). To ustvari povezuje eurokodove s
odredbama svih Komisijinih direktiva i/ili Odluka Komisije povezanih s europskim normama (npr. s
Direktivom Vijeća 89/106/EEZ o grañevnim proizvodima (DPG) i Direktivama Vijeća 93/37/EEZ,
92/50/EEZ i 89/440/EEZ o javnim radovima i uslugama i istovrijednim direktivama EFTA-e
pokrenutim radi uspostave unutrašnjeg tržišta).
Program konstrukcijskih eurokodova sadrži sljedeće norme, koje se općenito sastoje od više
dijelova:
EN 1990, Eurokod: Osnove projektiranja konstrukcija
EN 1991, Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcije
EN 1992, Eurokod 2: Projektiranje betonskih konstrukcija
1
Sporazum izmeñu Komisije Europskih zajednica i Europskog odbora za normizaciju (CEN-a) o radu na eurokodovima za proračun
zgrada i inženjerskih grañevina (BC/CEN/03/89).
Stranica 6/93
EN 1993, Eurokod 3: Projektiranje čeličnih konstrukcija
EN 1994, Eurokod 4: Projektiranje spregnutih čelično-betonskih konstrukcija
EN 1995, Eurokod 5: Projektiranje drvenih konstrukcija
EN 1996, Eurokod 6: Projektiranje zidanih konstrukcija
EN 1997, Eurokod 7: Geotehničko projektiranje
EN 1998, Eurokod 8: Projektiranje potresne otpornosti konstrukcija
EN 1999, Eurokod 9: Projektiranje aluminijskih konstrukcija
Eurokodovi potvrñuju odgovornost upravnih tijela za donošenje propisa svake države članice i
osiguravaju njihovo pravo odreñivanja vrijednosti koje se odnose na propisivanje sigurnosnih
pitanja na nacionalnoj razini kada se ona mijenjaju od države do države.
Status i područje primjene eurokodova
Države članice EU-a i EFTA-e potvrñuju da eurokodovi služe kao referentni dokumenti u sljedeće
svrhe:
- kao sredstvo potvrñivanja usklañenosti zgrada i inženjerskih grañevina s bitnim zahtjevima

Direktive Vijeća 89/106/EEZ, posebno s bitnim zahtjevom br. 1 - Mehanička otpornost i stabilnost i
bitnim zahtjevom br. 2 - Sigurnost u slučaju požara
- kao osnova pri specificiranju ugovora za grañevine i pripadajuće inženjerske usluge
- kao okvir za izradu usklañenih tehničkih specifikacija za grañevne proizvode (europske norme,
EN i europska tehnička dopuštenja, ETD).
Eurokodovi su, u mjeri u kojoj se odnose na same grañevine, u izravnome odnosu s temeljnim
dokumentima2 navedenim u članku 12 Direktive (DGP), iako je njihova priroda drukčija od
usklañenih norma proizvoda3. Stoga, tehnička pitanja koja proizlaze iz eurokodova trebaju biti
prikladno razmotrena na tehničkim odborima CEN-a i/ili radnim skupinama EOTA-e, koje rade na
normama za proizvode radi postizanja pune spojivosti tih tehničkih specifikacija s eurokodovima.
Norme - eurokodovi osiguravaju zajednička pravila proračuna konstrukcija za svakodnevnu

uporabu pri proračunu cijelih konstrukcija i dijelova proizvoda tradicionalne i inovativne prirode.
Neobični oblici grañenja ili uvjeti proračuna nisu posebno obuhvaćeni pa se u takvim slučajevima
projektant upućuje na dodatno savjetovanje sa stručnjacima.
Nacionalne norme kojima se provode eurokodovi
Nacionalne norme kojima se provode eurokodovi sadržavat će cjeloviti tekst eurokodova

(uključujući sve dodatke) kako ih je objavio CEN, kojima smije prethoditi nacionalna naslovna
stranica i nacionalni predgovor, i iza kojih smije slijediti nacionalni dodatak.
2
U skladu s člankom 3.3 DGP-a, bitni zahtjevi moraju dobiti konkretan oblik u temeljnim dokumentima radi ostvarenja nužne
povezanosti izmeñu bitnih zahtjeva i mandata za usklañene EN-ove i SETD/ETD-ove.
3
U skladu s člankom 12. DGP-a, temeljni dokumenti moraju:
a) dati konkretan oblik bitnim zahtjevima usklañivanjem nazivlja i tehničkih osnova te naznakom razreda ili razina za svaki zahtjev gdje
je to nužno;
b) naznačiti metode povezivanja tih razreda ili razina zahtjeva s tehničkim specifikacijama, npr. metode proračuna i provjere, tehnička
pravila projektiranja itd.;
c) poslužiti kao osnova uspostave usklañenih norma i smjernica za europska tehnička dopuštenja. Eurokodovi, ustvari, imaju sličnu
ulogu u području bitnog zahtjeva br.1 i dijela bitnog zahtjeva br. 2.
Stranica 7/93
Nacionalni dodatak smije sadržavati samo podatke o onim parametrima za koje je u eurokodu
ostavljen slobodan odabir na nacionalnoj razini i koji se nazivaju "nacionalno odreñeni parametri"
(NOP), a upotrebljavaju se pri proračunu zgrada i inženjerskih grañevina koje se grade u dotičnoj
državi, tj. kao:
- vrijednosti i/ili razrede, gdje su u eurokodu navedene druge mogućnosti

- vrijednosti za koje je u eurokodu naveden samo simbol
- podatke specifične za neku državu (zemljopisni, klimatski itd.), npr. kartu snijega
- postupak koji će se upotrijebiti ako su u eurokodu navedeni drugi mogući postupci
a smije još sadržavati:

- odluke o primjeni obavijesnih dodataka
- upućivanja na neoprečne dopunske podatke radi pomoći korisniku pri primjeni eurokoda.
Veze izmeñu eurokodova i usklañenih tehničkih specifikacija za proizvode (europskih

norma i europskih tehničkih dopuštenja)
Postoji potreba za dosljednošću izmeñu usklañenih tehničkih specifikacija za grañevne proizvode i

tehničkih pravila za grañevine4. Nadalje, svi podaci koji se navode uz označivanje znakom CE
grañevnih proizvoda, a koji upućuju na eurokodove, moraju jasno navesti koji su nacionalno
odreñeni parametri uzeti u obzir.
Posebni dodatni podaci za normu EN 1990
Norma EN 1990 opisuje načela i zahtjeve za sigurnost, uporabljivost i trajnost konstrukcija. Osniva
se na pojmu graničnog stanja upotrijebljenog uz metodu parcijalnih koeficijenata.
Predviñeno je da se norma EN 1990 upotrijebi za proračun novih konstrukcija u izravnoj primjeni s

eurokodovima EN 1991 do EN 1999.
Norma EN 1990 daje, takoñer, smjernice za pitanja pouzdanosti konstrukcija koja se odnose na
sigurnost, uporabljivost i trajnost:
- za slučajeve proračuna koji nisu obuhvaćeni normama EN 1991 do EN 1999 (druga djelovanja,
neobrañene konstrukcije, drugi materijali)
- kao referencijski dokument za druge tehničke odbore CEN-a s obzirom na konstrukcijska pitanja.
Norma EN 1990 predviñena je za uporabu:
- odborima koji izrañuju nacrte norma za proračun konstrukcija i s njima povezanih norma za
proizvode, ispitivanja i izvedbu
- investitorima (npr. pri formuliranju svojih posebnih zahtjeva o razinama pouzdanosti i trajnosti)
- projektantima i izvoñačima
- mjerodavnim vlastima.
Norma EN 1990 može se upotrijebiti, kada je to prikladno, kao smjernica pri proračunu konstrukcija
koje nisu obuhvaćene eurokodovima EN 1991 do EN 1999 za:
- ocjenjivanje drugih djelovanja i njihovih kombinacija
- modeliranje ponašanja materijala i konstrukcija
- ocjenjivanje brojevnih vrijednosti pouzdanosti.
Brojevne vrijednosti parcijalnih koeficijenata i drugih parametara pouzdanosti preporučuju se kao

osnovne vrijednosti koje osiguravaju prihvatljivu razinu pouzdanosti. One su odabrane uz
pretpostavku da se primjenjuje prikladna razina izvedbe i upravljanja kvalitetom. Kad se norma EN
4
Vidi članke 3.3 i 12 Direktive kao i točke 4.2, 4.3.1, 4.3.2 i 5.2 Temeljnog dokumenta broj 1.
Stranica 8/93
1990 upotrebljava kao osnovni dokument u drugim tehničkim odborima CEN-a, treba upotrijebiti
iste vrijednosti.
Nacionalni dodatak uz normu EN 1990

5
Ova norma daje u točkama s napomenama druge postupke, vrijednosti i preporuke naznačujući
gdje se smije načiniti odabir na nacionalnoj razini. Stoga nacionalna norma kojom se provodi
norma EN 1990 treba imati nacionalni dodatak koji sadrži sve nacionalno odreñene parametre koji
će se upotrebljavati pri proračunu zgrada i inženjerskih grañevina koje se grade u odgovarajućoj
zemlji.
Nacionalni odabir dopušten je u normi EN 1990:2002 u ovim točkama:
- A.1.1(1)
- A.1.2.1(1)
- A.1.2.2 (tablica A.1.1)
- A.1.3.1(1) (tablice A.1.2(A) do (C))
- A.1.3.1(5)
- A.1.3.2 (tablica A.1.3)
- A.1.4.2(2).
Nacionalni odabir dopušten je u amandmanu norme EN 1990:2002/A1:2005 u dodatku A2 u ovim

točkama:
Opće točke
Točka Predmet
A2.1(1) NAPOMENA 3: Uporaba tablice 2.1: Proračunski uporabni vijek
A2.2.1(2) NAPOMENA 1: Kombinacije djelovanja koja su izvan područja primjene norme EN 1991
A2.2.6(1) NAPOMENA 1: Vrijednosti faktora ψ
A2.3.1(1) Promjene proračunskih vrijednosti djelovanja u graničnom stanju nosivosti
A2.3.1(5) Odabir pristupa 1, 2 ili 3
A2.3.1(7) Definiranje sila prouzročenih tlakom leda
A2.3.1(8) Vrijednosti koeficijenata γP za djelovanje prednapinjanja ako nije
specificirano u odgovarajućim eurokodovima
A2.3.1, tablica A2.4(A), Vrijednosti koeficijenata γ
NAPOMENE 1 i 2:
A2.3.1,tablica A2.4(B) - NAPOMENA 1: odabir izmeñu 6.10 i 6.10a/b
- NAPOMENA 2: vrijednosti koeficijenata γ i ξ
- NAPOMENA 4: vrijednosti koeficijenta γSd
A2.3.1, tablica A2.4(C) Vrijednosti koeficijenata γ
A2.3.2(1) Proračunske vrijednosti u tablici A2.5 za izvanredne proračunske situacije,
proračunske vrijednosti pratećih promjenjivih djelovanja i potresne
proračunske situacije
A2.3.2, tablica A2.5, Proračunske vrijednosti djelovanja
NAPOMENA:
A2.4.1(1), Druge vrijednosti γ za prometna djelovanja za granično stanje
NAPOMENA 1: (tablica A2.6) uporabljivosti.
NAPOMENA 2: Rijetka kombinacija djelovanja
A2.4.1(2) Zahtjevi uporabljivosti i kriteriji za proračun deformiranja
Posebne točke za cestovne mostove
Točka Predmet
A2.2.2(1) Upućivanje na rijetku kombinaciju djelovanja
A2.2.2(3) Kombinacijska pravila za posebna vozila
5
Nacionalna bilješka: Zbog očite pogreške u izvorniku gdje piše 'classes' umjesto 'clauses' u prijevodu je
navedena riječ „točkama“.
Stranica 9/93
A2.2.2(4) Kombinacijska pravila za opterećenja snijegom i prometna opterećenja
A2.2.2(6) Kombinacijska pravila za djelovanja vjetra i temperature
A2.2.6(1) NAPOMENA 2: Vrijednosti faktora ψ1,infq
A2.2.6(1) NAPOMENA 3: Vrijednosti sila vode
Posebne točke za pješačke mostove
Točka Predmet
A2.2.3(2) Kombinacijska pravila za djelovanja vjetra i temperature
A2.2.3(3) Kombinacijska pravila za opterećenja snijegom i prometna opterećenja
A2.2.3(4) Kombinacijska pravila za pješačke mostove zaštićene od lošeg vremena
A2.4.3.2(1) Kriteriji komfora za pješačke mostove
Posebne točke za željezničke mostove
Točka Predmet
A2.2.4(1) Kombinacijska pravila za opterećenje snijegom na željezničkim mostovima
A2.2.4(4) Najveća brzina vjetra spojiva sa željezničkim prometom
A2.4.4.1(1) NAPOMENA 3: Zahtjevi za deformiranje i vibracije privremenih željezničkih mostova
A2.4.4.2.1(4)P Vršne vrijednosti ubrzanja rasponskoga sklopa željezničkih mostova i
pridruženi raspon frekvencija
A2.4.4.2.2 - tablica A2.7 Granične vrijednosti uvrtanja rasponskoga sklopa željezničkih mostova
NAPOMENA:
A2.4.4.2.2(3)P Granične vrijednosti ukupnog uvrtanja rasponskoga sklopa željezničkih
mostova
A2.4.4.2.3(1) Vertikalno deformiranje opterećenih i neopterećenih cestovnih mostova
A2.4.4.2.3(2) Ograničenja zaokretanja neopterećenih krajeva rasponskoga sklopa
željezničkih mosta
A2.4.4.2.3(3) Dodatna ograničenja kutnog zaokretanja na kraju rasponskoga sklopa
A2.4.4.2.4(2) - tablica A2.8 Vrijednosti faktora αi i ri
NAPOMENA 3:
A2.4.4.2.4(3) Najmanja bočna frekvencija željezničkih mostova
A2.4.4.3.2(6) Zahtjevi za udobnost putnika na privremenim mostovima
Stranica 10/93
1 OPĆENITO
1.1 Područje primjene
(1)P Norma EN 1990 utvrñuje načela i zahtjeve za sigurnost, uporabljivost i trajnost konstrukcija,
opisuje osnove njihova proračuna i provjere, i daje smjernice za pitanja povezana s pouzdanošću
konstrukcija.
(2) Predviñeno je da se norma EN 1990 upotrebljava uz norme EN 1991 do EN 1999 za

proračun konstrukcija zgrada i inženjerskih grañevina, uključujući geotehnička pitanja, za proračun
konstrukcija na požar, za potresne situacije, pri izvedbi i za privremene konstrukcije.
NAPOMENA: Za proračun posebnih grañevina (npr. nuklearnih postrojenja, brana itd.) mogu biti nužne
druge odredbe u odnosu na one u normama EN 1991 do EN 1999.
(3) Norma EN 1990 primjenjiva je za proračun konstrukcija u koje su uključeni drugi materijali ili
druga djelovanja izvan područja primjene norma EN 1991 do EN 1999.
(4) Norma EN 1990 primjenjiva je pri konstrukcijskoj procjeni postojećih zgrada, pri izradi
projekata popravaka i izmjena, ili pri ocjenjivanju promjena uporabe.
NAPOMENA: Po potrebi mogu biti nužne dodatne ili izmijenjene odredbe.
1.2 Upućivanja na druge norme
(1)P Ova europska norma uključuje datirana i nedatirana upućivanja na odredbe iz drugih
publikacija. Ta su normativna upućivanja navedena na odgovarajućim mjestima u tekstu, a
publikacije su nakon toga nabrojene. Za datirana upućivanja naknadne izmjene ili preradbe ovih
publikacija odnose se na ovu europsku normu samo ako su u nju uključene njezinom izmjenom ili
preradbom. Za nedatirana upućivanja primjenjuje se posljednje izdanje te publikacije (s
izmjenama).
NAPOMENA: Eurokodovi su bili objavljeni kao europske prednorme. U normativnim točkama navedene su
6
sljedeće europske norme koje su objavljene ili su u pripremi:
EN 1991, Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcije
EN 1992, Eurokod 2: Proračun betonskih konstrukcija
EN 1993, Eurokod 3: Proračun čeličnih konstrukcija
EN 1994, Eurokod 4: Proračun spregnutih čelično-betonskih konstrukcija
EN 1995, Eurokod 5: Proračun drvenih konstrukcija
EN 1996, Eurokod 6: Proračun zidanih konstrukcija
EN 1997, Eurokod 7: Geotehnički proračun
EN 1998, Eurokod 8: Proračun potresne otpornosti konstrukcija
EN 1999, Eurokod 9: Proračun aluminijskih konstrukcija
6
Nacionalna bilješka: Nejasno je pripada li ovdje navedeni popis eurokodova pod NAPOMENU jer u izvorniku
nije otisnut manjim slovima poput teksta u NAPOMENI, no nalazi se iza dvotočke.
Stranica 11/93
1.3 Pretpostavke
(1) Smatra se da proračun u kojem su upotrijebljena načela i pravila primjene ispunjava

zahtjeve, uz uvjet da su ispunjene pretpostavke navedene u normama EN 1990 do EN 1999 (vidi
2. poglavlje).
(2) Opće su pretpostavke norme EN 1990 sljedeće:
- odabir konstrukcijskoga sustava i proračun konstrukcije provodi odgovarajuće kvalificirano i

iskusno osoblje
- izvedbu vodi osoblje koje ima odgovarajuće vještine i iskustvo
- tijekom izvedbe radova predviñen je odgovarajući nadzor i kontrola kvalitete, tj. u projektnim
uredima, tvornicama, pogonima i na gradilištu
- grañevni materijali i proizvodi upotrijebljeni su kako je specificirano u normi EN 1990 ili u
normama EN 1991 do EN 1999 ili u odgovarajućim normama za izvedbu, ili referentnim
specifikacijama materijala ili proizvoda
- konstrukcija će biti na odgovarajući način održavana
- konstrukcija će biti upotrijebljena u skladu s pretpostavkama proračuna.
NAPOMENA: Mogu postojati slučajevi kada ove pretpostavke trebaju biti dopunjene.
1.4 Razlika izmeñu načela i pravila primjene
(1) Ovisno o karakteru pojedinih točaka, u normi EN 1990 postoji razlika izmeñu načela i
pravila primjene.
(2) Načela obuhvaćaju:
- opće navode i definicije za koje nema druge mogućnosti, kao i

- zahtjeve i analitičke modele za koje nije dopuštena druga mogućnost, osim ako je to posebno
navedeno.
(3) Načela se prepoznaju po slovu P nakon broja stavka.
(4) Pravila primjene su općepriznata pravila koja su usklañena s načelima i ispunjavaju njihove
zahtjeve.
(5) Dopuštena je uporaba drugih pravila proračuna koja se razlikuju od pravila primjene
navedenih u normi EN 1990 za grañevine, uz uvjet da su ta druga pravila u skladu s
odgovarajućim načelima i da su najmanje istovrijedna s obzirom na konstrukcijsku sigurnost,
uporabljivost i trajnost koja bi se očekivala pri upotrebi eurokodova.
NAPOMENA: Ako neko drugo pravilo proračuna zamjenjuje pravilo primjene, za proračun koji iz toga
proizlazi ne može se tvrditi da je u cijelosti u skladu s normom EN 1990, iako će proračun biti u skladu s
načelima norme EN 1990. Ako je norma EN 1990 upotrijebljena tako da je povezana sa svojstvom
navedenim u dodatku Z norme proizvoda ili u Smjernici za europsko tehničko dopuštenje, uporaba drugoga
načina proračuna ne smije biti prihvatljiva za označivanje znakom CE.
(6) U normi EN 1990 pravila primjene prepoznaju se brojem u zagradama, npr. kao u ovoj
točki.
1.5 Nazivi i definicije
NAPOMENA: U ovoj su europskoj normi nazivi i definicije izvedeni iz norma ISO 2394, ISO 3898, ISO 8930
i ISO 8402.
Stranica 12/93
1.5.1 Zajednički nazivi upotrijebljeni u normama EN 1990 do EN 1999
1.5.1.1
grañevina
sve što je sagrañeno ili je rezultat grañevinskih radova
NAPOMENA: Ova je definicija u skladu s normom ISO 6707-1. Naziv obuhvaća zgrade i inženjerske
grañevine. Odnosi se na cjelokupne grañevine koje sadrže konstrukcijske, nekonstrukcijske i geotehničke
elemente.
1.5.1.2
tip zgrade ili inženjerske grañevine
tip grañevine koji označuje njezinu predviñenu svrhu, npr. stambena kuća, potporni zid, industrijska
zgrada, cestovni most
1.5.1.3
tip gradnje
naznaka glavnoga konstrukcijskog materijala, npr. armiranobetonska gradnja, čelična gradnja,
drvena gradnja, zidana gradnja, spregnuta čelično-betonska gradnja
1.5.1.4
metoda gradnje
način na koji će se provesti gradnja (izvedba), npr. izliveno na mjestu, predgotovljeno, konzolno
1.5.1.6
konstrukcija
organizirana kombinacija spojenih dijelova proračunana da nosi opterećenja i ima prikladnu krutost
1.5.1.7
konstrukcijski element
fizički prepoznatljiv dio konstrukcije, npr. stup, greda, ploča, pilot
1.5.1.8
oblik konstrukcija
raspored konstrukcijskih elemenata
NAPOMENA: Oblici konstrukcije su npr. okviri, viseći mostovi.
1.5.1.9
konstrukcijski sustav
nosivi elementi zgrade ili inženjerske grañevine i način kako ti elementi djeluju zajedno
1.5.1.10
konstrukcijski model
idealizacija konstrukcijskog sustava upotrijebljena radi analize, proračuna i provjere
1.5.1.11
izvedba
sve radnje provedene zbog fizičkog dovršetka radova obuhvaćajući nabavu, nadzor i
dokumentaciju o tome
NAPOMENA: Naziv obuhvaća radove na gradilištu; on smije značiti i proizvodnju dijelova izvan gradilišta i
njihovu naknadnu ugradnju na gradilištu.
1.5.2 Posebni nazivi koji se općenito odnose na proračun
1.5.2.1
proračunski kriteriji
Stranica 13/93
kvantitativne formulacije koje opisuju uvjete koje treba ispuniti za svako granično stanje
1.5.2.2
proračunske situacije
skupovi fizikalnih uvjeta koji predstavljaju realne uvjete koji nastaju tijekom odreñenoga
vremenskog razdoblja za koje će se proračunom pokazati da odgovarajuća granična stanja nisu
premašena
1.5.2.3
prolazna proračunska situacija
proračunska situacija koja je mjerodavna tijekom znatno kraćeg razdoblja od proračunskoga
uporabnog vijeka konstrukcije i koja ima veliku vjerojatnost nastanka
NAPOMENA: Prolazna se proračunska situacija odnosi na privremene uvjete konstrukcije, uporabe ili
izloženosti, npr. tijekom gradnje ili popravka.
1.5.2.4
stalna proračunska situacija
proračunska situacija koja je mjerodavna tijekom razdoblja istog reda veličine kao i proračunski
uporabni vijek konstrukcije
NAPOMENA: Općenito se odnosi na uvjete uobičajene uporabe.
1.5.2.5
izvanredna proračunska situacija
proračunska situacija koja uključuje izuzetne uvjete za konstrukciju ili njezinu izloženost i obuhvaća
požar, eksploziju, udar ili lokalni slom
1.5.2.6
proračun na požar
proračun konstrukcije da ispuni zahtijevana svojstva u slučaju požara
1.5.2.7
potresna proračunska situacija
proračunska situacija koja uključuje izuzetne uvjete za konstrukciju kada je izložena potresu
1.5.2.8
proračunski uporabni vijek
pretpostavljeno razdoblje u kojem će se konstrukcija ili njezin dio upotrebljavati za predviñenu
svrhu uz pretpostavljeno održavanje, ali da pritom neće biti nužni veliki popravci
1.5.2.9
opasnost
za potrebe norma EN 1990 do EN 1999 neobično i žestoko dogañanje, npr. neuobičajeno
djelovanje ili utjecaj okoliša, nedovoljna čvrstoća ili otpornost, ili prekomjeran otklon u odnosu na
predviñene dimenzije
1.5.2.10
raspored opterećenja
identifikacija položaja, veličine i smjera slobodnog djelovanja
1.5.2.11
slučaj opterećenja
spojivi rasporedi opterećenja, skupovi deformiranja i nesavršenosti razmatrani istodobno s
nepomičnim, promjenjivim djelovanjima i stalnim djelovanjima u odreñenoj provjeri
1.5.1.12
Stranica 14/93
granična stanja
stanja nakon kojih konstrukcija više ne ispunjava odgovarajuće proračunske kriterije
1.5.2.13
granična stanja nosivosti
stanja povezana s rušenjem ili drugim sličnim oblicima konstrukcijskoga sloma
NAPOMENA: Ona općenito odgovaraju najvećoj nosivoj otpornosti konstrukcije ili konstrukcijskog elementa.
1.5.2.14
granična stanja uporabljivosti
stanja koja odgovaraju uvjetima nakon kojih više nisu ispunjeni specificirani uporabni zahtjevi za
konstrukciju ili konstrukcijski element
1.5.2.14.1
nepovratna granična stanja uporabljivosti
granična stanja uporabljivosti u kojima će neke posljedice djelovanja koja premašuju specificirane
uporabne zahtjeve ostati nakon uklanjanja djelovanja
1.5.2.14.2
povratna granična stanja uporabljivosti
granična stanja uporabljivosti u kojima neke posljedice djelovanja koja premašuju specificirane
uporabne zahtjeve neće ostati nakon uklanjanja djelovanja
1.5.2.14.3
kriterij uporabljivosti
proračunski kriterij za granično stanje uporabljivosti
1.5.2.15
otpornost
sposobnost elementa ili dijela, ili presjeka elementa ili dijela konstrukcije da se odupre djelovanjima
bez mehaničkoga sloma, npr. otpornost na savijanje, otpornost na izvijanje, vlačna otpornost
1.5.2.16
čvrstoća
mehaničko svojstvo materijala koje naznačuje njegovu sposobnost da se odupre djelovanjima,
obično dana u jedinicama naprezanja
1.5.2.17
pouzdanost
sposobnost konstrukcije ili konstrukcijskog elementa da ispuni specificirane zahtjeve, uključujući
proračunski uporabni vijek za koji je proračunana/projektirana. Pouzdanost se obično izražava
vjerojatnosnim veličinama
NAPOMENA: Pouzdanost obuhvaća sigurnost, uporabljivost i trajnost konstrukcije.
1.5.2.18
razlikovanje pouzdanosti
mjere predviñene za društveno-ekonomsku optimizaciju izvora (resursa) koji će se upotrijebiti za
gradnju grañevina, uzimajući u obzir sve očekivane posljedice slomova i trošak grañevine
1.5.2.19
osnovna varijabla
dio specificiranog skupa varijabla koje predstavljaju fizikalne količine koje karakteriziraju djelovanja
i utjecaje okoliša, geometrijske količine i svojstva materijala i tla
1.5.2.20
Stranica 15/93
održavanje
skup aktivnosti koje se provode tijekom uporabnog vijeka konstrukcija kako bi se omogućilo da
ispuni zahtjeve pouzdanosti
NAPOMENA: Radovi obnove konstrukcije nakon izvanrednog dogañanja ili potresa obično nisu obuhvaćeni
održavanjem.
1.5.2.21
popravak
aktivnosti koje se provode radi očuvanja ili obnove funkcije konstrukcije i nisu obuhvaćene
definicijom održavanja
1.5.2.22
nazivna vrijednost
vrijednost odreñena na nestatističkim osnovama, primjerice na prikupljenom iskustvu ili fizikalnim
uvjetima
1.5.3 Nazivi koji se odnose na djelovanja
1.5.3.1
djelovanje (F)
a) skup sila (opterećenja) koje djeluju na konstrukciju (izravno djelovanje)
b) skup prisilnih deformiranja ili ubrzanja prouzročenih, primjerice, promjenama temperature, vlage,
nejednolikim slijeganjem ili potresima (neizravno djelovanje)
1.5.3.2
učinak djelovanja (E)
učinak djelovanja na konstrukcijske elemente (npr. unutarnja sila, moment, naprezanje,
deformacija) ili na cijelu konstrukciju (npr. progib, rotacija)
1.5.3.3
stalno djelovanje (G)
djelovanje koje će vjerojatno djelovati tijekom danoga poredbenog razdoblja i za koje je promjena
veličine tijekom vremena zanemariva, ili za koje je promjena uvijek u istom smjeru (monotona) dok
djelovanje zadržava odreñenu graničnu vrijednost
1.5.3.4
promjenjivo djelovanje (Q)
djelovanje za koje promjena veličine tijekom vremena nije zanemariva ni monotona
1.5.3.5
izvanredno djelovanje (A)
djelovanje obično kratkoga trajanja, ali znatne veličine za koje nije vjerojatno da će djelovati na
danoj konstrukciji tijekom proračunskoga uporabnog vijeka
NAPOMENA 1: Ako se ne poduzmu prikladne mjere, može se očekivati da će izvanredno djelovanje u

mnogim slučajevima prouzročiti ozbiljne posljedice.
NAPOMENA 2: Udar, snijeg, vjetar i potresna djelovanja smiju biti promjenjiva ili izvanredna djelovanja,
ovisno o dostupnim podacima o statističkoj raspodjeli.
1.5.3.6
potresno djelovanje (AE)
djelovanje koje nastaje zbog potresnog gibanja temeljnog tla
1.5.3.7
geotehničko djelovanje
djelovanje koja na konstrukciju prenose temeljno tlo, nasip ili podzemna voda
Stranica 16/93
1.5.3.8
nepomično djelovanje
djelovanje koje ima nepomičnu raspodjelu i položaj na konstrukciji ili konstrukcijskom elementu
tako da su veličina i smjer djelovanja nedvojbeno odreñeni za cijelu konstrukciju ili konstrukcijski
element ako se ta veličina i smjer odrede u jednoj točki konstrukcije ili konstrukcijskog elementa
1.5.3.9
slobodno djelovanje
djelovanje koje na konstrukciji može imati različite prostorne raspodjele
1.5.3.10
pojedinačno djelovanje
djelovanje za koje se može statistički pretpostaviti da je neovisno u vremenu i prostoru u odnosu
na svako drugo djelovanje na konstrukciju
1.5.3.11
statičko djelovanje
djelovanje koje ne prouzročuje znatno ubrzanje na konstrukciji ili konstrukcijskom elementu
1.5.3.12
dinamičko djelovanje
djelovanje koje prouzročuje znatno ubrzanje na konstrukciji ili konstrukcijskom elementu
1.5.3.13
nazovistatičko djelovanje
dinamičko djelovanje prikazano istovrijednim statičkim djelovanjem u statičkom modelu
1.5.3.14
karakteristična vrijednost djelovanja (Fk)
glavna reprezentativna vrijednost djelovanja
NAPOMENA: S obzirom da se zasad karakteristična vrijednost može odrediti na statističkoj osnovi,

odabrano je da ona odgovara propisanoj vjerojatnosti kako ne bi bila premašena s nepovoljne strane tijekom
„poredbenog razdoblja“ uzimajući u obzir proračunski uporabni vijek konstrukcije i trajanje proračunske
situacije.
1.5.3.15
poredbeno razdoblje, referencijsko razdoblje
odabrano razdoblje koje se uzima kao osnova ocjenjivanja statistički promjenjivih djelovanja i
možda za izvanredna djelovanja
1.5.3.16
kombinacijska vrijednost promjenjivog djelovanja (ψ0Qk)
vrijednost koja je odabrana tako – s obzirom da se zasad zasad može odrediti na statističkim
osnovama – da je vjerojatnost da će učinci prouzročeni tom kombinacijom biti premašeni približno
ista kao za karakterističnu vrijednost pojedinog djelovanja
Može se izraziti kao odreñeni dio karakteristične vrijednosti uporabom koeficijenta ψ0≤1
1.5.3.17
česta vrijednost promjenjivog djelovanja (ψ1Qk)
vrijednost koja je odreñena tako – s obzirom da se zasad može odrediti na statističkim osnovama
– da je ukupno vrijeme u poredbenom razdoblju tijekom kojeg je ona premašena samo mali dio
poredbenog vremena, ili da je učestalost premašaja ograničena na danu vrijednost
Može se izraziti kao odreñeni dio karakteristične vrijednosti uporabom koeficijenta ψ1≤1
1.5.3.18
Stranica 17/93
nazovistalna vrijednost promjenjivog djelovanja (ψ2Qk)
vrijednost odreñena tako da je ukupno vrijeme tijekom kojeg će biti premašena veliki dio
poredbenog razdoblja. Može se izraziti kao odreñeni dio karakteristične vrijednosti uporabom
koeficijenta ψ2≤1
1.5.3.19
prateća vrijednost promjenjivog djelovanja (ψQk)
vrijednost promjenjivog djelovanja koja prati prevladavajuće djelovanje u kombinaciji
NAPOMENA: Prateća vrijednost promjenjivog djelovanja smije biti kombinacijska vrijednost, česta vrijednost
ili nazovistalna vrijednost.
1.5.3.20
reprezentativna vrijednost djelovanja (Frep)
vrijednost upotrijebljena pri provjeri graničnog stanja
Reprezentativna vrijednost može biti karakteristična vrijednosti (Fk) ili prateća vrijednost (ψFk)
1.5.3.21
proračunska vrijednost djelovanja (Fd)
vrijednost dobivena množenjem reprezentativne vrijednosti parcijalnim koeficijentom γf
NAPOMENA: Umnožak reprezentativne vrijednosti i parcijalnog koeficijenta γF = γSd x γf smije se označiti i

proračunskom vrijednošću djelovanja (vidi točku 6.3.2).
1.5.3.22
kombinacija djelovanja
skup proračunskih vrijednosti upotrijebljenih pri provjeri pouzdanosti konstrukcije u graničnom
stanju pod istodobnim utjecajem različitih djelovanja
1.5.4 Nazivi koji se odnose na svojstva materijala i proizvoda
1.5.4.1
karakteristična vrijednost (Xk ili Rk)
vrijednost svojstva materijala ili proizvoda koja ima propisanu vjerojatnost da neće biti dostignuta u
hipotetički neograničenim nizovima ispitivanja. Ta vrijednost općenito odgovara specificiranoj
fraktili pretpostavljene statističke raspodjele odreñenog svojstva materijala ili proizvoda. U nekim
se okolnostima nazivna vrijednosti upotrebljava kao karakteristična vrijednost
1.5.4.2
proračunska vrijednost svojstva materijala ili proizvoda (Xd ili Rd)
vrijednost dobivena dijeljenjem karakteristične vrijednosti parcijalnim koeficijentom γm ili γM ili, u
posebnim okolnostima, izravnim odreñivanjem
1.5.4.3
nazivna vrijednost svojstva materijala ili proizvoda (Xnom ili Rnom)
vrijednost obično upotrijebljena kao karakteristična vrijednost i ustanovljena iz odgovarajućih
dokumenata kao što su europska norma ili prednorma
1.5.5 Nazivi koji se odnose na geometrijske podatke
1.5.5.1
karakteristična vrijednost geometrijskog svojstva (ak)
vrijednost koja obično odgovara dimenzijama specificiranim u projektu. Ako je važno, vrijednosti
geometrijskih količina mogu odgovarati nekim propisanim fraktilama statističke raspodjele
1.5.5.2
proračunska vrijednost geometrijskog svojstva (ad)
Stranica 18/93
obično nazivna vrijednost. Ako je važno, vrijednosti geometrijskih količina mogu odgovarati nekim
propisanim fraktilama statističke raspodjele
NAPOMENA: Proračunska vrijednost geometrijskog svojstva općenito je jednaka karakterističnoj vrijednosti.

Meñutim, ona se smije smatrati drukčijom u slučajevima u kojima je promatrano granično stanje vrlo
osjetljivo na vrijednost geometrijskoga svojstva, primjerice kad se promatra učinak geometrijske
nesavršenosti na izvijanje. U takvim slučajevima će proračunska vrijednost obično biti ustanovljena kao
izravno specificirana vrijednost, primjerice u odgovarajućoj europskoj normi ili prednormi. Druga je
mogućnost da se ustanovi na statističkoj osnovi s vrijednošću koja odgovara odgovarajućoj fraktili (npr.
rijetkoj vrijednosti) i zatim primijeni na karakterističnu vrijednost.
1.5.6 Nazivi koji se odnose na proračun konstrukcije
NAPOMENA: Nije potrebno da se definicije sadržane u ovoj točki nužno odnose na nazive upotrijebljene u
normi EN 1990, ali su ovdje navedene kako bi se osigurala usklañenost s nazivima koji se odnose na
proračun konstrukcija u normama EN 1991 do EN 1999.
1.5.6.1
proračun konstrukcije
postupak ili algoritam odreñivanja učinaka djelovanja u svakoj točki konstrukcije
NAPOMENA: Proračun konstrukcije smije se provesti na tri razine uporabom različitih modela: globalni
proračun, proračun elemenata, lokalni proračun.
1.5.6.2
globalni proračun
odreñivanje dosljednoga skupa unutarnjih sila i momenata ili naprezanja u konstrukciji koja je u
ravnoteži s posebno definiranim skupom djelovanja na konstrukciju, a zavisi o geometrijskim
svojstvima i svojstvima konstrukcije i materijala
1.5.6.3
linearno elastični proračun prvoga reda bez preraspodjele
elastični proračun konstrukcije osnovan na linearnim zakonima naprezanje – deformacija ili
moment – zakrivljenost i proveden s početnim geometrijskim vrijednostima
1.5.6.4
linearno elastični proračun prvoga reda s preraspodjelom
linearno elastični proračun u kojem su unutarnji momenti i sile radi proračuna konstrukcije
prilagoñeni, dosljedno danim vanjskim djelovanjima i bez izričitog proračuna sposobnosti rotacije
1.5.6.5
linearno elastični proračun drugoga reda
elastični proračun konstrukcije primjenom linearnih zakona naprezanje – deformacija, primijenjen
na geometrijski oblik deformirane konstrukcije
1.5.6.6
nelinearni proračun prvoga reda
proračun konstrukcije proveden s početnim geometrijskim vrijednostima kojim se u obzir uzimaju
nelinearna svojstva deformiranja materijala
NAPOMENA: Nelinearni proračun prvoga reda je elastičan s odgovarajućim pretpostavkama ili elastično -
savršeno plastičan (vidi točke 1.5.6.8 i 1.5.6.9), ili je elastoplastičan (vidi točku 1.5.6.10), ili je krutoplastičan
(vidi točku 1.5.6.11).
1.5.6.7
nelinearni proračun drugoga reda
proračun konstrukcije proveden s geometrijskim oblikom deformirane konstrukcije kojim se u obzir
uzimaju nelinearna svojstva deformiranja materijala
Stranica 19/93
NAPOMENA: Nelinearni proračun drugoga reda je elastično – savršeno plastičan ili je elastoplastičan.
1.5.6.8
elastično – savršeno plastični proračun prvoga reda
proračun konstrukcije osnovan na odnosu moment – zakrivljenost koji se sastoji od linearno
elastičnog dijela iza kojeg slijedi plastični dio bez ojačanja, a proveden je s početnim geometrijskim
vrijednostima konstrukcije
1.5.6.9
elastično – savršeno plastični proračun drugoga reda
proračun konstrukcije osnovan na odnosu moment – zakrivljenost koji se sastoji od linearno
elastičnog dijela iza kojeg slijedi plastični dio bez ojačanja, a proveden je s geometrijskim oblikom
pomaknute (ili deformirane) konstrukcije
1.5.6.10
elastoplastični proračun (prvoga ili drugoga reda)
proračun konstrukcije osnovan na odnosima naprezanje – deformacija ili moment – zakrivljenost
koji se sastoje od linearnog elastičnog dijela iza kojeg slijedi plastični dio s ojačanjem ili bez njega
NAPOMENA: Općenito se provodi s početnim geometrijskim vrijednostima konstrukcije, ali se smije

primijeniti i na pomaknuti (ili deformirani) geometrijski oblik konstrukcije.
1.5.6.11
krutoplastični proračun
proračun proveden s početnim geometrijskim vrijednostima konstrukcije u kojem se upotrebljavaju
teoremi graničnog proračuna za izravno ocjenjivanje graničnog opterećenja
NAPOMENA: Zakon moment – zakrivljenost pretpostavlja se bez elastičnog deformiranja i bez ojačanja.
1.6 Simboli
U ovoj se europskoj normi primjenjuju sljedeći simboli:
NAPOMENA: Oznake su utemeljene na normi ISO 3898:1987.
Velika latinična slova
A izvanredno djelovanje
Ad proračunska vrijednost izvanrednog djelovanja
AEd proračunska vrijednost potresnog djelovanja AEd = γI AEk
AEk karakteristična vrijednost potresnog djelovanja
Cd nazivna vrijednost ili funkcija odreñenih proračunskih svojstava materijala
E učinak djelovanja
Ed proračunska vrijednost učinka djelovanja
Ed,dst proračunska vrijednost učinka destabilizirajućega djelovanja
Ed,stb proračunska vrijednost učinka stabilizirajućega djelovanja
F djelovanje
Fd proračunska vrijednost djelovanja
Fk karakteristična vrijednost djelovanja
Frep reprezentativna vrijednost djelovanja
G stalno djelovanje
Gd proračunska vrijednost stalnoga djelovanja
Gd,inf donja proračunska vrijednost stalnoga djelovanja
Gd,sup gornja proračunska vrijednost stalnoga djelovanja
Gk karakteristična vrijednost stalnoga djelovanja
Gkj karakteristična vrijednost stalnoga djelovanja j
Stranica 20/93
Gkj,sup/Gkj,inf gornja/donja karakteristična vrijednost stalnoga djelovanja j
P odgovarajuća reprezentativna vrijednost prednapinjanja (vidi norme EN 1992 do EN 1996 i
EN 1998 do EN 1999)
Pd proračunska vrijednost djelovanja zbog prednapinjanja
Pk karakteristična vrijednost djelovanja zbog prednapinjanja
Pm srednja vrijednost djelovanja zbog prednapinjanja
Q promjenljivo djelovanje
Qd proračunska vrijednost promjenljivog djelovanja
Qk karakteristična vrijednost pojedinačnoga promjenljivog djelovanja
Qk,1 karakteristična vrijednost prevladavajućega promjenljivog djelovanja 1
7
Qk,i karakteristična vrijednost pratećega promjenljivog djelovanja i
R otpornost
Rd proračunska vrijednost otpornosti
Rk karakteristična vrijednost otpornosti
X svojstvo materijala
Xd proračunska vrijednost svojstva materijala
Xk karakteristična vrijednost svojstva materijala
Mala latinična slova
ad proračunska vrijednost geometrijskog podatka

ak karakteristična vrijednost geometrijskog podatka
anom nazivna vrijednost geometrijskog podatka
u horizontalni pomak konstrukcije ili konstrukcijskog elementa
w vertikalni progib konstrukcijskog elementa
Velika grčka slova
∆a promjena nazivnoga geometrijskog podatka u odreñenu proračunsku svrhu, npr.

ocjenjivanje učinaka nesavršenosti
Mala grčka slova
γ parcijalni koeficijent (sigurnosti ili uporabljivosti)

γf parcijalni koeficijent za djelovanja kojim se u obzir uzima mogućnost nepovoljnih otklona
vrijednosti djelovanja od reprezentativnih vrijednosti
γF parcijalni koeficijent za djelovanja kojim se uz obzir uzimaju i nesigurnosti modela i
dimenzijskih promjena
γg parcijalni koeficijent za stalna djelovanja kojim se u obzir uzima mogućnost nepovoljnih
otklona vrijednosti djelovanja od reprezentativnih vrijednosti
γG parcijalni koeficijent za stalna djelovanja kojim se u obzir uzimaju i nesigurnosti modela i
γG,j parcijalni koeficijent za stalno djelovanje j
γGj,sup/γGj,inf parcijalni koeficijent za stalno djelovanje j pri proračunu gornjih/donjih proračunskih
vrijednosti
γI faktor važnosti (vidi normu EN 1998)
γm parcijalni koeficijent za svojstvo materijala
γM parcijalni koeficijent za svojstvo materijala uzimajući u obzir nesigurnosti modela i
γP parcijalni koeficijent za djelovanja prednapinjanja (vidi norme EN 1992 do EN 1996 i EN
1998 do EN 1999)
γq parcijalni koeficijent za promjenjiva djelovanja kojim se u obzir uzima mogućnost
nepovoljnih otklona vrijednosti djelovanja od reprezentativnih vrijednosti
γQ parcijalni koeficijent za promjenjiva djelovanja kojim se u obzir uzimaju nesigurnosti modela
i dimenzijske promjene
7
Nacionalna bilješka: U izvorniku pogrešno stoji Qk,I što je ispravljeno u Qk,i
Stranica 21/93
γQ,i parcijalni koeficijent za promjenljivo djelovanje i
γRd parcijalni koeficijent povezan s nesigurnošću modela otpornosti
γSd parcijalni koeficijent povezan s nesigurnošću djelovanja i/ili modela učinka djelovanja
η popravni faktor
ξ faktor smanjenja
ψ0 koeficijent za kombinacijsku vrijednost promjenljivoga djelovanja
ψ1 koeficijent za čestu vrijednost promjenljivoga djelovanja
ψ2 koeficijent za nazovistalnu vrijednost promjenljivoga djelovanja
2 ZAHTJEVI
2.1 Osnovni zahtjevi
(1)P Konstrukcija mora biti proračunana i izvedena tako da će tijekom svog predviñenoga vijeka,
uz primjereni stupanj pouzdanosti i na ekonomičan način
- izdržati sva djelovanja i utjecaje koji će vjerojatno nastati tijekom izvedbe i uporabe i
- ostati prikladna za uporabu koja se od nje zahtijeva.
(2)P Konstrukcija mora biti proračunana tako da ima odgovarajuću:

- konstrukcijsku otpornost
- uporabljivost i
- trajnost.
(3)P U slučaju požara, otpornost konstrukcije mora odgovarati zahtijevanom vremenu.
NAPOMENA: Vidi i normu EN 1991-1-2.
(4)P Konstrukcija mora biti proračunana i izvedena tako da neće biti oštećena dogañanjima kao
što su:
- eksplozija
- udar i
- posljedice ljudskih pogrešaka
do mjere koja je nesrazmjerna izvornomu uzroku.
NAPOMENA 1: Dogañanja koja treba uzeti u obzir su ona koja su dogovorena za pojedini projekt s
investitorom i mjerodavnom vlasti.
NAPOMENA 2: Daljnji su podaci dani u normi EN 1991-1-7.
(5)P Potencijalno se oštećenje mora izbjeći ili ograničiti odgovarajućim izborom izmeñu
sljedećeg:
- izbjegnućem, uklanjanjem ili smanjenjem opasnosti kojima konstrukcija može biti izložena
- odabirom oblika konstrukcije koji nije osjetljiv na razmatranu opasnost
- odabirom oblika konstrukcije i proračunom kojim se može primjereno prevladati izvanrednim
dogañajem uklonjeni pojedinačni element ili ograničeni dio konstrukcije ili postići pojava prihvatljivo
lokaliziranog oštećenja
- izbjegnućem što je više moguće konstrukcijskih sustava koji se mogu srušiti bez upozorenja
- povezivanjem konstrukcijskih elemenata.
(6) Osnovne zahtjeve treba postići:

- odabirom prikladnih materijala
- primjerenim proračunom i oblikovanjem pojedinosti
Stranica 22/93
- specificiranjem kontrolnih postupaka pri proračunu, proizvodnji, izvedbi i uporabi koji se odnose
na odreñeni projekt.
(7) Odredbe 2. poglavlja treba tumačiti tako da je u proračunu/projektu primijenjena potrebna

vještina i briga primjerena okolnostima, osnovana na znanju i dobroj praksi koja je općenito bila
dostupna u vrijeme kad se proračun/projekt konstrukcije izrañivao.
2.2 Upravljanje pouzdanošću
(1)P Zahtijevana pouzdanost konstrukcije u okviru područja primjene norme EN 1990 mora se
postići:
a) proračunom u skladu s normama EN 1990 do EN 1999 i
b) primjerenom izvedbom i mjerama upravljanja kvalitetom.
NAPOMENA: Vidi točku 2.2(5) i dodatak B.
(2) Izmeñu ostalog, smiju se primijeniti različite razine pouzdanosti:

- za otpornost konstrukcije
- za uporabljivost.
(3) Odabirom razina pouzdanosti za odreñenu konstrukciju u obzir treba uzeti odgovarajuće
faktore kao:
- mogući uzrok i/ili način dostizanja graničnog stanja
- moguće posljedice sloma s obzirom na rizik za život, ozljedu i potencijalne ekonomske gubitke
- javno zaziranje od sloma
- trošak i postupke nužne za smanjenje rizika sloma.
(4) Razine pouzdanosti koje se primjenjuju na odreñenu konstrukciju smiju se specificirati na

jedan ili više sljedećih načina:
- razredbom konstrukcije kao cjeline
- razredbom njezinih dijelova.
NAPOMENA: Vidi i dodatak B.
(5) Razine pouzdanosti koje se odnose na otpornost i uporabljivost konstrukcije mogu se

postići prikladnim kombinacijama:
a) prethodnih i zaštitnih mjera (npr. primjenom sigurnosnih prepreka, aktivnim i pasivnim zaštitnim
protupožarnim mjerama, zaštitom od rizika korozije kao bojenjem ili katodnom zaštitom)
b) mjera koje se odnose na proračune:

- reprezentativnim vrijednostima djelovanja
- odabirom parcijalnih koeficijenata
c) mjera koje se odnose na upravljanje kvalitetom
d) mjera kojima je cilj smanjenje pogrešaka u proračunu/projektu i izvedbi konstrukcije i grubim

ljudskim pogreškama
e) drugih mjera koje se odnose na sljedeća pitanja proračuna/projekta:

- osnovne zahtjeve
- stupanj robusnosti (cjelovitost konstrukcije)
- trajnost, uključujući odabir proračunskog uporabnog vijeka
- opseg i kvalitetu prethodnih ispitivanja tla i mogućih utjecaja okoliša
- točnost upotrijebljenih mehaničkih modela
- oblikovanje pojedinosti
Stranica 23/93
f) učinkovite izvedbe, npr. u skladu s normama izvedbe navedenim u normama EN 1991 do EN
1999
g) primjerenog nadzora i održavanjem u skladu s postupcima specificiranim u projektnoj

dokumentaciji.
(6) Mjere sprečavanja potencijalnih uzroka sloma i/ili smanjenja njihovih posljedica smiju se, u
primjerenim okolnostima, mijenjati u ograničenom opsegu uz uvjet da se održe zahtijevane razine
pouzdanosti.
2.3 Proračunski/projektirani uporabni vijek
(1) Proračunski/projektirani uporabni vijek treba specificirati.
NAPOMENA: U tablici 2.1 dane su naznačene kategorije. Vrijednosti navedene u tablici 2.1 smiju se
upotrijebiti i za odreñivanje vremenski zavisnih svojstava (npr. proračune zamora). Vidi i dodatak A.
Tablica 2.1 – Naznačeni proračunski/projektirani uporabni vijek
Kategorija proračunskog / Naznačeni proračunski /

projektiranog uporabnog projektirani uporabni vijek Primjeri
vijeka (godina)
(1)
1 10 Privremene konstrukcije
2 10 do 25 Zamjenjivi dijelovi konstrukcije npr. grede skela,
ležajevi
3 15 do 30 Poljoprivredne i slične konstrukcije
4 50 Konstrukcije zgrada i druge obične konstrukcije
5 100 Konstrukcije monumentalnih zgrada, mostovi i
druge inženjerske konstrukcije
(1) Konstrukcije ili dijelovi koji se mogu rastaviti da bi se ponovno upotrijebili ne smatraju se privremenim.
2.4 Trajnost
(1)P Konstrukcija se mora proračunati tako da pogoršanje tijekom njezina proračunskog /

projektiranog uporabnog vijeka ne utječe nepovoljno na svojstva konstrukcije više od predviñenog,
uzimajući u obzir okoliš i predviñenu razinu održavanja.
(2) Da bi se postigla primjereno trajna konstrukcija, u obzir treba uzeti sljedeće:

- namjeravanu ili predvidivu uporabu konstrukcije
- zahtijevane proračunske kriterije
- očekivane uvjete okoliša
- sastav, svojstva i ponašanje materijala i proizvoda
- svojstva tla
- odabir konstrukcijskoga sustava
- oblik elemenata i oblikovanje pojedinosti konstrukcije
- kvalitetu izrade i razinu kontrole
- posebne zaštitne mjere
- predviñeno održavanje tijekom proračunskog/projektiranog uporabnog vijeka.
NAPOMENA: Prikladne mjere za smanjenje pogoršanja specificirane su u odgovarajućim normama od EN

1992 do EN 1999.
(3)P U fazi projektiranja moraju se prepoznati uvjeti okoliša tako da se njihovo značenje može
ocijeniti s obzirom na trajnost i da se mogu provesti odgovarajuće mjere zaštite materijala
upotrijebljenih u konstrukciji.
(4) Stupanj svakog pogoršanja smije se procijeniti na osnovi proračuna, eksperimentalnih

istraživanja, iskustva s ranijih gradnji ili na osnovi njihove kombinacije.
Stranica 24/93
2.5 Upravljanje kvalitetom
(1) Kako bi se dobila konstrukcija koja odgovara zahtjevima i pretpostavkama načinjenim u

proračunu, treba uspostaviti primjerene mjere upravljanja kvalitetom. Te mjere obuhvaćaju:
- definiranje zahtjeva pouzdanosti
- organizacijske mjere i
- kontrole u fazama projektiranja, izvedbe, uporabe i održavanja.
NAPOMENA: Norma EN ISO 9001:2000 prihvatljiva je osnova za mjere upravljanja kvalitetom, gdje je to
primjereno.
3 NAČELA PRORAČUNA GRANIČNIH STANJA
3.1 Općenito
(1)P Mora se načiniti razlika izmeñu graničnih stanja nosivosti i graničnih stanja uporabljivosti.
NAPOMENA: U nekim slučajevima smiju biti potrebne dodatne provjere, npr. radi osiguranja prometne
sigurnosti.
(2) Provjera jedne ili dviju kategorija graničnih stanja smiju se izostaviti uz uvjet da je dostupno
dovoljno podataka koji potvrñuju da su zadovoljena druga granična stanja.
(3)P Granična stanja moraju biti povezana s proračunskim situacijama, vidi točku 3.2.
(4) Proračunske situacije treba razvrstati u stalne, prolazne ili izvanredne, vidi točku 3.2.
(5) Provjere graničnih stanja koja su povezana s učincima ovisnim o vremenu (npr. zamor)
treba povezati s proračunskim uporabnim vijekom konstrukcije.
NAPOMENA: Najviše učinaka zavisnih o vremenu su kumulativni.
3.2 Proračunske situacije
(1)P Odgovarajuće proračunske situacije moraju se odabrati uzimajući u obzir okolnosti pod
kojima se od konstrukcije zahtijeva ispunjenje njezine funkcije.
(2)P Proračunske situacije moraju se razvrstati ovako:

- stalne proračunske situacije koje se odnose na uvjete uobičajene uporabe
- prolazne proračunske situacije koje se odnose na privremene uvjete koji se primjenjuju na
konstrukciju, npr. tijekom izvedbe ili popravka
- izvanredne proračunske situacije koje se odnose na izuzetne uvjete koji se primjenjuju na
konstrukcije ili njezinu izloženost, npr. požar, eksplozija, udar ili posljedice lokaliziranog sloma
- potresne proračunske situacije koje se odnose na uvjete koji se primjenjuju kad je konstrukcija
izložena potresima.
NAPOMENA: Podaci o posebnim proračunskim situacijama za svaki od tih razreda dani su u normama EN
1991 do 1999.
(3) Odabrane potresne situacije moraju biti dovoljno oštre (žestoke) i moraju biti toliko
promjenjive da obuhvate sve uvjete koji se razumno mogu predvidjeti tijekom izvedbe i uporabe
konstrukcije.
(1)P U granična stanja nosivosti razvrstavaju se granična stanja koja se odnose na

- sigurnosti ljudi i/ili
Stranica 25/93
- sigurnosti konstrukcije.
(2) U nekim okolnostima granična stanja koja se odnose na zaštitu sadržaja treba razvrstati u
granična stanja nosivosti.
NAPOMENA: Okolnosti se utvrñuju za odreñeni projekt s investitorom i mjerodavnom vlasti.
(3) Stanja koja prethode rušenju, koja se zbog jednostavnosti razmatraju umjesto samog
rušenja, smiju se smatrati graničnim stanjima nosivosti.
(4)P Moraju se provjeriti niže navedena granična stanja nosivosti, tamo gdje su važna:
- gubitak ravnoteže konstrukcije ili nekog njezina dijela, promatrane kao kruto tijelo
- slom prouzročen prekomjernim deformiranjem, pretvorbom konstrukcije ili nekog njezina dijela u
mehanizam, prijelom, gubitak stabilnosti konstrukcije ili nekog njezina dijela, uključujući oslonce i
temelje
- slom prouzročen zamorom ili drugim vremenski zavisnim učincima.
NAPOMENA: Različitim graničnim stanjima pridružene su različite skupine parcijalnih koeficijenata, vidi
točku 6.4.1. Slom prouzročen prekomjernim deformiranjem konstrukcijski je slom zbog mehaničke
nestabilnosti.
(1)P U granična stanja uporabljivosti razvrstavaju se granična stanja koja se odnose na

- funkcioniranje konstrukcije ili konstrukcijskih elemenata u uobičajenoj uporabi
- udobnost (komfor) ljudi
- izgled grañevine.
NAPOMENA 1: U kontekstu uporabljivosti, naziv „izgled“ odnosi se na takve kriterije kao što je veliki progib i
prekomjerno raspucavanje, a ne na estetiku.
NAPOMENA 2: Obično se zahtjevi s obzirom na uporabljivost utvrñuju sporazumno za svaki posebni

projekt.
(2)P Mora se načiniti razlika izmeñu povratnih i nepovratnih graničnih stanja uporabljivosti.
(3) Provjeru graničnih stanja uporabljivosti treba osnivati na kriterijima koji se odnose na
sljedeća pitanja:
a) deformiranja koja utječu na
- izgled
- udobnost korisnika ili
- funkcioniranje konstrukcije (uključujući funkcioniranje strojeva ili instalacija)
ili koja prouzročuju oštećenje završne obrade ili nekonstrukcijskih elemenata
b) vibracije
- koje prouzročuju neudobnost ljudi, ili
- koji ograničavaju funkcijsku djelotvornost konstrukcije
c) oštećenja koja nepovoljno utječu na

- izgled
- trajnost, ili
- funkcioniranje konstrukcije.
NAPOMENA: Dodatne odredbe koje se odnose na kriterije uporabljivosti dane su u odgovarajućim

normama EN 1992 do 1999.
3.5 Proračun graničnog stanja
Stranica 26/93
(1)P Proračun graničnih stanja mora se osnivati na uporabi modela konstrukcije i opterećenja za
odgovarajuća granična stanja.
(2)P Mora se provjeriti da nijedno granično stanje nije premašeno, ako su u tim modelima
upotrijebljene odgovarajuće proračunske vrijednosti
- djelovanja
- svojstava materijala ili
- svojstava proizvoda i
- geometrijski podaci.
(3)P Provjere se moraju provesti za sve odgovarajuće proračunske situacije i slučajeve

opterećenja.
(4) Zahtjeve točke 3.5(1)P treba postići metodom parcijalnih koeficijenata opisanom u 6.
poglavlju.
(5) Kao druga mogućnost, smije se upotrijebiti proračun izravno osnovan na vjerojatnosnim
metodama.
NAPOMENA 1: Za upotrebu mjerodavna vlast može dati posebne uvjete.
NAPOMENA 2: O osnovama vjerojatnosnih metoda vidi dodatak C.
(6)P Moraju se razmotriti odabrane proračunske situacije i prepoznati kritični slučajevi

opterećenja.
(7) Za odreñenu provjeru treba odabrati slučajeve opterećenja, prepoznavajući dosljedne

rasporede opterećenja, skupove deformiranja i nesavršenosti koje treba razmotriti istodobno s
utvrñenim promjenjivim i stalnim djelovanjima.
(8)P U obzir se moraju uzeti mogući otkloni od pretpostavljenih smjerova ili položaja djelovanja.
(9) Modeli konstrukcije i opterećenja mogu biti fizikalni ili matematički modeli.
4 OSNOVNE VARIJABLE
4.1 Djelovanja i utjecaji okoliša
4.1.1 Razredba djelovanja
(1)P Djelovanja se razvrstavaju prema njihovoj promjenjivosti u vremenu na:

- stalna djelovanja (G), npr. vlastitu težinu konstrukcija, nepomičnu opremu i površinski sloj ceste
i neizravna djelovanja prouzročena skupljanjem i nejednolikim slijeganjem
- promjenjiva djelovanja (Q), npr. uporabna opterećenja na stropovima zgrada, greda i krovova,
djelovanja vjetra ili snijega
- izvanredna djelovanja (A), npr. eksplozije ili udare vozila.
NAPOMENA: Neizravna djelovanja prouzročena prisilnim deformiranjima mogu biti stalna ili promjenjiva.
(2) Neka djelovanja kao potresna ili djelovanja snijega smiju se promatrati kao izvanredna i/ili
promjenjiva, ovisno o mjestu gradilišta, vidi norme EN 1991 i EN 1998.
(3) Djelovanja prouzročena vodom smiju se smatrati stalnim i/ili promjenjivim ovisno o
promjenama njihove veličine s vremenom.
(4)P Djelovanja se razvrstavaju i prema
Stranica 27/93
- njihovu izvoru, na izravna i neizravna
- njihovoj prostornoj promjenjivosti, na nepomična ili slobodna, ili
- njihovoj prirodi i/ili odzivu konstrukcije, na statička ili dinamička.
(5) Modelom treba prikazati djelovanje, a njegovu veličinu prikazati u najčešćim slučajevima
jednim skalarom koji može imati više reprezentativnih vrijednosti.
NAPOMENA: Za neka djelovanja i provjere smije biti nužan složeniji prikaz veličine nekih djelovanja.
4.1.2 Karakteristične vrijednosti djelovanja
(1)P Karakteristična vrijednost Fk djelovanja jest njezina glavna reprezentativna vrijednost i mora
se specificirati:
- kao srednja vrijednost, gornja ili donja vrijednost ili nazivna vrijednost (koja se ne odnosi na
poznatu statističku raspodjelu) (vidi normu EN 1991)
- u projektnoj dokumentaciji, uz uvjet da je postignuta dosljednost s metodama navedenim u normi
EN 1991.
(2)P Karakteristična vrijednost stalnog djelovanja mora se ocijeniti ovako:

- ako se promjenjivost G može ocijeniti malom, može se uzeti jedna pojedinačna vrijednost Gk
- ako se promjenjivost G ne može ocijeniti malom, moraju se uzeti dvije vrijednosti: gornja Gk,sup i
donja Gk,inf.
(3) Promjenjivost G smije se zanemariti ako se G znatno ne mijenja tijekom proračunskoga

uporabnog vijeka konstrukcije i ako je njegov koeficijent varijacije malen. Gk treba tada uzeti
jednakim srednjoj vrijednosti.
NAPOMENA: Koeficijent varijacije može biti u rasponu od 0,05 dio 0,10 ovisno o tipu konstrukcije.
(4) U slučajevima kada je konstrukcija vrlo osjetljiva na promjenjivost G-a (npr. za neke tipove
prednapetih betonskih konstrukcija), potrebno je uzeti dvije vrijednosti čak i ako je koeficijent
varijacije malen. Tada je Gk,inf 5 %-tna fraktila, a Gk,sup 95 %-tna fraktila u statističkoj raspodjeli G-a,
a statistička raspodjela smije se pretpostaviti prema Gaussu.
(5) Vlastita težina konstrukcije smije se prikazati jednom karakterističnom vrijednošću i

proračunati na osnovi nazivnih dimenzija i srednje vrijednosti jedinične mase, vidi normu EN 1991-
1-1.
NAPOMENA: Za slijeganje temelja, vidi normu EN 1997.
(6) Prednapinjanje (P) treba razvrstati kao stalno djelovanje prouzročeno kontroliranim silama
i/ili kontroliranim deformiranjima koja djeluju na konstrukciju. Te tipove prednapinjanja treba
meñusobno razlikovati (npr. prednapinjanje nategama, prednapinjanje prisilnim deformiranjem na
osloncima).
NAPOMENA: Karakteristične vrijednosti prednapinjanja u dano vrijeme t smiju biti dane kao gornja
vrijednos Pk,sup(t) ili donja vrijednost Pk,inf(t). Za granična stanja nosivosti može se uzeti srednja vrijednost
Pm(t). Podrobni podaci dani su u normama EN 1992 do EN 1996 i EN 1999.
(7)P Za promjenjiva djelovanja karakteristična vrijednost (Qk) mora biti:

- gornja vrijednost s predviñenom vjerojatnošću da neće biti premašena ili donja vrijednost s
predviñenom vjerojatnošću da će biti dostignuta tijekom nekoga odreñenog poredbenog razdoblja
ili
- nazivna vrijednost koju se smije specificirati u slučajevima kad statistička raspodjela nije poznata.
NAPOMENA 1: Vrijednosti su dane u različitim dijelovima norme EN 1991.
Stranica 28/93
NAPOMENA 2: Karakteristična vrijednost klimatskih djelovanja osniva se na vjerojatnosti od 0,02 da će
njezin vremenski promjenjivi dio biti premašen u poredbenom razdoblju od jedne godine. To je istovrijedno
srednjemu povratnom razdoblju od 50 godina za vremenski promjenjiv dio. Meñutim, u nekim slučajevima
zbog karaktera djelovanja i/ili odabrane proračunske situacije može biti prikladnija druga fraktila i/ili povratno
razdoblje.
(8) Za izvanredne situacije proračunsku vrijednost Ad treba specificirati za pojedine projekte.
(9) Za potresna djelovanja treba karakterističnu vrijednost Ad ocijeniti iz karakteristične

vrijednosti AEd ili specificirati na pojedine projekte.
NAPOMENA: Vidi i normu EN 1998.
(10) Za višekomponentna djelovanja karakterističnu vrijednost treba prikazati pomoću skupina

vrijednosti od kojih se svaka u proračunskim situacijama promatra odvojeno.
4.1.3 Druge reprezentativne vrijednosti promjenjivih djelovanja
(1)P Druge reprezentativne vrijednosti promjenjivog djelovanja su sljedeće:
(a) kombinacijska vrijednost, prikazana umnoškom ψ0Qk, koja se upotrebljava pri provjeri graničnih
stanja nosivosti i nepovratnim graničnim stanjima uporabljivosti (vidi 6. poglavlje i dodatak C)
(b) česta vrijednost, prikazana umnoškom ψ1Qk, koja se upotrebljava pri provjeri graničnih stanja
nosivosti koja obuhvaćaju izvanredna djelovanja i pri provjerama povratnih graničnih stanja
uporabljivosti
NAPOMENA 1: Za zgrade se, primjerice, česta vrijednost odabire tako da je vrijeme tijekom kojeg je
premašena jednako 0,02 od poredbenog razdoblja; za opterećenja cestovnim prometom na mostovima
česta se vrijednost ocjenjuje na osnovi povratnog razdoblja od jednog tjedna.
NAPOMENA 2: Rijetka vrijednost, prikazana umnoškom ψ1,infqQk, uzima se pri provjeri nekih graničnih stanja
uporabljivosti na rasponskim sklopovima betonskih mostova ili betonskim dijelovima rasponskih sklopova
mostova. Ta vrijednost, definirana samo za toplinska djelovanja (vidi normu EN 1991-1-5) i vjetrena
djelovanja (vidi normu EN 1991-1-4) pri opterećenju cestovnih mostova (vidi normi EN 1991-2) osniva se na
povratnom razdoblju od jedne godine.
(c) nazovistalna vrijednost, prikazana umnoškom ψ2Qk, koja se upotrebljava za provjeru graničnih
stanja nosivosti koja obuhvaćaju izvanredna djelovanja i za provjeru povratnih graničnih stanja
uporabljivosti.
NAPOMENA: Za opterećenja stropova zgrada obično se nazovistalna vrijednost odabire tako da vrijeme
premašaja iznosi 0,50 poredbenog razdoblja. To se nazovistalno djelovanje može na drugi način odrediti kao
prosječna vrijednost za odabrano razdoblje. Za djelovanja vjetra ili opterećenja cestovnim prometom
općenito se kao nazovistalna vrijednost uzima nula.
4.1.4 Prikaz djelovanja pri zamoru
(1) Modeli djelovanja pri zamoru trebaju biti oni koji su utvrñeni u odgovarajućim dijelovima
norme EN 1991 iz vrednovanja odziva konstrukcije na promjenjiva opterećenja za uobičajene
konstrukcije (npr. za mostove s jednim ili više raspona, za visoke vitke konstrukcije na vjetar).
(2) Za konstrukcije izvan područja primjene modela utvrñenih u odgovarajućim dijelovima

norme EN 1991, treba definirati djelovanja na zamor iz vrednovanja mjerenja ili istovrijednih
istraživanja očekivanih spektara djelovanja.
Stranica 29/93
NAPOMENA: O učincima specifičnim za materijal (primjerice, utjecaju srednjeg naprezanja ili nelinearnim
učincima), vidi norme EN 1992 do EN 1999.
4.1.5 Prikaz dinamičkih djelovanja
(1) Karakteristični modeli opterećenja i zamora u normi EN 1991 obuhvaćaju učinke ubrzanja
prouzročene djelovanjima, bilo izravno u karakterističnim opterećenjima, bilo primjenom
dinamičkog koeficijenta kojim se množe karakteristična statička opterećenja.
NAPOMENA: Ograničenja primjene tih modela opisana su u različitim dijelovima norme EN 1991.
(2) Ako dinamička djelovanja prouzročuju znatno ubrzanje na konstrukciju, treba za sustav
upotrijebiti dinamički proračun. Vidi točku 5.1.3(6).
4.1.6 Geotehnička djelovanja
(1)P Geotehnička se djelovanja moraju ocijeniti u skladu s normom EN 1997-1.
4.1.7 Utjecaji okoliša
(1)P Utjecaji okoliša koji bi mogli djelovati na trajnost konstrukcije moraju se razmotriti pri
odabiru materijala za konstrukciju, odabiru njihove specifikacije, idejnog rješenja konstrukcije i
glavnog projekta.
NAPOMENA: Odgovarajuće mjere dane su u normama EN 1992 do EN 1999.
(2) Učinke djelovanja okoliša treba uzeti u obzir, a ako je moguće i opisati količinski.
4.2 Svojstva materijala i proizvoda
(1) Svojstva materijala (uključujući tlo i stijenu) ili proizvoda treba prikazati karakterističnim
vrijednostima (vidi točku 1.5.4.1).
(2) Ako je provjera graničnoga stanja osjetljiva na promjenjivost svojstva materijala, u obzir
treba uzeti gornje i donje karakteristične vrijednosti svojstava materijala.
(3) Ako u normama EN 1991 do EN 1999 nije drukčije navedeno:

- ako je nepovoljna donja vrijednost svojstva materijala ili proizvoda, karakterističnu vrijednost
treba definirati kao 5 %-tnu fraktilnu vrijednost
- ako je nepovoljna gornja vrijednost svojstva materijala ili proizvoda, karakterističnu vrijednost
treba definirati kao 95 %-tnu fraktilnu vrijednost.
(4)P Vrijednosti svojstava materijala moraju se odrediti iz normiranih ispitivanja provedenih pod
specificiranim uvjetima. Ako je nužno za pretvorbu rezultata ispitivanja u vrijednosti za koje se
može pretpostaviti da predstavljaju ponašanje materijala ili proizvoda u konstrukciji ili temeljnog tla,
mogu se upotrijebiti faktori pretvorbe.
NAPOMENA: Vidi dodatak D i norme EN 1992 do EN 1999.
(5) Ako je za utvrñivanje karakterističnih vrijednosti svojstva materijala ili proizvoda dostupno
nedovoljno statističkih podataka, smiju se uzeti nazivne vrijednosti kao karakteristične ili se
proračunske vrijednosti svojstva smiju ustanoviti izravno. Ako su gornje i donje proračunske
vrijednosti svojstva materijala ili proizvoda ustanovljene izravno (npr. koeficijenti trenja, omjeri
prigušenja), treba ih odabrati tako da se s najnepovoljnijim vrijednostima utječe na vjerojatnost
pojave promatranog graničnog stanja, slično kao i s drugim proračunskim vrijednostima.
Stranica 30/93
(6) Ako se zahtijeva procjena gornje vrijednosti čvrstoće (npr. pri proračunu sposobnosti
nosivosti i vlačne čvrstoće betona u proračunu učinaka neizravnih djelovanja), u obzir treba uzeti
karakterističnu gornju vrijednost čvrstoće.
(7) Smanjenja čvrstoće materijala ili otpornosti proizvoda koja se razmatraju kao posljedica
učinaka ponavljanja djelovanja dana su u normama EN 1992 do EN 1999 i mogu zbog zamora
dovesti do smanjenja otpornosti tijekom vremena.
(8) Parametre krutosti konstrukcije (npr. module elastičnosti, koeficijente puzanja) i koeficijente
toplinskoga širenja treba prikazati srednjim vrijednostima. Za prikaz trajanja opterećenja treba
upotrijebiti različite vrijednosti.
NAPOMENA: U nekim slučajevima, smiju se za modul elastičnosti umjesto srednje vrijednosti (npr. za
slučajeve nestabilnosti) u obzir uzeti donja ili gornja vrijednost.
(9) Vrijednosti svojstava materijala ili proizvoda dane su u normama EN 1992 do EN 1999 i u
odgovarajućim usklañenim europskim tehničkim specifikacijama ili drugim dokumentima. Ako su
vrijednosti uzete iz norma proizvoda bez smjernica o tumačenju danim u normama EN 1992 do EN
1999, treba upotrijebiti najnepovoljnije vrijednosti.
(10)P Ako je potreban parcijalni koeficijent za materijale ili proizvode, mora se uzeti vrijednost
koja je na strani sigurnosti (konzervativna vrijednost), osim ako za ocjenjivanje pouzdanosti
odabrane vrijednosti postoje prikladni statistički podaci.
NAPOMENA: Prikladno se to može uzeti u obzir tamo gdje je primjereno zbog nepoznavanja primjene
materijala/proizvoda.
4.3 Geometrijski podaci
(1)P Geometrijski se podaci moraju prikazati svojim karakterističnim vrijednostima ili (npr. za
nesavršenosti) izravno svojim proračunskim vrijednostima.
(2) Kao karakteristične vrijednosti smiju se uzeti nazivne vrijednosti specificirane u projektu.
(3) Ako je njihova statistička raspodjela dovoljno poznata, smiju se upotrijebiti geometrijske
količine koje odgovaraju propisanoj fraktili statističke raspodjele.
(4) Nesavršenosti koje treba uzeti u obzir pri proračunu konstrukcijskih elemenata dane su u
normama EN 1992 do EN 1999.
(5)P Dopuštena odstupanja spojenih dijelova izrañenih od različitih materijala moraju biti
obostrano spojiva.
5 PRORAČUN KONSTRUKCIJE I PROJEKTIRANJE UTEMELJENO NA ISPITIVANJU
5.1 Proračun konstrukcije
5.1.1 Modeliranje konstrukcije
(1)P Proračuni se moraju provesti uporabom primjerenih konstrukcijskih modela s

odgovarajućim varijablama.
(2) Odabrani konstrukcijski modeli trebaju biti primjereni predviñenom ponašanju konstrukcije s
prihvatljivom razinom točnosti. Modeli konstrukcije takoñer trebaju biti primjereni promatranim
graničnim stanjima.
Stranica 31/93
(3)P Modeli konstrukcije moraju se osnivati na utvrñenoj inženjerskoj teoriji i praksi. Ako je
nužno, oni se moraju provjeriti eksperimentalno.
5.1.2 Statička djelovanja
(1)P Modeliranje statičkih djelovanja mora se osnivati na primjerenom odabiru odnosa sila –
deformiranje elemenata i njihovih spojeva i izmeñu elemenata i temeljnog tla.
(2)P Rubni uvjeti koji se primjenjuju na model moraju predstavljati uvjete predviñene u
konstrukciji.
(3)P Učinci pomaka i deformiranja moraju se uzeti u obzir u sklopu provjera graničnog stanja
nosivosti ako dovode do znatnog povećanja unutarnjih sila.
NAPOMENA: Posebne metode koje obrañuju učinke deformiranja dane su u normama EN 1991 do EN
1999.
(4)P Neizravna se djelovanja u proračunu uzimaju ovako:

- u linearnom elastičnom proračunu izravno ili kao istovrijedne sile (uz primjereni omjer modula
elastičnosti, ako je prikladno)
- u nelinearnom proračunu izravno kao prisilna deformiranja.
5.1.3 Dinamička djelovanja
(1)P Mora se utvrditi model konstrukcije koji će se upotrijebiti za odreñivanje unutarnjih sila
uzimajući u obzir sve odgovarajuće elemente konstrukcije, njihove mase, čvrstoće, krutosti i
značajke prigušenja i sve odgovarajuće nekonstrukcijske elemente s njihovim svojstvima.
(2)P Rubni uvjeti koji se primjenjuju u modelu moraju odgovarati onima u predviñenoj
konstrukciji.
(3) Ako je primjereno dinamička djelovanja promatrati kao nazovistatička, smije se dinamički
dio promatrati uključivanjem u statičke vrijednosti ili se na statičke vrijednosti smiju primijeniti
istovrijedni dinamički koeficijenti.
NAPOMENA: Za neke, dinamički istovrijedne, dinamičke koeficijente odreñuju se vlastite frekvencije.
(4) U slučaju meñudjelovanja tlo – konstrukcija, doprinos tla smije se modelirati primjerenim
istovrijednim oprugama i prigušivačima.
(5) Gdje je to odgovarajuće (npr. vibracije prouzročene vjetrom ili potresnim djelovanjima),
djelovanja se smiju definirati modalnim proračunom osnovanim na linearnim svojstvima materijala i
geometrijskih podataka. Za konstrukciju pravilna geometrijskog oblika, pravilne raspodjele krutosti i
mase, uz uvjet da je mjerodavan samo osnovni oblik vibracija, smije se modalni proračun zamijeniti
proračunom istovrijednih statičkih djelovanja.
(6) Dinamička se djelovanja smiju, ako je primjereno, izraziti i u obliku vremenskih zapisa ili u
frekventnom području (domeni), a odziv konstrukcije odrediti primjerenim metodama.
(7) Ako dinamička djelovanja prouzročuju vibracije čija bi veličina ili frekvencije mogle premašiti
zahtjeve uporabljivosti, treba provesti provjeru graničnog stanja uporabljivosti.
NAPOMENA: Smjernice za ocjenjivanje tih granica dane su u dodatku A i u normama EN 1992 do 1999.
5.1.4 Proračun na djelovanje požara
Stranica 32/93
(1)P Proračun na djelovanje požara mora se osnivati na proračunskim scenarijima požara (vidi
normu EN 1991-1-2) i mora u obzir uzeti modele razvoja temperature u konstrukciji kao i modele
mehaničkoga ponašanja konstrukcije pri povišenoj temperaturi.
(2) Zahtijevano ponašanje konstrukcije izložene požaru treba provjeriti globalnim proračunom,
proračunom podsklopova ili proračunom elemenata kao i primjenom tabličnih podataka ili rezultata
ispitivanja.
(3) Ponašanje konstrukcije izložene požaru treba ocijeniti uzimanjem u obzir:

- nazivne izloženosti požaru ili
- modelirane izloženosti požaru
kao i pripadajućih djelovanja.
(4) Ponašanje konstrukcije pri povišenim temperaturama treba ocijeniti u skladu s normama
EN 1992 do EN 1996 i EN 1999 u kojima su dani toplinski i konstrukcijski modeli proračuna.
(5) Tamo gdje to odgovara za odreñeni materijal i metodu ocjenjivanja:

- toplinski se modeli smiju ocjenjivati na pretpostavci jednolike ili nejednolike temperature po
presjeku i uzduž elemenata
- modeli konstrukcije smiju u proračunu izloženosti požaru biti ograničeni na proračun pojedinih
elemenata ili se njima smije u obzir uzeti meñudjelovanje izmeñu elemenata.
(6) Modeli mehaničkoga ponašanja konstrukcijskih elemenata pri povišenim temperaturama

trebaju biti nelinearni.
NAPOMENA: Vidi i norme EN 1991 do EN 1999.
5.2 Projektiranje utemeljno na ispitivanju
(1) Projektiranje se smije osnivati na kombinaciji ispitivanja i proračuna.
NAPOMENA: Ispitivanje se smiju, primjerice, provesti pod sljedećim okolnostima:

- ako nisu dostupni primjereni proračunski modeli
- ako će se upotrijebiti veliki broj sličnih elemenata
- da bi se kontrolama potvrdile pretpostavke projekta.
Vidi dodatak D.
(2)P Projekt utemeljen na rezultatima ispitivanja mora postići razinu pouzdanosti zahtijevanu za
odgovarajuću proračunsku situaciju. U obzir se mora uzeti statistička nesigurnost zbog
ograničenog broja rezultata ispitivanja.
(3) Treba uzeti parcijalne koeficijente (uključujući i one za nesigurnosti modela) usporedive s
onima u normama EN 1991 do EN 1999.
6 PROVJERA METODOM PARCIJALNIH KOEFICIJENATA
6.1 Općenito
(1)P Kad se primjenjuje metoda parcijalnih koeficijenata, mora se provjeriti da u svim

odgovarajućim proračunskim situacijama nijedno granično stanje nije premašeno kad se u
proračunskim modelima upotrijebe proračunske vrijednosti djelovanja ili unutarnjih sila i otpornosti.
(2) Za odabrane proračunske situacije i odgovarajuća granična stanja treba pojedinačna

djelovanja kritičnih slučajeva opterećenja kombinirati kako je podrobno objašnjeno u ovom
Stranica 33/93
poglavlju. Meñutim, djelovanja koja ne mogu istodobno nastupiti, primjerice zbog fizikalnih razloga,
ne treba u kombinaciji promatrati zajedno.
(3) Proračunske vrijednosti treba dobiti primjenom:

- karakterističnih vrijednosti ili
- drugih reprezentativnih vrijednosti
u kombinaciji s parcijalnim ili drugim koeficijentima kako je to definirano u ovom poglavlju i
normama EN 1991 do EN 1999.
(4) Može biti primjereno da se proračunske vrijednosti odrede izravno, pri čemu treba odabrati
vrijednosti s povećanom sigurnošću (konzervativne).
(5)P Proračunske vrijednosti izravno odreñene na statističkim osnovama moraju odgovarati

najmanje istom stupnju pouzdanosti za razna granična stanja kao i primjenom parcijalnih
koeficijenata danih u ovoj normi.
6.2 Ograničenja
(1) Opseg pravila primjene danih u normi EN 1990 ograničen je na provjere graničnih stanja
nosivosti i uporabljivosti konstrukcija izloženih statičkom opterećenju i slučajevima dinamičkih
učinaka koji se ocjenjuju primjenom istovrijednih nazovistatičkih opterećenja i dinamičkim
koeficijentima, a obuhvaćaju opterećenja vjetrom i prometom. Za nelinearne proračune i zamor
treba primijeniti posebna pravila dana u različitim dijelovima norma EN 1991 do EN 1999.
6.3 Proračunske vrijednosti
6.3.1 Proračunske vrijednosti djelovanja
(1) Proračunska vrijednost Fd djelovanja F može se izraziti općim izrazom:
Fd = γf Frep (6.1a)
Frep = ψ Fk 8 (6.1b)
gdje je:
Fk karakteristična vrijednost djelovanja
Frep odgovarajuća reprezentativna vrijednost djelovanja
γf parcijalni koeficijent za djelovanje kojim se u obzir uzima mogućnost nepovoljnih otklona
vrijednosti djelovanja od reprezentativnih vrijednosti
ψ je 1,00 ili je ψ0, ψ1 ili ψ2.
(2) Za potresna djelovanja proračunsku vrijednost AEd treba odrediti uzimajući u obzir
ponašanje konstrukcije i druge odgovarajuće kriteriji podrobno prikazane u normi EN 1998.
6.3.2 Proračunske vrijednosti učinaka djelovanja
(1) Za odreñeni slučaj opterećenja, proračunske vrijednosti učinaka djelovanja (Ed) mogu se
izraziti općim izrazom:
Ed = γSd E {γf,i Frep,i; ad} i ≥ 1 (6.2)
gdje je:
ad proračunska vrijednost geometrijskog podatka (vidi točku 6.3.4)
γSd parcijalni koeficijent kojim se u obzir uzimaju nesigurnosti:
8
Nacionalna bilješka: U ovom poglavlju u izvorniku su na više mjesta indeksi otisnuti kurzivom što je pogrešno
i ovdje ispravno napisano 'vertikalno'.
Stranica 34/93
- modeliranja učinaka djelovanja
- u nekim slučajevima modeliranje djelovanja.
NAPOMENA: U općenitijem slučaju učinci djelovanja ovise o svojstvima materijala.
(2) U najčešćim slučajevima mogu se načiniti pojednostavnjenja:
Ed = E {γF,i Frep,i; ad} i≥1 (6.2a)
gdje je:
γF,i = γSd γf,i (6.2b)
NAPOMENA: Gdje je potrebno, npr. kad su uključena geotehnička djelovanja, mogu se parcijalnim
koeficijentima γF,i pomnožiti učinci pojedinih djelovanja ili se samo jedan odreñeni koeficijent γF može
globalno pomnožiti s učinkom kombinacije djelovanja s primjerenim parcijalnim koeficijentima.
(3)P Gdje se provodi razlikovanje povoljnih i nepovoljnih učinaka stalnih djelovanja, moraju se
upotrijebiti dva različita parcijalna koeficijenta (γG,inf i γG,sup).
(4) U nelinearnom proračunu (tj. gdje je ovisnost djelovanja i njihovih učinaka nelinearna),
smiju se u slučaju pojedinačnoga prevladavajućeg djelovanja razmotriti sljedeća pojednostavnjena
pravila:
a) ako se učinak djelovanja povećava više od djelovanja, parcijalnim koeficijentom γF treba
pomnožiti reprezentativnu vrijednost djelovanja
b) ako se učinak djelovanja povećava manje od djelovanja, treba parcijalni koeficijent γF pomnožiti
s učinkom djelovanja reprezentativne vrijednosti djelovanja.
NAPOMENA: Osim konstrukcija s užadi, visećih i membranskih konstrukcija, najviše konstrukcija ili
konstrukcijskih elemenata nalaze se u kategoriji a).
(5) U slučajevima kad su u odgovarajućim normama EN 1991 do EN 1999 podrobno prikazane

točnije metode (npr. za prednapete konstrukcije), one u uporabi imaju prednost pred točkom
6.3.2(4).
6.3.3 Proračunske vrijednosti svojstava materijala ili proizvoda
(1) Proračunska vrijednost Xd svojstva materijala ili proizvoda može se izraziti općim izrazom:
Xk
Xd = η ____ (6.3)
γm
gdje je:
Xk karakteristična vrijednost svojstva materijala ili proizvoda (vidi točku 4.2.(3))
η srednja vrijednost koeficijenta pretvorbe kojim se u obzir uzimaju
- učinci obujma i mjerila
- učinci vlage i temperature i
- svi drugi odgovarajući parametri
γm parcijalni koeficijent za svojstvo materijala ili proizvoda kojim se u obzir uzima:
- mogućnost nepovoljnog otklona svojstva materijala ili proizvoda od njegove
karakteristične vrijednosti
- slučajni dio faktora pretvorbe η.
(2) Druga je mogućnost, u primjerenim slučajevima, što je dopušteno faktor η uzeti:
- izravno u obzir u samoj karakterističnoj vrijednosti, ili

- uzeti γM umjesto γm (vidi izraz 6.6b).
Stranica 35/93
NAPOMENA: Proračunska se vrijednost može ustanoviti:
- empirijskim odnosom s izmjerenim fizikalnim svojstvima, ili
- iz kemijskoga sastava, ili
- iz prethodnog iskustva, ili
- iz vrijednosti danih u europskim normama ili drugim primjerenim dokumentima.
6.3.4 Proračunske vrijednosti geometrijskih podataka
(1) Proračunske vrijednosti geometrijskih podataka kao što su dimenzije elemenata koje se
upotrebljavaju pri ocjenjivanju učinaka djelovanja i/ili otpornosti smiju se prikazati nazivnim
vrijednostima:
ad = anom (6.4)
(2) Ako su učinci otklona geometrijskih podataka (npr. netočnost mjesta djelovanja opterećenja
ili položaja oslonaca) na pouzdanost konstrukcije znatni (npr. učinci drugoga reda), moraju se
proračunske vrijednosti geometrijskih podataka definirati prema jednadžbi:
ad = anom ± ∆a (6.5)
gdje je:
∆a vrijednost kojom se u obzir uzima
- mogućnost nepovoljnoga otklona od karakterističnih ili nazivnih vrijednosti
- kumulativni učinak istodobne pojave više geometrijskih otklona.
NAPOMENA 1: Vrijednost ad može predstavljati i geometrijske nesavršenosti ako je anom=0 (tj. ∆a ≠ 0).
NAPOMENA 2: Daljnje odredbe nalaze se u normama EN 1991 do EN 1999.
(3) Učinke drugih otklona treba obuhvatiti parcijalnim koeficijentima

- na strani djelovanja (γF) i/ili
- na strani otpornosti (γM).
NAPOMENA: Dopuštena su odstupanja definirana u odgovarajućim normama za izvedbu na koje upućuju

norme EN 1990 do EN 1999.
6.3.5 Proračunska otpornost
(1) Proračunska otpornost Rd može se izraziti u sljedećem obliku:
1 1 Xk,i
Rd = ____ R { Xd,i; ad } = ____ R { ηi _____; ad } i≥1 (6.6)
γRd γRd γm,i
gdje je:
γRd parcijalni koeficijent koji obuhvaća nesigurnost modela otpornosti i geometrijske otklone,
ako oni nisu izravno modelirani (vidi točku 6.3.4(2))
Xd,i proračunska vrijednost svojstva materijala i
(2) Može se načiniti sljedeće pojednostavnjenje izraza (6.6):
Xk,i
Rd = R { ηi _____ ; ad } i≥1 (6.6a)
γM,i
gdje je:
γM,i = γRd x γm,i (6.6b)
Stranica 36/93
NAPOMENA: Faktor ηi smije se uključiti u γM,i, vidi točku 6.3.3(2).
(3) Osim pomoću izraza (6.6a), proračunska otpornost smije se dobiti izravno iz
karakteristične vrijednosti otpornosti materijala ili proizvoda bez izravnog odreñivanja proračunskih
vrijednosti za pojedine osnovne varijable, primjenom izraza:
Rk
Rd = _____ (6.6c)
γM
NAPOMENA: To je primjenjivo na proizvode ili elemente načinjene od jednog materijala (npr. čelika), a
upotrebljava se i uz dodatak D „Projektiranje utemeljeno na ispitivanju“.
(4) Osim izraza (6.6a) i (6.6c). za konstrukcije ili konstrukcijske elemente koji se proračunavaju
nelinearnim metodama i sadrže više od jednog materijala koji djeluju zajedno, ili gdje se u
proračunsku otpornost uključuju svojstva temeljnoga tla, može se za proračun otpornosti
upotrijebiti izraz:
1 γm,1
Rd = _____ R { η1 Xk,1; ηi Xk,i (i >1) _____ ; ad } (6.6d)
γM,1 γm,i
NAPOMENA: U nekim slučajevima može se proračunska otpornost izraziti izravnim dijeljenjem pojedinih
otpornosti svojstava materijala parcijalnim koeficijentima γM.
6.4.1 Općenito
(1)P Kao važna moraju se provjeriti sljedeća granična stanja:
a) EQU: gubitak statičke ravnoteže (engl. equilibrium) konstrukcije ili nekoga njezinog dijela
promatranog kao krutog tijela, pri čemu su
- važne manje promjene vrijednosti prostorne raspodjele djelovanja iz jednog izvora
- a nisu općenito mjerodavne čvrstoće grañevnih materijala ili temeljnog tla
b) STR: unutarnji slom ili prekomjerno deformiranje konstrukcije (engl. structure) ili konstrukcijskih
elemenata, uključujući temelje, pilote, podrumske zidove itd. pri čemu je mjerodavna čvrstoća
grañevnih materijala konstrukcije
c) GEO: slom ili prekomjerno deformiranje temeljnog tla (engl. geotechnical) pri čemu su čvrstoće
tla ili stijene važne za otpornost
d) FAT: slom zbog zamora (engl. fatigue) konstrukcije ili konstrukcijskih elemenata.
NAPOMENA: Za proračun na zamor, kombinacije djelovanja dane su u normama EN 1992 do EN 1999.
(2)P Proračunske vrijednosti djelovanja moraju biti u skladu s dodatkom A.
6.4.2 Provjere statičke ravnoteže i otpornosti
(1)P Pri razmatranju graničnog stanja statičke ravnoteže konstrukcije (EQU), mora se provjeriti
da je
Ed,dst ≤ Ed,stb (6.7)
gdje je:
Ed,dst proračunska vrijednost učinka destabilizirajućih djelovanja
Stranica 37/93
Ed,stb proračunska vrijednost učinka stabilizirajućih djelovanja.
(2) Ako je primjereno, smiju se izrazu graničnog stanja statičke ravnoteže dodati dodatni izrazi
koji, primjerice, uključuju koeficijent trenja izmeñu krutih tijela.
(3)P Pri razmatranju graničnog stanja sloma (preloma) ili prekomjernog deformiranja presjeka,
elementa ili spoja (STR i/ili GEO) mora se provjeriti da je
Ed ≤ Rd (6.8)
gdje je:
Ed proračunska vrijednost učinaka djelovanja kao što su unutarnje sile, moment ili vektor koji
predstavlja više unutarnjih sila ili momenata
Rd proračunska vrijednost odgovarajuće otpornosti.
NAPOMENA 1: Pojedinosti za metode STR i GEO dane su u dodatku A.
NAPOMENA 2: Izraz (6.8) ne obuhvaća sve oblike provjere koji se odnose na izvijanje, npr. slom koji se
dogaña kad se učinci drugoga reda ne mogu ograničiti odzivom konstrukcije ili prihvatljivim odzivom
konstrukcije. Vidi norme EN 1992 do EN 1999.
6.4.3 Kombinacija djelovanja (osim provjera zamora)
6.4.3.1 Općenito
(1)P Za svaki kritični slučaj opterećenja moraju se odrediti proračunske vrijednosti učinaka
djelovanja (Ed) kombiniranjem vrijednosti djelovanja koja se razmatraju da djeluju istodobno.
(2) Svaka kombinacija djelovanja treba uključiti:

- prevladavajuće promjenjivo djelovanje ili
- izvanredno djelovanja.
(3) Kombinacije djelovanja trebaju biti u skladu s točkama 6.4.3.2 do 6.4.3.4.
(4)P Ako su rezultati provjere vrlo osjetljivi na promjene veličine stalnog djelovanja od mjesta do
mjesta u konstrukciji, nepovoljne i povoljne dijelove tog djelovanja mora se razmatrati kao
pojedinačna djelovanja.
NAPOMENA: Ovo se odnosi posebno na provjeru statičke ravnoteže i sličnih graničnih stanja, vidi točku
6.4.2(2).
(5) Ako više učinaka djelovanja nisu potpuno u korelaciji (npr. moment savijanja i uzdužna sila
zbog vlastite težine), smije se parcijalni koeficijent koji se primjenjuje na svaku povoljnu
komponentu smanjiti.
NAPOMENA: Daljnje smjernice o ovom pitanju dane su u točkama o vektorskim učincima u normama EN
1992 do EN 1999.
(6) Ako je potrebno, u obzir treba uzeti prisilne deformacije.
NAPOMENA: Daljnje smjernice dane su u točki 5.1.2.4(P) i normama EN 1992 do EN 1999.
6.4.3.2 Kombinacije djelovanja za stalne ili prolazne proračunske situacije (osnovne

kombinacije)
(1) Opći oblik učinaka djelovanja treba biti:
Ed = γSd E { γg,jGk,j; γpP; γq,1Qk,1; γq,iψ0,iQk,i } j ≥ 1; i > 1 (6.9a)

Stranica 38/93
(2) Kombinacija učinaka djelovanja koja se razmatra treba biti osnovana na

- proračunskoj vrijednosti prevladavajućeg promjenjivog djelovanja i
- proračunskim kombinacijskim vrijednostima ostalih promjenjivih djelovanja.
NAPOMENA: Vidi i točku 6.4.3.2(4).
Ed = E { γG,jGk,j; γPP; γQ,1Qk,1; γQ,iψ0,iQk,i } j ≥ 1; i > 2 (6.9b)
(3) Kombinacija djelovanja u zagradama { } u izrazi (6.9b) smije se izraziti i kao
∑ γG,j Gk,j „+“ γP P „+“ γQ,1 Qk,1 „+“ ∑ γQ,i ψ0,i Qk,i (6.10)
j≥1 i >1
ili
za granična stanja STR i GEO nepovoljnijim od dvaju sljedećih izraza:
∑ γG,j Gk,j „+“ γP P „+“ γQ,1 ψ0,1 Qk,1 „+“ ∑ γQ,i ψ0,i Qk,i (6.10a)
j≥1 i >1
{
∑ ξj γG,j Gk,j „+“ γP P „+“ γQ,1 Qk,1 „+“ ∑ γQ,i ψ0,i Qk,i (6.10b)
j≥1 i >1
gdje je:
„+“ znači „kombinirati s“
∑ znači „kombinirani učinak od“
ξ je faktor smanjenja nepovoljnog stalnog djelovanja G
NAPOMENA: Više podataka o ovome odabiru dano je u dodatku A.
(4) Ako odnos djelovanja i njihovih učinaka nije linearan, izraze (6.9a) ili (6.9b) treba primijeniti
izravno, ovisno o relativnom povećanju učinaka djelovanja u usporedbi s povećanjem veličine
djelovanja (vidi i točku 6.3.2(4)).
6.4.3.3 Kombinacije djelovanja za izvanredne proračunske situacije
Ed = E { Gk,j; P; Ad; (ψ1,1 ili ψ2,1)Qk,1; ψ2,1Qk,i} j ≥ 1; i >1 (6.11a)
(2) Kombinacija djelovanja u zagradama { } može se izraziti kao:
∑ Gk,1 „+“ P „+“ Ad „+“ (ψ1,1 ili ψ2,1)Qk,1 „+“ ∑ψ2,1Qk,i (6.11b)
j≥1 i>1
(3) Odabir izmeñu ψ1,1Qk,1 ili ψ2,1Qk,1 treba biti povezan s odgovarajućom izvanrednom
proračunskom situacijom (udar, požar ili preživljavanje nakon izvanrednog dogañanja ili situacija).
NAPOMENA: Smjernice su dane u odgovarajućim dijelovima norme EN 1991 do EN 1999.
(4) Kombinacije djelovanja za izvanredne proračunske situacije mogu

- uključiti izravno izvanredno djelovanja A (požar ili udar) ili
- se mogu odnositi na situaciju nakon izvanrednog dogañanja (A = 0).
Za požarne situacije, osim učinka temperature na svojstva materijala, Ad treba predstavljati

proračunsku vrijednost neizravnog toplinskog učinka prouzročenog požarom.
Stranica 39/93
6.4.3.4 Kombinacije djelovanja za potresne proračunske situacije
Ed = E { Gk,j; P; AEd; ψ2,iQk,i} j ≥ 1; i ≥ 1 (6.12a)
(2) Kombinacija djelovanja u zagradama { } može se izraziti kao:
∑ Gk,j „+“ P „+“ AEd „+“ ∑ψ2,i Qk,i (6.12b)

j≥1 i≥1
6.4.4 Parcijalni koeficijenti za djelovanja i kombinacije djelovanja
(1) Vrijednosti koeficijenata γ i ψ za djelovanja treba uzeti iz norme EN 1991 i dodatka A.
6.4.5 Parcijalni koeficijenti za materijale i proizvode
(1) Parcijalne koeficijente za svojstva materijala i proizvoda treba uzeti iz norma EN 1992 do
EN 1999.
6.5.1 Provjere
(1)P Mora se provjeriti da je:
Ed ≤ Cd (6.13)
gdje je:
Cd granična proračunska vrijednost odgovarajućeg kriterija uporabljivosti
Ed proračunska vrijednost učinaka djelovanja specificiranih u kriteriju uporabljivosti, odreñena
na osnovi odgovarajuće kombinacije.
6.5.2 Kriteriji uporabljivosti
(1) Deformiranja koja se uzimaju u obzir u vezi sa zahtjevima uporabljivosti trebaju biti ona koja
su podrobno navedena u odgovarajućem dodatku A u skladu s tipom grañevine, ili koja su
utvrñena sporazumom s investitorom ili nacionalnom vlasti.
NAPOMENA: Za druge posebne kriterije uporabljivosti kao što su širina pukotina, ograničenje naprezanja ili
deformacija, otpornost na klizanje, vidi norme EN 1991 do EN 1999.
6.5.3 Kombinacija djelovanja
(1) Kombinacije djelovanja koje se u odgovarajućim proračunskim situacijama uzimaju u obzir

trebaju biti primjerene zahtjevima uporabljivosti i kriterijima ponašanja koji se provjeravaju.
(2) Kombinacije djelovanja za granična stanja uporabljivosti definirana su simbolički sljedećim

izrazima (vidi i točku 6.5.4):
NAPOMENA: U tim je izrazima pretpostavljeno da su svi parcijalni koeficijenti jednaki 1. Vidi dodatak A i
norme EN 1991 do EN 1999.
a) karakteristična kombinacija:
Ed = E { Gk,j; P; Qk,1; ψ0,i Qk,i} j ≥ 1; i >1 (6.14a)
Stranica 40/93
u kojoj se kombinacija djelovanja u zagradama { } (nazvana karakteristična kombinacija) može

izraziti kao:
∑ Gk,j „+“ P „+“ Qk,1 „+“ ∑ ψ0,iQk,i (6.14b)

j≥1 i>1
NAPOMENA: Karakteristična kombinacija obično se upotrebljava za nepovratna granična stanja.
b) Česta kombinacija:
Ed = E { Gk,j; P; ψ1,1Qk,1; ψ2,i Qk,i} j ≥ 1; i >1 (6.15a)
u kojoj se kombinacija djelovanja u zagradama { } (nazvana česta kombinacija) može izraziti kao:
∑ Gk,j „+“ P „+“ ψ1,1Qk,1 „+“ ∑ ψ2,iQk,i (6.15b)

j≥1 i>1
NAPOMENA: Karakteristična kombinacija obično se upotrebljava za povratna granična stanja.
c) Nazovistalna kombinacija:
Ed = E { Gk,j; P; ψ2,iQk,i} j ≥ 1; i ≥1 (6.16a)
u kojoj se kombinacija djelovanja u zagradama { } (nazvana nazovistalna kombinacija) može

izraziti kao:
∑ Gk,j „+“ P „+“ ∑ ψ2,iQk,i (6.16b)

j≥1 i>1
a oznake su dane u točkama 1.6 i 6.4.3(1).
NAPOMENA: Nazovistalna kombinacija obično se upotrebljava za dugotrajne učinke i izgled konstrukcije.
(3) Za reprezentativne vrijednosti djelovanja prednapinjanja (tj. Pk ili Pm), upućuje se na

odgovarajući eurokod za razmatrani tip prednapinjanja.
(4)P Učinci djelovanja prouzročeni prisilnim deformiranjima moraju se razmotriti gdje je to

potrebno.
NAPOMENA: U nekim slučajevima izraze (6.14) do (6.16) treba prilagoditi. Podrobna pravila dana su u
odgovarajućim dijelovima norma EN 1991 do EN 1999.
6.5.4 Parcijalni koeficijenti za materijale
(1) Za granična stanja uporabljivosti treba parcijalne koeficijente γM za svojstva materijala uzeti
1,0 osim ako je u normama EN 1992 do EN 1999 specificirano drukčije.
Stranica 41/93
DODATAK A1
(normativni)
PRIMJENA NA ZGRADE
(1) U ovom dodatku A1 dana su pravila i metode utvrñivanja kombinacija djelovanja za zgrade.
On daje i preporučene proračunske vrijednosti stalnih, promjenjivih i izvanrednih djelovanja i
koeficijente ψ koji se rabe u proračunu zgrada.
NAPOMENA U nacionalnom se dodatku smije navesti smjernica o uporabi tablice 2.1

(proračunski/projektirani uporabni vijek).
A1.2.1 Općenito
(1) Učinke djelovanja koji istodobno ne mogu postojati zbog fizikalnih ili funkcijskih razloga ne
treba razmatrati zajedno u kombinacijama djelovanja.
NAPOMENA 1: Ovisno o uporabi i obliku te mjestu zgrade, kombinacije djelovanja smiju se osnivati na
najviše dva promjenjiva djelovanja.
NAPOMENA 2: Ako su iz zemljopisnih razloga nužne prilagodbe točaka A1.2.1(2) i A1.2.1(3), njih treba
definirati u nacionalnom dodatku.
(2) Kombinacije djelovanja navedene u izrazima (6.9a) do (6.12b) treba upotrebljavati pri
provjeri graničnih stanja nosivosti.
(3) Kombinacije djelovanja navedene u izrazima (6.14a) i (6.16b) treba upotrebljavati pri
provjeri graničnih stanja uporabljivosti.
(4) Kombinacije djelovanja koje uključuju sile prednapinjanja treba u obzir uzeti kako je
podrobno objašnjeno u normama EN 1992 do EN 1999.
A1.2.2 Vrijednosti koeficijenata ψ
(1) Vrijednosti koeficijenata ψ treba specificirati.
NAPOMENA: Preporučene vrijednosti koeficijenata ψ za najčešća djelovanja dopušteno je uzeti iz tablice

A.1.1.
Tablica A1.1 – Preporučene vrijednosti koeficijenata ψ za zgrade
Djelovanje ψ0 ψ1 ψ2
Uporabna opterećenja u zgradama kategorije (vidi normu EN 1991-1-1):

Kategorija A: kuće, stambene zgrade 0,7 0,5 0,3
Kategorija B: uredi 0,7 0,5 0,3
Kategorija C: područja za skupove 0,7 0,7 0,6
Kategorija D: trgovine 0,7 0,7 0,6
Kategorija E: skladišta 1,0 0,9 0,8
Kategorija F: prometna područja, težina vozila ≤30 kN 0,7 0,7 0,6
Kategorija G: prometna područja, 30 kN ≤ težina vozila ≤ 160 kN 0,7 0,5 0,3
Kategorija H: krovovi 0 0 0
Opterećenja snijegom u zgradama (vidi normu EN 1991-1-3)*:

Stranica 42/93
- Finska, Island, Norveška, Švedska 0,70 0,50 0,20
- Ostale države članice CEN-a za gradilišta na visini H>1000 m n.m. 0,70 0,50 0,20
- Ostale države članice CEN-a za gradilišta na visini H ≤1000 m n.m. 0,50 0,20 0
Opterećenja vjetrom na zgrade (vidi normu EN 1991-1-4) 0,6 0,2 0
Temperatura (osim požara) u zgradama (vidi normu EN 1991-1-5) 0,6 0,5 0
NAPOMENA: Vrijednosti ψ mogu se odrediti u nacionalnom dodatku.
* Za države koje nisu navedene, vidi odgovarajuće mjesne uvjete.
(1) Proračunske vrijednosti djelovanja za granična stanja nosivosti za trajne i prolazne

proračunske situacije (izrazi (6.9a) do (6.10b)) trebaju biti u skladu s tablicama A1.2(A) do (C).
NAPOMENA: U nacionalnom dodatku (vidi 2. poglavlje i dodatak B) mogu se vrijednosti iz tablica A1.2 (A)
do (C) mijenjati, npr. za različite razine pouzdanosti.
(2) U slučajevima kada je granično stanje vrlo osjetljivo na promjene veličine stalnih djelovanja,
u primjeni tablica A1.2(A) do A1.2(C) treba gornje i donje karakteristične vrijednosti djelovanja uzeti
u skladu s točkom 4.1.2(2)P.
(3) Statičku ravnotežu (EQU, vidi točku 6.4.1) za konstrukcije zgrada treba provjeriti primjenom
proračunskih vrijednosti djelovanja iz tablice A1.2(A).
(4) Proračun konstrukcijskih elemenata (STR, vidi točku 6.4.1) koja ne obuhvaćaju geotehnička
djelovanja treba provjeriti uporabom proračunskih vrijednosti djelovanja iz tablice A1.2(B).
(5) Proračun konstrukcijskih elemenata (temelja, pilota, podrumskih zidova itd.) (STR) koja
obuhvaćaju geotehnička djelovanja i otpornost temeljnoga tla (GEO, vidi točku 6.4.1) treba
provjeriti uporabom jednog od triju dodatnih pristupa, za geotehnička djelovanja i otpornosti, vidi
normu EN 1997:
- 1. pristup: primjena odvojenih proračunskih vrijednosti iz tablice A1.2(C) i tablice A1.2(B) za

geotehnička djelovanja kao i druga djelovanja na konstrukciju ili od nje. U običnom slučaju, za
odreñivanje veličine temelja mjerodavna je tablica A1.2(C), a za otpornost konstrukcije tablica
A1.2(B).
NAPOMENA: U nekim je slučajevima primjena tih tablica složenija, vidi normu EN 1997.
- 2. pristup: primjena proračunskih vrijednosti iz tablice A1.2(B) za geotehnička djelovanja i druga

djelovanja na konstrukciju i od nje.
- 3. pristup: primjena proračunskih vrijednosti iz tablice A1.2(C) za geotehnička djelovanja i,

istodobno, primjena parcijalnih koeficijenata iz tablice A1.2(B) za druga djelovanja na konstrukcije
ili od nje.
NAPOMENA: U nacionalnom dodatku naveden je odabir za uporabu 1., 2. ili 3. pristupa.
(6) Opću stabilnost konstrukcije zgrade (npr. stabilnost kosine na kojoj je zgrada) treba
provjeriti u skladu s normom EN 1997.
(7) Hidraulični slom i slom zbog uzgona (npr. u podnožju iskopa za konstrukciju zgrade) treba
provjeriti u skladu s normom EN 1997.
Stranica 43/93
Tablica A1.2(A) – Proračunske vrijednosti djelovanja (EQU), (skupina A)
Stalne i Stalna djelovanja Prevladavajuće Prateća promjenjiva djelovanja

prolazne Nepovoljno Povoljno promjenjivo Glavno Ostala
proračunske djelovanje (*) (ako postoji)
situacije
(Jedn. 6.10) γGj,supGkj,sup γGj,infGkj,inf γQ,1Qk,1 γQ,iψ0,iQk,i
(*) Promjenjiva djelovanja su ona iz tablice A.1.1.
NAPOMENA 1: Vrijednosti γ smiju se odrediti u nacionalnom dodatku. Preporučeni skup vrijednosti za γ jest:
γGj,sup = 1,10
γGj,inf = 0,90
γQ,1= 1,50 za nepovoljni slučaj (0 za povoljni slučaj)
γQ,i = 1,50 za nepovoljni slučaj (0 za povoljni slučaj).
NAPOMENA 2: U slučajevima kad provjera statičke ravnoteže obuhvaća i otpornost konstrukcijskih

elemenata, kao druga mogućnost, tj. osim dvije odvojene provjere osnovane na tablicama A1.2(A) i A1.2(B),
smije se prihvatiti kombinirana provjera osnovana na tablici A1.2(A), ako je to dopušteno nacionalnim
dodatkom, uz sljedeći skup preporučenih vrijednosti. Preporučene se vrijednosti smiju u nacionalnom
dodatku izmijeniti.
γGj,sup = 1,35
γGj,inf = 1,15
γQ,i = 1,50 za nepovoljni slučaj (0 za povoljni slučaj),
uz uvjet da primjena γGj,inf = 1,00 za povoljni i za nepovoljni dio stalnih djelovanja ne daje nepovoljniji učinak.
Stranica 44/93
Tablica A1.2(B) – Proračunske vrijednosti djelovanja (STR/GEO) (skupina B)
Stalne i Stalna djelovanja Prevladavajuće Prateća Stalne i Stalna djelovanja Prevladavajuće Prateća promjenjiva
prolazne promjenjivo promjenjiva prolazne promjenjivo djelovanja(*)
proračunske djelovanje (*) djelovanja(*) proračunske djelovanje (*)
situacije situacije
Nepovoljno Povoljno Glavno Ostala Nepovoljno Povoljno Glavno Ostala
(ako
postoji)
(Jedn. 6.10) γGj,supGkj,sup γGj,infGkj,inf γQ,1Qk,1 γQ,iψ0,iQk,i (Jedn. 6.10a) γGj,supGkj,sup γGj,infGkj,inf γQ,1ψ0,1Qk,1 γQ,iψ0,iQk,i
(Jedn. 6.10b) ξ γGj,supGkj,sup γGj,infGkj,inf γQ,1Qk,1 γQ,iψ0,iQk,i
NAPOMENA 1: Odabir izmeñu izraza 6.10 ili 6.10a i 6.10b bit će dan u nacionalnom dodatku. U slučaju 6.10a i 6.10b u nacionalnom se dodatku smije izraz 6.10a dodatno prilagoditi
kako bi se obuhvatila samo stalna djelovanja.
NAPOMENA 2: Vrijednosti γ i ξ smiju se utvrditi u nacionalnom dodatku. Ako se upotrebljavaju izrazi 6.10 ili 6.10a i 6.10b, preporučene su sljedeće vrijednosti za γ i ξ:
γGj,sup = 1,35
γGj,inf = 1,00
ξ = 0,85 (tako da je ξ γGj,sup = 0,85 x 1,35 ≈ 1,15)
Za vrijednosti γ za prisilna deformiranja, vidi još u normama EN 1991 do EN 1999.
NAPOMENA 3: Karakteristične vrijednosti svih stalnih djelovanja iz jednog izvora množe se s γG,sup ako je ukupan rezultat učinka djelovanja nepovoljan a s γG,inf ako je povoljan.
Primjerice, sva djelovanja koja potječu od vlastite težine konstrukcije mogu se smatrati da su iz jednog izvora; to se odnosi i ako su uključeni različiti materijali.
NAPOMENA 4: Za neke posebne provjere smiju se γG i γQ razdijeliti na γg i γq i koeficijent nesigurnosti modela γSd. Vrijednost γSd u rasponu od 1,05 do 1,15 može se upotrijebiti u
najčešćim slučajevima i može se prilagoditi u nacionalnom dodatku.
Preveo: D. Aničić, kolovoz 2007. / Lektorirala I. Canosa, studeni 2008./ ispravio D. Aničić, studeni 2008./ Nakon primjedaba Z. Šavora na dodatak A2 ispravio D. Aničić 10-12-2008.
EN 1990:2002/A1, Eurokod - Osnove projektiranja konstrukcija
stranica 45/93
Tablica A1.2(C) – Proračunske vrijednosti djelovanja (STR/GEO) (skupina C)
Stalne i Stalna djelovanja Prevladavajuće Prateća promjenjiva

prolazne promjenjivo djelovanja(*)
proračunske Nepovoljno Povoljno djelovanje (*) Glavno Ostala
situacije (ako postoji)
(Jedn. 6.10) γGj,supGkj,sup γGj,infGkj,inf γQ,1Qk,1 γQ,iψ0,iQk,i
NAPOMENA 1: Vrijednosti γ smiju se odrediti u nacionalnom dodatku. Preporučeni skup vrijednosti za γ jest:
γGj,sup = 1,00
γGj,inf = 1,00
A1.3.2 Proračunske vrijednosti djelovanja za izvanredne i potresne proračunske situacije
(1) Parcijalni koeficijenti za djelovanja za granična stanja nosivosti u izvanrednim i potresnim

proračunskim situacijama (izrazi (6.11a) do (6.12b)) trebaju biti 1,0. Vrijednosti ψ dane su u tablici
A1.1.
NAPOMENA: Za potresnu proračunsku situaciju, vidi i normu EN 1998.
Tablica A1.3 – Proračunske vrijednosti djelovanja

za kombinacije izvanrednog i potresnog djelovanja
Proračunska Stalna djelovanja Prevladavajuće Prateća promjenjiva djelovanja

situacija Nepovoljno Povoljno izvanredno ili Glavno Ostala
potresno (ako postoji)
djelovanje
Izvanredna (*) Gkj,sup Gkj,inf Ad ψ11 ili ψ21Qk1 ψ2,iQk,i
(jedn. 6.11a/b)
Potresna Gkj,sup Gkj,inf γI AEk ili AEd ψ2,iQk,i
(jedn. 6.12a/b)
(*) U slučaju izvanrednih proračunskih situacija, glavno promjenjivo djelovanje smije se uzeti kao česta
vrijednost ili u potresnim kombinacijama djelovanja s nazovistalnim vrijednostima. Odabir će biti u
nacionalnom dodatku ovisno o promatranoj izvanrednoj situaciji. Vidi i normu EN 1991-1-2.
(**) Promjenjiva djelovanja su ona dana u tablici A1.1.
A1.4 Granična stanja uporabljivosti
A1.4.1 Parcijalni koeficijenti za djelovanja
(1) Za granična stanja uporabljivosti parcijalne koeficijente za djelovanja treba uzeti 1,0 osim
ako je u normama EN 1991 do EN 1999 specificirano drukčije.
Tablica A1.4 – Proračunske vrijednosti djelovanja za uporabu u kombinaciji djelovanja
Kombinacija Stalna djelovanja Gd Promjenjiva djelovanja Qd

Nepovoljna Povoljna Prevladavajuća Ostala
Karakteristična Gkj,sup Gkj,inf Qk,1 ψ0,iQk,i
Česta Gkj,sup Gkj,inf ψ1,1Qk,1 ψ2,iQk,i
Nazovistalna Gkj,sup Gkj,inf ψ2,1Qk,1 ψ2,iQk,i
A1.4.2 Kriteriji uporabljivosti
Preveo: D. Aničić, rujan 2007./ Lektorirala: I. Canosa, studeni 2008./Ispravio nakon lektoriranja: D. Aničić, studeni 2008.
stranica 46/93
(1) Granična stanja uporabljivosti u zgradama trebaju u obzir uzeti kriterije povezane s,
primjerice, krutosti stropa, diferencijalnim razinama stropa, njihanjem kata i/ili zgrade i krutosti
krova. Kriteriji krutosti smiju se izraziti s pomoću ograničenja vertikalnih progiba i vibracija. Kriteriji
njihanja smiju se izraziti ograničenjem horizontalnih pomaka.
(2) Kriterije uporabljivosti treba specificirati za svaki projekt i dogovoriti s investitorom.
NAPOMENA: Kriteriji uporabljivosti smiju se definirati u nacionalnome dodatku.
(3)P Kriteriji uporabljivosti za deformiranja i vibracije moraju se definirati:

- ovisno o predviñenoj uporabi
- s obzirom na zahtjeve uporabljivosti u skladu s točkom 3.4
- neovisno o materijalima upotrijebljenim za potporne elemente konstrukcije.
A1.4.3 Deformiranja i horizontalni pomaci
(1) Vertikalna i horizontalna deformiranja treba proračunati u skladu s normama EN 1992 do

EN 1999 uporabom primjerenih kombinacija djelovanja u skladu s izrazima (6.14a) do (6.16b)
uzimajući u obzir zahtjeve uporabljivosti navedene u točki 3.4(1). Posebnu pozornost treba obratiti
na razlikovanje povratnih i nepovratnih graničnih stanja.
(2) Vertikalni progibi shematski su prikazani na slici A.1.1.
SLIKA
wc nadvišenje neopterećenog konstrukcijskog elementa

w1 početni dio progiba pri stalnim opterećenjima za odgovarajuću kombinaciju djelovanja u skladu s
izrazima (6.14a) do (6.16b)
w2 dugotrajni dio progiba za stalna opterećenja
w3 dodatni dio progiba prouzročen promjenjivim djelovanjima za odgovarajuću kombinaciju djelovanja u
skladu s izrazima (6.14a) do (6.16b)
wtot ukupni progib kao zbroj w1, w2 i w3
wmax ukupni progib u kojem je u obzir uzeto nadvišenje
Slika A1.1 – Definicije vertikalnih progiba
(3) Ako se razmatraju funkcioniranje ili oštećenje konstrukcije ili završnih radova, ili
nekonstrukcijski elementi (npr. pregradni zidovi, obloge), u provjeri progiba u obzir treba uzeti one
učinke stalnih i promjenjivih djelovanja koji nastaju nakon izvedbe promatranog elementa ili
završnog rada.
NAPOMENA: Smjernice o tome koje izraze navedene u (6.14a) do (6.16b) upotrijebiti dane su u točki 6.5.3
i u normama EN 1992 do EN 1999.
(4) Ako se razmatra izgled konstrukcije, treba upotrijebiti nazovistalnu kombinaciju (izraz
(6.16b)).
(5) Ako se razmatra udobnost korisnika ili funkcioniranje strojeva, u provjeri treba u obzir uzeti
učinke odgovarajućih promjenjivih djelovanja.
(6) Dugotrajna deformiranja prouzročena skupljanjem, opuštanjem ili puzanjem treba razmotriti
ako su važna i proračunati uzimajući u obzir učinke stalnih djelovanja i nazovistalne vrijednosti
promjenjivih djelovanja.
(7) Horizontalni pomaci prikazani su shematski na slici A1.2.
stranica 47/93
SLIKA
u ukupni horizontalni pomak za visinu zgrade H

ui horizontalni pomak za visinu kata Hi
Slika A1.2 – Definicija horizontalnih pomaka
A1.4.4 Vibracije
(1) Kako bi se postiglo zadovoljavajuće ponašanje zgrada i njihovih konstrukcijskih elemenata

pri vibracijama u uvjetima uporabljivosti, izmeñu ostalog, treba razmotriti sljedeća pitanja:
a) udobnost (komfor) korisnika
b) funkcioniranje konstrukcije ili njezinih konstrukcijskih elemenata (npr. pukotine u pregradama,
oštećenje obloga, osjetljivost opreme u zgradi na vibracije).
Druga pitanja treba razmotriti za svaki projekt i dogovoriti s investitorom.
(2) Kako granično stanje uporabljivosti konstrukcije ili konstrukcijskog elementa ne bi bilo
premašeno pri izloženosti vibracijama, vlastita frekvencija vibracija konstrukcije ili konstrukcijskog
elementa treba biti iznad primjerenih vrijednosti koje ovise o funkciji zgrade i izvoru vibracija i koje
su dogovorene s investitorom i/ili mjerodavnom vlasti.
(3) Ako je vlastita frekvencija vibracija konstrukcije manja od primjerene vrijednosti, treba
provesti točniji proračun dinamičkoga odziva konstrukcije uzimajući u obzir prigušenje.
NAPOMENA: Daljnje smjernice dane su u normama EN 1991-1-1, EN 1991-1-4 i ISO 10137.
(4) Mogući su izvori vibracija koje treba razmotriti hodanje, sinkronizirano gibanje ljudi, strojevi,
vibracija temeljnog tla prouzročene prometom i djelovanja vjetra. Te i druge izvore treba za svaki
projekt specificirati i dogovoriti s investitorom.
stranica 48/93
Dodatak A2
(normativni)
Primjena za mostove
A2.1.1 Općenito
(1) U ovom dodatku A2 norme EN 1990 dana su pravila i metode odreñivanja kombinacija
djelovanja za provjere graničnih stanja uporabljivosti i nosivosti (osim provjera zamora) s
preporučenim proračunskim vrijednostima stalnih, promjenjivih i izvanrednih djelovanja i
koeficijenata ψ koje treba upotrijebiti u proračunu za cestovne, pješačke i željezničke mostove.
Dodatak se primjenjuje i na djelovanja tijekom izvedbe. Dane su i metode i pravila provjera nekih
graničnih stanja uporabljivosti neovisnih o materijalu.
NAPOMENA 1: Simboli, oznake, modeli opterećenja i skupine opterećenja su oni upotrijebljeni ili definirani u
odgovarajućim poglavljima norme EN 1991-2.
NAPOMENA 2: Simboli, oznake i modeli opterećenja pri gradnji su oni definirani u normi EN 1991-1-6.
NAPOMENA 3: U nacionalnom dodatku smiju se dati smjernice o uporabi tablice 2.1 (proračunski uporabni
vijek).
NAPOMENA 4: Najveći broj kombinacijskih pravila definiranih u točkama A2.2.2 do A2.2.5 su

pojednostavnjenja predviñena radi sprečavanja nepotrebno složenih proračuna. Ona se u nacionalnom
dodatku kao i za pojedini projekt smiju promijeniti kako je opisano u točkama A2.2.1 do A2.2.5.
NAPOMENA 5: Ovaj dodatak A2 norme EN 1990 ne obuhvaća pravila odreñivanja djelovanja na

konstrukcijske ležajeve (sile i momente) i pridružene pomake ležajeva ni ne daje pravila za proračune
mostova koji uključuju meñudjelovanje temeljno tlo - konstrukcija koje je dopušteno da zavisi o pomacima ili
deformiranjima konstrukcijskih ležajeva.
a
(2) Pravila navedena u ovom dodatku A2 norme EN 1990 nisu nužno dovoljna za:
- mostove koji nisu obuhvaćeni normom EN 1991-2 (primjerice za mostove ispod aerodromskih
pista, za mehanički pokretne mostove, za natkrivene mostove, mostove koji nose vodu itd.)
- mostove koji su istodobno cestovni i željeznički i
- druge inženjerske grañevine opterećene prometnim opterećenjima (npr. ispunski materijal iza
potpornoga zida).
A2.1.2 Simboli
U ovoj se europskoj normi primjenjuju simboli definirani u normi EN 1991-2 - Eurokod 1: Opća
djelovanja: Prometna opterećenja mostova i sljedeći dopunski simboli:
FW sila vjetra (opći simbol)

FWk karakteristična sila vjetra
FW* sila vjetra spojiva sa cestovnim prometom
FW** sila vjetra spojiva sa željezničkim prometom
Gset stalno djelovanje prouzročeno nejednoličnim slijeganjima
QSn opterećenja snijegom
T toplinsko klimatsko djelovanje (opći simbol)
Tk karakteristična vrijednost toplinskoga klimatskog djelovanja
stranica 49/93
dset razlika slijeganja pojedinačnog temelja ili dijela temelja u usporedbi s poredbenom razinom
Velika grčka slova
∆dset nesigurnost pridružena ocjeni slijeganja temelja ili dijela temelja
Mala grčka slova
γbt najveća vršna vrijednost ubrzanja rasponskoga sklopa mosta za kolosijek u zastoru
γdf najveća vršna vrijednost ubrzanja rasponskoga sklopa mosta za izravno pričvršćeni
kolosijek
γGset parcijalni koeficijent za stalna djelovanja prouzročena slijeganjima koja obuhvaćaju i
nesigurnosti modela
γI faktor važnosti za potresno djelovanje (vidi normu EN 1998).
A2.2.1 Općenito
(1) Učinke djelovanja koji ne mogu nastati istodobno zbog fizikalnih ili funkcijskih razloga ne
treba razmatrati u kombinacijama djelovanja zajedno.
(2) Kombinacije koje uključuju djelovanja izvan područja primjene norme EN 1991 (npr. zbog
slijeganja prouzročenog rudarskim radovima, posebnih utjecaja vjetra, vode, plutajućih naplavina,
poplava, klizanja blata, lavina, požara i tlaka leda) treba definirati u skladu s točkom 1.1(3) norme
EN 1990.
NAPOMENA 1: Kombinacije koje uključuju djelovanja izvan područja primjene norme EN 1991 smiju se
definirati u nacionalnom dodatku ili za pojedini projekt.
NAPOMENA 2: Za potresna djelovanja vidi normu EN 1998.
NAPOMENA 3: Za djelovanja vode prouzročena učincima struja ili naplavinama, vidi i normu EN 1991-1-6.
(3) Kombinacije djelovanja navedene u izrazima 6.8a do 6.12b treba upotrebljavati pri provjeri
graničnih stanja nosivosti.
NAPOMENA: Izrazi 6.9a do 6.12b ne služe za provjeru graničnih stanja prouzročenih zamorom. Za provjere
zamora, vidi norme EN 1991 do EN 1999.
(4) Kombinacije djelovanja navedene u izrazima 6.14a do 6.16b treba upotrijebiti pri provjeri
graničnih stanja uporabljivosti. Za provjere koje se odnose na deformiranja i vibracije, dana su
dodatna pravila u točki A2.4.
(5) Ako je prikladno, u skladu s odgovarajućim poglavljima norme EN 1991-2, treba uzeti u
obzir istodobno djelovanje promjenjivih prometnih djelovanja.
(6)P Odgovarajuće proračunske situacije moraju se uzeti u obzir tijekom izvedbe.
(7)P Kad se most stavlja u uporabu u fazama, u obzir se moraju uzeti odgovarajuće proračunske
situacije.
(8) Odreñena opterećenja tijekom izvedbe treba uzeti u obzir istodobno u primjerenim
kombinacijama djelovanja, ako je potrebno.
NAPOMENA: Ako opterećenja tijekom izvedbe ne mogu nastupiti istodobno zbog provedbe kontrolnih
mjera, ne treba ih uzeti u obzir u odgovarajućim kombinacijama djelovanja.
stranica 50/93
(9)P U svakoj kombinaciji promjenjivih prometnih djelovanja s drugim promjenjivim djelovanjima

specificiranim u drugim dijelovima norme EN 1991, svaku skupinu opterećenja, kako je definirano
u normi EN 1991-2, mora se uzeti u obzir kao jedno promjenjivo djelovanje.
(10) Opterećenja snijegom i djelovanja vjetra ne treba razmatrati istodobno s opterećenjima

proizašlim iz radnji grañenja Qca (tj. opterećenjima od radnog osoblja).
NAPOMENA: Za pojedini projekt, ako je nužno, dopušteno je da se dogovore zahtjevi o tome da se

opterećenja snijegom i djelovanja vjetra uzmu u obzir istodobno s drugim opterećenjima pri gradnji (npr.
djelovanjima od teške opreme ili kranova) tijekom nekih prolaznih proračunskih situacija. Vidi i norme EN
1991-1-3, 1-4 i 1-6.
(11) Ako je potrebno, toplinska djelovanja i djelovanja vode treba razmatrati istodobno s
opterećenjima pri gradnji. Ako je potrebno, kada se odreñuju primjerene kombinacije s
opterećenjima pri gradnji, u obzir treba uzeti različite parametre koji utječu na djelovanja vode i
komponente toplinskih djelovanja.
(12) Uključivanje djelovanja prednapinjanja u kombinacijama djelovanja treba biti usklañeno s

točkom A2.3.1(8) i normama EN 1992 do EN 1999.
(13) Učinke nejednoličnih slijeganja treba u obzir uzeti ako ih se smatra važnim u usporedbi s
učincima izravnih djelovanja.
NAPOMENA: U pojedinom projektu smiju se specificirati ograničenja ukupnog i diferencijalnog slijeganja.
(14) Ako je konstrukcija na nejednolična slijeganja vrlo osjetljiva, treba uzeti u obzir i nesigurnost
ocjenjivanja tih slijeganja.
(15) Nejednolična slijeganja konstrukcija zbog slijeganja tla treba svrstati u stalno djelovanje,
Gset, i uključiti u kombinacije djelovanja pri provjerama graničnih stanja nosivosti i uporabljivosti
konstrukcije. Gset treba prikazati nizom vrijednosti koje odgovaraju razlikama slijeganja izmeñu
pojedinih temelja ili dijelova temelja (u usporedbi s poredbenom razinom), dset,i (i je broj
pojedinačnih temelja ili dijelova temelja).
NAPOMENA 1: Slijeganja su uglavnom prouzročena stalnim opterećenjima i ispunskim materijalom.

Promjenjiva djelovanja smiju se uzeti u obzir u nekim pojedinim projektima.
NAPOMENA 2: Slijeganja se mijenjaju monotono (u istome smjeru) s vremenom i treba ih uzeti u obzir od
vremena kad povećavaju učinke u konstrukciji (npr. nakon što konstrukcija ili njezin dio postane statički
neodreñen). Osim toga, u betonskim konstrukcijama ili konstrukcijama s betonskim elementima smije
postojati meñudjelovanje napredovanja slijeganja i puzanja betonskih elemenata.
(16) Razlike slijeganja pojedinih temelja ili njihovih dijelova, dset,i, treba uzeti u obzir s
predviñenim vrijednostima prema najboljoj procjeni u skladu s normom EN 1997 uz razmatranje
procesa gradnje konstrukcije.
NAPOMENA: Metode ocjenjivanja slijeganja dane su u normi EN 1997.
(17) Ako nema kontrolnih mjera, stalno djelovanje koje predstavlja slijeganja treba odrediti
ovako:
- predviñene vrijednosti prema najboljoj procjeni, dset,i dodjeljuju se pojedinim temeljima ili njihovim
dijelovima
- dvama pojedinačnim temeljima ili njihovim dijelovima, odabranim kako bi se dobio najnepovoljniji
učinak, dodijeli se slijeganje dset,i ± ∆dset,i gdje se s ∆dset,i u obzir uzimaju nesigurnosti povezane s
ocjenjivanjem slijeganja.
stranica 51/93
A2.2.2 Kombinacijska pravila za cestovne mostove
(1) Za neka granična stanja uporabljivosti betonskih mostova smiju se uzeti rijetke vrijednosti
promjenjivih djelovanja.
NAPOMENA: U nacionalnom dodatku, smije se uputiti na rijetku kombinaciju djelovanja. Izraz za tu

kombinaciju djelovanje je:
Ed = E { Gk,j ; P ; ψ1,infqQk,1 ; ψ1,i Qk,i} j≥1;i>1 (A2.1a)
u kojemu se kombinacija djelovanja u zagradama { } smije izraziti kao:
Σ Gk,j "+" P "+" ψ1,infqQk,1 "+" Σψ1,i Qk,i (A2.1b)

j≥1 i>1
(2) Model opterećenja 2 (ili pridružena skupina opterećenja gr1b) i koncentrirano opterećenje
Qfwk (vidi točku 5.3.2.2 u normi EN 1991-2) na poslužnim stazama ne treba kombinirati s nijednim
drugim promjenjivim neprometnim djelovanjem.
(3) Opterećenje snijegom i djelovanja vjetra ne treba kombinirati s:
- silama kočenja i ubrzanja ili centrifugalnim silama ili pridruženim skupinama opterećenja gr2
- opterećenjima poslužnih i biciklističkih staza ili pridruženim skupinama opterećenja gr3
- opterećenjem navale ljudi (model opterećenja 4) ili pridruženim skupinama opterećenja gr4.
NAPOMENA: U primjerenom nacionalnom dodatku ili u dogovoru za pojedini projekt, smije se uputiti na
kombinacijska pravila za posebna vozila (vidi normi EN 1991-2, dodatak A, obavijesni) s uobičajenim
prometom (obuhvaćenim shemama LM1 i LM2) i drugim promjenjivim djelovanjima.
(4) Opterećenja snijegom ne treba kombinirati s modelima opterećenja 1 i 2 ni s pridruženim

skupinama opterećenja gr1a i gr1b osim ako za odreñena geografska područja nije specificirano
drukčije.
NAPOMENA: U nacionalnom dodatku, smiju se specificirati geografska područja u kojima se opterećenja

snijegom smiju kombinirati sa skupinama opterećenja gr1a i gr1b.
(5) S modelom opterećenja 1 ili s pridruženom skupinom opterećenja gr1a ne treba kombinirati
djelovanje vjetra koje je veće od FW* i ψ0FWk, a mjerodavna je manja od tih dviju vrijednosti.
NAPOMENA: Za djelovanja vjetra vidi normu EN 1991-1-4.
(6) Djelovanja vjetra i toplinska djelovanja ne treba uzimati u obzir istodobno, osim ako je to
drukčije specificirano radi mjesnih klimatskih uvjeta.
NAPOMENA: Ovisno o mjesnim klimatskim uvjetima u nacionalnom dodatku ili za pojedini projekt smiju se
definirati različita pravila istodobnosti djelovanja vjetra i toplinskih djelovanja.
A2.2.3 Kombinacijska pravila za pješačke mostove
(1) Koncentrirano opterećenje Qfwk ne treba kombinirati ni s jednim drugim promjenjivim

djelovanjem koje ne potječe od prometa.
(2) Djelovanja vjetra i toplinska djelovanja ne treba uzimati u obzir istodobno, osim ako je to
drukčije specificirano radi mjesnih klimatskih uvjeta.
NAPOMENA: Ovisno o mjesnim klimatskim uvjetima, u nacionalnom dodatku ili za pojedini projekt smiju se
definirati različita pravila istodobnosti djelovanja vjetra i toplinskih djelovanja.
stranica 52/93
(3) Opterećenja snijegom ne treba kombinirati sa skupinama opterećenja gr1 i gr2 za pješačke
mostove osim ako to nije drukčije specificirano za pojedina geografska područja i neke tipove
pješačkih mostova.
NAPOMENA: U nacionalnom dodatku smiju se specificirati geografska područja i neki tipovi pješačkih
mostova za koje se u kombinacijama djelovanja opterećenja snijegom smiju kombinirati sa skupinama
opterećenja gr1 i gr2.
(4) Posebne kombinacije djelovanja treba definirati za pješačke mostove na kojima je pješački i
biciklistički promet potpuno zaštićen od svih vrsta lošeg vremena.
NAPOMENA: U odgovarajućem nacionalnom dodatku ili u dogovoru za pojedini projekt smiju se navesti
takve kombinacije djelovanja. Preporučuju se kombinacije djelovanja slične onima za zgrade (vidi dodatak
A1) pri čemu se uporabna opterećenja zamjenjuju odgovarajućim skupinama opterećenja i koeficijentima ψ
za prometna djelovanja u skladu s tablicom A2.2.
A2.2.4 Kombinacijska pravila za željezničke mostove
(1) Opterećenja snijegom ne treba uzeti u obzir ni u jednoj kombinaciji u stalnim proračunskim
situacijama ni u jednoj prolaznoj proračunskoj situaciji nakon dovršetka mosta, osim ako to nije
specificirano drukčije za posebna geografska područja i neke tipove željezničkih mostova.
NAPOMENA: U nacionalnom dodatku specificirat će se geografska područja i neki tipovi željezničkih

mostova za koje se u kombinacijama djelovanja opterećenja snijegom imaju uzeti u obzir.
(2) Kombinacije djelovanja koje se uzimaju u obzir kad istodobno djeluju prometna i vjetrena
djelovanja jesu:
- vertikalna željeznička prometna djelovanja uključujući dinamički faktor, horizontalna željeznička

prometna djelovanja i sile vjetra pri čemu se svako djelovanje promatra kao prevladavajuće u
jednoj kombinaciji djelovanja
- vertikalna željeznička prometna djelovanja, ne uzimajući dinamički faktor, i bočna željeznička
prometna djelovanja „neopterećenoga vlaka“ definiranog u točki 6.3.4 norme EN 1991-2 bez sila
vjetra pri provjeri stabilnosti.
(3) Djelovanje vjetra ne treba kombinirati s:
- skupinama opterećenja gr 13 ili gr 23

- skupinama opterećenja gr 16, gr 17, gr 26, gr 27 i modelom opterećenja SW/2 (vidi točku 6.3.3
norme EN 1991-2).
(4) S prometnim opterećenjima ne treba kombinirati djelovanje vjetra koje je veće od FW ** i

ψ0FWk, pri čemu je mjerodavna manja od dvije vrijednosti.
NAPOMENA: U nacionalnom dodatku, smiju se navesti ograničenja najveće brzine vjetra spojive sa
željezničkim prometom pri odreñivanju FW **. Vidi i normu EN 1991-1-4.
(5) Djelovanja prouzročena aerodinamičkim učincima željezničkoga prometa (vidi točku 6.6
norme EN 1992-2) i djelovanja vjetra treba kombinirati. Svako djelovanje treba promatrati posebno
kao prevladavajuće promjenjivo djelovanje.
(6) Ako konstrukcijski element nije izravno izložen vjetru, djelovanje qik zbog aerodinamičkih
učinaka treba odrediti za brzine vlaka povećane za brzinu vjetra.
(7) Ako se za opterećenje željezničkim prometom ne rabe skupine opterećenja, treba

opterećenje željezničkim prometom promatrati kao pojedinačno promjenjivo djelovanje iz više
smjerova s pojedinim komponentama djelovanja željezničkog prometa koje se uzimaju kao
najveće nepovoljne i najmanje povoljne vrijednosti, kako je već primjereno.
stranica 53/93
A2.2.5 Kombinacije djelovanja za izvanredne (nepotresne) proračunske situacije
(1) Ako je potrebno u obzir uzeti djelovanje u izvanrednoj proračunskoj situaciji, u istoj se
kombinaciji ne uzima u obzir nijedno drugo izvanredno djelovanje ili djelovanje vjetra ili opterećenje
snijegom.
(2) U izvanrednoj proračunskoj situaciji koja obuhvaća udar prouzročen prometom (cestovnog
ili željezničkog prometa) ispod mosta, treba prometna opterećenja na mostu uzeti u obzir u
kombinacijama kao prateće vrijednosti s njihovim čestim vrijednostima.
NAPOMENA 1: Za djelovanja prouzročena udarom zbog prometa vidi norme EN 1991-2 i EN 1991-1-7.
NAPOMENA 2: Za pojedini projekt smiju se dogovoriti dodatne kombinacije djelovanja za druge izvanredne
proračunske situacije (npr. kombinacija djelovanja cestovnog ili željezničkog prometa s lavinom, poplavom ili
učinaka ispiranja – podlokavanja).
NAPOMENA 3: Vidi i 1) u tablici A2.1.
(3) Za željezničke mostove, u izvanrednoj proračunskoj situaciji koja se odnosi na djelovanja

prouzročena iskliznućem vlaka na mostu, djelovanja željezničkog prometa na drugim kolosijecima
treba uzeti u obzir kao prateća djelovanja u kombinacijama s njihovim kombinacijskim
vrijednostima.
NAPOMENA 1: Za djelovanja prouzročena udarom vidi norme EN 1991-2 i EN 1991-1-7.
NAPOMENA 2: Djelovanja u izvanrednim proračunskim situacijama prouzročena udarom vlaka koji se kreće
mostom uključujući djelovanja pri iskliznuću specificirana su u točki 6.7.1 norme EN 1991-2.
(4) Treba identificirati izvanredne proračunske situacije koje obuhvaćaju sudar broda s
mostovima.
NAPOMENA: Za udar broda vidi normu EN 1991-1-7. Dodatni se zahtjevi smiju specificirati u pojedinom
projektu.
A2.2.6 Vrijednosti faktora ψ
(1) Treba specificirati vrijednosti koeficijenata ψ.
NAPOMENA 1: Vrijednosti koeficijenta ψ smiju se utvrditi u nacionalnom dodatku. Preporučene vrijednosti

koeficijenata ψ za skupine prometnih opterećenja i najčešća druga djelovanja navedene su u:
tablici A2.1 za cestovne mostove

tablici A2.2 za pješačke mostove i
tablici A2.3 za željezničke mostove, za skupine opterećenja i za pojedine komponente prometnih djelovanja.
stranica 54/93
Tablica A.2.1 – Preporučene vrijednosti koeficijenata ψ za cestovne mostove
Djelovanje Simbol ψ0 ψ1 ψ2
Prometna gr1a (LM1 + TS – prolazna situacija 0,75 0,75 0
opterećenja opterećenja pješačke UDL 0,40 0,40 0
1)
(vidi tablicu 4.4 ili biciklističke staze) opterećenja pješačke + 0,40 0,40 0
2)
norme EN 1992-2) biciklističke staze
gr1b (pojedinačna osovina) 0 0,75 0
gr2 (horizontalne sile) 0 0 0
gr3 (opterećenja pješacima) 0 0 0
gr4 (LM4 – opterećenje navalom ljudi) 0 0,75 0
gr5 (LM3 – posebna vozila) 0 0 0
Sile vjetra FWk
- stalne proračunske situacije 0,6 0,2 0
- izvedba 0,8 - 0
FW* 1,0 - -
3)
Toplinska djelovanja Tk 0,6 0,6 0,5
Opterećenja snijegom QSn,k (tijekom izvedbe) 0,8 - -
Opterećenja pri Qc 1,0 - 1,0
izvedbi
1)
Preporučene vrijednosti za ψ0, ψ1 i ψ2 za gr1a i gr1b dane su za cestovni promet u skladu s faktorima prilagodbe αQi,
αqi, αqr i βQ jednakim 1. Oni koji se odnose na UDL odgovaraju uobičajenom scenariju prometa u kojem dolazi rijetko do
nagomilavanja teretnjaka. Za druge razrede cesta ili za očekivani promet smiju se odrediti druge vrijednosti, ovisno o
odabiru odgovarajućih faktora α. Primjerice, vrijednost ψ2 koja je različita od nule smije se uzeti samo za sustav UDL
modela opterećenja LM1, za mostove na kojima je jak kontinuiran promet. Vidi i normu EN 1998.
2)
Kombinacijska vrijednost pješačkog i biciklističkog prometa spomenuta u tablici 4.4.a norme EN 1991-2 jest
„umanjena“ vrijednost. Koeficijenti ψ0 i ψ1 su primjenjivi za tu vrijednost.
3)
Preporučena vrijednost ψ0 za toplinska djelovanja smije se u najviše slučajeva smanjiti na nulu za granična stanja
nosivosti EQU, STR i GEO. Vidi i eurokodove za proračun.
NAPOMENA 2: Ako nacionalni dodatak upućuje na rijetku kombinaciju djelovanja za neka granična stanja
uporabljivosti betonskih mostova, u njemu se smiju definirati vrijednosti ψ1,infq. Preporučene vrijednosti ψ1,infq
jesu:
- 0,80 za gr1a (LM1), gr1b (LM2), gr3 (opterećenje pješacima), gr4 (LM4, opterećenje navalom ljudi) i T
(toplinska djelovanja)
- 0,60 za FWk u stalnim proračunskim situacijama
- 1,00 u drugim slučajevima (tj. karakteristična vrijednost uzima se kao rijetka vrijednost)
NAPOMENA 3: Karakteristične vrijednosti djelovanja vjetra i opterećenja snijegom tijekom izvedbe definirane
su u normi EN 1991-1-6. U nacionalnom se dodatku ili za pojedini projekt smiju definirati reprezentativne
vrijednosti sila vode (Fwa), ako je primjereno.
Tablica A2.2 – Preporučene vrijednosti koeficijenta ψ za pješačke mostove
Djelovanje Simbol ψ0 ψ1 ψ2
Prometno opterećenje gr1 0,40 0,40 0
Qfwk 0 0 0
gr2 0 0 0
Sile vjetra FWk 0,3 0,2 0
1)
Toplinska djelovanja Tk 0,6 0,6 0,5
Opterećenja snijegom QSn,k (tijekom izvedbe) 0,8 - 0
Opterećenja pri izvedbi 1,0 - 1,0
1)
Preporučena vrijednost ψ0 za toplinska djelovanja smije se najčešće smanjiti na 0 za granična stanja nosivosti EQU,
STR i GEO. Vidi i eurokodove za proračun.
NAPOMENA 4: Za pješačke mostove rijetka vrijednost promjenjivih djelovanja nije mjerodavna.
stranica 55/93
Tablica A2.3 – Preporučene vrijednosti koeficijenata ψ za željezničke mostove
4)
Djelovanja ψ0 ψ1 ψ2
1)
Pojedine LM 71 0,80 0
1)
komponente SW/0 0,80 0
prometnih SW/2 0 1,00 0
5)
djelovanja Neopterećen vlak 1,00 - -
HSLM 1,00 1,00 0
Pokretanje i kočenje Za pojedine komponente
Centrifugalne sile prometnih djelovanja u
Sile meñudjelovanja zbog deformiranja pri vertikalnim prometnim proračunskim situacijama,
opterećenjima kad se prometna
opterećenja promatraju kao
pojedinačno prevladavajuće
djelovanje (iz više smjerova)
a ne kao skupine
opterećenja, treba uzeti iste
vrijednosti koeficijenata ψ
kao one usvojene za
pridružena vertikalna
opterećenja.
Sile bočnog udara 1,00 0,80 0
Nejavna pješačka opterećenja 0,80 0,50 0
Stvarni vlakovi 1,00 1,00 0
1)
Horizontalni tlak zemlje zbog dodatnog prometnog opterećenja 0,80 0
Aerodinamički učinci 0,80 0,50 0
Glavna gr11 (LM71 + SW/0 najveće vertikalno 1 s najvećim uzdužnim
prometna gr12 (LM71 + SW/0) najveće vertikalno 2 s najvećim poprečnim
djelovanja gr13 (kočenje/pokretanje) najveće uzdužno
(skupine gr14 (centrifugalno/bočno) najveće bočno 0,80 0,80 0
opterećenja) gr15 (neopterećen vlak) bočna stabilnost s „neopterećenim vlakom“
gr16 (SW/2) SW/2 s najvećim uzdužnim
gr17 (SW/2) SW/2 s najvećim poprečnim
gr21 (LM71 + SW/0) najveće vertikalno 1 s najvećim uzdužnim
gr22 (LM71 + SW/0) najveće vertikalno 2 s najvećim poprečnim
gr23 (kočenje/pokretanje) najveće uzdužno
gr24 (centrifugalno/bočno) najveće bočno 0,80 0,70 0
gr26 (SW/2) SW/2 s najvećim uzdužnim
gr27 (SW/2) SW/2 s najvećim poprečnim
gr31 (LM71 + SW/0) dodatni slučajevi opterećenja 0,80 0,60 0
Druga Aerodinamički učinci 0,80 0,50 0
djelovanja Opće opterećenje pri održavanju za nejavne putove 0,80 0,50 0
Sile vjetra FWk 0,75 0,50 0
FW* 1,00 0 0
Toplinska Tk 0,60 0,60 0,50
3)
djelovanja
Opterećenje QSn,k (tijekom izvedbe) 0,80 - 0
snijegom
Opterećenja Qc 1,0 - 1,0
pri izvedbi
1) 0,8 ako je opterećen samo jedan kolosijek

0,7 ako su istodobno opterećena dva kolosijeka
0,6 ako su istodobno opterećena 3 ili više kolosijeka.
2) Kad sile vjetra djeluju istodobno s prometnim djelovanjima silu vjetra ψ0FWk treba uzeti ne većom od FW** (vidi normu
EN 1991-1-4). Vidi A2.2.4(4).
3) Vidi normu EN 1991-1-5.
4) Ako se promatra deformiranje u stalnim i prolaznim proračunskim situacijama, treba uzeti ψ2=1,00 za djelovanja
željezničkog prometa. Za potresne proračunske situacije vidi tablicu A2.5.
5) Najmanje povoljno vertikalno djelovanje koje istodobno djeluje s pojedinim komponentama djelovanja željezničkog
prometa (npr. centrifugalnim, pri pokretanju ili kočenju) je 0,5 LM71, itd.
NAPOMENA 5: Za posebne proračunske situacije zahtjevi za kombinacijama djelovanja koje će se

upotrijebiti smiju se definirati za pojedini projekt (npr. proračun nadvišenja mosta iz estetskih razloga ili
odvodnje, proračun gabarita itd.)
NAPOMENA 6: Za željezničke mostove rijetka vrijednost promjenjivog djelovanja nije važna.
stranica 56/93
(2) Za prometna djelovanja treba upotrijebiti jedinstvenu vrijednost ψ za jednu skupinu

opterećenja kako je definirano u normi EN 1991-2 i uzeti ju jednakom vrijednosti ψ primjenjivom za
prevladavajuću komponentu skupine.
(3) Kad se rabe skupine opterećenja, treba upotrijebiti skupine definirane u normi EN 1991-2,
točka 6.8.2, tablica 6.11.
(4) Kombinacije pojedinih prometnih djelovanja treba uzeti u obzir ako je to primjereno
(uključujući pojedine komponente)
NAPOMENA: Takoñer se u obzir po potrebi moraju uzeti pojedina prometna djelovanja, primjerice za
proračun ležajeva, za ocjenjivanje najvećeg bočnog i najmanjeg vertikalnog prometnog opterećenja, za
ograničenja pomaka ležajeva, najvećih učinaka prevrtanja na upornjacima (posebno kod kontinuiranih
mostova), itd., vidi tablicu A2.3.
NAPOMENA: Isključena je provjera zamora.
(1) Proračunske vrijednosti djelovanja za granična stanja nosivosti za stalne i prolazne

proračunske situacije (izrazi 6.9a do 6.10b) trebaju biti u skladu s tablicama A2.4(A) do (C).
NAPOMENA: U nacionalnom dodatku smiju se vrijednosti u tablicama A2.4(A) do (C) promijeniti (npr. za
različite razine pouzdanosti vidi 2. poglavlje i dodatak B).
(2) Pri primjeni tablica A2.4(A) do A2.4(C) u slučajevima kad je granično stanje vrlo osjetljivo
na promjene veličine stalnih djelovanja, treba gornje i donje karakteristične vrijednosti tih
djelovanja uzeti u skladu s točkom 4.1.2(2)P.
(3) Statičku ravnotežu mostova (EQU, vidi točke 6.4.1 i 6.4.2(2)) treba provjeriti uporabom
proračunskih vrijednosti djelovanja iz tablice A2.4(A).
(4) Proračun elemenata konstrukcije (STR, vidi točku 6.4.1) koji ne obuhvaća geotehnička
djelovanja treba provesti uporabom proračunskih vrijednosti djelovanja iz tablice A2.4(B).
(5) Proračun konstrukcijskih elemenata (temelja, pilota, stupišta, bočnih zidova, krilnih zidova,
bočnih i čelnih zidova upornjaka, zidova koji pridržavaju balast itd.) (STR) uz geotehnička
djelovanja i otpornost temeljnoga tla (GEO, vidi točku 6.4.1) treba provesti uporabom jednog od
sljedeća tri pristupa upotpunjena (odredbama) norme EN 1997 za geotehnička djelovanja i
otpornosti:
- 1. pristup: zbrajanjem u odvojenim proračunima proračunskih vrijednosti iz tablica A2.4(C) i

A2.4(B) i geotehničkih djelovanja te djelovanja na/od konstrukcije
- 2. pristup: zbrajanjem proračunskih vrijednosti djelovanja iz tablice A2.4(B) i geotehničkih

djelovanja te djelovanja na/od konstrukcije
- 3. pristup: zbrajanjem proračunskih vrijednosti djelovanja iz tablice A2.4(C) i geotehničkih

djelovanja i, istodobno, proračunskih vrijednosti djelovanja iz tablice A2.4(B) i djelovanja na/od
konstrukcije.
NAPOMENA: Odabir 1., 2. ili 3. pristupa dan je u nacionalnom dodatku.
(6) Stabilnost gradilišta (npr. stabilnost kosine na kojoj je stupište mosta) treba provjeriti u
skladu s normom EN 1997.
stranica 57/93
(7) Hidraulički slom i slom zbog uzgona (npr. u podnožju iskopa za temelj mosta), ako je
primjereno, treba provjeriti u skladu s normom EN 1997.
NAPOMENA: Za djelovanja vode i učinke naplavina vidi normu EN 1991-1-6. Za pojedini projekt po potrebi
treba ocijeniti opću i lokalna dubinu podlokavanja. Ako je primjereno, u odgovarajućem nacionalnom dodatku
ili za pojedini projekt smiju se definirati zahtjevi za uzimanje u obzir sila prouzročenih tlakom leda na stupišta
mosta itd.
(8) Vrijednosti γP koje će se uzeti za djelovanja prednapinjanja treba specificirati kako bi se

dobile odgovarajuće reprezentativne vrijednosti tih djelovanja u skladu s normama EN 1990 do EN
1999.
NAPOMENA: Ako vrijednosti γP nisu dane u odgovarajućim eurokodovima, one se smiju definirati u
nacionalnom dodatku ili za pojedini projekt. Izmeñu ostaloga, one zavise o:
- tipu prednapinjanja (vidi Napomenu u točki 4.1.2(6))
- razredbi prednapinjanja kao izravnog ili neizravnog djelovanja (vidi točku 1.5.3.1)
- tipu proračuna konstrukcija (vidi točku 1.5.6)i
- nepovoljnoj ili povoljnoj ulozi prednapinjanja i prevladavajućoj ili pratećoj ulozi prednapinjanja u kombinaciji.
Vidi i normu EN 1991-1-6 s obzirom na izvedbu.
stranica 58/93
Tablica A2.4(A) – Proračunske vrijednosti djelovanja (EQU) (skupina A)
Trajna i Trajna djelovanja Prednapinjanje Prevladavajuće Prateća promjenjiva

prolazna promjenjivo djelovanja (*)
proračunska Nepovoljna Povoljna djelovanje (*) Glavno Ostala
situacija (ako
postoji)
(Jedn. 6.10) γGj,supGkj,sup γGj,infGkj,inf γ PP GQ,1Qk,1 γQ,iψ0,iQk,i
(*) Promjenjiva djelovanja su ona razmotrena u tablicama A2.1 do A.2.3
NAPOMENA 1: Vrijednosti γ za stalne i prolazne proračunske situacije smiju se utvrditi u nacionalnom

dodatku.
Za stalne proračunske situacije preporučeni skup vrijednosti γ je:

γG,sup = 1,05
(1)
γG,inf = 0,95
γQ = 1,35 za djelovanja na cestovnim i pješačkim mostovima za nepovoljan slučaj (0 za povoljan)
γQ = 1,45 za djelovanja željezničkog prometa za nepovoljan slučaj (0 za povoljan)
γQ = 1,50 za sva druga promjenjiva djelovanja za stalne proračunske situacije za nepovoljan slučaj (0 za
povoljan)
γP = preporučene vrijednosti definirane u odgovarajućem eurokodu.
Za prolazne proračunske situacije tijekom kojih postoji rizik gubitka statičke ravnoteže, Qk,1 predstavlja
prevladavajuće destabilizirajuće promjenjivo djelovanje a Qk,i odgovarajuća prateća destabilizirajuća
promjenjiva djelovanja.
Tijekom izvedbe, ako je proces gradnje prikladno kontroliran, preporučeni skup vrijednosti za γ je:
γG,sup = 1,05
(1)
γG,inf = 0,95
γQ = 1,35 za opterećenja tijekom gradnje za nepovoljan slučaj (0 za povoljan)
γQ = 1,50 za sva druga promjenjiva djelovanja za nepovoljan slučaj (0 za povoljan)
(1)
Ako se rabi protuteret, promjenjivost njegovih značajki smije se uzeti u obzir, primjerice, jednim ili dvama
od sljedećih preporučenih pravila:
- uporabom parcijalnog koeficijenta γG,inf=0,8 ako vlastita težina nije točno definirana (npr. spremnici);
- razmatranjem promjene njegova projektom definiranog položaja specificiranog srazmjerno dimenzijama
mosta, pri čemu je veličina protutereta dobro definirana. Često se kod čeličnih mostova tijekom potiskivanja
promjena položaja protutereta uzima ± 1 m.
NAPOMENA 2:
Pri provjeri odizanja ležajeva kontinuiranih mostova ili u slučajevima kad provjera statičke ravnoteže
obuhvaća i otpornost konstrukcijskih elemenata (primjerice kad se gubitak statičke ravnoteže sprečava
stabilizirajućim sustavima ili ureñajima, npr. sidrima, zategama ili dodatnim stupovima), druga je mogućnost,
osim provedbe dvaju odvojenih provjera utemeljenih na tablicama A2.4(A) i A2.4(B), usvajanje kombinirane
provjere utemeljene na tablici A2.4(A). U nacionalnom dodatku smiju se utvrditi vrijednosti γ. Preporučuju se
sljedeće vrijednosti za γ:
γG,sup = 1,35
γG,inf = 1,25
γQ = 1,35 za prometna djelovanja na cestovnim i pješačkim mostovima za nepovoljan slučaj (0 za povoljan)
γQ = 1,45 za prometna djelovanja željezničkog prometa za nepovoljan slučaj (0 za povoljan)
γQ = 1,50 za sva druga promjenjiva djelovanja za stalne proračunske situacije, za nepovoljan slučaj (0 za
povoljan)
γQ = 1,35 za sva druga promjenjiva djelovanja, za nepovoljan slučaj (0 za povoljan), uz uvjet da uporaba
γG,inf= 1,00 i za povoljni dio i za nepovoljni dio stalnih djelovanja ne daje nepovoljniji učinak.
stranica 59/93
Tablica A.2.4(B) – Proračunske vrijednosti djelovanja (STR/GEO) (skupina B)
Stalne i Stalna djelovanja Prednapinjanje Prevladavajuće Prateća Stalne i Stalna djelovanja Prednapinjanje Prevlada- Prateća promjenjiva
prolazne promjenjivo promjenjiva prolazne vajuće djelovanja(*)
proračunske djelovanje (*) djelovanja(*) proračunske promje-
situacije situacije njivo
Nepovoljno Povoljno Glavno Ostala Nepovoljno Povoljno djelovanje Glavno Ostala
(ako (*) (ako
postoji) postoji)
(Jedn. 6.10a) γGj,supGkj,sup γGj,infGkj,inf γPP γQ,1ψ 0,1Qk,1 γQ,iψ0,iQk,i
(Jedn. 6.10) γGj,supGkj,sup γGj,infGkj,inf γPP γQ,1Qk,1 γQ,iψ0,iQk,i
(Jedn. 6.10b) ξ γGj,supGkj,sup γGj,infGkj,inf γPP γQ,1 Qk,1 γQ,iψ0,iQk,i
(*) Promjenjiva djelovanja su ona iz tablica A2.1 do A2.3
NAPOMENA 1: Odabir izmeñu izraza 6.10 ili 6.10a i 6.10b bit će dan u nacionalnom dodatku. U slučaju 6.10a i 6.10b, u nacionalnom se dodatku smije izraz 6.10a dodatno prilagoditi kako bi
se uključila samo stalna djelovanja.
NAPOMENA 2: Vrijednosti γ i ξ smiju se utvrditi u nacionalnom dodatku. Ako se rabe izrazi 6.10 ili 6.10a i 6.10b preporučene su sljedeće vrijednosti za γ i ξ:
1)
γGj,sup = 1,35
γGj,inf = 1,00
γQ,1= 1,35 kad Q predstavlja nepovoljna djelovanja prouzročena cestovnim ili pješačkim prometom (0 za povoljni slučaj)
3) 3)
γQ = 1,45 kad Q predstavlja nepovoljna djelovanja prouzročena željezničkim prometom za skupine opterećenja 11 do 31 (osim 16, 17, 26 i 27 ), modele opterećenja LM71, SW/0 i HSLM i
realne vlakove kad se promatraju kao pojedino prevladavajuće prometno djelovanje (0 za povoljni slučaj).
γQ = 1,20 kad Q predstavlja nepovoljna djelovanja prouzročena željezničkim prometom za skupine opterećenja 16 i 17 i SW/2 (0 za povoljni slučaj).
2)
γQ = 1,50 za druga prometna djelovanja i druga promjenjiva djelovanja .
ξ = 0,85 (tako da je ξ γGj,sup = 0,85 x 1,35 ≈ 1,15)
γGset = 1,20 za linearni elastični proračun a γGset = 1,35 za nelinearni proračun, za proračunske situacije kad djelovanja prouzročena nejednoličnim slijeganjem mogu imati nepovoljne učinke.
U proračunskim situacijama kad djelovanja prouzročena nejednoličnim slijeganjima mogu imati povoljne učinke, ta djelovanja se ne uzimaju u obzir.
Vidi i norme EN 1991 do EN 1999 za vrijednosti γ koje se rabe za prisilna deformiranja.
γP = vrijednosti preporučene u odgovarajućim eurokodovima.
NAPOMENA 3: Karakteristične vrijednosti svih stalnih djelovanja iz jednog izvora množe se s γG,sup ako je ukupni učinak djelovanja nepovoljan a s γG,inf ako je povoljan. Primjerice, sva
djelovanja od vlastite težine konstrukcije smiju se smatrati da dolaze iz jednog izvora; isto se odnosi na različite materijale. Vidi još i točku A2.3.1(2).
NAPOMENA 4: Za posebne provjere smiju se vrijednosti γG i γQ razdijeliti na γg i γq i na koeficijent nesigurnosti modela γSd. Vrijednost γSd u rasponu od 1,0 do 1,15 smije se upotrijebiti u
najobičnijim slučajevima i smije se izmijeniti u nacionalnom dodatku.
NAPOMENA 5: Ako djelovanja vode nisu obuhvaćena normom EN 1997 (npr. tekućom vodom), smiju se kombinacije koje će se upotrijebiti specifirati za pojedini projekt.
1)
Ova vrijednost obuhvaća: vlastitu težinu konstrukcijskih i nekonstrukcijskih elemenata, kolnički zastor, tlo, podzemnu i slobodnu vodu, pokretna opterećenja koja se uklanjaju, itd.
2)
Ova vrijednost obuhvaća: promjenjivi horizontalni tlak zemlje od tla, podzemne i slobodne vode i kolničkog zastora, povećani tlak zemlje zbog prometnog opterećenja, aerodinamička
djelovanja prometa, vjetrena i toplinska djelovanja, itd.
3)
Za djelovanja željezničkog prometa za skupine opterećenja 26 i 27 γQ=1,20 smije se primijeniti na pojedine komponente prometnih djelovanja pridruženih s SW/2 a γQ=1,45 smije se
primijeniti na pojedine komponente prometnih djelovanja pridruženih s modelima opterećenja LM71, SW/0 i HSLM, itd.
stranica 60/93
Tablica A2.4(C) – Proračunske vrijednosti djelovanja (STR/GEO) (skupina C)
Trajna i Trajna djelovanja Prednapinjanje Prevladavajuće Prateća promjenjiva

prolazna promjenjivo djelovanja (*)
proračunska Nepovoljna Povoljna djelovanje (*) Glavno Ostala
situacija (ako
postoji)
(Jedn. 6.10) γGj,supGkj,sup γGj,infGkj,inf γ PP GQ,1Qk,1 γQ,iψ0,iQk,i
(*) Promjenjiva djelovanja su ona razmotrena u tablicama A2.1 do A.2.3

NAPOMENA: Vrijednosti γ smiju se utvrditi u nacionalnom dodatku. Preporučeni skup vrijednosti γ je:
γG,sup = 1,00
γG,inf = 1,00
γGset = 1,00
γQ = 1,15 za prometna djelovanja na cestovnim i pješačkim mostovima za nepovoljan slučaj (0 za povoljan)
γQ = 1,25 za djelovanja željezničkog prometa za nepovoljan slučaj (0 za povoljan)
γQ = 1,30 za promjenjivi dio horizontalnog tlaka zemlje zbog tla, podzemne vode, slobodne vode i balasta, za
dodatno horizontalno opterećenje tla zbog prometnog opterećenja – za nepovoljan slučaj (0 za povoljan)
γQ = 1,30 sva druga promjenjiva djelovanja za nepovoljan slučaj (0 za povoljan)
γGset=1,00 za slučaj linearno elastičnog ili nelinearnog proračuna, za proračunske situacije u kojima
djelovanja prouzročena nejednoličnim slijeganjem mogu imati nepovoljne učinke. U proračunskim
situacijama u kojima djelovanja prouzročena nejednoličnim slijeganjima mogu imati povoljne učinke, ta
djelovanja ne uzimaju se u obzir.
γP = preporučene vrijednosti definirane u odgovarajućem eurokodu.
A2.3.2 Proračunske vrijednosti za izvanredne i potresne proračunske situacije
(1) Parcijalni koeficijenti za djelovanja za granična stanja nosivosti u izvanrednim i potresnim

proračunskim situacijama (izrazi 6.11a do 6.12b) dani su u tablici A2.5. Vrijednosti ψ dane su u
tablicama A2.1 do A2.3.
NAPOMENA: Za potresnu proračunsku situaciju vidi i normu EN 1998.
Tablica A2.5 - Proračunske vrijednosti djelovanja

za uporabu u kombinacijama izvanrednih i potresnih djelovanja
Proračunska Stalna djelovanja Prednapinjanje Izvanredno Prateća promjenjiva

situacija ili potresno djelovanja (**)
Nepovoljna Povoljna djelovanje Glavno (ako Druga
postoji)
Izvanredna (*) Gkj,sup Gkj,inf P Ad ψ1,1Qk,1 ψ2,1Qk,i
(jedn. 6.11a/b) ili
ψ2,1Qk,1
Potresna (***) Gkj,sup Gk,j,inf P AEd = γI AEk ψ2,i Qk,i
(jedn. 6.12a/b)
(*) U izvanrednim proračunskim situacijama za glavno promjenjivo djelovanje smiju se uzeti česte vrijednosti
ili, u potresnoj kombinaciji djelovanja, nazovistalne vrijednosti. Odabir će biti u nacionalnom dodatku, ovisno
o promatranom izvanrednom djelovanju.
(**) Promjenjiva djelovanja su ona navedena u tablicama A2.1 do A2.3.
(***) U nacionalnom dodatku ili u pojedinom projektu, smiju se specificirati posebne potresne proračunske
situacije. Za željezničke mostove treba opteretiti samo jedan kolosijek, a model opterećenja SW/2 smije se
zanemariti.
NAPOMENA: Proračunske vrijednosti ovoj tablici A2.5 smiju se promijeniti u nacionalnom dodatku.
Preporučene vrijednosti su γ=1,0 za sva nepotresna djelovanja.
stranica 61/93
(2) Ako u posebnim slučajevima treba jedno ili više promjenjivih djelovanja razmatrati
istodobno s izvanrednim djelovanjem, treba definirati njihove reprezentativne vrijednosti.
NAPOMENA: Kao primjer, za most grañen konzolnom metodom, neka opterećenja pri gradnji smiju se
promatrati istodobno s djelovanjem koje odgovara izvanrednom slučaju pada predgotovljene jedinice.
Odgovarajuće reprezentativne vrijednosti smiju se odrediti za pojedini projekt.
(3) Za faze izvedbe tijekom kojih postoji rizik gubitka statičke ravnoteže, kombinacija djelovanja
treba biti ova:
Σ Gkj,sup "+" Σ Gkj,inf "+" P "+" Ad "+" ψ2Qc,k (A2.2)

j≥1 j≥1
gdje je:
Qc,k karakteristična vrijednost opterećenja pri izvedbi definirana u normi EN 1991-1-6 (tj.
karakteristična vrijednost odgovarajuće kombinacije skupina Qca, Qcb, Qcc, Qcd, Qce i Qcf ).
A2.4 Granična stanja uporabljivosti i druga posebna granična stanja
A2.4.1 Općenito
(1) Za granična stanja uporabljivosti, proračunske vrijednosti djelovanja treba uzeti iz tablice
A2.6 osim ako u normama EN 1991 do EN 1999 nije specificirano drukčije.
NAPOMENA 1: U nacionalnom dodatku smiju se za granično stanje uporabljivosti definirati koeficijenti γ za

prometna i druga djelovanja. Preporučene proračunske vrijednosti dane su u tablici A2.6 sa svim
koeficijentima γ=1,0.
Tablica A2.6 - Proračunske vrijednosti djelovanja za kombinacije djelovanja
Kombinacija Stalna djelovanja Gd Prednapinjanje Promjenjiva djelovanja Qd

Nepovoljna Povoljna Prevladavajuće Druga
Karakteristična Gkj,sup Gkj,inf P Qk,1 ψ0,iQk,i
Česta Gkj,sup Gkj,inf P ψ1,1Qk,1 ψ2,i Qk,i
Nazovistalna Gkj,sup Gkj,inf P ψ2,1Qk,1 ψ2,i Qk,i
NAPOMENA 2: U nacionalnom dodatku, smije se uputiti i na rijetku kombinaciju djelovanja.
(2) Kriterije uporabljivosti treba definirati prema zahtjevima uporabljivosti u skladu s točkom 3.4
i normama EN 1992 do EN 1999. Deformiranja treba proračunati u skladu s normama EN 1991 do
EN 1999 uporabom odgovarajućih kombinacija djelovanja u skladu s izrazima (6.14a) do (6.16b)
(vidi tablicu A2.6) uzimajući u obzir zahtjeve uporabljivosti i razliku izmeñu povratnih i nepovratnih
graničnih stanja.
NAPOMENA: Odgovarajući zahtjevi i kriteriji uporabljivosti smiju se definirati u nacionalnom dodatku ili za
pojedini projekt.
A2.4.2 Kriteriji uporabljivosti obzirom na deformiranje i vibraciju cestovnih mostova
(1) Po potrebi, zahtjeve i kriterije za cestovne mostove treba definirati s obzirom na:
- odizanje rasponskoga sklopa mosta na osloncima
- oštećenje konstrukcijskih ležajeva.
NAPOMENA: Odizanje na kraju rasponskoga sklopa može ugroziti sigurnost prometa i oštetiti
konstrukcijske i nekonstrukcijske elemente. Dopušteno je da se odizanje izbjegne uporabom veće razine
sigurnosti od uobičajeno prihvaćene za granična stanja uporabljivosti.
stranica 62/93
(2) Granična stanja uporabljivosti tijekom izvedbe treba definirati u skladu s normama EN 1990
do EN 1999.
(3) Po potrebi, zahtjeve i kriterije za cestovne mostove treba definirati s obzirom na

deformiranja i vibracije.
NAPOMENA 1: Provjeru graničnih stanja uporabljivosti s obzirom na deformiranje i vibracije treba kod
cestovnih mostova razmatrati samo u izuzetnim slučajevima. Za ocjenjivanje deformiranja preporučuje se
česta kombinacija djelovanja.
NAPOMENA 2: Vibracije cestovnih mostova mogu imati različite izvore, posebno prometna djelovanja i
djelovanja vjetra. Za vibracije prouzročene djelovanjima vjetrom vidi normu EN 1991-1-4. Za vibracije
prouzročene prometnim djelovanjima po potrebi se moraju razmotriti kriteriji udobnosti. U obzir treba uzeti i
zamor.
A2.4.3 Provjere vibracija pješačkih mostova prouzročene prometom pješaka
NAPOMENA: Za vibracije prouzročene djelovanjima vjetra vidi normu EN 1991-1-4.
A2.4.3.1 Proračunske situacije i pridružene prometne pretpostavke
(1) Proračunske situacije (vidi točku 3.2) treba odabrati ovisno o pješačkom prometu koji će biti
dopušten na pojedinom pješačkom mostu tijekom njegova proračunskog uporabnog vijeka.
NAPOMENA: Proračunskim situacijama smije se u obzir uzeti kakav će promet biti dopušten, reguliran i
kontroliran, ovisno o pojedinom projektu.
(2) Ovisno o ploštini rasponskoga sklopa ili dijelu njegove ploštine koja se promatra, u
proračunskim situacijama koje se promatraju kao stalne proračunske situacije u obzir treba uzeti
prisutnost skupine od oko 8 do 15 osoba koje normalno hodaju.
(3) Ovisno o ploštini rasponskoga sklopa ili dijelu njegove ploštine koja se promatra, treba po
potrebi specificirati druge prometne kategorije pridružene proračunskim situacijama koje mogu biti
stalne, prolazne ili izvanredne, što obuhvaća:
- prisutnost dugog niza pješaka (znatno više od 15 osoba)
- povremena svečana ili plesna dogañanja.
NAPOMENA 1: Te prometne kategorije i odgovarajuće proračunske situacije po potrebi se moraju

dogovoriti za pojedini projekt, ne samo za mostove u gusto naseljenim gradskim područjima nego i u blizini
željezničkih i autobusnih postaja, škola ili bilo kojih drugih mjesta na kojima je moguće gomilanje ljudi, ili u
svim važnim zgradama dostupnim javnosti.
NAPOMENA 2: Definiranje proračunskih situacija koje odgovaraju povremenim svečanim ili plesnim
dogañanjima ovisi o očekivanom stupnju kontrole nad njima koju provode odgovorni vlasnik ili vlast. U ovoj
točki nije dano pravilo provjere pa mogu biti potrebna posebna istraživanja. Neki podaci o odgovarajućim
proračunskim kriterijima mogu se naći u literaturi.
A2.4.3.2 Kriteriji udobnosti za pješake (za uporabljivost)
(1) Kriterije komfora treba definirati najvećim prihvatljivim ubrzanjem bilo kojeg dijela
rasponskoga sklopa.
NAPOMENA: Odgovarajući kriteriji smiju se definirati u nacionalnom dodatku ili za pojedini projekt.
2
Preporučuju se sljedeće najveće vrijednosti ubrzanja (m/s ) bilo kojeg dijela rasponskoga sklopa:
i) 0,7 za vertikalne vibracije
ii) 0,2 za horizontalne vibracije pri uobičajenoj uporabi
iii) 0,4 za uvjete izuzetnog gomilanja ljudi.
(2) Provjeru kriterija udobnosti treba provesti ako je osnovna frekvencija rasponskoga sklopa
manja od:
stranica 63/93
- 5 Hz za vertikalne vibracije
- 2,5 Hz za horizontalne (bočne) i torzijske vibracije.
NAPOMENA: Podaci koji se uzimaju u proračunima, pa stoga i rezultati, podložni su vrlo velikim
nesigurnostima. Ako kriteriji udobnosti nisu ispunjeni uz znatnu rezervu, može biti nužno da se u projektu
predvidi mogućnost ugradnje prigušivača u konstrukciju nakon njezina dovršenja. U takvim slučajevima,
projektant treba razmotriti i identificirati sve zahtjeve za provedbu ispitivanja.
A2.4.4 Provjere deformiranja i vibracija željezničkih mostova
A2.4.4.1 Općenito
(1) Ova točka A.2.4.4 daje ograničenja deformiranja i vibracija koje treba uzeti u obzir u
proračunu novih željezničkih mostova.
NAPOMENA 1: Prekomjerna deformiranja mosta mogu ugroziti promet prouzročenjem neprihvatljivih

promjena u vertikalnoj i horizontalnoj geometriji kolosijeka, prekomjernim naprezanjima tračnica i vibracijama
konstrukcije mosta. Prekomjerne vibracije mogu dovesti do nestabilnosti kolničkog zastora i neprihvatljivog
smanjenja kontaktnih sila izmeñu kotača i tračnica. Prekomjerna deformiranja mogu utjecati i na opterećenja
koja nastaju u sustavu kolosijek - most i stvoriti uvjete koji uzrokuju neudobnost za putnike.
NAPOMENA 2: Ograničenja deformiranja i vibracija su izravno ili neizravno odreñene kriterijima krutosti
mosta navedenim u točki A2.4.4.1(2)P.
NAPOMENA 3: U nacionalnom dodatku smiju se specificirati ograničenja deformiranja i vibracija koja treba
uzeti u obzir pri proračunu privremenih željezničkih mostova. U nacionalnom dodatku smiju se navesti
posebni zahtjevi za privremene mostove ovisno o uvjetima pod kojima se oni upotrebljavaju (npr. posebni
zahtjevi za kose mostove).
(2)P Kontrole deformiranja mosta moraju se provesti iz razloga sigurnosti prometa za sljedeće
elemente:
- vertikalna ubrzanja rasponskoga sklopa (za izbjegavanje nestabilnosti zastora i neprihvatljivo

smanjenje kontaktnih sila izmeñu tračnica i kotača - vidi točku A2.4.4.2.1)
- vertikalni progib rasponskoga sklopa svakog raspona (za osiguranje prihvatljivih vertikalnih
polumjera kolosijeka i općenito robusne konstrukcije - vidi točku A2.4.4.2.3(3))
- nespriječeno odizanje na ležajevima (za izbjegavanje preranog sloma ležajeva)
- vertikalni progib na kraju rasponskoga sklopa iza ležajeva (za izbjegavanje destabilizacije
kolosijeka, ograničenje sila odizanja na sustavima pričvršćenja i ograničenje dodatnih naprezanja u
tračnicama - vidi točku A2.4.4.2.3(1) i točku 6.5.4.5.2 norme EN 1991-2)
- uvijanje rasponskog sklopa mjereno uzduž osi svakoga kolosijeka na prilazima mostu i na mostu
(kako bi se rizik iskliznuća vlaka sveo na najmanju mjeru - vidi točku A2.4.4.2.2)
NAPOMENA: U točki A2.4.4.2.2 dana je mješavina kriterija za sigurnost prometa i kriterija za udobnost
putnika, koja zadovoljava i zahtjeve sigurnosti prometa i udobnosti putnika.
- rotacija krajeva svakoga rasponskog sklopa oko poprečne osi ili relativna ukupna rotacija izmeñu
susjednih krajeva rasponskoga sklopa (kako bi se ograničila dodatna naprezanja tračnica (vidi
točku 6.5.4 norme EN 1991-2)), ograničile sile odizanja na sustave pričvršćenja tračnica i
ograničio kutni diskontinuitet na dilatacijskim ureñajima i skretnicama - vidi A2.4.4.2.3(2))
- uzdužni pomak krajeva gornje površine rasponskoga sklopa zbog uzdužnog pomaka i rotacije
kraja rasponskoga sklopa (kako bi se ograničila dodatna naprezanja tračnica i na najmanju mjeru
smanjio poremećaj kolničkog zastora i susjednog kolosijeka - vidi točku 6.5.4.5.2 norme EN 1991-
2)
- horizontalni poprečni pomak (kako bi se osigurali prihvatljivi horizontalni polumjeri kolosijeka - vidi
točku A2.4.4.2.4, tablica A2.8)
- horizontalna rotacija rasponskoga sklopa oko vertikalne osi na krajevima rasponskoga sklopa
(kako bi se osigurali prihvatljivi horizontalni geometrijski oblik kolosijeka i udobnost putnika - vidi
točku A2.4.4.2.4, tablica A2.8)
stranica 64/93
- ograničenje prve vlastite frekvencije bočnih vibracija raspona, kako bi izbjegla pojava rezonancije
izmeñu bočnih pomaka vozila na njihovu zavješenju i mosta - vidi točku A2.4.4.2.4(3).
NAPOMENA: Postoje drugi izravni kriteriji za krutost kako bi se ograničila vlastita frekvencija mosta
navedena u točki 6.4.4 norme EN 1991-2 i pri odreñivanju dinamičkih koeficijenata realnih vlakova u skladu s
točkom 6.4.6.4 i dodatkom C norme EN 1991-2.
(3) Kontrole deformiranja mosta treba provesti radi udobnosti putnika, tj. treba odrediti
vertikalni progib rasponskoga sklopa kako bi se ograničilo ubrzanje tijela vagona u skladu s točkom
A2.4.4.3.
(4) Ograničenja navedena u točkama A2.4.4.2 i A2.4.4.3 u obzir uzimaju ublažavajuće učinke
održavanja kolosijeka (primjerice kako bi se prevladali učinci slijeganja temelja, puzanje, itd.).
A2.4.4.2 Kriteriji sigurnosti prometa
A2.4.4.2.1 Vertikalno ubrzanje rasponskoga sklopa
(1)P Za osiguranje sigurnosti prometa, kad je nužan dinamički proračun, provjera najvećeg
vršnog ubrzanja rasponskoga sklopa prouzročenog djelovanjima željezničkog prometa mora se
smatrati zahtjevom sigurnosti prometa kontroliranog za granično stanje uporabljivosti u cilju
sprečavanja nestabilnosti kolosijeka.
(2) U točki 6.4.4 norme EN 1991-2 dani su zahtjevi za odreñivanje nužnosti dinamičkog
proračuna.
(3)P Ako je dinamički proračun nužan, on mora biti usklañen sa zahtjevima točke 6.4.6 norme
EN 1991-2.
NAPOMENA: Općenito treba razmatrati samo karakteristične vrijednosti djelovanja željezničkog prometa u
skladu s točkom 6.4.6.1 norme EN 1991-2.
(4)P Najveće vrijednosti vršnoga ubrzanja rasponskoga sklopa mosta proračunane za svaki
kolosijek ne smiju premašiti sljedeće proračunske vrijednosti:
i) γbt za kolosijek u zastoru

ii) γdf za izravno pričvršćen kolosijek s kolosijekom i konstrukcijskim elementima projektiranim
za promet velikim brzinama
za sve elemente koji nose kolosijek razmatrajući frekvencije do najveće vrijednosti izmeñu niže
navedenih (uključujući razmatranje pridruženih oblika vibracija):
i) 30 Hz
ii) 1,5 puta frekvencija osnovnog oblika vibracija promatranoga elementa
iii) frekvencija trećeg oblika vibracija elementa.
NAPOMENA: U nacionalnom dodatku, smiju se definirati vrijednosti i pridružena ograničenja frekvencija.

Preporučene vrijednosti su:
2
γbt = 3,5 m/s
2
γdf = 5 m/s
A2.4.4.2.2 Uvijanje rasponskoga sklopa
(1)P Uvijanje rasponskoga sklopa mosta mora se proračunati uzimajući u obzir karakteristične
vrijednosti modela opterećenja 71 kao i SW/0 ili SW/2, kako je mjerodavno, pomnoženih sa Φ i α, i
modela opterećenja HSLM obuhvaćajući učinke centrifugalne sile, sve u skladu sa 6. poglavljem
norme EN 1991-2. Uvijanje se mora provjeriti na prilazu mostu, uzduž mosta i za napuštanje vozila
sa mosta (vidi točku A2.4.4.1(2)P.
stranica 65/93
(2) Najveće uvijanje t [ mm/3 m] kolosijeka širine s [m] od 1,435 m mjereno na duljini od 3 m
(slika A2.1) ne treba prijeći vrijednosti navedene u tablici A2.7.
SLIKA
Slika A2.1 – Definicija uvijanja rasponskoga sklopa
Tablica A2.7 – Granične vrijednosti uvijanja rasponskoga sklopa
Raspon brzina V (km/h) Najveće uvijanje t (mm/3 m)

V ≤ 120 t ≤ t1
120 < V ≤ 200 t ≤ t2
V > 200 t ≤ t3
NAPOMENA: Vrijednosti t smiju se definirati u nacionalnom dodatku. Preporučene vrijednosti jesu:

t1 = 4,5
t2 = 3,0
t3 = 1,5
U nacionalnom dodatku smiju se definirati vrijednosti za kolosijeke druge širine.
(3)P Ukupno uvijanje kolosijeka prouzročeno bilo kakvim uvijanjem koje postoji u kolosijeku kad
most nije izložen djelovanjima željezničkoga prometa (primjerice u prijelaznoj krivini) zbrojeno s
uvijanjem kolosijeka prouzročenog ukupnim deformiranjem mosta zbog djelovanja željezničkog
prometa ne smije premašiti vrijednost tT.
NAPOMENA: Vrijednost tT smije se definirati u nacionalnom dodatku. Preporučena vrijednost je tT = 7,5 mm

/ 3 m.
A2.4.4.2.3 Vertikalno deformiranje rasponskoga sklopa
(1) Najveći ukupni vertikalni progib izmjeren uzduž bilo kojeg kolosijeka pri djelovanju
željezničkog prometa ne smije premašiti L/600 za sve oblike konstrukcija opterećenih
klasificiranim karakterističnim vertikalnim opterećenjem u skladu s točkom 6.3.2 norme EN 1991-2
(a gdje se zahtijeva klasificirano SW/0 i SW/2 u skladu s točkom 6.3.3 norme EN 1991-2).
NAPOMENA: U nacionalnom dodatku ili za pojedini projekt smiju se specificirati, ako je primjereno, dodatni
zahtjevi ograničenja vertikalnog deformiranja za mostove sa zastorom i bez zastora.
SLIKA
Slika A2.2 – Definicija kutnih rotacija na kraju rasponskoga sklopa
(2) Ograničenja rotacije krajeva rasponskoga sklopa mosta sa zastorom izričito su navedena u
točki 6.5.4 norme EN 1991-2.
NAPOMENA: U nacionalnom dodatku smiju se specificirati zahtjevi za konstrukcije bez zastora (s otvorenim
kolnikom).
(3) Treba specificirati dodatna ograničenja kutnih rotacija na kraju rasponskoga sklopa u blizini
dilatacijskih naprava, skretnica i presjecišta itd.
NAPOMENA: U nacionalnom dodatku ili u pojedinom projektu smiju se definirati dodatna ograničenja kutnih
rotacija.
stranica 66/93
(4) Ograničenja vertikalnog progiba krajeva rasponskoga sklopa mosta iza ležajeva navedena
su u točki 6.5.4.5.2 norme EN 1991-2.
A2.4.4.2.4 Poprečno deformiranje i vibracije rasponskoga sklopa
(1)P Poprečno deformiranje i vibracije rasponskoga sklopa moraju se kontrolirati za

karakteristične kombinacije modela opterećenja 71 i SW/0 ako je primjereno, pomnožene
dinamičkim koeficijentom Φ i α (ili realnim vlakom s odgovarajućim dinamičkim koeficijentom ako je
primjereno), opterećenjem vjetra, silom bočnog udara, centrifugalnim silama u skladu sa 6.
poglavljem norme EN 1991-2 i učinkom razlike temperature u poprečnom smjeru mosta.
(2) Poprečni progib δh na vrhu rasponskoga sklopa treba biti ograničen da se osigura:
- horizontalni kut rotacije na kraju rasponskoga sklopa oko vertikalne osi ne veći od vrijednosti
danih u tablici A2.8, ili
- promjena polumjera kolosijeka poprijeko na rasponski sklop ne veća od vrijednosti iz tablice A2.8,
ili
- da kraju rasponskoga sklopa diferencijalni poprečni progib izmeñu rasponskoga sklopa i
susjednog kolosijeka ili izmeñu susjednih rasponskih sklopova ne premaši specificiranu vrijednost.
NAPOMENA: Najveći diferencijalni poprečni progib smije se specificirati u nacionalnom dodatku ili za
pojedini projekt.
Tablica A2.8 – Najveća horizontalna rotacija i najveća promjena polumjera zakrivljenosti
Raspon brzina V (km/h) Najveća horizontalna

Najveća promjena polumjera zakrivljenosti (m)
rotacija (radijana)
Pojedinačni rasponski Most s više rasponskih
sklop sklopova
V ≤ 120 α1 r1 r4
120 < V ≤ 200 α2 r2 r5
V > 200 α3 r3 r6
NAPOMENA 1: Promjena polumjera zakrivljenosti smije se odrediti iz izraza:
2
r = L / (8 δh ) (A2.7)
NAPOMENA 2: Poprečno deformiranje obuhvaća deformiranje rasponskoga sklopa mosta i donjeg ustroja
(uključivo stupove, pilote i temelje).
NAPOMENA 3: Vrijednosti za skup αi i ri smiju se definirati u nacionalnom dodatku. Preporučene vrijednosti

su:
α1 = 0,0035; α2 = 0,0020; α3= 0,0015
r1 = 1700; r12= 6000; r3 = 14000
r4 = 3500; r5 = 9500; r6 = 17500.
(3) Prva vlastita frekvencija bočne vibracije raspona ne treba biti manja od fh0.
NAPOMENA: Vrijednost fh0 smije se definirati u nacionalnom dodatku. Preporučena vrijednost je fh0 = 1,2
Hz.
A2.4.4.2.5 Uzdužni pomak rasponskoga sklopa
(1) Ograničenja uzdužnog pomaka krajeva rasponskoga sklopa dana su u točki 6.5.4.5.2
norme EN 1991-2.
NAPOMENA: Vidi i točku A2.4.4.2.3.
A2.4.4.3 Granične vrijednosti najvećega vertikalnog progiba radi udobnosti putnika
A2.4.4.3.1 Kriteriji udobnosti
stranica 67/93
(1) Udobnost putnika ovisi o vertikalnom ubrzanju bv u vagonu tijekom putovanja na prilazu,
tijekom prijelaza i pri napuštanju mosta.
(2) Treba specificirati razine udobnosti i pridružene granične vrijednosti vertikalnog ubrzanja.
NAPOMENA: Te razine komfora i pridružene granične vrijednosti smiju se definirati za pojedini projekt.
Preporučene razine udobnosti dane su u tablici A2.9.
Tablica A2.9 – Preporučene razine komfora

2
Razina udobnosti Vertikalno ubrzanje bv (m/s )
vrlo dobra 1,0
dobra 1,3
prihvatljiva 2,0
A2.4.4.3.2 Kriteriji progiba pri kontroli udobnosti putnika
(1) Za ograničenje vertikalnog ubrzanja vozila na vrijednosti dane u točki A2.4.4.3.1(2), u ovoj
se točki daju vrijednosti najvećega dopuštenog vertikalnog progiba δ uzduž osi kolosijeka
željezničkih mostova kao funkcija:
- duljine raspona L [m]

- brzine vlaka V [km/h]
- broja raspona i
- oblika mosta (slobodno oslonjena greda, kontinuirana greda).
Druga je mogućnost da se vertikalno ubrzanje bv odredi dinamičkim proračunom meñudjelovanja
vozilo – most (vidi točku A2.4.4.3.3).
(2) Vertikalne progibe δ treba odrediti za model opterećenja 71 pomnožen koeficijentom Φ i

vrijednošću α=1 u skladu sa 6. poglavljem norme EN 1991-2.
Za mostove s dva ili više kolosijeka treba opteretiti samo jedan kolosijek.
(3) Za izuzetne konstrukcije kao kontinuirane grede s vrlo različitim duljinama raspona ili
rasponima s vrlo velikim promjenama krutosti, treba provesti poseban dinamički proračun.
SLIKA
Koeficijente navedene u točki A2.4.4.3.2(5) ne treba primijeniti na ograničenje L/δ = 600.
Slika A2.3 – Najveći dopušteni vertikalni progib δ za željezničke mostove

s tri ili više uzastopnih, slobodno oslonjenih raspona koji odgovaraju dopuštenom
vertikalnom ubrzanju bv = 1 m/s2 u vagonu za brzinu V [km/h]
(4) Granične vrijednosti L/δ navedene u slici A2.3 dane su za bv = 1,0 m/s2 čime se osigurava
„vrlo dobra“ razina udobnosti.
Za druge razine udobnosti i pridružena najveća dopuštena vertikalna ubrzanja b'v smiju se
vrijednosti L/δ iz slike A2.3 podijeliti s b'v [m/s2].
(5) Vrijednosti L/δ u slici A2.3 dane su za uzastopne slobodno oslonjene grede s tri ili više
raspona.
Ako most ima jedan raspon ili uzastopne dvije slobodno oslonjene grede ili dva kontinuirana
raspona, vrijednosti L/δ iz slike A2.3 treba pomnožiti s 0,7.
Za kontinuirane grede s tri ili više raspona, vrijednosti L/δ iz slike A2.3 treba pomnožiti s 0,9.
stranica 68/93
(6) Vrijednosti L/δ na slici A2.3 vrijede za raspone duljine do 120 m. Za dulje raspone nužan je
poseban proračun.
NAPOMENA: Zahtjevi za udobnost putnika na privremenim mostovima smiju se definirati u nacionalnom

dodatku ili za pojedini projekt.
A2.4.4.3.3 Zahtjevi za dinamičkim proračunom meñudjelovanja vozilo – most pri kontroli

udobnosti putnika
(1) Ako se zahtijeva dinamički proračun meñudjelovanja vozilo – most u proračunu, treba u
obzir uzeti sljedeća ponašanja:
iv) nizove brzina vozila do najveće specificirane brzine

v) karakteristično opterećenje realnim vlakovima specificirano za pojedini projekt u skladu s točkom
6.4.6.1.1 norme EN 1991-2
vi) meñudjelovanje dinamičkih masa izmeñu vozila realnoga vlaka i konstrukcije
vii) značajke prigušenja i krutosti ovjesa vozila
viii) dovoljan broj vozila da se postigne najveći učinak opterećenja u najduljem rasponu
ix) dovoljan broj raspona konstrukcije s više raspona kako bi se postigli rezonancijski učinci u
ovjesu vozila.
NAPOMENA: Za pojedini projekt smiju se definirati svi zahtjevi kojima se hrapavost kolosijeka uzima u obzir
u dinamičkom proračunu meñudjelovanja vozilo – most.
stranica 69/93
DODATAK B
(obavijesni)
UPRAVLJANJE POUZDANOŠĆU KONSTRUKCIJA ZA GRAðEVINE
B.19 Područje primjene
(1) U ovom se dodatku daju dodatne smjernice uz točku 2.2 (Upravljanje pouzdanošću) i uz
odgovarajuće točke u normama EN 1991 do EN 1999.
NAPOMENA: Pravila razlikovanja pouzdanosti specificirana su za posebna pitanja u eurokodovima, npr. u

EN 1992, EN 1993, EN 1996, EN 1997 i EN 1998.
(2) U pristupu danom u ovom dodatku preporučuju se sljedeći postupci upravljanja

pouzdanošću konstrukcija za grañevine (s obzirom na granična stanja nosivosti, osim zamora):
a) s obzirom na točku 2.2(5)b uvode se razredi osnovani na pretpostavljenim posljedicama sloma i

izloženosti grañevine opasnosti. Postupak koji omogućuje umjereno razlikovanje parcijalnih
koeficijenata djelovanja i otpornosti odgovara razredima navedenim u točki b.3.
NAPOMENA: Razredba pouzdanosti može se prikazati indeksima β (vidi dodatak C) kojima se u obzir
uzimaju prihvaćena ili pretpostavljena statistička promjenjivost učinaka djelovanja i otpornosti i nesigurnost
modela.
b) s obzirom na točku 2.2(5)c i 2.2(5)d postupak koji omogućuje razlikovanje izmeñu različitih
tipova grañevina u zahtjevima razina kvalitete projekta i izvedbe dan je u točkama B.4 i B.5.
NAPOMENA: Svrha je upravljanja kvalitetom i kontrolnim mjerama u projektu, oblikovanju pojedinosti i

izvedbi navedenim u točkama B.4 i B.5 otkloniti slomove prouzročene grubim greškama i osigurati otpornosti
pretpostavljene u projektu.
(3) Postupak je načinjen tako da daje okvir koji omogućuje uporabu različitih razina
pouzdanosti, ako se to želi.
B.2 Simboli
U ovom se dodatku primjenjuju sljedeći simboli:
KFI faktor kojim se množe djelovanja radi razlikovanja pouzdanosti

β indeks pouzdanosti
B.3 Razlikovanje pouzdanosti
B.3.1 Razredi posljedica
(1) Radi razlikovanja pouzdanosti, smiju se uspostaviti razredi posljedica (engl. consequences
class, CC) razmatranjem posljedica sloma ili nefunkcioniranja konstrukcije, kako je navedeno u
tablici B.1.
Tablica B.1 – Definicija razreda posljedica
Razredi Opis Primjeri zgrada i inženjerskih grañevina

posljedica
CC3 Velike posljedica gubitka ljudskih života ili Stadioni, javne zgrade s velikim posljedicama
9
Nacionalna bilješka: Označivanje točaka u dodacima B, C i D neprimjereno je pa je u ovom dokumentu usklañeno s ostalim
eurokodovima.
stranica 70/93
vrlo velike ekonomske i društvene sloma (npr. koncertna dvorana)
posljedice i posljedice po okoliš
CC2 Srednje posljedice gubitka ljudskih života i Stambene i uredske zgrade, javne zgrade sa
znatne ekonomske i društvene posljedice i srednjim posljedicama sloma (npr. uredska
posljedice po okoliš zgrada)
CC1 Male posljedice gubitka ljudskih života i Poljoprivredne zgrade u kojima obično nema ljudi
male ili zanemarive ekonomske i (npr. skladišta), staklenici
društvene posljedice i posljedice po okoliš
(2) Kriterij razredbe posljedica je važnost s obzirom na posljedice sloma promatrane

konstrukcije ili konstrukcijskog elementa. Vidi točku B.3.3.
(3) Ovisno o obliku/vrsti konstrukcije i odluci donesenoj tijekom projektiranja, odreñeni elementi
konstrukcije smiju se proračunati za isti, veći ili manji razred posljedica od cijele konstrukcije.
NAPOMENA: Zasad se zahtjevi za pouzdanost odnose na konstrukcijske elemente grañevine.
B.3.2 Razlikovanje vrijednosti β
(1) Razredi pouzdanosti (engl. reliability class, RC) smiju se definirati indeksom pouzdanosti β.
(2) Tri razreda pouzdanosti RC1, RC2 i RC3 smiju se pridružiti trima razredima posljedica
CC1, CC2 i CC3.
(3) U tablici B.2 dane su preporučene, najmanje vrijednosti indeksa pouzdanosti pridružene
razredima pouzdanosti (vidi i dodatak C).
Tablica B.2 – Preporučene, najmanje vrijednosti indeksa pouzdanosti β

(granična stanja nosivosti)
Razred pouzdanosti Najmanje vrijednosti β

Poredbeno razdoblje 1 godina Poredbeno razdoblje 50 godina
RC3 5,2 4,3
RC2 4,7 3,8
RC1 4,2 3,3
NAPOMENA: Smatra se da proračun primjenom norme EN 1990 s parcijalnim koeficijentima danim u

dodatku A1 i normama EN 1991 do EN 1999 općenito daje konstrukciju s vrijednošću β većom od 3,8 za 50-
godišnje povratno razdoblje. Razredi pouzdanosti elemenata konstrukcije iznad RC3 u ovom se dodatku ne
razmatraju jer takve konstrukcije, svaka za sebe, zahtijevaju pojedinačno razmatranje.
B.3.3 Razlikovanje mjera koje se odnose na parcijalne koeficijente
(1) Jedan način postignuća razlikovanja pouzdanosti jest razlikovanje razreda koeficijenata γF
koji se upotrebljavaju u osnovnim kombinacijama u stalnim proračunskim situacijama. Naprimjer,
za iste razine nadzora projekta i nadzora izvedbe faktorom KFI smiju se pomnožiti parcijalni
koeficijenti, vidi tablicu B.3.
Tablica B.3 – Faktor KFI za djelovanja
Faktor KFI Razred pouzdanosti

za djelovanja RC1 RC2 RC3
KFI 0,9 1,0 1,1
NAPOMENA: Obično se za razred RC3 prednost daje drugim mjerama opisanim u ovom dodatku, a ne
uporabi faktora KFI. KFI treba upotrebljavati samo za nepovoljna djelovanja.
stranica 71/93
(2) Razlikovanje pouzdanosti smije se primijeniti i na parcijalne koeficijente za otpornost γM.
Meñutim, to se obično ne čini. Izuzetak je provjera zamora (vidi normu EN 1993). Vidi i točku B.6.
(3) Prateće mjere, primjerice, razina kontrole kvalitete projekta i izvedbe konstrukcije smiju se
pridružiti razredima za γF. U ovom dodatku usvojena su tri sustava razine za kontrolu tijekom
projektiranja i izvedbe. Predložene su razine nadziranja (engl. supervision) projekta i razine
nadzora (engl. inspection) povezane s razredima pouzdanosti.
(4) Mogu postojati slučajevi (npr. rasvjetni stupovi, stupovi itd.) kada zbog ekonomskih razloga
konstrukcija može biti u razredu RC1, ali se razvrstava u više razine nadziranja projekta i nadzora.
B.4 Razlikovanje nadziranja projekta
(1) Razlikovanje nadziranja projekta sastoji se od različitih organizacijskih mjera kontrole

kvalitete koje se mogu istodobno primijeniti. Naprimjer, definiranje razine nadziranja projekta (točka
B.4(2)) može se primijeniti zajedno s drugim mjerama kao što je razredba projektanata i revidenata
(točka B.4(3)).
(2) U tablici B.4 prikazane su tri moguće razine nadziranja projekta (engl. design supervision
level, DSL). Razine nadziranja projekta smiju se povezati s odabranim razredom pouzdanosti ili
razredom odabranim u skladu s važnošću konstrukcije i u skladu s nacionalnim zahtjevima, ili
investicijskim programom i primijeniti na primjerene mjere upravljanja kvalitetom. Vidi točku 2.5.
Tablica B.4 – Razine nadziranja projekta (engl. DSL)
Razine nadziranja Značajke Najmanji preporučeni zahtjevi pri kontroli proračuna,

projekta nacrta i specifikacija
DSL3 u vezi s RC3 Prošireno nadziranje Kontrola treće strane: kontrolu provodi organizacija koja
nije izradila projekt
DSL2 u vezi s RC2 Uobičajeno nadziranje Kontrola osoba koje nisu izvorno odgovorne i u skladu s
postupkom u organizaciji
DSL1 u vezi s RC1 Uobičajeno nadziranje Vlastita kontrola: kontrolu provodi osoba koja je izradila
projekt
(3) Razlikovanje nadziranja projekta smije obuhvatiti i razredbu projektanata i/ili kontrolora
projekata (kontrolora, revidenata itd.) ovisno o njihovoj stručnosti i iskustvu, njihovoj unutarnjoj
organizaciji za odgovarajući tip grañevine koja se projektira.
NAPOMENA: Na tu razredbu mogu utjecati tip grañevine, upotrijebljeni materijali i oblik konstrukcije.
(4) Druga je mogućnost da se razlikovanje nadziranja projekta sastoji od točnijega, podrobnijeg

ocjenjivanja prirode i veličine djelovanja kojima se konstrukcija mora oduprijeti, ili od sustava
upravljanja proračunskim opterećenjem radi aktivne ili pasivne kontrole (ograničenja) tih
djelovanja.
B.5 Nadzor tijekom izvedbe
(1) U tablici B.5 prikazane su tri razine nadzora (engl. inspection level, IL) koje se smije uvesti.
Razine nadzora smiju se povezati s odabranim razredima upravljanja kvalitetom i primijeniti u
okviru primjerenih mjera upravljanja kvalitetom. Vidi točku 2.5. Daljnje smjernice dostupne su u
odgovarajućim normama za izvedbu na koje upućuju norme EN 1992 do EN 1996 i EN 1999.
Tablica B.5 – Razine nadzora (IL)
Razine nadzora Značajke Zahtjevi

IL3 u vezi s RC3 Prošireni nadzor Nadzor treće strane
IL2 u vezi s RC2 Uobičajeni nadzor Nadzor u skladu s postupcima u organizaciji
IL1 u vezi s RC1 Uobičajeni nadzor Vlastiti nadzor
stranica 72/93
NAPOMENA: Razinama nadzora definiraju se predmeti koje treba obuhvatiti nadzorom proizvoda i izvedbe
grañevine kao i obuhvat nadzora. Stoga će se pravila mijenjati od jednog do drugog konstrukcijskog
materijala, a trebaju biti navedena u odgovarajućim normama za izvedbu.
B.6 Parcijalni koeficijenti za svojstva otpornosti
(1) Parcijalni koeficijent za materijal ili svojstva proizvoda, ili otpornost elementa smije se
smanjiti ako je razred nadzora veći od onog koji se zahtijeva tablicom B.5 i/ili ako se primjenjuju
stroži zahtjevi.
NAPOMENA: Za provjeru učinkovitosti ispitivanjem, vidi 5. poglavlje i dodatak D.
NAPOMENA: Pravila za različite materijale smiju se navesti ili na njih uputiti u normama EN 1992 do EN
1999.
NAPOMENA: Takvo smanjenje koje se odnosi, primjerice, na nesigurnosti modela i promjene dimenzija nije
mjera razlikovanja pouzdanosti: to je samo mjera kojom se u obzir uzima razina pouzdanosti koja je ovisna o
učinkovitosti mjera kontrole.
stranica 73/93
DODATAK C
(obavijesni)
OSNOVE PRORAČUNA S PARCIJALNIM KOEFICIJENTIMA I PRORAČUN POUZDANOSTI
C.1 Područje primjene
(1) U ovom su dodatku dani podaci i teorijske osnove metode parcijalnih koeficijenata opisane
u 6. poglavlju i dodatku A. Ovaj dodatak daje i osnove za dodatak D, a važan je i za sadržaj
dodatka B.
(2) Ovaj dodatak daje podatke i o

- metodama pouzdanosti konstrukcija
- primjeni metode osnovane na pouzdanosti radi odreñivanja proračunskih kalibracijskih vrijednosti
i/ili parcijalnih koeficijenata u proračunskim izrazima
- oblicima provjere proračuna u eurokodovima.
C.2 Simboli
U ovom se dodatku primjenjuju sljedeći simboli:
Pf vjerojatnost sloma
Prob(.) vjerojatnost
Ps vjerojatnost preživljavanja

a geometrijsko svojstvo
g funkcija svojstva/ponašanja
Velika grčka slova

Φ funkcija kumulativne raspodjele normirane normalne raspodjele
Mala grčka slova

αE faktor osjetljivosti metode pouzdanosti prvoga reda za učinke djelovanja
αR faktor osjetljivosti metode pouzdanosti prvoga reda za otpornost
θ nesigurnost modela
µx srednja vrijednost od X
σx standardno odstupanje od X
Vx koeficijent varijacije od X
C.3 Uvod
(1) U metodi parcijalnih koeficijenata osnovne varijable (tj. djelovanja, otpornosti i geometrijska
svojstva) primjenom parcijalnih koeficijenata i koeficijenata ψ postaju proračunske vrijednosti za
koje se provodi provjera kojom se utvrñuje da nijedno odgovarajuće granično stanje nije
premašeno. Vidi točku C.7.
NAPOMENA: U 6. poglavlju opisane su proračunske vrijednosti djelovanja i učinaka djelovanja i

proračunske vrijednosti svojstava materijala i proizvoda te geometrijskih podataka.
(2) Načelno se brojevne vrijednosti parcijalnih koeficijenata i koeficijenata ψ mogu odrediti

jednim od dvaju načina:
stranica 74/93
a) na osnovi kalibracije tijekom dugog iskustva tradicije grañenja
NAPOMENA: Ovo je prevladavajuće načelo za najveći broj parcijalnih koeficijenata i koeficijenata ψ

predloženih u sada dostupnim eurokodovima.
b) na osnovi statističkog vrednovanja eksperimentalnih podataka i terenskih opažanja. (To se

može provesti u okviru probabilističke teorije pouzdanosti.)
(3) Kad se metoda 2b) primjenjuje sama za sebe ili u kombinaciji s metodom 2a), potrebno je
parcijalne koeficijente za različite materijale i djelovanja za granična stanja nosivosti kalibrirati tako
da razine pouzdanosti reprezentativnih konstrukcija imaju što je više moguće ciljani indeks
pouzdanosti. Vidi točku C.6.
C.4 Pregled metoda pouzdanosti
(1) Na slici C.1 prikazane su u obliku dijagrama različite metode dostupne za kalibraciju
proračunskih jednadžbi s parcijalnim koeficijentom (granična stanja) i odnosi izmeñu njih.
(2) Postupci probabilističke kalibracije parcijalnih koeficijenata mogu se podijeliti u dva glavna
razreda:
- potpune probabilističke metode (III. razina ), i
- metode pouzdanosti prvog reda (II. razina ).
NAPOMENA 1: Potpune probabilističke metode (III. razina ) načelno daju ispravne odgovore na problem
pouzdanosti. Metode III. razine rijetko se upotrebljavaju u kalibraciji proračunskih pravila zbog čestog
nedostatka statističkih podataka.
NAPOMENA 2: Metode II. razine upotrebljavaju neka dobro definirana približenja i daju rezultate koji se za
najviše konstrukcijskih primjena mogu smatrati dovoljno točnim.
(3) U metodama II. i III. razine treba identificirati mjeru pouzdanosti s vjerojatnošću
preživljavanja Ps = (1 – Pf), gdje je Pf vjerojatnost sloma za promatrani oblik sloma unutar
primjerenoga poredbenog razdoblja. Ako je proračunana vjerojatnost sloma veća od prethodno
postavljene ciljane vrijednosti P0, tada konstrukciju treba smatrati nesigurnom.
NAPOMENA: 'Vjerojatnost sloma' i odgovarajući indeks pouzdanosti (vidi točku C.5) samo su zamišljene
(imaginarne) vrijednosti koje ne predstavljaju nužno stvarnu razredbu sloma nego se upotrebljavaju kao
radne (operativne) vrijednosti za kalibraciju pravila (engl. code) i usporedbu razina pouzdanosti konstrukcija.
(4) Eurokodovi su se u prvoj fazi osnivali na metodi a) (vidi sliku C.1). Metoda c) i istovrijedne
metode upotrijebljene su u daljnjem razvoju eurokodova.
NAPOMENA: Primjer je istovrijedne metode projektiranje utemeljeno na ispitivanju (vidi dodatak D).
Determinističke metode Probabilističke metode

Povijesne metode Metoda pouzdanosti prvoga reda (II. razina )
Empirijske metode Potpuna probabilistička metoda (III. razina )
Kalibracija Kalibracija Kalibracija

Poluprobabilističke metode (razina I)
Metoda c
Metoda a Proračun s parcijalnim koeficijentima Metoda b
Slika C.1 – Pregled metoda pouzdanosti
C.5 Indeks pouzdanosti β
(1) Druge mogućnosti pouzdanosti u postupcima II. razine dogovorno se definiraju indeksom
pouzdanosti β koji je s Pf vezan izrazom:
stranica 75/93
Pf = Φ(-β) (C.1)
gdje je Φ funkcija kumulativne raspodjele normirane normalne raspodjele. Odnos Φ i β dan je u

tablici C.1.
Tablica C.1 – Odnos β i Pf
Pf 10-1 10-2 10-3 10-4 10-5 10-6 10-7

β 1,28 2,32 3,09 3,72 4,27 4,75 5,20
(2) Vjerojatnost sloma Pf može se izraziti funkcijom svojstva/ponašanja g tako da se smatra da

će konstrukcija preživjeti ako je g > 0 i srušiti se ako je g ≤ 0:
Pf = Prob(g≤0) (C.2a)
Ako je R otpornost a E učinak djelovanja, funkcija svojstva/ponašanja g je:
g=R–E (C.2b)
gdje su R, E i g slučajne varijable.
(3) Ako za g vrijedi normalna raspodjela, β je
β = µg / σg (C.2c)
gdje je:
µg srednja vrijednost od g
αg standardna devijacija,
pa se dobiva
µg – βσg = 0 (C.2d)
i
Pf = Prob(g≤0) = Prob(g ≤ µg – βσg) (C.2e)
Za druge raspodjele g-a indeks β je samo dogovorna mjera pouzdanosti
Ps = (1 – Pf)
C.6 Ciljane vrijednosti indeksa pouzdanosti β
(1) Ciljane vrijednosti indeksa pouzdanosti β za različite proračunske situacije i poredbeno

razdoblje od 1 i od 50 godina naznačene su u tablici C.2. Vrijednosti β u tablici C.2 odgovaraju
razinama sigurnosti za razred pouzdanosti RC2 (vidi dodatak B) konstrukcijskih elemenata.
NAPOMENA 1: Za odreñivanje vrijednosti β

- obično se rabe lognormalna ili Weibullova raspodjela (distribucija) za parametre otpornosti materijala i
konstrukcije i nesigurnosti modela
- normalne raspodjele obično se rabe za vlastitu težinu
- radi jednostavnosti, pri razmatranju provjera (osim zamora), za promjenjiva djelovanja upotrebljavaju se
normalne raspodjele. Raspodjele ekstremnih vrijednosti bile bi primjerenije.
NAPOMENA 2: Ako glavna nesigurnost potječe od djelovanja koja imaju statistički neovisne najveće
vrijednosti svake godine, mogu se vrijednosti β za različita poredbena razdoblja proračunati uporabom
sljedećeg izraza:
n
Φ(βn) = [Φ(β1)] (C.3)
stranica 76/93
gdje je:
βn indeks pouzdanosti za poredbeno razdoblje od n godina
β1 indeks pouzdanosti za jednu godinu.
Tablica C.2 – Ciljani indeks pouzdanosti β za razred RC2 za konstrukcijske elemente 1)
Granično stanje Ciljani indeks pouzdanosti

1 godina 50 godina
Granično stanje nosivosti 4,7 3,8
2)
Granično stanje zamora 1,5 do 3,8
Granično stanje uporabljivosti (nepovratno) 2,9 1,5
1) Vidi dodatak B.
2) Zavisi o mogućnostima nadzora, popravaka i dopuštenom oštećenju.
(2) Stvarna učestalost sloma znatno ovisi o ljudskoj pogrešci koja nije obuhvaćena u proračunu
s parcijalnim koeficijentima (vidi dodatak B). Stoga β nužno ne daje naznaku stvarne učestalosti
sloma konstrukcije.
C.7 Pristup kalibraciji proračunskih vrijednosti
(1) U provjeri proračunske vrijednosti metodom pouzdanosti (vidi sliku C.1), potrebno je
proračunske vrijednosti definirati za sve osnovne varijable. Smatra se da je proračun dobar ako
granična stanja nisu dostignuta kad se u proračunske modele uvedu proračunske vrijednosti. To je
simboličkim označivanjem iskazano izrazom:
Ed < Rd (C.4)
gdje se indeks 'd' odnosi na proračunske vrijednosti. To je praktičan način osiguranja da je indeks
pouzdanosti β jednak ili veći od ciljane vrijednosti.
Ed i Rd mogu se izraziti u simboličkom obliku kao:
Ed = E { Fd1, Fd2, ... ad1, ad2, ... θd1, θd2, ...} (C.5a)
Rd = R { Xd1, Xd1, ... ad1, ad2, ... θd1, θd2, ...} (C.5b)
gdje je:
E učinak djelovanja
R otpornost
F djelovanje
X svojstvo materijala
a geometrijsko svojstvo
θ nesigurnost modela.
Za odreñena granična stanja (npr. zamor), dopušteno je uzeti općenitiju formulaciju prikaza
graničnoga stanja.
SLIKA
(S) granica sloma g = R – E = 0
P točka proračuna
Slika C.2 – Točka proračuna i indeks pouzdanosti β

prema metodi pouzdanosti prvoga reda za normalnu raspodjelu nepovezanih varijabli
(2) Proračunske se vrijednosti trebaju osnivati na vrijednostima osnovnih varijabli u

proračunskoj točki metode pouzdanosti prvoga reda koja se može definirati kao točka na površini
(plohi) sloma (g=0) koja je najbliža prosječnoj točki u prostoru normaliziranih varijabli (kako je
naznačeno na slici C.2).
stranica 77/93
(3) Proračunske vrijednosti učinaka djelovanja Ed i otpornosti Rd trebaju biti definirane tako da
je vjerojatnost nastupa još nepovoljnije vrijednosti sljedeća:
P(E>Ed) = Φ(+αEβ) (C.6a)
P(R≤Rd) = Φ(-αRβ) (C.6b)
gdje je:
β ciljani indeks pouzdanosti (vidi točku C.6)
αE i αR, uz |α|≤1 su vrijednosti faktora osjetljivosti metode pouzdanosti prvoga reda. Vrijednost α je
negativna za nepovoljna djelovanja i učinke djelovanja, a pozitivna za otpornosti.
αE i αR mogu se uzeti -0,7 odnosno 0,8 uz uvjet da je
0,16 < σE/σR < 7,6 (C.7)
gdje su σE i σR standardna odstupanja učinka djelovanja odnosno otpornosti u izrazima (C.6a) i

(C.6b). To daje:
P(E>Ed) = Φ(-0,7β) (C.8a)
P(R≤Rd) = Φ(-0,8β) (C.8b)
(4) Ako uvjet (C.7) nije zadovoljen, treba uzeti α=±1,0 za varijablu s većim standardnim
odstupanjem i α=±0,4 za varijablu s manjim standardnim odstupanjem.
(5) Ako model djelovanja sadrži više osnovnih varijabli, izraz (C.8a) treba uzeti samo za
prevladavajuću varijablu. Za ostala djelovanja proračunske se vrijednosti mogu definirati izrazom:
P(E>Ed) = Φ(-0,4 x 0,7 x β) = Φ(-0,28β) (C.9)
NAPOMENA: Za β=3,8 vrijednosti definirane izrazom (C.9) približno odgovaraju fraktili 0,90.
(6) Izraze dane u tablici C.3 treba upotrijebiti pri izvoñenju proračunskih vrijednosti varijabli za
danu raspodjelu vjerojatnosti.
Tablica C.3 – Proračunske vrijednosti različitih funkcija raspodjele
Raspodjela Proračunske vrijednosti

(distribucija)
Normalna µ – αβσ
Lognormalna µ exp(-αβV) za V=σ/µ < 0,2
Gumbelova
u – (1/a) ln { -lnΦ(-αβ)} gdje je u = µ – (0,577/a)
π
_________
a=
0,5
σ6
NAPOMENA: U ovim izrazima su µ, σ i V srednja vrijednost, standardno odstupanje i koeficijent varijacije

dane varijable. Za promjenjiva djelovanja te se vrijednosti trebaju odnositi na isto poredbeno razdoblje kao β.
(7) Jedna metoda dobivanja odgovarajućega parcijalnog koeficijenta je dijeljenje proračunske

vrijednosti promjenjivoga djelovanja njegovom reprezentativnom ili karakterističnom vrijednošću.
C.8 Načini provjere pouzdanosti u eurokodovima
stranica 78/93
(1) U normama EN 1990 do EN 1999 proračunske vrijednosti osnovnih varijabli, Xd i Fd, obično
se ne uvode izravno u proračunske jednadžbe za parcijalne koeficijente. One se uvode s njihovim
reprezentativnim vrijednostima Xrep i Frep koje mogu biti:
- karakteristične vrijednosti, tj. vrijednosti s propisanom ili predviñenom vjerojatnošću premašaja,
npr. djelovanja, svojstava materijala i geometrijskih svojstava (vidi točke 1.5.3.14, 1.5.4.1 i 1.5.5.1)
- nazivne vrijednosti koje se za svojstva materijala smatraju karakterističnim vrijednostima (vidi
točku 1.5.4.3) i proračunskim vrijednostima za geometrijska svojstva (vidi točku 1.5.5.2).
(2) Reprezentativne vrijednosti Xrep i Frep treba podijeliti i/ili pomnožiti s odgovarajućim
parcijalnim koeficijentima da bi se dobile proračunske vrijednosti Xd i Fd.
NAPOMENA: Vidi i izraz (C.10).
(3) Proračunske vrijednosti djelovanja F, svojstva materijala X i geometrijska svojstva a dani su

u izrazima (6.1), (6.3) i (6.4).
Ako se upotrebljava gornja vrijednost proračunske otpornosti (vidi točku 6.3.3), izraz (6.3) poprima
oblika:
Xd = η γ fM Xk,sup (C.10)
gdje je γfM primjereni koeficijent veći od 1.
NAPOMENA: Izraz (C.10) može se upotrijebiti u proračunu sposobnosti nosivosti.
(4) Proračunske vrijednosti za nesigurnosti modela mogu se uključiti u proračunske izraze u

parcijalne koeficijente γSd i γRd koji se odnose na cijeli model tako da je:
Ed = γSd E { γgjGkj; γPP; γq1Qk1; γqiψ0iQki; ad ...} (C.11)
Rd = R { η Xk / γm; ad ...} / γRd (C.12)
(5) Koeficijent ψ kojim se u obzir uzima smanjenje proračunskih vrijednosti promjenjivih

djelovanja primjenjuje se kao ψ0, ψ1 ili ψ2 s istodobno djelujućim promjenjivim djelovanjima.
(6) U izrazima (C.11) i (C.12) smiju se, ako se zahtijeva, načiniti sljedeća pojednostavnjenja:
a) na strani opterećenja (za pojedinačno djelovanje ili ako postoji linearnost učinaka djelovanja):
Ed = E { γF,i Frep,i, ad} (C.13)
b) na strani otpornosti opći oblik je dan u izrazu (6.6) a daljnja se pojednostavnjenja smiju dati u
odgovarajućim eurokodovima za konstrukcije od pojedinih materijala. Pojednostavnjenja treba
načiniti samo ako razina pouzdanosti nije smanjena.
NAPOMENA: Nelinearni modeli otpornosti i djelovanja i modeli s više promjenjivih djelovanja ili otpornosti
obično su obuhvaćeni eurokodovima. U takvim slučajevima gore navedeni izrazi postaju složeniji.
C.9 Parcijalni koeficijenti u normi EN 1990
(1) U točki 1.6 definirani su različiti parcijalni koeficijenti dostupni u normi EN 1990.
(2) Na slici C.3 shematski je pokazan odnos izmeñu pojedinih parcijalnih koeficijenata u
eurokodovima.
stranica 79/93
SLIKA
Nesigurnost reprezentativnih vrijednosti djelovanja

Nesigurnost modela djelovanja i učinaka djelovanja
Nesigurnost modela otpornosti konstrukcije
Nesigurnost svojstava materijala
Slika C.3 – Odnos izmeñu pojedinih parcijalnih koeficijenata
C.10 Koeficijenti ψ0
(1) U tablici C.4 dani su izrazi za dobivanje koeficijenata ψ0 (vidi 6. poglavlje) kad se radi o dva
promjenjiva djelovanja.
(2) Izrazi u tablici C.4 izvedeni su uporabom sljedećih pretpostavki i uvjeta:

- dva djelovanja koja se kombiniraju meñusobno su neovisna
- osnovno razdoblje (T1 ili T2) svakog djelovanja je konstantno; T1 je veće osnovno razdoblje
- vrijednosti djelovanja unutar promatranih osnovnih razdoblja su konstantne
- intenziteti djelovanja unutar osnovnih razdoblja nisu povezani
- dva djelovanja pripadaju ergodičkim procesima.
(3) Funkcije raspodjele u tablici C.4 odnose se na najveće vrijednosti unutar poredbenog
razdoblja T. Te funkcije raspodjele su ukupne funkcije koje u obzir uzimaju vjerojatnost da je
vrijednost djelovanja tijekom nekih perioda nula.
Tablica C.4 – Izrazi za ψ0 za dva promjenjiva djelovanja
Raspodjela ψ0 = Fprateći / Fprevladavajući

-1 N
Fs { Φ(0,4β') 1}
______________________
Opća
-1 N
Fs { Φ(0,7β) 1}
-1
gdje je β' = -Φ {Φ(-0,7β)/N1}
-1
Fs {exp[ -N1Φ(-0,4β']}
______________________________
Približenje za vrlo veliki N1
-1
Fs {Φ(0,7β)}
-1
gdje je β' = -Φ {Φ(-0,7β) ( N1}
1 + (0,28β – 0,7 lnN1) V

_________________________________
Normalna (približenje)
1 + 0,7 β V
1 – 0,78 V [ 0,58 + ln( -lnΦ(0,28β)) + ln N1]

_______________________________________________________
Gumbelova (približenje)
1 – 0,78 V [ 0,58 + ln( -lnΦ(0,7β))]
Fs(.) funkcija raspodjele vjerojatnosti ekstremne vrijednosti pratećeg (drugog) djelovanja u poredbenom
razdoblju T
Φ(.) funkcija normirane normalne raspodjele
T poredbeno razdoblje
T1 veće od osnovnih razdoblja djelovanja u kombinaciji
N1 omjer T/T1 zaokružen na najbliži cijeli broj
V koeficijent varijacije pratećeg (drugog) djelovanja u poredbenom razdoblju.
stranica 80/93
DODATAK D
(obavijesni)
PROJEKTIRANJE UTEMELJENO NA ISPITIVANJU
D.1 Područje primjene
(1) Ovaj dodatak daje smjernice uz točke 3.4, 4.2 i 5.2.
(2) Ovaj dodatak nije predviñen za zamjenu pravila prihvaćanja navedenih u usklañenim
europskim specifikacijama za proizvode, u drugim specifikacijama proizvoda ni u normama za
izvoñenje.
D.2 Simboli
U ovoj se normi primjenjuju sljedeći simboli.
E(.) srednja vrijednost od (.)

V koeficijent varijacije [V = (standardna devijacija) / (srednja vrijednost)]
Vx koeficijent varijacije za X
Vδ procijenjeni koeficijent varijacije greške za δ
X_ 10 vektor s j osnovnih varijabli X1 ... Xj
Xk(n) karakteristična vrijednost koja obuhvaća statističku nesigurnost uzorka veličine n s
isključenim svim faktorima pretvorbe
Xm_ vektor srednjih vrijednosti osnovnih varijabli
Xn_ vektor nazivnih vrijednosti osnovnih varijabli
b popravni faktor
bi popravni faktor za ispitni uzorak i
grt (X)_ funkcija otpornosti (osnovnih varijabli X_) upotrijebljena u proračunskom modelu
kd,n faktor proračunske fraktile
kn faktor karakteristične fraktile
mx srednja vrijednost n rezultata uzoraka
n broj ispitivanja ili numeričkih rezultata ispitivanja
r vrijednost otpornosti
rd proračunska vrijednost otpornosti
re eksperimentalna vrijednost otpornosti
ree ekstremna vrijednost (najveća ili najmanja) eksperimentalne otpornosti [tj. vrijednost re
koja ima najveći otklon od srednje vrijednosti rem]
rei eksperimentalna otpornost ispitnog uzorka i
rem srednja vrijednost eksperimentalne otpornosti
rk karakteristična vrijednost otpornosti
rm vrijednost otpornosti proračunana uporabom srednjih vrijednosti Xm_ osnovnih varijabli
rn nazivna vrijednost otpornosti
rt teorijska otpornost odreñena iz funkcija otpornosti grt(X)_
rti teorijska otpornost odreñena uporabom izmjerenih parametara X_ za ispitni uzorak i
s procijenjena vrijednost standardne devijacije σ
10
Nacionalna bilješka: Zbog nemogućnosti ispisa simbola s crtom ispod njega kao u izvorniku, upotrijebljena
je crtica stavljena pored simbola.
stranica 81/93
s∆ procijenjena vrijednost σ∆
sδ procijenjena vrijednost σδ
Velika grčka slova
Φ funkcija kumulativne raspodjele normirane normalne raspodjele

∆ logaritam izraza za grešku δ [∆i = ln(δi)]
_ procijenjena vrijednost E(∆)
∆
Mala grčka slova
αE faktor osjetljivosti metode pouzdanosti prvoga reda za učinke djelovanja

αR faktor osjetljivosti metode pouzdanosti prvoga reda za otpornost
γM* ispravljeni parcijalni koeficijent za otpornosti [γM* = rn/rd pa je γM* = kc γM]
δ izraz za grešku
δi opažena greška za ispitni uzorak i dobivena usporedbom eksperimentalne otpornosti
rei i srednje ispravljene vrijednosti teorijske otpornosti brti
ηd proračunska vrijednost mogućeg faktora pretvorbe (ukoliko nije uključen u parcijalni
koeficijent za otpornost γM)
ηK faktor smanjenja koji se upotrebljava u slučaju postojanja prethodnog znanja
σ standardna devijacija [ σ = (varijanca)0,5]
σ∆2 varijanca izraza ∆
D.3 Tipovi ispitivanja
(1) Potrebno je razlikovati sljedeće vrste ispitivanja:
a) ispitivanja radi utvrñivanja izravnih svojstava otpornosti ili uporabljivosti konstrukcija ili
konstrukcijskih elemenata za dane uvjete opterećenja. Takva se ispitivanja mogu provesti
primjerice za opterećenja pri ispitivanju zamora ili udara.
b) ispitivanja radi utvrñivanja posebnih svojstava materijala uporabom posebnih postupaka

ispitivanja; primjerice, ispitivanje temeljnog tla in situ ili u laboratoriju ili ispitivanje novih materijala
c) ispitivanja radi smanjenja nesigurnosti parametara u modelima opterećenja ili učinaka

djelovanja; primjerice ispitivanja u vjetrenom tunelu ili ispitivanja radi utvrñivanja djelovanja valova
ili struja
d) ispitivanja radi smanjenja nesigurnosti parametara u modelima otpornosti; primjerice ispitivanja

konstrukcijskih elemenata ili njihovih sklopova (npr. krovnih ili stropnih konstrukcija)
e) kontrolna ispitivanja radi kontrole istovjetnosti ili kvalitete isporučenih proizvoda ili dosljednosti
značajki proizvoda; primjerice, ispitivanje natega za mostove ili ispitivanje kocke betona
f) ispitivanja provedena tijekom izvedbe kako bi se dobili podaci potrebni za izvoñenje, primjerice
ispitivanje otpornosti pilota, ispitivanje sila u nategama tijekom izvedbe
g) kontrolna ispitivanja radi kontrole ponašanja stvarne konstrukcije ili konstrukcijskih elemenata
nakon dovršenja, npr. da bi se utvrdili elastični progibi, frekvencije vibracija ili prigušenje
(2) Za ispitivanja iz stavaka (a), (b), (c) i (d) proračunske vrijednosti trebaju, kad god je to
moguće, biti izvedene iz rezultata ispitivanja primjenom prihvaćenih statističkih postupaka. Vidi
točke D.5 do D.8.
NAPOMENA: Za vrednovanje rezultata ispitivanja iz (c) mogu biti potrebni posebni postupci.
stranica 82/93
(3) Ispitivanja iz stavaka (e), (f) i (g) smiju se smatrati ispitivanjima za prihvaćanje ako u
vrijeme izrade proračuna/projekta nema dostupnih rezultata ispitivanja. Proračunske vrijednosti
treba procijeniti uz rezervu (konzervativno) kako bi se postigli kriteriji prihvaćanja u kasnijoj fazi
(ispitivanja iz stavaka (e), (f) i (g)).
D.4 Planiranje ispitivanja
(1) Prije provedbe ispitivanja potrebno je utvrditi plan ispitivanja s ispitnom organizacijom. Taj
plan treba sadržavati svrhu ispitivanja i sve nužne specifikacije za odabir ili izradu ispitnih uzoraka,
provedbu ispitivanja i vrednovanje rezultata. Plan ispitivanja treba obuhvatiti:
- svrhu i područje primjene
- predviñanje rezultata ispitivanja
- specifikaciju ispitnih uzoraka i uzorkovanje
- specifikacije opterećenja
- raspored ispitivanja
- mjerenja
- vrednovanje ispitivanja i izvještavanje.
Svrha i područje primjene: Svrha ispitivanja treba biti jasno navedena, npr. zahtijevana svojstva,
utjecaj nekih proračunskih parametara koji se tijekom ispitivanja mijenjaju i raspon valjanosti.
Treba specificirati ograničenja ispitivanja i zahtijevane pretvorbe (npr. učinke mjerila).
Predviñanje rezultata ispitivanja: U obzir treba uzeti sva svojstva i okolnosti koje mogu utjecati na
predviñanje rezultata ispitivanja i to:
- geometrijske parametre i njihovu promjenjivost
- geometrijske nesavršenosti
- svojstva materijala
- parametre koji su posljedica postupaka proizvodnje i izvedbe
- učinke mjerila okolišnih uvjeta uzimajući po potrebi u obzir njihove posljedice.
Treba opisati očekivane oblike sloma i/ili proračunske modele uz odgovarajuće varijable. Ako
postoji znatna sumnja koji bi oblici sloma mogli biti kritični, potrebno je plan ispitivanja načiniti na
osnovi predispitivanja.
NAPOMENA: Treba obratiti pozornost na činjenicu da konstrukcijski element može imati više, u osnovi
različitih, oblika sloma.
Specifikacija ispitnih uzoraka i uzorkovanje: Ispitni uzorci trebaju biti specificirani ili dobiveni
uzorkovanjem tako da predstavljaju uvjete stvarne konstrukcije.
Faktori koje treba uzeti u obzir uključuju:

- dimenzije i dopuštena odstupanja
- materijal i proizvodnju prototipa
- broj ispitnih uzoraka
- postupke uzorkovanja
- ograničenja.
Svrha postupka uzorkovanja treba biti dobivanje statistički reprezentativnog uzorka.
Pozornost treba obratiti na sve razlike izmeñu ispitnih uzoraka i skupa proizvoda koje bi mogle
utjecati na rezultate ispitivanja.
Specifikacije opterećenja: Opterećenje i okolišni uvjeti koji se specificiraju trebaju obuhvatiti:

- točke opterećenja
- redoslijed opterećenja (povijest opterećenja)
- ograničenja (upetosti)
stranica 83/93
- temperature
- relativnu vlažnost
- način opterećenja (kontrolirano opterećenje ili deformiranje), itd.
Redoslijed opterećenja treba odabrati tako da predstavlja pretpostavljenu uporabu konstrukcijskog

elementa uz uobičajene i oštre (žestoke) uvjete uporabe. Ako je potrebno u obzir treba uzeti
meñudjelovanje odziva konstrukcije i ureñaja za nanošenje opterećenja.
Gdje ponašanje konstrukcije ovisi o učincima jednog ili više djelovanja koja se sustavno ne
mijenjaju, te učinke treba specificirati njihovim reprezentativnim vrijednostima.
Raspored opterećenja: Ispitna oprema treba biti odgovarajuća za vrstu ispitivanja i očekivani
raspon mjerenja. Posebnu pozornost treba obratiti da ispitni okviri i oslonci imaju dovoljnu čvrstoću
i krutost te da omoguće progibe ispitnog uzorka, itd.
Mjerenja: Prije ispitivanja treba popisati sva odgovarajuća svojstva koje će se mjeriti na svakom
pojedinom ispitnom uzorku. Osim toga, popis treba obuhvatiti:
a) mjesta mjerenja
b) postupke bilježenja rezultata koja obuhvaćaju ako je potrebno:
- vremenski zapis pomaka

- brzine
- ubrzanja
- deformacije
- sile i tlakove
- zahtijevanu učestalost
- točnost mjerenja i
- primjerene mjerne ureñaje.
Vrednovanje ispitivanja i izvještavanje: posebne smjernice dane su u točkama D.5 i D.8. Treba
izvijestiti o svim normama na kojima se ispitivanja osnivaju.
D.5 Odreñivanje proračunskih vrijednosti
(1) Odreñivanje proračunskih vrijednosti svojstava materijala, parametara modela ili otpornosti
iz ispitivanja treba provesti jednim od sljedećih načina:
a) ocjenjivanjem karakteristične vrijednosti koja je zatim podijeljena s parcijalnim koeficijentom i po

mogućnosti pomnožena, ako je nužno, s faktorom pretvorbe (vidi točke D.7.2 i D.8.2)
b) izravnim odreñivanjem proračunske vrijednosti koja izravno ili neizravno obuhvaća pretvorbu
rezultata i ukupno zahtijevanu pouzdanost (vidi točke D.7.3 i D.8.3)
NAPOMENA: U općoj metodi a) prednost ima odreñivanje vrijednosti parcijalnog koeficijenta iz običnog
postupka proračuna (vidi stavak (3) niže).
(2) Pri odreñivanju karakteristične vrijednosti iz ispitivanja (metoda (a)), treba uzeti u obzir:
a) rasipanje rezultata ispitivanja
b) statističku nesigurnost povezanu s brojem ispitivanja
c) prethodno poznavanje statističkih podataka.
(3) Parcijalni koeficijent koji se primjenjuje na karakterističnu vrijednost treba uzeti iz

primjerenog eurokoda uz uvjet da postoji dovoljna sličnost izmeñu ispitivanja i uobičajene uporabe
parcijalnog koeficijenta uzetog u numeričkim provjerama.
stranica 84/93
(4) Ako odziv konstrukcije ili konstrukcijskog elementa ili otpornosti materijala zavisi o
utjecajima koji nisu dovoljno obuhvaćeni ispitivanjima kao:
- vremenu i trajanju učinaka
- učincima mjerila i veličine
- različitim okolišnim i rubnim uvjetima i uvjetima opterećenja
- učincima otpornosti,
tada se u proračunskom modelu takvi utjecaji trebaju uzeti na prikladan način u obzir.
(5) U posebnim slučajevima kad se upotrebljava metoda navedena u točki D.5(1), pri
odreñivanju proračunskih vrijednosti u obzir treba uzeti:
- odgovarajuća granična stanja
- zahtijevanu razinu pouzdanosti
- spojivost s pretpostavkama koje se odnose na stranu djelovanja u izrazu (C.8a)
- zahtijevani proračunski uporabni vijek, ako je primjereno
- prethodno znanje iz sličnih slučajeva.
NAPOMENA: Više podataka može se naći u točkama D.6, D.7 i D.8.
D.6 Opća načela statističkih vrednovanja
(1) Pri vrednovanju rezultata ispitivanja treba ponašanje ispitnih uzoraka i oblike sloma
usporediti s teorijskim predviñanjima. Ako je došlo do znatnog odstupanja od predviñanja, treba
potražiti objašnjenje: to može uključiti dodatno ispitivanje, možda pod drugim uvjetima, ili
prilagodbu teorijskoga modela.
(2) Vrednovanje rezultata ispitivanja treba biti osnovano na statističkim metodama uz uporabu
dostupnih (statističkih) podataka o tipu raspodjele koja će se upotrijebiti i njoj pridruženih
parametara. Metode navedene u ovom dodatku smiju se upotrijebiti samo ako su zadovoljeni
sljedeći uvjeti:
- statistički podaci (uključujući prethodne podatke) su uzeti iz utvrñenih skupova koji su dovoljno
homogeni; i
- dostupan je dovoljan broj opažanja.
NAPOMENA: Na razini tumačenja rezultata ispitivanja, mogu se razlikovati tri glavne kategorije:
- ako je provedeno samo jedno ispitivanje (ili vrlo mali broj ispitivanja) nije moguće klasično statističko
tumačenje. Prikaz tumačenja na statistički način (Bayesovi postupci, vidi normu ISO 2491) moguć je samo
ako postoje opsežni prethodni podaci povezani s hipotezama o relativnim stupnjevima važnosti tih podataka
i rezultata ispitivanja;
- ako su provedeni veći nizovi ispitivanja radi vrednovanja parametra, klasično statističko tumačenje je
moguće. Uobičajeniji slučajevi prikazani su kao primjeri u točki D.7. To tumačenje takoñer će zahtijevati
uporabu nekih prethodnih podataka; meñutim, njih će obično biti manje nago u prethodnom slučaju.
- ako su nizovi ispitivanja provedeni radi kalibracije modela (kao funkcije) i jednog ili više pridruženih
parametara, moguće je klasično statističko tumačenje.
(3) Rezultat vrednovanja ispitivanja treba smatrati valjanim samo za specifikacije i značajke
opterećenja koje su bile u ispitivanjima. Ako se rezultate želi ekstrapolirati da bi se obuhvatili drugi
proračunski parametri i opterećenja, treba upotrebljavati dodatne podatke iz prethodnih ispitivanja
ili teorijski utemeljene.
D.7 Statističko odreñivanje pojedinog svojstva
D.7.1 Općenito
(1) Ova točka daje radne izraze za odreñivanje proračunskih vrijednosti iz tipova ispitivanja
navedenih u stavcima (a) i (b) točke D.3(3) za pojedino svojstvo (primjerice, čvrstoću) kad se
upotrebljavaju metode vrednovanja (a) i (b) iz točke D.5(1).
stranica 85/93
NAPOMENA: Ovdje prikazani izrazi koji upotrebljavaju Bayesove postupke s „neodreñenom“ prethodnom
raspodjelom daju gotovo iste rezultate kao i klasična statistika uz razine pouzdanosti jednake 0,75.
(2) Pojedino svojstvo X može predstavljati

a) otpornost proizvoda
b) svojstvo koje pridonosi otpornosti proizvoda.
(3) U slučaju a) mogu se stavci D.7.2 i D.7.3 primijeniti izravno za odreñivanje karakteristične
vrijednosti ili proračunske vrijednosti, ili vrijednosti parcijalnog koeficijenta.
(4) U slučaju b) treba razmotriti da proračunska vrijednost otpornosti treba obuhvatiti još i:
- učinke drugih svojstava
- nesigurnosti modela
- druge učinke (mjerila, obujma itd.)
(5) Tablice i izrazi u točkama D.7.2 i D.7.3 osnivaju se na sljedećim pretpostavkama:

- sve varijable slijede normalnu ili lognormalnu raspodjelu
- ne postoji prethodno znanje o srednjoj vrijednosti
- u slučaju „Vx nepoznat“ ne postoji prethodno znanje o koeficijentu varijacije
- u slučaju „Vx poznat“ postoji potpuno znanje o koeficijentu varijacije.
NAPOMENA: Prihvaćanjem lognormalne raspodjele za neke varijable ima prednost jer ne mogu nastati
negativne vrijednosti kao npr. za geometrijske varijable ili varijable otpornosti.
U praksi često prednost ima uporaba slučaja „Vx poznat“ uz konzervativnu gornju procjenu Vx nego
da se primijene pravila dana za slučaj „Vx nepoznat“. Čak i kad je Vx nepoznat treba ga
pretpostaviti da nije manji od 0,10.
D.7.2 Ocjenjivanje pomoću karakteristične vrijednosti
(1) Proračunsku vrijednost svojstva X treba odrediti iz izraza:
Xk(n) ηd
_______ ____
Xd = ηd = mx (1 – kn Vx) (D.1)
γm γm
gdje je:
ηd proračunska vrijednost faktora pretvorbe.
NAPOMENA Ocjenjivanje odgovarajućeg faktora pretvorbe jako ovisi o tipu ispitivanja i tipu materijala.
Vrijednost kn može se naći u tablici D.1.
(2) Pri uporabi tablice D.1 jedan od dva slučaja treba promatrati ovako:
- redak „Vx poznat“ treba upotrijebiti ako je koeficijent varijacije Vx ili njegova realna gornja
vrijednost poznata iz prethodnog znanja.
NAPOMENA: Prethodno znanje može potjecati iz vrednovanja ranijih ispitivanja u usporedivim situacijama.
Što je 'usporedivo' treba odrediti inženjerskom prosudbom (vidi točku D.7.1(3)).
- redak „Vx nepoznat“ treba upotrijebiti ako je koeficijent varijacije Vx nepoznat iz prethodnog znanja
pa ga je potrebno procijeniti iz uzorka iz izraza:
1
sx2 = _______ ∑ (xi – mx)2 (D.2)
n-1
stranica 86/93
Vx = sx / mx (D.3)
(3) Parcijalni koeficijent γm treba odabrati u skladu s područjem primjene rezultata ispitivanja.
Tablica D.1 – Vrijednosti kn za 5 %-tnu karakterističnu vrijednost
n 1 2 3 4 5 6 8 10 20 30 ∞
Vx 2,31 2,01 1,89 1,83 1,80 1,77 1,74 1,72 1,68 1,67 1,64
poznat
Vx - - 3,37 2,63 2,33 2,18 2,00 1,92 1,76 1,73 1,64
nepoznat
NAPOMENA 1: Ova je tablica osnovana na normalnoj raspodjeli.
NAPOMENA 2: Uz lognormalnu raspodjelu izraz (D.1) postaje:
ηd
___
Xd = exp [ my – kn sy]
γm
gdje je:
my = (1/n) ∑ ln(xi)
2 0,5
Ako je Vx poznat iz prethodnog znanja sy = ( ln(Vx + 1) ≈ Vx
1
______ 2 0,5
Ako je Vx nepoznat iz prethodnog znanja sy = { ∑ (lnxi – my) }
n-1
D.7.3 Izravno ocjenjivanje proračunske vrijednosti pri vrednovanju graničnog stanja

nosivosti
(1) Proračunsku vrijednost Xd za X treba odrediti iz izraza:
Xd = ηd mx (1 – kd,nVx) (D.4)
U tom slučaju ηd treba obuhvatiti sve nesigurnosti koje nisu obuhvaćene ispitivanjima.
(2) Vrijednost kd,n treba uzeti iz tablice D.2.
Tablica D.1 – Vrijednosti kd,n za proračunsku vrijednost graničnog stanja nosivosti
n 1 2 3 4 5 6 8 10 20 30 ∞
Vx 4,36 3,77 3,56 3,44 3,37 3,33 3,27 3,23 3,16 3,13 3,04
poznat
Vx - - - 11,40 7,85 6,36 5,07 4,51 3,64 3,44 3,04
nepoznat
NAPOMENA 1: Tablica je osnovana na pretpostavci da proračunska vrijednost odgovara umnošku αRβ =

0,8 x 3,8 = 3,04 (vidi dodatak C) i da za X vrijedi normalna raspodjela. To daje vjerojatnost opažanja donje
vrijednosti oko 0,1 %.
NAPOMENA 2: Za lognormalnu raspodjelu izraz (D.4) postaje:
Xd = ηd exp [ my – k d,n sy ]
D.8 Statističko odreñivanje modela otpornosti
stranica 87/93
D.8.1 Općenito
(1) Ova točka je uglavnom predviñena za definiranje postupaka (metoda) kalibracije modela
otpornosti i odreñivanje proračunskih vrijednosti iz ispitivanja tipa d) (vidi točku D.3(1)). Uporaba je
moguća iz dostupnih prethodnih podataka (znanja ili pretpostavki).
(2) Na osnovi opažanja stvarnoga ponašanja u ispitivanjima i teorijskih razmatranja treba

razviti „proračunski model“ iz kojeg se dobiva funkcija otpornosti. Valjanost toga modela treba biti
kontrolirana statističkom interpretacijom svih dostupnih podataka ispitivanja. Ako je nužno,
proračunski se model tada prilagoñava sve dok se ne postigne dovoljna korelacija izmeñu
teorijskih vrijednosti i podataka ispitivanja.
(3) Otklone od predviñanja dobivene uporabom proračunskoga modela treba takoñer odrediti iz
ispitivanja. Taj otklon treba kombinirati s otklonima drugih varijabli u funkciji otpornosti kako bi se
dobila opća naznaka o otklonu. Te druge varijable obuhvaćaju:
- otklon u čvrstoći i krutosti materijala
- otklon geometrijskih svojstava.
(4) Značajku otpornosti treba odrediti uzimajući u obzir otklone svih varijabli.
(5) U točki D.5(1) razlikuju se dvije različite metode. Te su metode dane u točkama D.8.2 i
D.8.3. Osim toga, neka moguća pojednostavnjenja dana su u točki D.8.4.
Te su metode prikazane brojem utvrñenih koraka, a načinjene su i objašnjene neke pretpostavke

koje se odnose na skup ispitivanja; te pretpostavke treba razmotriti samo kao preporuke koje
obuhvaćaju neke običnije slučajeve.
D.8.2 Normirani postupak vrednovanja (metoda (a))
D.8.2.1 Općenito
(1) U normiranom postupku vrednovanja načinjene su sljedeće pretpostavke:

a) funkcija otpornosti je funkcija odreñenog broja neovisnih varijabli X_
b) dostupan je dovoljan broj rezultata ispitivanja
c) izmjerena su sva važna geometrijska svojstva i svojstva materijala
d) u funkciji otpornosti nema korelacije (statističke zavisnosti) izmeñu varijabla
e) sve varijable slijede normalnu ili lognormalnu raspodjelu.
NAPOMENA: Prihvaćanjem lognormalne raspodjele za varijablu ima prednost jer ne mogu nastupiti
negativne vrijednosti.
(2) Normirani postupak za metodu D.5(1)a) sadrži sedam koraka koji su navedeni u točkama
D.8i.2.2.1 do D.8.2.2.7.
D.8.2.2 Normirani postupak
D.8.2.2.1 1. korak: Postavljanje (razvoj) proračunskog modela
(1) Postavi proračunski model teorijske otpornosti rt promatranog elementa ili pojedinosti
konstrukcije koji je predstavljen funkcijom otpornosti:
rt = grt(X_) (D.5)
(2) Funkcija otpornosti treba obuhvatiti sve važne osnovne varijable X_ koje utječu na
otpornost odgovarajućeg graničnog stanja.
stranica 88/93
(3) Sve osnovne parametre treba mjeriti za svaki ispitni uzorak i (pretpostavka (c) u točki
D.8.2.1) a oni trebaju biti dostupni pri vrednovanju.
D.8.2.2.2 2. korak: Usporedi eksperimentalne i teorijske vrijednosti
(1) Uvrsti stvarno izmjerena svojstva u funkciju otpornosti tako da dobiješ teorijske vrijednosti rti
i načiniš osnovu za usporedbu s eksperimentalnim vrijednostima rei dobivenih ispitivanjem.
(2) Točke koje predstavljaju parove odgovarajućih vrijednosti (rti, rei) treba nacrtati na dijagramu
kako je naznačeno na slici D.1
SLIKA
Slika D.1 – Dijagram re - rt
(3) Ako je funkcija otpornosti točna i potpuna, sve će se točke nalaziti na pravcu pod nagibom
θ = π/4. Praktično će točke pokazivati odreñeno rasipanje, no uzroke nekoga sustavnog otklona od
pravca treba ispitati radi kontrole naznačuje li to grešku u postupku ispitivanja ili u funkciji
otpornosti.
B.8.2.2.3 3. korak: Procjena srednje vrijednosti popravnog faktora b
(1) Prikaži vjerojatnostni model otpornosti r u obliku:
r = b rt δ (D.6)
gdje je:
b faktor najboljeg prilagodbe nagiba pravca postupkom najmanjih kvadrata odstupanja dan
izrazom
∑ re rt
b = __________ (D.7)
∑ rt2
(2) Srednja vrijednost teorijske funkcije otpornosti proračunana primjenom srednjih vrijednosti
Xm_ osnovnih varijabli može se dobiti iz izraza:
rm = b ri(Xm_) δ = b grt(Xm_) δ (D.8)
D.8.2.2.4 4. korak: Procjena koeficijenta varijacije grešaka
(1) Izraz za grešku δi svake eksperimentalne vrijednosti rei treba odrediti iz izraza (D.9):
δi = rei / (b rti) (D.9)
(2) iz vrijednosti δi procijenjenu vrijednost Vδ treba odrediti definiranjem:
∆i = ln(δi) (D.10)
_
(3) Procijenjena vrijednosti ∆ za E(∆) dobiva se iz:
_ n
∆ = (1 / n) ∑ ∆i (D.11)
i=1
(4) Procijenjena vrijednost s∆2 za σ∆2 dobije se iz:
stranica 89/93
1 n _
2 _________
s∆ = ∑ (∆i – ∆)2 (D.12)
i=1
n–1
(5) Izraz (D.13) može se upotrijebiti kao koeficijent varijacije Vδ izraz za grešku δi :
Vδ = [exp(s∆2) – 1]0,5 (D.13)
D.8.2.2.5 5. korak: Analiza spojivosti
(1) Treba analizirati spojivost skupa ispitivanja s pretpostavkama načinjenim u funkciji

otpornosti.
(2) Ako je rasipanje vrijednosti (rei, rti) preveliko da bi se dobile ekonomične funkcije
proračunske otpornosti, smije se rasipanje smanjiti jednim od sljedećih načina:
a) popravkom proračunskoga modela uzimajući u obzir parametre koji su prethodno zanemareni
b) prilagodbom b i Vδ podjelom cijelog ispitnog skupa u primjerene podskupove za koje se utjecaj
tih dodatnih parametara može smatrati konstantnim.
(3) Da bi se odredilo koji parametri imaju na rasipanje najveći utjecaj, rezultati ispitivanja smiju
se podijeliti na podskupove prema tim parametrima.
NAPOMENA: Svrha je poboljšanje funkcije otpornosti po podskupu analizom svakog podskupa normiranim
postupkom. Nedostatak podjele rezultata ispitivanja je što broj rezultata ispitivanja svakog podskupa postaje
vrlo malen.
(4) Pri odreñivanju faktora fraktile kn (vidi 7. korak) smije se vrijednost kn za podskupove
odrediti na osnovi ukupnoga broja ispitivanja izvornih nizova.
NAPOMENA: Upozorava se na činjenicu da se učestalost raspodjele otpornosti može bolje opisati

dvomodalnim ili višemodalnim funkcijama. Mogu se upotrijebiti posebni postupci približavanja radi pretvorbe
tih funkcija u jednomodalnu raspodjelu.
D.8.2.2.6 6. korak: Odreñivanje koeficijenta varijacije Vx osnovnih varijabli
(1) Ako se može se pokazati da je ispitna populacija u cijelosti reprezentativna za stvarne

promjene, smiju se koeficijenti varijacije VXi osnovnih varijabli u funkciji otpornosti odrediti iz
rezultata ispitivanja. Meñutim, s obzirom da to nije opći slučaj, trebat će koeficijente varijacije VXi
obično odreditri na osnovi nekog prethodnog znanja.
D.8.2.2.7 7. korak: Odreñivanje karakteristične vrijednosti rk otpornosti
(1) Ako je funkcija otpornosti za j osnovnih varijabli umnožak funkcija u obliku:
r = b rt δ = b { X1 x X2 ... Xj} δ
može se srednja vrijednost E(r) dobiti iz izraza:
E(r) = b { E(X1) x E(X2) ... E(Xj)} = b grt (Xm_) (D.14a)
a koeficijent varijacije Vr iz umnoška funkcija:
Vr2 = (Vδ2 + 1) [ π (VXi2 + 1)] – 1 (D.14b)

i=1
stranica 90/93
(2) Druga je mogućnost da se za male vrijednosti Vδ2 i VXi2 može upotrijebiti sljedeće približenje
za Vr:
Vr2 = Vδ2 + Vrt2 (D.15a)
gdje je:
j
Vrt2 = ∑ VXi2 (D.15b)
i=1
(3) Ako je funkcija otpornost složenija u obliku:
r = b rt δ = b grt(X1, ..., Xj) δ
smije se srednja vrijednost E(r) dobiti iz izraza:
E(r) = b grt (E(X1), ..., E(Xj) = b grt(Xm_) (D.16a)
a koeficijent varijacije Vrt iz izraza:
VAR[grt(X_)] 1 j ∂grt
Vrt2 = ___________________
≈ ____________
-x∑( _____
σi)2 (D.16b)
grt2(Xm_) grt2(Xm_) i=1 ∂Xi
(4) Ako je broj ispitivanja ograničen (recimo n < 100), treba načiniti popravak raspodjele ∆ zbog
statističkih nesigurnosti. Raspodjelu treba promatrati kao centralnu t-raspodjelu s parametrima ∆¯ ,
V∆ i n.
(5) Tada se karakteristična otpornost rk dobije iz izraza:
rk = b grt(Xm_) exp( -k∞ αrt Qrt – kn αδ Qδ – 0,5 Q2) (D.17)
gdje je:
Qrt = σln(rt) = [ ln(Vrt2 + 1)]0,5 (D.18a)
Qδ = σln(δ) = [ ln(Vδ2 + 1)]0,5 (D.18b)
Q = σln(r) = [ ln(Vr2 + 1)]0,5 (D.18c)
αrt = Qrt / Q (D.19a)
αδ = Qδ / Q (D.19b)
kn karakteristični faktor fraktile iz tablice D.1 za slučaj kad je Vx nepoznat

k∞ vrijednost kn kad n → ∞ [k∞ = 1,64]
αrt koeficijent vaganja za Qrt
αδ koeficijent vaganja za Qδ
NAPOMENA: Vrijednost Vδ treba procijeniti iz promatranoga ispitnog uzorka.
(6) Ako je dostupan velik broj ispitivanja (n ≥ 100), smije se karakteristična otpornost rk dobiti iz
izraza:
rk = b grt(Xm_) exp( -k∞Q – 0,5 Q2 ) (D.20)
D.8.3 Normirani postupak vrednovanja (metoda (b))
stranica 91/93
(1) U ovom je slučaju postupak isti kao u točki D.8.2 osim što se 7. korak mijenja zamjenom
karakterističnog faktora fraktile kn proračunskim faktorom fraktile kd,n koji je jednak umnošku αRβ
koji je ocijenjen vrijednošću 0,8 x 3,8 = 3,04 što je općeprihvaćeno za dobivanje proračunske
vrijednosti otpornosti rd (vidi dodatak C).
(2) U slučaju ograničenog broja ispitivanja proračunska se vrijednost rd dobiva iz izraza:
rd = b grt(Xm_) exp( -kd,∞ αrt Qrt – kd,n αδ Qδ – 0,5Q2 ) (D.21)
gdje je:
kd,n proračunski faktor fraktile iz tablice D.2 za slučaj „Vx nepoznat“
kd,∞ vrijednost kd,n za n → ∞ [ kd,∞ = 3,04].
NAPOMENA: Vrijednost Vδ treba procijeniti iz promatranog ispitnog uzorka.
(2) Ako je broj ispitivanja velik, proračunska vrijednost rd smije se dobiti iz izraza:
rd = b grt(Xm_) exp( -kd,∞ Q – 0,5Q2 ) (D.22)
D.8.4 Uporaba dodatnoga prethodnog znanja
(1) Ako je valjanost funkcije otpornosti rt i gornja granica (konzervativna procjena) koeficijenta
varijacije Vr već poznata iz znatnog broja prethodnih ispitivanja, smije se prihvatiti sljedeći
pojednostavnjeni postupak pri provedbi daljnjih ispitivanja.
(2) Ako je provedeno samo jedno daljnje ispitivanje, smije se karakteristična vrijednost rk
odrediti iz vrijednosti re toga ispitivanja prema izrazu:
rk = ηk re (D.23)
gdje je:
ηk faktor smanjenja primjenjiv za slučaj prethodnog znanja koji se smije dobiti iz izraza:
ηk = 0,9 exp(-2,31 Vr – 0,5 Vr2) (D.24)
gdje je:
Vr najveći koeficijent varijacije utvrñen u prethodnim ispitivanjima.
(3) Ako su provedena dva ili tri daljnja ispitivanja, karakteristična vrijednost rk smije se odrediti
iz srednje vrijednosti rem rezultata ispitivanja iz izraza:
rk = ηk rem (D.25)
gdje je:
ηk faktor smanjenja primjenjiv za slučaj prethodnog znanja koji se smije dobiti iz izraza:
ηk = exp(-2,0 Vr – 0,5 Vr2) (D.26)
gdje je:
Vr najveći koeficijent varijacije utvrñen u prethodnim ispitivanjima, uz uvjet da svaka
ekstremna (najveća ili najmanja) vrijednost ree zadovoljava uvjet:
| ree – rem| ≤ 0,10 rem (D.27)
stranica 92/93
(4) Vrijednosti koeficijenta varijacije Vr navedena u tablici D.3 smiju se upotrijebiti za tipove
slomova koji će se specificirati (npr. u odgovarajućim eurokodovima), što daje vrijednosti ηk u
skladu s izrazima (D.24) i (D.26).
Tablica D.3 – Faktor smanjenja ηk
Koeficijent varijacije Vr Faktor smanjenja ηk

Za jedno ispitivanje Za dva ili tri ispitivanja
0,05 0,80 0,90
0,11 0,70 0,80
0,17 0,60 0,70
stranica 93/93
LITERATURA
ISO 2394, General principles on reliability for structures
ISO 2631:1997, Mechanical vibration and shock – Evaluation of human exposure to whole-body
vibration
ISO 3898, Basis for design of structures – Notations – General symbols
ISO 6707-1, Building and civil engineering – Vocabulary – Part 1: General terms
ISO 8930, General principles on reliability for structures – List of equivalent terms
EN ISO 9001:2000, Quality management systems – Requirements (ISO 9001:2000)
ISO 10137, Basis for design of structures – Serviceability of buildings against vibrations
ISO 8402, Quality management and quality assurance – Vocabulary
217972
218395 12-12-2008

noHRN EN 1990+A1 PDF

Cargado por

Información del documento

Título original

Derechos de autor

Formatos disponibles

Compartir este documento

Compartir o incrustar documentos

Opciones para compartir

¿Le pareció útil este documento?

¿Este contenido es inapropiado?

Copyright:

Formatos disponibles

noHRN EN 1990+A1 PDF

Cargado por

Copyright:

Formatos disponibles

EN 1990:2002+A1:2005, Eurokod - Osnove projektiranja konstrukcija

ICS 91.010.30 Zamjenjuje normu

Eurokod – Osnove projektiranja konstrukcija

Napomena: Crno označene fusnote su fusnote izvornog dokumenta.

Crveno označene fusnote su "nacionalne bilješke".

Povijest programa eurokodova

3 NAČELA PRORAČUNA GRANIČNIH STANJA

5 PRORAČUN KONSTRUKCIJE I PROJEKTIRANJE UTEMELJENO NA ISPITIVANJU

6 PROVJERA METODOM PARCIJALNIH KOEFICIJENATA

DODATAK A1 (NORMATIVNI) PRIMJENA NA ZGRADE

Dodatak A2 (NORMATIVNI) PRIMJENA NA MOSTOVE

DODATAK B (OBAVIJESNI) UPRAVLJANJE POUZDANOŠĆU KONSTRUKCIJA ZA

DODATAK C (OBAVIJESNI) OSNOVE PRORAČUNA S PARCIJALNIM KOEFICIJENTIMA I

DODATAK D (OBAVIJESNI) PROJEKTIRANJE UTEMELJENO NA ISPITIVANJU

Amandman na normu EN 1990:2002 mora dobiti status nacionalne norme objavljivanjem

Ovaj dokument zamjenjuje normu ENV 1991-1:1994.

CEN/TC 250 odgovoran je za sve konstrukcijske eurokodove.

U skladu s unutrašnjim propisima CEN/CENELEC-a ovu su europsku normu obvezne provesti

Povijest programa eurokodova

EN 1990, Eurokod: Osnove projektiranja konstrukcija

EN 1991, Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcije

EN 1992, Eurokod 2: Projektiranje betonskih konstrukcija

EN 1994, Eurokod 4: Projektiranje spregnutih čelično-betonskih konstrukcija

EN 1995, Eurokod 5: Projektiranje drvenih konstrukcija

EN 1996, Eurokod 6: Projektiranje zidanih konstrukcija

EN 1997, Eurokod 7: Geotehničko projektiranje

EN 1998, Eurokod 8: Projektiranje potresne otpornosti konstrukcija

EN 1999, Eurokod 9: Projektiranje aluminijskih konstrukcija

Status i područje primjene eurokodova

- kao sredstvo potvrñivanja usklañenosti zgrada i inženjerskih grañevina s bitnim zahtjevima

- kao osnova pri specificiranju ugovora za grañevine i pripadajuće inženjerske usluge

Norme - eurokodovi osiguravaju zajednička pravila proračuna konstrukcija za svakodnevnu

Nacionalne norme kojima se provode eurokodovi

Nacionalne norme kojima se provode eurokodovi sadržavat će cjeloviti tekst eurokodova

- vrijednosti i/ili razrede, gdje su u eurokodu navedene druge mogućnosti

a smije još sadržavati:

Veze izmeñu eurokodova i usklañenih tehničkih specifikacija za proizvode (europskih

Postoji potreba za dosljednošću izmeñu usklañenih tehničkih specifikacija za grañevne proizvode i

Posebni dodatni podaci za normu EN 1990

Predviñeno je da se norma EN 1990 upotrijebi za proračun novih konstrukcija u izravnoj primjeni s

Norma EN 1990 predviñena je za uporabu:

Brojevne vrijednosti parcijalnih koeficijenata i drugih parametara pouzdanosti preporučuju se kao

Nacionalni dodatak uz normu EN 1990

Nacionalni odabir dopušten je u normi EN 1990:2002 u ovim točkama:

Nacionalni odabir dopušten je u amandmanu norme EN 1990:2002/A1:2005 u dodatku A2 u ovim

Posebne točke za cestovne mostove

Posebne točke za pješačke mostove

Posebne točke za željezničke mostove

1.1 Područje primjene

(2) Predviñeno je da se norma EN 1990 upotrebljava uz norme EN 1991 do EN 1999 za

NAPOMENA: Po potrebi mogu biti nužne dodatne ili izmijenjene odredbe.

1.2 Upućivanja na druge norme

EN 1991, Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcije

EN 1992, Eurokod 2: Proračun betonskih konstrukcija

EN 1993, Eurokod 3: Proračun čeličnih konstrukcija

EN 1994, Eurokod 4: Proračun spregnutih čelično-betonskih konstrukcija

EN 1995, Eurokod 5: Proračun drvenih konstrukcija

EN 1996, Eurokod 6: Proračun zidanih konstrukcija

EN 1997, Eurokod 7: Geotehnički proračun

EN 1998, Eurokod 8: Proračun potresne otpornosti konstrukcija

EN 1999, Eurokod 9: Proračun aluminijskih konstrukcija

(1) Smatra se da proračun u kojem su upotrijebljena načela i pravila primjene ispunjava

(2) Opće su pretpostavke norme EN 1990 sljedeće: