Prof. dr. sc.

Ante Pavlovi
 UVOD - PROGRAM I SADRAJ KOLEGIJA
1. Uvod u studij religijske pedagogije i katehetike (I.)
2. Religijska pedagogija i katehetika kao teoloka i odgojna znanost
(epistemologija, identitet, zadaa) - (I.)
3. Kratki pregled povijesti kateheze i katehetike - (I.)
4. Kateheza u kulturalnom i pastoralnom ozraju dananjega vremena
- (II.)
5. Kateheza u obnovljenom pastoralnom projektu evangelizacije - (III.)
6. Identitet religioznog odgoja i crkvene kateheze danas - (IV.)
7. Kateheza kao posluivanje Rijei i navjetaj Krista (martirija) - (V.)
8. Iskustvo vjere i kateheza kao sluenje Rijei - (VI.)
9. Kateheza kao inicijacija u vjeru i odgoj vjere - (VII.)
10. Kateheza kao djelo Crkve i odgoj osjeaja crkvenosti (koinonija)
(VIII.)
11. Kateheza kao odgoj za djelatnu kransku ljubav - sluenje
(diakonija) (IX.)
12. Katoliki vjeronauk u koli izazovi i njegovo teoloko i pedagoko
utemeljenje (X.)
13. Kateheza i odgoj za liturgiju (kateheza i liturgija) (E. Alberich,
Kateheza danas, str. 279.-296. ili A. P., Skripta, str. 78-85)
14. Struni i duhovno-vjerniki identitet vjerouitelja ( A. P., Skripta, str.
60-62)
15. Osnovne naznake nove vjeronaune metodologije i perspektive
prema katehezi na djelu (E. Alberich, Kateheza danas, str. 299-316)
 UVOD - OBVEZNA I DOPUNSKA LITERATURA
OBVEZNA
E. ALBERICH, Kateheza danas. Prirunik fundamentalne katehetike, KSC, Zagreb

2002, 23-216;
KONGREGACIJA ZA KLER, Opi direktorij za katehezu, KS, Zagreb, 2000.
A. PAVLOVI, Religijska pedagogija i katehetika (fundamentalna katehetika) skripta
prireena prema knjizi Kateheza danas, s vlastitim dodatcima, Sarajevo - Mostar,
2007. /uz Pauerpoint prezentaciju/.

DOPUNSKA
Pavao VI., Evangelii nuntiandi, Dokumenti 50, Kranska sadanjost Zagreb, 1976.
I. PAVAO II., Catechesi tradendae, Glas Koncila, Zagreb, 1994. (poseban prilog):
PAPA FRANJO, Evangelii gaudium . Radost evanelja, Dokumenti 163, Kranska
sadanjost, Zagreb, 2013.
G. HILGER S. LEIMGRUBER H.-G. ZIEBERTZ, Vjeronauna didaktika, Salesiana,
Zagreb, 2009. (str. 276-308 i 338-364.);
ZAJEDNIKA SINODA BISKUPIJA S. R. NJEMAKE, Vjeronauk u koli, KSC, Zagreb, 1995.
A. PAVLOVI, Putovima vjerskog odgoja. Obitelj, kola, upna zajednica, Cnak,
Mostar, 2005.
M. PRANJI, Religijska pedagogija, KSC, Zagreb, 1996.
 I.
RELIGIJSKA PEDAGOGIJA
I/ILI KATEHETIKA

ZNANSTVENO UTEMELJENJE,
IDENTITET I ZADAA
 NARAV I UTEMELJENJE RELIGIJSKE PEDAGOGIJE I
KATEHETIKE
U TEOLOKOM STUDIJU - praktina teoloka znanost (znanstveno razmiljanje/teorija i
praksa religioznoga/vjerskoga odgoja): istovremeno teoloki i odgojno-znanstveno
utemeljena znanost (A. Alberich, E. Feifel, K. E. Nipkow, H. G. Ziebertz)

PLAZITA
ovjek je po naravi tjelesno, razumno i slobodno bie: on je osobno, drutveno,
duhovno-religiozno, kulturno, moralno bie nunost odgoja i obrazovanja;
Odgoj i obrazovanje obuhvaaju itava ovjeka, u svim dimenzijama njegove
osobnosti;
Religiozni odgoj nuan je dio cjelovita odgoja ljudske osobe i usredotouje se na
religiozni fenomen i stvarnost openito i na religioznu narav ljudske osobe;
Religiozni/vjerski odgoj stavlja naglasak na izvore, sadraje, ciljeve vjerskoga
odgoja;
U praksi - nunost povezivanja dvaju pojmova: religija/religijski i pedagogija/odgoj;
Znanstveni pristup - naelo interdisciplinarnosti (i multidisciplinarnosti) u pristupu
ovjeku kao cjelini, i njegovu odgoju, na individualnom i drutvenom planu.

ZNANSTVENO UTEMELJENJE RP i K (humanistiko podruje znanstveno polje:

teologija)
a) teoloka znanost (bitni temelj: Kranska objava i teologija kao normativna
znanost)
b) odgojno-obrazovna znanost (drugi temelj: filozofija odgoja, antropologija,
pedagoke, psiholoke i socioloke znanosti, komunikologija, .);
c) znanstveno-teoloka posebnost/autonomija: znanstveno istraivanje i praktino
odgojno djelovanje na podruju religioznog/vjerskog odgoja i obrazovanja .
 RELIGIJSKA PEDAGOGIJA I KATEHETIKA - ZASEBNA
ZNANSTVENA DISCIPLINA
Sv. Augustin (339. - De catechizzandis rudibus); 1593. - pojam theologia catechetica;
i J. B. Hirscher - prvo sustavno djelo: Katechetik oder der Beruf des Seelsorges (1831.)
Reforma teolokih studija prema projektu benediktinca F. S. Rautenstraucha (1734.-
1785.) na svim teolokim uilitima Austro-Ugarske monarhije (carica M. Terezija i car
Josip II.)
U to vrijeme (1774. godine) u teoloki se studij uvodi pastoralna teologija kao
samostalna teoloka disciplina, a katehetika se pouava ili kao grana pastoralne
teologije ili kao zasebna teoloka disciplina - a osobito se razvija od kraja 19.
stoljea naovamo;
Katehetika se krajem 19. i poetkom 20. st. otvara odgojnim znanostima i iri svoj
predmet istraivanja na religiozni odgoj u irem smislu (u poveznici sa kolom i
vjeronaukom u koli);
Stvara se naziv religijska pedagogija, ime se pokazuje tendencija njezina odvajanje
od pastoralne teologije i povezivanja s pedagogijom da ne bi shvaala kao
ista dedukcija i primjena dogmatske i moralne teologije u vjerskoj odgojnoj praksi;
Od tada postoje dva naziva dviju povezanih disciplina: religijska pedagogija i
katehetika;
Dvostruka pripadnost izvor napetosti i bogatstva (okretanje odgojnim
znanostima, povezivanje s kerigmatskom teologijom (J. A. Jungmann: Dogmu trebamo
poznavati, kerigmu moramo navijetati);
Pitanje nadreenosti i podreenosti pojmova/naziva ovisi o perspektivi promatranja, o
drutveno-crkvenim i teolokim kontekstima (ekskluzivni, inkluzivni, integracijski i
otvoreni pristup ili model).
 DEFINIRANJE I RAZDIOBA RELIGIJSKE PEDAGOGIJE I
KATEHETIKE
Katehetika
Sustavno i znanstveno promiljanje o katehezi u svrhu razumijevanja,
produbljivanja i voenja toga vanog odgojnoga i pastoralnog djelovanja,
Znanost komunikacije vjere u odreenoj kulturi,
Predmet prouavanja: kateheza u svojim raznim oitovanjima (pouka,
posredovanje, zajedniko razmiljanje, sakramentalna inicijacija, sustavan i
organiziran put sazrijevanja u vjeri, ).
Religijska pedagogija
Teoloka i odgojna znanost, koja se u kontekstu opeg odgoja i obrazovanja, bavi
religioznim i religijskim fenomenom i odgojem,
Teorija religijskoga posredovanja, u kontekstu ire crkvene vjersko-odgojne prakse.
Religijska pedagogija i katehetika, kao praktina teoloka znanost, u
kontekstu crkvene prakse, sustavno je i znanstveno razmiljanje (teorija) o
religioznom/vjerskom odgoju i katehezi (praksa) u svrhu shvaanja,
produbljivanja i provoenja vjersko-odgojnoga i pastoralnoga djelovanja Crkve.
Tradicionalna razdioba katehetike
1. Opa ili fundamentalna (narav, identitet i temeljne dimenzije kateheze);
2. Posebna ili diferencijalna (u odnosu na razliite naslovnike, mjesta kateheze);
/Postoji i trostruka podjelu: fundamentalna, materijalna, formalna - u materijalnu spada
prouavanje sadraja i tema katehetskog djelovanja, ustroj i ralanjivanje poruke, kriteriji izbora,
izvori sadraja i drugo, a uz formalnu: pedagoki i metodoloki aspekt prenoenja poruke vjere,
metode, ustroj, naslovnike, djelatnike, govor vjere, programiranje i sredstva.
 ZADAA RELIGIJSKE PEDAGOGIJE I KATEHETIKE
Istraivati i vrjednovati bogatu tradiciju religioznoga/vjerskoga odgoja Katolike
Crkve;
Na temelju Objave i Boje pedagogije, Tradicije, povijesnoga razvoja i kontinuiteta,
traiti nove putove navijetanja evanelja i vjerskoga odgoja u svijetu (udrutvu i
kulturi);
Kao praktina znanost, na razini teorije i prakse, odreivati sadraje, ciljeve, svrhu i
naela religioznoga odgoja i kateheze, odnosno religijsko-pedagokog i katehetskog
djelovanja Crkve, u poveznici i u skladu s naelima drugih teolokih znanosti (Sveto
pismo, dogmatika, moralka i druge );
Kao odgojna znanost, oslonjena na druge odgojno-obrazovne i drutveno-kulturne
znanosti, treba upoznati, razgraniiti i posredovati vjerodostojan poklad vjere u
skladu s Objavom i crkvenim Uiteljstvom, s naslovnicima i potrebama i
mogunostima njihova vjerskoga odgoja u konkretnim ivotnim, crkvenim i
drutvenim okolnostima;
U poveznici s ve navedenim, ima zadau odreivanja ciljeva i sadraja odgojnoga
djelovanja, novoga govora vjere, novih mogunosti, putova i metoda vjerskoga
odgoja i obrazovanja;
Istraivati razliita mjesta, naslovnike i uvjete religioznoga odgoja i kateheze;
Ispitivati i stvarati nove oblike religijsko-pedagokog i katehetskoga posredovanja,
uenja i pouavanja, odgoja i obrazovanja;
Interdisciplinarno se povezati i suraivati s drugim humanistiki i drutvenim
znanostima, koristiti njihove spoznaje i postignua, i integrirati ih vlastitu teoriju i
vjersko-odgojnu praksu .
 KRATKA POVIJEST CRKVNE KATEHEZE
U Novom zavjetu, neki primjeri :
Katehetska praksa povijesnoga Isusa (Govor na Gori, Susret sa
Samarijankom kod Jakovljeva zdenca, Uskrsli na putu u Emaus, .....)
Petrov navjetaj u Kornelijevoj kui;
Kratki saetci (formule vjere): pashalno otajstvo (1 Kor 15,3-5);
Znaenje pojma kateheza
glagol (kateheo) u NZ - 8x (eheo - jeati, pustiti da
odzvoni) + kata (na, niz, prema) odjekivati, uiniti da odjekuje;
u profanom grkom: priopiti, obavijestiti, uputiti u to.
Sveti Pavao: iskljuivo za pouavanje o sadraju vjere
U kontekstu NZ, kateheo oznaava:
svjedoenje te usmeno propovijedanje i pouavanje u
kranskoj vjeri da Rije Boja nae odjeka u sluateljima,
ponajprije u njihovu razumu (intelekt), da nanovo odzvoni u
njihovim uima i nae odjeka u njihovim srcima (doivljajni i
voljni in), i to u svom punom spasenjskom znaenju,
izazivajui odgovor vjere (ponaanje, djelovanje).
 Katehetsku praksu u NZ oznaavaju i drugi pojmovi:
didasko (uiti, pouavati)
homileo (govoriti, propovijedati)
paradidomi (predati, povjeriti)

Ti se pojmovi semantiki razlikuju od:

kerysso (navijestiti, proglasiti)
euangelizomai (propovijedati radosnu vijest, evangelizirati)
martyreo (svjedoiti, posvjedoiti)

Raznolikost oblika produbljivanja Rijei koja izgrauje zajednicu:

navjetaj, pouavanje, prorotvo, razluivanje, svjedoenje,
poticanje ...

Treba, ipak, razlikovanje izmeu:

prvog navjetaja (= evangelizacija) i
daljnjeg produbljivanja, tumaenja i uvrivanja vjere
(=kateheza)
 Kateheza u otakom razdoblju
U 2. i 3. stoljeu katehesis (kateheza) oznaava formalno pouavanje u
vjeri u okviru katekumenata i mistagogije /katekumenat sustavna kola
kranske inicijacije i kranskoga ivota (opisuje ga Hipolit Rimski);
Prednost se daje rjeem glagolu kateheo pred didasko;
Sv. Augustin: U svemu se moe pouavati, ali katehizirati se moe
jedino u objavljenoj, boanskoj istini;
Postupno: kateheza prije krtenja - kateheo; nakon krtenja didasko i
dr.

Kateheza u srednjem vijeku

Gasne starokranski katekumenat (5. st.), ali se catechizare i dalje
vee uz pojam katekumenata;
Katehizacija se odnosi na pouku/tumaenje vjere i pitanja koja se
postavljaju roditeljima i kumovima, osobito s obzirom na poznavanje
Vjerovanja, Deset zapovijedi, Oe naa, Grijesi, Djela milosra (postupno
se stvaraju katekizamske formule i katekizamska pitanja i odgovori);
Glavni oblik kateheze (pouka i odgoj u vjeri ve krtenih) postaju
katehetska propovijed i obiteljska kateheza;
Umjesto pojma kateheze postupno se uvodi pojam katekizam.
 Kateheza u novom vijeku Reformacija i Katolika obnova
U vrijeme reformacije catechizare ponovno dobiva ire, novozavjetno
znaenje: oznaava i pouavanje u vjeri ve krtenih;
Jaanje kolskog pouavanja i katehizacije - uz catechizatio za crkveno
pouavanje u vjeri ve krtenih rabe se institutio i eruditio (obuka,
nastava);
Poinje uskoro prevladavati termin catechizatio katehizacija, koji se vee
uz knjigu katekizma iz kojega se pouava u obliku pitanja i
odgovora;
od sveopeg Katekizma Tridentskog sabora za upnike 1566. (Catechismus ad
parrochos) do Katekizma Pija X. 1905./1912. (i Katekizma KC, pape I. Pavla II.,
1994.);
Katekizmi katolike obnove u 16. stoljeu (sastavljai velikog, srednjeg i malog
katekizma: Petar Kanizije na germanskom i Robert Bellarmin na romanskom
podruju koriteni (uz razne redakcije) preko 300 godina;
Osnovna sadrajna struktura katekizama (uz neke razlike): Vjerovanje,
Molitva, Sakramenti, Zapovijedi i kranski ivot, (s kratkom
eshatologijom);
Katehetska metoda:
vie teoloko pouavanje i doktrinarno tumaenje, nego pastoralno i vjersko-
odgojno izlaganje i posredovanje kranske poruke;
deduktivnost, biblijsko i liturgijsko siromatvo u kranskome pouavanju
uenje napamet, objanjavanje, primjena na ivot vezano uz postojanje
kranske sredine (okolnosti i mentalitet)
 Kateheza u razdoblju Katehetskog pokreta (kraj 19. st. do 2.
vat. sabora)
Katehetski pokret = niz crkvenih ideja, poticaja i pothvata usmjerenih na
redovito odravanje, obnovu i jaanje kateheze u Crkvi (Pio X.,
enciklika Acerbo nimis (1905.), Pio XI, dekret Provido sane (1935.);
prijelaz od knjige katekizma prema katehezi kao ivom dogaanju
(pedagokom inu, susretu) - novozavjetno (kerigmatsko) i ire odgojno
shvaanje kateheze: povratak crkvenim izvorima, prodor novih teolokih i
pedagokih strujanja (osobito u Njemakoj, Austriji, Francuskoj);
Tri glavna utjecaja na razvoj kateheze:
Pedagoki (do Drugog svjetskog rata):
Nova pedagoka i psiholoka strujanja (pozornost na naslovnike, didaktiki

procesi)
Kako bolje poduavati vjeronauk vodei rauna o razvojnoj dobi i

mogunostima djeteta (pedagogija i psihologija induktivna (psiholoka)

metoda, Mnchenska metoda, Zagrebaka metoda) i potom radna
pedagogija i aktivna kola
Liturgijski (utjecaj liturgijskog pokreta):
U katehezu ulaze: pjesma, slavlje, simboli, geste - razgorjeti srce

Razvija se katehetski model celebratio catechetica!

Teoloko-pastoralni (od 2. svjetskog rata do 2. vatikanskog sabora)

Teologija navijetanja /J. A. Jungmann (kerigmatska obnova: od tradicionalnog

katekizma k apostolskoj kerigmi i ivom navijetanju evanelja);

Naglasak u vjeronaunoj pouci: biblijska dimenzija i kristocentrizam.
 Kateheza nakon Drugog vatikianskog sabora i danas
Koncil izravno ne govori o katehezi, ali na novi nain promilja, definira i izlae sve
bitne odrednice kateheze: Rije Boju, vjeru, Crkvu, njezinu litugiju;
Koncil je evangelizacijski i pastoralno usmjeren - daje zamah navijetanju i
katehezi (smjernice Uiteljstva, promiljanja katehetiara, katehetska praksa);
Promovira cjelovito shvaanje kateheze, njezina identiteta, uloge i zadae u Crkvi, pa
se odmah nakon Sabora donose temeljni dokumenti o evangelizaciji i katehezi za
cijelu Crkvu:
a) Opi katehetski direktorij (1971.)
b) Evangelii nuntiandi (1975.) nakon Biskupske sinode o evangelizaciji (1974.);
c) Catechesi tradendae (1979.), nakon Biskupske sinode o katehezi (1977.)
d) Teoloka i pedagoka, evangelizacijska i katehetska naela i smjernice tih
dokumenata, iznova se promiljaju i redefiniraju u kontekstu novih crkvenih i
drutvenih okolnosti, u smjernicama novoga Opeg direktorija za katehezu
(1997.).
Crkvena kateheza se shvaa kao svjedoenje je i navijetanje Kristova otajstva,
temeljnih sadraja kranske vjere i ivota, koje ide za tim da u onima koji su ve uli
prvi navjetaj potakne procese dubljeg uvida, razumijevanja i prianjanja uza nj te
oblikovanja ivota iz pripadnosti Kristu i zajednici vjerujuih (usp. CT 5);
Kateheza je djelo Crkve, dogaa se u Crkvi i po njezinu nalogu, te uvijek ukljuuje
osobni susret, ivu rije koja svjedoi, tumai, rasvjetljava, potie, bodri, razluuje ...
SAETA DEFINICIJA: Crkva katehezu shvaa kao "svaki oblik sluenja Rijei Bojoj
koja je usmjerena shvaanju, produbljivanju i dozrijevanju kranske vjere bilo
osoba (pojedinca) bilo cijele kranske zajednica, odnosno Crkve (usp. E.
Alberich).