1 predavanje

AMBALAA ISTORIJAT A M B A L A A - ISTORIJAT U praistoriji su ljudi konzumirali hranu na mjestu na kojem su do nje doli i pili vodu iz prirodnih izvora. Vremenom se ukazala potreba za prikupljanjem, prenoenjem i uvanjem biljnih plodova i vode. Tada se ovjek susreo sa onim to danas nazivamo ambalaom. Budui da na postoje pisani dokumenti, moe se samo pretpostaviti da je to bila ambalaa od prua, koe i sve to je bilo pri ruci, to je ovjek pronaao ili napravio. Postoje dokazi da su drvene bave (burad) za vino postojale oko 2.800 godine pr.n.e. Oko 530 god. pr.n.e. znalo se za upove i amorfe, namijenjene za vodu, vino i dr. Staklene boce su se koristile u Egiptu prije vie od 4 hiljade god, a Feniani su poeli koristiti duvano staklo za izradu nakita i ambalae oko 400-300 god.pr.n.e. Negdje oko 150 god.pr.n.e. Kinezi su otkrili postupak dobijanja papira, to je omoguilo razliitu upotrebu papira pa i za pakovanje robe. Intenzivniji razvoj u sferi ambalae usledio je formiranjem naselja sa veim brojem stanovnika i potrebi prikupljanja namirnica sa veih udaljenosti i njihovim uvanjem i podjelom na jednom mjestu. To je uslovilo pojavu posuda veih zapremina i poetak proizvodnje ambalae od pamunih, a kasnije i jutenih tkanina. Intenzivniji razvoj u sferi ambalae usledio je formiranjem naselja sa veim brojem stanovnika i potrebi prikupljanja namirnica sa veih udaljenosti i njihovim uvanjem i podjelom na jednom mjestu. To je uslovilo pojavu posuda veih zapremina i poetak proizvodnje ambalae od pamunih, a kasnije i jutenih tkanina. Prekretnicu u proizvodnji ambalae, donosi industrijska revolucija i to je nadmailo sva prethodna dostignua ljudkog roda, kako na podruju ambalanih materijala, tako i pakovanja i distribucije.

U SAD-u je 1817 god, poela proizvodnja metalnih kutija limenki za pakovanje namirnica konzervisanih toplotom. Aluminijum je otkriven 1827 god, a neto kasnije nagovijetena je njegova upotreba kao ambalanog materijala. Prva metalna tuba pojavila se 1841 god, a nekoliko godina kasnije staklenka sa navojnim poklopcem i plutanim ulokom, a staklene boce za mlijeko 1884 u SAD-u, a u to vrijeme i transportna ambalaa i prva kutija od valovitog kartona. Pri samom kraju 19 vijeka na scenu je stupio celofan, a na samom poetku 20 vijeka proizvedena je elina burad za transport ulja. Godine 1907 Bakeland pronalazi prvu plastinu masu bakelit, a papir impregniran voskom pojavljuje se 1912. Godine 1925. pronaen je polistiren, koji je, najavio eru plastinih masa. Poslije toga se moe govoriti o eri polimernih (plastinih) materijala, koja jo uvijek traje. Od 1950 godine poinje razvoj velikog broja fleksibilnih (savitljivih) materijala (razliite kombinacije aluminijumske folije, plastinih masa, celofana ili papira), ija se ekspanzija i dalje oekuje. Pojava aluminijuma i plastinih masa kao i njihova kombinacija u formi fleksibilnog amb. materijala, omoguila je razvoj savremenih tehnologija -sistema pakovanja (Tetra-pack, Brik pack, Hypa pack, Doy pack, Pure pack). Danas se jedan dan u razvoju, proizvodnji i primjeni ambalae moe uporediti sa vjekovima u prolosti. Pojavom savremenih ambalanih materijala, razvila se i oprema za njihovu proizvodnju. Istovremeno je razvijena i tehnologija izrade ambalae i pakovanja proizvoda, ime je osiguran prelazak sa rune na mainsku, odnosno bru i ujednaeniju proizvodnju ambalae i pakovanja namirnica. Zahvaljujui optem razvoju i napretku nauke i tehnike, od 1940 godine do danas, na podruju proizvodnje posebnih vrsta amb. i razvoja tehn. pakovanja, uinjeno je vie nego u cjelokupnom prethodnom razdoblju. U prvo vrijeme namirnica se pakovala tako to je potroa donosio svoju ambalau, a postupci pravog pakovanja zapoinju u razdoblju pojave povratne ambalae. Zbog ekonomskih i tehnikih razloga, u dananje se vrijeme namirnice uglavnom pakuju u nepovratnu ambalau.

Kao prva oprema za pakovanje su jednostavne maine za runo pakovanje, a bile su malog kapaciteta koji je zavisio uglavnom od vjetine radnika. Sljedei korak ine poluautomatske maine za pakovanje, gdje se dio operacija obavlja automatski, a dio runo. Sljedeu generaciju ine automatske maine za pakovanje. Tu se funkcija radnika svodi na osiguranje ambalae i robe za pakovanje kao i odnoenje upakovanih proizvoda. Linije za pakovanje su napravljene od vie strojeva, od kojih svaki obavlja jednu funkciju tokom pakovanja. U zavisnosti od ukomponovanih maina, linije mogu biti: - poluautomatske - automatske, - a posljenju generaciju ine kibernetike linije za pakovanje Kod kibernetikih linija za pakovanje, operacije su upravljene raunalom, a svaka sljedea operacija se izvodi samo ako je izvrena prethodna, tako da predstavljaju intiligentne linije. U dananje vrijeme se raspolae linijama za: - oblikovanje ambalane jedinice - za postavljanje odreene koliine proizvoda u oblikovanu ambalau - za razliite naine zatvaranja (pod vakumom ili u atmosferi izmijenjenog sastava) - za etiketiranje i oznaavanje (sigiranje) - za oblikovanje kartonske ambalae - za skupno (zbirno) pakovanje Izraeni su i ureaji za pranje povratne staklene i plastine (transportne) ambalae, za paletizaciju, kao i ureaji za oblikovanje transportnih jedinica tzv. mekih pakovanja. Ova tehnika esto je kompjuterizovana i predstavljaju posljednju rije tehnike i nauke. Postoje i posebne kompletne visoko - automatizovane linije, za pakovanje npr. mlijeka, piva, sokova, koje u potpunosti zamjenjuju ljudski kadar i osiguravaju ujednaen i siguran kvalitet pakovanja. A M B A L A A - DEFINICIJA

Bilo koji materijal koji slui za izradu cijele ili samo nekog dijela ambalae naziva se ambalani materijal. Osnovne sirovine u proizvodnji ambalanih materijala u optem smislu su: - drvo (jedno i dvogodinjih biljaka ) - metali - staklo - nafta i zemni plin - tekstilne sirovine - nemetali i druge sirovine Ambalaa se proizvodi od ambalanih materijala u uem smislu, pod kojima se podrazumijevaju materijali pripremljeni za neposrednu proizvodnju ambalae. Pod tim se pojmom podrazumijevaju: - drvene daske i letve - papir i karton - elini limovi, trake i ploe - aluminijumske folije i trake - polimerni materijali, filmovi, folije i trake - tkanine i kombinovani amb.materijali Pod pojmom primarne ambalae podrazumijevaju se posude razliitog oblika i veliine, izraene od ambalanih materijala u uem smislu u koje se pakuje, transportuje, skladiti i prodaje namirnica. Tu spadaju i zatvarai, poklopci i epovi. Pod sekundarnom ambalaom se radi o ambalanim oblicima koji se oblikuju od vie primarnih ambalanih jedinica koje omoguavaju racionalniji transport i manipulaciju robom. Tu se mogu ubrojiti razne kartonske kutije, gajbice, kontejneri.

FUNKCIJA AMBALAE
ZAHTJEVI ZA USPJENOM AMBALAOM ta se oekuje od ambalae koja se koristi za pakovanje odreenih namirnica ?

M N O G O, jer se od pravilno izabrane ambalae zahtijeva da:

- prihvati proizvod bez rasipanja - titi upakovani sadraj od svih vanjskih nepoeljnih uticaja, - da ne reaguje sa proizvodom i da mu ne mijenja osnovna fizika, hemijska i senzorna svojstva. - da ispunjava zakonsku regulativu i specifine sanitarne i trgovake propise. Pored navedenog ambalaa mora ispunjavati i sljedee: - da na najbolji nain prezentuje upakovanu namirnicu krajnjem potroau - da je jednostavna, praktina i efikasna - da u postupku pakovanja ne zahtijeva skupu i komplikovanu opremu - da je ekonomina - da ne zagauje okolinu, odnosno da je pogodna za reciklau Kada se upakovana namirnica nae na policama maloprodaje, kupac je treba zapaziti u mnotvu drugih. To znai da namirnicu prodaje upravo ambalaa. Hoe li kupac ponovo kupiti istu namirnicu u istoj ambalai zavisi od toga kolko je bio zadovoljan cijenom, kvalitetom i koliinom namirnice. Iz navedenog proizlazi da ambalaa ima sljedee funkcije: - zatitnu - skladino-trensportnu - prodajnu - upotrebnu Kod kvalitetne ambalae sve te funkcije trebaju biti dobro istaknute i meusobno usklaene. ZATITNA FUNKCIJA AMBALAE Ambalaa mora prihvatiti namirnicu i zatititi je u cijelom ciklusu od trenutka pakovanja, tokom transporta, skladitenja i prodaje do konane upotrebe.

Ambalaa mora osigurati integritet sadraja, onemoguiti rasipanje, a time i gubitak mase namirnice. Ona mora zatititi upakovanu namirnicu od djelovanja fizikih uticaja, odnosno osigurati proizvod od lomljenja, gnijeenja i drugih promjena oblika. Ambalaa mora zatititi upakovani proizvod od djelovanja vanjskih uticaja koji mogu dovesti do fizikih, hemijskih ili mikrobiolokih promjena. MEHANIKO-FIZIKA ZATITA Razne mehanike neistoe i praina mogu kontaminirati namirnicu, a zatitu od toga, prua jedino ambalaa koja je na odgovarajui nain zatvorena. Ponekad se neka namirnica uva u skladitu zajedno sa neprehrambenom robom (nafta, deterdent, sredstva za zatitu biljaka). Jasno je da u takvim sluajevima samo pravilno odabrana ambalaa moe zatititi namirnicu. Ambalaa titi namirnicu i od insekata (crvi, muhe, moljci, ose i dr.). Ambalaa titi namirnicu i od glodara (mievi, pacovi), koji unite ambalau (papir, karton, tekstil, polimere), namirnica e nestati, a preostali dio e biti kontaminiran. ZATITA OD DJELOVANJA KISEONIKA Neki od sastojaka namirnica tee, a neki lake podlijeu reakcijama oksidacije, a akceptor elektrona je najee molekulski kiseonik, kao normalni sastojak atmosfere. Posljedice oksidacije mogu se manifestovati na razliite naine, a najee promjenom boje, ukusa i mirisa. Pogreno bi bilo shvatanje da je kiseonik nepoeljan i tetan u svim sluajevima. U nekim sluajevima njegova prisutnost ili otsutnost nema nikakvih posljedica npr. pakovanje soli ili eera. U nekim sluajevima ambalaa mora dozvoliti kontakt namirnice sa kiseonikom (kod pakovanja svjeeg ohlaenog mesa gdje kiseonik sudjeluje u oksidaciji mioglobina u oksimioglobin. Jo izraeniji sluaj potrebe za kiseonikom predstavlja svjee voe i povre. Nedostatak kiseonika brzo bi doveo do prestanka ivota biljne elije i kvarenja, odnosno propadanja takve namirnice. Borba protiv oksidacionih procesa svodi sa na borbu protiv kiseonika, a jedinu barijeru protiv kiseonika predstvlja upravo ambalaa i ako je ambalaa nepropusna, oksidacione promjene prestaju utrokom prisutnog kiseonika u sadraju.

U cilju eleminisanja zarobljenog kiseonika u pakovanju, nekim se namirnicama mogu dodavati antioksidansi koji imaju vei afinitet prema kiseoniku tj. oni se rtvuju kako bi spasili lakoosidacione komponente u namirnici. Odreene namirnice, posebno osjetljive prema oksidaciji mogu se pakovati tako da se iz ambalae i namirnice odstrani vazduh/kiseonik i takvo pakovanje je poznato pod nazivom pakovanje pod vakumom. Druga mogunost zatite od kiseonika je pakovanje u modifikovanoj atmosferi. U ovom sluaju se nakon uklanjanja vazduha umjesto njega u ambalau sa sadrajem ubacuje ugljen dioksid ili azot ili neki inertni gasovi. Ambalaa ima zadatak da osigura odravanje vakuma ili da ne dozvoli promjenu sastava zatitnih gasova. Stoga ambalaa mora biti nepropusna ili malo propusna za gasove (kiseonik, ugljen dioksid ili azot). Da bi ambalaa bila nepropusna ili malo propusna za gasove mora biti izraena od nepropusnog ambalanog materijala za gasove i mora biti hermetiki zatvorena. U nepropusnu ambalau moe se ubrojiti staklena, metalna i neke vrste od kombinovanih ambalanih materijala. U sluaju staklene i metalne ambalae hermetinost se postie krunim spojem, poklopcima i dr., a kod kombinonanih zavarivanjem termoplastinog sloja. Sve ostale vrste ambalae mogu se svrstati u propusnu ambalau, pri emu ambalaa moe biti malo propusna (plastina i ambalaa od vieslojnih plastinih i kombinovanih ambalnih materijala) ili propusna u veoj mjeri (papir, karton i tekstilna ambalaa). ZATITA OD DJELOVANJA VLAGE Ambalani materijali mogu se podijeliti na one koji se vlae (upijaju vodu) i one koji se ne vlae. U ambalane materijale koji se vlae ubrajaju se: papir, karton, drvo, tekstil. Ambalaa izraena od ovih materijala je propusna na vodenu paru i vodu, a ukoliko su navlaeni u veoj mjeri, moe doi i do raspadanja ambalae i gubitka proizvoda (papir, karton). Svi ostali ambalani materijali ubrajaju se u grupu koji se ne vlae. To su staklo, materijali od metala i polimernih materijala, kao i kombinovani ambalani materijali, ukoliko papir ili karton nisu povrinski slojevi. Staklo je inertno na djelovanje vlage, a proizvedena ambalaa je nepropusna za vodenu paru.

Ambalani materijali od metala nisu propusni za vodenu paru, ali su metali podloni korozionim promjenama. Svi polimerni ambalani materijali su manje ili vie propusni za vodenu paru. Ta propusnost je posljedica strukture polimera i dodataka, meutim kako se sami ne vlae, potpuno osiguravaju upakovane proizvode od uticaja vlage. Kombinovani ambalani materijali se proizvode spajanjem polimernih, metalnih i slojeva kartona i papira. Kada su povrinski slojevi od polimernih materijala, ambalaa se ne vlai. Ako je vanjski sloj papir, to se rijetko koristi, papir se moe navlaiti, ali je proizvod zatien od vlaenja zbog prisutnosti polimernih ili/i metalnih slojeva. Kako se vlaga nalazi u samom proizvodu od ambalae se zahtijeva da zatiti upakovani proizvod od razmjene vlage sa okolinom tj. da se udio vlage u upakovanom proizvodu ne poveava ili smanjuje. S obzirom na veliki raspon udjela vode u namirnicama (0,1 -100%), moe se pretpostaviti da ambalaa nema podjednak znaaj kada je u pitanju zatita namirnica od vlage. Kada je u pitanju uticaj vanjske vode (kia, snijeg i dr) ta voda moe doi u dodir sa namirnicom na mjestu spajanja (drveni sanduci) ili prodrijeti usled kvaenja ambalanog materijala (papir, karton, tekstil). Voda se moe pojaviti i u zatvorenoj ambalai usljed kondenzacije vodene pare ili voda od znojenja. To se dogaa uglavnom u svjeim namirnicama biljnog porijekla (voe i povre, itarice) u kojima se disanjem oslobaa voda. Namirnice se meusobno vrlo razlikuju po udjelu vode. Kod namirnica koje sadre visok udio vode, neposredno iznad namirnice dolazi do stvaranja odreene zasienosti vazduha i takva namirnica ne moe biti higroskopna. Kod osuenih namirnica je normalno svojstvo da iz atmosfere sa uobiajenim udjelom vode prima vodenu paru dok se ne postigne ravnotena vrijednost (mlijeko u prahu, konditorski proizvodi). ZATITA OD ELEKTROMAGNETNOG ZRAENJA Elektromagnetna zraenja talasnih duina 200-750 nm mogu uticati na hemijske promjene upakovanih namirnica. To je podruje nevidljivog UV spektra (200- 380 nm) i vidljivog spektra (380-750 nm). Svako elektromagnetno zraenje posjeduje odreenu energiju koja je obrnuto proporcionalna talasnoj duini, to znai da je VS manje tetan od UV sprktra.

Ukupna energija elektromagnetnog zraenja koja stigne na povrinu ambalae rasporeuje se na: - reflektovani, proputeni i apsorbovani dio Samo energija apsorbovanog dijela zraenja pretvara se u toplotu i troi na odvijanje odreenih hemijskih reakcija u upakovanoj namirnici. Ambalaa u potrebnoj mjeri mora zatititi namirnicu od tetnog elektromagnetnog zraenja i to naroito kod fotoosjetljivih proizvoda. U svakodnevnim uslovima upakovana namirnica nije izloena UV zraenju, budui da UV zrake u dobroj mjeri apsorbuje ozonski omota. Nesporno je da je intenzitet eventualnih promjena u namirnici uslovljen duinom i intenzitetom elektromagnetnog zraenja. U okviru vidljivog dijela spektra, sigurno je da direktno sunevo zraenje ima negativan uticaj na kvalitet namirnice u poreenju sa difuzionim svjetlom. U pogledu propusnosti prema elektromagnetnom spektru od 200-750 nm, ambalani materijali se dijele na nepropusne i propusne. U nepropusne ambalane materijale se ubrajaju drvo, papir, karton, metalni i kombinovani amb. materijali. U grupu propusnih ambalanih materijala se ubrajaju staklo i polimerni amb. materijali. esto se postavlja zahtjev da amb. bude providna, a pod providnou se podrazumijeva da proputa spektar 380-750 nm, a u izvjesnoj mjeri moe biti propusna i za UV. Providnost se moe smanjiti ili ublaiti bojenjem ambalanog materijala ili uvoenjem UV spektra u strukturu ambalanog materijala. ZATITA OD DJELOVANJA MIKROORGANIZAMA Sa aspekta ambalae od posebnog su interesa neki m.o. iz grupe bakterija, kvasaca i plijesni. To su organizmi koji za svoj ivot, rast i razmnoavanje koriste gotovu organsku materiju (hranu), a produkti njihovog metabolizma mogu imati neugodan ukus i miris i biti tetni za zdravlje ljudi.
o

Za razvoj m.o, na namirnicama potrebna je vlana sredina i odgovarajua temperatura (20-40 C). Neki m.o. (aerobni) mogu se razvijati samo na povrini, jer im je neophodan kiseonik.

Anaerobnim oblicima kiseonik nije potreban te se mogu razvijati u unutranjosti namirnice i u ambalai koja je nepropusna za kiseonik. Sve namirnice se mogu podijeliti na lakokvarljive (odlikuju se visokim sadrajem vode meso, mlikeko, povre ...) i mikrobioloki stabilne (odlikuju se relativno malim sadrajem vode med, eer, so, razni zaini, ulje, sueni proizvodi i dr.). Kvarenje lakokvarljivih namirnica izazivaju mikroorganizmi sadrani u njima ili dospjeli u njih iz okoline ili u procesima prerade. Upravo u spreavanju naknadne kontaminacije ambalaa igra najvniju ulogu i to od trenutka pakovanja pa do krajnje upotrebe, a da bi izvrila svoju funkciju zatite, ambalaa mora biti: - nepropusna za mikroorganizme - hermetiki zatvorena - pogodna za konzervisanje upakovanih namirnica Ambalani materijali nepropusni za gasove, materijali koji se ne vlae i nepropusni za vodenu paru, nepropusni su i za mikroorganizme. Da bi ambalaa u potpunosti zatitila upakovani proizvod od mikrobioloke kontaminacije, mora biti hermetiki zatvorena, jer do naknadne kontaminacije proizvoda u ambalai najee dolazi upravo zbog propusta pri zatvaranju. Postupcima konzervisanja mogue je mikrofloru unititi tokom same proizvodnje, a hranu pakovati u aseptikim uslovima. ei je sluaj da se konzervie upakovana namirnica, a najee se primjenjuju postupci pasterizacije i sterilizacije u vodi i vodenoj pari. Ambalaa mora biti nepropusna za mikroorganizme i mora izdrati sve uslove konzervisanja toplotom bez promjene svojstava. Stoga se za to koristi ambalaa izraena od metala, stakla, kombinovanih i polimernih materijala koji se ne mijenjaju kod temeraturi pasterizacije i sterilizacije (100-125 oC). ZATITA OD DJELOVANJA TOPLOTE Toplota je jedan od faktora koji moe imati utica na promjene upakovane namirnice. Porastom temperature intenzivira se razvoj mikroorganizama i/ili hemijskih reakcija koji negativno utiu na kvalitet namirnice i dovodi do skraivanja roka upotrebljivosti. Odmrzavanjem smrznutih proizvoda, takoe dolazi do smanjenja kvaliteta upakovanog sadraja.

U kojoj mjeri ambalaa moe zatititi upakovane proizvode od promjene temperature, zavisi od toplotne provodljivosti ambalanog materijala. Metalna ambalaa se odlikuje dobrom toplotnom provodljivosti, a manju ima ambalaa od kartona i ekspandiranih polimernih materijala (stiropor). SKLADINO-TRANSPORTNA FUNKCIJA Koritenje skladino-transportnog prostora treba se posmatrati sa aspekta odnosa oblika i dimenzija upakovane namirnice i ambalae. Oblik i dimenzije ambalae trebaju biti prilagoeni obliku i dimenzijama same namirnice. U suprotnom e biti nedovoljno iskoritenje prostora ambalae. Ambalaom u obliku kvadra moe se dobro iskoristiti prostor transportne ambalae, vozila i skladita. Za razliku od toga, oblikom valjka, tetraedra i sl. za oko 20% pa i vie se slabije iskoritava prostor. Stabilnost sloene robe znatno se poveava ukrtanjem i povezivanjem transportnih jedinica prilikom slaganja. RACIONALIZACIJA UNUTRANJEG TRANSPORTA Pod unutranjim transportom se podrazumijeva svako kretanje, premijetanje i transport osnovne sirovine, pomonog materijala, prazne i napunjene ambalae unutar kruga proizvodnog pogona. Taj se transport moe provesti runo ili pomou raznih skladinih vozila, a ambalaa mora biti prilagoena ovoj vrsti transporta. Za runi unutranji transport ambalaa po dimenzijama i masi, mora biti prilagoena prosjenom ovjeku, kako bi je on, bez pretjeranog troenja energije mogao podii, nositi i slagati upakovane proizvode. Pri unutranjem transportu pomou skladinih vozila masa pojedinih komada upakovane robe nije toliko vana kao pri runom prenoenju. U ovom sluaju vaan je oblik ambalae jer od njega zavisi iskoritenost vozila i stabilnost sloene robe. Ako se roba transportuje sloena na palete, treba uskladiti dimenzije ambalae sa dimenzijama palete, a sobzirom na stabilnost slaganja na paletu pogodniji su oni oblici i dimenzije gdje je mogue ukrtanje i povezivanje jedinica prilikom pakovanja. Visina slaganja na paletu zavisi od volumne mase robe, pa bruto masa ne treba da je vea od 1 tone, a visina lake robe ne via od 1 metar.

PRODAJNA FUNKCIJA Kako bi ambalaa u potpunosti obavila svoju prodajnu funkciju, ona mora ispuniti odreene uslove: Ako se volumen ambalae i u njoj upakovane robe poveavaju, smanjuju se ukupni trokovi i sa aspekta ekonominosti bilo bi najbolje da se koristi ambalaa to veih dimenzija. Meutim u savremenim uslovima isporuuje se roba u vidu prodajnih jedinica koje moraju odgovarati potrebama kupca. Za odreivanje koliine upakovane namirnice mjerodavna je njena postojanost i vrijedi princip to je odrivost manja i koliina upakovane namirnice treba biti manja. POVEANJE OPSEGA PRODAJE Jedan od osnovnih zadataka ambalae u okviru prodaje je njen doprinos poveanju opsega prodaje privlaenjem novih i povremenih kupaca. Svi se potroai u samoposlugama na ponaaju na isti nain: - jedan dio potroaa dolazi sa unaprijed pripremljenim popisom ta treba kupiti, - neki potroai imaju pripremljen samo okvirni popis, - jedan dio potroaa odlazi u trgovinu bez prethodno pripremljenog popisa. Sve tri grupe potroaa mogu kupiti i neto to nisu planirali, a to se ee dogae drugoj, pogotovo treoj kategoriji potroaa, posebno mlaim kupcima. U odnosu prema robi, potroai se takoe mogu svrstati u tri kategorije: - prva kategorija kupaca orjentie se na jednu marku i kupuje robu odreenog proizvoaa, - druga kategorija kupaca orjentie se ne proizvode bez obzira na marku i proizvoaa, - trea kategorija kupaca je bez ikakvih predispozicija i odluku o kupovini donosi na licu mjesta - u trgovini Ova klasifikacija potroaa moe posluiti kao putokaz u poveanju opsega prodaje robe pomou ambalae. Za kupce sa unaprijed pripremljenim planom, dovoljno je da je ambalaa toliko upadljiva da je lako pronae.

U elji da se povea opseg prodaje, posebnu panju treba posvetiti kupcima koji ne planiraju kupovinu, kupcima koji nisu lojalni odreenim proizvoaima i kupcima koji vole probati nove proizvode. Poveanje opsega prodaje pomou ambalae postie se tako to ambalaa mora privui panju potencijalnog kupca i uticati na njega da se odlui na kupovinu. Prije kupovine, pogotovo neplanirane, kupac mora uoiti proizvod i da ambalaa privue njegovu panju i pobudi njegov interes oblikom ambalae, bojom ili kontrastom boja, oblikom i veliinom slova i dr. i treba da zadri njegov pogled da bi se potencijalni kupac odluio na kupovinu. Potencijalni kupac mora biti uvjeren da je proizvod koji namjerava kupiti onaj pravi. Kupac obino identifikuje proizvod i njegov kvalitet sa svojstvima ambalae. Iz tih razloga ambalaa mora dobro prezentovati proizvod i da kod kupca izazove odreenu impresiju. Razumljivo je da se impresija o prozvodu ne treba bitno razlikovati od stvarnih svojstava proizvoda. To bi bila prevara kupca, a kupac shvaenu prevaru dugo pamti. Svaki kupac nastoji kupiti to veu koliinu to kvalitetnijih proizvoda za to manje novca. Zato je jedan od vanih motiva svake kupovine odnos cijene i koliine. Impresija o veoj koliini upakovanih proizvoda moe se postii na razne naine. Visoki oblici i svjetlije boje ambalae daju dojam da je ambalaa veeg volumena i da je u njoj upakovana vea koliina proizvoda. Meutim, upotreba prevelike, a nedovoljno napunjene ambalae je tetna, jer se kupac u tom sluaju osjea prevaren i obino takav proizvod vie ne kupuje. RACIONALIZACIJA PRODAJE Racionalizacija prodaje svodi se na kupovinu to vie proizvoda uz minimalnu pomo trgovaca, ubrzano kretanje kupaca kroz trgovinu, njegovo dovoenje do blagajne, brz obraun i plaanje. Za veu brzinu prodaje u samoposlugama vano je da kupac lako i brzo pronae onaj proizvod koji eli kupiti. Nije sporno da u tome ambalaa ima vodee mjesto (boja, oblik veliina slova ...). U kontekstu vee, bre i racionalnije prodaje, uloga prodavaa se svodi na brigu da razliiti proizvodi u dovoljnoj koliini uvijek stoje na raspolaganju kupcu. UPOTREBNA FUNKCIJA

Upotrebi proizvoda prethodi otvaranje ambalae. Otvaranje i zatvaranje ambalae, uzimanje potrebne koliine proizvoda iz ambalae i eventualna priprema proizvoda za upotrebu, elementi su na koje se moe uticati ambalaom. Ako je potrebno, odreenom porukom potroa se moe obavijestiti gdje i kako da otvori ambalau, da izvadi proizvod i ta da uini sa ambalaom. U svakom sluaju od ambalae se zahtijeva mogunost lakog otvaranja ili uz upotrebu pomagala. Ukoliko sistem otvaranja zahtijeva specifino pomagalo, proizvoa je duan da ga isporui kupcu pri kupovini takvog proizvoda.

PODJELA AMBALAE
PODJELA PREMA VRSTI MATERIJALA Hoe li ambalaa kvantitativno i kvalitativno zatititi proizvod u cijelom lancu od proizvodnje do potronje, u najveoj mjeri zavisi upravo o odabranoj vrsti ambalanog materijala. Vrsta ambalanog materijala diktira i izbor trhnologije za proizvodnju ambalae, a to je u direktnoj vezi sa izborom opreme i naina pakovanja, a vrsta ambalanog materijala utie na cijenu upakovanog proizvoda. Ambalaa se najee dijeli prema osnovninm sirovinama od kojih je proizvedena. Prema vrsti ambalanog materijala provedena je podjela na: - metalnu ambalau - staklenu ambalau - polimernu ambalau - papirnu ambalau - kartonsku ambalau - drvenu ambalau - tekstilnu ambalau - kombinovanu (vieslojnu) ambalau - keramiku i - druge vrste ambalae

Za izradu metalne ambalae koristi se bijeli, hromirani ili crni elini lim, zatim aluminijum u obliku debljeg ili tanjeg lima, traka i folija. Od elinog i aluminijumskog lima proizvode se limenke, kante, poklopci, poklopci za staklenke, bave, cisterne, kace, kontejneri, a mogu se izraivati i palete. Tanke aluminijumske trake i folije se koriste za izradu kombinovanih (vieslojnih) ambalanih materijala. Staklo je jedan od starijih ambalanih materijala, ali zbog mnogih dobrih svojstava ono je i danas zadralo ulogu u proizvodnji ambalae. Od stakla se prave boce, ae, staklenke i dr, a zatvaraju se staklenim, metalnim plutanim ili polimernim matrijalima. Proizvodnja polimerne (plastine) ambalae datira unazad pola vijeka. Odlikuje se izvanrednim svojstvima i prihvatljivom cijenom i sve vie zamijenjuje ostale ambalane materijale, najee staklo i metale. Za izradu polimerne ambalae najveim se dijelom koriste polimeri poznati kao plastomeri (termoplastini polimerni materijali). Zastupljenost duromera (termoreaktivnih) polimernih materijala znatno je manja, dok se elastomeri uglavnom koriste za hermetiko zatvaranje. Od polimernih materijala mogu se dobiti svi oblici ambalae (ae, posude, vreice, kante, cisterne, bave i dr), a u obliku filmova se koriste za dobijanje kombinovanih (vieslojnih) ambalanih materijala. Papir je proizvod dobijen odreenim tehnolokim postupkom od drveta. Zahvaljujui svojim svojstvima, papir je podloan savijanju i koristi se za izradu savitljive (fleksibilne) papirne ambalae u obliku vreica i vrea. Pri izradi vieslojnog ambalanog materijala papir se esto kombinuje sa drugim vrstama ambalanog materijala. Kartoni i polukartoni su u osnovi isti proizvodi kao i papir, ali vee mase po jedinici povrine. Zbog razlike u masi (polikartoni imaju manju masu) razlikuju se po fizikim svojstvima. Sa porastom gramature raste i vrstoa kartona, tako da se od njih proizvodi poluvrsta i vrsta kartonska ambalaa u obliku kutijica i kutija. Drvo kao ambalani materijal postepeno se zamjenjuje drugim materijalima, tako da je danas njegova upotreba dosta rijetka. Oblici drvene ambalae su: sanduci, letvarice (jabuari, holandezi), bave i kace. Drvo se koristi za izradu paleta.

Tekstilna ambalaa se ranije proizvodila od prirodnih biljnih i ivotinjskih vlakana, koja se danas manje koristi. Tekstilna ambalaa se danas proizvodi uglavnom od sintetikih vlakana. Uglavnom se upotrebljava kao materijal za omatanje (bale) i za izradu vrea, vreica i mrea. Kombinovani (vieslojni) ambalani materijali u osnovi su izraeni od dva ili vie slojeva istovrsnog ili razliitog materijala. esto su poznati pod imenom laminati. Ti se materijali sastoje od polimernih slojeva spojenih sa papirom, kartonom ili aluminijumskom folijom i trakom. Ako u sastav laminata ulazi polimerni materijal, u pravilu se on nalazi sa unutranje strane. Nije pravilo, ali se polimerni sloj moe nai i sa vanjske strane ambalae. Laminati se upotrebljavaju za izradu vreica i kao materijal za omatanje, a jedinina ambalaa se oblikuje termikim zavarivanjem polimernih slojeva. PODJELA PREMA FIZIKIM SVOJSTVIMA Prema fizikim svojstvima (vrstoi) ambalaa se moe podijeliti na: vrstu, poluvrstu i meku. vrsta ambalaa ima stalan oblik od trenutka punjenja do krajnje upotrebe upakovanog proizvoda. Poluvrsta je stalnog oblika i podlona je elastinim deformacijama pri djelovanju vanjska sile, a prestankom djelovanja sile ambalaa poprima prvobitni oblik. Meka (fleksibilna) ambalaa je definisanih dimenzija, a oblik poprima u zavisnosti od upakovanog sadraja i djelovanja vanjskih sila. Oblik moe biti stalan kod pakovanja proizvoda vrstog agregatnog stanja ili promjenljiv kod pakovanja tenog odnosno kaastog sadraja. PODJELA PREMA UPAKOVANOM SADRAJU U odnosu prema upakovanom sadraju ambalaa se moe podijeliti na: - primarnu ili neodvojivu - sekundarnu ili odvojivu Primarna ambalaa je u direktnom dodiru sa upakovanim sadrajem od trenutka pakovanja do konane upotrebe i sa sadrajem ini cjelinu.

Iz neodvojive ambalae nije mogue kupiti neki dio upakovane namirnice, odnosno mora se kupiti cijelo pakovanje. Proizvod odvojen od primarne ambalae esto gubi svoja svojstva, a poslije nekog vremena moe postati neupotrebljiv. Za razliku od primarne, sekundarna ambalaa nije sastavni dio proizvoda. U odvojivu ambalau se pakuje vie komada proizvoda upakovanih u primarnu ambalau. U nju se proizvod obino pakuje tokom pripreme za transport, u njoj se obino skladiti, a esto se sekundarna ambalaa odvaja od primarne i vraa proizvoau. Oigledno je da odvajanje sekundarne ambalae ne moe izazvati bilo kakve kvalitativne ili kvantitativne posljedice na upakovani proizvod u primarnoj ambalai. PODJELA AMBALAE PREMA TRAJNOSTI Za pakovanje proizvoda neka se vrsta ambalae moe upotebiti jednom, a neka vie puta. Ako se ambalaa upotrebljava vie puta, kupac proizvoda vraa abalau proizvoau hrane i takva se ambalaa zove povratna. Ambalaa koja se samo jedanput upotrebljava a pakovanje se ne vraa proizvoau robe zove se nepovratna. Povratna ambalaa je trajnija, obino skuplja, ali se zato vie puta koristi za pakovanje proizvoda. Obino je povratna transportna ambalaa, bave, cisterne, sanduci i dr, ali je i neka prodajna ambalaa, pivske boce, boce za mineralnu vodu, alkoholna pia i sl. Nepovratna ambalaa upotrebljava se samo jedanput za pakovanje. Iz praktinih i ekonomskih razloga sa aspekta proizvoaa namirnica, veliki dio prodajne ambalae je nepovratan, ali se isto tako veliki dio transportne ambalae (kutije, vree, i sva izvozna roba) tretira kao nepovratna. Zahvaljujui razvoju tehnologije proizvodnje i prerade ambalanih materijala u mnogim je sluajevima mogue povratnu ambalau zamijeniti nepovratnom (staklene boce za mlijeko se zamjenjuju ambalaom od plastinih masa ili laminata, pivske boce nepovratnim limenkama, boce za ulje se zamjenjuju nepovratnom ambalaom od plastinih masa ili laminiranih materijala i dr). PODJELA AMBALAE PREMA FUNKCIJI Prema funkciji koju ima u distribuciji robe, ambalaa se moe podijeliti na:

- prodajnu ambalau - zbirnu (skupnu) ambalau - transportnu ambalau Pod pojmom prodajne ambalae podrazumijeva se primarna ambalaa, odnosno ambalaa u koju je upakovana namirnica namijenjena prodaji i predstavlja jedinino, odnosno komercijalno pakovanje. Prodajna ambalaa prezentuje robu kupcu u trgovini odgovarajuim tekstom, odnosno deklaracijom. Uobiajeno je da se na prodajnoj ambalai nalaze podaci o sastavu i svojstvima namirnice, uslovima uvanja, roku trajanja, kao i o nainu njene upotrebe. Prodajna ambalaa mora tititi namirnicu, sva njena originalna svojstva u deklarisanom roku odrivosti i garantovati njenu deklarisanu koliinu. Pod zbirnom ambalaom se podrazumijeva ambalaa u kojoj se nalazi vie komada pojedinano upakovanih proizvoda. Osnovna funkcija joj je skladitenje proizvoda, a esto se koristi i za transport proizvoda i u zbirnoj ambalai se proizvod obino ne prodaje (gajba za boce). Transportna ambalaa podrazumijeva vie zbirnih, odnosno prodajnih jedinica upakovanih u jednu cjelinu. Transportna ambalaa treba zatititi proizvod od svih oteenja tokom transporta, skladitenja i manipulacije, prije svega od mehanikih i atmosferskih uticaja. Transportna ambalaa obino ne dalazi u kontakt sa potroaem pa njegova deklaracija nije presudna. Grafikim oznakama na transportnoj ambalai se radnici u transportu obavjetavaju o vrsti proizvoda, poiljaocu i primaocu, te nainu postupanja sa proizvodom prilikom transporta, skladitenja i manipulacije (palete, kontejneri, a kod manjih pakovanja tu funkciju moe preuzeti i zbirna ambalaa).

2 predavanje

AMBALANI MATERIJALI I AMBALAA

Bogoljub Antoni, Doc.dr sc.tehn. specijalista sanitarne hemije ZNAAJ HRANE ZA ORGANIZAM (1) Namirnice su najvaniji i najbrojniji proizvodi, meu robom irike potronje, i jedan od najvanijih faktora iz spoljnjeg svijeta koji djeluju na ovjeiji organizam. Osnovna potreba kod svih ivih bia je njihova stalna potreba da u organizam unose izvjesne materije tj. hranu, a potreba za hranom je prvi prirodni nagon svakog ivog bia. Smatra se da ovjek do svoje pedesete godine ivota potroi prosjeno 25.000 litara vode i oko 10.000 kg suve materije hrane. emu slui uzimanje hrane ? To postaje naroito jasno ako se prati period rastenja pri emu se primjeuje porast tjelesne materije. U ivom se biu kao ni u mrtvoj prirodi ne stvara materija iz niega. Ovom konstatacijom je utvrena ve jedna funkcija hrane. Dakle, hrana ima gradivnu ulogu, jer svojim gradivnim sastojcima omoguava razvoj i rast organizma, a za ove procese neophodno je oko 120 sastojaka koji se nalaze u hrani. Potrebno je napomenuti da se u odraslom organizmu vri neprestano obnavljanje elija i on iziskuje hranu za tu izgradnju. Posmatrajui ivotinje isto tako se primjeuje njihovo kratanje. Kratanje predstavlja vrenje izvjesnog rada, a vrenje izvjesnog rada je skopano sa troenjem energije. Ni jedno ivo bie ne moe stvarati energiju iz niega. Za sve vai zakon o odranju energije. Ova injenica je posluila za upoznavanje i druge funkcije hrane - energetska uloga hrane za obebjeenje potrebne enrgije za odvijanje osnovnih funkcija organizma. Energija je potrebna u svim fazama rasta, razvoja i regeneracije, kao i za vrenje odreenog fizikog rada. Pored mehanike energije pojavljuje se i toplotna energija. Njeno neprekidno stvaranje je oigledno kod svih onih vrsta kod kojih se odrava stalno odreena toplota, a koja se razlikuje od temperature okoline.

Kao to je poznato postoje ivotinje sa stalnom i sa promjenljivom temperaturom krvi toplokrvne i hladnokrvne. Svi sastojci hrane nisu u stanju da proizvode energiju. Jedinjenja koja sainjavaju hranu nazivaju se hranljive materije i one se dijele shodno podjeli u hemiji na neorganske i organske. Jedino organske, a to su ugljeni hidrati, bjelanevine i masti, dolaze u obzir kao proizvoai energije. Potrebno je napomenuti da alkoholna pia daju izvjesnu energiju, ali ova energija ne slui za izgradnju tkiva. Hranom se u organizam unose i mikroelementi i vitamini, ime hrana ostvaruje svoju zatitnu funkciju. Npr. za sintezu hemoglobina potrebno je gvoe i bakar, za sintezu tiroksina jod, dok su selen i vitamin E znaajni inioci u antioksidativnom sistemu elije. Biohemijsku ulogu sastojci hrane vre izgradnjom i obezbjeivanjem optimalne funkcionalnosti brojnih bioloki aktivnih komponenti u organizmu. Hrana ima znaajnu socijalnu ulogu, jer je kvalitetna i uravnoteena ishrana jedan od osnovnih preduslova socijalno prihvatljivog ponaanja, visoke radne sposobnosti i produktivnosti. Neracionalna ishrana i konzumiranje kontaminiranih namirnica izazivaju brojne i ozbiljne zdravstvene poremeaje, zbog ega se hrana svrstava u morbogene faktore. Usljed dueg nedostatka samo jednog sastojka u ishrani (monokarenca) ili vie sastojaka (polikarenca) nastaju ozbiljni poremeaji imunog sistema, a organizam esto podlijee infektivnim bolestima. Prekomjerno unoenje hrane, naroito nekih hranljivih sastojaka (eer, zasiene masti, kuhinjska so), takoe, predstavljaju faktore rizika za razvoj brojnih oboljenja. Hrana se, dakle, u organizmu javlja kao osnovni gradivni i energetski izvor ivota, a sa druge strane ta ista hrana zbog osobina ili izmijenjenog sastava moe postati potencijalno i najvei nosilac zagaivaa. Mnogobrojne studije su pokazale da se zdravstveno stanje stanovnitva ne poboljava i pored znaajnih uspjeha savremene medicine i napretka u mnogim naunim oblastima. U svim zemljama i svim socijalnim slojevima stanovnitva, eso i veoma rano se pojavljuju mnoge bolesti sa ozbiljnim vitalnim i socijalnim posljedicama.

Jedan od znaajnih uzroka ove pojave je neadekvatna koliina hrane i njen nepovoljan sastav, kao i sve vea zagaenost namirnica. Filozofska misao Dorda Herberta ma ko bio otac neke bolesti, nepravilna ishrana joj je majka izreena u 16 vijeku, ne da gubi od svog znaenja, ve, moglo bi se rei, dobija na znaenju. Potrebe i zahtijevi savremenog drutva doveli su do intenzivne poljoprivredne proizvodnje i razvoja prehrambene tehnologije, a stim u vezi raste i upotreba pesticida, aditiva i drugih hemijskih supstanci kako bi se: - dobile vee koliine hrane - obezbijedila njena odrivost i - poveao asortiman proizvoda Upravo te, mnogobrojne hemijske supstance koje se koriste u proizvodnji, preradi i prometu hrane, zbog svojih svojstava, kao i zbog neraconalne primjene, predatavljaju stalnu opasnost za zdravlje ljudi. Procjenjuje se da postoji nekoliko hiljada potencijalnih zagaivaa hrane koje mogu da umanje njihov kvalitet i zdravstvenu bezbijednost i da ugroze zdravlje potroaa. Prema naunim saznanjima od svih zagaivaa koje ovjek unosi u organizam oko 90 % dospijeva sa hranom, pa nagomilavanje ostataka zagaivaa i njihovih degradacionih proizvoda u organima i tkivima moe doprinijeti pojavi odreenih genetskih oteenja, alergijskih, kancrogenih i drugih oboljenja. Iz svega proizlazi da je: Ishrana, nesumnjivo, najvanija materijalna komponenta ivotnog standarda cjelokupnog stanovnitva, jer ni jedna druga nema tako jak, trajno presudan i opredjeljujui uticaj na formiranje, razvoj i reprodukciju fizikih i psihikih sposobnosti ovjeka, to je uslovilo da ova problematika postane preokupacija i briga ne samo angaovanih strunjaka, ve i najire javnosti. ZDRAVSTVENA ISPRAVNOST (1) Pod ivotnom namirnicom podrazumijeva se sve ono to se upotrebljava za hranu ili pie u preraenom ili nepreraenom stanju, a ne slui prvenstveno kao lijek. Pod namirnicom se podrazumijeva i voda koja slui za javno snabdijevanje stanovnitva vodom za pie ili proizvodnju namirnica namijenjenih prodaji.

Ovome svakako treba dodati i sirovine za proizvodnju ivotnih namirnica i predmeta opte upotrebe, zaine i supstance koje se dodaju namirnicama radi postizanja odreenih svojstava (aditivi). Pod zdravstvenom ispravnou namirnica podrazumijeva se higijenska ispravnost namirnica i ispravnost njihovog sastava u pogledu energetskih, gradivnih i zatitnih materija koje imaju uticaja na bioloku vrijednost namirnica. Zdravstvena ispranost je neto to je potpuno definisano. To je uslov da ivotna namirnica postane hrana. Higijenski neispravnim smatraju se namirnice, odnosno predmeti opte upotrebe: ako sadre patogene mikroorganizme ili patogene parazite, odnosno njihove izluevine ili druge mikroorganizme, odnosno parazite i tetoine koje mogu tetno uticati na zdravlje ljudi, ako sadre pesticide, metale, metaloide i druge otrovne supstancije u koliinama koje mogu tetno uticati na zdravlje ljudi, ako potiu od uginulih ivotinja ili od ivotinja oboljelih od bolesti koje tetno utiu na zdravlje ljudi, ako su mehaniki zagaeni primjesama koje mogu biti tetne za zdravlje ljudi ili izazivaju gaenje, ako su im sastav ili organoleptika svojstva (ukus, miris, izgled) usljed fizikih, hemijskih, mikrobiolokih ili drugih procesa izmijenjeni pa nisu upotrebljivi u ishrani, ako sadre radionuklide iznad dozvoljene granice ili su ozraeni iznad granice odreene propisima, ako sadre aditive koji nisu dozvoljeni u proizvodnji namirnica ili ako sadre nedozvoljene koliine aditiva ili ako su aditivi tehnoloki nepravilno primijenjeni, Higijenski neispravnim smatraju se i namirnice kojima je istekao rok upotrebe oznaen na deklaraciji, ili im nedostaje deklaracija, ili se iz deklaracije ne moe utvrditi rok upotrebe. Pod predmetima opte upotrebe podrazumijevaju se: posue, pribor, postrojenja, ureaji i ambalaa za namirnice djeije igrake sredstva za odravanje line higijene, njegu i uljepavanje lica i tijela i ambalaa za ta sredstva

 sredstva za odravanje istoe duvan, duvanske preraevine i pribor za puenje odreeni predmeti koji pri upotrebi dolaze u neposredan dodir sa koom i sluzokoom. Namirnice koje se stavljaju u promet moraju biti snabdjevene ispravom proizvoaa da na osnovu laboratorijskih ispitivanja odgovaraju propisima o zdravstvenoj ispravnosti. Pored prirodnih komponenti hrane, koje su esto odgovorne za njene organoleptike osobine i koje ih, globalno gledano, ine bioloki vrijednim i prihvatljivim, u namirnicama se mogu nai i brojne druge strane supstance koje su manje ili vie tetne po zdravlje.Tu prje svega spadaju mikroorganizmi, njihovi toksini, aditivi i rezidui kontaminanata. Dokazivanje prisustva ovih supstanci i njihovo odreivanje ine osnov ispitivanja zdravstvene ispravnosti namirnica. Naunici koji rade u oblasti ocjene zdravstvene ispravnosti smatraju da je pojam apsolutno zdrave i nekomtaminirane hrane, tj. pojam tzv. nultog rizika od kontaminanata i otrova u hrani nerealan i neostvariv. Veliki broj internacionalnih komiteta i tijela koja se bave ovom problematikom, prihvatio je model tzv. osiguranja bezbijednosti za veinu kontaminenata i aditiva, izuzimajui genotoksine i kancerogene supstance. Prema ovom principu toksinost je osobina vezana za koncentraciju i ukoliko prag toksinosti nije prekoraen, nikakvi toksini efekti se nee ispoljiti , rukovodei se principom koji je davno izrekao Paracelzus sama doza ini otrov . To znai da svaka supstanca ima prag toksinosti. Izuzetak su genotoksine supstance, ije potpuno odsustvo je jedina garancija zdravstvene bezbijednosti namirnica. ZAGAENJE HRANE MIKROORGANIZMIMA (1) Posebnu opasnost po zdravlje predstavljaju patogen mikroorganizmi - bakterije - virusi - rikecije - paraziti - gljivice

Zagaenje moe biti: - primarno - sekundarno Prema podacima SZO najei uzroci ukvarenosti hrane su: - nepodesno uvanje tj. nedovoljno niska - neadekvatan termiki tretman - neadekvatna higijena osoblja u kontaktu sa hranom - upotreba zagaenih sastojaka u procesu proizvodnje temperatura

ZAGAENJE HRANE ADITIVIMA (1) U pravom smislu rijei, aditivi nisu zagaivai hrane - svjesno se dodaju namirnicama u procesu proizvodnje Radi - konzervisanja (konzervansi) - spreavanja ueglosti masti (antioksidansi) - ouvanja i poboljanja organoleptikih svojstava kiseline) - i dr Pored koristi primjena aditiva moe biti i opasna - sami po sebi mogu biti tetni po zdravlje - sa njima se mogu unositi toksine materije Poseban je problem to se aditivi unose sa hranom u malim koliinama u toku itavog ivota - znaci tetnog djelovanja se javljaju postepeno, gotovo neprimjetno, nekad poslije niza godina - znaci nisu karakteristini - znaci se manifestuju veoma raznovrsno ( poev od poremeaja metabolizma, usporenja rasta, poremeaja raznih funkcija pa sve do izazivanja uroenih mana i malignih tumora (neke boje) (boje, aromatine materije, baze,

KOMTAMINENTI U HRANI I VODI (1) U analizi rezidua komtaminenata u hrani i vodi neophodne su osnovne informacije o njihovim osobinama o opasnostima koju predstavljaju za zdravlje ljudi i putevi njihovog ulaska u lanac ishrane. Dobijeni analitiki podaci o stepenu zagaenja namirnica slue za procjenu zdravstvene ispravnosti, njihove upotrebljivisti u ishrani i procjeni izloenosti stanovnitva djelovanju pojedinih komponenata, radi preduzimanja mjera zatite od daljnjeg zagaenja. Kontaminenti prisutni u hrani i vodi su: - veoma brojni - razliite strukture - razliitih fiziko-hemijskih osobina - razliitog porijekla - razliite toksinosti Meu najvanije kontaminante spadaju:

- rezdui pesticida - rezidui polihlorovanih bifenila - trihalometani - mikotoksini - rezidui tekih metala REZIDUI PESTICIDA (1) Prema zvaninim podacima FAO ukoliko se nebi koristili pesticidi samo u toku 1 godine (biljne bolesti, tetni insekti i korovi) - smanjili bi svjetsku proizvodnju hrane za 25-30 % - gubici bi se poveali za jo 10-15 % Pored toga upotreba pesticida efikasno doprinosi suzbijanju i prenoenju nekih humanih bolesti (npr. malarija i dr)

Prilikom tretiranja biljnih kultura preparatima pesticida vei dio aktivne supstance se: - mehaniki uklanja sa tretirane biljke - ili se dijelom razgrauje - ali se izvjesna koliina moe trajno zadrati u biljnom tkivu

Prema definiciji SZO rezidui predstavljaju zaostale koliine aktivne supstance, njenih metabolita i neistia Pesticidi se razlikuju po: - hemijskoj strukturi - nainu djelovanja - biotransformaciji - eliminaciji iz organizma Njihova toksinost je razliita i zavisi od: - hemijske strukture - fizikih osobina ORGANOFOSFORNI PESTICIDI (1) Iako ovu grupu pesticida ine veoma toksina jedinjenjenja njihovi rezidui u namirnicama su rijetki - nestabilni su - lako hidrolizuju - razlau se do netoksinih proizvoda Djelovanjem: - atmosferskih padavina, temperature, svjetlosti, pri termikoj pripremi namirnica Pri primjeni ovih pesticida, zbog velike toksinosti, potrebno je strogo voditi rauna o periodu karence. ORGANOHLORNI PESTICIDI (1)

Oni sa ekolokog stanovita predstavljaju mnogo vei problem, iako su manje toksini od organofosfornih pesticida. Veoma su efikasni pesticidi zahvaljujui: - nerastvorljivosti u vodi - visokoj stabilnosti prema dejstvu fiziko- hemijskih i mikrobiolokih agenasa Godinama se zadravaju u spoljnjoj sredini, ime je omogueno njihovo irenje - vazduhom - vodom Studije na eksperimentalnim ivotinjama su pokazale estrogeno djelovanje - reproduktivnu sposobnost i plodnost Rastvorljivi su u mastima to omoguava kumulaciju u lipidima (mozak) i predstavljaju rizik za ljude i njihovo potomstvo, zbog moguih - mutagenih - kancerogenih uticaja

FUNGICIDI Koriste se protiv niih biljaka, plijesni, gljivica i ine: - 1/3 svih koritenih pesticida - oko 6 % svih rezdua Citostatini su, zbog ega veina fungicida daje pozitivne rezultate na: - testovima za mutagenost Meu ovim jedinjenjima najtoksinija su jedinjenja ive. HERBICIDI Herbicidi su sredstva za unitavanje korovskih biljaka U posljednje vrijeme se sumnja da mogu imati - mutageno

- teratogeno - ili/i kancerogeno djelovanje, bilo sami ili njihovi metaboliti REZIDI POLIHLOROVANIH BIFENILA (PCB) Smatra se da je hrana osnovni izvor kontaminacije ljudi PCB, naroito bogata mastima Imaju osobinu bioakumulacije u akvatinim organizmima (ribe do 250 g) Kod mladunadi eksperimentalnih ivotinja su doveli do: - hiperaktivnosti - smanjenje sposobnosti uenja Smatraju se potencijalno kancerogenim (kod glodara izazivaju tumor jetre) TRIHALOMETANI (1) Trihalometani - hloroform - dihlorbrommetan - dibromhlormetan - bromoform nastaju reakcijom hlora sa huminskim materijama (200 razliitih jedinjenja) Reakcija nije trenutna pa se THM mogu nai na udaljenijim mjestima u mrei, u daleko viim koncentracijama nego na mjestu njene pripreme. Koliina THM zavisi od:

- temperature - koncentracije halogena - huminskih materija - pH

- Najzastupljenija su organska jedinjenja u vodi - Lipofilni su Kumuliraju se u tkivima koja su bogata mastima (adipozno tkivo, jetra, bubrezi) MIKOTOKSINI (1) Mikotoksini su sekundarni proizvodi nekih vrsta plijesni i gljivica. Poznato je vie od 100 000 razliitih vrsta plijesni, a smatra se da 200-300 vrsta plijesni stvaraju mikotoksine. Procjenjuje se da je oko 25 % svjetske godinje proizvodnje itarica kontaminirano plijesnima. Nijedan dio svijeta nije bezbijedan od ovih tihih ubica Akutne mikotoksikoze izazivaju trovanje ljudi i ivotinja koje mogu zavriti letalno. Hronio trovanje zavisi od ciljnih tkiva i organa: - hepotoksino...........(aflatoksini) - nefrotoksino...........(ohrotoksin) - neurotoksino ......... (patulin) - estrogeno ............... (zearolenon) - kardiotoksino .........(penicilinska kiselina) - gastrotoksino .........(skirpeni) - dermatotoksino ..... (sporodezmin) Naini eliminisanja ve stvorenih mikotoksina su brojni, nijedan nije efikasan - kuvanjem na 100 oC u toku 6 sati uniti - peenjem 10-17 % - prenjem 40-50 % - autoklaviranjem na 120 oC 60 % Struktura aflatoksina B1 unitava se tek na temeraturama viim od 250 oC se svega 10-20 %

REZIDUI TEKIH METALA Pojedini elementi predstavljaju trajnu opasnost po zdravlje ljudi, jer u veoma malim koliinama mogu da dovedu do oteenja vitalnih funkcija organizma. Tu spadaju: (iva, arsen, olovo, kadmijum, berilijum, antimon) Prisustvo ovih elemenata nije uopte poeljno u ishrani. Spadaju u klasine neorganske kontaminente Kontaminacija moe biti: - primarna - sekundarna

KVALITET NAMIRNICA I AMBALAA Ambalani materijali i ambalaa imaju, pored ostalih funkcija, znaajno mjesto u ouvanju kvaliteta i bezbijednosti namirnica. Uvidjelo se da uspjeh na tritu u velikoj mjeri zavisi od vrste ambalae, dizajnu, njenom kvalitetu, a posebno u ispunjavanju temeljnog zahtjeva ambalae za hranu , a to je da ouva svjeinu i kvalitet hrane sa naglaskom na zdravstvenu ispravnost sigurnost, tj. da je uva od razliitih hemijskih, mehanikih i m.b. uticaja u cilju poveanja roka trajnosti upakovanog sadraja. SADRAJ PREDAVANJA - UVOD (istorijat, definicija ambalanih materijala i ambalae i pakovanja, kao i znaaj ambalae i pakovanja), - FUNKCIJA AMBALAE ZAHTJEVI ZA USPJENOM i IDEALNOM AMBALAOM ZATITNA FUNKCIJA AMBALAE

- (mehaniko-fizika zatita, od djelovanja kiseonika,vlage,elektromagnetnog zraenja, mikroorganizama )

SKLADINO-TRANSPORTNA FUNKCIJA PRODAJNA FUNKCIJA UPOTREBNA FUNKCIJA

PODJELA AMBALAE PREMA (vrsti ambalanog materijala, fizikim svojstvima, u odnosu na upakovani proizvod, vrijednosti, trajnosti, funkciji, mjestu transporta) METALNA AMBALAA (vrste i svojstva metala, proizvodnja i vrste ambalanih materijala i ambalae, korozija) STAKLENA AMBALAA (hemijski sastav, vrste stakla, svojstva stakla, asortiman),
-

POLIMERNA AMBALAA

(polimeri i polimerni materijali, svojstva i prerada, interakcija i degradacija polimernih materijala) JESTIVA AMBALAA PAPIRNA I KARTONSKA AMBALAA

(podjela, vrste i svojstva i primjena papira i papirne ambalae, valoviti karton,otpornost na djelovanje vanjskih uticaja i interakcija), - VIESLOJNA AMBALAA (vrste laminata i postupci proizvodnje, svojstva i primjena), -DRVENA AMBALAA (svojstva i vrste drveta, oblici, svojstva i primjena drvene ambalae), PALETE (vrste i znaaj paleta i paletizacije) SKLADITA (vrste, primjena i znaaj skladita) METODE PAKOVANJA

(vakumsko i aseptiko pakovanje i pakovanje u kontrolisanoj i modifikovanoj atmosferi, ambalaa za mikrotalasne pei, aktivna, pametna ili inteligentna ambalaa)

Predavanje 3
METALNA AMBALAA
VRSTE I SVOJSTVA MATALA Metali se kao ambalani materijali odlikuju itavim nizom dobrih svojstava. - ne proputaju tene i gasovite komponente, mikroorganizme, niti elektromagnetne zrake (svjetlost), te osiguranjem hermetikog zatvaranja, namirnice su potpuno zatiene od djelovanja spoljnih uticaja. - posjeduju veliku mehaniku vrstou pa slue za izradu ambalae i veih dimenzija (citerne) ili ambalae pod pritiskom (aerosol) - zbog dobrog provoenja toplote, pogodna je za namirnice koje se konzerviu toplotom - to se tie cijene nije pretjerano skupa Zbog ovih svojstava, ima iroko podruje primjene, pored pakovanja hrane i pia koristi se i za druge proizvode. Gotova metalna ambalaa se isporuuje u obliku: - limenki - kanti - bavi - poklopaca za staklenke i zatvaraa za boce - tuba - aerosol (sprej) doza - metalnih kutija - cisterni - kontejnera

Kao posljedica vrstoe i odgovarajue debljine stijenki, spada u vrstu ambalau i ima stalan oblik (osim tuba). Uz navedena dobra svojstva metali posjeduju i negativno svojstvo: podlonost koroziji, a neki metali su i toksini. Iz tih razloga metalna ambalaa, u veini sluajeva, ne smije biti u direktnom dodiru sa namirnicom, ve se posebnim postupcma mora zatititi (lakiranjem), kako bi se izbjegla korozija, odnosno interakcija sa sadrajem, a time i naruavanje zdravlja potroaa. Posljedice interakcije metalne ambalae i namirnice su: - prelaz jona metala u sadraj - promjena nekih kvalitativnih svojstava (najee boje) - nastajanje vodonika u gasovitom stanju Osim mogue interakcije sa sadrajem, eljezo je kao predstavnik metalne ambalae podlono promjenama pod dejstvom: - spoljnih uticaja (uglavnom kiseonika iz vazduha u vlanoj sredini) i - unutranjih faktora (najee kisele sredine i prisutnost kiseonika) Te su promjene poznate pod imenom korozija, a odnose se na oksidacione promjene. Ambalaa mora u dovoljnoj mjeri zatititi sadraj, a uobiajena zatita sa unutranje strane je lakiranje, a lakiranje i/ili grafika obrada je najea vanjska zatita. ELIK Za proizvodnju matalne ambalae koristi se eljezo, kalaj, aluminijum, olovo (kao legura za lemljenje), magnezijum, (kao dodatak aluminijumu), hrom i nikl (kao komponente nerajueg elika). ELIK je najvaniji tehniki materijal, legura eljeza i ugljenika, sa sadrajem ugljenika ispod 1,7%. Odlikuje se dobrim mehanikim (vrstoa) i tehnolokim svojstvima (lako se prerauje), i jeftin je materijal. Povean sadraj ugljenika poveava vrstou i tvrdou elika, a smanjuje mu ilavost. Koroziona otpornost je u najveoj mjeri uslovljena prisutnou ugljenika, fosfora i sumpora. to je manji saraj tih elemenata, otpornost prema koroziji je vea.

NERAJUI ELIK Nerajui elici nazivaju se plemenitim jer su legirani nekim metalnim elementima, to im poboljava fizika i hemijska svojstva. Uobiajeni naziv za nerajue elike su: inoks, prokrom, rostfrei i stainless steal. Prema namjeni elici se dijele na: konstrukcijske i alatne elike. Od nerajueg konstrukcijskog elika mogu se izraditi konstrukcioni proizvodi veih dimenzija: cisterne, tankovi, rezervoari i sl. Pogodni su za transport i skladitenje agresivnih proizvoda (voni sokovi). Za izradu komercijalne ambalae (manjih dimenzija) nerajui elik je vrlo skup, te se stoga ne koristi u te svrhe. KALAJ Kalaj je metal srebrnasto-bijele boje, metalnog sjaja. Vrlo je mek te se od njega izrauju vrlo tanki listii folije koje se zovu staniol. Kalaj je ak i na vlanom vazduhu otporan na koroziju, a isto tako i prema razblaenim kiselinama. Zahvaljujui tim svojstvima pogodan je za pakovanje namirnica, ljekova, kozmetikih sredstava i sredtava za linu higijenu. Sve do sredine 20-og vijeka kalaj se uglavnom upotrebljavao kao staniol za pakovanje konditorskih proizvoda, koji je zamijenjen znatno jeftinijom Al-folijom. Danas se koristi za proizvodnju bijelog ima. ALUMINIJUM Aluminijum se odlikuje dobrim fiziko - mehanikim svojstvima. To je matal srebrnasto-bijele boje metalnog sjaja. Odlikuje se dobrom mehanikom otpornou, iako je ona znatno slabija od elika. Zahvaljujui dobroj toleranciji na visoke i niske temperature, ambalaa je pogodna za pakovanje namirnica koje se konzerviu sterilizacijom ili zamrzavanjem, kao i za namirnice kojima je potrebna odreena kulinarska obrada (peenje u foliji). Aluminijum i njegove folije ne proputaju vodu, svjetlo, masnoe, vodenu paru i gasove, te je pogodna za pakovanje higroskopnih i aromatinih namirnica i namirnica osjetljivih na elektromagnetna zraenja.

Mehanika svojstva aluminijuma uslovljena su njegovom istoom, odnosno hemijskim sastavom i termikom obradom. isti aluminijum (99,99%) koji se ne upotrebljava za pakovanje namirnica je mek i mehaniki slab. Ova mana moe se znatno redukovati smanjenjem istoe na 99,5% ili/i legiranjem tj. odreenim dodatkom magnezijuma i mangana (do 5%). Zagrijavanjem i kontrolisanim hlaenjem poboljavaju se neka tehnoloka svojstva (savitljivost, ilavost, plasina obrada tj. valjanje). Valjanje se primjenjuje za izradu limova, tankih traka i folija. Aluminijumski limovi upotrebljavaju se za proizvodnju transportne ambalae (bave), a tanke trake i folije za proizvodnju sitne prodajne ambalae. Al- trake i limovi obino se upotrebljavaju za izradu poklopaca za staklene boce, a tanke trake za izradu raznih posuda za pakovanje. Folije se u velikoj mjeri upotrebljavaju za pakovanje namirnica (sir, maslac, margarin) i za proizvodnju laminiranih ambalanih materijala. Ekstruzijom (istiskivanjem) se izrauju profili razliitog oblika npr. cijevi koje se mogu upotrebiti za proizvodnju aluminijumskih tuba. Postupkom dubokog izvlaenja proizvode se aluminijumske posude razliitog oblika, obino sa okruglim dnom. Al ambalaa od istog aluminijuma ili mekih legura spaja se savijanjam pertlanjem (Al-tube i poklopci na aama). Aluminijum je podloan koroziji. Vrlo lako se spaja sa kiseonikom stvarajui zatitni sloj Aloksida. Stvoreni oksidni sloj je otporan na vodu i druge rastvore pri pH 4,5-8,5. Zbog amfoternosti ga otapaju jae kiseline i baze, a prema kiselinama je manje otporan od elika. Najagresivnija je mravlja kiselina, siretna malo otapa Al, a ostale ne djeluju. Uopteno, otporniji je prema kiselinama nego prema bazama. Netoksinost aluminijuma je vrlo dobro svojstvo tog ambalanog materijala. Namirnice pakovane u aluminijumsku ambalau mogu sadravati ak i vie od 200 mg/kg aluminijuma. Ako je aluminijumska ambalaa lakirana, to je praktino uvijek sluaj, koliina aluminijuma je ispod 50 mg/kg. Aluminijum ne mijenja ukus, miris i boju namirnice i ne katalizuje razgradnju vitamina.

Ljudski organizam ne asimilira i ne akumulira aluminijum. On se kao i kalcijum i magnezijum, u probavnim organima taloi u obliku netopivih fosfata i kao takav se izbacuje iz organizma. PROIZVODNJA METALNE AMBALAE U zemlji se metali nalaze u obliku ruda. Kako bi se od njih dobila ambalaa potrebno je: - izdvojiti metale iz rude - oblikovati polazni poluproizvod - toplim valjanjem dobiti debele metalne trake - hladnim valjanjem dobiti metalne trake potrebnih debljina za izradu ambalae - proizvesti ambalau Osnovni metali (eljezo i aluminijum) se nalaze u relativno malim koliinama. isto eljezo se dobija termikim postupkom i moe se dobiti kao niskougljenini elik, a aluminijum elektrohemijskim postupkom istoe vee od 99,0 %. Od dobijenog elika i aluminijuma se lijevanjem proizvode poluproizvodi (ingoti), namijenjeni daljnjoj preradi pri emu se mogu dodati odreeni legirajui elementi , tako da se dobiju metali odreenog sastava za izradu ambalanog materijala. U sljedeoj fazi se od ingota toplim valjanjem proizvode relativno debele trake (oko 1,8 mm). Visinom temperature utie se na mehanika svojstva . Postupkom hladnog valjanja se od trake dobija elina ili Al traka (lim). Proizvedene trake se podvrgavaju kaljenju (kontrolisanim zagrijavanjem i hlaenje) pri emu se poboljavaju mehanika svojstva. U cilju spreavanja korozije, eline trake se zatiuju uljnim slojem. PROIZVODNJA AMBALANIH MATERIJALA Pod metalnim ambalanim materijalima podrazumijevaju se: - crni lim - bijeli lim - hromirani lim - aluminijumski lim - aluminijumske rondele

Za izradu crnog, bijelog i hromiranog lima se koriste tanke niskougljenine eline trake dobijene postupkom hladnog valjanja, a za proizvodnju aluminijumskog lima hladnovaljane tanke Al-trake i Al-rondele se dobijaju lijevanjem ili isijecanjem iz toplovaljanih debelih Al traka. PROIZVODNJA CRNOG LIMA Crni lim je hladnovaljani niskougljenisani elik u obliku traka ili ploa definisanih dimenzija. Kako bi se proizveo crni lim potrebno je pripremiti eline trake dobijene hladnim valjanjem. Priprema se sastoji u odmaivanju i dekapiranju, a dekapiranje se vri potapanjem u sonu kiselinu radi odstranjivanja formiranih oksida eljeza. Na tako pripremljenu i ispranu traku hemijskim ili elektrohemijskim postupkom nanosi se pasivacijski sloj, obino patapanjem dekapirane trake u kiseli rastvor kalijeva bihromata. Amb. izraena od crnog lima od interakcije sa sadrajem titi se lakiranjem, a sa vanjske strane bojenjem. (danas-veih volumena, bave, cisterne, kontejneri) PROIZVODNJA BIJELOG LIMA Bijeli lim se dobija nanoenjem prevlake kalaja na niskougljenisanu elinu traku. Kalaj se moe nanijeti potapanjem eline trake u rastopljen kalaj, a proizvod toplokalaisani bijeli lim. Drugi nain nanoenja kalaja je elektrohemijski, kada se proizvodi elektrolitiki bijeli lim. Zbog znaajne razlike u kvalitetu i cijeni, danas se za proizvodnju metalne ambalae koristi u najveoj mjeri elektrolitiki bijeli lim. Debljina elektrolitikih bijelih limova je u granicama od 0,15-0,49 mm. Savremeni trend je u smanjanu debljine i koritenje tankih limova (ispod 0,2 mm). Svi el. limovi imaju jednaku koliinu kalaja sa svake strane. U cilju ekonominije proizvodnje proizvodi se diferecijalni bijeli lim. On nema istu koliinu kalaja sa obe strane eline osnove. to je koliina kalaja vea, to je bijeli lim kvalitetniji, ali i skuplji. Strana na kojoj se nalazi vea koliina kalaja treba biti u dodiru sa proizvodom pa su na njoj nanesene paralelne matirane linije debljine oko 1 mm, a razmak izmeu linija oznaava koliinu kalaja. je

Elektrolitiki bijeli lim se proizvodi i isporuuje u ploama min, dimenzija 685x500 i max, dimenzije 965x1070 mm, ili u namotajima (koturima) min, irine 685 mm i max, irine 895 mm. PROIZVODNJA HROMIRANOG LIMA U cilju iznalaenja novih i jeftinijih rjeenja u Japanu je 1961 g. prizveden elik bez kalaja tj. hromirani lim. Proizvodnja hromiranog lima je u principu ista kao i proizvodnja bijelog elektrolitikog lima, samo umjesto kalaja se na elinu traku nanosi sloj hroma. Na povrini eline osnove se nalazi sloj metalnog hroma debljine 2,5-7,6 nm, na koji se nanosi konverzijski (pasivacijski) sloj oksida hroma, debljine 5 nm. Kao i kod bijelog lima povrine hromiranog lima su zatiene slojem ulja debljine 2,54 nm. Ti limovi se koriste za izradu tzv. vuenih limenki i poklopaca. PROIZVODNJA ALUMINIJUMSKOG LIMA Aluminijumski lim za izradu ambalae proizvodi se hladnim valjanjem aluminijuma istoe 99,5 % i od legura Al sa manganom ili/i magnezijumom. Aluminijum je vrlo podloan hemijskim reakcijama, ali su oksidi Al vrlo kompaktni, to ini Al otpornim prema koroziji, te se u tu svrhu elektrohemijskim ili hemijskim postupcima formira oksidni, a ee hromatni ili fosfatni konverzijski sloj. Konverzijske prevlake se formiraju potapanjem Al sa rastvorom fosforne kiseline. Nakon te reakcije slijedi suenje na oko 60 oC, pa nanoenje uljnog sloja. Isporuuje se kao meki ili tvrdi Al lim u namotajima ili trakama. ZATITNE PREVLAKE Zbog mogue interakcije sa sadrajem, unutranja strana metalne ambalae mora biti na odgovarajui nain zatiena, zbog ega se one obino lakiraju specijalnim lakovima. Lakovi se rastvaraju u organskim rastvaraima pa se posebnim valjcima nanose na metalne ploe ili trake cijelom povrinom osim rubova predvienih za spajanje. Naneseni lak se sui (isparavanje rastvaraa) i polimerizuje u tunelskoj sunici, a vrijeme i temperatura su definisani vrstom laka. Oleoresinske prevlake su najranije koriteni lakovi, a dobijaju se mijeanjem prirodne gume i smola u prisutnosti suivih ulja.

Imaju vrlo dobru otpornost prema kiselinama, a cijena im je niska. Meutim zbog otvorene strukture oleoresinskog matrijala skloni su diskoloraciji uzrokovanoj prisutnou sumpornih jedinjenja, a taj se nedostatak moe izbjei pigmentacijom pastom cinkovog oksida. Epoksifenolne prevlake se proizvode direktnim mijeanjem epoksi smole sa fenolnom smolom u odgovarajuim rastvaraima. Imaju dobra adheziona svojstva i visoku hemijsku otpornost, to ih je uinilo gotovo univerzalnim u prehrambenoj industriji. Fenolne smole se proizvode reakcijom formaldehida sa fenolom u prisutnosti katalizatora, stvarajui komplaksne molekule sa visokom hemijskom otpornou, ali ograniavajui faktor u njihovoj primjeni je nedovoljna fleksibilnost i visoki zahtjevi peenja. Danas se uglavnom koriste za lakiranje trodjelnih limenki, gdje se ne zahtijeva visoka fleksibilnost prevlake. Vinilne prevlake se temelje na kopolimerima vinil hlorida i vinil acetata otopljeni u ketonskom rastvarau. Zbog visoke fleksibilnosti i otpornosti prema hemikalijama nali su primjenu u proizvodnji limenki i poklopaca. Glavni nedostatak im je osjetljivost prema toploti, odnosno procesnoj pari u proizvodnji konzervisane hrane. PVC organosolne prevlake, zbog svoje termoplatinosti i izvanredne fleksibilnosti se koriste za prevlaenje unutranje stijenke DRD limenki. Pigmentacija sa titanovim dioksidom obino se koristi za dobijanje bijele ili ukasto obojene prevlake. Lakovi na osnovi vode: Sam odabir polimera koji su rastvorljivi u vodi, bez dodataka hidrolitiki osjetljivih grupa, pakazao se vrlo problematian. Znaajan napredak je postignut nanoenju akrilnih grupa podlonih jonizaciji na hidrofobni epoksi kostur (oplemenjivanje). Ove prevlake imaju znaajnu komercijalnu primjenu u izradi limenki za piva i drugih napitaka. GRAFIKA OBRADA Pored obaveznog lakiranja unutranje strane ambalae, esto se, to je i poeljno, lakira i vanjska strana metalne ambalae. Time se spraava ili u znaajnijoj mjeri smanjuju korozione promjene. Zbog zatite od korozije istovremeno se, zbog obaveznog deklarisanja upakovanog proizvoda, kao i zbog reklamno-prodajne funkcije, vanjska strana metalne ambalae moe i grafiki obraditi (litografija).

Ovaj postupak je slian postupku lakiranja, ali se linija za obradu sastoji od vie jedinica za nanoenje svake pojedinane boje i istog broja tunelskih suionica. Boja mora imati dobru adhezionu sposobnost da se prilikom pasterizacije i sterilizacije ne bi skidala.

VRSTE I OBLICI METALNE AMBALAE

VRSTE I OBLICI METALNE AMBALAE U metalnu ambalau se pakuje veliki broj prehrambenih i druguh proizvoda. Hermetiki zatvorene limenke i na isti nain zatvorena staklena ambalaa sa metalnim zatvaraima u potpunosti osigurava upakovani sadraj od djelovanja vanjskih uticaja od momenta zatvaranja do otvaranja ambalae. U ukupnoj potronji ambalae, metalna ambalaa sudjeluje sa manje od 10% i planiranim blagim padom (negativnim trendom). Razlog za ovakav trend je pojava novih vrsta ambalae posebno od vieslojnih kombinovanih pa i polimernih materijala. LIMENKE Limenke su vrste metalne posude, najee namijenjene hermetikom pakovanju proizvoda. One su definisane:

- kapacitetom, konstrukcijom, poprenim presjekom, oblikom i posebnim svojstvima S obzirom na konstrukciju limenke mogu imati dno, omota i poklopac i tada su to trodjelne limenke. Mogu biti i dvodjelne kada dno sa omotaem ini jedan element, a poklopac drugi element limenke.

POSEBNA SVOJSTVA LIMENKI Pored cilindrinih i konusnih oblika, limenke mogu imati i posebna svojstva, pri emu se razlikuje:

- limenka sa suenjem - limenka sa proirenjem - limenka sa pojaanjem na platu - limenka a decollage - limenka sa otvorom

PROIZVODNJA TRODJELNIH LIMENKI Trodjelne limenke se sastoje iz tri osnovna dijela: - omotaa - dna i - poklopca Poklopci po obliku i konstrukciji, imaju razliita svojstva i mogu biti: - tvrdi (kruti, neelastini) - elastini - vakumski poklopci - lakootvarajui

POKLOPCI Tvrdi (kruti, neelastini) poklopci su ojaani utisnutim ljebovima, tako da je poboljana vrstoa poklopca, ime se osigurava nepromjenljivost oblika-profila. Prilikom presovanja ima blago konkavan oblik i tokom termike obrade ne mijenjaju lako svoj profil. Elastini poklopci su konstrukcijski rijeeni sa ekspanzijskim prestenovima na povrini poklopca. Ovakvo rjeenje omoguava laku dilataciju poklopca u oba smjera u postupcima toplotne obrade. Vakumski poklopci su konstrukcijski rijeeni sa ekspanzijskim prstenovima. Primjenjuju se u sluaju punjenja limenki sa vruim sadrajem (iznad 85 oC) i prilikom hlaenja usljed stvaranja vakuma eliminiu deformaciju poklopca. Lakootvarajui poklopci se ubrajaju u grupu tvrdih poklopaca i imaju zakovanu spojnicu u obliku ruice i urezan ljeb, ime se omoguava otvaranje jednim potezom. Proizvode se od aluminijumskog lima i koriste se kao poklopci za trodjelne i dvodjelne aluminijumske limenke.

OMOTAI Omotai za limenke se mogu proizvoditi lemljenjem ili zavarivanjem. Uzduni spoj limenke moe biti jednostruki ili dvostruki. Jednostruki spoj moe biti zalemljen ili zavaren, a dvostruki spoj je zalemljen. Nepropusnost (hermetinost) zalemljenih spojeva postie se legurom za lemljenje (kalaj i olovo). Oblikovanje omotaa lemljenjem u velikoj je mjeri, u dananje vrijeme, zamijenjeno zavarivanjem i to bez preklapanja rubova omotaa. Time je otklonjen jedan od glavnih nedostataka lemljenja uzdunog spoja potencijalana prisutnost Pb u namirn.

Nakon proizvodnje omotaa i dna oni se spajaju i tako je oblikovana i proizvedena limenka.

Spajanje omotaa sa dnom se obavlja na maini koja se zove zatvaraica i to tako to se savijaju i stiskaju prirobnice dna i omotaa, odnosno oblikuje se kruni dvostruki spoj. Postupak spajanja omotaa i dna je identian zatvaranju napunjene limenke.

DVODJELNE LIMENKE Dvodjelne limenke se sastoje iz dva dijela, tako da omota i dno limenke ine jedan dio dobijen postupkom izvlaenja iz lima i rondele, dok je drugi dio poklopac. Zbog naina proizvodnje omota je bez pojaanja i bez uzdunog spoja. Izrauju se najee od aluminijuma ili bijelog lima, a rjee od hromiranog lima. Proizvodnja tih limenki se zavrava lakiranjem unutranje strane i grafikom obradom vanjske strane. Poklopci se proizvode od istog materijala, na isti nain kao i kod trodjelnih limenki, a esto su lakootvarajui. Zatvaranje napunjenih limenki se obavlja oblikovanjem krnog spoja na isti nain kao i kod trodjelnih limenki.

PRIMJENA LIMENKI Hermetiki zatvorene limenke su nepropusne za gasove, vodenu paru, elektromagnetna zraenja (200-750 nm) i za mikroorganizme. Pogodna je za termiku obradu upakovanog sadraja (pasterizacija i sterilizacija). Hrana u limenkama se moe pakovati i pod aseptikim uslovima, te se na taj nain osigurava dua odrivost. Limenke se koriste i za pakovanje hrane u atmosferi vazduha (obina atmofera) ili u zatienoj atmosferi (gas drugaijeg sastava od vazduha), kao i za pakovanje higroskonih proizvoda ili proizvoda sa malim sadrajem vlage. U metalnu ambalau mogu se pakovati sve vrste prahrambenih proizvoda od tene do vrste konzistencije. Zbog dobrih mehanikih i zatitnih svojstava ove ambalae, koristi se za pakovanje hemijskih, farmaceutskih, kozmetikih i dr. proizvoda. Za proizvodnju konzervi omota, dno i poklopac limenki moraju biti od istog materijala. Za pakovanje proizvoda koji se termiki ne obrauju, kao i za pakovanje suvih namirnica, limenke mogu biti od bijelog ili hromiranog lima, a poklopac (lakootvarajui) od aluminijumskog lima. KANTE Kante su vrste metalne posude koje se koriste za pakovanje i skladitenje motornih ulja, boja, lakova, kao i za pakovanje jestivih ulja, masti i drugih prehrambenih proizvoda.

U zavisnosti od namjene i dimenzija, kante se proizvode od crnog ili bijelog lima. Unutranja strana (u kontaktu sa sadrajem ) moe biti nelakirana ili lakirana, a vanjske strane mogu biti nelakirane ili lakirane ili grafiki obraene. BAVE Bave su vrste metalne posude koje se koriste za pakovanje i skladitenje nafte, naftnih derivata, mineralnih ulja i ulja za jelo, odnosno tehnikih i jestivih masti. Kante i bave se najee primjenjuju za pakovanje tenih, a manje za pakovanje vrstih proizvoda i proizvoda hemijske industrije. Od prehrambenih proizvoda se u tu ambalau najee pakuju sirevi i jestive masnoe, kao finalni proizvodi i mnogi proizvodi namijenjeni daljnjoj preradi. Bave namijenjene pakovanju namirnica, sa unutranje strane moraju biti zatiene lakovima koji ne utiu na zdravstvenu ispravnost i promjenu ukusa i mirisa. METALNE TUBE Tube su fleksibilna, nepovratna, prodajna ambalaa proizvedena od aluminijumskih rondela. Imaju cilindrino tijelo koje na gornjem kraju ima grlo kroz koje izlazi sadraj. Taj otvor je zatvoren aluminijumskom membranom koja se mora prije upotrebe probuiti. Za zatvaranje tuba danas se skoro iskljuivo upotrebljavaju zatvarai od plastinih masa. U tube se pakuju uglavnom pastozni sadraji i viskozne tenosti. Nakon punjenja tuba se zatvara viestrukim savijanjem (formira se preklop), koji se moe pomou poviene temperature i zavariti (ako je tuba sa unutranje strane lakirana termolakom).

Metalne tube se najvie koriste za pakovanje pastoznih prehrambenih i drugih proizvoda. Najee se upotrebljavaju za pakovanje koncentrata paradajza, majoneza, senfa, pateta i dr. U nekim zemljama se u tube pakuje topljeni sir, kreme za ukraavanje kolaa, zaini, med, koncentrati supa i sl. Pritiskom prstima na tijelo tube istisne se potrebna koliina upakovanog sadraja. Prednost pakovanja u tu ambalau je to se istiskivanjem sadraja i naknadnim zatvaranjem tube onemoguava kontakt sadraja sa vazduhom. AEROSOLI Aerosoli su vrste matalne posude posebne konstrukcije, koje se koriste za pakovanje tenih sadraja pod pritiskom. Iz aerosola se sadraj istiskuje komprimovanim gasom, kroz ventil uvren na grlu boce i raspruje u fine kapljice. Kao pogonski gas se moe upotrebiti svaki gas ija je kritina temperatura znatno iznad sobne temperature. On je u aerosolima u najveoj mjeri u tenom stanju, a jedan dio iznad tenosti u obliku gasa. Od pogonskog gasa se zahtijeva da je hemijski inertan, da nije lako zapaljiv, da nije toksian i da je jeftin. Danas se kao pogonski gasovi koriste: propan, butan, izobutan i ugljen dioksid. Kada se pritiskom na dugme otvori ventil, tenost iz aerosola pod pritiskom izlazi kroz mlaznicu, koja obino ima promjer 0,5 mm. Kada tenost izae iz mlaznice i doe na atmosferski pritisak, zbog smanjenog pritiska gas momentalno ispari, a proizvod se pri tome raspri u sitne kapljice. Aerosoli se najvie koriste za pakovanje kozmetikih i drugih hemijskih proizvoda, ali i za pakovanje nekih prehrambenih proizvoda. Kada se koriste za pakovanje hrane, sa unutranje strane moraju biti zatieni lakom.

KOROZIJA Pod korozijom se podrazumijevaju sve nepoeljne promjena na materijalu usljed fizikohemijskog djelovanja spoljne sredine, a manifestuje se u obliku re. Prema mehanizmu djelovanja korozija moe biti: - hemijska - elektrohemijska Hemijska korozija se odvija bez prisutnosti elektrolita i najee predstavlja obinu oksidaciju metala molekulskim kiseonikom. Sporije se odvija , manje je izraena i nije karakteristina za metalnu ambalau. Elektrohemijska korozija u najveoj se mjeri odvija u prisutnosti elektrolita (kondenzovana vodena para-voda sa rastvorenim gasovima). Uobiajeno je da se metalna ambalaa titi od nepoeljnih korozionih promjena na sljedee naine: - zatitnim prevlakama (konverzijskim i premazima) - obradom korozijske sredine - oplemenjivanjem Za zatitu metalne ambalae od korozije uvijek se koriste zatitne prevlake.

Ukoliko je potrebno, moe se primijeniti i obrada korozijske sredine, dok se oplemenjivanje, kada je rije o ambalai, rjee primjenjuje. Prevlake za zatitu metala od korozije dijele se na: - metalne prevlake - konverzijske prevlake - nemetalne prevlake Metalne prevlake mogu biti katodne, kada prevlaka ima pozitivniji elektrodni potencijal od metala osnove, odnosno anodne, kada prevlaka ima negativniji elektrodni potencijal od metala osnove. Slojevi kalaja i hroma se ubrajaju u katodne prevlake jer oba metala imaju pozitivniji elektrodni potencijal u odnosu na elektrodni potencijal eljeza. Konverzijske prevlake su nemetalne prevlake nastale na povrini metala kao posljedica hemijskih i elektrohemijskih reakcija, a nazivaju se pasivacijskim slojem. Nemetalne prevlake mogu biti izraene od neorganskih ili organskih materija nanesenih na metalnu osnovu. Uobiajena zatita limova za proizvodnju ambalae je zatita sa metalnim prevlakama s konverzijskim slojem ili oblikovanjem konverzijskog sloja i u oba sluaja obaveznom zatitom nemetalnim (organskim) prevlakama. Zatita limova obradom korozijske sredine svodi se na smanjenje krozijskog uinka sljedeim postupcima: - uklanjanje korozijskih materija - koritenjem inhibitora korozije Uklanjanje korizijskih materija npr. iz vode kod termikog postupka konzervisanja je mogue: - neutralizacijom kiselina - uklanjanjem kiseonika - uklanjanjem neorganskih soli - uklanjanjem vrstih estica filtracijom

U najeem broju sluajeva u vodi za pie, kojom se vri termika obrada, nisu prisutne kiseline i vrste estice, a soli su prisutne u relativno malim koliinama, iz toga proizilazi da je jedina koroziona materija u vodi za pie otopljeni kiseonik. Kiseonik se moe ukloniti iz vode termikim otplinjavanjem ili uvoenjem redukcionih sredstava ili/i inhibitora korozije. Iz ekonomskih razloga termiko otplinjavanje (uklanjanje kiseonika iz vode) ima prednost zbog mogunosti viekratnog koritenja termiki otplinjene vode , dok bi inhibitore trebalo dodavati u svaku novu koliinu vode. INTERAKCIJA AMBALAE I SADRAJA Hoe li doi do interakcije komponenata namirnice sa metalnom osnovom ambalae i kojim intenzitetom e se odvijati, zavisi od mnogo faktora: - vrsta i kvalitet ambalae - hemijski sastav namirnica - prisutnost kiseonika - uslovi skladitenja i dr. Gotovo uvijek je ta pojava praena korozionim procesima, a sama interakcija je nepoeljna jer ne samo da se pogoravaju senzorne karakteristike proizvoda, ve po pravilu utie na zdravstvenu ispravnost hrane (Fe). Da bi se ta pojava sprijeila ili bar umanjila, limenke se proizvode od bijelog lima. Tu je kalaj prvi zatitni sloj i ne dozvoljava dodir namirnice sa eljezom. Meutim, savremena proizvodnja bijelih limova karakterie se koritenjem male koliine kalaja koji u potpunosti ne prekriva elinu osnovu ili na prevlaci kalaja postoje pore, pa izvjesne komponente namirnica mogu reagovati sa eljezom. Interakcija nije jednaka u svim sluajevima ve je u zavisnosti od hemijskog sastava namirnice. Kod namirnica iji je pH manji od 4-4,5, kiseline reaguju sa metalima i otapaju ih, pri emu dolazi do oslobaanja molekulskog vodonika, to se moe manifestovati kao hemijska bombaa. U sluaju takaste korozije moe doi do perforacije ambalae, a namirnica je ve toliko bogata metalima da je neupotrebljiva. Kod namirnica iji je pH vei od 5, a bogate su bjelanevinama ne dolazi do otapanja metala niti do vodonikove bombae.

Meutim, primjenom postupka sterilizacije dolazi do delimine razgradnje aminokiselina, oslobaa se sumpor i nastaju sulfidi kalaja i eljeza, koji su tamnoljubiaste boje i dovodi do marmoriranja unutranje strane limenke. Ta pojava ni u kom sluaju nije tetna niti znai da je takva namirnica manje kvalitetna. Zbog injenice da nakon dovoljno dugog vremena ipak dolazi do naruavanja prevlake kalaja, limenke od bijelog lima za pakovanje namirnica sa unutranje strane moraju biti zatiene organskim prevlakama lakovima. Izuzetak su limenke za pakovanje kompota i vonih salata od jabuke, kruke, breskve i dr., da bi se, zahvaljujui redukcionom svojstvu kalaja, ouvala svjetlija boja proizvoda. Koriteni lakovi moraju biti zdravstveno ispravni i ne smiju dovesti do nepoeljnih hemijskih i senzornih promjena namirnica. Naneseni lakovi moraju biti kontinuirani (bez prekida) jer samo tako zatiena unutranja povrina limenke spreava interakciju i osigurava zdravstvenu ispravnost hrane u deklarisanom roku upotrebe. Radi dodatne sigurnosti, u nekim sluajevima namirnica se pakuje u polietilensku foliju prije pakovanja u metalnu ambalau. U culju maskiranja pojave marmoriranja uobiajeno je da se lakovi pigmentiu (zlatni-gold lakovi, pigmentisani prahom Al ili cinkov ili titanov oksid). Zanimljivo je napomenuti da se za zatitu od interakcije za, proizvodnju mesa u komadima, moe koristiti ploica od istog aluminijuma (Al-anoda), postavljana sa unutranje strane limenke. Zbog elektrohemijskog potencijala aluminijuma dolazi do njegovog otapanja u sadraju. Sve dok ima slobodnog aluminijuma, u reakciju ne stupaju ni kalaj ni eljezo, a nastala jedinjenja aluminijuma ne utiu na vizuelni izgled niti na zdravstvenu ispravnost upakovanog proizvoda. Aluminijum je vrlo reaktivan metal pa se za izradu ambalae koriste Al-limovi sa konverzijskim (pasivizacijskim) slojem sa obe strane. Konverzijski sloj kod Al-limova ima istu ulogu kao i kalaj kod bijelog lima. Zbog toga to konverzijski sloj moe zatititi ambalau od interakcije samo na odreeno vrijeme i ovdje, kao i kod limenki od bijelog lima je obavezna unutranja zatita organskim lakovima. Naneseni slojevi laka moraju ispunjavati iste uslove kao i kod limenki od bijelog lima, ime se postiu isti uinci zatitte.

4 predavanje
STAKLENA AMBALAA
STAKLO Staklo je neorganska materija amorfne grae koja se dobija topljenjem odreenih sastojaka koji su ohlaeni bez kristalizacije. U hemijskom smislu, staklo predstavlja smjesu silikata i alkalnih i zemljoalkalnih oksida. Katjoni koji sudjeluju u izgradnji stakla dijele se u tri grupe: - mreotvorce (Si, B, Ge, As, Be kao BeF). Za proizvodnju tehnikog i ambalanog stakla u najveoj se mjeri kao mreotvorac koristi SiO2, koji se u strukturu stakla unosi sa kvarcnim pijeskom kao osnovnom sirovinom. Samo za specijalne vrste tehnikog stakla odreeni dio SiO2 zamjenjuje se oksidom bora (B2O3). - modifikatore mree, kao to su Na, K, Ca, Ba, kojima se ubrzava proces topljenja. - intermedijarne katjone, kao to su Al, Mg, Zn, Pb, Nb, Ta, koji zauzimaju sredinji poloaj izmeu mreotvoraca i modifikatora koji strukturu stakla mogu uvrstiti, ali je i razlabaviti. Oni sami za sebe ne mogu stvoriti staklo. Kao inermedijeri najee se koriste jedinjenja koji u strukturu stakla unosi Al2O3 (kalijev natrijev alumo-silikat, glinica). Pored nabrojanih osnovnih komponenata koje ulaze u sastav stakla, jo se koriste sredstva za:
- bistrenje (najee Na2SO4)

- obezbojenje (najee metalni Se ili Co2O3 u kombinaciji sa Ni i Se koji daje staklu crvenu boju koja je komplemntarma sa zelenom bojom koja potie od Fe2O3. Kako se ove dvije boje meusobno ponitavaju, ta se kombinacija koristi za proizvodnju bezbojnog stakla. - bojenje (najee se koristi hromit, pirit u kombinaciji sa koksom - zamuivanje (najee SnO2 ili Ca3(PO4)2, radi namjerne proizvodnje mutnog stakla. VRSTE STAKLA Sa aspekta pakovanja najvanije vrste stakla su:

- Natrijevo staklo je silikat Na i Ca. Kao i druge vrste stakla i to staklo sadri manje koliine drugih oksida, kao to su Mg i Al oksidi. S obzirom da se proizvodi od jeftinih sirovina, natrijevo staklo je najjeftinije i koristi se za proizvodnju ambalae za pakovanje raznih namirnica. - Olovno staklo sadri oksid K, oksid Pb i Si dioksida. Lako se topi i meke je od Na stakla. Najvanije mu je svojstvo veliki indeks loma svjetla, zbog ega se upotrebljava kao optiko staklo za izradu lea. Neke vrste jako rasipaju svjetlost, pa se koriste za izradu kristalnog stakla. Kao ambalaa se upotrebljavaju kristalne boce za pakovanje luksuzne kozmetike robe. Aluminosilikatno staklo pored Na oksida, Ca oksida, Si oksida i dioksida, sadri jo do 10% Al oksida i neto K oksida. S obzirom da sadri Al oksid, otporno je na vodu i kiseline, teko se topi i vrlo je tvrdo. Obino je obojeno svijetlo do tamno smee ili svijetlo do tamno-zeleno. Od njega se uglavnom proizvode boce za pakovanje vina, piva, mineralne vode , sokova i dr. Borsilikatno staklo sadri nekoliko % oksida bora pa se odlikuje malim temperaturnim koeficijentom linearnog istezanja i vrlo je postojano prema naglim promjenama temperature. Zato se upotrebljava za proizvodnju laboratorijskog posua, a ne upotrebljava se za proizvodnju ambalae za pakovanje namirnica. Kvarcno staklo je najjednostavnije po sastavu. Sastoji se od istog silicijevog dioksida. Odlikuje se visokom temperaturom topljenja (iznad 1.700oC), podnosi visoku temperaturu, vrlo je otporno na nagle promjene teperature, jako je otporno prema raznim hemijskim materijama , dobro proputa svjetlost i UV zrake i odlikuje se vrlo slabom provodljivou elektriciteta. Sa aspekta ambalae nema nikakvog znaaja. Uopteno, staklu se mogu dodavati specifine komponente, kao npr. natrijev ili kalcijev fluorid, ime se dobija samo djelimino prozirno staklo, poznato pod nazivom opalno staklo.

FIZIKO-MEHANIKA SVOJSTVA STAKLA Staklo raspolae odreenom otpornou na udar, kidanje, pritisak savijanje i sl. Staklo je krt materijal, podloan mehanikom razaranju lomu. Krtost stakla se ocjenjuje prema njegovoj otpornosti na udar. Staklo sa raznim pogrekama, mikropukotine i ogrebotine, poveavaju krtost pa se takvo staklo vrlo lako lomi. Kaljenje stakla poveava njegovu otpornost na udar (5-7 puta). Jaina takla na kidanje predstavlja minimalno naprezanje koje dovodi do loma stakla. Staklo je slabo otporno prema intenzitetu sile na kidanje i neznatna naprezanja dovode do loma stakla. Prisutnost mikropukotina i drugih oteenja povrine znatno doprinosi smanjenju otpornosti na kidanje.

Kaljena stakla imaju 3-4 puta veu otpornost od nekaljenih to se objanjava izgledom povrine (glatka, bez mikropukotina). Oksidi Ca, Zn, Si, B (do 15%) i Ba oksida u veoj, a Al i Pb oksida u manjoj mjeri, utiu na poveanje otpornosti stakla na kidanje. Otpornost stakla na pritisak je znatno vea od otpornosti na kidanje, a zavisi od izgleda povrine i fiziko-hemijske homogenosti stakla. Otpornost na pritisak raste ukoliko se poveava sadraj oksida Al i Si, a smanjuje veim udjelom alkalija u sastavu stakla. Tvrdoa stakla i otpornost njegove povrine na razaranje predstavlja vano svojstvo u svim operacijama mehanike obrade (rezanje, bruenje, graviranje). Na tvrdou stakla utie hemijski sastav. Stakla koja sadre SiO2 i B2O3, su znatno tvra od olovno-kristalnih, koja se ubrajaju u grupu najmekih stakala. Sva fiziko-mehanika svojstva stakla su u velikoj zavisnosti od uslova hlaenja prilikom proizvodnje stakla. Ako se tek oblikovani stakleni proizvod naglo hladi, prvo ovrsne njegova povrina, a dublji slojevi ostanu vrui i meki. Daljnjim hlaenjem izmeu slojeva stakla javljaju se unutranja naprezanja jer ga u skupljanju spraava vanjski vrsti , manje elastini sloj stakla. Takvo staklo ima veliku vrstou i tvrdou, ali je vrlo krto. Iz tih razloga, staklene je proizvode potrebno nakon oblikovanja sporo hladiti (kaliti) kako bi se izbjeglo unutranje naprezanje stakla. Posebno je to znaajno za proizvode stakla debljih stijenki u kojima su takva naprezanja vea. TERMIKA SVOJSTVA Od termikih svojstava stakla znaajne su: - toplotna provodljivost - termiko irenje - postojanost prema naglim promjenama temperature Staklo se odlikuje slabom toplotnom provodljivou, 3-4 kJ. Za eljezo je to 270, a za bakar 1380. To znai da je staklo dobar izolator, to je vie mana nego vrlina.

Praktina posljedica toga je da vrijeme sterilizacije namirnica u staklenoj ambalai mora biti due u poreenju sa sterilizacijom iste namirnice u ambalai izraenoj od metala. Vrijednost termikog irenja stakla je npr. za svaku promjenu temperature za 1oC, duina 1 metra ambalanog stakla bi se promijenila za 9 m (kod eljeza ta razlika iznosi 12 m). Promjenom hemijskog sastava stakla mijenja se i vrijednost termikog koeficijenta linearnog irenja. Tako npr. vei sadraj alkalnih i zemnoalkalnih oksida pridonosi veem irenju stakla, a silicijev dioksid i oksid bora smanjuju irenje stakla. Postojanost stakla prema naglim promjenama temperature (temperaturnom oku) je znaajno svojstvo za ambalau koja se puni toplom ili vruom namirnicom, odnosno namirnicm koja se mora sterilisati. Staklo izloeno nagloj promjeni temperature podlono je pucanju: Zbog male toplotne provodljivosti brzo se mijenja temperatura samo onog dijela staklenog proizvoda koji je direktno izloen uticaju niske ili visoke temperature, a kako je staklo neelastino u njemu se javljaju naprezanja. Ako ta naprezanja porastu iznad vrstoe stakla na izvlaenje , stakleni proizvod puca.
Koja je to nagla promjena temperature koja moe dovesti do pucanja stakla ?

Obino ambalano staklo uglavnom izdrava naglu razliku u temperaturi od 60oC , a borsilikatno stako nee pucati ako se temperatura naglo promijeni za oko150oC. Pri svim jednakim uslovima, ambalana jedinica debljih stijenki je osjetljivija na naglu promjenu temperature. Staklo je mnogo osjetljivije ako se naglo hladi, jer je staklo otpornije na pritisak nego na istezanje-kidanje. Za kritian temperaturni ok je karakteristino da ambalaa puca na dnu i naprslina se kree prema vrhu ambalae.

OPTIKA SVOJSTVA Od optikih svojstava stakla najveu panju zasluuje proputanje svjetla i boja stakla, jer se staklo ubraja u prozrana tijela. Prilikom pada svjetlosti na povrinu stakla moe nastupiti njegovo odbijanje, prelamanje i apsorpcija. Svjetlosna energija u staklu se ne apsorbuje i ne reflektuje, odnosno prolazi kroz staklo. Rezultat te pojave je prozirnost stakla i to za vidljivu svjetlost. Obino prozorsko staklo koje je vrlo slino ambalanom, reflektuje oko 8%, apsorbuje oko 1%, a proputa oko 90% vidljive svjetlosti. Poveanjem debljine stakla proprcionano se smanjuje udio proputene svjetl. Obojeno staklo slabije proputa itav ili dio spektra vidljive svjetlosti, to znai da se izborom pogodne boje i intenziteta boje moe dobiti staklo koje dio vidljivog spektra ne proputa. Boja proputene svjetlosti odgovara boji stakla. Staklo se boji dodatkom odreenih komponenti jo pri proizvodnji, dodatkom oksida metala. Ako se za bojenje koriste oksidi metala, treba imati na umu da isti oksid u razliitim kompozicijama stakla izaziva razliitu boju. Razliiti oksidi istog metala, takoe ne uzrokuju istu boju stakla i u zavisnosti je od oksidoredukcione ravnotee. U svim sluajevima kobalt pridonosi pojavi plave boje, trovalentni hrom zelenoj boji, estovalentni hrom utoj boji i mangan ljubiastoj boji. Dvovalentno eljezo daje staklu maslinasto zelenu, a u zavisnosto od oksidacione ravnotee Fe i plaviastu. Grafit i trovalentno eljezo boje natrijevo staklo u smee. Selen izaziva narandastu ili narandasto-utu boju. Nikl boji kalijevo i olovno staklo u ljubiasto, a natrijevo staklo u smee.

Boja stakla zavisi od vrste i koliine komponenata, hemijskom sastavu i oks/red ravnotei unutar i iznad rastopljene mase. Kombinacijom vie komponenata mogu se postii razliiti tonovi i nijanse boje. HEMIJSKA SVOJSTVA Stakla pripadaju grupi vrlo postojanih inertnih mataerijala. U kojoj e mjeri staklo biti postojano u hemijskom pogledu, uglavnom zavisi od sastava stakla. Borsilikatno staklo se posebno odlikuje visokom hemijskom otpornou. Hemijska postojanost moe se poboljati postupcima obrade povrine stakla kiselinama, gasovima kiselog karaktera ili nanoenjem zatitnog filma ( silikonizacija povrine). Kada se povrine stakla izloe djelovanju mineralnih kiselina, isperu i izloe uticaju toplote (400-450 oC), hemijska postojanost se moe poveati nekoliko stotina puta, jer nastaje opna od Si dioksida. Iako je staklo hemijski vrlo postojano ipak odreene promjene na staklu mogu nastati djelovanjem vode, kiselina, a naroito alkalija. Ne razarajui tetraedarsku strukturu stakla, kiseline hidrolizuju povrinski sloj stakla, joni metala iz stakla se zamjenjuju jonima vodonika, odnosno prelaze u rastvor. Alkalni metali se lako izdvajaju iz stakla, odnosno stakla sa veim sadrajem ovih metala su podlonija hidrolizi. Zemljoalkalni metali i graditelji stakla pridonose postojanosti stakla prema hidrolizi. Na stepen hidrolize stakla utie vrsta kiseline, dok koncentracija kiseline nema uticaja na ovu reakciju. Za razliku od vode i kiselina, alkalije razaraju tetraedarsku strukturu stakla, kidajui veze Si i O. Usitnjeno staklo dovoljno dugim kuvanjem u 2% NaOH se moe potpuno razgraditi, ali zbog blaih uslova i male povrine (neusitnjeno staklo), do te pojave ne dolazi, odnosno staklena ambalaa se moe koristiti za pakovanje namirnica. Navedene hemijske promjene stakla, posebno kada se radi o uticaju vode, obino su tako male i sa praktinog aspekta beznaajne, kada je rije o primjeni staklene ambalae za pakovanje namirnica. PROIZVODNJA STAKLENE AMBALAE

Opta tehnoloka ema proizvodnje svih vrsta staklene ambalae moe se prikazati sljedeim fazama:

- priprema sirovina - transport homogenizovane smjee do staklarske pei i njeno topljenje - proces dovoenja na temperaturu i viskoznost pogodnu za oblikovanje - proces oblikovanja - proces ohlaivanja - kontrola kvaliteta staklene ambalae - pakovanje i skladitenje Stakleni lom (reciklirano staklo) dodaje se zbog ekoloko ekonomskog aspekta jer svaki kg staklenog kra zamjenjuje 1,2 kg smjee sirovina, sniava temperaturu topljenja i ubrzava reakcije vezivanja prilikom topljenja. Uobiajeno je da se stakleni lom dodaje u koliini od 25-80 i vie %, jer se na taj nain poboljavaju sva svojstva stakla i smanjuje emisija gasova SO2 i CO2. Osnovne i pomone sirovine moraju biti samljevene do estica odreene veliini i izmijeane, jer je to od velikog znaaja za ravnomjerno topljenje svih satojaka staklene mase. Pripremljena sirovina se transportuje do staklarske pei za topljenje. Topljenje poinje na temperaturi 600-800oC, kada se tope sve komponente izuzev Si dioksida. Poveanjem temperature na oko 1000oC, reakcija rastopljene mase i Si dioksida je velika i zavisi od granulacije sirovina. Na temperaturi od 1300-1500oC, otopljene su sve komponente, hemijske reakcije u smislu formiranja stakla su zavrene i dobija se itka viskozna tenost. Otopljena masa se zatim hladi na 800-1000oC , tj. do temperature na kojoj je viskozitet smjese najpogodniji za izradu i oblikovanje ambalanih jedinica. U dananje vrijeme se staklena ambalaa izrauje primjenom potpuno automatskih, raunarom kontrolisanih ureaja, a koriste se sljedee tehnologije proizvodnje:

- duvano-duvano

- presovano-duvano - presovano-duvano usko grlo Kako se izvodi samo u jednoj fazi, postupak presovanja predstavlja najjednostavniji nain proizvodnje staklene ambalae, tako to staklena ambalaa u obliku kapi pada na elini ili mesingani kalup (matrica) gdje se podvrgava pritisku jezgre. Kalup ima profil vanjske ambalae, a jezgra ima profil i izgled upljine proizvoda. Djelovanjem sile pritiska klipa staklena masa ispunjava prostor izmeu klipa i matrice i na taj nain dobija konani oblik proizvoda. Tim se postupkom uglavnom proizvode jednostavni ambalani oblici debljih stijenki (ae).

Duvanjem ili kombinacijom presovanja i duvanja izrauje se uplje ili ambalano staklo ambalaa, a oblikovanje ambalae provodi se u dvije faze.

U prvoj fazi se pomou predkalupa izrauje predoblik. On se nakon to bude formiran metodom presovanja ili duvanja, prebacuje u kalup, gdje se duvanjem, odnosno kombinacijom komprimovanog vazduha i vakuma postie konani oblik ambalae.

U dananje vrijeme, u masovnoj proizvodnji ambalae se upotrebljavaju specijalni staklarski strojevi. Isto tako i rad staklarske pei je potpuno automatizovan ime se postie visok stepen funkcionalnosti od 60.000 700.000 komada dnevno. Oblikom upljine kalupa, odnosno njegovom podeavanju prema buduem obliku ambalane jedinice, donekle se moe uticati na ravnomjernu debljinu stijenke ambalae. Ipak je dno staklene ambalae obino znatno deblje od stijenke, a dolazi i do nagomilavanja stakla na bridovima i prevojima ambalae. Hvataljkama se prihvataju oblikovani ambalani oblici i postavljaju na transportnu traku. Tu se ambalaa jo vrlo zagrijana oplemenjuje pomou kalajnog ili titanova hlorida, kada se oblikuje sloj metalnog oksida (80 m ), koji je vri od stakla, ime se poboljavaju fiziko-mehanika svojstva gotovog proizvoda. Pokretnom trakom ambalaa se transportuje do jedinice za hlaenje

Hlaenje izraene ambalae je vrlo vana faza, jer sporim hlaenjem moe doi do kristalizacije stakla, a naglim hlaenjem u staklu zaostaju unutranji naponi, zbog ega se ambalaa kasnije lako lomi.

Iz toga slijedi da se hlaenje treba provesti tako da ne doe do kristalizacije stakla, ali i da se smanje i ravnomjerno rasporede unutranji naponi. To se postie otputanjem, tj. hlaenjem od oko 500oC do sobne temperature na pokretnoj traci i odgrijavanoj pei tunelskog tipa. Nakon odgrijavanja, ambalaa se moe oplemeniti (razni polimeri), ime se titi sloj kalaj hlorida, poveava sjajnost i kliznost povrine ambalae. Nakon hlaenja, na putu prema ureaju za pakovanje provodi se vizuelna kontrola, gdje se odstranjuju sve nekvalitetne jedinicea istovremeno se uzimaju uzorci radi laboratorijske kontrole. Staklena ambalaa zadovoljavajueg kvaliteta podvrgava se pakovanju. Uobiajeni nain pakovanja staklene ambalae je formiranje paket palete. Tako sloena paleta obavija se polietilenskom termoskupljajuom folijom i unosi se u pe na kojoj se zagrijava oko 3 minuta na 180 oC. Za to se vrijeme polietilen skupi uz istovremeno zavarivanje krajeva, tako da se dobije kompaktan, zatvoren i vrst paket, pogodan za prenos i skladitenje. SVOJSTVA STAKLENE AMBALAE Zbog velike hemijske postojanosti i inertnosti, odnosno netoksinosti, staklena ambalaa se moe koristiti za pakovanje svih namirnica. Zbog svoje prozirnosti, posebno bezbojnog stakla, kupac vidi upakovanu namirnicu, dobija impresiju o njenoj viskoznosti, boji, bistrini, koliini ... to je itekako vano, posebno sa aspekta prodajne funkcije ambalae. Staklena ambalaa ne proputa vodenu paru i gasove, te je pogodna za pakovanje namirnica osjetljivih na kiseonik, kao i za namirnice koje sadre lako isparljive komponente. Bezbojno staklo djelimino proputa dio UV zraka. Iz tih razloga bezbojna ambalaa se zamjenjuje tamnozelenom ili tamnosmeom ambalaom. Isto tako ono u znaajnoj mjeri proputa svu vidljivu svjetlost, ali prua zadovoljavajuu zatitu od UV zraka. Staklene boce su otporne na unutranji pritisak, te su pogodne za pakovanje pia koja sadre ugljen dioksid (mineralne vode, pivo, vino i sl.). Ne treba izgubiti iz vida povratno svojstvo staklene ambalae. Doprinos staklene ambalae ekolokom optereenju je znaajan, jer se u obliku staklenog kra ponovo vraa u proizvodnju.

ASORTIMAN STAKLENE AMBALAE Prema obliku, primjeni i nainu proizvodnje, asortiman staklene ambalae je vrlo raznovrstan. Uglavnom se razlikuje: - staklena ambalaa sa uskim grlom - staklena ambalaa sa irokim grlom Staklenom ambalaom sa uskim grlom smatraju se jedinice iji unutranji prenik grla nije vei od 40 mm. Ta ambalaa poznata je pod nazivom boca. Staklena ambalaa sa irokim grlom obuhvata proizvode poznate pod nazivom tegla (staklenka). BOCE Boce su obino ovalnog oblika, ali mogu biti i etvrtastog poprenog presjeka. Gornji dio tijela im se suava prelazei postepeno u vrat boce, a na njegovom kraju se nalazi grlo sa otvorom. Grlo boce je obino ojaano i oblikovano u skladu sa nainom zatvaranja boca. Postoji jako veliki broj boca koje se meusobno razlikuju po obliku, zapremini i primjeni. Dok je ranije veliki broj boca bio standardizovan, danas korisnici insistiraju na vlastitom, ekskluzivnom dizajnu, to je u kontekstu i diferencijacije od konkurencije. Boce se mogu dodatno obraditi to je prilino skupo. Povrina se moe pjeskariti (zamuen izgled), a popularne su za pakovanje nekih vrsta alkoholnih pia. Umjesto standardnih papirnih ili platinih etiketa na staklo se mogu nanositi grafiki elementi, ali s obzirom na skupou u posljednje vrijene su dosta popularne plastne etikete koje oponaaju ovu tehnologiju. Zapremina boca se kree od nekoliko mililitara, do nekoliko litara. Boce se esto koriste u prehrambenoj industriji za pakovanje piva, vina, jakih alk.pia, OBP, sokova i dr.

ZATVARANJE BOCA Za zatvaranje boca upotrebljavaju se zatvarai razliite konstrukcije i proizvedeni od razliitih materijala. Zatvara pomae da se u potpunosti sauva koliina i kvalitet upakovanog sadraja, a isto tako dobar zatvara treba da omogui lako otvaranje boce.

Grlo boce mora biti prilagoeno nainu zatvaranja i konstrukciji samog zatvaraa i moe biti izvedeno: - grlo sa vijencem, grlo za krunski zatvara i grlo sa navojem. Prema konstrukciji i nainu zatvaranja, zatvarai mogu biti: - zatvarai koji ulaze u grlo boce (epovi) - zatvarai bez navoja - zatvarai sa navojem

Zatvarai koji ulaze u grlo boce (epovi) mogu se proizvesti od pluta, plastinih masa i od stakla.

Zatvarai od pluta se utiskuju u otvor boce, neto su veeg promjera od grla pa se mogu nakratko uroniti u vruu vodu pri emu omekaju i lake se mogu utisnuti. U dananje vrijeme se utiskuju mainski. Zbog poroznosti, djelimino proputaju vazduh i u tom cilju se mogu uroniti u otopljeni vosak ili u rastvor nitroceluloze, a moe se primijeniti i tehnika impregnacije plastinim masama, ime se gotovo eliminie mogunost proputanja kiseonika. Zbog mogueg razvoja mikroorganizama i eventualnog krunjenja, rijetko se koriste. Zatvarai od plastinih masa najee se proizvode od polietilena, a proizvode se i od ekspandiranog polietilena kao imitacija plutenih zatvaraa.

Zbog nedovoljnog trenja plastike i stakla, obino se izrauju sa kruno nazubljenim dijelom. Oni obino imaju glavu koja pokriva rub otvora boce i spreava njegovo oneienje. Stakleni zatvarai se rijetko koriste (ekskluzivna pia). Radi dobrog zatvaranja i zatvara i unutranji dio moraju biti paljivo brueni sa blagim konusom. Izmeu staklenog epa i grla boce ugrauje se plastina masa, kao i aluminijumska kapica, za fiksiranje staklenog epa.

Zatvara i bez navoja navlae se preko grla boce u obliku kape, a zatvaranje se vri mainski. Prilikom otvaranja se otete i ne mogu se ponovo koristiti. S obzirom na rasprostranjenost, iz ove grupe najvaniji su krunski zatvarai.

Krunski zatvarai se proizvode od lakiranog bijelog ili hromiranog lima (0,24 mm). Oblikuje se kapica koja potsjea na carsku krunu. Na unutranju stranu kapice nanosi se zaptivna masa (PVC), tako da se mogu koristiti za zatvaranje pia sa visokim udjelom CO2, odnosno boca u kojima vlada pritisak i od 5 bara. Boce zatvorene krunskim zatvaraem otvaraju se posebnim otvaraem. Manje znaajni, ali odnedavno dosta prisutni, posebno za zatvaranje boca sa uljem su aluminijumski zatvarai, poznati pod nazivom alu-zatvarai. Proizvode se od aluminijumskog lima postupkom dubokog izvlaenja, a kao zaptivna masa u kapicu se umetne pluto. Na zatvarau se nalazi aluminijumski jeziak, ijim se potezanjem otkine dio zatvaraa, nakon ega se zatvara lako skine sa grla boce.

Zatvarai sa navojem imaju na vanjskoj strani grla odreen broj navoja. Proizvode se od metala ili plastinih masa, a kao zaptivna masa koristi se pluto ili plastina masa. Metalni zatvarai sa navojem izrauju se od aluminijumskog lima. Oblikuju se dubokim izvlaenjem u obliku kapice. Mogu biti plitki i duboki, a po svim ostalim svojstvima su jednaki. Navoj na njima se oblikuje tek polije zatvaranja boce. Zatvarai sa navojem od plastinih masa proizvode se postupkom injektiranja od polietilena i polipropilena, koja se obino oboji atraktivnim bojama. Zatvarai sa navojem se ne oteuju prilikom otvaranja boca pa se mogu koristiti za ponovno zatvaranje (kao obezbjeenje od otvaranja - papirne ogrlice ili termoskupljajui prsten). U cilju spravanja bespravnog otvaranja proizvode se i tzv. sigurnosni zatvarai sa navojem. Kod njih je na oko 5 mm od ruba plat perforiran prilikom zatvaranja, a prilikom otvaranja taj se dio lako otkine i ostane na rubu boce, a zatvara se i dalje moe koristiti. Za zatvaranje jumbo (dambo) boca ili malih boca zapremine 200 ml, promjera veeg od 40 mm, koriste se i twist off zatvarai zraeni od bijelog lima

TENDENCIJA U PROIZVODNJI BOCA U posljednje vrijeme staklenim bocama vrlo uspjeno konkuriu boce od plastinih masa i drugi savremeni oblici kojima se nastoje ukloniti mane staklene ambalae. U tom smislu masi staklene ambalae se posveuje posebna panja. Npr. nepovratna staklena ambalaa za pivo, 330 ml nekada se proizvodila procesom duvanoduvano sa masom od 260 g. Optimizacijom dizajna i koritenjem tehnologije presovano-duvano ta se boca proizvodi sa masom od 180 g. (odnos zapremina-masa 1:1=2:1, a lakih 3:1).

Smanjenjem mase ambalaa nije izgubila na mehanikoj otpornosti, ve je rezultat dizajna i unapreenja procesa. Sve se vea panja posveuje i hemijskom sastavu stakla sa boljim mehanikim svojstvima, jer boca od takvog stakla moe imati tanje stijenke, a samim tim i manju masu. Velika panja se posveuje i doradi oblikovanih boca, a posebno znaajno je oplemenjivanje koje pored zatitnog svojstva, poboljava i mehaniku otpornost. Za oplemenjivanje u vruoj ambalai se koriste neke soli vanadija, titana, cinka, kalaja, aluminijuma koje se nanose u vidu praha, koje se razgrauju na vruem staklu, a nastali oksidi se veu za staklo, a taj sloj se dodatno titi slojem polimera. TEGLE STAKLENKE Tegle (staklenke) su ambalane jedinice sa irokim grlom iji je odnos visine i promjera otvora grla manji od 3. Koriste se najee za pakovanje namirnica u polutenom stanju nehomogenog sastava ili u vrstom stanju, mada najveu primjenu imaju u pakovanju razliitih proizvoda od voa i povra. Veliine su od 0,1 do 6 litara, a u okviru toga asortimana odreene veliine, zaprenine i promjeri grla su standardizovani i to: promjer grla 53 mm 68 mm 82 mm 100 mm zapremina 125-140 ml 210-370 720.1062 1700, 2500, 2650

Prema primjeni, nainu zatvaranja, a posebno u pogledu funkcionalnosti zatvaranja, tegle se dijele na: - tegle za namirnice koje se konzerviu toplotom - tegle za ostale namirnice Tegle za pakovanje termiki konzervisanih namirnica koriste se kao nepovratna ambalaa, a mogu biti krunog, elipsoidnog ili etvrtastog poprenog presjeka. Za zatvaranje tegli koriste se poklopci razliite izvedbe i svojstava, a grlo tegle mora biti prilagoeno konstrukciji poklopca i nainu zatvaranja.

POKLOPCI S obzirom da se konzerviu samo lakokvarljive namirnice, ta ambalaa mora biti hermetiki zatvorena. S obzirom da grlo tegle i sam poklopac nisu idealno ravni, na unutranju stranu poklopca u ljeb se postavlja zaptivna masa, koja osigurava hermetinost. Nekada se za tu svrhu koristila guma, a u dananje vrijeme se kao mnogo pouzdanija i praktinija koristi masa od polimernih materijala. Poklopci namijenjeni zatvaranju tegli koje se konzerviu u ambalai meusobno se razlikuju. Prema nainu mehanikog uvrivanja razlikuju se; - poklopci bez navoja - poklopci sa navojem Bez obzira da li se radi o poklopcima sa navojem ili bez njega, njihovo konano fiksiranje za grlo boce se vri pomou snienog pritiska (vakuma) u tegli, koji nastaje u namirnicama koje se konzerviu toplotom. Fenomen snienog pritiska je u sljedeem: - tegla se puni namirnicom, zatvara i izlae potrebnoj temperaturi - tokom hlaenje dolazi do kontrakcije njene zapremine i do smanjenja pritiska, ako je hermetinost ostvarena - hoe li nastati snieni pritisak, koja e se njegova vrijednost postii, kao i trenutak njegovog nastajanja ne jedino, ali dobrim dijelom zavisi od vrste poklopca i naina zatvaranja. Ako se namirnica zatvori tako da u ambalai vlada obian atmosferski pritisak, izlaganjem visokoj temperaturi radi konzervisanja, sadraj u tegli se iri i dolazi do porasta pritiska. Nasuprot djelovanju pritiska stoji tegla i metalni poklopac sa svojim karakteristikama. Ako poklopac ne moe kompenzovati unutranji pritisak, on se na trenutak djelimino odigne od grla tegle i to toliko da ispusti malo vazduha. U sljedeem djeliu sekunde vraa se na svoje mjesto i vrsto prilijee na rub. Kako isputanje vazduha potsjea na disanje takvi poklopci se nazivaju diui poklopci. Da bi poklopci lake ili uopte disali, moraju biti izraeni od tanjeg materijala ili materijala koji se lake elastino deformie.

Takvi se poklopci izrauju od aluminijumskog lima debljine 0,18-0,22 mm, a kako su izraeni od aluminijuma, poznati su pod nazivom alupo poklopci. Hoe li se poklopci ponaati kao diui, zavisi od poloaja zaptivne mase. Takvi poklopci imaju zaptivnu masu samo sa eone (frontalne) strane u odnosu na rub grla tegle. Kada se ostvaruje hermetinost ambalae u sluaju primjene diuih poklopaca ? Hermetinost se ostvaruje tek nakon prestanka disanja, a prava hermetinost se uspostavlja tek kada se sadraj ohladi do sobne temperature. To se moe zakljuiti prema poloaju poklopca, koji je na sobnoj temperaturi u vie ili manje konkavnom poloaju. Razvojem ureaja koji mogu formirati vakum u samom trenutku zatvaranja, ovi poklopci se danas manje upotrebljavaju.

Neki primjeri tih poklopaca su:

- omnia ili omnia imra izraen od lakiranog aluminijskog lima, a rub je pojaan povijanjem (pertlanjem). Uvruje se na teglu navlaenjem i djeliminim savijanjem pertlanog ruba preko zadebljanja na grlu tegle. Otvaranje je jednostavno-novi, a poklopac se moe ponovo upotrebiti za zatvaranje tegle. - pano T poklopac upotrebljava se za zatvaranje tegli koji na grlu imaju oblikovan navoj. Izrauje se od lakiranog aluminijumskog lima bez navoja, a navoj se na njemu oblikuje tokom zatvaranja. Otvara se okretanjem u suprotnom smjeru od kazaljke na satu. Navoji omoguavaju ponovno zatvaranje.

Nasuprot diuim, postoje i nediui poklopci, koji ne dozvoljavaju izlaenje vazduha iz zatvorene tegle. Najei ralozi takvom ponaanju su: - mehanika svojstva poklopca su takva da ga unutranji pritisak ne moe podii - zaptivna masa se nalazi sa bone, a u nekim sluajevima i sa eone strane grla tegle - zatvaranje tim poklopcem se obavlja tako to se stvori snieni pritisak u ambalai, neposredno prije zatvaranja, te je samim inom zatvaranja stvoren potreban podpritisak u ambalai. Stvaranje snienog pritiska, najee se obavlja tako to se uvodi vodena para preko tegle napunjenu toplim ili vruim sadrajem, para istjera vazduh iznad namirnice i zauzme prostor u kome se nalazio vazduh. U tom trenutku tegla se zatvori, para se kondenzuje i stvoren je snieni pritisak u ambalai. Izlaganjem takve ambalae povienoj temperaturi, radi konzervisanja, poveava se zapremina u ambalai, pritisak se poveava ali je i dalje ukupni pritisak znatno nii od pritiska potrebnog za disanje. Sa druge strane, zagrijavanje se obavlja u autoklavu sa povienim pritiskom koji je vei od pritiska u ambalai, to takoe ne doputa disanje. Na osnovu izloenog moe se zakljuiti da je hermetinost ambalae postignuta ve pri samom zatvaranju. Kao i diui i ovi poklopci mogu biti izraeni sa navojem ili bez navoja, izraeni od bijelog ili hromiranog lima debljine 0,18-0,24 mm. Od nediuih poklopaca bez navoja najpoznatiji su silavac i pry off, a od poklopaca sa navojem P.T., ali se u tu grupu uslovno moe uvrstiti i twist off poklopac.

Zatvaranje poklopaca bez navoja izvodi se jednostavno pritiskom odozgo. Isto tako jednostavno je i otvaranje, pri emu se poklopci ne deformiu i mogu se vie puta koristiti.

P.T. (press on twist off) poklopci su novija generacija poklopaca i prvobitno su bili namijenjeni zatvaranju tegli za djeju hranu. Izrauju se od lakiranog i najee litografisanog bijelog ili hromiranog lima sa elastinim sredinjim dijelom (klik klak varijanta). Zadatak elastinog dijela je da vizuelnim i zvunim efektom pri otvaranju uvjeri potroaa da se ambalaa otvara prvi put. Hermetinost se postie u samom trenutku zatvaranja, jer se ve tada formira dovoljno visok vakum koji dri poklopac za teglu. Radi bolje i trajnije veze sa teglom sa unutranje strane poklopca kao i sa frontalne i bone strane grla tegle nalazi se specijalna zaptivna masa na bazi termoplasta plastisol. Zatvaranje se provodi pritiskom prema dole (press on). Za vrijeme sterilizacije dolazi do izraaja zaptivnost plastine mase. Sa bone strane se na njoj oblikuju udubljenja koja odgovaraju ispupenjima na grlu tegle, odnosno sa unutranje strane poklopca oblikuje se navoj i usljed toga takvu ambalau nije mogue otvoriti podizanjem poklopca, ve odvrtanjem.

U dananje vrijeme, za zatvaranje tegli, a esto i boca dominantna je primjena twist off poklopaca, vjerovatno zato to se ponaaju i kao diui i kao nediui, zavisno od uslova prilikom zatvaranja. Izrauju se od bijelog lima. Rub poklopca je prema unutranjoj strani djelimino presavijen tako da se oblikuju navojna ispupenja zubi, koji moraju odgovarati grlu tegle na kojoj se nalaze koso oblikovana ispupenja duine 3-4 cm. Zaptivna masa se nalazi samo sa frontalne strane grla tegle, te sa tog aspekta se ubraja u grupu diuih poklopaca, ali sobzirom da je izraen od manje fleksibilnog mateijala svrstava se i u nediue poklopce.