Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet u Sarajevu Odsjek za orijentalnu filologiju Studijska grupa: Turski jezik i knjievnost

Ime i prezime studentice: Dejla Khattab

Pojedine karakteristike infinitnih formi u kontrastivnoj analizi

(Na primjerima iz romana Orhana Pamuka Muzej nevinosti)

(Seminarski rad iz orijentalne filologije)

Predmet: Mentorka:

Tvorba rijei u turskom jeziku I Prof.dr. Kerima Filan

Sarajevo, Decembar 2011.

Sadraj

Uvod . Zakljuak

. .

. . .

. . .

. . .

. . .

. . . . .

. . .

3 4 8 9

Kontrastivna analiza infinitnih formi u knjievnoumjetnikom tekstu Bibliografija .

Uvod Polazei od injenice da sloene reenice u turskom jeziku predstavljaju zanimljiv materijal za prouavanje infinitnih formi, u ovom radu se analiziraju pojedine karakteristike proparticipa i participa. Vano je naglasiti da je za temeljito prouavanje potrebno detaljno itanje originalnog teksta na turskom jeziku i njegovog prevoda na bosanski jezik. Analiza karakteristika infinitnih formi, kao supstrata turskog jezika i analiza zavisnih reenica koje nastaju kao prevodni ekvivalenti u bosanskom jeziku, sprovedena je kontrastivnim itanjem originalnog teksta na turskom jeziku i njegovog reispisivanja u prevodu na na jezik. U ovom radu smo se sluili prevodom Pamukovog romana na hrvatski jezik jer u predmetu nae analize nisu uoljive razlike izmeu hrvatskog i bosanskog prevoda. Analiza proparticipa i participa primijenjena je na korpusu koji ine dva poglavlja (54. i 55. poglavlje) iz romana Muzej nevinosti Orhana Pamuka. Tumaenje pojedinanih primjera deskriptivnom metodom daje pojedine karakteristike o strukturi i funkcijama fenomena koji prestavljaju predmet analize. Izdvojene karakteristike predmeta analize su ograniene na navedeni korpus iz romana Orhana Pamuka. Analiza pokazuje da kontrastivno itanje knjievnoumjetnikog teksta prestavlja jedan od najboljih naina savladavanja problematike infinitnih formi, kao fleksibilnih struktura turskog jezika. Ovladavanje njihovim nainom upotrebe, za budueg orijenatlistu predstavlja orue zanata.

Kontrastivna analiza infinitnih formi u knjievnoumjetnikom tekstu 3

Baz dnemlerde haftann her gn onlar grrdm, baz dnemlerde ise bir ksknle, alnganla kaplr ya da Fsunu unutabileceimi sanr, onlara ok daha seyrek giderdim. 1 Bilo je razdoblja kad sam k njima odlazio svake veeri, a bilo je i onih kad sam ih viao mnogo rjee zato to sam im neto zamjerao i na njih se ljutio, ili zato to sam mislio kako u moi zaboraviti Fusun.2

U turskom jeziku imamo primjer asindetske sloene reenice. Prevod na bosanski jezik daje dvije sloene reenice sa uzrono-posljedinim odnosom glavnog i zavisnog dijela. Primjeujemo da u turskom originalu semantiki odnos uzroka i posljedice nije pokazan sintaksikim niti leksikim sredstvima. Slijedei primjer e posluiti kao ilustracija odnosa izmeu originalnog teksta i njegovog reispisivanja rukom prevodilaca:
Anlar birletiren ya da mzemizde olduu gibi, anlar ilerinde tayan eyalar birletiren izgiyi gzmzn nne getirmeye almak, hem izginin kanlmaz sonucunu, lm hatrlatt iin hem de izginin kendisinin-ou zaman hissettiimiz gibi-pek bir anlam olmadn yamz ilerledike acyla kavradmz iin zer bizi.3 Oneraspoloimo se kad nastojimo zamisliti crtu koja spaja trenutke, ili predmete koji u sebi nose trenutke, kao to su oni u mojemu Muzeju. S jedne strane, to nas razmiljanje podsjeti na neumitni kraj crte, na smrt. S druge pak strane, kako na ivot odmie, s tugom shvaamo, a esto i osjeamo, da naa crta nema neku posebnu vanost.4

Potpuna semantika recepcija reenice na turskom jeziku zahtijeva najmanje jedno ponovno itanje. Na semantiku utjee duina sloene reenice, ali i odstupanje od sintaksikog reda rijei. Razumljivo je da umjetniki tekst ne podrazumijeva nunost fabularnog (pravilnog sintaksikog) povezivanja rijei, ve pretpostavlja svojevrstan reenini sie kao red koji umjetnik unosi u reeninu strukturu. S druge strane, u prevodu na na jezik vidimo kako se sloena reenica razlae na tri zasebne reenice. U Pamukovoj reenici na turskom jeziku je rije o umjetnikom efektu koji proizvodi sintaksa jezika. Kontrastirajui rezultate zakljuujemo da sintaksa ne mora nuno
1 2

Orhan Pamuk, Masumiyet Mzesi, letiim Yay., Istanbul, 2008, str. 311. Orhan Pamuk, Muzej nevinosti, Vukovi i Runji, Zagreb, 2009, preveli s turskog Ekrem auevi i Kerima Filan, str. 272. 3 Orhan Pamuk, Masumiyet Mzesi..., str. 318. 4 Orhan Pamuk, Muzej nevinosti..., str. 278.

proizvoditi isti efekat. Prema tome, od prevodioca se oekuje da preslika osjeaj koji je prisutan u originalnom tekstu. Kako bi postigao iste rezultate, prevodilac se moe sluiti sredstvima razliitim od onih koje upotrebljava umjetnik. Pri tome je vano naglasiti sintaksiki elementi moraju biti semantiki ekvivalentni, ali ne i nuno podudarni.
Ben de kendimden bir rnek vereyim: Fsunun 1982 Nisannda takmaya balad bu Buren marka incecik kol saatini grr grmez, bunu yirmi beinci doum gnnde Fsuna benim hediye ediim, bugn kayp olan kutusundan saati kardktan sonra Fsunun annesi ve babasnn grmeyecei (kocas Feridun evde deildi) bir ara, ak mutfak kapsnn arkasnda beni yanaklarmdan p ve sofrada hep birlikte otururken saati annesi ve babasna mutlulukla gsterii ve beni oktan beri ailenin tuhaf bir yesi gibi kabul eden annesi ve babasnn bana tek tek teekkr edileri canlanr gzlerimim nnde. 5 Da i ja navedem jedan primjer: kad god vidim tanki runi sat marke Buren, koji je Fusun poela nositi u travnju 1982., sjetim se da sam joj ga poklonio za dvadeset peti roendan, da me je ona, izvadivi sat iz kutije koje danas vie nema, poljubila u oba obraza iza otvorenih kuhinjskih vrata u trenutku kada nas roditelji nisu mogli vidjeti (njezin mu Feridun, kao iobino, nije bio kod kue), da je, ispunjena sreom, za veerom pokazala sat roditeljima te da su mi njezin otac i majka, koji su me ve odavno smatrali neobinim lanom obitelji, zahvalili.6

Glagolska imenica na (y)i, koju Pamuk upotrebljava za razliku od mnogo frekventnije glagolske imenice na dik, u navedenom primjeru nije leksikalizirana i zadrava svojstva imenovanja glagolske radnje. Za razliku od glagolske imenice na -dik ova nema oznaku vremena. Prva reenica kojom junak naglaava da se radi o navoenju primjera, upuuje na radnju koja se desila u prolosti. Glagolskom imenicom na (y)i se postie efekat uestalosti, gdje se pripovijeda o radnji koja se desila u prolosti, ali koja je esto prisutna u sjeanju junaka. Analitikom formom grr grmez se dodatno naglaava uestalost opisivane radnje. Sredstvo imenovanja glagolske radnje i upotreba analitike forme naglaavaju oivljavanje dogaaja u junakovom sjeanju.

5 6

Orhan Pamuk, Masumiyet Mzesi..., str. 318-319. Orhan Pamuk, Muzej nevinosti..., str. 278-279.

Her eyden her zaman haberdar olduunu hissettiim Nesibe Hala, kapy bana atktan sonraki tuhaf sessilii krmak iin bireyler sylemeye hep dikkat ederdi. 7 Da ne bi zavladala neugodna tiina kad mi otvori vrata, teta Nesibe-uvijek sam imao dojam da sve zna-svaki bi put neto rekla.8

U turskom jeziku imamo primjer sloene reenice sa proparticipom u funkciji atributa, a koji ima svog objekta. Upravo je zanimljiv nain na koji se objekat proparticipa izraa na naem jeziku. Naime, u turskom jeziku su infinitne forme fleksibilne strukture koje ine supstrat turskog jezika. Dva proparticipa mogu stajati jedan do drugog, ali u prevodu na na jezik nuno nastaju dvije zavisne reenice. U naem primjeru se pribjegava umetnutoj reenici i tako informacija koja se odnosi na tetu Nesibe sa poetka reenice prelazi na kraj. Ako u analizu ukljuimo kontekst cjelokupnog knjievnoumjetnikog teksta, za glavnog junak Kemala je od velike vanosti informacija kojom se kazuje da je tetka jedna od onih ljudi koji uvijek znaju sve. Kemal se nada da zapravo niko ne nasluuje stvarni razlog njegovih veernjih posjeta. U turskom jeziku dva proparticipa koja slijede jedan za drugim signaliziraju mjesto u reenici koje je od posebne vanosti. Moe se primjetiti da je u prevodu na na jezik, umetnutom reenicom koja se istie u tekstu, postigut isti efekat. Pri tome treba imati u vidu to da se objekatski odnos izmeu proparticipa i njegovog objekta u prevodu ne moe prikazati na nain koji e sluiti istoj svrsi.
Bu, hem Fsunlarn kapsn sekiz yl Fsunun ak iin andrm olduum iin bana tuhaf, takntl, korkulacak bir kii gibi bakan okurlarn saygsn kazanmam iin nemli, hem de Fsunlarn evindeki hayat anlamak iin.9 S jedne strane, to mi je vano kako bih stekao naklonost itatelja koji u meni vide udnu, nametljivu i odbojnu osobu s obzirom na to da sam zbog ljubavi prema Fusun osam godina opsjedao kuu njezine obitelji; s druge pak strane, tako e razumjeti ivot u Fusuninoj kui.10

Kroz navedeni primjer je mogue primjetiti pojedine osobine glagolskih imenica na me/ma i -mek/mak. Vidljivo je da glagolske imenica na -ma i mak sa postpozicijom iin u prevodu na na jezik daju namjernu zavisnu reenicu. Osim toga, za na primjer je
7 8

Orhan Pamuk, Masumiyet Mzesi..., str. 322. Orhan Pamuk, Muzej nevinosti..., str. 282. 9 Orhan Pamuk, Masumiyet Mzesi..., str. 312. 10 Orhan Pamuk, Muzej nevinosti..., str. 273.

posebno zanimljivo to u sintagmi kazanmam iin imamo preciziran subjekt, a namjera sadrana u njoj je se tie glavnog junaka. S druge strane, u sintagmi anlamak iin nije preciziran subjekt. Ovim nainom nominalizacije autor postie uopeno znaenje kojim se itatelji upuuju na potrebu razumijevanja ivota Keskinovih. Kemalova tenja za stjecanjem naklonosti itatelja je individualna, a razumijevanje ivota Keskinovih se ne tie samo njega. Potrebno je da itatelji shvate okolnosti u kojima se razvija Kemalova ljubav i da osjete atmosferu u kui njegovih domoina. Upotreba ova dva proparticipa u istoj reenici, daje mogunost za razumijevanje njihove funkcije i razliitosti njihove upotrebe.
Bu srada snfa ge giren bir renci gibi grnmez olmaya alarak hemen yerime oturur ve bir anda kendimi ok iyi hissederdim.11 Zatim bih sjeo na svoje mjesto trudei se biti neupadljiv, kao uenik koji je zakasnio na sat, i najednom bih se osjetio vrlo dobro.12

Kada itamo prevod reenice na na jezik primjeujemo da je znaenje gerunda na erek/arak, znaenje naina i okolnosti vrenja radnje, dosljedno primijenjeno u prevodu. To nas upuuje na shvaanje Kemalove radnje kao namjere. Sintagmu grnmez olmak moemo prevesti kao biti neupadljiv. Meutim, u turskoj reenici se zapravo izraava elja junaka, koji zbog neugodnosti situacije u koju se uvijek iznova dovodi, eli biti nevidljiv. U skladu s tim, analizom dolazimo do jo jedne od varijanti prevoda iste reenice: Zatim bih sjeo na svoje mjesto elei da me niko ne vidi, kao uenik koji je zakasnio na sat, i najednom bih se osjetio vrlo dobro. Navest emo jo jedan primjer u kojem se mijenja funkcija infinitne fome u odnosu njenu izvornu funkciju u turskoj reenici:
lk gidiim Nesibe Halann Akamlar bekliyoruz! demesinden on bir gn sonra, 23 Ekim 1976 Cumartesi olduuna ve ukurcumadaki son akam yemeimizi Fsun, ben ve Nesibe Hala 26 Austos 1984 Pazar gn yediimize gre, aradan 2864 gn gemi. 13 Od prvoga posjeta, koji je uslijedio jedanaest dana nakon to me je teta Nesibe pozvala da uveer svratim kad god mogu

11 12

Orhan Pamuk, Masumiyet Mzesi..., str. 324. Orhan Pamuk, Muzej nevinosti..., str. 283. 13 Orhan Pamuk, Masumiyet Mzesi..., str. 310-311.

(bilo je to 23. listopada 1976. godine), pa do ponedjeljka 27. kolovoza 1984. godine, kad smo Fusun, ja i teta Nesibe posljednji put skupa veerali, prola su ukupno 3223 dana.14

Proparticio na dik sa postpozicijom gre upuuje na zakljunu misao, kao to je vidljivo u reenici na turskom jeziku. Kontrastivnom analizom moemo pratiti promjenu koju doivljava infinitna forma. U prevodu na nae jezik gubi se zakljuna funkcija i ista reenica postaje izjavna reenica.

Zakljuak Kontrastivna analiza razliite upotrebe infinitnih formi potvruje njihovu karakteristinu fleksibilnost. Usporedno itanje istog teksta na turskom i bosanskom jeziku predstavlja najbolji nain prouavanja takvih fleksibilnih struktura ako uzmemo u obzir da se kroz svaki novi primjer pojavljuju i primjeri novih osobina. Analiza je pokazala da se funkcija infinitne forme u reenici moe promijeniti prevoenjem reenice na bosanski jezik. Zanimljivo je da semantiki odnosi koji su u prevodu vidljivi na nivou sintakse, u reenici na turskom jeziku ne moraju biti pokazani sintaksikim, niti leksikim sredstvima. Kroz pojedine primjere, kada se srodni proparticipi pojavljuju zajedno, moemo razumjeti razliitost njihove upotrebe. Analiza pokazuje i odnos izmeu originalnog teksta na turskom jeziku i njegovog prevoda, te pokazuje odreene zahtjeve koje sam tekst stavlja pred prevodica. Primjeujemo da gramatiki opis odreene infinitne fome, ne mora nuno rezultirati najboljom varijantom prevoda. Analiza pokazuje da je, posebno u romanima velikog obima, kontekst najbolji pokazatelj stvarne semantike teksta.

Bibliografija
14

Orhan Pamuk, Muzej nevinosti..., str. 271.

1.

Pamuk, Orhan, Masumiyet Mzesi, letiim Yay., Istanbul, 2008. Pamuk, Orhan, Muzej nevinosti, Vukovi i Runji, Zagreb, 2009, preveli s turskog Ekrem auevi i Kerima Filan.

2.