EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja

Stranica 1/34

HRN EN 1991-1-5:2011+AC:2009
EUROPSKA NORMA EN 1991-1-5
EUROPEAN STANDARD
NORME EUROPÉENNE
EUROPÄISCHE NORM studeni 2003.

ICS 91.010.30 Zamjenjuje ENV 1991-2-5:1997

Hrvatska verzija

Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcije – Dio 1-5: Opća

djelovanja – Toplinska djelovanja
Eurocode 1: Actions on structures - Part 1-5: Eurocode 1: Actions sur les structures - Partie 1-5:
General actions – Thermal actions Actions générales – Actions thermiques
 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 2/34

Sadržaj

Predgovor

Povijest programa eurokodova

Status i područje primjene eurokodova
Nacionalne norme kojima se primjenjuju eurokodovi
Veze izmeñu eurokodova i usklañenih tehničkih specifikacija za proizvode (europskih norma i
europskih tehničkih dopuštenja)
Dodatni podaci posebni za normu EN 1991-1-5
Nacionalni dodatak uz normu EN 1991-1-5

1 Općenito
1.1 Područje primjene
1.2 Upućivanja na druge norme
1.3 Pretpostavke
1.4 Razlika izmeñu načela i pravila primjene
1.5 Nazivi i definicije
1.6 Oznake

2 Razredba djelovanja

3 Proračunske situacije

4 Prikaz djelovanja

5 Temperaturne promjene u zgradama

5.1 Općenito
5.2 Odreñivanje temperatura
5.3 Odreñivanje temperaturnih profila

6 Temperaturne promjene za mostove

6.1 Rasponski sklopovi mostova
6.1.1 Vrste rasponskih sklopova mostova
6.1.2 Razmatranje toplinskih djelovanja
6.1.3 Jednolična temperatura
6.1.4 Temperaturna razlika
6.1.5 Istovremeno djelovanje jednolične temperature i temperaturne razlike
6.1.6 Razlike u jednoličnim temperaturama izmeñu različitih konstrukcijskih elemenata
6.2 Stupišta mosta
6.2.1 Razmatranje toplinskih djelovanja
6.2.2 Temperaturne razlike

7 Temperaturne promjene u industrijskim dimnjacima, cjevovodima, silosima,

spremnicima i rashladnim tornjevima
7.1 Općenito
7.2 Komponente temperature
7.2.1 Temperatura zraka u hladu
7.2.2 Temperature dimnjačkih plinova, zagrijanih tekućina i zagrijanih materijala
7.2.3 Temperatura elementa
7.3 Razmatranje komponenti temperature
7.4 Odreñivanje komponenti temperature
7.5 Vrijednosti komponenti temperature (orijentacijske vrijednosti)
7.6 Istovremenost komponenti temperature

Dodatak A (normativni) Izoterme nacionalnih najnižih i najviših temperatura zraka u hladu

 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 3/34
A.1 Općenito
A.2 Najniže i najviše temperature zraka u hladu s godišnjom vjerojatnosti premašaja p
različitom od 0,02

Dodatak B (normativni) Temperaturne razlike za razne debljine zastora kolnika

Dodatak C (obavijesni) Koeficijenti linearnog širenja

Dodatak D (obavijesni) Temperaturni profili u zgradama i ostalim grañevinama

Bibliografija
 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 4/34
Predgovor

Ovaj dokument (EN 1991-1-5:2003) pripremio je tehnički odbor CEN/TC 250 "Structural
Eurocodes“, čije se tajništvo nalazi u BSI-ju.

Ova europska norma mora dobiti status nacionalne norme objavljivanjem istovjetnoga teksta ili
prihvaćanjem najkasnije do svibnja 2004., a oprečne nacionalne norme moraju se povući
najkasnije do ožujka 2010.

Dodaci A i B su normativni. Dodaci C i D su obavijesni.

Ovaj dokument zamjenjuje prednormu ENV 1991-2-5:1997.

U skladu s unutrašnjim propisima CEN/CENELEC-a ovu su europsku normu obvezne primijeniti

nacionalne normirne organizacije sljedećih zemalja: Austrije, Belgije, Češke Republike, Danske,
Finske, Francuske, Grčke, Irske, Islanda, Italije, Luksemburga, Mañarske, Malte, Nizozemske,
Norveške, Njemačke, Portugala, Slovačke, Španjolske, Švedske, Švicarske i Ujedinjenog
Kraljevstva.

Povijest programa eurokodova

Godine 1975. Komisija Europske zajednice odlučila je, na temelju članka 95. Ugovora, o programu
djelovanja u području grañevinarstva. Cilj programa bio je uklanjanje tehničkih prepreka trgovini i
usklañivanje tehničkih specifikacija.

U okviru tog programa djelovanja Komisija je pokrenula uspostavu skupine usklañenih tehničkih
pravila za proračun grañevina koja bi, u prvoj fazi, služila kao druga mogućnost uz vrijedeća
nacionalna pravila u državama članicama, a u konačnoj ih fazi zamijenila.

Tijekom petnaest godina Komisija je uz pomoć Upravnog odbora s predstavnicima država članica
razvijala program eurokodova koji je doveo do prve generacije eurokodova 1980-tih godina.

Godine 1989. Komisija i države članice EU-a i EFTA-e odlučili su, na temelju sporazuma izmeñu
Komisije i CEN-a, da pripremu i objavljivanje eurokodova prepuste CEN-u putem niza mandata
kako bi im se osigurao budući status europskih norma (EN). To, ustvari, povezuje eurokodove s
odredbama svih Komisijinih direktiva i/ili Odluka Komisije povezanih s europskim normama (npr. s
Direktivom Vijeća 89/106/EEC o grañevnim proizvodima (CPD) i Direktivama Vijeća 93/37/EEC,
92/50/EEC i 89/440/EEC o javnim radovima i uslugama i istovrijednim direktivama EFTA-e
pokrenutim sa svrhom uspostave unutarnjeg tržišta).

Program konstrukcijskih eurokodova sadrži sljedeće norme koje se općenito sastoje od više
dijelova:

EN 1990, Eurokod: Osnove projektiranja konstrukcija

EN 1991, Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcije

EN 1992, Eurokod 2: Projektiranje betonskih konstrukcija

EN 1993, Eurokod 3: Projektiranje čeličnih konstrukcija

EN 1994, Eurokod 4: Projektiranje spregnutih čelično-betonskih konstrukcija

EN 1995, Eurokod 5: Projektiranje drvenih konstrukcija

EN 1996, Eurokod 6: Projektiranje zidanih konstrukcija

 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 5/34
EN 1997, Eurokod 7: Geotehničko projektiranje

EN 1998, Eurokod 8: Projektiranje potresne otpornosti konstrukcija

EN 1999, Eurokod 9: Projektiranje konstrukcija od aluminijskih legura

Eurokodovi potvrñuju odgovornost vlasti svake države članice i osiguravaju njihovo pravo
odreñivanja vrijednosti koje se odnose na propisivanje sigurnosnih pitanja na nacionalnoj razini
kada se ona mijenjaju od države do države.

Status i područje primjene eurokodova

Države članice EU-a i EFTA-e potvrñuju da eurokodovi služe kao poredbeni (referencijski)
dokumenti za sljedeće svrhe:

- kao sredstvo osiguranja usklañenosti zgrada i inženjerskih grañevina s bitnim zahtjevima

Direktive Vijeća 89/106/EEC, posebno s bitnim zahtjevom br. 1 - Mehanička otpornost i stabilnost i
bitnim zahtjevom br. 2 - Sigurnost u slučaju požara

- kao osnova pri specificiranju ugovora za grañevine i pripadajuće inženjerske usluge

- kao okvir za izradu usklañenih tehničkih specifikacija za grañevne proizvode (europske norme,
EN i europska tehnička dopuštenja, ETA).

Eurokodovi su, u mjeri u kojoj se odnose na same grañevine, u izravnom odnosu s Temeljnim
dokumentima navedenim u 12. članku Direktive (CPD), iako je njihova priroda drukčija od
usklañenih norma za proizvode. Stoga, tehnička pitanja koja proizlaze iz eurokodova trebaju biti
prikladno razmotrena na tehničkim odborima CEN-a i/ili radnim skupinama EOTA-e koje rade na
normama za proizvode s ciljem postizanja pune spojivosti tih tehničkih specifikacija s
eurokodovima.

Eurokodovi osiguravaju zajednička pravila proračuna konstrukcija za svakodnevnu upotrebu pri

proračunu cijelih konstrukcija i dijelova proizvoda tradicionalne i inovativne prirode. Neobični oblici
grañenja ili uvjeti proračuna nisu posebno obuhvaćeni pa se u takvim slučajevima projektant
upućuje na dodatno savjetovanje sa stručnjacima.

Nacionalne norme kojima se primjenjuju eurokodovi

Nacionalne norme kojima se primjenjuju eurokodovi sadržavat će cjelovit tekst eurokoda

(uključujući sve dodatke) kako ih je objavio CEN, kojima smije prethoditi nacionalna naslovna
stranica i nacionalni predgovor i iza kojih smije slijediti nacionalni dodatak (obavijesni).

Nacionalni dodatak (obavijesni) smije sadržavati samo podatke o onim parametrima za koje je u
eurokodu ostavljen slobodan odabir na nacionalnoj razini i koji se nazivaju "nacionalno odreñeni
parametri" (NDP), a upotrebljavaju se pri proračunu zgrada i inženjerskih grañevina koje se grade
u dotičnoj državi, tj. kao:

- vrijednosti i/ili razrede, gdje su u eurokodu navedene druge mogućnosti

- vrijednosti za koje je u eurokodu navedena samo oznaka
- podatke specifične za neku državu (zemljopisne, klimatske itd.), npr. kartu opterećenja snijegom
- postupak koji će se upotrijebiti ako su u eurokodu navedeni drugi mogući postupci

a smiju još sadržavati:

- odluke o primjeni obavijesnih dodataka

- upućivanja na neoprečne dopunske podatke radi pomoći korisniku pri primjeni eurokoda.
 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 6/34
Veze izmeñu eurokodova i usklañenih tehničkih specifikacija za proizvode (europskih
norma i europskih tehničkih dopuštenja)

Postoji potreba za dosljednošću izmeñu usklañenih tehničkih specifikacija za grañevne proizvode i

tehničkih pravila za grañevine. Nadalje, svi podaci koji se navode uz označivanje znakom CE
grañevnih proizvoda koji upućuju na eurokodove trebaju jasno navesti koji su nacionalno odreñeni
parametri uzeti u obzir.

Dodatni podaci posebni za normu EN 1991-1-5

Norma EN 1991-1-5 daje proračunske smjernice za toplinska djelovanja na zgrade i inženjerske

grañevine koja potječu od klimatskih i radnih uvjeta.

Podaci o toplinskim djelovanjima prouzročenim požarom dani su u normi EN 1991-1-2.

Norma EN 1991-1-5 namijenjena je investitorima, projektantima, izvoñačima i javnim upravnim

tijelima.

Odredbe norme EN 1991-1-5 primjenjuju se uz odredbe norme EN 1990, ostale dijelove norme EN
1991 i uz druge norme za proračun konstrukcija EN 1992 - EN 1999.

Za mostove, u nacionalnim dodacima navodi se treba li u proračunu upotrebljavati opću nelinearnu

ili pojednostavnjenu linearnu temperaturnu komponentu.

Za proračun dimnjaka upućuje se na normu EN 13084-1 za toplinska djelovanja zbog radnih

procesa.

Nacionalni dodatak uz normu EN 1991-1-5

U ovoj su normi dani u točkama s napomenama1 drugi postupci, vrijednosti i preporuke

naznačujući gdje se smije načiniti odabir na nacionalnoj razini. Stoga nacionalna norma kojom se
primjenjuje norma EN 1991-1-5 treba imati nacionalni dodatak koji sadrži sve nacionalno odreñene
parametre koji će se upotrebljavati pri proračunu zgrada i inženjerskih grañevina koje se grade u
odgovarajućoj zemlji.

Nacionalni odabir dopušten je u normi EN 1991-1-5 u ovim točkama:

5.3(2) (tablice 5.1, 5.2 i 5.3)

6.1.1(1)
6.1.2(2)
6.1.3.1(4)
6.1.3.2(1)
6.1.3.2(1)P
6.1.3.3(3)
6.1.4(3)
6.1.4.1(1)
6.1.4.2(1)
6.1.4.3(1)
6.1.4.4(1)
6.1.5(1)
6.1.6(1)
6.2.1(1)P
6.2.2(1)
6.2.2(2)
7.2.1(1)
1
Nacionalna bilješka: Pogrešno u izvorniku piše "for classes with notes" umjesto "for clauses with notes" , što je prijevodu
ispravljeno.
 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 7/34
7.2.1(1)P
7.5(3)
7.5(4)
A.1(1)
A.1(3)
A.2(2)
B(1) (tablice B.1, B.2 i B.3)
 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 8/34

1 Općenito

1.1 Područje primjene

(1) Norma EN 1991-1-5 daje načela i pravila proračuna toplinskih djelovanja na zgrade, mostove i
ostale konstrukcije, zajedno s njihovim konstrukcijskim elementima. Navedena su takoñer i načela
za obloge i ostale dodatke zgradama.

(2) Ovaj dio opisuje promjene temperature konstrukcijskih elemenata. Prikazane su karakteristične
vrijednosti toplinskih djelovanja za proračun konstrukcija izloženih dnevnim i sezonskim
promjenama klime. Konstrukcije koje nisu izložene takvim promjenama smiju se proračunavati bez
razmatranja toplinskih djelovanja.

(3) Konstrukcije kod kojih su toplinska djelovanja pretežito posljedica njihove upotrebe (primjerice
rashladni tornjevi, silosi, spremnici, topla i hladna skladišta i slično) obrañene su u 7. poglavlju.
Dimnjaci su obrañeni u normi EN 13084-1.

1.2 Upućivanja na druge norme

Ova europska norma uključuje datiranim ili nedatiranim upućivanjima odredbe iz drugih publikacija.
Ta su upućivanja navedena na odgovarajućim mjestima u tekstu a publikacije su u nastavku
nabrojene. Za datirana upućivanja naknadne izmjene ili prerade ovih publikacija odnose se na ovu
europsku normu samo ako su u nju uključene njezinom izmjenom ili preradom. Za nedatirana
upućivanja primjenjuje se najnovije izdanje te publikacije (uključujući amandmane).

EN 1990:2002 Eurocode: Basis of structural design

prEN 1991-1-6 Eurocode 1: Actions on structures: Part 1-6: General actions – Actions during
execution

EN 13084-1 Free-standing industrial chimneys: Part 1: General requirements

ISO 2394 General principles on reliability for structures

ISO 3898 Bases of design of structures – Notations. General symbols

ISO 8930 General principles on reliability for structures. List of equivalent terms.

1.3 Pretpostavke

(1)P Opće pretpostavke norme EN 1990 primjenjuju se i na ovaj dio.

1.4 Razlika izmeñu načela i pravila primjene

(1)P Pravila u normi EN 1990:2002, točka 1.4, primjenjuju se i na ovaj dio.

1.5 Nazivi i definicije

Definicije pobrojane u normama EN 1990, ISO 2394, ISO 3898 i ISO 8930 upotrebljavaju se u ovoj
europskoj normi, zajedno sa sljedećima:

1.5.1
toplinska djelovanja
toplinska djelovanja na konstrukciju ili konstrukcijski element su ona djelovanja koja nastaju zbog
promjene temperaturnih polja unutar odreñenog vremena
 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 9/34

1.5.2
temperatura zraka u hladu (u termometrijskoj kućici)
temperatura zraka u hladu je temperatura izmjerena termometrom smještenim u bijelo obojenu
drvenu kutiju s letvicama, poznatu kao „Stevensonova kućica"

1.5.3
najviša temperatura zraka u hladu Tmax
vrijednost najviše temperature zraka u hladu s godišnjom vjerojatnošću premašaja 0,02 (odgovara
povratnom razdoblju 50 godina), temeljeno na najvišim vrijednostima zabilježenima svaki sat 2

1.5.4
najniža temperatura zraka u hladu Tmin
vrijednost najniže temperature zraka u hladu s godišnjom vjerojatnošću premašaja 0,02 (odgovara
srednjem povratnom razdoblju 50 godina), temeljeno na najnižim vrijednostima zabilježenima svaki
sat3

1.5.5
početna temperatura T0
temperatura konstrukcijskog elementa u odgovarajućoj fazi izgradnje

1.5.6
obloga
dio zgrade koji predstavlja vodonepropusnu membranu
Obloga obično prenosi samo vlastitu težinu i/ili djelovanja vjetra.

1.5.7
komponenta jednolične temperature
temperatura, jednolična kroz poprečni presjek, koja uzrokuje širenje ili skupljanje elementa ili
konstrukcije (za mostove se često definira kao „efektivna“ temperatura, ali u ovom dijelu 1-5 norme
EN 1991 usvojen je pojam „jednolična“)

1.5.8
komponenta temperaturne razlike
dio temperaturnog profila u konstrukcijskom elementu koji predstavlja temperaturnu razliku vanjske
površine elementa i bilo koje točke unutar elementa

1.6 Simboli

(1) U ovoj europskoj normi primjenjuju se sljedeći simboli.

NAPOMENA: Označavanje je temeljeno na normi ISO 3898.

(2) Osnovni popis simbola dan je u normi EN 1990, a dodatni, niže navedeni simboli posebni su
simboli za ovaj dio.

Velika latinična slova

R toplinski otpor konstrukcijskog elementa

2
Nacionalna bilješka: Pogrešna definicija. Ispravno je:
Vrijednost najviše temperature zraka u hladu s godišnjom vjerojatnošću premašaja 0,02 (odgovara srednjem povratnom
razdoblju 50 godina), procijenjenom prema apsolutnim maksimalnim temperaturama zraka.

3
Nacionalna bilješka: Pogrešna definicija. Ispravno je:
Vrijednost najniže temperature zraka u hladu s godišnjom vjerojatnošću premašaja 0,02 (odgovara srednjem povratnom
razdoblju 50 godina), procijenjenom prema apsolutnim minimalnim temperaturama zraka.
 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 10/34
Rin toplinski otpor na unutarnjoj površini

Rout toplinski otpor na vanjskoj površini

Tmax vrijednost najviše temperature zraka u hladu s godišnjom vjerojatnošću premašaja

0,02 (odgovara srednjem povratnom periodu od 50 godina)

Tmin vrijednost najniže temperature zraka u hladu s godišnjom vjerojatnošću premašaja

0,02 (odgovara srednjem povratnom periodu od 50 godina)

Tmax,p vrijednost najviše temperature zraka u hladu s godišnjom vjerojatnošću premašaja p

(odgovara srednjem povratnom periodu od 1/p godina)

Tmin,p vrijednost najniže temperature zraka u hladu s godišnjom vjerojatnošću premašaja p

(odgovara srednjem povratnom periodu od 1/p godina)

Te.max najviša komponenta jednolične temperature za proračun mosta

Te.min najniža komponenta jednolične temperature za proračun mosta

T0 početna temperatura u trenutku kada je elementu ograničeno deformiranje

Tin temperatura zraka unutarnjeg okoliša

Tout temperatura vanjskog okoliša

∆T1, ∆T2, vrijednosti temperaturnih razlika pri zagrijavanju (hlañenju)

∆T3, ∆T4

∆TU komponenta jednolične temperature

∆TN,exp najveća komponenta jednolične temperature za proračun širenja mosta

(Te.max ≥ T0)

∆TN,con najveća komponenta jednolične temperature za proračun skupljanja mosta

(T0 ≥ Te.min)

∆TN ukupni raspon komponente jednolične temperature za proračun mosta

∆TM komponenta linearne temperaturne razlike

∆TM,heat komponenta linearne temperaturne razlike (zagrijavanje)

∆TM,cool komponenta linearne temperaturne razlike (hlañenje)

∆TE nelinearni dio komponente temperaturne razlike

∆T zbroj komponente linearne temperaturne razlike i komponente nelinearnog dijela

komponente temperaturne razlike

∆Tp temperaturna razlika različitih dijelova konstrukcije dana razlikom prosječnih

vrijednosti temperatura tih dijelova

Mala latinična slova

h visina poprečnog presjeka

 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 11/34

k1, k2 koeficijenti za proračun najviše (najniže) temperature zraka u hladu s godišnjom

k3, k4 vjerojatnošću premašaja p različitom od 0,02

ksur površinski faktor za proračun komponente linearne temperaturne razlike

p godišnja vjerojatnost premašaja najviše (najniže) temperature zraka u hladu

(odgovara srednjem povratnom periodu od 1/p godina)

u, c parametri oblika i mjerila distribucije najviše (najniže) godišnje temperature zraka u

hladu

Mala grčka slova

αT koeficijent linearnog širenja (1/°C)

λ toplinska provodljivost

ωN faktor smanjenja komponente jednolične temperature za kombiniranje s

komponentom temperaturne razlike

ωM faktor smanjenja komponente temperaturne razlike za kombiniranje s komponentom

jednolične temperature

2 Razredba djelovanja

(1)P Toplinska djelovanja moraju se razvrstati u promjenjiva i neizravna djelovanja, vidjeti normu
EN 1990:2002, točke 1.5.3 i 4.1.1.

(2) Sve vrijednosti toplinskih djelovanja danih u ovom dijelu norme su karakteristične vrijednosti,
osim ako nije posebno naznačeno drugačije.

(3) Karakteristične vrijednosti toplinskih djelovanja danih u ovom dijelu norme su vrijednosti s
godišnjom vjerojatnosti premašaja 0,02, osim ako nije posebno naznačeno drugačije, primjerice za
prolazne proračunske situacije.

NAPOMENA: Odgovarajuće vrijednosti toplinskih djelovanja za prolazne proračunske situacije smiju se

odrediti proračunskom metodom danom u točki A.2.

3 Proračunske situacije

(1)P Toplinska djelovanja moraju se odrediti za svaku odgovarajuću proračunsku situaciju,

odreñenu u skladu s normom EN 1990.

NAPOMENA: Konstrukcije koje nisu izložene dnevnim i sezonskim klimatskim promjenama i promjenama
koje potječu od radnih procesa ne treba proračunavati za toplinska djelovanja.

(2)P Elementi nosivih konstrukcija moraju se kontrolirati tako da osiguraju da toplinski pomaci ne
uzrokuju prekomjerno naprezanje konstrukcije, bilo ugradnjom razdjelnica bilo uključivanjem tih
učinaka u proračun.

4 Prikaz djelovanja

(1) Dnevne i sezonske promjene temperature zraka u hladu, sunčano zračenje, ozračenost itd.,
dovode do promjena raspodjele temperature unutar pojedinih elemenata konstrukcije.
 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 12/34
(2) Veličina toplinskih učinaka ovisit će o lokalnim klimatskim uvjetima, zajedno s orijentacijom
konstrukcije, njezinoj ukupno masi, završnim slojevima (primjerice oblogama u zgradama) i, u
slučaju konstrukcija zgrada, uvjetima grijanja i ventilacije i toplinskoj izolaciji.

(3) Raspodjela temperature unutar pojedinoga konstrukcijskog elementa smije se podijeliti na

naredna, četiri bitna sastavna dijela (komponente), kao što je pokazano na slici 4.1:

a) komponentu jednolične temperature, ∆Tu

b) komponentu linearno promjenjive temperaturne razlike oko osi z-z, ∆TMY

c) komponentu linearno promjenjive temperaturne razlike oko osi y-y, ∆TMZ

d) komponentu nelinearne temperaturne razlike, ∆TE. To ima za posljedicu polje naprezanja unutar
elementa koje je samo sa sobom u ravnoteži i nema učinka na sam element.

IZBRIŠI ENGLESKI TEKST U SLICII

težište
Slika 4.1 – Grafički prikaz sastavnih komponenata temperaturnog profila

(4) Deformacije, i stoga bilo koja naprezanja koja iz njih proizlaze, ovise o geometrijskom obliku i
rubnim uvjetima promatranog elementa i fizikalnim svojstvima materijala. Kada se upotrebljavaju
spregnuti materijali s različitim koeficijentima linearnog širenja, treba u obzir uzeti toplinske učinke.

(5) Za odreñivanje toplinskih učinaka, treba upotrebljavati koeficijent linearnog širenja materijala.

NAPOMENA: Koeficijenti linearnog širenja za različite, često upotrebljavane materijale dani su u Dodatku C.

5 Temperaturne promjene u zgradama

5.1 Općenito

(1)P Toplinska djelovanja na zgrade zbog klimatskih i radnih promjena temperature moraju se uzeti
u obzir pri proračunu zgrada gdje postoji mogućnost premašaja graničnih stanja nosivosti ili
uporabljivosti kao posljedica toplinskih pomaka i/ili naprezanja.

NAPOMENA 1: Na promjene obujma i/ili naprezanja zbog promjena temperature mogu, takoñer, utjecati:

a) sjena od susjednih zgrada

b) primjena više materijala s različitim koeficijentima toplinskog širenja i prelaska topline

c) primjena više oblika poprečnih presjeka s različitom jednoličnom temperaturom.

 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 13/34
NAPOMENA 2: Vlaga i ostali učinci iz okoliša takoñer mogu utjecati na promjene obujma elementa.

5.2 Odreñivanje temperatura

(1) Toplinska djelovanja na zgrade zbog klimatskih i radnih promjena temperature treba odrediti u
skladu s načelima i pravilima danim u ovom poglavlju, uzimajući u obzir nacionalne (regionalne)
podatke i iskustvo.

(2)P Klimatski učinci moraju se odrediti uzimajući u obzir promjene temperature zraka u hladu i
sunčano zračenje. Radni učinci (primjerice grijanje, tehnološki ili proizvodni procesi) moraju se
razmatrati za svaki projekt zasebno.

(3)P Klimatska i radna toplinska djelovanja na konstrukcijski element, u skladu s komponentama

temperature danim u 4. poglavlju, moraju se odrediti upotrebljavajući osnovne vrijednosti dane u
nastavku:

a) komponenta jednolične temperature ∆Tu odreñena kao razlika prosječnih vrijednosti

temperature T elementa i njegove početne temperature T0

b) komponenta linearno promjenjive temperature ∆TM odreñena razlikom temperatura na vanjskoj i

unutarnjoj površini poprečnog presjeka ili razlikom temperatura površina u različitim slojevima

c) temperaturna razlika ∆Tp različitih dijelova konstrukcije odreñena kao razlika prosječnih
vrijednosti temperatura tih dijelova.

NAPOMENA: Vrijednosti ∆TM i ∆Tp smiju se odrediti za svaki projekt pojedinačno.

(4) Uz djelovanja ∆Tu, ∆TM i ∆Tp, treba uzeti u obzir lokalne učinke toplinskih djelovanja tamo gdje
je to važno (primjerice oslonci ili pričvršćenja konstrukcijskih elemenata i obloga). Prikladan prikaz
toplinskih djelovanja treba odrediti uzimajući u obzir položaj zgrade i konstrukcijske detalje.

(5) Komponenta jednolične temperature konstrukcijskog elementa ∆Tu odreñena je izrazom:

∆Tu = T − T0 (5.1)

gdje je:

T prosječna vrijednost temperature konstrukcijskog elementa zbog klimatskih promjena

temperature tijekom zimskog ili ljetnog razdoblja i zbog radnih temperatura

(6) Vrijednosti ∆Tu, ∆TM, ∆Tp, i T treba odrediti u skladu s načelima iz točke 5.3, upotrebljavajući
regionalne podatke. Gdje regionalni podaci nisu dostupni, smiju se upotrebljavati pravila iz točke
5.3.

5.3 Odreñivanje temperaturnog profila

(1) Temperaturu T iz izraza (5.1) treba odrediti kao prosječnu vrijednost temperature
konstrukcijskog elementa tijekom zime ili ljeta upotrebljavajući temperaturni profil. U slučaju
elemenata s uslojenim materijalima, T je prosječna vrijednost temperature svakoga pojedinog
sloja.

NAPOMENA 1: Metode koje se upotrebljavaju u teoriji prijenosa topline navedene su u Dodatku D.

NAPOMENA 2: Kada se promatraju elementi jednog sloja i kada su uvjeti okoliša na obje strane slični, T se
smije približno odrediti kao prosječna vrijednost temperature iznutra i izvana, Tin i Tout.
 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 14/34
(2) Temperaturu unutarnjeg okoliša, Tin, treba odrediti u skladu s tablicom 5.1. Temperaturu
vanjskog okoliša treba odrediti u skladu:

a) s tablicom 5.2, za dijelove smještene iznad razine tla

b) s tablicom 5.3, za dijelove smještene ispod razine tla.

4
NAPOMENA: Temperature Tout za ljetno razdoblje, kao što je navedeno u tablici 5.2, ovise o apsorptivnosti
površine i njezinoj orijentaciji:

- najviša vrijednost obično se dosegne na površinama koje su okrenute prema zapadu, jugozapadu ili na
horizontalnim površinama

- najniža vrijednost (približno polovina najviše temperature, mjereno u °C) obi čno se dosegne na površinama
koje su okrenute prema sjeveru.

Tablica 5.1 – Orijentacijske vrijednosti temperature unutarnjeg okoliša Tin

Godišnje doba Temperatura Tin

Ljeto T1
Zima T2
NAPOMENA: Vrijednosti T1 i T2 smiju se odrediti u nacionalnom dodatku. Ako nema raspoloživih podataka, preporučene
su vrijednosti T1 = 20 °C i T2 = 25 °C.

Tablica 5.2 – Orijentacijske vrijednosti temperature Tout za zgrade iznad razine tla

Godišnje doba Faktor važnosti Temperatura Tout u °C

Relativna apsorptivnost 0,5
Tmax + T3
ovisna o boji površine blještave svijetle površine
0,7
Ljeto Tmax + T4
svijetlo obojene površine
0,9
Tmax + T5
tamne površine
Zima Tmin
NAPOMENA: Vrijednosti najviše temperature zraka u hladu Tmax, najniže temperature zraka u hladu Tmin i učinci
sunčanog zračenja T3, T4 i T5 smiju se odrediti u nacionalnom dodatku. Ako nema podataka za područja na geografskim
širinama izmeñu 45°N i 55°N, preporu čene su vrijednosti za sjeveroistočno orijentirane elemente T3 = 0 °C, T4 = 2 °C i T5
= 4 °C, te za jugozapadno orijentirane ili horizon talne T3 = 18 °C, T4 = 30 °C i T5 = 42 °C.

Tablica 5.3 – Orijentacijske vrijednosti temperature Tout za podzemne dijelove zgrada

Godišnje doba Dubina ispod razine tla Temperatura Tout u °C

Ljeto Manja od 1 m T6
Veća od 1 m T7
Zima Manja od 1 m T8
Veća od 1 m T9
NAPOMENA: Vrijednosti T6, T7, T8 i T9 smiju se odrediti u nacionalnom dodatku. Ako nema podataka za područja na
0 0
geografskim širinama izmeñu 45 N i 55 N, preporučene su vrijednosti T6 = 8 °C, T7 = 5 °C, T8 = -5 °C i T9 = -3 °C.

6 Temperaturne promjene za mostove

6.1 Rasponski sklopovi mostova

6.1.1 Vrste rasponskih sklopova mostova

(1) Rasponski sklopovi mostova, za potrebe ovog dijela norme, podijeljeni su kao u nastavku:

4
Nacionalna bilješka: Apsorptivnost se može prevesti i kao koeficijent apsorpcije tj. omjer apsorbiranog i upadnog zračenja.
Upotrebljava se i riječ 'absorptance'.
 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 15/34
1. vrsta čelični rasponski sklop - čelični sandučasti nosač
- čelična rešetka ili pločasti nosač

2. vrsta spregnuti rasponski sklop

3. vrsta betonski rasponski sklop - betonska ploča

- betonska greda
- betonski sandučasti nosač.

NAPOMENA 1: Vidjeti takoñer sliku 6.2.

NAPOMENA 2: U nacionalnom dodatku smiju se odrediti vrijednosti komponente jednolične temperature i

komponente temperaturne razlike za druge vrste mostova.

6.1.2 Razmatranje toplinskih djelovanja

(1) Reprezentativne vrijednosti toplinskih djelovanja treba ocijeniti iz komponente jednolične

temperature (vidjeti točku 6.1.3) i komponenata temperaturne razlike (vidjeti točku 6.1.4).

(2) Komponenta vertikalne temperaturne razlike opisana u točki 6.1.4 općenito treba uključiti
nelinearnu dkomponentu, vidjeti stavak 4(3). Treba upotrebljavati pristup 1 (vidjeti točku 6.1.4.1) ili
pristup 2 (vidjeti točku 6.1.4.2).

NAPOMENA: Odabir pristupa koji treba upotrebljavati smije se ustanoviti u nacionalnom dodatku.

(3) Gdje horizontalnu temperaturnu razliku treba uzeti u obzir, zbog nedostatka drugih podataka,
smije se pretpostaviti linearna temperaturna razlika (vidjeti točku 6.1.4.3).

6.1.3 Komponenta jednolične temperature

6.1.3.1 Općenito

(1) Komponenta jednolične temperature ovisi o najnižoj i najvišoj temperaturi koju će most postići.
To dovodi do cijelog raspona temperaturnih promjena koje, u konstrukcijama kod kojih nije
spriječeno deformiranje, imaju za posljedicu promjenu duljine elementa.

(2) Sljedeće učinke treba uzeti u obzir tamo gdje su važni:

- spriječeno deformiranje povezano s odgovarajućim širenjem ili skraćenjem, ovisno o vrsti

grañevine (primjerice okvir, luk, elastomerni ležajevi)

- trenje na valjkastim ili kliznim ležajevima

- nelinearni geometrijski učinci (učinci drugog reda)

- meñudjelovanje kolosijeka i mosta kod željezničkih mostova gdje zbog različite temperature
tračnica i rasponskog sklopa može doći do dodatnih horizontalnih sila na ležajevima (i dodatnih sila
u tračnicama).

NAPOMENA: Za više podataka, vidjeti normu EN 1991-2.

(3)P Najniža temperatura zraka u hladu (Tmin) i najviša temperatura zraka u hladu (Tmax) za
odreñenu lokaciju moraju se odrediti iz izotermi u skladu s točkom 6.1.3.2.

(4) Treba odrediti komponente najviše i najniže jednolične temperature za most Te.min i Te.max .

NAPOMENA: U nacionalnom dodatku smiju se odrediti vrijednosti Te.min i Te.max. Na slici 6.1 u nastavku dane
su preporučene vrijednosti.
 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 16/34

BRIŠI SLIKU 6.1 I UBACI NOVU SLIKU IZ EN 1991-1-5:2003/AC:2009

maksimum
Tip 1

Tip 2
Tip 3

minimum

NAPOMENA 1: Vrijednosti na slici 6.1 temelje se na dnevnim rasponima temperature 10 °C. Takav se
raspon smije smatrati prikladnim za većinu država članica.

NAPOMENA 2: Za čelične rešetke i pločaste nosače, najviše vrijednosti za 1. vrstu smiju se smanjiti za 3 °C.

Slika 6.1 – Ovisnost najniže/najviše temperature zraka u hladu (Tmin/Tmax) i

najniže/najviše komponente jednolične temperature mosta (Te.min/Te.max)

6.1.3.2 Temperatura zraka u hladu

(1)P Moraju se odrediti karakteristične vrijednosti najniže i najviše temperature zraka u hladu za
lokaciju gradilišta, primjerice iz nacionalne karte izoterma.

NAPOMENA Podaci (primjerice karte izoterma) o najnižim i najvišim temperaturama zraka u hladu koje se
upotrebljavaju u državi smiju se ustanoviti u nacionalnom dodatku.

(2) Te karakteristične vrijednosti trebaju predstavljati temperaturu zraka u hladu, na otvorenom

prostoru i za nadmorsku visinu srednje razine mora, s godišnjom vjerojatnosti premašaja 0,02. Za
druge godišnje vjerojatnosti premašaja (p različit od 0,02), nadmorsku visinu i lokalne uvjete
(primjerice lokalno zamrzavanje) vrijednosti treba prilagoditi u skladu s Dodatkom A.

(3) Gdje se godišnja vjerojatnost premašaja 0,02 smatra neprikladnom, najnižu i najvišu
temperaturu zraka u hladu treba izmijeniti u skladu s Dodatkom A.
 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 17/34
6.1.3.3 Raspon komponente jednolične temperature za most

(1)P Vrijednosti komponenti najniže i najviše jednolične temperature za proračun sila upetosti kod
mostova moraju se odrediti iz najniže (Tmin) i najviše (Tmax) temperature zraka u hladu (vidjeti točke
6.1.3.1(3) i 6.1.3.1(4)).

(2) Početna temperatura mosta T0 u trenutku kada se konstrukciji ograniči deformiranje smije se
uzeti iz Dodatka A u svrhu proračuna skupljanja za komponentu najniže jednolične temperature
mosta i širenja za komponentu najviše jednolične temperature mosta.

(3) Stoga za karakterističnu vrijednost najvećeg raspona skupljanja za komponentu jednolične

temperature mosta ∆TN,con treba uzeti:

∆TN,com = T0 − Te.min (6.1)

i za karakterističnu vrijednost najvećeg raspona širenja za komponentu jednolične temperature

mosta ∆TN,exp treba uzeti:

∆TN,exp = Te.max − T0 (6.2)

NAPOMENA 1: Ukupni raspon komponente jednolične temperature mosta je

∆TN = Te.max − Te.min

NAPOMENA 2: Ako nema drugih odredbi, za ležajeve i razdjelnice, u nacionalnom dodatku smije se odrediti
vrijednost raspona komponente najviše jednolične temperature za proračun širenja mosta i komponente
najniže jednolične temperature za proračun skupljanja mosta. Preporučene vrijednosti su (∆TN,exp + 20) °C i
(∆TN,con + 20) °C. Ako je temperatura pri ugradnji ležajeva i razdjelnica specificirana, tada su preporučene
vrijednosti (∆TN,exp + 10) °C i ( ∆TN,con + 10) °C.

NAPOMENA 2: Ako nema drugih odredbi, za ležajeve i razdjelnice, u nacionalnom dodatku smije se odrediti
najveći raspon komponente širenja jednolične temperature mosta i najveći raspon komponente jednolične
temperature mosta. Preporučene vrijednosti su (∆TN,exp + 20) °C i ( ∆TN,con + 20) °C. Ako je specificirana
temperatura za ugradnju ležajeva i razdjelnica, tada su preporučene vrijednosti (∆TN,exp + 10) °C i ( ∆TN,con +
10) °C.

NAPOMENA 3: Za proračun ležajeva i razdjelnica, vrijednosti koeficijenta širenja danih u dodatku C, tablica
C.1, smiju se izmijeniti ako su drugačije vrijednosti provjerene ispitivanjima ili detaljnijim proučavanjima.

6.1.4 Komponente temperaturne razlike

(1) Tijekom propisanog vremena, zagrijavanje i hlañenje gornje površine rasponskoga sklopa
mosta imat će za posljedicu najveće zagrijavanje (gornja površina toplija) i najveće hlañenje (donja
površina toplija).

(2) Vertikalna temperaturna razlika može proizvesti rezne sile u konstrukciji zbog:

- spriječenih zaokreta zbog oblika konstrukcije (primjerice okviri, kontinuirane grede i slično)

- trenja na zaokretnim ležajevima

- nelinearnih geometrijskih učinaka (učinci drugog reda).

(3) U slučaju konzolnih konstrukcija, može biti potrebno uzeti u obzir početnu temperaturnu razliku
na mjestu upetosti konzole.

NAPOMENA: Vrijednosti početne temperaturne razlike smiju se odrediti u nacionalnom dodatku.

 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 18/34

6.1.4.1 Vertikalna linearna komponenta (pristup 1)

(1) Učinke vertikalne temperaturne razlike treba uzeti u obzir upotrebljavajući istovrijednu
komponentu linearne temperaturne razlike (vidjeti točku 6.1.2(2)) uz ∆TM,heat i ∆TM,cool. Te vrijednosti
treba nanijeti izmeñu gornje i donje površine rasponskoga sklopa mosta.

NAPOMENA: Vrijednosti ∆TM,heat i ∆TM,cool koje se upotrebljavaju u pojedinoj državi smiju se ustanoviti u
nacionalnom dodatku. Preporučene vrijednosti za ∆TM,heat i ∆TM,cool navedene su u tablici 6.1.

Tablica 6.1 – Preporučene vrijednosti komponente linearne temperaturne razlike za različite

vrste rasponskih sklopova cestovnih, pješačkih i željezničkih mostova

Vrsta rasponskoga sklopa Gornja površina toplija od donje Donja površina toplija od gornje
∆TM,heat (°C) ∆TM,cool (°C)
1. vrsta:
čelični rasponski sklop 18 13
2. vrsta:
spregnuti rasponski sklop 15 18
3. vrsta:
betonski rasponski sklop
- betonski sandučasti nosač 10 5
- betonska greda 15 8
- betonska ploča 15 8
NAPOMENA 1: Vrijednosti dane u tablici predstavljaju gornje granične vrijednosti linearno promjenjive temperaturne
razlike za reprezentativni uzorak geometrijskih oblika mosta.

NAPOMENA 2: Vrijednosti dane u tablici temelje se na debljini zastora kolnika 50 mm za cestovne i željezničke mostove.
Za ostale debljine zastora kolnika, te vrijednosti treba pomnožiti faktorom ksur. Preporučene vrijednosti faktora ksur dane
su u tablici 6.2.

Tablica 6.2 – Preporučene vrijednosti faktora ksur za različite debljine zastora kolnika

Cestovni, pješački i željeznički mostovi

Debljina zastora 1. vrsta 2. vrsta 3. vrsta
kolnika Gornja Donja Gornja Donja Gornja Donja
površina površina površina površina površina površina
toplija od toplija od toplija od toplija od toplija od toplija od
donje gornje donje gornje donje gornje
[mm] ksur ksur ksur ksur ksur ksur
Bez zastora 0,7 0,9 0,9 1,0 0,8 1,1
1)
Vodonepropusni 1,6 0,6 1,1 0,9 1,5 1,0
50 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0
100 0,7 1,2 1,0 1,0 0,7 1,0
150 0,7 1,2 1,0 1,0 0,5 1,0
Zastor (želj.) 0,6 1,4 0,8 1,2 0,6 1,0
(750 mm)
1)
NAPOMENA: Vrijednosti predstavljaju gornje granične vrijednosti za tamnu boju.

6.1.4.2 Vertikalne temperaturne komponente s nelinearnim učincima (pristup 2)

(1) Učinak vertikalne temperaturne razlike treba razmatrati uzimajući u obzir komponentu
nelinearne temperaturne razlike (vidjeti točku 6.1.2.2).

NAPOMENA 1: Vrijednosti vertikalne temperaturne razlike za rasponske sklopove mostova smiju se

ustanoviti u nacionalnom dodatku. Preporučene vrijednosti dane su na slikama 6.2a – 6.2c. Na tim slikama
se pojam „zagrijavanje“ odnosi na uvjete kada sunčano zračenje i ostali učinci uzrokuju povećanje topline
kroz gornju površinu rasponskoga sklopa mosta. Suprotno tomu, „hlañenje“ se odnosi na uvjete kada se
toplina gubi kroz gornju površinu rasponskoga sklopa mosta kao posljedica ozračenosti i drugih učinaka.
 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 19/34
NAPOMENA 1: Vrijednosti vertikalne temperaturne razlike za rasponske sklopove mostova koje će se
upotrebljavati u državi smiju se ustanoviti u nacionalnom dodatku. Preporučene vrijednosti dane su na
slikama 6.2a – 6.2c i vrijede za 40 mm debljine od gornje površine rasponskoga sklopa 1. vrste i 100 mm za
rasponske sklopove tipova 2 i 3. Za druge debljine gornje površine vidjeti Dodatak B. Na tim slikama se
pojam „zagrijavanje“ odnosi na uvjete kada sunčano zračenje i ostali učinci uzrokuju povećanje topline kroz
gornju površinu rasponskoga sklopa mosta. Suprotno tomu, „hlañenje“ se odnosi na uvjete kada se toplina
gubi kroz gornju površinu rasponskoga sklopa mosta kao posljedica odzračivanja i drugih učinaka.

NAPOMENA 2: Temperaturna razlika ∆T obuhvaća ∆TM i ∆TE (vidjeti stavak 4(3)) zajedno s malim dijelom
komponente ∆TN; ovaj posljednji član obuhvaćen je komponentom jednolične temperaturem mosta (vidjeti
točku 6.1.3).

Temperaturna razlika (∆T)*

Vrsta konstrukcije
a) zagrijavanje b) hlañenje

1a. Čelični rasponski sklop na

sandučastom nosaču

1b. Čelični rasponski sklop na

čeličnoj rešetki ili pločastim
nosačima

* NAPOMENA: Temperaturna razlika ∆T obuhvaća ∆TM i ∆TE (vidjeti stavak 4(3)) zajedno s malim dijelom
komponente ∆TN; ovaj posljednji član obuhvaćen je komponentom jednolične temperature mosta (vidjeti
točku 6.1.3).

Slika 6.2a – Temperaturne razlike za rasponske sklopove mostova – 1. vrsta: čelični

rasponski sklopovi
 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 20/34
BRIŠI SLIKU 6.2b I UBACI NOVU SLIKU IZ EN 1991-1-5:2003/AC:2009 iako se stara i nova slika
razlikuju samo za crveno označeni tekst koji je ovdje ubačen

Temperaturna razlika (∆T)*

Vrsta konstrukcije
a) zagrijavanje b) hlañenje

Uobičajeni postupak
Pojednostavnjeni
postupak

Betonska ploča na čeličnom
sandučastom, rešetkastom ili
pločastom nosaču
h1=0,6h
h2=0,4m
NAPOMENA: Pojednostavnjeni postupak smije se upotrebljavati za
spregnute mostove, dajući gornje granične vrijednosti toplinskih učinaka.
Vrijednosti ∆T u ovom postupku su orijentacijske i smiju se upotrebljavati ako
u nacionalnom dodatku nisu odreñene odgovarajuće vrijednosti.

* NAPOMENA: Temperaturna razlika ∆T obuhvaća ∆TM i ∆TE (vidjeti stavak 4(3)) zajedno s malim dijelom
komponente ∆TN; ovaj posljednji član obuhvaćen je komponentom jednolične temperature mosta (vidjeti
točku 6.1.3).

Slika 6.2b – Temperaturne razlike za rasponske sklopove mostova – 2. vrsta: spregnuti

rasponski sklopovi
 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 21/34

Temperaturna razlika (∆T)

Vrsta konstrukcije
a) zagrijavanje b) hlañenje

3a. betonska ploča

h1 = 0,3h ali ≤ 0,15m h1 = h4 = 0,20h ali ≤ 0,25m

h2 = 0,3h ali ≥ 0,10m h2 = h3 = 0,25h ali ≤ 0,20m
ali ≤ 0,25 m
3b. betonske grede h3 = 0,3h ali ≤ (0,10m + debljina zastora
kolnika u metrima)
(za tanke ploče h3 je ograničen s h – h1
– h2)

3c. betonski sandučasti nosač

NAPOMENA: Temperaturna razlika ∆T obuhvaća ∆TM i ∆TE (vidjeti stavak 4(3)) zajedno s malim dijelom
komponente ∆TN; ovaj posljednji član obuhvaćen je jednoličnom temperaturom mosta (vidjeti točku 6.1.3).

Slika 6.2c – Temperaturne razlike za rasponske sklopove mostova – 3. vrsta: betonski

rasponski sklopovi

6.1.4.3 Horizontalne komponente

(1) Općenito, komponentu temperaturne razlike treba uzimati u obzir samo u vertikalnom smjeru.
Meñutim, u pojedinim slučajevima (primjerice kada orijentacija ili oblik mosta ima za posljedicu
puno veće izlaganje suncu jedne strane mosta nego druge), horizontalnu temperaturnu razliku
treba uzeti u obzir.

NAPOMENA: U nacionalnom dodatku smiju se odrediti brojčane vrijednosti za temperaturnu razliku. Ako
nema drugih podataka i pokazatelja da su moguće više vrijednosti, smije se preporučiti linearna
temperaturna razlika vanjskih rubova mosta 5 °C , n eovisno o širini mosta.

6.1.4.4 Komponente temperaturne razlike po debljini stijenki betonskih sandučastih nosača

(1) Treba obratiti pažnju pri proračunu velikih betonskih sandučastih nosača mostova gdje se
mogu pojaviti značajne temperaturne razlike izmeñu unutarnjih i vanjskih stijenki hrptova takvih
konstrukcija.

NAPOMENA: U nacionalnom dodatku smiju se odrediti brojčane vrijednosti za temperaturnu razliku.

Preporučena vrijednost za linearnu temperaturnu razliku je 15 °C.

6.1.5 Istovremeno djelovanje komponenti jednolične temperature i temperaturne razlike

 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 22/34
(1) Ako je neophodno uzeti u obzir istovremeno djelovanje komponente temperaturne razlike
∆TM,heat (ili ∆TM,cool) i najvećeg raspona komponente jednolične temperature mosta ∆TN,exp (ili
∆TN,con), primjerice za okvirne konstrukcije, smiju se upotrebljavati sljedeći izrazi (koje treba
smatrati kombinacijama opterećenja):

∆TM,heat (or ∆TM,cool ) + ωN ∆TN,exp (or ∆TN,con ) (6.3)

or ... ili
ωM ∆TM,heat (or ∆TM,cool ) + ∆TN,exp (or ∆TN,con ) (6.4)
or ... ili
gdje treba odabrati nepovoljniji učinak.

NAPOMENA 1: U nacionalnom dodatku smiju se odrediti brojčane vrijednosti za ωN i ωM. Ako nema drugih
podataka, preporučene vrijednosti za ωN i ωM su:

ωN = 0,35

ωM = 0,75

NAPOMENA 2: Gdje se upotrebljavaju i linearna i nelinearna vertikalna temperaturna razlika (vidjeti točku
6.1.4.2), ∆TM treba zamijeniti s ∆T koje uključuje ∆TM i ∆TE.

6.1.6 Razlike komponenti jednolične temperature izmeñu različitih konstrukcijskih

elemenata

(1) U konstrukcijama kod kojih razlike u komponenti jednolične temperature izmeñu različitih vrsta
elemenata mogu uzrokovati nepovoljne učinke, te učinke treba uzeti u obzir.

NAPOMENA: U nacionalnom dodatku smiju se odrediti vrijednosti razlika komponenti jednolične

temperature. Preporučene vrijednosti su:

- 15 °C izme ñu glavnih konstrukcijskih elemenata (primjerice zatege i luka) i

- 10 °C za svijetlu i 20 °C za tamnu boju izme ñu užadi ovješenog ili visećeg mosta i rasponskoga sklopa (ili
pilona).

(2) Te učinke treba uzeti u obzir zajedno s učincima koji su posljedica komponente jednolične
temperature u svim elementima, odreñenima u točki 6.1.3.

6.2 Stupišta (stupovi) mosta

6.2.1 Razmatranje toplinskih djelovanja

(1)P Temperaturne razlike vanjskih površina stupišta/stupova mosta, šupljih ili punih, moraju se
uzeti u obzir pri proračunu.

NAPOMENA: Proračunski postupak koji se upotrebljava u državi smije se ustanoviti u nacionalnom dodatku..
Ako postupak nije dan, smije se pretpostaviti istovrijedna linearna temperaturna razlika.

(2) Treba uzeti u obzir sveukupne temperaturne učinke na stupišta/stupove kada ti učinci mogu
dovesti do sila upetosti ili do pomaka u okolnim konstrukcijama.

6.2.2 Temperaturne razlike

(1) Za betonska stupišta/stupove (šuplje ili pune), treba uzeti u obzir linearnu temperaturnu razliku
nasuprotnih vanjskih površina.

NAPOMENA: U nacionalnom dodatku smiju se odrediti vrijednosti linearnih temperaturnih razlika. Zbog
nedostatka iscrpnijih podataka, preporučena vrijednost je 5 °C.
 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 23/34

(2) Za stijenke treba uzeti u obzir linearnu temperaturnu razliku unutarnjih i vanjskih površina.

NAPOMENA: U nacionalnom dodatku smiju se odrediti vrijednosti linearnih temperaturnih razlika. Zbog
nedostatka iscrpnijih podataka, preporučena vrijednost je 15 °C.

NAPOMENA 2: Kada se razmatraju temperaturne razlike za metalna stupišta/stupove, može biti potreban
savjet stručnjaka.

7 Temperaturne promjene u industrijskim dimnjacima, cjevovodima, silosima,

spremnicima i rashladnim tornjevima

7.1 Općenito

(1)P Konstrukcije koje su u dodiru s tokovima plina, tekućina ili materijala s različitim
temperaturama (primjerice industrijski dimnjaci, cjevovodi, silosi, spremnici i rashladni tornjevi),
moraju se proračunati, tamo gdje je važno, za sljedeće okolnosti:

- toplinska djelovanja od klimatskih učinaka zbog promjene temperature zraka u hladu i sunčanog
zračenja

- temperaturna raspodjela za uobičajene i neuobičajene uvjete proizvodnje

- učinke koji potječu od meñudjelovanja konstrukcije i njezinih sadržaja tijekom toplinskih promjena
(primjerice skupljanje konstrukcije oko čvrstog sadržaja ili širenje čvrstog sadržaja tijekom
zagrijavanja ili hlañenja).

NAPOMENA 1: Vrijednosti temperature za radne procese smiju se odrediti za svaki pojedini projekt.

NAPOMENA 2: Za temperature dimnjaka koje potječu od radnih procesa, vidjeti normu EN 13084-1.

NAPOMENA 3: Konstrukcije spremnika mogu biti izložene toplinskim promjenama oblika zbog
zagrijavanja/hlañenja njihovog sadržaja ili vanjskog okoliša.

NAPOMENA 4: Daljnje smjernice za učinke skupljanja oko čvrstog sadržaja nisu dane u ovoj normi. Za te
učinke na silose, vidjeti normu EN 1991-4.

7.2 Komponente temperature

7.2.1 Temperatura zraka u hladu

(1)P Vrijednosti najniže i najviše temperature zraka u hladu za lokaciju gradilišta moraju se
odrediti, npr. iz nacionalne karte izoterma.

NAPOMENA:Podaci (npr. karta izoterma) za najniže i najviše temperature zraka u hladu koje se
upotrebljavaju u državi smiju se ustanoviti u nacionalnom dodatku.

(2) Te vrijednosti trebaju odgovarati temperaturi zraka u hladu, na otvorenom prostoru i za

nadmorsku visinu srednje razine mora, s godišnjom vjerojatnosti premašaja 0,02. Dodatak A sadrži
prilagodbe za druge vrijednosti vjerojatnosti, druge nadmorske visine i lokalne uvjete, primjerice za
lokalno zamrzavanje.

(3) Za okolnosti kod kojih se godišnja vjerojatnost premašaja od 0,02 smatra neprikladnom,
primjerice tijekom izvedbe (vidjeti normu EN 1991-1-6 „Djelovanja tijekom izvedbe“), vrijednosti
najniže (ili najviše) temperature zraka u hladu treba izmijeniti u skladu s Dodatkom A.

7.2.2 Temperature dimnjačkih plinova, zagrijanih tekućina i zagrijanih materijala

 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 24/34
(1) Najviše i najniže vrijednosti temperature dimnjačkih plinova, tekućina i materijala s različitim
temperaturama treba odrediti za svaki pojedini projekt.

7.2.3 Temperatura elementa

(1) Odreñivanje vrijednosti temperature elementa ovisi o strukturi materijala, orijentaciji i položaju
elementa i funkcija je najviše i najniže temperature zraka u hladu, vanjskog sunčanog zračenja i
radne temperature iznutra.

NAPOMENA: Opća pravila za odreñivanje temperaturnih profila dana su u Dodatku D. Vidjeti, takoñer, točku
7.5.

7.3 Razmatranje komponenti temperature

(1)P Obje komponente raspodjele temperature, komponenta jednolične temperature (vidjeti sliku
4.1(a)) i komponenta linearno promjenjive temperaturne razlike (vidjeti sliku 4.1(b)) moraju se uzeti
u obzir za svaki sloj.

(2)P Proračunom se moraju uzeti u obzir učinci sunčanog zračenja.

(3) Taj se učinak smije približno odrediti stupnjevitom raspodjelom temperature po opsegu
konstrukcije.

(4)P Komponenta jednolične temperature i komponenta linearno promjenjive temperaturne razlike

koja je posljedica temperature radnih procesa moraju se uzeti u obzir za svaki sloj.

7.4 Odreñivanje komponenti temperature

(1)P Komponente jednolične i linearno promjenjive temperature moraju se odrediti uzimajući u

obzir klimatske učinke i radne uvjete.

(2) Ako u svrhu odreñivanja vrijednosti temperature elementa postoje podaci kako temperatura
elementa ovisi o sunčanom zračenju i temperaturi zraka u hladu, te podatke treba upotrebljavati za
odreñivanje proračunskih vrijednosti.

(3)P Vrijednosti komponente jednolične temperature od toka zagrijanog plina, tekućina i zagrijanih
materijala moraju se uzeti iz specifikacija projekta. Za slučaj dimnjaka te vrijednosti moraju se
odrediti prema normi EN 13084-1.

(4)P Mora se uzeti da komponenta linearno promjenjive temperaturne razlike u stijenki ili njezinim
slojevima nastaje zbog razlike najmanje (ili najveće) temperature zraka u hladu na vanjskoj
površini i vrijednosti temperature tekućina ili plina na unutarnjoj površini, uzimajući u obzir učinke
izolacije.

NAPOMENA: Temperaturni profili smiju se odrediti pomoću Dodatka D.

7.5 Vrijednosti komponenti temperature (orijentacijske vrijednosti)

(1) Ako nema nikakvih posebnih podataka za karakteristične vrijednosti temperature elemenata,
smiju se upotrebljavati vrijednosti u nastavku.

NAPOMENA: Te vrijednosti mogu se provjeriti s bilo kojim dostupnim podacima kako bi se potvrdilo da
vjerojatno predstavljaju gornje granične vrijednosti za dani položaj i vrstu elementa koji se razmatra.

(2) Vrijednosti komponente najviše i najniže jednolične temperature treba uzeti kao najviše i
najniže vrijednosti temperature zraka u hladu (vidjeti točku 7.2.1).
 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 25/34
(3) Za betonske cjevovode treba uzeti u obzir linearnu temperaturnu razliku unutarnje i vanjske
površine stijenke.

NAPOMENA 1: U nacionalnom dodatku smiju se odrediti vrijednosti komponente linearne temperaturne

razlike. Preporučena vrijednost je 15 °C.

NAPOMENA 2: Za dimnjake, vidjeti normu EN 13084-1.

(4) Za betonske cjevovode treba uzeti u obzir stupnjevitu komponentu temperature po opsegu
(uzrokujući i sveukupne i lokalne toplinske učinke) tako da jedan kvadrant opsega ima višu srednju
temperaturu od ostatka opsega.

NAPOMENA: U nacionalnom dodatku smije se odrediti vrijednost temperaturne razlike. Preporučena

vrijednost je 15 °C.

(5) Kada se razmatraju čelični cjevovodi, komponentu linearne temperaturne razlike i komponentu
stupnjevite temperature po opsegu konstrukcije treba proračunati uzimajući u obzir radne uvjete
koji su odreñeni za pojedini projekt.

NAPOMENA: Pravila za čelične dimnjake dana su u normi EN 13084-1.

7.6 Istovremenost komponenti temperature

(1) Kada se razmatraju toplinska djelovanja koja potječu samo od klimatskih učinaka, uzima se da
sljedeće komponente djeluju istovremeno:

a) komponenta jednolične temperature (vidjeti točku 7.5(2) i sliku 7.1(a))

b) komponenta stupnjevite temperature (vidjeti točku 7.5(4) i sliku 7.1(b))

c) komponenta linearne temperaturne razlike unutarnje i vanjske površine stijenke (vidjeti točku
7.5(3) i sliku 7.1(c)).

(2) Kada se razmatra kombinacija toplinskih djelovanja zbog klimatskih učinaka s onima koji su
posljedica radnih procesa (tok zagrijanog plina, tekućine ili zagrijani materijali), treba kombinirati
sljedeće komponente:

a) komponentu jednolične temperature (vidjeti točku 7.4(3))

b) komponentu linearne temperaturne razlike (vidjeti točku 7.4(4)

c) stupnjevitu komponentu (vidjeti točku 7.5(4).

(3) Komponentu stupnjevite temperature treba uzeti da djeluje zajedno s vjetrom.

EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 26/34

Legenda
a komponenta jednolične temperature
b komponenta stupnjevite temperature po opsegu
c komponenta linearne temperaturne razlike vanjske i unutarnje površine stijenke
1 vanjska površina toplija
2 unutarnja površina toplija ... ovih oznaka nema na slici

Slika 7.1 – Odgovarajuće komponente temperature

za cjevovode, silose, spremnike i rashladne tornjeve
 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 27/34
Dodatak A
(normativni)

Izoterme nacionalnih najnižih i najviših temperatura zraka u hladu

A.1 Općenito

(1) Vrijednosti godišnje najniže i najviše temperature zraka u hladu predstavljaju vrijednosti s
godišnjom vjerojatnosti premašaja 0,02.

NAPOMENA 1: Podaci (npr. karte ili tablice izotermi) o godišnjim najnižim i najvišim temperaturama zraka u
hladu koji se upotrebljavaju u državi smiju se ustanoviti u njezinom nacionalnom dodatku.

NAPOMENA 2: Može biti potrebno prilagoditi te vrijednosti s obzirom na nadmorsku visinu. Postupak
prilagodbe dan je u nacionalnom dodatku. Ako nema raspoloživih podataka, vrijednosti temperature zraka u
hladu smiju se prilagoditi za odreñenu nadmorsku visinu tako da se oduzima 0,5 °C od n ajniže temperature
zraka u hladu za svakih 100 m visine i 1,0 °C od na jviše temperature zraka u hladu za svakih 100 m visine.

(2) Na mjestima gdje najniže vrijednosti odstupaju od danih vrijednosti, poput lokalnih područja
zamrzavanja ili zaklonjenih nisko položenih područja, gdje najniže temperature mogu biti značajno
niže, ili na velikim gradskim područjima i priobalnim mjestima, gdje najniže vrijednosti temperature
mogu biti više nego što je odreñeno, ta odstupanja treba uzeti u obzir upotrebljavajući lokalne
metereološke podatke.

(3) Početnu temperaturu T0 treba uzeti kao temperaturu konstrukcijskog elementa u fazi koja
odgovara njegovom spriječenom deformiranju (dovršenju). Ako to nije moguće predvidjeti, treba
uzeti prosječnu temperaturu tijekom razdoblja grañenja.

NAPOMENA: U nacionalnom dodatku smije se odrediti vrijednosti T0. Ako nema raspoloživih podataka, za T0
smije se uzeti 10 °C.

NAPOMENA: U nacionalnom dodatku ili za pojedini projekt smije se odrediti vrijednosti T0. Ako nema
raspoloživih podataka, za T0 smije se uzeti 10 °C.
Ako postoji nesigurnost vezana za osjetljivost mosta na T0, preporučuje se razmotriti donju i gornju granicu
očekivanog intervala T0.

A.2 Najniže i najviše temperature zraka u hladu s godišnjom vjerojatnosti premašaja p

različitom od 0,02

(1) Ako je vrijednost najviše (ili najniže) temperature zraka u hladu utemeljena na godišnjoj
vjerojatnosti premašaja p različitom od 0,02, tada se omjer Tmax,p/Tmax (Tmin,p/Tmin) smije odrediti sa
slike A.1.

(2) Općenito, Tmax,p (ili Tmin,p) smije se odrediti iz sljedećih izraza utemeljenih na distribuciji
ekstremnih vrijednosti tipa I:

- za najvišu vrijednost: Tmax,p = Tmax {k1 − k 2 ln[− ln(1 − p )]} (A.1)

- za najnižu vrijednost: Tmin,p = Tmin {k 3 + k 4 ln[− ln(1 − p )]} (A.2)

gdje je:

Tmax (Tmin) vrijednost najviše (najniže) temperature zraka u hladu s godišnjom vjerojatnosti
premašaja 0,02

k1 = (uc ) /{(uc ) + 3,902} (A.3)

 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 28/34
k1 = 1/{(uc ) + 3,902} (A.4)
Ispravi: nije k1 nego k2
gdje je:

u,c parametri oblika i skale razdiobe godišnje najviše temperature zraka u hladu

k1 = (uc ) /{(uc ) − 3,902} (A.5)

Ispravi: nije k1 nego k3

k1 = 1/{(uc ) − 3,902} (A.6)

Ispravi: nije k1 nego k4

Parametri u i c ovise o srednjoj vrijednosti m i standardnoj devijaciji σ ulaznog niza ekstremnih

vrijednosti :

za najvišu vrijednost u = m − 0,57722 / c

c = 1,2825 / σ (A.7)

za najnižu vrijednost u = m + 0,57722 / c

c = 1,2825 / σ (A.8)

Omjeri Tmax,p/Tmax i Tmin,p/Tmin smiju se uzeti sa slike A.1.

Omjeri Tmax,p/Tmax i Tmin,p/Tmin smiju se uzeti sa slike A.1 koja je utemeljena na vrijednostima k1 - k4
danim u Napomeni 1.

NAPOMENA 1: U nacionalnom dodatku smiju se odrediti vrijednosti koeficijenata k1, k2, k3 i k4 utemeljene na
vrijednostima parametara u i c. Ako nema drugih raspoloživih podataka, preporučene su sljedeće vrijednosti:

k1 = 0,781
k2 = 0,056
k3 = 0,393
k4 = -0,156.

NAPOMENA 2: Izraz (A.2) i slika A.1 mogu se upotrebljavati samo ako je vrijednost Tmin negativna.

Slika A.1 – Omjeri Tmax,p/Tmax i Tmin,p/Tmin

 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 29/34
Dodatak B
(normativni)

Temperaturne razlike za razne debljine zastora kolnika

(1) Profili temperaturnih razlika danih na slikama 6.2a – 6.2c vrijede za debljinu zastora kolnika 40
mm za rasponske sklopove 1. vrste i 100 mm debljine zastora kolnika za 2 i 3 vrste.

NAPOMENA: U nacionalnom dodatku smiju se odrediti vrijednosti za druge debljine. Preporučene vrijednosti
dane su u tablicama u nastavku:

- tablica B.1 za rasponski sklop 1. vrste

- tablica B.2 za rasponski sklop 2. vrste

- tablica B.3 za rasponski sklop 3. vrste.

Tablica B.1 – Preporučene vrijednosti ∆T za rasponski sklop 1. vrste

Temperaturna razlika
Debljina zastora
Zagrijavanje Hlañenje
kolnika
∆T1 ∆T2 ∆T3 ∆T4 ∆T1
mm °C °C °C °C °C
bez zastora 30 16 6 3 8
20 27 15 9 5 6
40 24 14 8 4 6

Tablica B.2 – Preporučene vrijednosti ∆T za rasponski sklop 2. vrste

Temperaturna razlika
Debljina ploče (h) Debljina zastora Zagrijavanje Hlañenje
∆T1 ∆T1
m mm °C °C
bez zastora 16,5 5,9
1)
vodonepropusni 23,0 5,9
50 18,0 4,4
100 13,0 3,5
150 10,5 2,3
200 8,5 1,6
0,3
bez zastora 18,5 9,0
1)
vodonepropusni 26,5 9,0
50 20,5 6,8
100 16,0 5,0
150 12,5 3,7
200 10,0 2,7
1)
Te vrijednosti predstavljaju gornje granične vrijednosti za tamnu boju.
 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 30/34
Tablica B.3 – Preporučene vrijednosti ∆T za rasponski sklop 3. vrste

Temperaturna razlika

Debljina
ploče Debljina zastora Zagrijavanje Hlañenje
(h)
∆T1 ∆T2 ∆T3 ∆T1 ∆T2 ∆T3 ∆T1
m mm °C °C °C °C °C °C °C
bez zastora 12,0 5,0 0,1 4,7 1,7 0,0 0,7
1)
vodonepropusni 19,5 8,5 0,0 4,7 1,7 0,0 0,7
50 13,2 4,9 0,3 3,1 1,0 0,2 1,2
0,2
100 8,5 3,5 0,5 2,0 0,5 0,5 1,5
150 5,6 2,5 0,2 1,1 0,3 0,7 1,7
200 3,7 2,0 0,5 0,5 0,2 1,0 1,8
bez zastora 15,2 4,4 1,2 9,0 3,5 0,4 2,9
1)
vodonepropusni 23,6 6,5 1,0 9,0 3,5 0,4 2,9
50 17,2 4,6 1,4 6,4 2,3 0,6 3,2
0,4
100 12,0 3,0 1,5 4,5 1,4 1,0 3,5
150 8,5 2,0 1,2 3,2 0,9 1,4 3,8
200 6,2 1,3 1,0 2,2 0,5 1,9 4,0
bez zastora 15,2 4,0 1,4 11,8 4,0 0,9 4,6
1)
vodonepropusni 23,6 6,0 1,4 11,8 4,0 0,9 4,6
50 17,6 4,0 1,8 8,7 2,7 1,2 4,9
0,6
100 13,0 3,0 2,0 6,5 1,8 1,5 5,0
150 9,7 2,2 1,7 4,9 1,1 1,7 5,1
200 7,2 1,5 1,5 3,6 0,6 1,9 5,1
bez zastora 15,4 4,0 2,0 12,8 3,3 0,9 5,6
1)
vodonepropusni 23,6 5,0 1,4 12,8 3,3 0,9 5,6
50 17,8 4,0 2,1 9,8 2,4 1,2 5,8
0,8
100 13,5 3,0 2,5 7,6 1,7 1,5 6,0
150 10,0 2,5 2,0 5,8 1,3 1,7 6,2
200 7,5 2,1 1,5 4,5 1,0 1,9 6,0
bez zastora 15,4 4,0 2,0 13,4 3,0 0,9 6,4
1)
vodonepropusni 23,6 5,0 1,4 13,4 3,0 0,9 6,4
50 17,8 4,0 2,1 10,3 2,1 1,2 6,3
1,0
100 13,5 3,0 2,5 8,0 1,5 1,5 6,3
150 10,0 2,5 2,0 6,2 1,1 1,7 6,2
200 7,5 2,1 1,5 4,3 0,9 1,9 5,8
bez zastora 15,4 4,5 2,0 13,7 1,0 0,6 6,7
1)
vodonepropusni 23,6 5,0 1,4 13,7 1,0 0,6 6,7
50 17,8 4,0 2,1 10,6 0,7 0,8 6,6
1,5
100 13,5 3,0 2,5 8,4 0,5 1,0 6,5
150 10,0 2,5 2,0 6,5 0,4 1,1 6,2
200 7,5 2,1 1,5 5,0 0,3 1,2 5,6
1)
Te vrijednosti predstavljaju gornje granične vrijednosti za tamnu boju.
 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 31/34
Dodatak C
(obavijesni)

Koeficijenti linearnog širenja

(1) Za odreñivanje reznih sila koje potječu od komponenti temperature, u tablici C.1 dane su
vrijednosti koeficijenata linearnog širenja za često rabljene materijale.

Tablica C.1 – Koeficijenti linearnog širenja

αT (x 10 /°C)
-6
Materijal
Aluminij, aluminijska legura 24
Nehrñajući čelik 16
Konstrukcijski čelik, kovano ili lijevano željezo 12 (vidjeti napomenu 6)
Beton (osim niže navedene vrste) 10
Beton, lagani agregat 7
Ziñe 6 – 10 (vidjeti napomene)
Staklo (vidjeti napomenu 4)
Drvo, duž vlakana 5
Drvo, okomito na vlakna 30-70 (vidjeti napomene)
NAPOMENA 1: Za ostale materijale treba tražiti poseban savjet.
NAPOMENA 2: Dane vrijednosti treba upotrebljavati za odreñivanje toplinskih djelovanja, osim ako druge vrijednosti
mogu biti provjerene ispitivanjem ili iscrpnim istraživanjem.
NAPOMENA 3: Vrijednosti za ziñe mijenjat će se ovisno o vrsti opeke; vrijednosti za drvo okomito na vlakna mogu se
značajno mijenjati ovisno o vrsti drveta.
NAPOMENA 4: Za iscrpnije informacije, vidjeti norme:

EN 572-1 Glass in building – Basic soda lime silicate glass – Part 1: Definitions and general physical and
mechanical properties

prEN 1748-1-1 Glass in building – Special basic products – Part 1-1: Borosilicate glass – Definition and description

prEN 1748-2-1 Glass in building – Special basic products – Part 2-1: Glass ceramics – Definition and description

prEN 14178-1 Glass in building – Basic alkaline earth silicate glass products – Part 1: Float glass

NAPOMENA 5: Za neke materijale, kao što su ziñe i drvo, druge parametre (primjerice sadržaj vlage) takoñer treba uzeti
u obzir. Vidjeti norme EN 1995 i EN 1996.
-6
NAPOMENA 6: Za spregnute konstrukcije koeficijent linearnog širenja čeličnog dijela smije se uzeti 10x10 /°C kako bi
se zanemarili učinci spriječenoga deformiranja zbog različitih koeficijenata αT.
 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 32/34
Dodatak D
(obavijesni)

Temperaturni profili u zgradama i ostalim inženjerskim grañevinama

(1) Temperaturni profili smiju se odrediti pomoću teorije prijenosa topline. U slučaju jednostavnog
slojevitog elementa (primjerice ploča, zid, ljuska), pod uvjetom da nema lokalnih toplinskih
mostova, temperatura T(x) na razmaku x od unutarnje površine poprečnog presjeka smije se
odrediti, pretpostavljajući stacionarno toplinsko stanje, izrazom:

R (x )
T (x ) = Tin − (Tin − Tout ) (D.1)
R tot

gdje je:

Tin temperatura zraka unutarnjeg okoliša

Tout temperatura zraka vanjskog okoliša
Rtot ukupni toplinski otpor elementa uključujući otpor obje površine
R(x) toplinski otpor na unutarnjoj površini i elementa od unutarnje površine do točke x (vidjeti
sliku D.1).

(2) Vrijednosti otpora Rtot i R(x) [m2K/W] smiju se odrediti upotrebljavajući koeficijent prelaska
topline i koeficijente toplinske provodljivosti danih u normi EN ISO 6946 (1996) i EN ISO 13370
(1998):

hi
Rtot = Rin + ∑λ +R out (D.2)
i i

gdje je:

Rin toplinski otpor na unutarnjoj površini [m2K/W]

Rout toplinski otpor na vanjskoj površini [m2K/W]
λi toplinska provodljivost [W/(mK)]
hi debljina sloja i [m]

R (x ) = Rin +
hi
∑λ i i
(D.3)

kada se razmatraju samo slojevi (ili dio sloja) od unutarnje površine do točke x (vidjeti sliku D.1).
2
NAPOMENA: U zgradama je vrijednost toplinskog otpora Rin = 0,10 do 0,17 [m K/W] (ovisno o smjeru toka
topline) i Rout = 0,04 (za bilo koji smjer). Vrijednost toplinske provodljivosti λi za beton (obujamske mase od
21 do 25 kN/m ) kreće se od λi = 1,16 do 1,71 [W/(mK)].
3
EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 33/34

Legenda
1 unutarnja površina
2 vanjska površina

Slika D.1 – Toplinski profil dvoslojnog elementa

 EN 1991-1-5:2003, Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja
Stranica 34/34
Bibliografija

EN 1991-2 Eurocode 1: Actions on structures – Part 2: Traffic load on bridges

EN 1991-4 Eurocode 1: Basis of design and actions on structures – Part 4: Silos and
tanks