Uzvišena Znamenitost U Vrlinama Ibn Tejmijje

imm el-Bezzr Uzviena znamenitost u vrlinama Ibn Tejmijje
1


2


3

Uzviena znamenitost
u vrlinama
Ibn Tejmijje
imm hfidh Eb Hafs
Umer ibn Al el-Bezzr

Plav, Sandak
dumdel-uhra 1430. hidretske
jun 2009. godne


4

Izdava:
''K e l i m e t u l H a qq''
Plav, Sandak
www.kelimetul-haqq.com
www.kelimetul-haqq.org
kelimetul_haqq@hotmail.com

Prevod i prelom teksta:
Eb Ahmed

Unos teksta:
Eb Hafsa

Dizajn korice:
Eb Merjem

tampa:
''K e l i m e t u l H a qq''

V A N A N A P O M E N A !
Svako kopiranje i umnoavanje ove knjige
ili bilo kojeg njenog dijela
bez odobrenja izdavaa je veoma
pohvaljeno i preporuljivo


5

Rekao je Allhov Poslanik
Muhammed, sallallhu 'alejhi we sellem:

''Najvrijedniji dihd je rei rije istine pred
nepravednim vladarem.''
1

''Prvak ehd je Hamza, a potom ovjek koji doe
nepravednom vladaru, kae mu istinu u lice, pa ga
vladar ubije.''
2

''Neka nikoga od vas ne sprijei strah od ljudi da kae
istinu kada je vidi ili bude njen svjedok, jer mu rije
istine nee pribliiti as smrti, niti mu umanjiti nafaku.''
3

1
hadth biljee Eb Dwd, et-Tirmidh i Ibn Mde u svojim
''Sunenima'' od Eb Se'da el-Hudrija i Eb Umme el-Bahilija
2
hadth biljei Hkim od Dbir ibn 'Abdullha
3
hadth biljei imm Ahmed u svome ''Musnedu'' od Eb Se'da el-
Hudrija


6

Kada bih se trebao zakleti
stojei izmeu ugla Kabe i Mekmi Ibrhma,
zakleo bih se da svoje oi
nisam spustio ni na koga poput njega,
niti je on video ikoga
uenog kao to je on sm.

Hfidh Edh-Dheheb
(o ejhul-islmu
Ibn Tejmijji)


7

Sva hvala pripada Allhu. Njega hvalimo, kod Njega
utoita traimo i traimo Njegov oprost

` ` ' ` ` ` ` ` ` ` ` '
''O vi koji vjerujete, bojte se Allha istinskom bogobojaznou i
ne umirite (nikako drugaije), osim kao muslimani!''
4

' ` ` ` ` ` ` ` `
` ` ` `
` ` `
''O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog ovjeka
stvara, a od njega je i enu njegovu stvorio, i od njih dvoje
mnoge mukarce i ene rasijao. I Allha se bojte s imenom
ijim jedni druge molite i rodbinske veze ne kidajte, jer Allh,
zaista, stalno nad vama bdi.''
5

` ` ` ` ` ` ` ` ` '
` ` ` ` ` ` ` ` ` ` `

4
sra li 'Imrn, 102. jet
5
sra en-Nis', 1. jet


8

''O vjernici, bojte se Allha i govorite samo istinu, pa e vas On
za vaa dobra djela nagraditi i grijehe vam vae oprostiti. A
onaj ko se Allhu i Poslaniku Njegovom bude pokoravao
postii e ono to bude elio.''
6

Zaista je najiskreniji govor Allhov govor, najbolja
uputa je uputa Muhammeda, sallallhu alejhi we sellem, a
najgore stvari su uvedene stvari u vjeri. Svaka uvedena stvar u
vjeri je novotarija, svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda
vodi u vatru.

A potom:
Allh je poslao Muhammeda, sallallhu alejhi we
sellem, sa istim i jasnim dnom i razumljivim, sveobuhvatnim
eratom koji ovjeka vodi do stepena savrenstva, dovodi ga do
Allhovog zadovoljstva i podie njegov status.

A Allhovom pomoi je Allhov Poslanik, sallallhu
alejhi we sellem, nastojao da povede svoj ummet do denneta,
prebivalita mira i bezbjednosti. Tako je on proveo priblino
dvadeset i tri godine pozivajui u poruku islma kojom ga je
Allh zaduio. On se suoio sa uasima sa kojima se susreo u ime
dostavljanja svoje poruke poruke islma u cilju da ostavi svoj
ummet na jasnom putu.

Ako pogledamo u svrhu poruke islma, nalazimo da ona
moe biti saeta u isenju i odgoju due, a to se deava znanjem
i oboavanjem Allha, kao i jaanjem vez bratstva, da bi se irila
pravda izmeu Allhovih robova. Sredstva za injenje toga su

6
sra el-Ahzb, 70. i 71. jet


9

primjenjivanjem uenja naeg istinoljubivog Poslanika, sallallhu
alejhi we sellem, koje je on sakupio za nas u blagu i biserima
svoga sunneta, svojim dubokim rijeima i onome to zovemo
islamskim zakonom (erat ili fiqh).

A ashbi, Allh bio zadovoljan njima, su nakon smrti
naeg asnog Vjerovjesnika, sallallhu alejhi we sellem, uloili
idtihd u vaenju propisa u pogledu odreenih pitanja. Neki su
pogodili, a drugi nisu dospjeli do tanog propisa. Ovi pokuaji u
idtihdu su se nastavili i razliita miljenja su crpljena u ime
uzdizanja rijei Istine i dolaska do najvieg mogueg nivoa
savrenstva (a za Allha je svo savrenstvo). Tako je mezheb
bilo mnogo, a cilj je bio jedan.

Rezultat svega ovoga je izdavanje hiljada knjiga i zbirki
koje sada pune islamske knjinice, uzdizanje rijei Istine i
osposobljavanje ummeta za pridravanje za dn istine, islm.
Zbog ovoga su se sve snage svijeta sakupile protiv muslimana, s
ciljem da ih oslabe. Zato su uenjaci islma ustajali da brane i
branili Allhov dn.

Od ovih uenjaka, koji su uzdigli zastavu Istine i
dostojanstvo odbrane islma je bio i ejhul-islm Teq ed-Dn Ibn
Tejmijje, sa mnogim hrabrim stavovima koje je zauzeo u svoje
vrijeme i sa svojim bezbrojnim knjigama i fetwama koje sada
pune islamske knjinice. Da bi se bolje upoznali sa ovim hrabrim
bogobojaznim immom, poznatim kao Ibn Tejmijje, mi itaocu
predstavljamo ovu biografiju koja je napisana perom uenjaka
koji je vidio ejhul-islma Ibn Tejmijje, ivio i druio se sa njim.
On je niko drugi do imm el-Bezzr, a on je ovu svoju knjigu
nazvao El-Elm el-Alijje f Menqib Ibn Tejmijje (Uzviena


10

znamenitost u vrlinama Ibn Tejmijje) i on je najkvalificiraniji
(najpozvaniji) da pie o njemu.
7

Nadamo se da e nasuprot tipinoj biografiji, koja je
ispunjena smim injenicama i brojkama, ova knjiga sluiti da
itaoca iz prve ruke upozna sa srom (ivotopisom) o ljudskoj
strani jednog od najveih islamskih linosti koje su ikada ivjele
onoga koji moe biti uzet kao primjer u formulisanju naina
ivota i voenju svakodnevnih poslova.

7
Ovaj uvod je uzet iz prvog toma Medmul-Fetw, izdanja
Dr el-Kutub el-Ilmijje, 1426. hidretske (2005.), koje je
provjereno (verificirano) od strane Mustafe AbdulQdira At


11

ZATO SAM NAPISAO OVU KNJIGU?

Kada sam uo za smrt uenjaka i odgajatelja ovog
ummeta imma, mudtehida, branioca istog erata i
Poslanikovog sunneta, ejhul-islma Tequd-Dna Ebl-Abbsa
Ahmeda ibn AbdulHalm bin AbdusSelm Ibn Tejmijje Allh
blagoslovio njegovu duu i osvjetlio njegov qabur
8
neki od
uenjaka i oni koji su eljeli dobro muslimanima su mi rekli:
Ti si video ejha, druio se sa njim i upoznao si njega i njegove
karakteristike. Kada bi samo mogao napisati nekoliko rijei u
pogledu onoga to si video, u cilju da se svako od ovog ummeta
ko god naije na te rijei okoristi, jer se milost sputa kada se
sjetimo dobrih ljudi.

Pa sam ja odgovorio:
Ja sam se druio sa njim samo nekoliko dana i znam samo
nekoliko od njegovih mnogih vrlina.

Meutim, vidio sam da su oni namjeravali dobro i da je
ono to su od mene traili bilo moje prvo i obaveza, jer uenjak
treba biti revnostan da iri i distiribuira ono za ta misli da e biti
od koristi za muslimane. Tako sam ja uloio mali trud opisujui
njegove vrline, koje e inteligentnom itaocu dati ideju o
dostojanstvu i izvrsnosti ovog ovjeka.

8
Njegovo puno ime je: Teq ed-Dn Eb el-Abbs Ahmed ibn
ihb ed-Dn Eb el-Mehsin AbdulHalm ibn Meddud-Dn Eb
el-Berekt AbdusSelm ibn Abdullh ibn Eb el-Qsim
Muhammed ibn el-Hidr ibn Muhammed ibn el-Hidr ibn Al ibn
Abdullh ibn Tejmijje


12

Knjigu sam podijelio u sekcije (poglavlja), da bi to bilo
vodi onima koji razmiljaju i pod svakim naslovom sam ukljuio
sve ega sam se mogao sjetiti, pokrivajui teme kao to su:

- Njegovo roenje i odgoj,
- Allhovo usmjeravanje njega ka hajru u itavom
njegovom ivotu,
- Njegova revnost i trud u pogledu znanja,
- Njegovo stalno sluanje hadtha,
- Njegova brojna pisana djela,
- Njegova zadivljujua memorija (pamenje) dok bi
izdavao fetwe i drao predavanja,
- Njegova iznenaujua strunost u razlilitim vrstama
informacija (podataka),
- Njegov ibdet i obazrivost,
- Njegov zuhd, posveenost i naputanje dunjluka,
- Njegova skromnost, ponizniost, dareljivost i
inteligencija,
- Njegova vrstoa, hrabrost i strpljivost i iskuenja koja je
podnio u Allhovo ime,
- Allhova zatita njega, uprkos zavisti njegovih
neprijatelja,
- Njegova smrt i ogroman broj ljudi koji su mu klanjali
denzu,
- Ljubav prema njemu koju je Allh smjestio u srca ljudi i
nakon njegovog ivota,
- irenje njegovog znanja i knjiga u dalekim krajevima
zemlje,

Pa ja kaem:


13

NJEGOVO OBRAZOVANJE (ODGOJ)

to se tie njegovog roenja, ono je kao to mi je veina
uenjaka prenijela: On je roen u Harranu
9
10. rebul-ewwela
661. hidretske godine
10
i ostao je u njemu dok nije napunio
sedam godina. Onda ga je njegov otac, Allh mu se smilovao,
odveo u Damask (Allh ga zatitio) i on je tamo bio najbolje
mogue odgajan. Allh je u njemu ukorijenio najbolje osobine.

Znaci izvrsnosti, posveenosti i otroumnosti su na
njemu bili jasno primjeeni od doba rane mladosti.

Povjerljivi prijatelj koji ga je znao mi je rekao da kada je
ejh (Allh bio zadovoljan njime) bio jo veoma mlad i kada bi
hodao ka knjinici, na tom njegovom putu bi ga zaustavljao idov
koji je ivio na putu koji je vodio ka knjinici. idov bi ga pitao o
razliitim stvarima i bio bi ustrajan sa svojim zapitkivanjem zbog
Ibn Tejmijjine inteligencije i otroumnosti. Ibn Tejmijje bi mu
odgovarao tako hitro da je idov postao fasciniran njime. Najzad,
kad god bi Ibn Tejmijje naiao na njega, opskrbio bi ga
informacijama koje bi ovjeku potvrdile btil (la) na kom je on
bio. Ovo se nastavilo dok on nije prihvatio islm i postao
musliman koji praktikuje dn, a to je bilo zbog bereketa koji je
ejh imao uprkos svojoj ranoj mladosti.

Od kako se zamomio, troio je svo svoje vrijeme zauzet
u trudu i naporu; upamtio je itavi Qurn kao mladi i nastavio

9
Distrikt na jugoistoku Turske, blizu njene granice sa Sirijom
10
to odgovara ponedeljku, 22. januara 1263. godine


14

je da studira i memorie (napamet ui) hadth, fiqh i arapski
jezik, dok se nije usavrio u svim ovim oblastima islamskog
znanja. Ovo je bilo u dodatku na njegovo striktno pridravanje
prisustvovanja halqama (krugovima znanja) i njegovom sluanju
hadtha i athra (predaja). On je sluao mnoge knjige od brojnih
uenjaka visokog ranga.
11

to se tie velikih tekstova islma, kakvi su Musned
imma Ahmeda, Sahh el-Buhrije i Muslima, Dmi et-
Tirmidhija, Sunen Eb Dwda es-Sidistnija, en-Nes, Ibn
Mde i ed-Drequtn, njemu su, Allh mu se smilovao, sva ta
djela bila itana u cjelosti mnogo puta. Prva knjiga koju je on
upamtio u hadthu je bila Humejdijev El-Dem bejn es-
Sahhajn.

Rijetko je postojala knjiga iz islamskih nauk, a da on nije
naiao na nju, i Allh mu je darovao sposobnost da brzo
memorie i rijetko zaboravlja. Teko da bi on naiao na neto ili
uo neto, a da to ne bi ostalo u njegovoj memoriji, bilo u
bukvalno ili u znaenju. To je bilo kao da je znanje postalo
nasuto u njegovo meso, krv i itavo tijelo. On nije prosto uzimao
komade znanja ovdje i ondje. Naprotiv, on je imao kompletno
razumijevanje i shvatanje i bio je meu najistaknutijim ljudima u
vrlini i odlikama. Allh ga je zaduio onime to bi prirodno
unitilo bilo kog drugog, vodio ga je do uitka i sree u svim
aspektima njegovog ivota i uinio je da posljedice njegovog
vo]stva svima budu najjasniji znakovi, do te mjere da se svako sa
malo inteligencije slae se da je on jedan od onih na koje je

11
Uio je pred preko 200 uenjaka. Pogledaj djelo El-Kewkib ed-
Durrijje, 52. str.


15

Allhov Poslanik, sallallhu alejhi we sellem, mislio kada je
rekao:
Zaista na poetku svakog stoljea Allh alje onoga ko e
ovom ummetu oivjeti (obnoviti) stvari njegovog dna,
12

jer je Allh preko njega oivio zakone ove vjere koji su
dugo bili zaboravljeni i uinio ga je dokazom nad svim ljudima
njegovog doba, a sva hvala pripada Alahu, Gospodaru svjetova.

12
Sahih el-Dami (1874) i Es-Silsila es-Sahha (599)


16

NJEGOVO OGROMNO ZNANJE,
PISANA DJELA I SJAJNA MEMORIJA

to se tie njegovog obilnog znanja, ovo obuhvata
njegovo poznavanje nauka asnog Qurna, njegovu sposobnost
da crpi najmanje i najpodrobnije koristi iz njega, njegovo
poznavanje izjava uenjaka u objanjavanju njega (tj. Qurana),
njegov nain koritenja ovih izjava kao dokaz i sposobnost koju
mu je Allh dao da rijetkim i zadivljujuim biserima (rijeima)
izloi njegova uda (Qurna), ljepotu njegovog zakonodavstva,
njegova jezika uda i njegovu jasnu ar. U svemu ovome je on
bio predvodnik i primjer koji se svako trudio da oponaa.

Ako bi neko uio neke jete asnog Qurna na jednom
od njegovih asova (predavanja), on bi nastavio da ih objanjava
i njegov as bi se zavrio time. Njegovo predavanje bi trajalo
dobar dio dana i on ne bi imao odreenu osobu da ui za njega
unaprijed odreene jete za koje bi se on pripremio. Naprotiv,
bilo koja osoba koja je prisustvovala njegovom predavanju bi
prouila ono to je njemu lahko, a Ibn Tejmijje bi onda objasnio
ta god je on prouio. On najee ne bi prestao, izuzev da bi oni
koji su prisustvovali znali da bi se on, da nije pomanjkanja
vremena, udubio u ono to je objanjavao sa mnogo, mnogo vie
uglova; meutim on bi stao da bi svojim sluaocima dopustio da
odmore.

Na primjer, on je predavao tefsr (tumaenje): Reci: On
je Allh, jedan je,
13
koji je zauzeo itav veliki tom. Takoer,

13
sra el-Ihls, 1. jet


17

njegov tefsr jeta: Milostivi se iznad Ara uzdigao
14
ispunio
je oko trideset i pet tomova, a meni je reeno da je on poeo sa
sakupljanjem tefsra koji bi zauzeo pedeset tomova, da ga je
kompletirao.

A to se tie njegovog poznavanja i pronicljivosti u
sunnet Allhovog Poslanika, sallallhu alejhi we sellem, njegovih
izjava, djela, dogaaja iz ivota, bitki, vojski, mudiza (uda) koja
mu je Allh dao, njegovo znanje onoga to je vjerodostojno
preneeno od njega nasuprot onoga to nije vjerodostojno, kao i
izjava, djela, doivljaja i fetwi ashb, Allh bio zadovoljan njima,
njihove borbe u ime ove vjere i vrlin koje su im date u odnosu
na ostatak ummeta u svemu ovome je on bio najprecizniji i
najstruniji, i bio je najbri u pretraivanju svake informacije koja
mu je trebala u pogledu ovoga. On nikada ne bi spomenuo
hadth ili fetwu koju bi koristio kao dokaz za neto, a da to ne bi
uputio (uinio referencu) na njegov odgovarajui izvor u
tekstovima islma, ili ukazao da li je to sahh, hasen itd. i
spomenuo ime ashba koji je to prenio, a rijetko je bio pitan o
predaji a da nije razjasnio njenu vjerodostojnost.

A od najzauujuih stvari koje su mu se desile je to da
je za vrijeme svog prvog iskuenja u Misru bio uhapen i
zatvoren tako da je bio sprijeen od pristupa svojim knjigama. U
vrijeme tog boravka u zatvoru on je napisao mnoge knjige
male i velike i u njima spomenuo veliki broj hadtha, predaja,
izjava ashba, imena uenjaka hadtha, autore i njihove radove i
sve to je pripisao njihovim odgovarajuim izvorima, poimenice.
On je, takoer, spomenuo imena knjiga u kojoj se nalazi svaka

14
sra T-H, 5. jet


18

predaja, kao i gdje ih u tim knjigama nai. Sve ovo je bilo isto iz
njegove memorije jer u to vrijeme nije imao nijednu jedinu
knjigu sa sobom da je koristi kao referencu (da se na nju osvrne).
Ove knjige su onda izdate i pregledane i hvala Allhu ni jedna
jedina greka nije naena ni u jednoj od njih, niti je ita u njima
trebalo biti promijenjenio. A od ovih knjiga je i knjiga Es-Srim
el-Mesll al tim er-Resl
15
a ovo je od vriline koju je Allh
Uzvieni odredio posebno za njega.
16

Allh mu je takoer darovao sposobnost da zna razlike u
miljenjima meu uenjacima, njihove izjave, njihov idtihd na
razliite teme, te ta je zabiljeeno od jakih, slabih, prihvaenih i
odbaenih miljenja od svakog uenjaka svakoga doba. On je
imao dubok uvid (pronicljivost) u to koje od njihovih miljenja je
bilo najispravnije i najblie istini i bio je ak u stanju da pripie
(pridoda) svakom uenjaku na kojoj lokaciji je doao do svakog
miljenja. Ovo je bilo do te take da, ako bi bio pitan i o emu od
ovoga, to je bilo kao da je svaki pojedinani govor Allhovog
Poslanika, sallallhu alejhi we sellem, njegovih ashba i
uenjaka od prvih od njih pa do poslednjih bio projektovana
slika u njegovom umu, od kojih on uzima ono to eli, a ostavlja
ono to eli. Ovo je neto sa im se sloio svako ko ga je ikada

15
Prevedeno kao Isukana sablja na psovaa Poslanika, sallallhu
alejhi we sellem
16
Knjiga sadri preko 250 hadtha, 100 predaja, spomen preko 600
poznatih linosti iz historije ehlus-sunneta wel demata i
sakupljene informacije iz preko 40 referenci sve iz njegove
memorije, a itava knjiga je napisana kao odgovor jednom jedinom
incidentu u kom je Ibn Tejmijje uo kranina kako vrijea (psuje)
Allhovog Poslanika, sallallhu alejhi we sellem!


19

vidio ili saznao za njegovo znanje, a nije bio obuzet neznanjem ili
strastima.

A to se tie njegovih knjiga i pisanja, njih je vie nego
to mogu spomenuti ili pomisliti na sve njihove nazive. Zapravo,
sumnjam da ih iko moe imenom spomenuti, jer ih je mnogo u
broju, jer su razliitih obima i jer su rairene kroz zemlje. Naime,
ja nikada nisam posjetio nijednu zemlju, a da u njoj nisam vidio
neku od njegovih knjiga.

Neke od njih su dostigle dvanaest tomova, kakva je
Telkhs et-Telbs al Ass et-Taqds itd., neke od njih su od
sedam tomova, kao to je El-Dem bejn el-Aql wen-Naql,
17

neke od njih su pet tomova duge, kao to je Minhd el-
Istiqmeh wel-Itidl, neke su od tri toma kao to je Er-Redd
al en-Nasra, neke od njih su od dva toma kao to je En-
Nikh el-Muhallal i Ibtl el-Hajl i erh el-Aqide el-
Asbahnijje, neke od njih su samo jedan tom ili manje, a njih je
previe da se obuhvate. Meutim, dau sve od sebe da
spomenem nekoliko, da bih zadovoljio znatielju onih koji ele
da znaju: Tefsr sra el-Ihls, njegov komentar jeta Milostivi
se iznad Ara uzdigao, njegova knjiga Es-Srim el-Mesll al
tim er-Resl, El-Furqn el-Mubn bejn et-Talq wel-Jemn,
El-Furqn bejn Ewlij er-Rahmn we Ewlij e-ejtn, Iqtid
es-Sirt el-Musteqm f Mukhalefat Ashb el-Dehm, El-Kelim
et-Tajjib, Ithbt el-Keml, Er-Redd al Tess et-Taqds,
El-Dem bejn el-Aql wen-Naql, Naqd Aqwl el-Mubtedin,

17
Poznata kao Dar Terud el-Aql wen-Naql i Muwfaqat Sahh
el-Menql li Sarh el-Maql, a govori o odnosu izmeu razuma i
Objave


20

Er-Redd al en-Nasra, Minhd el-Istiqme, Ibtl el-Hajl
we Nikh el-Muhallal, erh el-Aqde el-Asbahnijje, El-
Fetw, Ed-Durr el-Multaqit, Ahkm et-Talq, Er-
Risleh, Itiqd el-Firqah en-Ndijeh, Ref el-Melm an el-
Eimeh el-Elm, Taqrr Mesil et-Tewhd, El-Istigthe wet-
Tewessul, El-Mesil el-Hamwijje, El-Mesil el-Dezrijje i
El-Mesil el-Mufredah i dovoljno je spomenuti ovih nekoliko
primjera njegovih pisanja. U suprotnom, morali bismo
spomenuti listu od preko 200 naslova, a ovo nije ni vrijeme ni
mjesto za to.

to se tie njegovih fetwi i odgovora koje je dao na
razliita pitanja, njih je vie nego to moe biti pobrojano. Bilo
kako bilo, 17 tomova od njih je sabrano i ureeno u skladu sa
fiqhskim temama u Misru i ovo je dobro poznata i uvena zbirka.
18
Takoer, njegovi prijatelji i saradnici su sakupili vie od
etrdeset hiljada pitanja na koja je on odgovorio. Bio je rijedak
sluaj da se desi da je on pitan o neemu na ta nije odgovorio
na brzi i momentalni nain po kome je bio poznat.
19
Ovaj
odgovor bi onda bio pretvoren u knjigu za koju bi drugima
trebalo mnogo vremena u kome bi probirali (pregledavali) kroz
mnoge reference, pa ak ni tada i dalje ne bi postigli njegovu
vjetinu i efikasnost u odgovaranju.
20

18
Dostupna kao Muhtesar el-Fetw el-Misrijje li Ibn Tejmijje,
koje je sakupio Bedrud-Dn el-Hanbel
19
Njegov brat Abdullh je rekao: Allh ga je obdario sposobnou
da brzo pie i pisao je iz sjeanja, bez prepisivanja. Pogledaj: El-
Uqd ed-Durijje, 64. str.
20
U El-Bidje wen-Nihje (13/341), Ibn Kehtr navodi da je Ibn
Tejmijje imao samo 19 godina kada je poeo da izdaje fetwe


21

Rekao mi je pravedni ejh Td ed-Dn Muhammed ibn
Ed-Dewr da je prisustvovao jednom od Ibn Tejmijjinih
predavanja na kojem ga je neki idov upitao o neemu vezanom
za qader. idov je svoje pitanje predstavio u obliku poeme
(pjesme) koja se sastojala od osam stihova. Kad je Ibn Tejmijje
pogledao u nju, razmislio je na momenat i poeo da pie
odgovor. Pisao je, a mi smo mislili smo da e izai sa ratrkanim,
neorganizovanim odgovorom. Kada je zavrio, njegovi prijatelji
su pogledali ono to je napisao i vidjeli da je to bila poema od
184 stiha, proarana (isprekidana) unutar poeme predstavljene
od strane onoga koji je pitao. Njegovo znanje je bilo tako jasno
evidentno u ovoj poemi da, ako bi ovjek elio da objasni samo
ovu poemu, trebalo bi mu da napie dva velika toma inei to.
Ovo je samo jedan primjer njegovih izvanrednih sposobnosti, a
kako mnogo ovakvih njegovih odgovora i fetwi ostaju
neuporedive (besprimjerne)!

to se tie njegovih asova (predavanja), ja nisam
propustio ni jedno za vrijeme svog boravka u Damasku. On ne bi
pripremio nita specifino da prezentira. Naprotiv, on bi sjeo,
nakon to bi klanjao dva rekata, zahvalio bi Allhu, donio bi
salawt i selm na Allhovog Poslanika (sallallhu alejhi we
sellem), na tako sladak i prijatan nain, kakav nikada nisam uo
ni od kog drugog, a onda bi nastavio da govori. Allh bi mu tada
otvorio znanje, bisere, skrivene koristi, detalje, predaje, vaenje
dokaza iz jeta i hadtha, rijei uenjaka i njihovo uporeivanje,
kao i sposobnost da ono to je govorio dopuni starom arapskom
poezijom (a ponekada bi ak spomenuo ime autora poeme). U
svemu ovome, njegov govor je bio tako umiljat, kao plovea
rijeka, i pokretao bi se kao to se okean pokree. Od poetka
svog govora do njegovog kraja on bi izgledao kao da je na


22

drugom svijetu, zatvorenih oiju. Sve ovo je injeno spontano i
on nije pokuavao da govori na odreeni nain da bi to odavalo
poseban efekat. Naprotiv, to je bilo neto uzvieno to je bilo
vidljivo svakome ko je gledao ili sluao i on bi ostao u takvom
stanju sve dok ne bi zavrio govor. Vidio sam ga u takvim
prilikama; izgledao je kao onaj koji je u prisustvu nekoga koji ga
preokupira od bilo ega drugog. Kada bi ovo inio, imao bi tako
zadivljujue ponaanje, da bi to potreslo naa srca i okupiralo
nau panju.

I on nikada ne bi spomenuo Allhovog Poslanika,
sallallhu alejhi we sellem, a da ne bi donio salawt i selam na
njega i tako mi Allha ja nikada nisam video nikoga ko je
potovao Allhovog Poslanika, sallallhu alejhi we sellem, ili bio
revnostan u slijedjenju njega i podravanju onoga sa im je on
doao, od Ibn Tejmijje. Kada god bi naiao na hadth na
odreenu temu i bio uvjeren da on nije derogiran nekim drugim
tekstom, on bi postupao po njemu, sudio bi i izdavao fetwu u
skladu sa njim i ne bi se okrenuo rijeima nijedne druge osobe,
bez obzira ko ona bila.

On je, Allh bio zadovoljan njime, govorio:
Svakome treba dokaz za svoje rijei, a njegove rijei nisu sme
po sebi dokaz, izuzev Allha i Njegovog Poslanika, sallallhu
alejhi we sellem.

Kada bi zavrio svoj as (predavanje), on bi otvorio svoje
oi i otiao pomijean sa ljudima, sa razdraganim, uzbuenim
licem kao da ih susree po prvi put i on bi se nekada ak
izvinjavao nekima od njih za ono to je vidio kao nedostatke u


23

svom govoru. Svako predavanje koje je on drao u tim danima
zauzelo je mnoge biljeke.

Ono to sam ovdje spomenuo u pogledu njegovih
predavanja je neto veoma dobro poznato, sa im bi se sloio
svako onaj koji im je prisustvovao, a takvih ljudi je mnogo
hvala Allhu i oni ne mogu biti pobrojani: uenjaci, zvaninici,
uai Qurana, muhaddithi, feqhi, pjesnici i mase muslimana.
21

21
U El-Bidje wen-Nihje (13/283) je Ibn Kethr opisao prvo
predavanje koje je Ibn Tejmijje odrao, rekavi: To je bio izuzetno
posjeen as, a beljeke s ovoga asa je zapisao ejh Td ed-Dn el-
Fizri zbog mnogih koristi ovog predavanja i velike koristi koju su
posjetioci imali od njega. Oni koji su prisustvovali su mu obilno
zahvaljivali zbog njegovog mladog doba, jer je tada imao samo 22
godine. ejh Teq ed-Dn je poeo da poduava 10. sefera u
Emewijskoj damiji, sa minbera napravljenog posebno za njega, da
bi sa njega objanjavao Qurn. Tako je on poeo i mnogi ljudi bi se
okupili da sluaju njega i ono to je on posjedovao od znanja koje je
bilo uljepano bogobojaznou, zuhdom i ibdetom. On je postao
veoma dobro poznat putnicima iz svih zemalja i tako je nastavio za
vrijeme dugog niza godina.


24

NJEGOVO POZNAVANJE RAZLIITIH VRSTA
INFORMACIJA I PODATAKA

to se tie poznavanja vjerodostojnih i slabih predaja, on
je bio poput planine na koju se niko nije mogao popeti. Rijetko
da bi predaja njemu bila spomenuta, a da on nije znao ko ju je
rekao, ko ju je prenio, ko ju je spomenuo ili ko ju je zabiljeio, u
dodatku na poznavanje stanja svakog prenosioca u svjetlu nauke
derha i tadla.

Jedna osoba koja je bila svjedok opisuje da je on jednog
dana bio na asu sa muhaddithom koji mu je itao knjigu
hadtha. On je itao veoma brzo i ejh ga je ispravio u imenu
ovjeka u senedu hadtha koji je italac brzo proitao, spominjui
da je njegovo ime bilo tako i tako, nasuprot onoga kako je
muhaddith proitao. Oni su pogledali i nali da je bilo upravo
onako kako je ejh rekao.

Zato, pogledajte u ovo brzo razumijevanje i detaljno
znanje sa kojim se niko ne moe uporediti, izuzev da im je
darovana ekstremna preciznost!

Ovo je jasno kao dan kada se pogleda u mogunost koje
mu je Allh podario, da uzima poslanike predaje i iz njih crpi
koncepte i dokaze za razliite mesele, da razjanjava eljena
znaenja njihovih rijei, objanjava koje predaje specifikuju i
ograniavaju opte propise, da ukazuje koje su predaje
derogirane ili derogirajue, da se udubi u uputstva i principe
vezane za svaku predaju, da objasni na ta svaka predaja ukazuje
i da ukae koje dodatno znanje pojedincu treba da bi shvatio


25

svaku (predaju) do te mjere da kada god bi mu bio spomenut
jet ili hadth on bi nastavio da iz njega vadi znaenja i
koncepte koji bi bili oekivani jedino od najzadivljujuih
uenjaka, zbog toga kako bi ih potpuno on crpio. On bi
hipnotisao svakog ko bi se zadesio tu da ga uje.

Jednom je bio upitan o hadithu: Allh je prokleo onoga
koji oeni razvedenu enu da bi je uinio dozvoljenom njenom
prvom muu, kao i mua koji je vrati (uzme natrag)
22
pa je on
nastavio (produio) elaboriranje i objanjavanje do take da je
sve to je rekao zauzelo itav tom.
23

Rijetko je bio sluaj da mu se spomenuo hadth ili propis,
a da on nije proveo itav svoj dan objanjavajui ga ako bi to
elio, ili da mu je spomenut jet iz Allhove Knjige, a da on nije
proveo itavo sijelo tumaei ga.

to se tie njegovog suprotstavljanja novotarima i
sljedbenicima strasti, te onoga to je on napisao pobijajui
njihova miljenja, razotkrivajui ih,
24
razdvajajui njihove

22
Zabiljeio ga je imm Ahmed (1/448), et-Tirmidh (1119 i 1120) i
Ibn Mde (1934, 1935 i 1936), a el-Albn ga je proglasio sahhom u
Sahh el-Dami (5101) Irw el-Gall (6/308, 309 i 310) i u svojoj
provjeri Miqt el Mesbih (3296)
23
Dostupno kao knjiga Iqmet ed-Dell al Butln et-Tahll
24
Kao to su mnogi stavovi koje je on zauzeo protiv sufij. On ih je
pobio i razotkrio njihove postupke, kao to je njihov ulazak u
vatru, njihov izlazak iz nje nepovrijeeni i tvrdnja da je to
pokazatelj njihove udotvorne prirode. On je objasnio da, ak kada
bi oni uradili to ili letjeli u vazduhu, to ne bi bio dokaz koji bi
mogao biti upotrijebljen da proglasi njihovo krenje erata


26

saffove, presijecajui njihovu podrku, odgovarajui na njihove
ejtanske ubhe i njihovo suprotstavljanje istom eratu
Muhammeda, sallallhu alejhi we sellem, kao i onoga to mu je
Allh podario od uzviene pronicljivosti, razumijevanja tekstova i
jasne logike koja mu je dozvoljavala da ukloni masku btila ovo
je jasno kao dan. Sa svim onim to je on sabrao i napisao, on je
razjasnio Istinu od btila, do te mjere da da su sljedbenici ovog
btila ivi oni ne bi imali drugog izbora osim da se pokore
njegovim rijeima i ispravno uu u sveti dn.

Svako ko ga je sreo ili saznao za ono to je on uinio
trebao bi zahvaljivati Allhu za voenje (usmjeravanje) ovoga
imma ka pomaganju i podravanju Istine na ovako jasan i lako
razumljiv nain.

Mnogi poznati i estiti uenjaci koji su poznati po svojoj
upuenosti u miljenja filozofa su rekli da su oni bili zbunjeni
izmeu razliitih miljenja uenjaka usla i da ne bi bili ubijeeni
u jedno miljenje u odnosu na drugo, jer ne bi izgledalo da
ijedno od miljenj sadri i trunku istine. Naprotiv, oni su sva ta
miljenja vidjeli kao jednaki izvor konfuzije i zablude,
prekomplikovane u dokazima i zakljuivanju iza njih (miljenj) i
svaki od njih bi se za sebe bojao od upadanja u konfuziju i
zabludu zbog ovih miljenja.

ispravnim. tavie, on ih je izazvao, predlaui da on takoer ue
u vatru sa njima, pod uslovom da se oni prvo operu sirem i
vrelom vodom. Najzad su oni bili razotkriveni i poraeni i sloili su
se sa potpunim pridravanjem Qurna i sunneta. Vidi El-Bidje
wen-Nihje (14/36) i Medmul-Fetw (11/456, 457)


27

Ovo je bilo sve dok ih Allh nije blagoslovio sa otkriem
knjig ovoga imma, Ahmeda ibn Tejmijje, ejhul-islma, i
logikim argumentima koje je on u njima prezentirao. Stoga, sve
to im je trebalo bilo je da dou do njegovih pisanja i da ih
shvate, da bi vidjeli da su ta pisanja bila u potpunom slaganju sa
onim to zdrava logika diktira (namee) i ovo bi dovelo do
potpunog nestanka konfuzije i ubhi koje su proistekle iz rijei
ovih filozofa.

Ko god eli da provjeri ono to govorim, neka bez
predrasude, zavisti ili zablude pogleda u njegova kratka pisanja
na ove teme, kao to su erh el-Aqde el-Asbahnijje i druge.
Takoer, ako neko eli da pogleda u njegove due knjige, neka
proita Telhs et-Telbs al Ass et-Taqds, El-Muwfaqa bejn
el-Aql wen-Naql ili Minhd el-Istiqme wel-Itidl, jer tako
mi Allha on u ovim knjigama zrai na nain na koji rasvjetljava
Istinu, vrsto se drei za najjae dokaze i vagajui svoje rijei
najpoverljivijom vagom.

On je, Allh bio zadovoljan njime, napisao dosta o
principima islma nasuprot njegovim ograncima Pitao sam ga o
ovome i zahtijevao da napie fiqhsku knjigu u kojoj bi sabrao sva
svoja odabrana i preferirana miljenja, kako bi ona bila glavna
referenca za izdavanje fetwi, na to mi je on rekao:
Ogranci dina su lahki za shvatanje i svakome ko slijedi jednog
od uenjaka je dozvoljeno da prosto djeluje po njegovoj fetwi,
sve dok ne postoji neto to bi prouzrokovalo da on vjeruje da je
ta fetwa neispravna. A to se tie principa, vidim da sljedbenici


28

novotarija i zablude filozofi, btinije,
25
heretici, oni koji vjeruju
da je Allh svugdje, dehrije,
26
qaderije,
27
nusajrije,
28
dehmijje,

25
skupina koja se pojavila u 3. hidretskom stoljeu, za vrijeme
hilfeta el-Memna. Vjerovali su da je Qurn samo komentar
Allhovog Poslanika, sallallhu alejhi we sellem, da on ima
skrivena znaenja koja su poznata samo nekolicini, te da su
homoseksualizam i incest dozvoljeni. Oni koji su naslijedili
njihova vjerovanja su qarmite i ismilijje ranije, a qdijnije i
bahije kasnije. Oni su nanijeli veliku tetu muslimanima, dok
nisu zbrisani od strane abbasidskog halfe el-Muktefija 300.
godine hidretske. Vidi El-Ferq bejn el-Firaq, 382. str.
26
Skupina koja je verovala da ne postoji hiretski ivot (ivot
poslije smrti), da se ciklus egzistencije (postojanja) ponavlja svakih
36 000 godina i govorili su da ih nita ne moe unititi, izuzev
vremena (ed-dehr). Vidi: Tefsr el-Qurn el-Adhm (4/190)
27
Oni koji tvrde da rob sm stvara svoja sopstvena djela i da Allh
nema kontrolu nad stvorenima. Prvi koji je pozivao u ovo bio je
Gajln ed-Dimeq ili Sawsan en-Nasrn. Ova novotarija se
pojavila na kraju 1. hidretskog stoljea, a neki od qaderij su
poricali Allhovo Znanje o dogaajima prije njihovog deavanja.
Meutim, oni su izumrli (icezli), kao to je rekao en-Newew. Vidi
el-Lalikijev erh Usl el-Itiqd (1/23 i 3/534 pa nadalje) i erh
Sahh Muslim (1/153-154)
28
Sljedbenici Muhammed ibn Nusajr el-Basrija, roba Ben Numejra
koji je koji je bio porijeklom iz Perzije. Ova sekta je osnovana u 3.
hidretskom stoljeu. Njeni pripadnici vole da ih zovu alewije,
pripisujui se Ali ibn Eb Tlibu. Ovo ime su im dali Francuzi za
vrijeme svoje kolonijalne okupacije Sirije 1920., da bi ovu sektu
sakrili od muslimana koji su ih proglasili nevjernicima. Ovi vjeruju
da je Al bio Allhova inkarnacija (otjelovljenje), da islamski
tekstovi imaju skrivena znaenja i vjeruju u reinkarnaciju (prelazak
due nakon smrti u neko drugo tijelo i njen nastavak ivota na
ovome svijetu). Nevjernicima su ih proglasili Ibn Tejmijje u


29

29
poricatelji Allhovih imena i svojstava, oni koji kau da Allh
ima fiziko tijelo, muebbihe,
30
rwindije,
31
kullbije,
32
sulejmije

Medmul-Fetw (35/149), Ibnul-Qajjim u Igthatul-Lahfn
(2/247-249) i el-Gazl u Fadih el-Btinijje (37. str.)
29
Sljedbenici Dehma ibn Safwna Eb Muhriz as-Samerqand et-
Tirmidhija, koji je ubijen 128. hidretske godine. On je svoja
novotarska vjerovanja o poricanju Allhovih Svojstava preuzeo od
el-Dada ibn Dirhema i na to dodao da Allh prisiljava Svoje
robove na njihova djela, da je mn (vjerovanje) jedino znanje i da
dennet i dehennem nisu vjeni. Oni se dalje dijele u osam sekti.
Vidi erh Usl el-Itiqd (1/30-31)
30
Oni koji u potvrivanju Allhovih Svojstava idu u krajnost do te
mjere da oni Allha poistovjeuju sa Njegovim stvorenjima i oni su
od ekstremnih iija. Oni koji su bili poznati po ovome su bili
Dwd el-Dewrb i Him ibn el-Hakem er-Rafid. Neki od
novotara optuuju ehlus-sunnet da su oni muebbihe, a oni su isti
od ovoga. Vidi e-ahrastnijev El-Milel wen-Nihel (1/103 pa
nadalje) i el-Earijev Meqlt el-Islmijjn (221., 491., 518., 521. i
564. str.)
31
Sljedbenici el-Qsim ibn Rwanda. Vjeruju da je Allhov
Poslanik, sallallhu alejhi we sellem, odredio el-Abbsa ibn
AbdulMuttaliba za svog nasljednika i da su se svi muslimani
odmetnuli od islma spreavajui da el-Abbs postane voa. Oni
dalje vjeruju da pravo na vlast pripada samo onima koji su potomci
el-Abbsa i da e Mehd biti od njegove porodice
32
Oni su bili sljedbenici Abdullha ibn Sed ibn Kullb el-Qattna
el-Misrija, jednog od filozof koji je ivio u vrijeme el-Memna i
umro 240. hidretske godine. On je, na osnovu logike, Allhu
potvrivao sedam Svojstava: Znanja, Moi, Volje, ivota, Sluha,
Vida i Govora, negirajui ostala Njegova Svojstva. Jedan od
njegovih sljedbenika je bio Ebul-Hasan el-Ear, koji je kasnije
napustio ova vjerovanja i prihvatio vjerovanja Ahmed ibn Hanbela,


30

i druge novotarske skupine (grupe) prave nered sa svojim
zabludama i jasno mi je da je njihova namjera u ovome da unite
itav erat Muhammeda, sallallhu alejhi we sellem, koji
dominira nad svim vjerama, i da je veina njih odvukla ljude u
ubhe u pogledu principa vjere. Zbog ovoga ja rijetko vidim da se
neko okrene od Qurna i sunneta ka njihovim miljenjima a da
ne postane heretik i ne zapadne u ubhu u svom dnu i
vjerovanju. Vidjevi sve ovo, postalo mi je jasno da svako ko god
je u stanju da odbije njihove ubhe i potvore, mora da usmjeri
sve svoje napore u njihovom razotkrivanju i odgovaranju na
njihova lana vjerovanja, u odbrani istog dna i uzvienog,
vjerodostojnog sunneta. I nikada nisam ikoga ko je za sebe tvrdio
da je uen video da pie u pogledu ove teme, a da on zapravo
nije pomogao unitavanju temelja islma svojim rijeima. Ovo je

dok earije dananjih dana slie kullbijama prolosti. Vidi Lisn
el-Mizn (3/290)
Napomena izdavaa: Oni koji se pripisuju islmu i muslimanima
na prostorima Balkana, Male Azije i ire (Bonjaci, Albanci, Turci i
mnogi drugi), a koji se zaodjevaju u odijelo hanefij, ustvari su
pripadnici ovog istog zabludjelog vjerovanja, tj. vjeruju da Allh
ima samo sedam (ili osam) Svojstava, negirajui ono to je On Sm
Sebi pripisao, kako je Sm Sebe opisao u Svojoj Knjizi ili u sunnetu
Svog Poslanika, Muhammeda, sallallhu alejhi we sellem.
Sebe nazivaju hanefijama (u fiqhu), a ustvari slijede samo
novotarije koje su se uvukle u hanefijski mezheb, od kojih je ist i
Eb Hanfe i hanefijski mezheb, kao to krani slijede iskrivljen
Indil.
Sebe nazivaju earijama (u aqdi), a zapravo slijede ono od ega se
pokajao i svoje pokajanje od toga obznanio isti taj Ebul-Hasan el-
Ear na koga se pozivaju, slijedei tako ustvari ono na emu su
pripadnici sekte kullbije


31

zbog njihove averzije (mrnje) prema jasnoj Istini, njihovog
okretanja od onoga to su asni vjerovjesnici donijeli od
Gospodara svjetova i njihovog slijeenja puta filozofa u
koritenju njihove termionologije i njihovog nazivanja njih
mudrostima i logikom, dok su oni u stvarnosti glupost i
zabluda. Oni se dre toga i okreu od svega drugog, dok to
potpuno ne preovlada njihovim umovima i ne zbuni ih, da vie
nisu u stanju da razdvoje izmeu Istine i neistine. Allh je previe
dobar prema svojim robovima da im ne bi dao razume koji
prihvataju Istinu, a odbacuju btil. Meutim, manjak upute i
velika koliina strasti prouzrokuju da ovjek padne u zabludu.
Allh Uzvieni je uinio um skalom (vagom) kojom rob razdvaja
btil od Istine. On nije slao vjerovjesnike, osim razumnim ljudima
i niko nije zaduen bilo kakvim obavezama, osim oni sa razumom
i logikom, da bi zastao i rekao: Ovo se suprotstavlja onome to
su asni vjerovjesnici prenijeli od Allha, ovo je btil koji svako
razuman vidi. A kome Allh ne da svjetla taj svjetla nee ni
imati. Stoga, ovo je razlog zato sam ja usmjerio svu svoju panju
na pisanje o principima dna i ovo je razlog koji je prouzrokovao
da ja sakupim sve njihove izjave i odgovorim njima onime ime
me Allh obdario od tekstualnih i logikih dokaza.

Ja kaem da je on, u svemu to je napisao, razjasnio
Istinu od btila i Allh mu je pomogao da na njihove novotarije,
zabludjela miljenja, obmane i strasti odgovori tekstualnim
dokazima i na logian nain. On je ovo uradio do te take da je
na svaku njihovu pojedinanu ubhu odgovorio sa takvom
jasnoom da bi je svako sa zdravim razumom shvatio i sloio se
sa njenom ispravnou. Stoga, hvaljen neka je Allh koji nas je
blagoslovio mogunou da ga vidimo i da se sa njim druimo,
jer ga je Allh uinio dokazom protiv ljudi njegovog doba, od


32

kojih je veina bila zauzeta dunjalukim strastima na raun stvari
hireta, we l hawle we l quwwete ill billh. Meutim, Allh,
Moni i Snani, je garantovao ouvanje ovoga dna sve do kraja
vremena i uinio ga dominantnim nad svim drugim vjerama. Pa
neka je hvala Allhu, Gospodaru svjetova.


33

NJEGOV IBDET

to se tie njegovog ibdeta, on nije (Allh bio
zadovoljan njime) bio poput ostalih, jer bi on proveo svo svoje
vrijeme zauzet u njemu (tj. u ibdetu). On ne bi dozvolio da ga
ita, porodica ili imetak, odvrati od Allha.

U noima bi se on izdvojio od svakoga, osamljujui se sa
svojim Gospodarom, strikno se posveujui uenju asnog
Qurna i ponavljanjem razliitih vrsta dnevnog i nonog dhikra.

Kada bi se no zavrila, on bi se pridruio ljudima na
sabah-namzu, klanjajui dobrovoljni namaz prije nego to bi ih
sreo. Kada bi poeo klanjati namz, tvoje bi srce poeljelo da
poleti sa svoga mjesta samo zbog naina na koji bi on uinio
poetni tekbr. Kada bi poeo sa namzom, njegovi udovi bi se
tresli, pokreui ga tada lijevo i desno. Kada bi uio, on bi oduio
svoje uenje, kao to je vjerodostojno preneeno u vezi uenja
Allhovog Poslanika, sallallhu alejhi we sellem. Njegov ruk,
sedda i njegovo ustajanje sa njih bili su od najpotpuniji od
onoga to je ikada preneeno u pogledu obaveznog namza. On
bi prilino skratio svoje sjedenje na prvom teehhudu, a
izgovorio bi prvi teslm (predavanje selma) naglas do te mjere
da bi svi prisutni uli.

Kada bi zavrio svoj namz, on i oni koji su bili prisutni bi
hvalili Allha onim to je preneeno: Allhumme Entes-Selmu
we Minkes-Selm, Tebrekte, ja Dhel-Delli wel-Ikrm (O
Allhu, Ti si Spas i od Tebe je spas, Slavljen neka si Ti, o Vlasnie
Slave i Dostojanstva), a onda bi se on okrenuo prema


34

dematu, ponovio preneeni tahll (rijei L ilhe illAllh),
kao i 33 tesbha (rijei SubhnAllh), tahmda (rijei
Elhamdullillh) i tekbra (rijei Allhu Ekber) i upotpunio
stotinu sa tahllom, kao to je preneeno, a demat bi uinio
kao to i on. Onda bi on dovio Allhu za sebe i za muslimane
razliitim preneenim dovama, a najee bi dovio rijeima:
O Allhu, pomozi nas, a ne pomozi ikoga nad nama. Planiraj za
nas, a ne protiv nas. Uputi nas i olakaj nam uputu. O Allhu,
uini nas zahvalnim Tebi, onima koji se na Tebe oslanjaju i koji se
Tebe sjeaju, pokornim Tebi, koji vole Tebe, koji se Tebe boje i
predanim Tebi. Gospodaru na, prihvati nae pokajanje, operi
nae grijehe i odri nae rijei vrstim. Uputi naa srca i otkloni
svaku zlobu (pakost) iz naih prsa.

I on bi poeo i zavrio ovu dovu salawtom na Allhovog
Poslanika, sallallhu alejhi we sellem, a onda bi se odao dhikru.

A ja sam saznao da je njegova navika bila da niko ne bi
priao sa njim nakon sabah-namza, izuzev ako je bilo neto
krajnje neophodno. On bi ostao u stanju spominjanja Allha,
sluajui sebe. Ponekad bi pustio one koji sjede do njega da uju
njegov dhikr, sve vrijeme trajno okreui svoj pogled prema
nebu. Ostao bi u takvom stanju sve dok sunce ne bi izalo, a
vrijeme u kojem je namz zabranjen prolo.

Za vrijeme svog boravka u Damasku, ja sam proveo dio
dana i veinu noi sa njim. On bi me privukao sebi, postavljajui
me da sjednem pored njega. uo sam to bi on uio i ponavljao i
vidio da je on iznova i iznova ponavljao el-Ftihu i da bi svo
svoje vrijeme izmeu sabah-namza i izlaska Sunca proveo inei
tako. Zato sam se pitao zato je on uio posebno ovu sru


35

Qurna mimo drugih. Najzad mi je postalo jasno a Allh
najbolje zna da je njegova namjera u takvom postupanju bila
da kombinuje (usaglasi) uenjem izmeu onoga to je preneeno
u hadthima i onoga to su uenjaci raspravljali u pogledu toga
da li bi preneeni dhikrovi trebali imati prednost nad uenjem
Qurna ili obrnuto. Zato on je video da bi u ponavljanju el-
Ftihe mogao da usaglasi izmeu oba miljenja i da pobere
(ponje) koristi oba postupka, a ovo je bilo od njegove snage u
logici i dubine u pronicljivosti.

Nakon toga bi on klanjao duh-namz, a ako bi elio da
na drugom mjestu slua hadth, pourio bi na to mjestio sa kim
god bi se tada zadesio.

Bila je rijetkost da ga razumna osoba vidi a da ne doe i
poljubi njegove ake. ak i najzauzetiji poslovni ljudi bi
dopjeaili, ostavivi ono to su radili, pozdravili ga i traili
njegov bereket.
33
Uz sve ovo, on bi svakome od njih davao
njihov dio panje, pozdravljanja itd.

Ako bi vidio kakvo zlo na ulici, on bi radio na tome da ga
ukloni,
34
a ako bi uo da se denza klanja, pourio bi da je
klanja ili bi se izvinio za njeno proputanje. Ponekad bi otiao do

33
Ovo je bilo u smislu traenja bereketa njegovog prisustva,
druenja i znanja, a ne da je on bio izvor bereketa (blagoslova)
34
On i jedan broj njegovih prijatelja su jednom otili da unite
neke krme. Oni su slomili njihove posude, prosuli njihovo vino i
ukorili one koji su pili, a bili su brojni. Takoer je on jedne prilike
unitio stub u damiji u Damasku od koga su ljudi traili bereket.
Pogledaj El-Bidje wen-Nihje, (13/34) i (14/122 i 123)


36

groba umrloga, nakon to je zavrio sluanje hadtha, i klanjao
nad njim.

Nakon toga bi se vratio u svoju damiju gdje bi ostao
dajui fetwe ljudima ili ispunjavajui njihove potrebe dok nije
bilo vrijeme za klanjanje podne-namza u dematu. I ostatak
dana bi on proveo na ovaj nain.

Njegovi asovi (predavanja) su bili otvoreni za opu
publiku (javnost): za stare, mlade, bogate, siromane, slobodne,
robove, mukarce i ene. On je privlaio svakoga ko bi proao
pored njega i svako bi imao utisak da se Ibn Tejmijje prema
njemu ophodi bolje nego to je postupao prema ikome drugom
prisutnom.

Onda bi on klanjao akam-namz i propratio ga
klanjanjem onoliko dobrovoljnih namaza koliko je Allh
omoguio. Onda bih mu ja ili neko drugi itao njegova pisanja, a
on bi nas okoristio razliitim poentama (takama) i biljekama
(napomenama). Mi bismo ovako inili sve dok ne bismo klanjali
jaciju-namz, nakon ega bismo nastavljali kao i prije njegovog
klanjanja, udubljujui se u razliita polja znanja. Ovako bismo
inili dok vei dio noi ne bi proao. Za sve ovo vrijeme nou i
danju Ibn Tejmijje bi konstantno spominjao Allha, spominjao
Njegovu jednou i traio Njegov oprost.

I on bi konstantno podizao svoj pogled ka nebu i ne bi
prestao da ovo ini kao da je tamo vidio neto to je dralo
njegov pogled prikovanim. Ovako bi inio sve vrijeme dok sam ja
bio sa njim.


37

SubhanAllh! Kako su kratki bili ovi dani! Da su oni samo
bili dui! Tako mi Allha, do ovoga dana nikada u mome ivotu
nije bilo vrijeme koje mi je bilo drae nego li vrijeme koje sam
proveo sa njim! I nikada nisam vien u boljem stanju nego to
sam bio u to vrijeme, a ovo je bilo ni zbog kog drugog razloga
nego zbog bereketa ejha, Allh bio zadovoljan njime.

Svake nedjelje on bi posjetio bolesnoga, posebno one u
bolnici, i ja sam od vie nego jedne osobe u iju povjerljivost ne
sumnjam obavijeten da je ejh proveo itav svoj ivot na nain
kome sam ja bio svjedok i gore opisao. Pa koji ibdet i koji
dihd je bolji od toga?


38

NJEGOVA OPREZNOST (OBAZRIVOST)

On je, Allh bio zadovoljan njime, bio primjer vrhunca
opreznosti (obazrivosti), jer je Allh uinio da on provede itav
ivot u stanju opreznosti. Nikada se nije mijeao sa ljudima sa
ciljem kupovanja, prodavanja, transakcije, biznisa (posla),
partnerstva (udruivanja), poljoprivrede ili vlasnitva, niti je
vodio rauna i o kakvom imetku, niti je ikada prihvatio poklon ili
ponudu od vladara, namjesnika ili poslovnog ovjeka, niti je
tedio ita od svog novca. Naprotiv, jedina stvar koju je proizveo
za vrijeme svoga ivota i jedina stvar koju je ostavio u naslijee
nakon svoje smrti bilo je znanje. On je ovo uinio slijedei vou
vjerovjesnik i peat poslanik Muhammeda, neka je salawt i
selm na njega, njegovu porodicu i njegove ashbe, koji je rekao:
Uenjaci su nasljednici vjerovjesnik, a vjerovjesnici iza sebe
nisu ostavili ni dinara ni dirhema u naslijee. Naprotiv, oni su u
naslijee ostavili znanje, pa ko god uzme od toga ostvario je
veliku korist.
35

I podsticao je pametne ljude oko sebe na najprijatniji i
saeti nain da odaberu njihov put i da slijede njihove stope,
iako je uzimanje lakeg puta bilo dozvoljeno. A pametan je onaj
koji je voen do ostvarivanja najboljeg.

Pa pogledaj kako je Allh ovog imma vodio da izbjegava
sve, izuzev ono to mu je bilo potrebno za ivot. On je bio obuzet

35
Dio dueg hadtha koji je zabiljeio Eb Dwd (3641 i 3642), et-
Tirmidh (2682), Ibn Mde (223) i Ibn Hibbn (88), a el-Albn ga
je proglasio sahhom u Sahh et-Tergb we Terhb (70)


39

svojom ljubavlju prema Allhu i kao rezultat toga mu je
darovana sva vrlina (dobrota) i odlike, nasuprot uenjacima
dunjluka koji su ga odabrali (dunjaluk), teili njemu i jurili za
njim. Kada su oni odabrali njegove uitke, zatvorili su sebi put
upute i kao rezultat zapali u suprotno njoj (uputi). Oni tumaraju
u stanju konfuzije ba kao oni koji tumaraju u tmini, ne znajui
ta jedu niti oblae. Oni ak ne znaju ni ta oekuju ostvariti od
svojih zlih i poniavajuih ciljeva. Oni se takmie za njih, zavide
jedan drugome zbog njih, pune svoja tijela njima, a sve drugo
isputaju iz svojih srca. Oni se naporno trude o svom spoljanjem
izgledu, dok su njihova srca crna i iskvarena. Oni nikada nisu
zadovoljni, dok ne postanu neprijatelji onima koji odbacuju i
mrze ovakav nain ivota.

Kada su oni vidjeli ovoga imma i uenjaka hireta
kako naputa njihove navike sakupljanja ukrasa ovoga svijeta,
izbjegavajui sumnjivo a odbacujui nepotrebne dozvoljene
stvari uvidjeli su da ih je ovaj ispoljeni manir razotkrio i
obrukao. Zato su oni postali krajnje ljubomorni to je on ispoljio
ovakva duhovna svojstva, dok oni nisu imali nita osim ejtnskih
svojstava, i kovali su zavjeru da mu natete gdje god budu mogli,
zaboravljajui da su oni bili lisice, dok je on bio lav. Tako ga je
Allh od njih zatitio u vie od jednog dogaaja, kao to to On
uvijek ini sa Svojim voljenim robovima. On ga je titio u toku
njegovog ivota, a nakon njegove smrti je njegovo znanje rairio
do najudaljenijih predjela Zemlje.


40

NJEGOV ZUHD (ODRICANJE OD DUNJLUKA)

to se tie njegovog zuhda od dunjluka i njegovih
uitaka, Allh je ovo uinio trajnom osobinom u njegovom ivotu
od vremena njegove mladosti. Povjerljivi prijatelj mi je prenio da
je njegov uitelj (ejh) koji je Ibn Tejmijju poduavao Qurnu
rekao:
Njegov otac mi je rekao, dok jer on bio jo mladi: Volio bih da
mu ti obea da u mu ja, ako ne prestane sa uenjem i
praktikovanjem Qurna, dati 40 dirhema svakog mjeseca, pa
mi je dao 40 dirhema i rekao mi: Daj mu ih. On je mlad i moe
se razveseliti, a njegov ar za hifdhanjem (uenjem napamet) i
uenjem Qurana porasti. I reci mu da e dobijati isto svakog
mjeseca. Ali, Ibn Tejmijje je odbio da to prihvati, rekavi: O
ejh, ja sam obeao Allhu da neu uzimati nikakvo plaanje za
Quran i nikada ih nije prihvatio. Pomislio sam da se ovo nikada
ne bi moglo desiti, izuzev od strane mladia koga Allh uva.

Ovaj uitelj (ejh) je rekao istinu, jer je Allhova zatita i
panja ono to mu je donijelo svo dobro u ovome ivotu od
poetka do kraja. Svako ko ga je ikada sreo posebno oni koji su
se sa njim druili dui period vremena slau se da nikada nisu
vidjeli jednakog njemu u njegovom zuhdu prema dunjluku, do
te mjere da je postao poznat po ovome, a ovo postalo poznato u
srcu svakoga, u daljini i blizu, ko je uo za njegove osobine.
Zapravo, ako biste prosjenog ovjeka koji ivi ovdje i koji nije
bio suvie blizak ejhu pitali:
Ko je u naem vremenu ispoljio najvei zuhd, najjae odbacio
nepotrebne stvari ovoga svijeta i bio najeljnija u tenji za
hiretom?


41

on bi vam rekao:
Nikada nisam uo ni za koga poput Ibn Tejmijje (Allh mu se
smilovao)!

On nije postao poznat po ovome izuzev zbog svoje
upornosti u postupanju tako. Koliko smo mnogo uenjaka vidjeli
koji su zadovoljni sa tako malim komadom dunjluka kao to je
to on bio? Njega niko nije uo da trai divnu enu, oaravajuu
robinju ili dobro sagraenu kuu, ili pokorne robove, luksuzne
bate ili jaku jahau ivotinju, mehkanu i elegantnu odjeu ili
poziciju vostva, niti je ikada tedio dinar ili dirhem, niti se ikada
trudio da postigne neto dozvoljeno, a nepotrebno. Sve ovo je
uprkos injenici da su kraljevi, namjesnici i dobro poznati
poslovni ljudi, svi bili pod njegovom komandom, pokorni
njegovim rijeima, voljni da mu se priblie onoliko koliko su bili u
stanju, otvoreno ga hvalei, svaki spreman da preuzme brigu o
njegovim finansijskim potrebama.

Pa gdje je on u poreenju sa nekima koji sebe pripisuju
znanju, dok nisu od njegovih ljudi oni koje je ejtn zaglupio u
pokoravanje njemu rijeju i djelom? Zar ne vidite da su oni
pogledali u svoje i njegove karakteristike, svoje vrline i njegove
vrline, u svoju zavist u nadmetanju za dunjlukom i njegovo
potpuno neobaziranje na njega, njihovu urbu da od njega
(dunjluka) sakupe to su vie mogli i njegovu urbu da pobjegne
od njega, njihovo sluenje vladarima i zadovoljstvo prisustvom
pred njihovim vratima u poreenju sa pokornou vladara
njemu, njegovim nemanjem straha od njihove vlasti i moi,
lahkoom kojom bi on govorio Istinu njima i snagom kojom bi im
se on obraao? Zaista, tako mi Allha! Meutim, oni su sebe
obrijali svoje vjere, a ne svojih dlaka, a ljubav prema dunjluku


42

je preuzela njihove snove i oni su pokradeni svog razuma, a ne
svojih imetaka, do te mjere da su se oni okrenuli od onih koji bi
im doli da ga trae od njih, i prijateljuju samo sa onima koji im
pomau da dobiju jo njega (dunjluka).


43

NJEGOVA SKROMNOST I PONIZNOST

Svojim krajnjim naputanjem i odbacivanjem dunjluka i
svojim posjedovanjem samo male koliine na koju bi se desilo da
naie, on, Allh bio zadovoljan njime, nikada ne bi poniavao ni
najmanje stvari, niti bi bio zbunjen i opinjen najvrednijim
stvarima da ih d za sadaqu. On bi uvijek davao sadaqu do te
mjere da, ako ne bi naao nita da d, on bi skinuo komad onoga
to je nosio da bi ga dao siromanom. Ponekad bi uzeo jednu ili
dvije vekne hljeba od ve oskudne opskrbe koju je imao i sakrio
ih u svom rukavu pa bi, kada bismo mi izali sa njim da sluamo
hadth, pourio da ih d nekom siromahu, kada je mislio da mi
ne gledamo. U drugom sluaju, ako bi siromah doao njemu i
stajao sa njim neko vrijeme, on bi ga sjeo i dao mu veinu svoje
hrane.

Meni je reeno od strane asnog ejha Zejnud-Dna Al
el-Wsitija, koji je sa ejhom boravio dugo vremena:
Obino bismo dobijali hranu na poetku dana, a ona se
sastojala od komada hljeba koji je teio oko pola irakog ratla.
36

On bi slomio komad svojom rukom i od toga bismo zajedno jeli.
On bi podigao svoje ruke sa hljeba prije mene i ne bi uklanjao
ostatak komada ispred mene dok se ja ne bih zasitio. Ja ne bih
bio u potrebi za vie hrane sve do noi i vidio sam da je ovo bilo
od bereketa ejha. Onda bismo ostali do posljednjeg dijela noi,
nakon to je on zavrio sve svoje dnevne zadatke pomaganja
ljudima i tada bi nam bila data veera. On bi pojeo par komada

36
Ratl je jedinica mjere za teinu koja je otprilike jednaka jednoj
funti teine (0,45 kg)


44

sa mnom i pustio mene da zavrim ostatak. Ja bih traio od njega
da jede jo, a on bi odbio, do te mjere da bi meni bilo nelagodno
zbog toga kako je on malo jeo. Ovo je bila naa praksa za veinu
vremena koje sam boravio sa njim i nikada nisam vidio sebe
ispunjenijeg i zadovoljnijeg nego to sam bio u to vrijeme.
Takoer, nikada nisam ivio u veoj skromnosti nego to sam
ivio u to vrijeme.

A mnogi ljudi opisuju njegovu zabrinutost za siromane i
potrebne po kojoj je on bio poznat, kao i po brizi za uenjacima
koji su bili u potrebi i njegovim naporima da im pomogne.
Zapravo, on je predstavljao ruku koja pomae svakoj osobi kojoj
je bio u stanju da pomogne ili uini kakvo dobro.

to se tie njegove poniznosti, ja nikada nisam vidio niti
uo za nekoga u njegovom vremenu da je njemu ravan u ovome.
On je bio skruen (ponizan) sa starim i mladim, potovanim i
omalovaenim, bogobojaznim bogatim i sitromanim. On bi
poastio (uvaio) bogobojazne siromahe, ophodio se prema
njima sa respektom i govorio bi im slaim rijeima nego to su
bile rijei koje je upuivao bogatima. On bi ih ak sluio svojim
rukama, nosei njihove line stvari, da bi se pribliio svome
Gospodaru.

On se nikada ne bi pojavio umoran pred nekim ko je
doao da mu postavi pitanje. Naprotiv, on bi onoga koji pita
doekao razdraganim licem i stajao sa njim dok on nije bio onaj
koji kree da ode bila ta osoba stara ili mlada, ovjek ili ena,
slobodan ovjek ili rob, uenjak ili laik, graanin ili beduin. On ih
nikada ne bi posramio, uinio da se osjete nelagodno ili ih
pourivao. Naprotiv, on bi im odgovarao, uvjeravao se da su


45

shvatili njegov odgovor i razjanjavao ono to je ispravno od
onoga to je neispravno, sve sa mehkoom i jednostavnou.

Bio je ponizan (skruen) sa ljudima, bilo da su oni bili
prisutni ili odsutni, bilo da je on stajao ili sjedio i bilo da je hodao
ulicom ili sjedio u skupu (sijelu).

Bio je krajnje dareljiv i ponizan (skruen) sa mnom za
vrijeme mog boravka s njim, do te mjere da mi se on ak ne bi ni
obraao po imenu! Umjesto toga, on bi mi davao najbolje
nadimke. Naroito je bio plemenit i postupao prema meni sa
velikim uvaavanjem pred mojim prijateljima, tako da mi ne bi
dopustio da sjedim, osim pored njega, bio skup dug ili kratak,
javan ili privatan. Uvijek bi bio uz mene za vrijeme mog itanja
Sahhul-Buhr, iako sam ja namjeravao da je proitam
privatno, zbog toga kako sam ja malo mislio o sebi da bih je itao
pred ljudima i zbog toga to sam elio da iskoristim slobodno
vrijeme iz straha da bi uitelj (ejh) koji bi je itao sa mnom
morao da ode, jer je on bio jedan od rijetkih prenosilaca
Sahhul-Buhr, a koji ju je uo od drugov Eb el-Waqt es-
Sedzija.
37
Pa kada je ejh uo za ovo, on me je natjerao da je
itam pred velikom grupom ljudi mukaraca, ena i djece i
rekao: Ovo nikada ne bi trebalo da se ini, izuzev na nain koji
e koristiti muslimanima i on je svo svoje vrijeme proveo sa

37
On je bio Eb el-Waqt AbdulEwwel ibn Is ibn uajb es-Sedz.
Bio je jedan od estih prenosilaca hadtha, njegov sened je bio jak,
njegov ivot je bio dug i on je sreo stare i mlade. Umro je u
Bagddu 552 hidretske godine. Vidi adhart edh-Dheheb
(4/166) El-Kun wel-Alqb (1/65) i Ibn Nuqtahov Et-Takjd
(2/163)


46

mnom, tako da sam ja postigao ono to sam elio, i vie, na
samo dvadeset sastanaka (druenja).

Mi smo se sretali svaki dan, izuzev petka, i on bi bio sa
mnom na svakom koraku puta, prisustvujui medlisima
(sijelima) sa svojom sopstvenom kopijom u ruci, koja je bila od
originalnog rukopisa el-Hfidh ibn Nsira i koristio je da bi
provjeravao moga uitelja, jer je ejhova kopija bila preciznija.

Njegovi divni maniri su bila dalja manifestacija njegove
snane poniznosti, tako da, kada bismo naputali njegovu kuu
da bi itali, on bi sm nosio nae knjige i nikome drugom ne bi
dozvolio da ih nosi. Ja sam mu se izvinjavao za ovo iz straha od
izgledanja posjedovanja loih manira. On bi onda rekao:
Kada bih ih trebao nositi na svojoj glavi, moja glava ne bi
zasluivala noenje neega to sadri rijei Allhovog Poslanika,
sallallhu alejhi we sellem!

Kada bih ja itao skupu, on bi sjeo pod stolicom
izbjegavajui centar sijela. Ovo bi uinilo da ja budem krajnje
stidljiv zbog sjedenja sa njim i bio bih zapanjen zbog njegove
duboke poniznosti (skromnosti) i naina na koji me je uvaavao,
naina koji nisam zasluivao, te kako bi me on uzdizao pred
svakim. Da nije bilo injenice da sam ja itao rijei Allhovog
Poslanika, sallallhu alejhi we sellem, i smatranja njihove
svetosti i asti ne bi postojao razlog da on postupa na ovaj
nain.

Ovaj stepen poniznosti i plemenitosti je bila njegova
navika sa svima koji bi doli u kontakt sa njim ili se druili s njim,
tako da bi svako ko ga je sreo kasnije opisivao njegovu ogromnu


47

skromnost kao to sam i ja (opisao), pa i vie. Pa slavljen neka je
Onaj Koji mu je ovo dao, i neka ga On nagradi za sve dobro koje
je on uinio.


48

NJEGOV FIZIKI IZGLED
38
I OBLAENJE

Bio je umjeren u svom izgledu i oblaenju. Ne bi oblaio
ekstravagantnu odjeu koja bi privlaila panju ili inila da
izgleda posebno. Naprotiv, njegovo oblaenje i izgled bi bili ba
kao i oblaenje i izgled obinih ljudi i on nije oblaio jednu
posebnu (odreenu) vrstu odjee nautrb druge. On bi oblaio
ta god je bilo dostupno i jeo bi sve ta god bi mu bilo uinjeno
dostupnim, a bedhdhah (jednostavan, prost izgled) mna je
bila vidljiva na njemu.
39

On nikada nije vien da se istie svojim turbanom,
svojom odjeom, svojim nainom hodanja, nainom na koji bi
stajao ili sjedio i nikada se ne bi oblaio za nekoga koga je sretao
ili koji ga je posjeivao iz druge zemlje.

A ono to me je zapanjilo je to da sam, mnogo prije nego
sam ga ak i upoznao, ja sanjao san u kome smo on i ja sjedeli i
jeli neku hranu na odreen nain. Kada smo se konano sreli, ja

38
U djelu Sijer Elm en-Nubel (17/504), edh-Dheheb je rekao:
Njegova koa je bila bijela, njegova kosa i brada su bile tamne i
crne i on je ima tanke brkove. Njegova kosa je dosezala do dna
njegovih uiju, a njegove oi su izgledale kao dva jezika koji govore.
Bio je srednje visine i imao je iroka ramena. Imao je jak glas,
elokventni jezik i itao bi (uio) prvo na brz i grub (otar) nain, a
zavravao bi mehkim i elegantnim tonom.
39
Allhov Poslanik, sallallhu alejhi we sellem, je rekao:
Bedhdhah (jednostavan, prost izgled) je od mna. Hadth su
zabiljeili Ibn Mde (4118) i Eb Dwd (4161), a el-Albn ga je
proglasio sahhom u Es-Silsile es-Sahha (341)


49

sam ga vidio kako jede onu istu hranu na potpuno isti nain kako
sam ja i vidio u snu. On me je pozvao da sjednem i zajedno smo
jeli, upravo onako kako sam to vidio u snu.

I mnogi ljudi su mi rekli da on nikada nije vien niti je
uven da trai hranu ruak ili veeru bez obzira koliko dugo je
ostajao zaokupljen nekom stvari vezanom za znanje i djelo.
Naprotiv, njemu bi ponekada bila data hrana koju bi on ostavio
dugo vremena prije nego bi joj se ak okrenuo, a ako bi od nje
jeo, jeo bi samo male djelove.

Naprotiv, sva njegova briga i razgovor bila je u traenju
hireta i onome to bi ga moglo pribliiti Allhu Uzvienom.

Ovo je upravo nain na koji se on i oblaio. Nikada ga
nisu uli da trai odreenu vrstu odjee. Naprotiv, njegova
porodica bi mu donijela neto odjee kad god bi saznali da je on
u potrebi za promjenom odjee koju je nosio. On bi moda ak i
nosio jedan par (komplet) odjee na sebi toliko dugo da bi on
postao prljav, a da on ni od koga ne bi traio da mu ih opere, a
njegova porodica je bila ta koja je pitala da li mu je trebalo ta
oprati. Njegov brat koji je bio onaj koji je brinuo o njegovim
dunjlukim potrebama mi je rekao:
Ovakav je on bio u pogledu svoje hrane, pia, odijevanja i svega
drugom to mu je trebalo od dunjlukih stvari.

I nikada nisam vidio nikoga ko je uvaavao i potovao
ejha vie nego ovaj njegov brat. On je sjedio u njegovom


50

prisustvu kao da je ptica bila na njegovoj glavi
40
i potovao bi ga
kao to ovjek potuje vladara. Mi smo bili zaueni na ovo i
rekli mu:
ovjeka obino njegova ovjekova ne tretira kao to bi stranac
to radio. Oni (porodica) najee postupaju prema njemu na
manje formalan nain, a mi vidimo tebe kao da si njegov
student, sa svim potovanjem i uvaavanjem kojima postupa sa
njim.

Pa bi nam on rekao:
Ja od njega vidim stvari koje niko drugi ne vidi, pa mi je obaveza
da postupam prema njemu kao to vidite.

Kada smo ga mi pitali ta je to to on od njega vidi, on bi
odbio da odgovorio jer je znao koliko bi ejh to mrzio.

40
Eb Bekr ibn el-Anber je rekao: Postoje dva tumaenja termina
sjedenje kao da su im ptice bile na glavama: Prvo je da su oni
sjedili krajnje mirni i da bi spustili svoje poglede, a ptice ne slijeu
izuzev na ono to je mirno. Za ovjeka koji je miran i blag se kae da
bi i ptice mogle da slete na njegovu glavu zbog njegove smirenosti.
to se tie drugog znaenja, ono je u vezi naina na koji je Sulejmn
ibn Dwd (alejhimus-selm) rekao vjetru: Nosi nas i rekao bi
pticama: Natkrilite nas (napravite nam hlad). Pa bi vjetar nosio
njega i njegove drugove, a ptice bi im pruale hlad. Njegovi drugovi
bi spustili svoje poglede iz strahopotovanja prema njemu, ostali bi
potpuno mirni i ne bi rekli ni rije dok im on ne bi postavio pitanje.
Tako se ljudima, ako su mirni, kae da su oni kao uenjaci koji sjede
kao da imaju ptice na svojim glavama, uporeujui ih sa drugovima
Sulejmna, alejhis-selm. Vidi El-Dami li Ahlq er-Rw we
Adb es-Smi (1/192)


51

NJEGOVI KERMETI (UDA)
41

I NEVJEROVATNO PREDVIANJE

Mnogi povjerljivi pojedinci su mi prenijeli razliita uda
koja su oni od njega vidjeli, a ja u ovdje spomenuti neke od njih,
zapoinjui sa dva kojima sam lino bio svjedok.

Jednom se izmeu nekih uvaenih uenjaka i mene
desila rasprava na neka pitanja o kojima smo nadugako
raspravljali. Tako smo odluili da prekinemo nau diskusiju i
odemo do ejha da nam on d odluujuu rije. Uvidjeli smo da
je sm ejh doao kod nas i kada smo ga namjeravali upitati o
onome o emu smo raspravljali, on se udubio u svako pitanje
prije nego to smo mi ak i mogli govoriti. On je iznio svaki od
naih stavova u pogledu onoga o emu smo raspravljali,
spomenuo miljenja uenjaka o njima, a onda objasnio koja
miljenja su najvie podrana dokazima, dok nije doao do
konanog pitanja o kom smo htjeli da ga pitamo i rekao nam ono
to smo se i smi nadali da nauimo pitajui ga. Na to smo ja i
moji prijatelji ostali bez rijei, okirani zbog onoga to smo
upravo od njega nauili, kao i zbog toga to ga je Allh uinio
obavijetenim o onome o emu smo mi razmiljali.

41
Deavanje kermet (ud) ewlijama je stvarnost na kojoj su se
sloili (postigli idm) uenjaci ehlus-sunneta, a potvrena je i
Qurnom i vjerodostojnim sunnetom. Na primjer, u Qurnu
postoji pria o Ashbul-Kehf, dok sunnet sadri prie o
pozdravljanju Imrna bin Husajna od strane melek. Za vie
primjera pogledaj Ibn Tejmijjino djelo El-Furqn bejn Ewlij er-
Rahmn we Ewlij e-ejtn


52

A ako sam, u toku dan koje sam proveo sa njim, poelio
da istraim odreeno pitanje, ja bih tek pomislio na njega (na
pitanje) i naao ga kako mi ga objanjava i donosi odgovor iz
razliitih uglova.

Plemeniti ueni ejh Ahmed ibn el-Harm mi je rekao da
je jednom putovao za Damask. Rekao mi je:
pa se desilo da, kada sam stigao, nisam imao opskrbe niti
novca sa sobom, a nisam poznavao nikoga u gradu. Tako sam
poeo da hodam ulicama Damaska kao izgubljena osoba.
Odjednom sam ugledao ejha kako uurbano koraa ka meni.
Poselamio me je, nasmijao mi se u lice, u moju aku stavio
vreicu sa nekoliko dirhema i rekao mi: Potroi ovo sada i
prestani da brine o onome o emu razmilja, jer te Allh nikada
nee napustiti. On je onda otiao, kao da je doao samo da bi
meni ovo rekao. Na to sam ja dovio za njega i bio vrlo srean
zbog ovoga. Potom sam pitao neke ljude: Ko je onaj ovjek?
Oni su rekli: Ne zna ga?! On je Ibn Tejmijje! Prolo je veoma
dugo vremena od kako ga nismo vidjeli da hoda ovim putem.
Najbolji dio moje posjete Damasku je bio ovaj sluaj kada sam ga
sreo, jer je Allh onaj koji ini da se putevi ukrste (susretnu). Niko
drugi mi nije bio potreban ni zbog ega za vrijeme mog ostatka
boravka u Damasku, jer me je Allh opskrbio odakle se nisam
nadao. Kasnije sam se odluio da ga opet posjetim, a on me je
uvaio (poastio) i pitao me kako sam, a ja bih zahvaljivao Allhu
u odgovoru njemu.

A rekao mi je ejh Teq ed-Dn Abdullh ibn Ahmed ibn
Sed:
Putovao sam ka Misru kada je ejh ivio tamo i postao sam
veoma bolestan one noi kada sam stigao. Tako sam proveo no


53

u nekom regionu zemlje i bio okiran da odjednom ujem nekoga
da me zove po mom imenu i nadimku. Odgovorio sam slabim
glasom, ustao u sjedei poloaj i vidio grupu ejhovih drugova
kako ulaze kod mene, od kojih sam neke prethodno sreo u
Damasku. Pitao sam ih: Kako ste znali da ja dolazim u Misr, kad
sam ja tek stigao? Oni su odgovorili: ejh nas je obavijestio da
dolazi i da si bolestan, i rekao nam je da pourimo da te
smjestimo negdje udobno, i mi nismo vidjeli nikoga drugoga da
stie, niti nam ita govori. Tako sam ja znao da je ovo bilo od
kermeta ejha, Allh bio zadovoljan njime.

On mi je takoer rekao:
Jako sam se razbolio u Damasku, tako da nisam ak mogao da
ustanem u sjedei poloaj. Odjednom sam osjetio kako ejh sjedi
pored moje glave, a bio sam veoma slab, sa groznicom i
temperaturom. On je dovio za mene i rekao: Sada ti je olakano
(izlijeen si). Odmah poto me je napustio, ja sam momentalno
osloboen sveg bola i bolesti koju sam trpio.

On je takoe rekao:
Nabasao sam na neku poeziju napisanu od strane jednoga koji
je zastranio sa istine i napadao ejha. Razlog zbog koje je ovaj
napisao ovu poeziju je bio da je neko njemu pripisao poeziju i
rijei koje su kazivale da je on bio rafidija i odnio ove rijei do
qadije i bilo je odlueno da se njegovo stanje obznani narodu.
ovjek je pogreno mislio da je ejh (tj. Ibn Tejmijje) bio taj koji je
napisao ove rijei i time ga poveo qadiji, i ovo je razlog zato je
on napisao tu poeziju napadajui ejha. Tako sam ja zadrao ovu
poeziju kod sebe i ponekad bih recitovao neto od nje. Naiao
sam na mnoge stvari u njoj koje mi se nisu sviale i trajno sam
bio zabrinut zbog onoga to sm itao i da nije bilo Allhovog


54

blagoslova meni, bio bih ophrvan njome. Pitao sam sebe zato je
ova poetija tako utjecala na mene i nisam mogao nai nita vie
nego da su mi se svidjele neke od njenih rijei. Zato sam ja
obeao Allhu da vie neu gubiti vrijeme itajui je, pa mi je
malo je laknulo i odahnuo sam. Meutim, i dalje sam kod sebe
imao ovu poziju. Zato sam je uzeo, spalio je i rasuo pepeo, da od
nje nita ne bi ostalo. Traio sam oprost od Allha i odjednom
sam bio potpuno izlijeen od sve brige koju sam osjeao kada
sam itao tu poeziju. Allh je to zamijenio rastereenjem. Ja sam
od tada u stanju dobra i rahatluka i vidim da je to bio jedan od
kermeta ejha koji mu je dat od strane Allha.

On mi je takoer rekao da je ejh Ibn Imd ed-Dn el-
Muqr el-Mutriz rekao:
Posjetio sam ejha jednom kada sam imao neto novca sa
mnom. Poselamio sam ga, on je odgovorio i poelio mi
dobrodolicu a onda me je napustio ne pitajui me imam li novca
sa mnom. Nakon par dana, potroio sam sav svoj novac. Kada je
as bio zavren i mi klanjali za njim, on me nije pustio da odem.
Sjeo me je i, nakon to su svi otili, stavio je vreicu novca u moju
aku, rekavi: Sada ti nema novca. Pomozi se ovime. Bio sam
zaprepaten na ovo i znao sam da ga je Allh na neki nain
obavijestio o mojoj situaciji i kada sam imao neto novca i kada
sam ostao bez njega.

Ja sam takoer od povjerljivog pojedinca obavijeten:
Kada se mongolska invazija pribliavala Damasku, njegovi
stanovnici su postali prestravljeni i neki od njih su mu doli i od
njega traili da dovi za muslimane, pa se on okrenuo Allhu, a
onda rekao: Radujte se, jer e vam Allh dati pobjedu za tri
dana, do te mjere da ete njihove glave vidjeti nagomilane jednu


55

na drugoj. Tako mi Onoga u ijoj je Ruci moja dua, im su tri
dana prola, mi smo vidjeli njihove glave nagomilane jednu na
drugoj u centru Damaska, ba kao to je on i rekao.

Plemeniti ejh Uthmn ibn Ahmed ibn Is en-Nasskh,
Allh mu se smilovao, mi je rekao da bi ejh (tj. Ibn Tejmijje)
svake nedjelje posjeivao bolesne u bolnici u Damasku i da je to
bila njegova konstantna navika. Jednom je doao do mladog
ovjeka, dovio je za njega i on je ubrzo bio izlijeen. Mladi je
doao do ejha elei da ga poselami, i kada ga je video, ejh mu
se nasmijao, privukao ga sebi, dao mu neto novca i rekao mu:
Allh te je izlijeio. Zato Mu obeaj da e se brzo vratiti u svoju
domovinu. Zar ti prilii da napusti svoju enu i etiri kerke bez
onoga koji brine o njima, dok ti sjedi ovdje?
ovjek je poljubio njegovu aku i rekao:
ejh, inim tewbu Allhu na tvojoj ruci.
Kasnije je mladi rekao:
Bio sam zaprepaten o onome to je on znao o meni, poto sam
ih ja zaista ostavio bez imalo opskrbe, a niko u Damasku nije
znao za moju situaciju.

Jedan kome vjerujem mi je rekao da su neke qadije bile
na svom putu za Misr da bi preuzeli pozicije tamo i da je jedan
od njih rekao:
im stignem u Misr, izdau naredbu da taj i taj (od uvaenih
uenjaka) bude ubijen.
Svi su bili saglasni da je ovaj uenjak bio astan i
bogobojazan. Meutim, srce ovoga ovjeka je sadralo toliku
mrnju i neprijateljstvo prema njemu da ga je to odvelo do elje
da ga vidi mrtvog. Svako ko ga je uo da ovo kae zabrinuo se da
e on zaista izvesti ovu svoju prijetnju da ubije ovog pravednog


56

ovjeka. Uplaili su se da e ovjek koji je elio da bude qadija da
e biti zaveden od strane ejtana i od strane svojih sopstvenih
strasti, to e prouzrokovati da prolije svetu muslimansku krv,
bojali su se velikog zla koje bi proistjeklo iz ovakvoga djela. Tako
su oni otili do Ibn Tejmijje i rekli mu sve kako se i desilo. On je
rekao:
Allh mu nee dozvoliti da sprovede ono to eli i on ak nee
iv ni dospjeti do Misra.
Qadija je pred sobom imao veoma kratak dio puta da bi
stigao do Misra, kada je od jednom pokoen smru. Tako je on
umro prije nego to je stigao u Misr, ba kao to je Allh objavio
na jeziku ejha, Allh bio zadovoljan njime.

A kermeta ejha, Allh bio zadovoljan njime, je mnogo,
a ovo nije mjesto za spominjanje vie njih. Ali od njegovih
najoiglednijih i dobro poznatih kermeta je to da niko nikada
nije bio poznat da ga mrzi ili da ga napada, a da nije pogoen
brojnim katastrofama, veinom u svom dnu, a ovo je neto
veoma poznato, to ne zahtijeva mnogo spomena.


57

NJEGOVA VELIKODUNOST (DARELJIVOST)

On je, Allh bio zadovoljan njime, bio prirodno dareljiva
osoba i nije morao da se mijenja da bi takav postao. Ja sam
prethodno spomenuo da on nikada nije uvao (tedio) nimalo
novca. Naprotiv, on bi dijelio sve to je mogao i nikada se ne bi
okrenuo od nekoga ko bi doao da od njega trai neto to je on
posjedovao, bio to dirhem ili dinar, neka odjea, knjige, ili slino.
Zapravo, nekada bi mu priao ovjek koji je bio u potrebi onda
kada on nije imao nita sa sobom da mu udijeli i, zato to nije
elio da ga vrati praznih ruku, on bi skinuo neto to je nosio i to
dao njemu. Ovo je neto to je svako znao o njemu.

Rekao mi je ejh Teq ed-Dn Abdullh ibn Ahmed ibn
Sed:
Sjedio sam sa ejhul-islmom ibn Tejmijjom jednoga dana i
doao je ovjek i poselamio ga. ejh je vidio da je ovaj bio u
potrebi za neim da omota svoju glavu. Pa je ejh, a da to ovjek
nije ni traio, skinuo svoj turban, presjekao ga na polovinu,
obmotao svoju glavu jednom polovinom, a drugu polovinu dao
ovom ovjeku.

Moe biti da neki kojima fali razumijevanja ovo vide kao
djelo koje predstavlja rasipanje novca od strane ejha ili da je to
bila vrsta rtve koja je oduzela od njegove ljudskosti, a ovo
nipoto nije sluaj. On nije posjedovao nita osim svoje odjee i
uvidio je da bi mu, ako bi skinuo ita osim svoga turbana, to
natetilo i ne bi bilo ni u ijem interesu, a tada nije posjedovao
nikakvu drugu odjeu koja mu nije bila potrebna i koju je mogao
udijeliti. Stoga je pourio da otkine komad onoga to mu nije u


58

potpunosti trebalo i zavrio je istovremeno okoritavajui svoga
brata muslimana dijelom toga, a i sebe ostatkom toga. Ovo je
najbolji i najpametniji nain postupanja u ovakvim situacijama i
ovo je dareljivost po kojoj je postao poznat.

A to se tie oblika milostinje koja bi mogla predstavljati
umanjivanje u ljudskosti, to nema nikave veze sa ovim to se
desilo. Naprotiv, ovo je od njegove duboke poniznosti,
negledanja na sebe velikim, i ne elei da uzdigne sebe pred
onim prisutnim, a to je hvale dostojno svojstvo koje je potrebno
i vjerski i logiki.

A slian primjer se prenosi od voe ovjeanstva i
najboljega od ljudi u maniru, ljudskosti, intelektu i znanju,
Muhammeda Mustafe, sallallhu alejhi we sellem. Prenosi se da
je jednom doao u mesdid nosei crni ogrta sa bijelim ivicama
dok je grupa muslimana bila prisutna, pa ga je jedan od njih vidio
i rekao: Allhov Poslanie, daj mi taj ogrta, a on, sallallhu
alejhi we sellem, nikada nije odbio niiji zahtjev. Tako je on iz
svoje velikodunosti skinuo ogrta i dao ga ovjeku. Ljudi su
onda poeli da kritikuju ovjeka zbog onoga to je uradio, jer je
Allhovom Poslaniku, sallallhu alejhi we sellem, trebalo to to
je nosio, a bilo je poznato da on nikada ne odbija zahtjev. ovjek
im se izvinio i rekao: Ja ga nisam traio da bih ga nosio.
Naprotiv, ja elim da budem umotan u njega kada umrem, a
prenosilac predaje kae da se on drao toga dok nije umro, i bio
ukopan u njemu.
42

42
hadth biljee el-Buhr (5810) i Ibn Mde (3555)


59

Hadh je dobro poznat i preneen je od strane mnogih
povjerljivih prenosilaca i on je od najjaih dokaza za ono to smo
rekli. On je iao iznad i nakon velikodunosti i poniznosti, krei
svoj ego i ispoljavajui divne manire. Povjerljivi prijatelj mi je
rekao da je ejh jednom hodao ulicama, a jedan siromah ga je
pozvao. On je znao da je ovaj u potrebi, a nije imao nita da mu
d. Skinuo je neto od odjee koju je nosio i dao mu, rekavi:
Ovo je sve to imam i ao mi je da nemam nita vie da ti dam.

Ovo je drugi primjer njegovog neposjedovanja mnogo
mimo onoga to bi ga pribliilo Allhu i primjer njegove
plemenitosti u dijeljenju svega to je imao, bez obzira koliko to
bilo malo, a ovo je od najjasnijih manifestacija iskrenosti prema
Allhu. Zato, slavljen neka je Onaj Koji vodi onoga koga On hoe
ka onome to On hoe.

Povjerljivi prijatelj mi je takoe rekao da ejh, Allh bio
zadovoljan njime, nikada ne bi vratio nikoga ko bi mu traio
neto to je napisao. Naprotiv, on bi ga pustio da ide i da sm
odabere ono to eli. Jedne prilike mu je doao ovjek i traio
mu knjigu koja bi mu koristila. ejh mu je rekao da ue u
njegovu knjinicu i da odabere ta eli. ovjek je u njoj vidio
skupi mushaf meu ejhovim knjigama, uzeo ga i otiao. Neki od
prisutnih su ejha kritikovali zbog ovoga, na to je on rekao:
Zar mi prilii da ga sprijeim od neega to je traio? Pustite ga,
jer bi mogao da se okoristi od toga.

A ejh je, Allh bio zadovoljan njime, uvijek bio grub
prema onima koji bi sprijeili nekoga od knjige znanja nakon to
ju je traio, govorei:
Znanje ne bi smjelo biti zadravano od onoga koji ga trai.


60

A od njegove plemenitosti je bilo i to da on nijednom
nije sa eljom pogledao ka poziciji vostva ili vlasti (autoriteta).

Ovi primjeri njegove plemenitosti su dovoljni za onoga
koji eli da ide njegovim stopama.


61

NJEGOVA SNAGA I HRABROST

On je, Allh bio zadovoljan njime, bio od najhrabrijih
ljudi i imao je najjae srce. Ja nikada nisam vidio ikoga ko je stao
vre nego to je on stao, niti ikoga ko je bio vie fokusiran
(usredsreen) na dihd protiv neprijatelja nego to je on bio.
On bi vodio dihd na Allhovom putu svojim srcem, jezikom i
rukom i ne bi se, umjesto Allha, bojao prijekora onih koji
prekorijevaju. Mnogi ljudi su mi rekli da ako bi ejh, Allh bio
zadovoljan njime, bio u rovovima sa muslimanima, on bi bio onaj
koji bi ih drao vrstim i stabilnim. Ako bi on vidio neke od
boraca kako se kolebaju, posru ili kako pokazuju znake
kukaviluka on je bio onaj koji bi ih hrabrio, odravao ih vrstim,
podizao njihov moral i davao im radosne vijesti, obeavao im
pobjedu, uspjeh i ratni plijen i podsjeao bi ih na vrline dihda i
mudhida i da Allh sputa smirenost na njih.

Ako bi se popeo na konja, on bi ga kontrolisao sa
vjetinom i preciznou, hitajui u sredite neprijatelja sa
krajnjom hrabrou i junatvom. Sjeo bi na svoga konja poput
najvreg viteza i uzviknuo bi tekbr, koji bi neprijatelju vie
nakodio nego to bi mu nakodio napad i krstario bi oko njih
poput ovjeka koji se ne boji smrti.

Prenosi se da je vien za vrijeme osvajanja mjesta
Aqqah,
43
kako ispoljava hrabrost koju ovjek ne bi mogao ni da

43
Grad na sjeverozapadu Palestine, takoe poznat i kao Akra, u
kome se odigrala jedna od najvanijih bitaka protiv krstaa 680.
godine hidretske (1291). Uenjaci svih pokreta i kola miljenja su


62

pone opisivati, a to je bio razlog da su muslimani zavrili bitku
osvajajui grad zbog njegovih djela, savjeta i otrog opaanja.

A kada je sultan Gzn
44
preuzeo Damask, kralj krana
je od njega primio veliku sumu imetka da bi mu dao vlast da
napadne muslimane Damaska. Kada je ejh ovo uo,
momentalno je ustao i podstakao enju muslimana za
ehdetom (pogibijom) i obeao im pobjedu, utemeljenje,
bezbjednost i nestanak njihovih strahova. Tako je grupa vo
drutva izala sa Ibn Tejmijjom da susretne sultna Gzna. Kada
ih je on video, rekao je:
Ko su ovi ljudi?
Reeno mu je:
To su voe Damaska.
Na to im je on dozvolio da uu i oni su sjeli ispred njega.
ejh je bio prvi koji je uao, a im ga je Gzn vidio momentalno
je u svom srcu osjetio duboku ljubav prema njemu i sjeo ga blizu
sebe.
Prva stvar koju je ejh pomenuo bilo je pitanje izdajnike
vladavine krstakog kralja nad muslimanima i davanje njemu
tako velike sume imetka. On je podsjetio Gzna na svetost
muslimanske krvi i ukorio ga. Gzn mu je odgovorio sa
pokornou i ovo je postalo razlog da je krv muslimana
sauvana, a njihove ene i djeca zatieni. Povjerljivi prijatelj me

uestvovali u ovoj bici i ona se esto od strane historiara spominje
kao znak upeatljivog kraja krstaa, jer je ona dovela do
protjeravanja krstaa iz ma. ejhul-islm Ibn Tejmijje je imao 28
godina kada se borio u ovoj bici
44
Mahmd Gzn, najistaknutiji od vladara mongolske dinastije u
Irnu 1295 1304. On je najpoznatiji po konverziji (prevoenju)
svoje drave u islm i po svojim ratovoma protiv Misra i Sirije


63

je obavjestio da je ejh Wedh ed-Din ibn el-Mend, Allh mu
se smilovao, rekao:
Bio sam sa ejhom na ovom skupu i on je podsjetio sultana
rijeima Allha i Njegovog Poslanika, sallallhu alejhi we sellem,
na pravdu i govorei bi podizao svoj glas, do te mjere da je sultn
bio na svojim koljenima. On je nastavio, pribliavajui mu se i
pribliavajui za vrijeme svog govora, da su njegova koljena
skoro dotakla sultnova, sa sultanovom potpunom obzirnou
prema njemu sve vrijeme, sluajui svaku rije i nikada se ne
okreui od njega. Zbog ogromne ljubavi i respekta koji je Allh
smjestio u sultnovo srce prema Ibn Tejmijji, on je prisutne
upitao:
Ko je ovaj ovjek? Nikada nisam vidio nikoga poput njega, niti
srce vrsto poput njegovog, niti su na mene djelovale ijedne rijei
koje sam uo kao to su to utjecale ove, niti sam ikada bio ovako
predan ikome kao to sam to njemu.
Bilo mu je reeno ko je on i obavijeten je o njegovom znanju i
djelima, a ejh je prevodiocu rekao da Gznu kae:
Ti tvrdi da si musliman i da ima qadije, uenjake, pozivae na
namz od onoga to nam je reeno a i pored toga si nas
napao. Tvoj otac i djed su bili nevjernici, ali nisu uradili ono to si
ti uradio! Mi smo imali ugovor koji smo odrali, a ti si svoj ugovor
prekrio. Obeao si, a pronevjerio si svoje obeanje.
Sultn mu je rekao:
Ako eli, ja u te uiniti vladarom zemlje tvojih oeva, Harrana,
i moe se preseliti u nju.
Ibn Tejmijje mu je odgovorio:
Tako mi Allha, nikada neu napustiti zemlju u koju je Ibrhm,
alejhis-selm , uinio hidru i zasmijeniti je za drugi dom.
Tako je on napustio ovaj sastanak sa dostojanstvom i imao je
iskren nijjet kada je sebe stavio na liniju, da bi sauvao krv


64

musliman i Allh mu je dao ono to je traio. Ovo je, takoer,
bio razlog da mnogi muslimanski zarobljenici budu osloboeni iz
ruku Mongol i da se vrate svojim porodicama. Sve ovo je od
njegovog velikog ispoljavanja hrabrosti i vrstine.

On bi uvijek govorio:
Ni jedan ovjek se ne boji drugoga mimo Allha, osim da ima
bolesno srce. ovjek se alio immu Ahmed ibn Hanbelu na svoj
strah od vladara, pa mu je Ahmed rekao: Da si zdrav, ne bi se
bojao nikoga, u znaenju da je njegov strah bio rezultat
njegovog srca koje je bilo lieno zdravlja.

Reeno mi je da je, kada je ejh bio pozvan da se sretne
sa sultnom Nsir Muhammedom,
45
sultn njemu rekao:
uo sam da ti se ljudi pokoravaju i da ti trai poziciju vlasti.
ejh nije bio uplaen ovime i rekao mu je vrstim srcem i
glasno:
Ja to rekao? Tako mi Allha, tvoja kraljevina i kraljevina
Mongol za mene ne vrijede nita!,
pa se sultn na ove rijei nasmjeio i odgovorio mu, iz
ljubavi i respektu koje je Allh smjestio u njegovo srce:
Tako mi Allha, ti si iskren ovjek, a onaj koji mi je to o tebi
rekao je laov,
a ljubav prema Ibn Tejmijji je zauvijek bila ukorijenjena
u njegovom srcu. Da nije bilo ove ljubavi, on bi ga ubio jo i
ranije zbog razliitih lai koje su mu o njemu reene od strane

45
El-Melik en-Nsir ed-Dn Muhammed ibn Qalwn, memluki
vladar Egipta za vrijeme Ibn Tejmijje. Njegova vojska je marirala
od Misra do Sirije 1303. da bi odbila mongolsku invaziju, a to je
rezultiralo porazom Mongola u Siriji


65

onih koji su bili spolja bogobojazni, a iznutra iskvareni i
neznalice.

A novotari, sljedbenici strasti i oni koji su prodali svoju
vjeru za dunjluk su nastavili da sarauju jedni s drugima u svom
neprijateljstvu prema njemu, ulaui svoj trud da bi mu natetili,
lagali na njega, pripisujui mu ono to nikada nije rekao ili
napisao u knjizi ili fetwi i ono to nikada nije uveno od njega na
skupu (sijelu). Zar oni ne misle da e ih Allh pitati o svemu
ovome i da e za to raun polagati? Zar oni nisu uli Njegove
rijei:
)9 $)=z }# `= $ '`? / t
>%& 9) 7m 9# ) +=G $)=G9#
9# $9# % $ = % ) 9
=% G
Zaista smo Mi stvorili ovjeka i znamo ta mu njegova dua
apue, jer smo mu Mi blii od vratne ile kucavice. Kad se
dvojica sastanu i sjednu jedan s desne a drugi sa lijeve strane,
on ne izusti ni jednu rije, a da nad njim nije onaj koji bdije.
46

Meutim, zaista, tako mi Allha, njihova ih je ljubav
prema dunjluku nad hiretom obuzela (nadvladala), ba kao i

46
sra Qf, 16.-18. jet


66

njihova tenja za privremenim nad vjenim ivotom. Oni su mu
zavidjeli zbog toga to se on razlikovao od njih, jer je on mrzio i
odbacio ono to su oni traili i jer je volio ono to su oni napustili
i odbacili. Kada je Allh saznao njegove namjere u poreenju s
njihovim, on im nije dozvolio da postignu pobjedu nad njim, do
te mjere da oni nikada nisu imali sastanak sa njim, a da mu Allh
nije dao da ih porazi, uniti njihove neosnovane argumente i
razotkrije njihove zle zavjere svojim jezikom.


67

NJEGOVO STRPLJENJE NA NEDAAMA
I VRSTOA NA ISTINI DO SMRTI

On je bio najjai, najustrajniji i najvri na istini od svih
ljudi svoga vremena. On je bio najeljniji da sprovede istinu i
nikakvi prijekori, rijei ili dokazi nisu ga mogli od toga
odvratiti. Naprotiv, ako bi mu istina postala jasna on bi se za
nju uhvatio svojim onjacima i ne bi se okrenuo ikome ko bi se
raspravljao protiv nje. Veina ljudi je bila ujedinjeni u svom
neprijateljstvu prema njemu, a veina onih koji su ga mrzili su se
preruavali u odjei uenjaka i bogobojaznih ljudi, dok su oni u
stvarnosti bili najbri od ljudi u tranju za dunjlukom i okretanju
od hireta.

Razlog zbog koga su ga oni mrzili je bio taj to je njihova
jedina briga bila da ostvare pozicije autoriteta (vlasti) i vostva i
da se glave ljudi okreu prema njima. Oni su vidjeli da je Allh
njega ve uzdigao da bude vrhunac u ovome, smjetajui ljubav i
divljenje prema njemu u srca svakoga, dok njima nije pripadao ni
dio ovoga. Stoga su oni odluili da postanu njegovi neprijatelji i
ispunili su svoja srca zaviu prema njemu, pokuavajui da
prikriju ovu stvarnost od ljudi da ne bi bili razotkriveni. Oni su
kovali zavjere da njemu pripiu btil (lai), vrijeali ga, naroito u
prisustvu vladara, i kritikovali bi njegove fetwe u kojima je
proglaavano ta je hall i harm. Tako su oni podijelili srca
vladara laima koje su rekli o njemu, a zaboravili su da e najzad
morati sve to da ponove pred Sudijom (svih) sudij, jer e ih On
pitati da li su sve ovo rekli istinito ili nepravedno, a On e
istinoljubive (iskrene) nagraditi dennetom, a osvetie se
laovima.


68

Neki ljudi su slijedili ove lai, prosto kao slijepi
sljedbenici, i postali nasilnici u pogledu prava ovoga imma,
ukljuujui one koji su postali robovi vladara, pokorili im se i rekli
im ono to su oni eljeli da uju, u zamjenu za velike sume
imetka. Tako se ovaj vrsti savez sastojao od svih klasa drutva, u
ijem pridruivanju su svi imali svoje sopstvene zle namjere. Uz
sve ovo, to je ejh vie uviao njihove napore da unite njegovu
reputaciju, on se jo vie borio da podri i pomogne Istinu i sve
su djelotvorniji i moniji njegovi argumenti i dokazi protiv njih
postajali.

On je u toku mnogih mjeseci i godina zarobljavan mnogo
puta, a nikada nije okrenuo svoja lea i pobjegao. Njegovi
neprijatelji su mnogo puta pokuali da ga ubiju, raspravljajui o
svojim planovima javno i tajno. Ali Allh je nastavio da ga titi od
njih. Oni su mislili da e ih njegovo hapenje rasteretiti
(osloboditi) njihovih briga. Ali, Allh je njegovo hapenje
okrenuo u korist i dobrotu, i na dan njegove smrti iznio stvari
tako da je on bio iv da ih vidi njegove oi bi se smirile.
Uzvieni Allh ga je, zbog Njegovog znanja njegove predstojee
smrti, rasteretio briga ljudi i uinio da on ide napred sa istinom
na najdivniji nain, jer je on bio uhapen bez ikakvog zloina ili
grijeha. Naprotiv, on je zatvoren samo zbog razloga to je bio
vrst na istini.

Ovako je Allh rairio njegovo znanje svuda po svijetu,
utjecao na bezbrojne umove njegovim stilom, napunio
bezbrojne knjige i stranice njegovim pisanjima i putem njega
suzbio novotare i zabludjele sljedbenike strasti. Ovo su veliki
rezultati koje Gospodar Nebesa daje onima koje On voli i
podrava.


69

ALLH GA JE UINIO AUTORITETOM
I ONIM KOJI RAZJANJAVA ISTINU I LA

Ovo je neto to je takoe dobro poznato. On, Allh bio
zadovoljan njime, nije imao nijednu knjigu ili fetwu, a da u njoj
nije odabrao najjae tekstualne i logike dokaze nad svim
ostalim i potkrijepio rije Istine sa toliko mnogo jasnih
neoborivih dokaza i argumenata da e svako ko na njih naie sa
istom svijesti imati svoje srce smireno na njima i bie sasvim
ubijeen da je to nepobitna Istina. U svim njegovim pisanjima
ete nai da, ako je hadth vjerodostojan, on ga uzima, odmah
postupa po njemu i stavlja ga ispred miljenja bilo kog uenjaka
ili mudtehida.

Neutralni posmatra e primijetiti da su njegove rijei u
saglasnosti sa Qurnom i sunnetom i da on nikada ne odstupa
od njih ka rijeima nekog drugog, bez obzira ko ta osoba bila, i
nije se bojao nijednog vladara, autoriteta (vlasti), bia ili maa u
postupanju tako, i nikada ne bi napustio Qurn i sunnet ni zbog
ijeg miljenja. On se vrsto drao najvre veze, postupajui po
rijeima Uzvienog:
* ? ` ` <) !# 9# ) . `?
!$/ 9# z# 79 z m& '?


70

A ako se u neemu ne slaete, vratite to Allhu (tj. Qurnu) i
poslaniku (tj. sunnetu), ako vjerujete u Allah i u onaj svijet; to
vam je bolje i za vas rjeenje ljepe.
47

I postupajui po rijeima Uzvienog:
$ =Gz# ` 3s <) !#
Ma u emu se razili sud za to pripada Allhu!
48

Nikada nisam uo ni za koga ko je bio toliko poznat, kao
to je on to bio, po svom striktnom slijeenju Qurna i sunneta,
svom naporu u crpljenju njihovih znaenja i svom postupanju
zasnovano na njihovim naredbama. On nikada nije naiao na
temu gdje su uenjaci prethodno izdali fetwe, a da nije odabrao
najjae i najblie Qurnu i sunnetu od njih. Allh ga je obdario
ovom karakteristikom i On ga je uinio autoritetom za ljude
njegovoga doba. Ovo je bilo tako da bi ak i ljudi iz dalekih
zemalja traili od njega fetwe u vezi sa svojim stanjem i pitali bi
ga da im on razjasni konfuziju koju su imali u pogledu ovoga i
onoga. Tako bi on smirio njihova srca najzadovoljavajuim,
vrstim odgovorima i uvijek bi svoje stavove podrao najjasnijim
dokazima iz izjava uenjak, tako da bi njegove rijei prihvatio
svako sa pronicljivou, razumom i bogobojaznou, ko bi
napustio svoje strasti i doao do njih (njegovih rijei) i istina bi
mu postala jasna.

47
sra en-Nis, 59. jet
48
sra e-ra 10. jet


71

A ako bi se ulo za nekoga ko mu se suprotstavlja ili
napada na njegovu ast, takav bi uvijek postajao od onih koji su
optih masa bili priznati kao zloinci (grijenici), a ko god eli da
potvrdi ono to ja govorim neka pogleda okom pronicljivosti, jer
nee nai uenjaka iz bilo koje zemlje koji je slijedio ovoga
imma i priznao vrline i inspiraciju koju mu je Allh darovao i
hvalio ga na svakom skupu, a da iza takvog uenjaka nisu
najstriktniji sljedbenici Qurna i sunneta, najzauzetiji u tenji za
hiretom i najeljniji njega, a najdalji od izbjegavanja ili neznanja
o njemu (hiretu). Takoer, neete vidjeti ni jednog uenjaka da
mu se suprotstavio i da je bio obuzet zaviu prema njemu, a da
nije najambiciozniji od njih u sakupljanju ukrasa dunjluka,
najvei u riju (prikazivanju) i traenju hvale, najnepristojniji od
njih u ponaanju, koji najvie sarauje sa dhulumarima u
njihovim zavjerama i najbri od njih da kae la.

A ako pogleda u one koji su ga voljeli i koji su ga mrzili
od obinih ljudi, nai e da su bili ba kao to sam gore opisao
dvije grupe uenjaka. Pokuao sam da ponovo razmislim o
onome to sam upravo rekao i vidim da je upravo kao to sam i
opisao. Tako mi Allha, ja ne oklijevam da ispred bilo koga ovo
kaem, a ko god sumnja u ovo to govorim neka sam razmisli i
vidjee ono to govorim, ako sa sebe ukloni pokriva od svojih
strasti.

Ovo nije sluaj (ni zbog ega drugog), izuzev zbog onoga
to je Allh znao od iste savjesti ovoga imma, njegove
iskrenosti i rtve u traenju zadovoljstva svoga Gospodara i
slijeenja sunneta Njegovog Poslanika, neka je selam na njega,
njegovu porodicu i ashbe.


72

NJEGOVA SMRT I OGROMAN BROJ LJUDI
KOJI JE PRISUSTVOVAO NJEGOVOJ DENZI

Vie od jedne osobe koja je bila prisutna u Damasku
kada je on umro mi je rekla da se ejh, Allh bio zadovoljan
njime, razbolio na nekoliko dana, a pisac emsud-Dn el-Wezr je
bio u Damasku u to vrijeme. Kada je on saznao da je ejh
bolestan, zatraio je da ga posjeti. ejh mu je dao dozvolu da to
uradi i on je sjeo sa njim i izvinuo mu se za sve nedostatke
(nepravilnosti) sa njegove strane u pogledu haqqova (prva)
ejha. ejh mu je odgovorio rekavi:
Ja sam oprostio tebi i svim mojim neprijateljima koji nisu znali
da slijedim Istinu. Oprostio sam kralju Nsiru za moje hapenje
zato to je on ovo uradio zasnovano na onome to je vjerovao od
drugih, a ne iz svoje sopstvene namjere i on je za to opravdan, jer
Allh zna da on nije od onih koji to rade po svome. Ja sam
oprostio svakom ko je imao nekakav konflikt sa mnom, izuzev
onima koji su neprijatelji Allhu i Njegovom Poslaniku.

Reeno je da je ejh bolovao do noi 22. svetog mjeseca
dhul-qade 728. godine hidretske,
49
a onda je preao u milost i
zadovoljstvo Uzvienog Allha sledeeg jutra, inei ono to je
uvijek radio: borei se radi Allha dok je bio strpljiv iekujui
Allhovu nagradu i ne pokazujui ni najmanji kukaviluk, slabost
ili kolebanje. tavie, kada je umro, bio je zauzet sa Allhom
nautrb svega drugoga.

49
A to odgovara utorku, 27. septembra 1328. godine


73

Reeno je da, im su ljudi uli za njegovu smrt, nije bilo
nikoga ko ivi u Damasku a da nije elio da doe da klanja nad
njim i ko je bio u stanju, a da to nije i uradio. Svi su ostavili po
strani sve to su radili zatvorili svoje prodavnice, zaustavili svoj
rad i nabavljanje opskrbe i svi od autoriteta (vlasti), guvernera
(namjesnika), uenjaka, pravnika, vojnika, generala (vojskovoa),
mukaraca, ena i djece iz svih nivoa drutva izali su za njegovu
denzu.

Prema naem znanju niko nije izostao da ne klanja
njegovu denzu, izuzev tri osobe koje su bile poznate po svom
neprijateljstvu prema ejhu. Oni su otrali i sakrili se iz straha da
bi ih, ako izau, ljudi kamenovali i ubili. Tako je on, Allh bio
zadovoljan njime, bio ogasuljen i umotan.
50

50
Ibn Kethr je spomenuo da je zamjenik upravnika zatvora doao
da izjavi svoje sauee i sjeo pored Ibn Tejmijje: Otvorili su ulaz
da njegovi bliski prijatelji i voljene uu k njemu. Oni su sjeli pored
njega, plakali i hvalili ga. Onda su oni poeli da gasule ejha
Doputeno je samo onima koji su pomagali u gasuljenju da ostanu
uz njega. Meu njima je bio na ejh el-hfidh el-Mizz i grupa
starijih pravednih i dobrih ljudi ljudi od ilma i mna Onda su
oni nastavili sa njim do Emewijske damije. Bilo je toliko ljudi ispred
njegove denze, iza nje, sa njene desne i lijeve strane. Niko ih, osim
Allha, ne bi mogao prebrojati a neko je povikao: Ovakve trebaju
biti denze imma sunneta!, na to su ljudi poeli da plau. Vidi
El-Bidje wen-Nihje (14/138)


74

Dok je on gasuljen, ljudi su se tiskali okolo da bi svaki
dobio neto od vode koja je pala sa njegovog tijela.
51

Onda je on izneen radi klanjanja denze-namza. im
su ga ljudi vidjeli, sakupljali su se sa svakog ugla grada da trae
bereket boravka tu. ak je bilo bojazni da e on pasti na zemlju
prije nego to stigne do svoga kabura. Zato su se vlasti sakupile
oko mjesta gdje je njegovo tijelo bilo i zadravale masu nazad da
bi sprijeili tijelo od padanja, jer su ljudi poeli da se njiu i
guraju jedni druge. Oni su nastavili odguravati ljude od denze
svim svojim snagama, a to je samo podiglo snagu mase. On je
konano doneen u Emewijsku damiju i uprkos injenici da se
mislilo da e biti dovoljno mjesta za sve, i dalje je vani ostala
ogromna grupa ljudi. Tako su ljudi klanjali nad njim, Allh bio
zadovoljan njime, u damiji, a onda je on izneen na rukama
uglednika i graana Damaska dok konano nije smjeten u iroku
rupu u zemlji, a ostatak ljudi je tu klanjao nad njim.
52

Jedan od prisutnih je rekao:
Klanjao sam nad njim u damiji, a takoe sam imao nekoga da
mi sauva mjesto da klanjam nad njim u centru Damaska, jer
sam elio da vidim ogroman broj ljudi. Tako sam, dok sam
klanjao, gledao lijevo i desno i nisam mogao da vidim gdje se
masa zavrava! Naprotiv, vidio sam da su ljudi zauzeli svaki
mogui komad prostora koji je mogao biti zauzet.

51
A ovo je od estokog neznanja ljudi, jer je to pokuena
novotarija i put ka irku, traei bereket od nekog drugog mimo
Allhovog Poslanika, sallallhu alejhi we sellem
52
Denzu mu je klanjao njegov brat AbdurRahmn, a njegov
grob je bio pored groba njegovog brata Abdullha


75

Grupa onih koji su bili prisutni toga dana se, nakon
gledanja broja ljudi koji su klanjali nad njim toga dana, sloila da
je njihov broj lahko prelazio 500.000. Strunjaci iz historije kau
da nikada nisu uli za denzu koja je bila ovako velika, izuzev
denze imma Ahmeda ibn Hanbela, Allh bio zadovoljan
njime.
53

emsud-Dn el-Wezr se konano pojavio, doveden je do
njegovoga groba jer nije bio prisutan prije i sa namjesnicima je
klanjao nad Ibn Tejmijjom.

Ni jedna denza nikada nije viena da budi (izaziva)
takvo osjeanje uvaavanja (respekta), potovanja, slavljenja,
cijenjenja i pohvale (velianja) od ljudi, a sve ovo je bilo zbog
njegovog znanja, djela, zuhda, ibdeta, odbacivanja dunjluka,
preokupacije hiretom, njegove skromnosti, brige, plemenitosti i
dareljivosti, ljudskosti, strpljivosti, vrstine, hrabroisti, duboke
percepcije (opaanja), otvorenosti i iskrenosti u govoru istine,
strogoi i grubosti protiv neprijatelja Allha i Njegovog Poslanika
i devijanata od Njegove vjere, podravanja Allha i Njegovog

53
U El-Bidje wen-Nihje (14/130), Ibn Kethr je rekao: Ahmed
ibn Hanbel je rekao: Recite novotarima da su izmeu nas i njih
denze! i nema sumnje da je denza imma Ahmeda bila
ogromna i silna, zbog toga koliko je naseljen ovaj grad bio i kako su
se ljudi sakupili za njega i potovali ga, a i vlast ga voljela. ejh Teq
ed-Dn (tj. Ibn Tejmijje) je umro u Damasku, ija populacija nikako
nije bila ni blizu populaciji Bagdda u veliini. Meutim, ljudi su se
za njegovu denzu sakupili u takvom broju da, sve i da ih je vladar
prisilio da svi izau, oni ne bi bili u tolikom broju u kom su vieni
toga dana, a ovo je sve za ovjeka koji je umro u utvrenju zarobljen
od strane vladara.


76

Poslanika i Njegove vjere, njegove poniznosti, plemenitosti,
dostojanstva i respekta prema Allhovim ewlijama, njegovog
neobaziranja na dunjaluke slasti, njegove ekstremne strasti za
hiretom i njegovom trajnom tenjom za njim. I vi biste uli ove
stvari i vie od ljudi, ena i djece i oni su ga hvalili za ono to su
znali o njemu.

On je ukopan toga dana, Allh bio zadovoljan njime i
dozvolio nam da jo jednom budemo darovani slinim
bereketima. Ljudi su poeli da se sakupljaju iz razliitih sela i
gradova, jaui i pjeice, da klanjaju u saffovima nad njegovim
qaburom. I kad god bi vijest o njegovoj smrti dospjela u
odreenu zemlju, oni bi mu klanjali denzu- namz u odsutnosti
u svim njenim damijama, posebno u gradovima i selima Misra,
ma, Irqa, Tebrza, Basre, itd.

A Qurn je za njega kompletiran vie puta nego to
moe biti izbrojano na mnogim mjestima, za vrijeme dana i noi
koji su slijedili nakon njegove smrti, naroito u Damasku, Irqu,
Misru, Tebrzu, Basri, itd. do te mjere da je uenje Qurna za
njega postala navika ljudima, a kopije mushafa bi im bile
prosleivane da se ui za njega.
54

54
U skladu sa miljenjem veine selef, ukljuujui imma
Ahmeda i njegove prijatelje, kao i neke od drugov Eb Hanfe i
e-afiija, nagrada za uenje Qurna stie do mrtve osobe za koju
je namjeravano, dok su sm e-afi i Mlik rekli da ta nagrada ne
dospijeva do mrtvog. Pogledaj ewknijev El-Bahr er-Riq
(4/105) i Ibnul-Qajjimov Kitabur-Rh (174. str.)


77

Sve ovo je bilo zbog toga to su oni osjeali da duguju
ejhu, Allh bio zadovoljan njime, za njihovo upuivanje ka Istini i
ispravnom menhedu (metodologiji) jasnim evidentnim
tekstualnim i intelektualnim dokazima, naroito u pogledu
principa dna. Allh je blagoslovio ljude njegovog vremena, u
kom su izronile novotarije koje su ubile sunnet, a veina ljudi se
davila u novotariji i harmu, a da to ak nisu ni uviali! Allh ih je
blagoslovio da imaju njega da im razjasni principe dna, Istinu i
ispravno vjerovanje, kao i njegovo prepoznatljivo pobijanje
novotara na nain koji je nadalje ostao nenadmaan
(neprevazien). Sve je ovo bilo uraeno njegovim jezikom,
njegovim perom, njegovim knjigama i principima kojih se
pridravao, a koji potvruju istinu kao i jasni jednostavni
tekstualni intelektualni dokazi koje je prezentirao, kojima ni
jedan od filozofa niti polemiara nikada nije mogao ni da se
priblii. On je sve ovo uradio dok nije doao do stanja da afirmie
svoj apsolutni autoritet i dominaciju nad svakim novotarom i bio
u stanju da razotkrije i iskorijeni ubhe onih koji su ih zastupali i
eljeli da ih rasprostrane.

Pa, neka ga Allh nagradi najboljom nagradom zbog
islma i muslimana, a slavljen neka je Onaj Koji mu je dao ono
to mu je dao, darovao mu najbolju uputu ka kojoj je bio upuen
i opskrbio ga najdivnijim saburom dok nije umro; neka On bude
zadovoljan njime i neka On d nama i svim muslimanima ivot i
smrt koje su u saglasnosti sa Qurnom i sunnetom sve dok Ga
ne sretnemo i neka uini da se vrsto drimo njih u svemu to
oni sadre.


78


79

DOSADANJA IZDANJA
''KELIMETUL-HAQQ'':

Dokazi za obaveznost pokrivanja lica
(Ebu Ahmed)

Dokazi da je isbl harm
(Ebu Ahmed)

Kritika demokratije i ilustracija njene stvarnosti
('AbdulQdir bin 'Abdul'Azz)

Bolest ird'a
(grupa autora)

ta ini ''L ilhe illAllh'', a ta ga ponitava?
(Hamid 'Al Khn)

Kome se to priviaju tekfirovci u Sandaku
i Bosni?
(''Proglas o tekfru'' i odgovori na njega)
(Kelimetul-Haqq)

Zalutale sekte sfija i i'ja
(Kelimetul-Haqq)


80

Isukana sablja na psovaa Allha, vjere i
Poslanika
(Eb Muhammed el-Maqdis)

ubhe vezane za propis demokratije u islmu
(grupa autora)

'Aqda potpomognute skupine
('AbdulMedd el-Mun')

Tewhd el-hkimijje
(grupa autora)

Allhova pomo je, zaista, blizu
(Sulejmn bin Nsir el-'Ulwn)

Demokratija je vjera

Obaveze koje je duan spoznati
svaki muslmn i muslmnka
(ejhul-islm Muhammed bin 'AbdulWehhb)

Ovo je ono to vam je va Gospodar obeao
(Reagovanje na incident u Novom Pazaru
ispred Arap-damije 3. nov. 2006. god.)
(Kelimetul-Haqq)


81

Poduavanje najvanijim pitanjima
(Ahmed el-Hlid)

Moe li se opravdavati neznanjem
u djelima velikog irka i jasnog kufra?
(Ebu Muhammed)

Millet Ibrhm

'Aqda ehlis-sunneta wel-dem'ata
(Metn/tekst sedam velikih djela 'aqde muslmna na
jednom mjestu, u jednoj knjizi:
''Wasitijjska 'aqda'', ''Tahwijeva aqda'',
''Kitbut-tewhd'', ''Tri naela'',
''Otklanjanje sumnji'',
''Djela koja izvode iz vjere'' i ''est naela'')

er'atski hidb
(Kelimetul-Haqq)

Istina o Turcima Osmanlijama
(Eb Ahmed)

Muslmn ili murik
(Eb Hamza)


82

Dokazi za propis prijateljevanja sa muricima
(ejh Sulejmn bin Abdullh
bin Muhammed bin AbdulWehhb)

Biografija imma Ahmeda, rahimehullh

Uzviena znamenitost u vrlinama Ibn Tejmijje
(imm el-Bezzr)

Osnove sunneta (Uslus-Sunne)
(imm Ahmed ibn Hanbel)

Uzvišena Znamenitost U Vrlinama Ibn Tejmijje

Cargado por

Información del documento

Título original

Derechos de autor

Formatos disponibles

Compartir este documento

Compartir o incrustar documentos

Opciones para compartir

¿Le pareció útil este documento?

¿Este contenido es inapropiado?

Copyright:

Formatos disponibles

Uzvišena Znamenitost U Vrlinama Ibn Tejmijje

Cargado por

Copyright:

Formatos disponibles

imm el-Bezzr Uzviena znamenitost u vrlinama Ibn Tejmijje

También podría gustarte