HRVATSKA UMJETNOST 1800 1860

KLASICIZAM U HRVATSKOJ
Umjetnost klasicizma- dosada se u naoj literaturi uglavnom karakterizirala kasnobarokna To je zato to klasicizam kod nas - ne stoji o doktrinarnoj suprotnosti prema baroknim oblicima kao u Fra. i Njem. -slijedi umjereniju struju koja se nadovezuje na barok -taj oblik - karakteristian za zemlje srednjeg podunavlja Kod nas - se javlja u posljednjoj etvrtini 18. st. Hrvatska je tada u bliskim politikim i kulturnim vezama s Beom. Iako se veliki dio hrvatskih zemalja naao u okviru Ilirskih pokrajina, kod nas - ima malo empirea. Kod nas - se odrazio uglavnom na predmetima umj. obrta. Neispravno se nazivala empireom i klasicistika arhitektura inspirirana antikom. Periodizacija; I.faza; oko 1775. barokni, odnosno rani klasicizam oite barokne tradicije. II.faza; oko 1800. klasicistiki smjer pod utjecajem antike traje kroz prvu pol. 19.st III. faza; oko 1835. kasni, romantini klasicizam s tradicijama baroka i primjesama historicizma -paralelno traje Biedermayer Klasicizam se u kontinentalnom dijelu - intenzivnom gradnjom arhitektonskih objekata na podruju Slavonije, Baranje i Srijema, Uz more - u osiromaenim pokrajinama sao sporadina pojava. Glavni inicijatori graevne : djelatnosti - feudalci do ukidanja kmetstva 1848., - crkve katolika; zagrebaki biskupi M. Vrhovac, A. Alagovi, J. Haulik; pravoslavna; grkokatolika; reformistika. Vojne vlasti koje od 18. st. grade jednostavnu, skladnu utilitarnu arhitekturu. Graanski faktor koji sve jae sudjeluje u opoj gradnji. Klasicistiki motivi zadrali su se kod seljaka do 20. st. u pojedinim motivima i nonji. Nakon to je Josip II. ukinuo redove njihova uloga potpuno nestaje. iroka djelatnost tog razdoblja velikim je dijelom plod anonimnih majstora. domai graditelji - B. Flebinger, F. Vukasovi, J. K. Knei. - Vicko Andri - najistaknutiji klasicista u Dalmaciji (Canovin uenik) strani majstori - austrijanci, u Slavoniji esto i maari, talijani i francuzi. U Klasicistikim oblicima gradi se na ladanjskim dvorcima feudalaca, ali je vea koncentracija u gradovima puno toga stradalo je u svakom ratu. Inventar je sauvan po nekim crkvama; Gorian na nain barokne zasienosti, Suhopolje klasicistika izolacija pojedinih objekata, pojedinana djela po muzejima (V, OS, ZG MUO), graanskim stanovima i zbirkama.

U to vrijeme dogaaju se velike promjene - slabi feudalni faktor, jaa graanski Usprkos fiancijskom slomu i gladi nakon napoleonskih ratova -u prvim desetljeima 19. st. itavi gradovi naglo mijenjaju fizionomiju. U vrijeme kontinentalne blokade jaa itna trgovina. Tranzitna trgovina bogati graanski sloj pa po gradovima nastaju skladne zidanice s klasicistikim proeljima. Trgovaki i luki gradovi (KA, RI, I, ST, Bakar) imaju vie stanovnika od Zagreba Zagreb - poetkom stoljea ima manje od 3000. stanovnika. Trgovakom prosperitetu pomae gradnja cesta i luka; Jozefina, Lujzijana dovrena 1811.

EMPIRE
irenje Napoleonovog carstva na nae prostore koje su francuzi stekli 1805 - 1809. Pounskim mirom - 1805. Napoleon je dobio; mletaku Istru, Dalmaciju, Boku i sve dalmatinske otoke, -- 1806. general Lauriston zauzeo je Dubrovnik. - 1809. Mirom u Schnbrunu - tim pokrajinama pripojili su i Goricu, Trst, Kranjsku, dio Koruke, civilnu Hrvatsku juno od Save i 6. distrikata Vojne Krajine, Rijeku i hrv. primorije te austrijsku Istru. Sve te pokrajine ujedinjene su u Ilirske provincije sa sjeditem u Ljubljani. Guverner je bio Maral Marmont -1809 11. uz Vicka Dandola u Dalmaciji daje najsnaniji peat franc. vladavini ovdje. Ta kratkotrajna vladavina do jeseni 1813. bila je zaokupljena rjeavanjem drutvenih i ekonomsko politikih problema pa nije dala veih poticaja za likovna ostvarenja. Izrazite karakteristike empirea - imaju samo predmeti umjetnikog obrta - dijelom uvezeni i portreti - portretna minijatura. - ne samo na okupiranom podruju nego i sjeverno od Save. Teritoriji Ilirskih provincija bili su strateki vani za Napoleonove planove na istoku pa poinje ubrzana gradnja stratekih cesta - vie izgraeno u Dalmaciji gdje je - franc. vlast najdulje trajala - zavravaju i Lujzijanu, a njen zavretak u Karlovcu ukraavaju lijepom alejom platana - Uz ceste - grade niz objekata vojnog karaktera utvrde, skladita i esme. vojna arhitektura - skladita u Karlovcu -sa snanim skrovitima - most preko Une u Kostajnici ukraavaju obelisci - utilizirane graevine - jednostavne su - ne nose osobite stilske znaajke Dalmacija - zanimljivi, ali neizvedeni projekti : - nacrt M. P. Gautiera (Percierov uenik) za vilu Pavla Guetia - nacrt Basseglija za Trsteno - nacrt V. Andria - splitsko kazalite 1816 - glorijeta na Sustipanu. - Trogir - Od arhit. objekata istie se glorijeta dignuta 1809. u ast Marmontu

- Karlovac - sagraen kua za Marmonta... Sjeverno od Save - jo se gradi i slika u stilu kasnog baroka. 2

-Zagreb - palaa baruna Kulmera i grofa Raucha dovrene 1808. - Banski dvori - Zakladna bolnica na Harmici 1804 - kapela s kasnobar. klasicistikim proeljem Zadar -osnivaju 1810. klou za umjetnost i obrt - alju u franc. vei broj djeaka. U muzejima i kod prvatnika postoji vei broj primjeraka (satovi, svijenjaci, lusteri...) mobilijara s empire ukrasima; orlovi, grifoni, egipatski mot. sauvano je nekoliko vrijednih importiranih predmeta;
-

trimo od mahagonija s bronanim orlovima i grifonima dvorac Bombelles,- opeka pripadao je vjerojatno carici Mariji Lujzi.
-

pozlaeni naslon s okruglim lenim naslonom i prednjim nogama u obliku herma, OS

-

drveni pozlaeni luster s orlom Marmontov dar MUO

-

stolovi, naslonjai, tabureti, konzole, kreveti, ormarii...pei,

-

Mrzle Vodice - neki proizvodi staklane imaju obiljeja empirea. 2

Skulptura
- nadgrobni spomenici djela prosjenih obrtnika.

Slikarstvo
- u tradicijama kasnog baroka, osobito crkveno - Strani putujui slikari izrauju portrete i portretne minijature plemia i graana u suvremenim kostimima i frizurama krug franc. slikara - neki nalazili u pratnji Marmonta - portretist Neugas - P. Reyrea, F. Albertija, Bouillerota i Lepirea - sauvane su minijature Iz tog doba - Dubrovnik - portreti Marmonta - ibenik - portreti Napoleona - franjevakom samostanu Marmontov dar radovi slabijih slikara.

ROMANTIZAM U HRVATSKOJ
- teritorij je u 19. st. - upravno i politiki razjedinjen - feudalno drutveno ureenje traje do 1848. premda se kapitalizam afirmira i ranije. -Mlado hrvatsko graanstvo stvara HRVATSKI NARODNI PREPOROD -Ilirski preporod - sadravao je ideju okupljanja hrvatskih i junoslavenskih zemalja u kulturnu cjelinu na temelju zajednikog jezika -U duhu romantizma - razvija se ILIRIZAM - svijesti o starini i vrijednosti hrvatske prolosti i kulture - vrijednost narodnog jezika - suprotstavlja se maarizaciji i germanizaciji. - potie intenzivan kulturni ivot - otvaraju se itaonice,

- novine na narodnom jeziku, Kukuljevi Drutvo za... uvanje starina -Do kraja stoljea - Zagreb postaje centar - u takvim uvjetima likovna umj. hrvatskih pokraina - nema vee meusobne veze - produkcija pripada strancima, esto u domaenima u ovim krajevima 3

- Mlado graanstvo - nosioc ideja romantizma - nedostatak domaih kolovanih umjetnika - onemoguio znaajiji razvoj u likovnim umjetnostima. - Poneki rezultati proizlaze iz opeg programa ilirizma valorizacija vlastite povijesti i ljepote domovine. - oni se javljaju pojedinano u odreenom djelu ili krugu s najsnanijim ostvarenjima u hortikulturi i pejzanom slikarstvu. - Pejza i vedute gradova - postaju tematski samostalni - bidermajerski portret i barokna sakralna slika - dominacija slikarstva - Nova traenja - oko 1840 - do pokuaja realizma oko 1880 . Utjecaji u sjevernim krajevima - dolaze iz Bea U Istri i Dalmaciji - iz Italije - utjecaj graanskih risarskih kola -osnovanih potkraj 18. st. - do druge pol. 19 stvaraju skromnu osnovu likovne kulture meu graanstvom. - brojan je krug crtaa i slikara amatera - rade u akvarelu - naivne vedute gradova U Dalmaciji - A. Bara, P. Zaevi, F. Bratani U sjev. Hr. - F. Daubai Brli, S. Marjanovi U Vukovaru - ciklus pejzaa iz dvorca Eltz nepoznat majstor

VJEKOSLAV KARAS - Prvi ilirski slikar - pod utjecajem nazarenaca - slika teme iz narodnog ivota IVAN SIMONETTI - Neto stariji - toplim koloritom radi bidermajerske portrete - povijesne i mitoloke teme - pod romantinim utjecajima F.COLOMBO, F.PAUER -Rijeani - talijanski akademski romantizam J. PAVLOVI - Split - najizrazitiji predstavnik romantizma - portreti toplih boja i slobodna impostacija likova

OSIJEKA RISARSKA KOLA :

- posebno znaajna komponenta F. C. v HOTZENDORF - aquareli - nose oznake ranog romantizma Njegov sin H. C. v HOTZENDORF - slika i crta slavonske pajzae i gradine pune neposredne izraajnosti i romantinog ugoaja

J. F. MUCKE - povijesne teme i pejzai - odjeci kasnog romantizma A. WALDINGER - posljednji meu osjekim pejzaistima slika slavonske ume u bezbrojnim varijantama njegov opus ve oznaava realistiku etapu - osjeajnost kojom je to raeno govori o prisutnosti romantizma. 4

A. M. SEITZA i L. SEITZA - kasni odjek nazarenaca javlja se u akovakoj katedrali. F. QUIQUEREZ -preostaci romantizma prate u povijesnim kompozicijama i slikarstvu razvitak gradova sj. hrv. -dolazi do ive graevne aktivnosti u klasicistikim i bidermajer oblicima - uz graevine nastaju brojni engleski vrtovi i parkovi ZG, KA, V - te uz neke ladanjske dvorce -MAKSIMIR najznaajnji pajzani park ovog dijela Europe - ureen 1843. - u vrijeme biskupa Haulika zapoeo Maksimilijan Vrhovac grad. - neki maksimirski ahitektonski objekti izrzito su romantine koncepcije - pojedini vrtni paviljoni i neogotikih oblika. (uz izgradnju neogotikog pjevalita u ZG katedrali 1835. oni su prva pojava neogotike kod nas) - Tek nakon sredine stoljea javljaju se neogotiki objekti na pojedinim stambenim objektima u ZG i KA. - Znatan dio romantizma gleda se u neogotikim restauracijama nekih s.r.v. burgova - najznaajniji zahvat proveo je na - Trakoanu J. Drakovi (unutranjost objekta mobilijar)

SLIKARSTVO
Dalmacija Klasicizam, romantizam i akademski realizam u 19.st. u svim granama umjetnosti -oituje se pad i provicijalizacija. - U djelima 20 skromnih slikara iz prve tri etvrtine stoljea naziru se odjeci klasicizma, romantizma i akademskog realizma. To pokazuje da postoji neprekinut razvoj. Dalmatinski klasicizam ograniit e se uglavnom na dubrovaki teritorij. Istra - u prvoj pol. 19. st. nakon Napoleonovog poraza ulazi u sastav Habsburke m. - udio mletake umj. na monumentalo slikarstvo je neznatan. F. Hayez - Za crkvu Velog Loinja rade oltarne pale 1808., L. Querena 1810. L. Cossa 1881., N. Shiavoni 1832- Labin Posredno putem kolovanja mletki turi akademizsam utjee na provincijske slikare u Istri I. Corner - iz Motovuna,

V. Trevisan iz Vodnjana - Oni opremaju oltare crkava po selima Rijeka i Primorje - povremeno rade domai slikari - F. Colombo, F. Pauer, A. Angelovi i I. Simonetti (kolovani u Italiji) - J. Kirin (samouki) -u trovakim i kapetanskim kuama ima vie portreta koje kapetani donose s putovanja 5

Kontinentalna narodni preporod stvara preduvjete za procvat umj. ivota - skrome narudbe slika bile su ograniene na dokumentarni portret, a zadovoljavaju ih strani slikari - dominantan je klasicizam, zapravo njegov derivat bidermajer - Osim anonimnih ima i poznatih autora; Brodnik Stroy Zasche Karas - Doba apsolutizma i vrijeme oko nagodbe - neiivjela romantika - Politiki ivot - u znaku zanosa za hrvatsku povijest iz tog nastaje potreba za likovnim prikazima nae prolosti - nisu ostvarene trajne likovne vrijednosti - narativnost, patetika i teatralnost tih djela - odgovarala ukusu ire publike - kontakt s publikom znaajan je za daljni razvoj hrv. slikarstva - posebno znaenje imaju - Strossmayer inicijator i namie sredstva galerija JAZU - Krnjavi - 1878. Drutvo umj. -1882. Obrtna kola primjenjene.umj. druga pol. 19. st. BIDERMAJER: Ferdinand Georg WALDMLLER - (Be 1793 - neko selo 1865) - jedan od glavnih predstavnika bekog bidermajeskog portretnog slikarstva - zarana crta reklamne sliice - 1807 - 11. - s prekidima polazi teajeve slikarstva na bekoj akademiji (Maurer, Lampi) - 1811. - uitelj crtanja djeci bana Ivana Gyulaya u Zagrebu - slikao kazaline dekoracije za teatar u Amadeovoj palai - 1814. - oenio se opernom Katarinom Weidner - kao kazalini slikar prati suprugu na njenim gostovanjima u Pragu, Brnu i Badenu - 1817. angairana u bekoj Hofoper nastanjuje se u Beu - WALDMLLER - nastavlja sa slikarskim studijama - usavrava se kopirajui stare majstore - slika pejzae i prve portrete

- 1825 - putuje po Italiji i Njemakoj po povratku dolazi u vezu s dvorskim . krugovima i portretira Franju I - 1829 - postaje kustos galerije slika prof. na akademiji WALDMLLER - razoaran stereotipnim modelima nastave crtanje po predloku - objavljuje polemiku brouru : reforma nastave u smislu izravnog studija prirode - u drugoj brouri 1857 - trai ukidanje akademije - 1813 - u portretu je zapoeo kao minijaturist muenitvo za stvar umjetnosti - 1820 - prvi portreti u ulju od prvotne shematske klasicistike fakture brzo prelazi na slobodniji i ivlji - 1830 - izgradio svoj stil sa svim odlikama bidermajerskog portretnog slikarstva - izvodi puno portreta bekih graana 6

- likovima daje intimne i nenametljive psiholoke karakterizacije osobitu panju posveuje odjei, frizuri, nakitu -radi i portrete dva ili vie likova. Pozadine esto rjeava kao pejza. -po sklonosti slikanja pejzaa u punoj sunevoj svjetlosti utro je put plenerizmu -njegove ideje o objektivnosti slikarstva i izravno radu u prirodi prihvatili su njegovi uenici Bitterlich, Canon, Ebert i Romako

Austrijski slikar, jedan od najznaajnijih predstavnika bekog bidermajerskog slikarstva. Uio je na bekoj Akademiji, a od 1811.-14. boravi u Zagrebu gdje ui crtanju djecu bana Ignjata Gyulaya, te redi kao dekorater kazalita u Amadeovoj palai. Njegovi rani radovi ukazuju na njegove kasnije odlike jednostavan reali-zam i prisno promatranje modela. PORTRET BANA GYULAYA, 1813. PORTRET BISKUPA M. VRHOVCA, 1813./14. PORTRET FRANZA GYULAYA PORTRET SIGMUNDA OTTENFELSA, 1834.

Portret otkriva umjetnikovo kretanje od klasicizma ka realizmu. Bidermajer invencija je postav modela djeak sjedi, a u krilu mu je pas.

Waldmller je bio profesor na bekoj Akademiji no prisilno je umirovljen jer se opirao akademizmu i traio je reforme u nastavi, tj. izravni studij prirode.

Slika realistine portrete, krajolike, genre-scene u poetku s utjecajem klasicizma, a od 1830. godine radi u osobnom stilu s odlikama bidermajer portretnog slikarstva.

Kasnijim pejzaima (raenima izravno u prirodi) otvara put plenerizmu. DVA PORTRETA ANNE STROSSMAYER, BE, 1863/64. Prvi, skica, nalazi se u Akademiji i on je kvalitetniji, dok je drugi u zbirci Lubiensky. Mihael STROY Lubno 1803 Ljubljana 1871. O njegovoj mladosti i slikarskom kolovanju nema podataka. Studirao je 1822 25. na bekoj akademiji, zatim se vjerojatno usavravao u Veneciji odnosno Rimu. Oko 1830. naselio se u Zagrebu 5

kao slikar iz Bea. Po datumima na portretima u Zagrebu je ostao 12. godina. Oenio se Marjetom Berghaus i radio u vlastitoj kui na ugli Mesni-ke i Ilice. Od 1842. do smrti ivi u Ljubljani gdje ima radionicu u vlastitoj kui na Mestno trgu br. 9. Stroy je znaajan predstavnik naeg bidermajerskog slikarstva sa svim odlikama i nedostacima tog stila. Glavna struka mu je portretu kojem dolazi do izraaja utjecaj Waldmllera. Uz to je radio religiozne kompozicije za crkve, poneki genre, izuzetno slike s povijesnim i alegorijskim temama, a nikad pejzae. Crkvene dostojanstvenike, oltarne pale, vlasteline, imune graane i lijepe ene slikao je s osjeajem za formu i boju gotovo uvijek naglaavajui dekorativni moment romantini prizvuk. Detalji su raeni dosta po abloni, ali pokazuje zamjetnu vjetinu zanata osobito inkarnat i ruke. Upotrebljavao je skuanu skalu boja crna, bjela, crvena, rijetko svijetle. Rado je brzo. Modele, osobito ene, redovito je poljepavao i idalizirao doasojanstvene, ali ablonske poze. ene sanjarski, sentimentalno i u dekorativnom koloritu. Iz doba njegove djelatnosti u ZG. sauvan je veliki broj portreta poznatih osoba iz krugova iliraca i imunog graanstva ZG, Samobor, Krapina, V itd.

Slovenski slikar. Nakon to je naslikao prva djela u ulju primljen je na beku Akademiju. 1830. godine dolazi u Zagreb kao "historienmaler" (portretist i slikar prizora) i tu ostaje do 1842. kad se vraa u Ljubljanu. Najistaknutiji je slikar klasicizma i bidermajera u Hrvatskoj. U skladu sa preporodnim zbivanjima razvija bidermajersko slikarstvo u romantini izraz.

U Hrvatskoj je sauvano 70-ak njegovih portreta. PORTRET JANEZA MARTINIA - klasicistiki portret PORTRET URE JELAIA BUIMSKOG, 1832. kvazi romantian portret (u aranmanu i gesti) Portret Kristofora Stankovia Stankovi je utemeljitelj Hrvatskog kazalita u Gornjem gradu - reprezentativan portret koji pokazuje duh modela. Portret Ivana Krstitelja kvabellya Rektora Akademije Story prikazuje u crnoj odori sa nekoliko bijelih kontrasta (duga bijela kosa). Portret odie reprezentativnou, a fizionomija je atraktivna. Portret Marije Sveti Efektivno oblikovanje lica i odjee odlika je svih njegovih portreta. Kroz prozor vidimo krajolik. AZIJA (Trakoan) Prikazana kao Odaliska sa orijentalnim rekvizitima. Story radi ovo prema bakropisima u bidermajer ateljeu. PORTRET STANKA VRAZA, 1841. Nova koncepcija (bez ruku) istie pjesnikov izraz lica. OLTARNA SLIKA, upna crkva u Vingnovcu OLTARNA SLIKA, upna crkva u Novoj Rai 6 ALEGORIJE (AZIJA, AMERIKA, AFRIKA I EUROPA), Trakoan Matej (Matija?) BRODNIK Kranjska 1814 Zagreb 1845. Roen u Sloveniji, neko vrijeme ui u Rimu (gdje susree Karasa), te nakratko u Beu. Slika uljene slike, zidne slike u crkvama i interijerima kua, te minijature. ivio je i radio u Karlovcu i Zagrebu gdje 1840. radi na svodu kapele sv. Tome kod Gubeve zvijezde (propalo). Nakon boravka u Rimu kopira stare majstore, vraa se 1842. u Zagreb. Za crkvu u Bribiru radi ; sv. Petar prima kljueve i Gospa od Karmela.

Za crkvu u Remetama oltarsu sliku, Za Zagreb kopiju Posljednje veere po daVinciju. Najuspjeniji radovi su mu portreti s obiljejima bidermajerskog slikarstva. KOPIJA LEONARDOVE POSLJEDNJE VEERE, upni ured sv. Marka PORTRET PAPE GRGURA XVI., upni ured sv. Marka INSTALACIJA BANA HALLERA, 1842. LJUBICA KUKULJEVI - PISAI, Galerija slika, Varadin Reprezentativan portret - pozadina istie li (replika je u Hrvatskom povijesnom muzeju) PORTRET MARIJE KONJEVI Portret Dimitrija Konjevia

Brodnik je najuspjeliji u portretima i minijaturama - radi ih u duhu bidermajera. On je prvi domai slikar koji trajno djeluje u Zagrebu. Vjekoslav KARAS Karlovac 1821 1858. Odrastao je u Karlovcu u oskudnim prilikama, kao jedno od sedmero djece u obrtnikoj obitelji. Nakon osnovne kole pohaa latinsku kolu. S 10. se oduevljava slikarstvom u radionici obrtnika slikara eze i njegovog pomonika Koprive. Naputa kolu i odlazi u nauk kod Koprive, nakon toga iden na stolarski zanat. Teke okolnosti egrtovanja tjeraju ga na bijeg. Potom dolazi u radionicu slikara Fridricha Hamerlitza gdje uz kreenje ui i slikati. Prvi Karasov rad i ulju raen prema bakrorezu Pogorenje rimskog cara. toliko se svidio pukovniku Franji Kosa von Kossenu da ga ovaj unajmljuje da kopira slike koje su se nalazile u njegovu vlasnitvu Madona sa zaspalim i M. s budim djetetom, 12. apostola. Mecena Kossen osigurava klijentelu za Karasove slike i tako uspijeva sakupiti novac za njegovo kolovanje u Italiji. 1838. godine Karas dolazi u Firenzu gdje ui prvo kod A. Corsija, a kasnije kod G. Mellija. Drui se sa Franjom Salghettijem-Driolijem. Kopira stare majstore (fra Angelico, Andrea del Sarto), pohaa Akademiju, a radove alje u Karlovac. 1841. ide u Sienu. Radovi iz Firenze i Siene nisu sauvani. Krajem 1841. stie u Rim i tu se razvija pod utjecajem Overbecka i nazarenaca, o emu svjedoe slike Majka izlae Mojsija na obali rijeke (Karlovac, gradski mu-zej), Susret Jakova i Labana, Marta se tui Kristu 1844. godine kratko boravi u domovini i u tom periodu radi Autoportret sa crvenkapom. Ponesen domoljubnom tematikom slika "vilu ili neku drugu vrstu muze koja jednog od naih barda 7 nadahnjuje junakim narodnim pjesmama". Ta se slika neka-da zvala Djed i unuk, a danas je poznata kao Slijepac i vila (Zagreb). Naslikao je jo jednu sliku s istim motivom, ali bez vile. 1845 47. godine ponovno je u Rimu u to vrijeme radi; Menada, Napuljski svirai, akvarele sa enskim likovima iz Kampanje i najpoznatije djelo hrvatskog slika-rstva 19. stoljea Rimljanka s lutnjom koja predstavlja sintezu talijanskih studija. Za sliku mu je pozirala gospoa Gagiati, a djelo pokazuje utjecaje zrelog nazarenskog stila (Tehniki dotjerano, hladno, napet stav, rasko boja, vrsta modelacija na zavidnoj razi-ni). Kvaliteta ovog djela moe se objasniti i Karasovim studiranjem (utjecaj) nizoze-mskih majstora za vrijeme ovog drugog rimskog boravka. U istom periodu nastaju i:

Djevojka iz Napulja zalijeva cvijee (ulje) Rimska puanka (ulje) ena u nonji iz Campagne dva akvarela tog naslova Sve se ove slike uvaju u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu, dok crtei koji su nastali u Italiji nisu sauvali iako ih je Karas slao u Karlovac. Meutim, na marginama njegovih pisama nalazi se mnotvo skica koje nam pokazuju kako su oni izgledali Apoteoza Garibaldija. Pokazuju razne utjecaje; mirni obrisi likova i sakralne komp. Overbeck; genre talijanski ambijent. Meu njima se istiu tri crtea perom, dobro komponirana po njima Kukuljevi zakljuuju nizozemske utjecaje. Karas se u Rimu bavio i glazbom sauvano je 38 skladbi za zbor i veliki broj soloskladbi. 1847. godine naputa Rim jer je ostao bez sredstava sponzori ga otfikarili. 6. mjeseci se zadrava u Trstu gdje portretira imune graana u ulju i akvarelu. 1848. godine konano dolazi u Karlovac. Prvi sauvani Karasov rad nastao u domovini je Portret Stjepana Lj. Lopaia 1849., a rije je o romantinom portretu (atmosfera, rekviziti, stav) lik domoroca, predstavnika tadanje mlade generacije. U ljeto 1849. godine putuje po Dalmaciji, a potkraj iste godine postaje profesor za Zagrebakoj risarskoj koli. Portretira Stanka Vraza 1851. pred Vrazovu smrt. Zauzimanjem I . Kukuljevia Drutvo za jugoslavensku povestnicu i starine alje ga Bosnom 1851. da tamo snima ikolicu, stare ikone i spomenike iste godine u Travniku portretira Omer pau Latasa i njegovu ker, a nakon to je paa napustio Bosnu 1851. godine i Karas se vraa u Karlovac. Tu slika brojne portrete Mihii, Palle, Barac, Trk, Dadi. Tada nastaju i najbolja Karasova djela u anru portreta: Ana Krei, Mijo Krei, Portret Alojza Duquenoisa i Djeak dati u tonskoj koncepciji. tada nastaju i kompozicije s patriotskim temama Vila oduevljava mla-dog Gundulia, genre prizori iz suvremenih zbivanja Odlazak sereana u rat. Brojna ulja i akvareli s folklornim elementima. Slunjanka, Graniarka, Pastirice... Ova djela imaju iznimnu folklorno dokumentarnu vrijednost. U tekoj politikoj situaciji Bachova apsolutizma Karas ne nailazi na dovoljno razumjevanja i potstreka za razvoj slabljenje kvalitete radova. Portretirajui Irenu Trk beznadno se zaljubio i upao u depresiju. Strossmayer mu je htio pomoi pa ga je pozvao u akovo, poslje pokuaja samoubojstva vraa se u Karlovac i 1858. ubija se utapanjem u Korani. Karasovim stvaralatvom obiljeen je uspon i osamostaljenje hrvatskog slikarstva u vlastitoj zemlji gdje su se ve od poetka 19. st. udomaili slikari iz raznih austrijskih pokrajina. "Prvi ilirski slikar", te prvi slikar iz sjeverne Hrvatske koji se kolovao u Italiji. Neki radovi su danas zanimljivi iskljuivo sa kulturnopovijesnog gladita ili kao dokumenti njegova razvoja, ali Karas ima nekoliko 8 djela koja se mogu proglasiti remekdjelima hrvatskog slikarstva (Rimljanka s lutnjom, portreti Ane i Mije Kreia, te Djeak). Svoja djela nije signirao to dodatno oteava atribuciju. ***Djeluje u vrijeme preporoda i obrauje nacionalnu i preporodnu tematiku. Nesolidno kolovanje i povratak u domovinu uzrok su neujednaene likovne vrijednosti njegovih djela Ivan ZASCHE (Cae) Jablonec eka 1825 Zagreb 1863.

Sa starijom braom Frantikom i Josefom odlazi u Be. Tamo rade u manufaktu-ri porculana i oslikavaju reprezentativne porculanske servise reduciranim kopijama starih majstora. Josef otvara svoju manufakturu, a Ivan 1846. upisuje Akademiju u Beu do 1848. Prvo vee djelo Pejza s Kobenzela ulje, uspjeno izlae 1848. (i genre, vedute, krajolike, portrete - po staroj skripti) 1850., na poziv biskupa Jurja Haulika, dolazi u Zagreb i po njegovoj narudbi radi seriju motiva iz novoureenog parka Jurjaves (danas Maksimir). ostaje u Hr. kao novoj domovini do smrti. Od ovih motiva izvodi 12 litografija koje su tiskane i izdane u Beu kao Album Jurjaves 1853. izvorni crtei puno su neposredniji od litografija. Naslikao je brojne portrete. Vee reprezentativne (ulja), i manje intimnije i uvjerljivije, manjeg formata sa prikazima lanova hrvatskih velikakih i graanskih obitelji. Svi njegovi portreti (i grupni i pojedinani) odaju utjecaj graanskog portreta bekog kruga osobito kole M. M. Draffingera. Meu djelima te vrste istiu se finom koloristikom harmonijom; Aleksandrina Kulmer, Nikol Nikoli, Franjica Daubai, Julijana Koriti Mrazoveka, Ljudevit Vukotini, Obitelj Mallin. Na zahtjev bana Jelaia putuje 1855. s J. loserom Klekovskim i Lj. Vukotinoviem po Lici i hrv. primorju. Na tom nauno umj. putovanju nastaju njegova najbolja djela; niz finih i preciznih crtea i istih prozranih akvarela. Studije narodnih nonji i pejzai raeni su po prirodi Seljakinje iz Brinja, Mlin na Lici kod Bilaja, Pogled sa Bilaja na Velebit sve u grafikoj zbirci NSK ZG bar su 66. bile tamo. Akademski realizam neprikladan je za ovakve motive Akvarelirane crtee pejz. i nonje, radio je kasnije i oko Zagreba; Ples ete-lica. Iste kvalitete imaju fino crtana studija za litografiu Zagrebake vedute i dokume-ntarni crte Instalacija bana okevia. Izradio je brojne sakralne kompozicije za crkve u sjevernoj hrvatskoj. Za kapelu nekadanje bolnice u Ilici izradio je sliku; Ispo-vjed eke kraljice Ivane pred Sv. Ivanom Nepomukom 1856. Sva ova djela kvalite-tom zaostaju za njegovim ostalim radovima pejz. vedutama, crteima; hladna su i bez osobne note. Radi i minijature u bjelokosti na kojima je model Ivana Pichler ona je model i na njegovim religioznim slikama. Zasche ima irok krug rada (krajolik, genre, crkveno slikarstvo i suvremena zbivanja), no najvie se bavi crkvenim slikarstvom jer je fotografija preuzela portrete i pejzae. Izravno opaa i slika. Zascheovo nasljee i radionicu preuzima njegov pomonik Julije HHN, a njegov nain slikanja uz neposredno promatranje nastavljaju i N. Mai, F. Ququerez i S. Rakaj. Njegovo slikarstvo, u malom pomaku od bidermajera do romantizma, obilje-ilo je 60-e godine 19. stoljea. ALBUM JURJAVES 9 preciznost i neposrednost poteza olovkom, bogatstvo tonovaneke litografije imaju i tafau likovi tj. prizori iz svakodnevnog ivota dodani pejzau, da bi ga se oivilo; tafaa koja se nalazi u 1. planu naziva se repoussoir. Oltarne slike Stenjevac, Brckovlja, Prozorje, Mae, Lovreina... Dragutin STARK 1822 77. Roen u Pragu, studira na Akademijama u Pragu i Beu, a 1849. godine u Zagrebu radi kao

profesor na zagrebakoj realci. Slika portrete u duhu kasnog biderma-jera, pejzae i vedute.
Domorodac u Ilirskoj odori

Pogled na Zagreb sa sjevera 1859. Franjica (Franciska) DAUBAI (DAUBACHY) DOLJSKA BRLI Zagreb 1830 Sl. Brod 1889. Ui kod T. Heinricha, D. Starka, I. Zachea. Slikala je akvarelom portrete sestre Rozalije udate Kamauf i pejzae meu kojima je poznat Prikaz Zagreb sa Sjevera umnoen litografijom D. Albrechta. Po djelima W. Turnera i J. Constablea radi nekoli-ko pejzaa u akvarelu. Radi u okvirima amaterizma (realizam, romantina opservacija), a djela se nalaze u ostavtini obitelji Brli u Slavonskom Brodu.
Portret sestre Jozefine Jelai Buimske

Motiv iz Zagorja Stari grad Sisak Put u umu jedini rad u ulju; masa drvea i atmosfera plenaira Blok crtea iz skitzzenbucha bitni su za poetke naeg pejzaa; Ograda u umi. Rafo MARTINI Dubrovnik 1771 1 846. Kao stipendist Republike 1789. odlazi na studij u Rim. Tu provodi vie god. kod Marona, Mengsova uenika. 1795. godine, nakon zavretka studija, vraa se u Dubro-vnik i nastoji otvoriti umjetniku kolu. 1808. postaje nastavnik crtanja na novom dubrovakom liceju. Zatim 1821. seli u Split, pa u Solin gdje radi kao podinspektor solinskih iskopina pri tek osnovanom AMST. 1839. godine se vraa u Dubrovnik. Rafo Martini najznaajniji je predstavnik klasicistikog slikarstva u Dalmaciji. Naslikao je niz portreta (veina je propala). Prema njegovom Portretu Dona Restia Vicko Fiskovi je izradio litografiju, a litografija Portreta Franje Marije Appendinija nalazi se na poetku njegove knjige "Notizie istorico-critiche sulle antichita, storia e letteratura de'Ragusei" (Dubrovnik, 1802.-03.) u kojoj se nalaze i gravure dubrovakih maski oroja, Turice, Bembelja i Vile, te Konavoke i dubrovakog vojnika, to ih je po Martinijevim crteima izradio talijanski bakrorezac Antonio Sandi. Ouvan je vrlo kvalitetan akvarel sa Portretom P. F. Papisa te Portret France-sce Androvi u ulju. 10

preciznost i neposrednost poteza olovkom, bogatstvo tonovaneke litografije imaju i tafau likovi tj. prizori iz svakodnevnog ivota dodani pejzau, da bi ga se oivilo; tafaa koja se nalazi u 1. planu naziva se repoussoir. Oltarne slike Stenjevac, Brckovlja, Prozorje, Mae, Lovreina... Dragutin STARK 1822 77. Roen u Pragu, studira na Akademijama u Pragu i Beu, a 1849. godine u Zagrebu radi kao profesor na zagrebakoj realci. Slika portrete u duhu kasnog biderma-jera, pejzae i vedute.
Domorodac u Ilirskoj odori

Pogled na Zagreb sa sjevera 1859.

Franjica (Franciska) DAUBAI (DAUBACHY) DOLJSKA BRLI Zagreb 1830 Sl. Brod 1889. Ui kod T. Heinricha, D. Starka, I. Zachea. Slikala je akvarelom portrete sestre Rozalije udate Kamauf i pejzae meu kojima je poznat Prikaz Zagreb sa Sjevera umnoen litografijom D. Albrechta. Po djelima W. Turnera i J. Constablea radi nekoli-ko pejzaa u akvarelu. Radi u okvirima amaterizma (realizam, romantina opservacija), a djela se nalaze u ostavtini obitelji Brli u Slavonskom Brodu.
Portret sestre Jozefine Jelai Buimske

Motiv iz Zagorja Stari grad Sisak Put u umu jedini rad u ulju; masa drvea i atmosfera plenaira Blok crtea iz skitzzenbucha bitni su za poetke naeg pejzaa; Ograda u umi. Rafo MARTINI Dubrovnik 1771 1 846. Kao stipendist Republike 1789. odlazi na studij u Rim. Tu provodi vie god. kod Marona, Mengsova uenika. 1795. godine, nakon zavretka studija, vraa se u Dubro-vnik i nastoji otvoriti umjetniku kolu. 1808. postaje nastavnik crtanja na novom dubrovakom liceju. Zatim 1821. seli u Split, pa u Solin gdje radi kao podinspektor solinskih iskopina pri tek osnovanom AMST. 1839. godine se vraa u Dubrovnik. Rafo Martini najznaajniji je predstavnik klasicistikog slikarstva u Dalmaciji. Naslikao je niz portreta (veina je propala). Prema njegovom Portretu Dona Restia Vicko Fiskovi je izradio litografiju, a litografija Portreta Franje Marije Appendinija nalazi se na poetku njegove knjige "Notizie istorico-critiche sulle antichita, storia e letteratura de'Ragusei" (Dubrovnik, 1802.-03.) u kojoj se nalaze i gravure dubrovakih maski oroja, Turice, Bembelja i Vile, te Konavoke i dubrovakog vojnika, to ih je po Martinijevim crteima izradio talijanski bakrorezac Antonio Sandi. Ouvan je vrlo kvalitetan akvarel sa Portretom P. F. Papisa te Portret France-sce Androvi u ulju. 10 U kasnijim radovima oito je opadanje umjetnike snage: Sv. Kajo Solin, sv. Kajo Sv. Paskal Sinj, franjevaki samostan BDM sa Sv. Nikolom i Rokom Bajagi kod Sinja, upna crkva Posljednja veera Dubrovnik, samostan Male brae

P.F.Papisa govori o njegovoj nadarenosti i shvaanju duha klasicizma. e osobine se kasnije gube u provincijskoj sredini na to ukazuju njegovi radovi u Sinju i Solinu. Carmelo REGGIO Palermo ? Dubrovnik 1819. kolovan u Rimu, Reggio u Dubrovnik dolazi oko 1800. Tipini je predstavnik rimskog klasicizma, Naslikao je veliki broj portreta te religioznih i mitolokih kompozicija. U portretima postie najvee domete prikazuje istaknute osobe Dubrovnika iz vremena franc. vlasti Skupni portret obitelji Androvi bolji rad 1804., Rafo i Niko Androvi, Luko Strulli, Konzul Miho Milkovi, knjievnica Lukrecija Bogainovi Budmani itd. Od crkvenih pala istie se Sv. Josip Kalasancije meu djecom ispred BGR, sjemenite. Izradio je seriju portreta znamenitih dubrovana iz prolosti po starijim

pre-dlocima koje je naruio Luka Stulli za svoju biblioteku. Sauvala se i bijenica njego-vih crtea.

kvalitetan portretist, slabiji kao slikar crkvenih slika. Najljepi su detalji ostvareni na pejzanoj pozadini.

***Reggio je bio slab crta, osrednji koloristivot je skonao samoubojstvom. Juraj PAVLOVI Split 1803 - 1886. U mladosti je bio austrijski oficir u Beu i Velikom Varadinu, a od 1847. naputa vojsku, ivi u Splitu i Solinu, putuje u Francusku, Austriju i Italiju. Nije poznato da li je uio slikarstvo, no putovao je u Be, Veneciju, Francusku Njegov opus sastoji se od 40 ak. radova, uglavnom portreta splitskog plemstva i graanstva 2. i 3. etvrtine 19. st. U ranim radovima dominira romantini peat koji se osjea u impostaciji likova, izrazima lica, potezu kista, skali boja i atmosferi samih slika. Ti rani portreti iako skromni najtipinije pretstavljaju slikarstvo romantizma u Dalmaciji. Posebno se istiu neposredni i spontani autoportret, portreti roditelja, brae Lovre signiran 1839, najkvalitetniji, Ivana i Nikole, te sestre Mariette Catani nastali u etvrtom desetljeu pokazuju ga u najboljem svjetlu. Sredinom stoljea postepeno gubi romantinu notu i pribliava se realistikim tendencijama. U drugoj fazi istie se portret splitskog zapovjednika Narodne garde Antuna Bassa 1849, Marina eperca i sinovaca Alberta i Marina Pavlovia, Dujma Grisogona. Fizionomije su individualizirane i psiholoki produbljene, a kolorit ima obiljeja njegove osobne palete s predominacijom smeih i maslinastih tonova. Potkraj ivota gubi raniju svjeinu, a u radovima se sve vie osjea provincijska i diletantska nota. Iz tog razdoblja istiu se portreti Dujma i Ane Karaman 1865. 11

Slike s povijesnim, alegorijskim, reloigioznim i mitolokim temama zantno su slabije od portreta. Portret majke Laura Pavlovi; najbolje Jurjevo djelo; iz njenog lica struju pritajena tuga. Antun BARA Split 1790 - 1855. Pandurski asnik i inovnik financijske uprave, slikarstvom se bavi amaterski. 1810 50. putuje jadranskom obalom, te u akvarelu slika vedute gradova (Solin, Dubrovnik, Kotor, Herceg Novi), sveane prizore (dolazak poznatih linosti u Split i Kotor), te dogaaje iz osobnog ivota (Antun Bara s djecom plae na eninom gro-bu). Sauvano je 30-ak njegovih akvarela. Franjo BRATANI Split 1816 - 1883. Samouki slikar, zanimanjem lijenik. Radi ilustracije za knjige Frana Cararre. Njegovi crtei i akvareli prikazuju arheoloke predmete iz Solina i antiku arhitekturu. Djela mu imaju dokumentarnu vrijednost, pokazuju romantinu projekciju onovremenog Splita 4 vedute Splita, Autoportret sa suprugom, Pod eljeznim vratima, Splitska katedrala... Antonio ZUCCARO S. Viro al Taglimento Julijska Krajina 1827 Trst 1892. vio je u Trstu, u splitu je oslikao gledalite Bajamontijeva kazalita gdje je na stropu

prikazao scene iz prolosti Dalmacije i najistaknutije osobe. Izveo je i unutra-nje dekoracije kazalita u Zadru i ibeniku. 1860 75. putuje po Dalmaciji i slika folklorne motive Dalmatinka zg. zbirka Gvozdanovi. Izveo je i velik broj portreta, meu kojima i prvih rektora zagrebakog sveuilita Matije Mesia, Stjepana Spevca, Antuna Krana i Koste Vojnovia, splitskog lijenika i slikara Franje Brata-nia, obitelji Marasovi, Dojmi, Topi. Autor je velikog broja slika po dalmatinskim crkvama Split, Trogir, Sinj, Sali, Srednje selo na olti Stari Grad... pripisuje mu se i ikonostas u Ogulinu Izrazitiju likovnu kvalitetu pokazuju realistini portreti, slike s folklornim motivima i religiozne slike raene u smislu akademskog manirizma talijanskog slikarstva 2. pol. 19. st. sa sraunatim dopadljivim i sentimentalnim efektima. Izlagao je u Zagrebu na umjetniko obrtnikoj izlobi 1876. i 1879. Francesco (Franjo) SALGHETTI - DRIOLI Zadar 1811 1877. Slikarstvo poinje uiti u Zadru, a nastavlja na Akademiji sv. Luke (V. Camucini) i Francuskoj akademiji (V. Vernet) u Rimu, te na Akademiji u Veneciji. Boravio je u Italiji Milano, Bologna, Parma, Rim, Genova. Od 1843. godine ivi i djeluje u Zadru. Sljedbenik je onovremenog talijanskog akademizma radi portrete i povijesne kompozicije. Prijatelj je N. Tommasea prema ijoj zamisli nastaju mnoge njegove slike. Za Strossmayera je izveo alegorijsku kompoziciju Jugoslavija. Najznaajniji dio njego-va rada pretstavljaju portreti, a istiu se i crtei s klasicistikim obiljejima smisao za grafiku ljepotu i osjeaj za mjeru.

U duhu talijanskog akademizma slika kompozicije alegorijskog, vjerskog i povije-snog sadraja, a izradio je i nekoliko portreta, te vrijedne crtee dalmatinskih naro-dnih nonji genre prizora iz seoskog ivota. 12

Rimsko razdoblje: Mojsije 1840. Glavno djelo ovog razdoblja. Kompozicija je zaokupljala njegovu panju i bila je predmet dopiske sa Tomasseom. Zadarsko razdoblje: Priest Sv. Benedikta, sv. Marija 1834. Slikar s djecom na odru svoje ene, zidna slika u franjevakoj crkvi, 1861. Faraonov san, Galerija umjetnina, 1840. Smrt Petra Berislavia, Autoportret Kristofor Kolombo u Lancima Zagreb, Moderna galerija, 1849. Tipino ostvarenje historicizma. Sliku je otkupio Strossmayer - ostala je u Zadru (?) ***Salghettiju-Drioliju nedostaje emotivne motivacije i nadahnua. Njegov uenik VJEKO ANDRI umro je jako rano, u 22. godini ivota. Ivan SKVARINA (Squarcina Giovanni) Zadar 1825 - Venecija 1891. Uio je na Akademiji u Veneciji 1842 53. Do 1857. boravi i slika u Dalmaciji, najvie u Splitu prijateljuje sa Salghetti Driolijem. Dobivi stipendiju usavrava se u Firenci, Rimu, Bologni, Parmi i Genovi. Od 1860. godine radi i ivi u Veneciji. Osam godina radi na svom ivotno ostvarenju Odricanju Galilea (Milano, privatna zbirka). Iako je bila izloena u Veneciji, Londonu i Beu, se nije prodala pa Skvarina

ivi u bijedi, na kraju gotovo slijep. Radio je portrete istaknute osobe u Dalmaciji, pejzae i slike za crkve na klasicistiko romantian nain. Detalje izvodi naivnom pedantnou. Niz njegovih portreta i nekoliko pejzaa predstavlja najbolja djela u sliarstvu dalmacije 19. st. do Bukovca i Medovia. Odricanje Galilea 1862 70. (Milano, privatna zbirka obitelji Wallach) Galileo klei pred stolom i polae desnu ruku na Sveto pismo. Historijska tono-st i dugotrajna prouavanja nisu slici koristile ve su joj oduzele spontani stvaralaki duh. Poze likova su patetine, a Galileo djeluje najmanje prirodno. Ovo je hladna histo-ricistika kompozicija, poprilino nespretna. PORTRET KATARINE BULJAN GILARDI Portreti obitelji Josipa Wallacha P. Ivana Dinka Iliia P. Laure Galvani Spada u njegove najljepe portrete - crte je mek i njean, a izraaj romantian.

Krajolici nastaju nakon odlaska u Italiju. 4 pejzaa iz rimske Campagne(privatno vlasnitvo obitelji Wallach u Milanu) spadaju u njegove najbolje radove.

*** U kasnijoj fazi Skvarinina djelovanja dolazi do opadanja kvalitete jer on nije mogao slijediti novine venecijanskog slikarstva 2. polovine 19. stoljea ve je ostao vjeran klasicizmu (sladunjavi prizori, akademizam ) 13

Albert ANGELOVI (ANGJELOVI) Rijeka 1822 1849. Zavrio je kolu crtanja u Rijeci, Akademiju u Veneciji na kojoj po navodima Kukuljevia 1839. dobiva prvu nagradu risanje statuh i vajarskih spomenikah, a po zavretku studija vraa se u Rijeku gdje slika veinom portrete. Portret bana Jelaia 1848. Autoportret Moderna galerija, Rijeka Rad u ulju, realistiki slikan. Romantian aranman i pogled. Portret Mine Barai, Nekoliko studija aktova... Ivan SIMONETTI Rijeka 1817 Venecija 1880. i mininaturist i restaurator Pored Krasa najistaknutiji je umj. oko pol. 19. st. 1833. upisuje Akademiju u Veneciji i zavrava je 1841. kao naj naj... U toku studija nekoliko puta je nagraivan. Po zavretku boravi u Firenci i Rim 1843. se vraa u Rijeku. Radi portrete likova vieg drutva. 1844. ponovno je u Rimu zatim u Veneciji do smrti. Tu ima atelje, ali povremeno radi u Rijeci i Trsatu. Od posebnog je znaaja njegova veza sa Strossmayerom od 1865. do smrti. Izvrsan umjetnik, upravo uen ovjek, prijatelj i vrli na domorodac Stross...o njemu esto mu je vodi po Italiji. Savjetovao ga je u vezi nabavke 30 ak. djela talijanskog slikarstva 16 18. st. koja su danas u Strossmayerovoj galeriji starih majstora. U poetku slika povijesne i genre prizore Vraara u rimskoj Campagni, Obitelj ribara oekje oca, Hagara u pustinji, Kerberova ena itd. Kasnije se orjentira iskljuivo na portret osobito na minijature u kojima je jedan od najboljih u hrv. slik. 19. st. Karakteristini detalji njegovih portreta ulja i akvarela; Suzdran smijeak, senzualne usne, zamiljen pogled. Njegov odnos prema modelu vrlo je prisan i neporedan. Izmeu 40 ak. najznaajniji su: Autopotret II, p. Fiera, Djevojica Giustini, Djevojka sa sivim alom, Kneginje Giovanelli, Djevojka s maskom mod. gal. RI. p. gospoe Ki, p. Marije Angeli, p. B.B. Zmajia i povijesna scena Bijeg iz Parge.

U Rijeci zavrava gimnaziju, a onda kao stipendist Gradskog magistrata studira slikarstvo u Veneciji. Boravio je u Rijeci, Rimu i Firenzi, no od 1850. godine trajno se nastanjuje u Veneciji gdje ima svoj atelijer. Tek povremeno radi u Trstu i Rijeci.

Simonetti je slikar portreta u ulju i akvarelu, a majstor je portretnih minijatura koje je, u akvarelu, poeo radiji jo u gimnaziji Autoportret 1832.

Portretira osobe iz visokog drutva, a portreti su mu u poetku je pod utjecajem klasicizma, a kasnije biedemayera i romantizma, oblikovani koloritom koji je usvojio prouavanjem Tizianovih djela. I. rijeko razdoblje - PORTRET CARA FERDINANDA, 1841. - PORTRET G. B. BAIA, 1843. - DJEVOJICA GIUSTINI, 1843. - PORTRET IVANA I HELENE FRANKOVI, 1844. II. rijeko razdoblje (1847.-50.) - PORTRET DJEVOJKE S MASKOM 14

- AUTOPORTRET II - PORTRET ENRICA FISHERA PORTRET CARA FERDINANDA nastao nakon zavretka studija, sugestivan izraz, pojednostavljene forme. AUTOPORTRET II Topli, prigueni tonovi, minimalnim sredstvima ostvaruje potpuni efekt. DJEVOJKA SA SIVIM ALOM akvarelirana minijatura (gracioznost i ljepota modela)

Simonettovi portreti djeluju neposredno i jednostavno, likove slika do pasa, sa izrazitim usnama, velikim oima i zamiljenim pogledom. Veliinom i reprezentativno-u izdvajaju se
PORTRETI

BARTOLA BENEDEKTA ZMAJIA I ANE ZMAJI iz 1869. (Zmajia prikazuje i jednini njegov sauvani crte). 1870. naslikao je i tri PORTRE-TA STROSSMAYERA.

Izmeu 1842 50. slikao je i povijesne teme i genre prizore (ouvan je samo akvarel BIJEG IZ PARGA, 1842.), a bavio se i crkvenim slikarstvom (BEZGRENO ZAEE, Rijeka, sv. Jerolim, 1850.), te je kopirao stare majstore, osobito Tiziana (MARIJINO UZNESENJE, Rijeka, sv. Vid, 1852.)

Ouvano je 40-ak njegovih originalnih djela koja se veinom uvaju u Modernoj galeriji u Rijeci, a 1955. godine prireena mu je i samostalna izloba.

*** Simonetti je bio najistaknutiji rijeki slikar 19. stoljea, ujedno i restaurator i procjenitelj starih slika (za Strossmayerovu galeriju u Zagrebu nabavio je u Italiji 30ak djela talijanskih majstora 16. i 17. st., od kojih je veinu sam restaurirao). Sa Strossmayerom je suraivao od 1865. do kraja ivota. Lovro BUTTI 1800 -1860. Slikar marina. Sauvana su mu dva pejzaa u Rijeci. VEDUTA RIJEKE SA UKOM, 1830. Petar ZEEVI splitski slikar amater

Klasicistiko slikarstvo u Dubrovniku traje tridesetak godina - od povratka Petra Katuia sa nedovrenih studija u Rimu 1786. godine, do odlaska Rafe Martinija u Split 1821. Ovo slikarstvo doivljava procvat za vrijeme djelatnosti Sicilijanca Carmela Reggia (1800.-12.) Petar KATUI 1767 - 1788. Uio je kod Mengsova uenika Antona Marona. Ostala je sauvana samo jedna njegova slika, a tri kopije njegovih portreta uvaju se u Naunoj biblioteci u Dubrovni-ku, te kod Male brae. Glava djevojke, DUBROVNIK, KNEEV DVOR 15 Boje su boje rokokoa i baroknog realizma koje je Katui moga preuzeti sa Rubensovih i Jordaensovih slika. U svakom sluaju, od ovog aka rimskog klasicizma ostalo je samo ovo jedno djelo, posve neklasino, ali ivo i privlano. Alexander Maximilian SEITZ Mnchen 1811 Rim 1888. Njemaki slikar. Studirao je u Mnchenu kod P. Corneliusa i H.M. Hessa. Od 1833. ivi u Rimu i prikljuuje se nazarencima kasni sljedbenik. Po Overbeckovim kartonima radi u vili Torlonia u Castel Gandolfu. U Rimu je izradi oltarne slike za crkvu Trinita dei Monti. Kad je Strossmayer boravio u Rimu i traio slikars koji e izvest freske u akovakoj katedrali 1869. doao je u kontakt s A. Seitzom. On je izveo kartone i po njima 13. fresaka u akovu 1873 75.
LUDWIG (LODOVICO) SEITZ RIM 1844 ALBANO 1908.

Sin i uenik. Radi pod utjecajem Overbecka i P. Corneliusa. U kasnijoj fazi postaje mu uzor egzaktan Drerov crte. 1887. postaje nadzornik, a 1894. upravitelj papinske zbirke slika u Vatikanu. Dolazi zajedno s ocem u akovo i od 1873. izvodi 20 fresaka u katedrali; glavna tema: poklonstvo Kristu u toku stoljea. Za isusovaku crkvu u Sarajevu napravio je slike s likovima crkvenih otaca. Jo dosta djela u Italiji.

OSJEKA RISARSKA KOLA

Potreba habsburke monarhije da gospodarski odgovori na francuski merkantilizam dovodi do potrebe za podizanjem ukupnog stanja gospodarstva. To stvara potrebu za kvalitetnim obrtnicima koji e biti struno kolovani. Zbog toga se u kolski sustav monarhije uvode risarske kole. Marija Terezija 1777. osniva risarske tj. crtake kole u svim zemljama monarhije, a u vrijeme Josipa II 1786. odreeno je da naunici obrta kojima je potrebno risanje obavezno moraju najmanje godinu dana polaziti risarsku kolu. Naunik nije mogao postati majstor bez dokaza da je zavrio kolu. Nastava u tim kolama odvijala se uglavnom Nedjeljom i blagdanima. Risarske kole na prostoru dananje Hrvatske osnovane su u nekoliko veih sredita. Zagrebaka risarska kola poinje s radom 1781. U Rijeci postoji kola crta-nja od 1787., a osim za izobrazbu obrtnika slui kao priprema za upis na slikarsku i kiparsku akademiju u Veneciji. Osjeka kola djeluje od 1800., a Varadinska od 1832. Osim ovih kole su postojale i u Karlovcu, Poegi i Kastvu (Istra).+ Ruma

Sustav rada u risarskim kolama bio je precizno razraen, ali nisu sve kole imale potpuno jednak program. To je ovisilo o osposobljenosti i kvaliteti, moem ak rei i sklonostima, uitelja. Tako rijeka kola u kojoj predaje geometar Filip Tichel ima crtanje; arhitekture, stereometrije, geometrije, ornamenta, ljudske figure, anatomije i vedute, a u Osijeku e uz risarski postojati i teaj slikarstva. Svakog polugodita sve crtake kole morale su dostaviti ogledne radove svojih uenika na ispitivanje zagreba-kom vrhovnom nadnadzornitvu, radi procjene kvalitete rada u kolama. 16 U situaciji okanjele vojno - feudalne organizacije umjetnost se nije mogla znaajnije razvijati, osim arhitekture. Gradovi nisu imali uvjete da bi bili nosioci liko-vne kulture. Prava arita su feudalni dvorovi, gdje se za potrebe stranog plemstva uvozi klasicizam i romantizam. U manjoj mjeri razvoju pridonosi i crkva. Tek nakon slabljenja feudalnih arita poslije 1848., tj. nakon ukidanja kmetstva u Hrvatskoj, otvara se prostor za autohtoni domai razvoj s osloncem na graansku klasu koja postupno jaa. Okosnicu tog razvoja ine risarske kole. U literaturi se najee navodi 1800. god. kao poetak postojanja osjeke kole. Meutim, u povijesnim dokumentima Kamilo Firinger pronaao je podatke o postojanju risarske kole, koja je bila smjetena na uglu gradske vijenice, od 1787. Na alost o djelovanju te prve kole nema podataka jer osjeki arhivi za razdoblje prije 1809. nisu sauvani. Oito je da nije bila znaajnija jer bi se spominjala u zapisima gradske sku-ptine. Isto navodi i Anton Cuvaj u svojoj Grai za povijest kolstva kraljevina Hrva-tske i Slavonije od najstarijih vremena do danas izdanoj u Zagrebu 1910. gdje kae da se kolama u Rumi i Osijeku izgubio trag do 1800. U svakom sluaju izmeu prve i druge risarske kole postoji vremenski prekid. ANTUN MNTZBERGER Prvi uitelj osjeke risarske kole bio je Antun Mntzberger, ? 1774 Osijek, 1824. , koji je na taj poloaj stupio 4. 2. 1800. i, prema povijesnim dokume-ntima, poeo s pouavanjem 36. polaznika. Sauvana je opsena prepiska izmeu njega i gradskih vlasti o pitanjima opreme i tekuoj problematici. O njegovom radu nedostaje podataka, ali je ipak u tekim materijalnim uvjetima, suoen sa krtou gradskih vlasti, uspjeo organizirati kolu i odrati redovit rad. U tim okolnostima u koli se nije mogla razvijati neka umjetnost, ve samo osovna obrtnika znanja iz geometrije i tehnikog crtanja. ini se da je na njegov prijedlog u koli osnovan i slikarski teaj. Vlasti su bile zadovoljne njegovim radom jer se u dokumentima, u vie navrata, hvale kola i on osobno. Moemo zakljuiti da je zasluan za razvoj suvremenog obrta. Antun Mntzberger umire 1824., a na mjesto uitelja je privremeno postavljn njegov sin Antun Mntzberger ml. Iako nije imao strune kvalifikacije natjecao se za stalno mjesto uitelja. Natjeaju je pristupilo ukupno troje kandidata od kojih jedino on nije imao kvalifikacije zato u tijeku nateaja 1825. odustaje i zapoljava se na poti. Uitelj risarske kole mogao je postati onaj tko izradi tri ispitne risarije koje bi posebna komisija podnosila na procjenu vladi. Druga dva kandidata, takoer su odustala, pa pod sumljivim okolnostima kola dobiva svog drugog uitelja. FRANJO CONRAD VON HTZEDORF Franjo Conrad von Htzedorf, Brno 22. 8. 1770 Osijek, 20. 1. 1841., doselio je s obitelji poetkom 19. st. iz moravskog podruja. Krnjavi tvrdi da je plemi-kog porijekla. Otac, inovnik, propao je u dravnom bankrotu 1811. i obitelj je bila prisiljena preseliti u Be. U Beu su u kontaktu s grofom Pejaeviem koji je zamjetio Franjin talent i utjecao na njegov dolazak u Slavoniju i Osijek. To se slae s Firinge-rovim istraivanjem koje pokazuje da F. C. v Htzedorf nije izabran na mjesto uitelja putem natjeaja, ve je na to mjesto predloen od strane Namjesnikog vjea. Iz dokumenata se vidi da je Grad pod utjecajem vie instance prijedlog shvatio kao nalog pa je pravni postupak doslovno potiman na svim razinama. Na stranu s pikantnim pojedinostima, Htzedorf e osjeku kolu voditi 1825 1841. drei se propisa u duhu Mntzbergera. Njegova likovna ostavtina je vie nego

17 osudna. Sauvana su samo dva akvarela; Tivoli signiran i datiran 1839. i Talijanski pejza. Oba djela pokazuju znaajke romantizma, a nalaze se u Modernoj galeriji u Zagrebu. Najvjerojatnije se radi o kopijama nekih gravura jer je malo vjerojatno da je Htzedorf sa 69. godina iao na putovanje u Italiju. Osim toga za potrebe nastave izradio je predloke za crtanje. O kva-liteti njegovog rada svjedoi nam Anton Cuvaj koji navodi da su kolske godine 1825/6. kole u Rijeci, Karlovcu i Zagrebu ocijenjene osrednjima, Varadinska je vie loa nego osrednja, a kole u Osijeku i Rumi su ocjenjene najboljima. Osjeka kola jednako e biti ocjenjena i naredne godine. Najvie svjedoanstava u dokumentima o njegovom djelovanju u Osijeku nalazimo u slubenim spisima; albama, molbama, tubama koje je, do samog Cara, vodio protiv gradskog poglavarstva oko visine svoje plae. U njego- vo vrijeme napravljen je odreeni likovni napredak i zacrtane su smjernice likovnog razvoja osjeke kole koju e na najviu razinu izdii njegov sin i trei uitelj u koli. HUGO CONRAD VON HTZEDORF Hugo na oevo mjesto dolazi izravnim izborom. Postoje pisani podaci o tome da je jo za oeva ivota vie godina bio njegov pomonik, a pred smrt i njegov zamje-nik. Tom izboru nije bilo prepreka jer je H. C. v Htzedorf bio dovoljno kvalificiran za posao uitelja. Bez obzira to nije imao akademsku spremu, kao slikar, crta i peda-gog, voditi e kolu u njenom najplodnijem razdoblju. Nisu poznati toan datum i mjesto njegovog roenja. Krnjavi dri da je roen u 1804. u Brnu, a Bsedorfer 1807. u Dardi. Poznato je da je umro u Osijeku 28. 2. 1869. i da je u trenutku smrti imao 62. god., dakle miljenje Krnjavog nije utemeljeno. No, ni drugi stav ne moe se smatrati potvrenim jer u Dardi nema zabiljeki o njegovom roenju. U svakom sluaju roen je oko 1807. Nije poznato nita o djetinjstvu i najranijoj mladosti, ali prve poduke sigu-rno prima od oca Franje. Najranije sauvane radove ini 10 ak. crtea perom, s puta po Srijemu, nastalih 1828/9. Bsedorfer tvrdi da je H. C. v Htzedorfer pomagao ocu u koli ve od 1831., a 1836. odlazi u Be na slikarsko kolovanje. Za to mu je osigura-na i skromna stipendija Grada u iznosu od 4. forinte i 50.krajcara. Radi usporedbe, poznato je da cijena jedne metle u Mntzbergerovo vrijeme iznosi 1. forintu i 50. krajcara. U Beu nije upisao akademiju ve ui u privatnim ateljeima. Najvei utjecaj na njega je ostavio J. N. Schodlberger (1779 1853.) s kojim putuje po Tirolu. Schodlbe-rger je bio sklon pejzaima, a trag te sklonosti vidi se u Htzedorferovom kasnijem radu. Godine 1838. zabiljeen je kao uitelj risanja u Rumi. Zbog oeve bolesti 1840. vraa se u Osijek i pomae mu do njegove smrti. Naredne godine 21. 1. 1841. imeno-van je uiteljem u koli i tu dunost e vriti do smrti 1869. U okviru svog rada vodio je nii crtaki teaj, a vii slikarski teaj polazili su nadareniji u njegovom ateljeu. Dobre materijalne prilike omoguile su mu da 1842/3. putuje po tajerskoj, Korukoj, Tirolu, Sloveniji i Hrvatskoj. S tog putovanja sauvani su i radovi. Po povratku u Osijek 1845. se eni i u razmaku od nekoliko godina dobiva dvije keri. Pad Bachovog apsolutizma daje veliki ideoloki poticaj Hrvatskoj pa je 1864. u Zagrebu organizirana Prva Dalmatinsko Hrvatsko Slavonska gospodarska izloba. Htzedorf izlae album s 42. crtea olovkom. Od toga se 30. nalazi u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku, a manji broj u Grafikoj zbirci Sveuiline knjinice u Zagrebu. Osim rada u koli izvodio je narudbe za feudalce i graane, a ima i vie privatnih ue-nika, osobito nakon 1867. kada otvara privatnu crtaku kolu. Njegova ki Amalija u toj koli e voditi kolu crtanja za ene. Na osnovi ovoga ini se da je imao dobru materi-jalnu situaciju. No, Krnjavi, koji je kod Htzedorfa ivio ljeti 1866., govori da je ivio u 18

bijedi. Tome u prilog ide i molba za povaanjem plae u kojoj Htzedorf navodi da zbog poveanja trokova ne moe uzdravati dvije odrasle keri. S druge strane J. Bsedorfer u svom istraivanju iznosi sjeanja starih osjeana, prema kojima je Htze-dorf bio udak, koji je iznajmio itav kat Wagnerove vile u novom gradu. Volio je vino i nadahnut vinom najljepe je stvarao. Krnjavi je umjetnika upoznao kad je ovaj ve bio star pa je do tada vjerojatno ve izgubio privatne poslove. Likovna ostavtina broji 30 ak. ulja, neto manje akvarela i 60 ak. crtea, uglavnom olovkom. Htzedorf je znaajan kao najvei hrvatski ruinist 19. st. Njegov razvoj u slikara idilinih krajolika i romantiara - ruinista je razumljiv s obzirom na to da se formirao pod utjecajem bekog pejzaa. Znaajka njegovog rada je komponiranje prizora. Bez obzira to je naputao atelje i stvarao u prirodi, robovati e shemi usvojenoj tijekom kolovanja. Njegovi radovi ne ostavljaju dojam promatranja ve komponiranja napamet. Htzedorf je posjedovao veu koliinu nizozemskih bakroreza i bio je upoznat s radovima njihovih majstora. Zbog toga je razumljiva slinost njegovih radova s Ruysdaleom, Hobemom, F. Snydersom i Paulusom Potterom. U toj maniri prikazivati e Dravsku obalu slino kao nizozemci svoje kanale, a u krajolike e ukljuivati tafae; pastire, seljake, vojnike pa i ivotinje. U mlaim danima otrim opaanjem istie poje-dinosti i skladno ih povezuje u cjelinu prizora, kasnije e njegove kompozicije imati sumorniji ton. Uglavnom se slui dvjema shemama. Ili crta tako da objekte nie plono po horizotali ili ih sortira po dubini prema dijagonali. Bez obzira na sheme ritam poteza olovke uvjek mu je obal i valovit to doprinosi osjeaju atmosfere. Prvenstveno je crta i slike su mu neto nie kvalitete, ali uz naglaene dojmove svjetla i plenera. H. C. v Htzedorf je osniva osjeke risarke kole u pravom smislu rijei. kola e pod njego-vim vodstvom dosegnuti zavidnu razinu, a kroz privatne poduke utjecati e na iru liko-vnu kulturu u Osijeku. RISARSKA KOLA NAKON HTZEDORFA S Htzedorferom je kola dosegnula svoj vrhunac, nakon njegove smrti nasta-vlja s radom jo nekoliko godina, ali vie nee imati tu visinu likovnog djelovanja. Prvi nasljednik je Franjo Giragros koji se u vezi sa kolom spominje 1868/9. ini se da je ve radio kao Htzedorfov pomonik u zadnjoj godini njegova ivota. Podnio je molbu za stalnim mjestom uitelja crtanja, ali je ta molba odbijena i umjesto njega 1869. primljen je Josip Szabo. Porijeklom je Grk, a u Osijek je doao iz Bea. Prema novi-nskim oglasima poznato je da se osim radom u koli bavio i privatnim narudbama. Ni on nije ostavio znatnijeg traga u radu kole. Sljedei uitelj je Ivan Moretti. Porije-klom iz Splita, kolovao se u Italiji, a u Osijeku e se zaustaviti samo u prolazu. On je na mjesto uitelja crtanja primljen 1870. i u koli e raditi do 1873. Te godine svojevo-ljno odlazi, prvo u akovo, a potom preko Zagreba u Veneciju. Kao razlog odlaska naveo je zdravlje svoje ene. U Osijeku se istaknuo s nekoliko dobrih portreta imunih obitelji. Izvedba mu je solidna, precizan je promatra, ali se ne bavi psiholokim aspe- ktima lika nego samo vanjskom pojavom. Nakon njegovog odlaska kola jo vie gubi na znaaju jer je 1870. osovana samostalna nia Realka i egrtska kola koje potpuno zamjenjuju Gradsku risarsku kolu. Jo neko vrijeme u koli e crtanje predavati profe-sori crtanja s nie Realke, pr. Jovan Jovanovi, ali risarska kola je postupno izgu-bila svoju osnovnu funkciju i ugasila se do 1886. Likovni ivot sredina u kojima su kole djelovale usko je vezan upravo uz njihov rad. Risarske kole i uitelji crtanja podiu opu likovnu kulturu. Prilagoene su graanskim svjetonazorima i u tim krugovima najvie e proiriti svoj utjecaj. Izravan utjecaj oituje se u injenici da su u risarskim 19 kolama, osobito u osjekoj, djelovali i slikari koji su ostavili traga u likovnom ivotu svojih sredina. Oni poduavaju budue obrtnike i upoznaju ih s oblicima klasicizma, bidermajera i romantizma, a utjecati e i na likovnu klimu u meu viim graanskim

slojevima. Neizravno se te ideje ire kroz rad tih obrtnika koji e upotrebljavati steeno znanje. ***Hugovi uenici bili su i A. WALDINGER, I. KRNJAVI, J. ZACH, MARIJA ATANASIJEVI, D PACHMAN Waldinger se nastavlja direktno na njega vidi hrv. umj. 2. pol. 19. st. ARHITEKTURA RAZVOJ ARHITEKTURE U 19. ST. Na naem prostoru kriaju se utjecaj opih europskih kretanja ekonomskog, drutvenog i politikog ivota. Ono to je bilo u vlasti francuza sad je austrijsko, na podrujima osloboenim od Turaka razvija se ivot... Hrv. je periferna zona novih odnosa koje inicira kapital na podruju Austro Ugarske. Tek od sredine 19. st. postaje privlana i od tada je gospodarstvo u stalnom porastu. U tim uvjetima znatan utjecaj ima prve eljeznike linije Be Maribor koja je jednim odvojkom preko Zidanog Mosta dospjela 1862. do Zagreba i dalje do Siska. Zatim do Rijeke i kasnije do Srijema. Time je austrijski kapital kroio kod nas s ciljem polukolonijalne eksploatacije sirovina i radne snage. Trgovina sirovinama i polupreraevinama dovodi do povremenog prospe-riteta pomorstva. Potkraj st. parobrodna drutva preuzimaju monopol, a mali pomorci propadaju. Sve to utjee na razvoj arhitekture. Razvoj Gradova; Mogu se ralikovati dvije etape. U prvoj neto preko sredina st., nastavlja se proces dezintegracije gradov i utvrenih zbitih naselja poet ve u 18. st. U drugoj posljednja treina 19. i poetak 20. st. dolazi do transformacije urbanog razvoja jer ivot postaj vezan uz razvoj novih oblika intenzivnije ekonomije i drutveno politikog ivota gradnja novih dijelova. U Sj. hrv. i Slavoniji taj razvoj proivljavaju gotovo svi gradovi i vea naselja. U Zagrebu su tijekom 19. st. novi urbani zahvati koncentrirani na podruju gornjeg grada i na neposredne prilazne ulice podno gornjeg grada i Kaptola. U tom razdoblju postoji pravilno shvaanje urbanizma ban Gyulaya zabranio je gradnju kua viih od jednog kata oko Markova trga banski dvori... Nakon izgradnje eljeznice razvija se intenzivna urbana izgradnja tijekom koje svoj izgled dobiva Donji grad (Lenucijeva potkova itd). Slian razvoj, u manjoj mjeri, imaju i ostali gradovi sj. hrv. U 19. st. u Osijeku se gradnja iri van Tvre, a u drugoj polovini se razvija intenzivna gradnja sjeverno, juno i istono. Gornji i Donji grad, Retfala i Novi grad. Varadinu se rue bedemi i grad se iri van njih, Karlovac van bedema... Na kvarnerskom i istarskom podruju dolazi do proirenja lukog prometa nasipavaju se obale, probijaju stari bedemi... U 2/2 19. st promjena ivota; parobrod, eljeznica do Rijeke 1872. 20 postaje sredite parobrodskih poduzea, nagla izgradnja. Uz nju razvija se jedino Pula glava ratna luka monarhije. Koncentracija svega u Rije-ku i Pulu oduzela je vitalnost ostalim gradiima uz obalu i u blioj pozadini. Pojava turizma oivljava neka manja mjesta.

Podruje Damacije ovisi o sloenim lokalnim uvjetima (talijani itd), od gradova se urbanistiki razvija jedino Zadar sredite D. Taj razvoj oituje se u negativnom smislu razaranja SZ i JZ dijela obale na poluotoku. U drugoj polovini st. poinje uz junu obalu gradnja bezvrijedih, a velikih objekata i drugdje u gradu. Razvijaju se ibenik i Split premda prije I. S.v.r. kao luke nemaju nikakav znaaj. Teko razdoblje proivljava Dubrovnik gdje austrijska vojska pregradnjama oteuje bedeme. Javni objekti; u 19. st. Hrvatska je periferija nema vee gradnje javnih objekata osim u nekoliko gradova. Zagreb Gornji grad; palaa Kulmer je adaptirana za Bnske dvore, Kazalite 1842., palaa K. Drakovia u Opatikoj ul. 1837 42. klasicistiko djelo B. Felbingera. U Poegi Vijenica s arkadama oko 1800 isto B. F., u Osijeku upanija 1836 42. U rijeci Adami gradi klasicistiko kazalite na Korzu 1835. Vicko Andri... 2/2 19. st. znatan razvoj, ekonomija, pota, sudstvo... javni objekti u ekle-ktikim varijantama. Koncentracija u Zagrebu; neoromanika zgrada Rektorata 1859., Neoren. JAZU 1876 84 Schmidt. Obrtna kola 1888 92 Bolle. Neobarokno kaza-lite Hermann Helmer i Ferdinand Fellner 1895., Umj. paviljon 1898., secesijska sveuilina knjinica Rudolf Lubinski 1912 13. V kazalite 1873, Os kazalite 1866... Sakralni objekti; smanjenje gradnji, preteno klasicizam, zatim pseudogotika. Sv. Terezija u Suhopolju 1802, Sv. Stjepan u Novoj Gradiki 1811 28. Portik na gro-blju Sv. Jurja u Zg B. F. itd. U 2/2 19. st. prevladava historicizam neogot. ck Sv. Petra i Pavla u Osijeku 1898, neorom. katedrala u akovu 1866 92. pregradnja Zgb katedrale 1880 1902. Puka arhitektura; sve po starom. Tek od sredine st. utjecaj gradske arh. dru-gaiji tlocrti, sve vie opeke i kamena ukrasi fasada. Dvorci i Palae; retardirani baarok rani klasicizam Prandau Norman u Valpovu prije 1800., Kulmer Zgb do 1809., Pejaevi Os- Retfala 1796 1801. Nakon toga klasicizam Januevac B.F. danas ruevina, dvorac Pejaevi u Naicama i Esterhazy u Dardi po 19. st. Dvorac Mailatha DM 1906 14. U grdnji palaa i granskih kua klasicizan koji nastupa s B. Flebingerom 1785 1871. uz Januevac, opinu u Samoboru, pal. Drakovi, portik na Jurjevskom groblju veliki opus od sakralnih objekata neizvedeni projekt za akovaku katedrlu do zagrabakih patri-cijskih palaa; Magdaleni Drakovi Jelai 1830. dodaje jok monumentalan trijem; pal. Drakovi, kua Frigan, Flebinger, pregadnja grkokatolikog biskupskog dvora u Krievcima...Od sredine stoljea klasicizam je potisnut historicizmom neogot. neoren. neobar. itd Parkovi; tijekom 18. i 19. st nastaje niz parkova kao okolia dvoraca, ljetnih rezidencija ili u gradovima. Veina je nastala ureenjem umskih podruja, a u gradovima na postojeim slobodnim povrinama ili na mjestu sruenih bedema. Meu najljepe se ubraja Jurjaves Maksimir u Zg koji je nastao kultiviranjem ume krajem 18. st., ali je do sredine 19. u njega interpoliran niz klasicistikih objekata engleski tip. (William Kent) vidikovac, glorijete, ljetna biskupska rezidencija. Potkraj 19. st. ure-uje se i park Tukanac isto u slobodnoj koncepciji. Iste oblike imaju i parkovi oko dvo-rca Pejaevi u Naicama i Mailatha u DM. Uz spomenute ladanjske

parkove poinju se formirati i prvi omanji parkovi i promenade. na Griu strossmayerova i Vrazova. U 2/2. 19. st u Donjem gradu Zrinjevac 1866., Tomislavov trg 1895. U tom razdoblju ureuju se i gradski perivoji u drugim 21 gradovima. Posebno mjesto zauzimaju drvoredi uz ceste 18. i 19. st. na prilaznim cestama gradovima i dvorcima. Bartolomej (Bartol) FELBINGER Cheb eka 1785 Zagreb 1871. Graditeljski zanat izuio je u Beu u radionici F. Wipplingera. 1809. poloio je majstorski ispit i doao u Zagreb. Imenovan je gradskim arhitektom, a niz godina bio je i slubeni arhitekt Kaptola. Kao projektant i izvoa stekao je veliki ugled njegovo djelovanje ispunilo je prvu pol. 19. st. nizom klasicistikih graevina u Zagrebu. Formirao se u kasnobaroknoj atmosferi Bea, ali u generaciji graditelja koji su utirali put klasicistikoj arhtekturi obiljeenoj jednostavnou i funkcionalnom logikom. Zagreb u to doba nije imao jaih graditeljskih tradicija pa Felbinger svojim djelima zna-tno preobraava lice grada. Graanskoj arhitekturi Zagreba dao je obiljeje novog stila koji se tada irio Europom, a gradu istaknute urbane akcente. ini se da je za njegovo umjetniko formiranje presudna bila suradnja s bekim klasicistikim kiparom F. Zaunerom kod postavljanja spomenika Josipu II u Beu. Sauvani crtei i skice iz kasnijeg razdoblja pokazuju da je temeljito studirao novi stil. Zato njegova djela imaju jasnu koncepciju, harmonine proporcije, otmjenu suzdranost i pored skromnih dimenzija monumentalnost. estom primjenom antikih arhitekto-nskih elemenata stupova, koje upotrebljava iskljuivo funkcionalno (altane na Dvorani u Zg i u Januevcu), i dekorativnih tipova kapitela znao je dati slikovitost graevini, a da ne narui kompaktnost cjeline. Karakteristike Flebingerove arhitekture; U unutranjosti jasnoa prostornih volumena s vjeto ukomponiranim stubitima (Dvorana, Zg). Izvana; glavni ulaz smjeten u polukrunoj nii, motiv slijepih arkada, imitacija rustike u prizemlju, snaan razdjelni vijenac prizemlja i prvog kata, krov smjeten nisko nad prozorima. Posebna zanimljivost u njegovim radovima je esta primjena kovanog eljeza na ogradama stubita, balkona i dvorita za koje je sam izraivao nacrte; pr. balkon na Friganovoj kui, ulaz na Jurjevsko groblje. Njegova djelatnost obuhvaa projektiranje i restauriranje graanskih kua, pala-a, dvoraca, ljetnikovaca i vrtnih paviljona. Njegov udio u razvoju vrtne umj. u Zagrebu nije sa sigurnou utvren proirio je Junu promenadu 1812., a ime mu se spominje i u vezi s ureenjem Maksimira, Biveg Alagovieva parka u Novoj Vesi i Medveaka objektima koji pokazuju izrazitu kompozicinu kvalitetu. U pomanjkanju dokumentacije na temelju stilske analize pripisuju mu se mnoga klasicistika djela u Zagrebu i okolici. Njegovo remek djelo je dvorac Januevac kod Savskog Marofa 1828. smje-ten usred engleskog parka. Unutar jednostavnog volumena graevine prostorno dominira kroz oba kata centralnaa okrugla dvorana s kupolom. Izveo je razliita rjeenja pro-elja ju. altana, sj. portik, zap. velika loa na stupovima. To cjelini daje veliku lakou i raznolikost. Niz graanskih kua, palaa i ljeznikovaca podigao je u Zagrebu; Ilica 7., Ilica 10. s dvorinim paviljonom, k. Dmtrffy Domitrovi Radieva 32., Felbingerova k. 15., k. Hatz sruena 1928. Trg Republike?, Alagoev ljetnikova u Novoj Vesi, Vrtna kuica u Vlakoj 72., Jakovina k. Opatika 16., Friganova na uglu Demetrove i Opatike, Ilirska kavana tzv. Palainovka ispod Popova tornja itd. 22 Istie se palaa K. Drakovia Opatika 16. zvana Dvorana pregraena 1846. Monumentalna cjelina postignuta je ritmikom radacijom masa od niih isturenih krila do sveanog reprezentativnog proelja s portikom na Istoku, a unutranjost je jedan od najskladnije rijeenih arh. prostora u Zagrebu.

Izveo je i nekoliko uspjenih prigradnji 1830. dodao je klasic. portik palai Jelai; Demetrova 7, i gornje katove i stubite u Demetrovoj 3. Prigradnjom junog jednokatnog krila pal. F. Drakovia skaldno je urbanistiki rjeio krianje Demetrove i Opatike ulice. Znaajan je njegov rad kao restauratora. Popravio je crkvu sv. Jurja u Zg. izgradivi ulazni paviljon s ogradom, vodi restauraciju biskupske rezidencije u Krie-vcima, a moda i rest. Balagovih Dvora kod Samobora. Po njegovim projektima podi-gnuta je vijenica u Samobor 1824., upna crkva u Glini 1836. Vie zgrada po zagorju, Karlovcu, Glini i Zagrebu nosi izrazite znaajke njegovog izraza. Meu neizvednim projektima istie se onaj za gradnju akovake katedrale s monumentalnim klasicistikim proeljem. Projekt za HNK u Zg. je izgubljen. Flebinger je najznaajnija osoba u Hrvatskoj arhitekturi prve pol. 19. st. S velikim znanjem i ukusom dao je zanatsku solidnost, kreativnu snagu i temelj za kasniju arhitekturu.Umro je u gradskoj ubonici osiromaen u visokoj starosti krivnjom svog sina Alberta. BIDERMAJER U HRVATSKOJ Najbolja i najkarakteristinija ostvarenja postignuta su umj. obrtu prije svega pokustvo, dijelom import, ali i domai radovi. i sliakrstvu. Varadin je jedan od centa-ra izvrsnih majstora stolara, uili po austriji, koji su se znali prilagoditi potrebama domae sredine. Manufakture keramike u Krapini (WoykiffyI i Zagrebu (Krieger Barbot), staklana u Osredku kod Samobora proizvode upotrebne i ukrasne predmete. U arhitekturi najvanije su klasicistike zgrade B. Felbingera u Zg. i nekoliko dvoraca u njegovoj okolici. Portret je najskladniji izraz bidermajera u Hrvatskoj. U to vrijeme jo nema domaih slikara. Velik broj stranaca prolazi kroz Hrvatsku i portretira plemie i graa-ne. U Zg. dva majstora; M. Stroy i Slovak I. Zasche uz reprezentativne biskupske portrete rade i niz kvalitetnih graanskih i plemikih. Slikaju i oltarne slike koje se odlikuju spretnim aranmanom, ali im nedostaje topline. Opusom V. Karasa hrv. umj. prve polovine 19. st. dobila je najkvalitetnija djela. Figuralne kompozicije su mu manje uspjele od portreta psiholokim izrazom nadilazi Stroyev i Zascheov. Niz izvrsnih graanskih portreta dali su I. Simonetti u Rijeci i J. Pavlovi u Splitu. minijatur Bidermajersku minijaturu uz Stroya i Zaschea u sj. hrv. rade Stager, Ziegler i M. Brodnik. Ostalo je iz stare skripte, dakle - upitna tonost. Biedermayer se razvio u Beu, a u Hrvatskoj su sauvane umjetnine biedermayer stila (Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu, Gradski muzej u Varadinu i Muzej Slavonije u Osijeku). Radovi su najee uvezeni, no ima i neto domae proizvodnje: staklane kod Samobora, u Zveevu, manufakture kamenine Kriegera i Barbota u Zagrebu, kapa i lakiranih konih predmeta J. Tmra u Zagrebu 23 Pokustvo, osim onog uvezenog iz Bea, Praga i Graza, rade i domai stolari (J. Kraft - Zagreb) od domaih vrsta drva. esti su predmeti od lijevana eljeza (svjetiljke, vrtne ograde). -Nadgrobnici bana Gyulaya -Nadgrobnici u crkvi sv. Katarine Minijaturne portrete za biedermayer stanove rade putujui umjetnici (M. Stroy, I. Zache, M. Brodnik. I. Ziegler - tzv. zagrebaki krug). 1840.-ih godina pojavom dagerotipije, fotografija zamjenjuje minijaturu. Najpoznatiji dagerotipisti su N. Novakovi i J. Strohberger. Arhitektura Staro kazalite na Markovu trgu Arhitekti B. Felbinger, A. Brdari, A. Cragnolini Crkvena arhitektura je derivat klasicizma i kasnobarokne tradicije Felbingerovi projekti katedrale u akovu, kapele sv. Duha u Zagrebu Vrtovi uz graanske kue, parkovi, vrtna arhitektura (Maksimir, juna i sjeverna promenada u Zagrebu, parkovi uz dvorce u Zagorju) Slikarstvo

 beki slikari F. G. Waldmller, P. Kraft, F. Amerling, T. Eybl Bavarac, C. Spitzveg radi portrete sa tafaom, genre-scene i pejzae s vidljivim utjecajima nazarenaca i romantiara. Portretisti - M. Stroy, I. Zache, I. Simonetti (Rijeka), J. Pavlovi, V. Poiret (Dalmacija), A. Keller (Varadin), F. Griffinger (Osijek), F. Pfalz (Vinkovci). Pejzaisti Hugo Conrad von Htzendorf - ??? romantizam Vedutisti A. Manzoni, L. Butti (Rijeka) Crkveno slikarstvo F. Hamerli (Karlovac) HRVATSKI NARODNI PREPOROD I LIKOVNE UMJETNOSTI Prva austrijska vladavina 1797 - 1805. u Dalmaciji 1797. godine Napoleon je ukinuo Mletaku Republiku, a sa Austrijom sklopio primirje. Austriji je ustupio mletake posjede na Jadranu, a zauzvrat je dobio Belgiju. Uprava je povjerena austrijskom grofu - Istra i Dalmacija bile su izravno podvrgnute vlasti u Beu koja nije doputala njihovo spajanje sa Hrvatskom. Francuska vladavina 1805 - 1813. u Dalmaciji 1805. godine obnovljeni su ratovi izmeu Francuske i Austrije i tada svi mleta-ki posjedi dolaze pod francusku vlast. Francuzi 1806. godine osvajaju Dubrovnik i ukidaju Dubrovaku Republiku (general Lauriston), a centar vlasti postaje Zadar civi-lni i vojni providur. Na podruju hrvatskih i slovenskih zemalja Napoleon je osnovao Ilirske pokrajine kojima je sredite bila Ljubljana. Meutim, iako feudalni odnosi nisu ukinuti, u ovom periodu se osnivaju kole, otvara se slobodna trgovina, poboljava se poloaj seljaka 24

Za vrijeme francuske uprave u Zadru su pokrenute prve novine na hrvatskom jeziku, tj. dvojezini tjednik Kraglski Dalmatin Il Regio Dalmata 1806. Druga austrijska vladavina u Dalmaciji Porazom Francuske kod Leipziga 1813. godine Dalmacija i Istra ponovno potpa-daju pod izravnu austrijsku upravu. Upravno sredite je Zadar, a u kolama se ui talija-nski. Predpreporodno doba 1815 1835. Slomom Napoleonove vladavine Istra i Dalmacija su pod austrijskom vlau, a Vojna Krajina pod upravom Vojnog vijea u Grazu. Zagrebaki biskup Maksimilijan Vrhovac zalae se za sjedinjenje Dalmacije i Hrvatske, te se odupire pokuajima maarizacije. Politiku u habsburkim zemljama vodi kancelar Metternich koji provodi centralizam vlasti i germanizaciju. Kako je Hrvatski sabor dio ovlasti predao Ugarskom saboru, nakon ukidanja Mettenichova apsolutizma 1825. godine, na Saboru u Pounu odlueno je da se maarski jezik uvede u kole kao obavezan jezik (latinski ostaje slubeni jezik). Maarski hegemonizam je sve izraeniji, a maarizaciji se opiru mladi intelektualci iz redova hrvatskog graanstva. Ljudevit Gaj djelom Kratka osnova horvatsko slavenskoga pravopisanja, 1830. oznaava uvoenje nacionalnih sadraja u politiku. JOSP KUEVI KNJIICOM JURA MUNICIPALIA DOKAZUJE DA JE HRVATSKA UVIJEK IMALA POSEBAN DRAVNO PRAVNI POLOAJ KOJI JE NEOVISAN U ODNOSU NA UGARSKU. Planovi preporoda: - povratak Dalmacije u sastav Hrvatske nakon pada Mletake Republike 1787. - izgradnja kulturnih institucija sa nacionalnim predznakom (1799. godine Sabor upuuje zahtjev da zagrebaka Kraljevska akademija dobije status Sveuilita, te da se tako otvori za javnost). - pokuaj izdavanja novina na hrvatskom jeziku (F. Bogdani, J. porer) - osnivanje tiskare (1794.) koju je M. Vrhovac namijenio tiskanju knjiga na hrva-tskom jeziku - nastojanje Vrhovca i suradnika na izgradnji jedinstvenog hrvatko - ilirskog standardnog jezika i

grafije izrada rjenika - J. Stull, 1801 19.; i gramatika - F. M. Appendini. GROF JANKO DRAKOVI 1832. GODINE IZDAJE DJELO DISERATATIA ILITI RAZGOVOR UGODI NARODA SLOVINSKOGA U KOJEM SE NALAZI PROGRAM PREPORODA RAVNO-PRAVNI ODNOSI SA UGARSKOM, OBNOVA BANSKE VLASTI, POSEBNA VLADA ZA HRVATSKU, HRVATSKI SLUBENI JEZIK DRAKOVI PREDLAE STVARANJE "VELIKE ILIRIJE" KOJA BI OBUHVA ALA SLAVENSKE ZEMLJE I BOSNU I BILA DIJELOM HABSBURKE MONARHIJE. Hrvatski narodni preporod 1835 - 1848. 1835. godine Ljudevit Gaj izdaje Novine horvatske sa prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska. Novine su na kajkavskom, da pridobije Zagre-pane, dok je Danica okrenuta svima pa je na tokavskom. Ove novine oznaavaju poetak preporodne djelatnosti. 1836. godine u Danici se uvodi jedinstveni hrvatski standardni jezik zasnovan na tokavskom narjeju i reformirana je grafija. 25 1836. osniva se Narodni muzej. 1837. godine zagrebaki biskup JURAJ HAULIK se zalae za uvoenje hrva-tskog kao slubenog jezika on je dovrio Maksimir koji je zapoeo Vrhovac. Osnivaju se itaonice kao preporodna sredita u gradovima (Varadin, Karlovac, Zagreb). Iz zagrebake itaonice razvija se 1841. godine Gospodarsko drutvo, a 1842. Matica ilirska - kasnije Matica hrvatska. Tiskaju se i prve drame (D. Demeter), otvara se put nacionalnom kazalitu (I. K. Sakcinski: Juraj i Sofija, 1841. izvedena. Ivan Maurani pie prvi ep moderne hrvatske knjievnosti - Smrt Smail-age engia,a Vatroslav Lisinski sklada prvu hrvatsku operu - Ljubav i zloba 1843.(2. srpnja.?) godine I. K. Sakcinski dri 1. saborski govor na hrvatskom jeziku i predlae uvoenje hrvatskog jezika kao slubenog. Protivnici Preporoda bili su maaroni, tj. Hrvatsko vugarska stranka. Zbog toga se osniva Ilirska stranka. Habsburki dvor je Preporod podravao jer je on onemogu-avao maarske tenje za veom samostalnosti, no naposljetku je, zbog Gajeva politikog djelovanja u Bosni, ograniio politiko djelovanje pokreta i 1843. godine zabranio upotrebu ilirskog imena. Te se godine stranka preimenovala Narodnu stranku. 1847. godine zasjedanjem Hrvatskog sabora hrvatski jezik uveden je kao slubeni jezik. U Dalmaciji izlazi preporodno glasilo Zora Dalmatinska iji je urednik jedno vrijeme bio Ante Kuzmani. Potaknuti revolucijama u Beu i Peti 1848. godine zasjeda Narodna skuptina koja donosi dokument poznat kao Zahtijevanje naroda. U njemu trae: - da se barun Jelai postavi za bana - osnivanje samostalne vlade sjedinjenje hrvatskih zemalja - uvoenje hrvatskog jezika u upravu i kole. 1848. godine ban Josip Jelai donosi proglas kojim ukida kmetstvo, a u novi Sabor, uz predstavnike plemstva i graanstva, uvodi i predstavnike graanstva iz Banske Hrvatske i Vojne Krajine. Tada je imenovano i Bansko vijee Hrvatska vlada neovisna o Ugarskoj. Jelai intervenira u Maarskoj, a rasputanjem Uga-rskog sabora on postaje vrhovni vojni zapovjednik u Ugarskoj. Za zasluge smiriva-nja revolucije u Beu Franjo Josip I. Josipa Jelaia imenuje guvernerom Rijeke i Dalmacije. 1849. godine car proglaava Oktroirani ustav kojim Monarhija postaje centralistika drava sa njemakom prevlau. Prema ovom Ustavu, hrvatske zemlje ostaju razjedinjene, Hrvatski sabor gubi samostalnost, a dravom se upravlja iz Bea. Krajem 1851. godine car uvodi otvoreni tzv. Bachov apsolutizam (ukida Sabor i Bansko vijee, zabranjuje hrvatski jezik, tisak cenzurira). Jelai i dalje ima funkciju bana, ali samo formalnu - djeluje na kulturnom i vjerskom planu. Ujedi-njuje grad Zagreb, a zagrebaka biskupija postaje nadbiskupija.

26

 1859. godine pobjedom Pijemonta protiv Austrije (borba talijanskih zemalja za osamostaljenje) ukinut je apsolutizam, a novi ban Josip okevi oivljava kulturni i politiki ivot u Hrvatskoj. Iako se dravom jo upravlja iz Bea, hrvatski je opet slubeni jezik. 1861. godine Hrvatski sabor pokuava rijeiti dravno pravne probleme. Unionisti su za savez sa Ugarskom (L. Rauch), dok su narodnjaci za uniju ali uz priznavanje hrvatske samostalnosti i cjelovitosti (Hrvatska, Slavonija, Vojna krajina & Rijeka). Za to se zalau F. Raki i J. J. Srossmayer. Pravai trae potpuno samostalnost (A. Starevi i E. Kvaternik). Na kraju je prihvaen stav narodnjaka. Samostalna narodna stranka (I. Maurani, I. Kukuljevi, J. Haulik) iznosi ideju o uniji s Austri-jom. Austrijsku krizu nakon poraza u Pruskom ratu iskoristila je Italija koja joj je oduzela Veneciju, a i Maari se ele odcijepiti. Sklopljena je Austro ugarska nagodba kojom nastaje Dvojna monarhija. Ban okevi nije htio pregovarati s Maarima pa ga zamjenjuje unionist Levin Ravich. Tada je sklopljena Hrvatsko u garska nagodba 1868. prema kojoj Hrvatska ima samostalnost u unutranjim poslovima (kolstvo i sudstvo, a jezik je hrvatski). Zajedniki su poslovi vanjska politika, vojska i gospodarstvo, ime Hrvatska gubi ekonomsku samostalnost. Odlukom cara, Rijeka je pripojena Ugarskoj. 1871. godine, nezadovoljan nagodbom,E. KVATERNIK je organizirao RAKOVAKU BUNU u Vojnoj krajini. Buna je uguena, Ante Starevi je zatvo-ren, djelovanje Stranke prava je zabranjeno, a i narodnjaci su progonjeni. (O. Iveko-vi Rakovika pogiblja) 1873. godine dolo je do revizije nagodbe na kojima pregovaraju narodnjaci. Hrvatska je dobila financijsku samostalnost. Izgraena je eljeznika pruga (Srednja Europa - Zagreb), te ceste (Josephina do Senja i Lujziana do Rijeke). 1873. godine za bana je imenovan Ivan Metrovi koji je "prvi ban puanin". On, uz pomo Narodne stranke, unosi reforme u kolstvu i visokom obrazovanju: - rektor Sveuilita u Zagrebu postaje Matija Mesi - jo 1866. godine, zalaganjem Strossmayera, osnovana je akademija JAZU iji je prvi predsjednik povjesniar Franjo Raki - pokree se knjievni asopis "Vijenac" - urednik August enoa Matica Ilirska postaje Matica Htvatska Vojna krajina nije bila pod banskom upravom. 1880. Maurani daje ostavku, a 1881. godine Vojna krajina je ukinuta (ban i sabor preuzimaju upravu). Ladislav Pejaevi, unionist, postaje hrvatski ban, pa dolazi do jaanja maariza-cije (postavljeni su dvojezini grbovi koji su nakon nemira zamijenjeni grbovima bez natpisa, tzv. nijemim grbovima). Preporod u Dalmaciji Nositelji preporoda (narodnjaci) se sukobljavaju sa zastupnicima talijanske ideje koji ele samostalnost Dalmacije (autonomai). 1862. godine pokree se glasilo Il Nazionale s prilogom "K 27 Narodnom listu", ime zapoinje puno preporodno razdoblje. 1875. godine narodni list izlazi samo na hrvatskom jeziku, osnivaju se itaonice i Mati-ca Dalmatinska. ***1870. godine na izborima za Sabor narodnjaci su postigli veinu, a 1883. godine hrvatski jezik postaje slubeni jezik Sabora; u uredima i sudovima i dalje se koristi talijanski. Maaronska politika Za banovanja Dragutin Khuen - Hedervary 1883 - 1903. Maari iskoritavaju hrvatske gospodarske potencijale. Pod njihovom su kontrolom eljeznice. Khuen-Hede-rvary je pronaao pristae ak i u Narodnoj stranci Iso Krnjavi, predstojnik odjela za bogotovlje u Khuenovoj vladi. Otpor ovoj vladi prua Stranka prava koja se, pod pro-gonima, dijeli na dvije frakcije: domorae i frankovce. Prvi su za dualistiku politiku, a druge vodi Stareviev nasljednik Josip Frank. 1895. godine poinje slom Khuenove politike - kad je car Franjo Josip I doao na otvaranje zgrade HNK-a, nekoliko je studenata predvoenih S. Radiem zapalilo maarsku zastavu. Izbaeni su sa Sveuilita i koluju se vani. 1903. godine Khuen

je zabranio javne skuptine koje su traile potivanje ljudskih i politikih prava. Nakon krvoprolia u Zapreiu (vojska je pucala na seljake koji su spalili maarsku zastavu) Khuen zatvara demonstrante. Protumaarski pokret su podrali i Hrvati izvan Banske Hrvatske, a Khuen je premjeten iz Hrvatske im je zavreno 20 godina prisilne maarizacije. U praksi on je znatno unaprijedio Zagreb i dao mu zapadnoeuropski izgled. 28 HRVATSKA UMJETNOST DRUGE POLOVINE 19. ST. SLIKARSTVO PREMA REALIZMU Zaeci realistikog slikarstva kod nas su na risarskim kolama osobito Osjeka. nzbergera preko Htzendorfa, Waldingera i Rmera do Mkcea slikarstvo je tu u uzlaznoj liniji. H. C. v Htzendorf slika slavonski pejza i stare gradine deskriptivno realistiki, uz naglaene romantine crte. Na njegovu realistiku komponentu nadovezuje se Waldinger, ali u crteu, na slikama prevladava romantizam. Osjekom krugu pripada i Mcke portreti i povijesne scene su mu znaajni, ali bez likovne vrijednosti. Prikazi su mu tvri i ablonski. Taj nain prenio je na svog uenika Quiqereza koji se toga nikad nee potpuno osloboditi. Quiquerez je najznaajniji zbog brojnih malih realistiki koncipiranih pejzaa punih atmosfere i koloristikog sklada. Krnjavi je pak znaajniji zbog svoje kulutrne aktivnosti nego kao slikar radovi su mu vie rezultt poznavanja velikih majstora nego plod inspiracije. Nikola Mai proao je studij u inozemstvu, predstavnik idilinog genrea u akademskoj maniri popularan po tim pejzaima, ali znaajnije su njegove skice i studije iz Posavine i Like tu je pokazao realistiki stav prema objektu uz uljepavanje. Vlaho Bukovac i Celestin Medovi su tu negdje. Posljednja desetljea 19. st. snani razvoj. Nova generacija obrazovanik umjetnika sa zagrebake kole i povratnika izvana Be, Mnchen, Pariz. Izloba hrvatske narodne umjetnosti 1894. je prva mogunost da se mlai pokau. Krnjavi je konzervativan i dolazi u sukob s mladima. Dolazi do secesije grupe umjetnika iz Drutva umjetnosti 1897. Oni osnivaju Drutvo hrvatskih umjetnika predvowni Vlahom Bukovcem. Posljedica je opadanje utjecaja Krnjavog i rastakanje dotada jedinstvenog slikarskog izraza. Bukovac je po dolasku postao sredinja osoba, donosi zapadni duh, iva akademska polikromija i plenerizam toliko djeluje na mlae da su nazvani zagrebaka arena kola. U to vrijeme realizam je ve potpuno razvijen? Josip Franjo MCKE Nagyatad 1819 - Peuh 1883. na slikar maarskog porijekla O njegovom kolovanju nema puno podataka. Na Akademiji u Beu polazi klasu historijskog crtanja i slikanja krajolika, a 1845 (1843?) godine dolazi u Vukovar gdje prvo slika alosnu gospu. U Vukovaru portretira lanove obitelji Eltz i Peja evi , te imune graane, ali radi i motive iz parka POGLED NA PARK ELTZ U VUKOVARU. 1860 65. boravi u Osijeku gdje opet portretira aristokraciju i graane - GABRIJELA PEJAEVI, ali radi i crkvene slike. Slika i u akovu, za J. J. Strossmayera - PORTRET. 1864. godine u Zagrebu je odrana Prva dalmatinsko hrvatsko slavonska gospodarska izloba na kojoj je Mcke predstavio kao slikar portreta, genre prizora i crkvenih slika ISUS NA 29 KRIU,ECCE HOMO,SV.OBITELJ. 1865. godine dolazi u Zagreb gdje slika likove i prizore iz hrvatske povijesti: NIKOLA ZRINSKI NA KULI SIGETA DOLAZAK HRVATA U HRVATSKU, 1867. SAVEZ LJUDEVITA POSAVASKOG I SLOVENACA, 1867. RAZJARENI HRVATI UBIJAJU LJUTOMILA

Od zamiljenog ciklusa litografija sa 12 povijesnih prizora izdao je samo osam. Slika i portrete - LJ. VUKOTINOVI, BAN L. RAUCH, a sauvane su mu i neke crkvene slike (u Divui na Kordunu i Sikirijevcima u Slavoniji).U Zagrebu poduava slikanje - uenici su mu F. Quiquerez, te ki Marijana Ludovika. elio je osnovati slikarsku akademiju. Od 1875. godine ivi u Peuhu gdje portretira osobe iz visokog drutva. Mcke slika u duhu tonskog akademskog realizma beke kole (nastavlja Zaschea). Najvei domet postie u portretima proetim notom intimnosti, no bitan je zbog povijesnih tema, iako ne ba najuspjenije izvedenih. On zapravo oznaava poetke historijskog slikanja u Hrvatskoj - on i ban Rauch bili su utemeljitelji slikarstva historicizma. Veinu djelatnosti posvetio je portretiranju. Slikao je obiteljske intimne i slubene portrete na nain tonskog akademskog realizma. Vrijednost njegova rada varira od granica dilentantizma do rutinerstva, uz izrazite tehnike kvalitete. U prizorima iz hrvatske povijesti naivno je i nespretno narativan. Produkcija je namjenjena vlasteli, kleru i graanstvu. ***Kako je Krnjavi kazao, Quiquerez je komponirao Mckeove slike, a onda ih je Mcke izra- ivao pomou manequina (velika lutka kojom su se slikari sluili u prouavanju nabora.) Ferdo QUIQUEREZ ( Kikerec ) Budim 1845 Zagreb 1893. Otac mu je austrijski asnik iz obitelji francuskih emigranata, a majka ponjemena Slovenka. Gimnaziju zavrava u Zagrebu, a nakon godinu dana vojne kole u Austriji, upisuje u Zagrebu studij prava. Paralelno radi kod slikara J. F. Mckea, te se odluuje posvetiti slikarstvu. Politiki sklon pravaima, kasnije se priklanja Strossmayerovoj ideji u zajednici Junih Slavena. Noen domoljubnim zanosom, ilustrira zbivanja iz nacionalne povijesti DOLAZAK HRVATA NA OBALE SINJEG MORA, te predaje BANOVI STRAHINJA, 1868.. Putem javnih priznanja dobio je 1870. stipendiju za studij u Mnchenu, no zbog bolesti je prekinuo kolovanje. U Mnchenu je upoznao Krnjavog, a nakon kratkog boravka u Zagrebu, 1871. godine odlazi na akademiju u Veneciji. Tada nastaje MARINA, RIBARSKE BARKE, MORNAR. Nezadovoljan Akademijom, odlazi u Rim i Firencu gdje kopira djela Tintoretta i Veronesea i alje ih u Zagreb. Inspiriran antikom slika rimske vedute i povijesne teme CAR TIBERIJE, SOKRAT I ALKIBIJAD, te prizore iz hrvatske prolosti POROD NIKOLE ZRINSKOG. U papinskoj radionici radi i 1. bakrorez novije hrvatske umjetnosti DJEAK TOI VINO FAUNU. Sa Krnjavim slika na Capriu i posjeuje hrvatska sela u pokrajini Molise. Krnjavi se protivi njegovoj elji da se natjeu za stipendiju u Parizu, pa 1875. godine Quiquerez odlazi u Crnu Goru da bi dobio likovnu podlogu za ilustraciju epa "Smrt smail-age engia" - na Cetinju boravi sa Rendiem. 30 1875./76. godine, kao ratni slikar, prati crnogorsku vojsku u pohodima protiv Turaka i radi biljeke za slike HERCEGOVAKI USTANAK, BIJEG HERCEGOVAKE OBITELJI, te ILUSTRACIJE ZA "SMAIL- AGU"i "GORSKI VIJENAC". Naslikao je i nekoliko portreta poglavara, no dio opusa mu je izgubljen na povratku kui. 1876. godine opet je u Zagrebu i tada slika portrete i radi ilustracije za protureimski list "Bi". Slika i povijesne teme - KRUNIDBA KRALJA ZVONIMIRA, SMRT MATIJE GUPCA, PRIJELAZ AUSTRIJSKE VOJSKE KOD BRODA) koje umnaa u oleografskoj tehnici. Putuje sjeverno-zapadnom Hrvatskom i Slavonijom, sudjeluje u radu Drutva umjetnosti, slika sakralne teme (crkva sv. Marka u zagrebu, lunete u cinktoru u Mariji Bistrici). Ipak, povijesne teme mu daju popularnost kod publike. KOSOVKA DJEVOJKA JURI NIKOLE ZRINSKOG Kralj Tomislav CRNOGORSKI GUSLAR POSLJEDNJI ASOVI PETRA ZRINSKOG I F. K. FRANKOPANA ***Ove kompozicije svojom nacionalnom tematikom i tekom scenografijom oznaavaju zakljuak romatiarskog slikarstva u Hrvatskoj. Vedutama (PORTA TERRAFERMA U ZADRU, 1875., KOTOR, RIPPETA U RIMU, 1872.) i portretima (ISO KRNJAVI, HERCEGOVAC, AUTOPORTRET, PORTRET STARE GOSPOE) otkriva se kao zaetnik hrvatskog realizma. Postoji miljenje da su Courbet i barbizonska kola

sudjelovali u formiranji Quiquerezova mnchenskog slikarskog iskustva, a kasnije macchianole (slikare krajolika) je slikar sreo ve u Veneciji. Nacionalna atmosfera nakodila je njegovom slikarstvu jer ni Quiquerez, kao ni Karas, nije imao dovreno slikarsko obrazovanje. Seminar Potjee od prastarog francuskog plemstva, iji su izdanci u 18. st. bili preselili u eku. Ferdinand Franjo bio je veleposjednik u Slovenskoj Bistrici gdje se po drugi put oenio Marijom Kerschel ponijemenom slovenkom. U tom se braku rodilo petero djece a meu njima i Ferdinand Quiquerez koji je 1845. godine roen u Budimu. Nakon smrti oca obitelj se preselila u Zagreb gdje je Ferdo zavrio gimnaziju. S 23. nakon zapoete vojne karijere i prekinutog studija prava, bez bogate obitelji iza sebe Ferdo je razmjerno kasno odabrao svoj ivotni poziv slikarstva. Privukao ga je novopridoli slikar Josip Franjo Mcke. Prije naukovanja u Mckeovom atelieru nije imao nikakvih slikarskih kola nikakva temelja. 2. IVOT FERDINANDA QUIQUEREZA Godina 1845. kada je Ferdo ro en je vrijeme koje prethodi burnoj 1848. revolucionarnoj godini u itavoj Europi. Banovanje Josipa Jelaia , ukidanje kmetstva kod nas. U likovnoj umjetnosti to je vrijeme punog zamaha Biedermeiera. Nakon Zascheove smrti, koji je bio jedan od posljednjih 31 izdanaka Biedermeiera u naim krajevima, dolazi u slikarstvu sjeverozapadne Hrvatske do odreenoga zastoja. Nema ni traga zapadnoeuropskim utjecajima, osobito parikima. Oi slikara okreu se ee prema Mnchenu manje prema Beu i Budimpeti. Nita se novo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj ne dogaa sve do pojave Maara Josipa Franje Mckea, kod njega je Ferdo zapoeo svoje naukovanje oko 1860. godine. Nakon naukovanja u Mckeovu atelieru su jesen 1870. upisao se na slikarsku akademiju u Mnchenu i to zahvaljujui vladinoj stipendiji od 300 forinti. Uio je slikarstvo kod Pilotya, u tom atelieru su bili i Hans Makart, Eduard von Grutzner i Gabriel von Max. Crtanje je uio kod Raaba, slikanje kod Wagnera, u klasi Isom Krnjavim i Nikolom Maiem. Zbog loeg novanog stanja, 1872. naputa Mnchen i vraa se u Zagreb. U listopadu 1872. godine uz malu novanu pripomo vlade kree u Italiju i to najprije u Veneciju gdje je uio u atelieru prof. Molmentiga. U jesen 1872. krenuo je preko Firenze u Rim gdje e provesti idue dvije godine. 1874. poinje suradnja u Viencu iji je urednik August enoa. I Tako Vienac 1874. donosi prvu ilustraciju od Ferdine ruke - Katarina kraljica Bosanska po Belliniju. Vjerojatno istodobno s tim ilustracijama za Vienac mladi se slikar okuao i u bakropisu. 19. 10. 1874. godine u dvorani Narodnoga doma u Zagrebu odrana je prva umjetnika izloba. Tu je bilo izloeno 7 Ferdinih slika. Idue godine umjesto u Pariz preko Dalmacije krenuo za Crnu Goru. Te se tako zaustavio i neko vrijeme u Zadru tada je nastala i njegova slika Porta Terraferma. Tokom boravka u Crnoj Gori izradio je niz ilustracija za Gorski Vijenac, te ga je knjaz Nikola ubrzo imenovao dvorskim slikarom. Po povratku u Zagreb 1876. godine je putem bio pokraden, tako da nam dobar dio njegovih djela i crtea ostaje nepoznat. Postaje uitelj crtanja na zagrebakoj realci, a kao umjetnik preivljavao je slikajui povijesne prizore za izdavae Bothea i Nikolia. 1883. u Zagrebu je poeo izlaziti humoristini list Bi iji je urednik bio prava August Harambai. Ferdo je za taj list izradio nekoli- ko vinjeta i karikatura. Ferdo za ivota nije postigao previe ostao je mali uitelj ne realci. No svojim djelima Porta Terraferma, Obala Tibra i portretima Ise Krnjavoga zauzeo je trajno i svijetlo mjesto u naoj likovnoj povijesti. 3. OPUS I ANALIZA DJELA a) POVIJESNO SLIKARSTVO Tek pojava Josipa Franje Mckea oznaava poetak razvoja povijesnoga slikarstva, iji je pripadnik najpoznatijim dijelom svojega slikarskoga opusa bio i Ferdo Quiquerez. U njegovom povije- snom slikarstvu mogue je razlikovati 2 skupine: zbivanja iz prolosti historizirani portreti puke pjesme i prie U pristupu povijesnoj tematici do kraja ivota bili su mu uzori Mcke i maarski slikari. Trudio se da

povijesne prizore prikae to vjerodostojnijima; na alost neki detalji iz tih prizora pokazuju uobiajeno nepoznavanje povijesnih elemenata Hrvatske nonje s kraja 19 st. Ferdo se razvio od Mckeovih plonih rjeenja do slojevitih dijagonalno postavljenih kompozicija. Upravo je svojom popularnou njegovo povijesno slikarstvo potaknulo nekolicinu slikara s kraja 19 st. i po. 20 st. na bavljenje povijesnom tematikom. 32 Najraniji crtei povijesnih dogaaja nastaju ve 1868. godine. U njegovoj crtanji iz 1868. nalazimo crte Krunisanje kralja Zvonimira. Prizor krunidbe smjestio je u unutranjost crkve. Prostor nazna- en u crteu jo je ploan podjea na djeije kazalite lutaka, gdje su jasno odreene linije pojedinih planova na kojima se krau lutke. 1870. slika DOLAZAK HRVATA. Odmah po dovrenju bila je izloena u dvorani Naro- dnog doma gdje je od 1873. godine stalno visjela. Kao svjedoanstvo njegova talenta i dodijeljene mu za to stipendije. Slika je nadahnuta pjesmom Augusta enoe i kontaktom Ivana Zajca temeljenima na zapisima Konstantina Profirogeneta o hrvatskim plemenima. U rijeavanju slike vidljive su znatne razlike izmeu uenika i uitelja. Mckeovi hrvati doli su na uzvisinu s koje promatraju ravnice svoje nove domovine dok ih Ferdo sputa strmom liticom do same vode, pastelno oblikovajui te davne ratnike. Detalji su ljuskasti oklopi te atori u pozadini. 1878. slika SMRT MATIJE GUBCA naalost danas je ta slika izgubljena, sauvane su nam samo skice i studije za tu sliku. Po Botheovoj narudbi kao predloak za oleografiju naslikao je 1878/79. godine svoju verziju KRUNIDBA ZVONIMIRA. Osim kockastoga poploenja (koje je izgubilo svoju likovnu domina- ntu) nije u tome djelu ostalo vie nita Mckeovskog. Prostor dogaanja spoj je ranokranske bazilike i antike palae, vjerojatno je po sjeanju na rimske ranokranske crkve naslikao apsidu ukraenu mozaikom s Kristom, Marijom i Josipom u kojoj je smjeten ciborij. Meutim stupovi koji bi trebali biti jednostavno profilirani i nositi lukove, inili su mu se vjerojatno prejednostavnima pa se tako s desne strane pojavljuju korintski stupovi to nose ukrasni friz iznad kojega je pun zid galerije. Time prostor zapravo postaje kapela u kraljevskoj palai. Kralj odjeven u zlatno bijelu odjeu izskae iz zelenkaste tame ostatka kompozicije. Uz krunu se kao jasan simbol vlasti pojavljuje i veliki ma to ga kralj ljevicom oslanja na pod. Osvijetljeni se dio protee i na kraljicu i maloga princa s lijeve strane te na biskupa s desne. Dok su promatrai u prvome planu lijevo i desno gotovo u mraku. Prvi historizirani portret nastaje 1881. godine a to je PORTERT PETRA PRERADOVIA, danas se nalazi u modernoj galeriji u Zagrebu. Poprsje je rijeio gotovo skulptorski iroko vojniki plat kojim je ogrnut podsjea na Rendieva skulptorska rijeenja. Nalazi se na zagasi- tozelenoj pozadini koja oko glave prelazi u svijetle tonove. Svjetlosmea kosa dugi zalisci koji se pod vratom spajaju u bradu. Odjeven je u svijetlomodru oficirsku uniformu s tamnosivim kaputom. Po narudbi Koonde i Nikolia nastaje 1883. godine POSLJEDNJ ASOVI ZRINSKOGA I FRANKOPANA. Radnja se deava u zatvorenom prostoru gdje je po sredini stol i dva mukarca nadlakena na stol. U prvom planu na podu odbaen Kolpok u pozadini udubina s raspetim Kristom na kriu. Lijevo kroz vrata ulazi skupina od etiri lika. Na slici se pojavljuju standardni elementi kao to su kockasti poploeni pod, jednostavno ukraen tepih zguvan na jednome mjestu i preteno maarske velikake nonje. JURI NIKOLE ZRINSKOGA IZ SIGETA (Juri iz Zrina), postoje dvije verzije ove slike. Ve u prvoj verziji (za Mariju Bistricu) prikazani su likovi na jureim konjima. U drugoj verziji Juria, nastaloj tijekom 1886. godine zadran je osnovni raspored lijevo utvrda s otvorenim polukru- nim vratima te spitenim mostom, a desno turci u povlaenju. Meutim likovi vie nisu konjanici nego pjeaci. Tip glavnoga junaka, Zrinskoga, identian je onomu koji se pojavljuje u Krunidbi kralja Zvonimira: bradati i brkati mukarac otra pogleda i dranja.

33 1888. nastaje TOMISLAV PRVI HRVATSKI KRALJ. Kralj, odjeven u sivo bijelo, ogrnut crvenim platom podstavljenim hermelinom, nosi na glavi kapu od hermelina kojoj gornji dio prelazi u kacigu s malom zlatnom krunom na vrhu. Lijevo od vladara je zastava, ispred koje se pojavljuje ratnik u oklopu uzdignute desnice, ljevicom podboen o pojasa tit prebaen na lea. Taj motiv je ve upotri- jebljen kod Krunidbe Zvonimira. Velikai koji se klanjaju Tomislavu odjeveni su u narodno odijelo iliraca (dolomu, surku, uske hlae) i maarsku velikaku golu (preko ramena su im prebaeni menteni, koani irokim lancima). Osnovno prostorno rijeenje s glavnim naglaskom na kralja preuzeto je vjerojatno iz litografije zakletva Zrinjskoga slikara Bele Vizleletya i litografa Alojsa Rohra preuzet je i pozadinski element. 1892. nastaje studija za nikada naslikano djelo velikoga formata ANTEMURALE CHRISTIANITATIS. Radnja je smjetena u mranu srednjovjekovnu ratniku situaciju oajnike borbe s turcima. Plavokosa ena, sputajui se stepenicama, posjeajui svojom impostacijom na boice pobjede iz starijih vremena oboruana titom u obliku hrvatskoga grba i maem bori se protiv Turaka koji su ini se nadvladani. U drugome planu iza nje naznaene su steevine zapadne civilizacije crkva sv. Petra u Rimu, zapadnjaki odjeveni ljudi, ispred njih sjedi starac zabavljen globusom. Mrani tonalitet slike odlino ocrtava mrano doba prikazano na njoj. b) PUT U CRNU GORU (1875-1876) Za vrijeme boravka u Crnoj Gori od jeseni 1875. do jeseni 1876. godine Ferdo e za Vienac slati ilustracije dogaaja kojima je bio nazoan ili je pak uo za njih. Godine 1876. izlazi itav niz takvih ilustracija kao to su: - Smrt vojvode Trifka -Hercegovaki ustae u zasjedi pametnije je rei ustanici. -Na cetinjskom trgu -Bijeg hercegovake porodice -Bitka kod Podgorice Niz crtea za Vienac posluio je kao dobar temelj za mnogobrojna ulja na kartonu kojima je slikar po povratku u Zagreb i dalje biljeio vieno u Crnoj Gori. Vidljiva je golema razlika u vrsnoi obrade teme u dogaajima kojima je bio nazoan od onih kojima nije bio nazoan. Vieno je prikazano ivo puno zbivanja, pokreti glavnih sudionika su uvjerljivi i jednostavni. Zamiljena pak konstruira jednako kao i kompozicije za povijesne slike, prostor gradi slojevito, i sve skupa podsjea na ivu sliku na kazalinoj pozornici. c) VEDUTE I PEJZAI Pejza i veduta ine, zajedno s malim prikazima ivotinja, ono najvrijednije i najdarovitije u Ferdinom slikarstvu; rijeavao ih je potpuno samostalno bez ikakvih utjecaja izvana. U tome pristupu nije imao uzora kao to je u sluaju povijesnoga slikarstva gdje je to bio Mcke. Ferdini doivljeni pejzai, slikani u Italiji sedamdesetih godina odiu svijetlim tonalitetom talijanskoga ljeta. Municiozno bavljenje malim pojedinostia u prirodi jo pokazuje duh vremena u kojemu je poeo slikati. Pejza je u to doba nevana slikarska djelatnost, a pravoga pejzaista u naim krajevima jo nema. Tek u treoj etvrtini 19 stoljea pojavljuju se uz Ferdu jo dva slikara, Adolf Waldinger i Nikola Mai, ija su djela temelj buduega pejzanoga slikarstva velikih stvaralaca s poetka 20 stoljea. 34 1875/76. nastaje CRNOGORSKE PLANINE. Ovdje je Ferdo slojevima zelenih i zemljanih tonova ostvario slikarskivrstan pejza kakav je znao ostvariti i u vedutama gradova. Pogled je usmjeren odozgo prema kamenim vrhovima planine STAN CRNOGORSKOG VOJVODE je djelo na kojemu je Ferdo spretnom igrom sjena i svjetla postigao lakou i prozirnost, rijedak je primjer igre svjetla i sjene na njegovim djelima. U prvome planu je staza koja s lijava vodi na desno u dubinu, preko obranka. Ispod kronje velikog drveta nazire se crveni krov kue. Tonaqlitet svjetlozelen, jasnih boja, nepriguene svjetlosti. Njegove vedute gradova koje je radio slikarski su daleko zanimljivije, a rijeenja su matovitija. OBALA TIBRA koja je nastala oko 1874. godine lijep je primjer tonalno svijetloga, ali jo uvijek faktografskoga vedutnoga likarstva. Pogled preko rijeke na drugu obalu, dio Rima zvan Ripetta. Na rijeci dvije tamne lae. Od obale vodi dvokrako stubite

prema zgradama lijevo i dsno od crkve. U Zadru je za vrijeme kratka boravka 1875. godine nastala PORTA TERRAFERMA , jedno od kljunih djela u povijesti hrvatskoga slikarstva 19 stoljea. Stare zidine nisu faktografski zabi- ljeene za vjenost. Topli smekasti tonalitet zidina rasplinuo je njihove oblike i ostavio cardouske naznake ljepote boja, svjetla i sjena. Tema je postala potpuno nevana. PRIMORSKO SELO I MANASTIR NA CETINJU iz 1875/76. godine svjedoe o Ferdinom bavljenju pravilnim geometrijskim tijelima. Zgrade se pretvaraju u jednostavne volumene a u upotrebi boje takoer dolazi do pomaka. Dok u sloci Primorsko selo prevladava bijela boja, u drugoj slici nema dominantne boje, u pejzau koji se prelijeva od sivih do zelenkastih tonova volumeni zgrada su koloristiki isti i nenametljivi. Na njihovim plohma nema mijeanja tonova. Prostor se pomou istih oblika stupnjuje, vodei pogled u dubinu. d) PORTRETI Portretno slikarstvo polako zamire izuzetak su narudbe dravnih institucija, no one su u Fedinom sluaju sve rijee. Portretom se ipak bavi kreui se u vrsnoi od odlinog Autoportreta iz 1878 godine do ak i zanatski loeg portreta Dame u bijelome iz 1891. Svoj slikarski objekt najee postavlja pred neutralnu pozadinu, ne elei gledateljevu pozornost odvui od portretiranog lika. Ne stvara prostor ne igra se perspektivom ali ipak pogleda u dubinu. OFELIJA radi se o portertu koji je nastao u Rimu i to negdje oko 1874 godine. Poprsje mlade ene s bujunom svjetrlosmeom kosom, bijelom puti prikazana gotovo frontalno. Pogled joj je uperen prema gore. Kosa joj je ukraena vijencem od brljana. Pozadina je izrazito svijetla. Ovu sliku mogli bismo promatratikao svojevrstan susret Ferde i slikarstva nazarenaca. Prema moda tek u misao- nu pristupu djelu ali ne i u likovnoj obradi. PORTERT STARICE naslikan je najvjerojatnije za vrijeme boravka u Rimu 1875 godine. Rije je o izvanredno vrijednom radu s neobinom igrom svjetla koje odozgo pada na pognutu glavu starice i to slikaru daje mogunost da se poigra s dubokim borama na stariinu licu. No isto tako ovo djelo stvara i problem atribucije slike. Naime postoji i sumnja da ovo djelo nije moda rad Ise Krnja- voga ili je to ipak izvanredno vrijedno djelo mladoga talenta kojise nije nikada do kraja razvio naravno misli se na Ferdu Quiquereza. Za vrijeme putovanja kroz Dalmaciju i Crnu Goru nastalo je nekoliko portreta ne samo Crnogoraca, ve i ljudi doivljenih na tome dugome putu. 35 - Starac sa sijedom bradom - Portret Gospoe Hardovi - Autoportret - Portert svoje ene - Portreti svoje djece e) CRKVENO SLIKARSTVO 1878. Ferdo Quiquerez se s Isom Krnjavijem otputio u Lepoglavu, gdje je kopirao prizore sa svoda ljetnoga refektorija bivega pavlinskoga samostana. Te lepoglavske freske ostavile su zasigurno dubok dojam, te ih moemo smatrati njegovim temeljnim predlocima crkvenoga slikarstva. 1881. je zajedno s Novakom oslikao unutranjost upne crkve sv. Marka u Zagrebu i to s prizorima iz Starog i Novog Zavjeta. Nakon toga upnik iz Marije Bistrice povjerio je Ferdi oslikavanje 22 lunete u cinkto-ru crkve sv. Marije u Bistrici, te izradu velijke slike u samoj crkvi Isus u hramu meu uite- ljima. Kompozicije su zadane plohom na kojoj su bile slikane, tj. niskim polulukom. Jednostavno su i jasno zamiljene, a njihov nam je koloristiki izgled naalost nepoznanica.1888. oslikao je svetite crkve u Polenaku u Sloveniji. Temperom slikana etiri evanelista, legenda o lipi, Navjetenje i Majka Boja na svodu. Na trijumfalnom luku tri starozavjetna prizora. Svi ovi prizori su jednostavni, ali zanatski dobro slikani. Nema vie barokne patetike, ali ni nove patetike druge polovice 19 stoljea. Naprosto mu je blii topao gotovo pavlinski pristup tematici. 4. ZAKLJUAK Slikar Ferdinand Quiquerez malen i zanemaren u svojem vremenu i prostoru, u veem dijelu svog slikarskoga opusa onom nepoznatom koje ne ini

povijesno slikarstvo prepun je odlinih ideja i likovnih rijeenja u kojima se nasluuje nadolazee novo vrijeme. S malim kolovanjem, ne poznajui najmodernija slikarska ostvarenja Pariza a niti Bea u maloj sredini koja je eljela zanatski dobre slike, vrijedno je i udnovata pojava predugo zanemarivana i olako stavljena u grupu manje kvalitetnih slikara. Zbog novanih potekoa njegovo je kolovanje ovisilo o potpori vlade i biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Tijekom svojega ivota profilirao se u podvojenu slikarsku linost. Radio je povijesne prizire po narudbi uglavnom da bi preivio drei se gotovo do kraja ivota svojega prvoga uzora Mckea i njegova historicizma. U nenaruenim pejzaima i portretima otkriva nam se dublja i sloje- vitija slikarova osoba. Premda ne poznaje suvremena strujanja u francuskom slikarstvu, on im se nesvjesno pribliava, dotiui svojim interieurima realizam Courbeta, a pejzaima igru svjetla i sjena koja je pretea hrvatske moderne. Adolf Ignjo WALDINGER Osijek 1843 1904. Najznaajniji je predstavnik osjekog slikarskog kruga 19. st. Za ivota je bio slabo poznat, a nakon smrti je brzo zaboravljen. Tek nakon to je 1933. novinar Ernst Dirnbach u Hrvatskom listu objavio lanak o njemu dolazi do veeg znanstvenog interesa. Rodio se u Osijeku 16. 6. 1843 kao dijete imunih i uglednih roditelja. Njegova majka, Marija, je ki osjekog gradonaelnika. Otac mu se zvao Ignac, pa se i on sam u literaturi uglavnom navodi kao Adolf Ignjo Waldinger. 36 Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u Osijeku do 1855. Zatim do 1861. ui slikarstvo kod H. C. v Htzedorfa koji mu po zavrenom kolovanju izdaje svjedodbu. Najzamjetniji utjecaj koji e prvi uitelj ostaviti na Waldingera je utkan u bit njegova stvaralatva, a to je ljubav prema prirodi. Sve ostalo potpuno je suprotno. Pei ak smatra da je Waldinger namjerno u Beu traio uitelje koji ga nee uiti komponirati ve gledati, opaati, fiksirati . U Beu upisuje akademiju 1862/3. ali ju je poha- ao samo zimski semetar kod Christiana Rubena beki nazarenac, i K. Rsnera. kolovanje nastavlja u privatnim ateljeima pejzaista J. Nowopatzkog, Josepha Sellenya. Sa J. E. Schindlerom putuje po Austriji i Bavarskoj, a s G. Seelosom junom Tirolu i sjevernoj Italiji. U pismu roditeljima navodi da je okruen pokvarenim ljudim. Osim nevolja s kojima se susretao cijeli ivot izgleda da je veliki grad ostavio psiholoke posljedice koja e ga jo jae okrenuti prema prirodi. Zbog pogoranja materijalne situacije svoje obitelji vraa se u Osijek 1869., ali ne uspjeva se zaposliti kao uitelj crtanja u koli. U to vrijeme dobiva iz Salzburga priznanje za projekt jednog parka. Trai mjesto uitelja crtanja u Troppau i stipendiju u Zagrebu. Dobiva stipendiju za odlazak na akade- miju u Weimaru 1870., ali ju zbog francusko njemakog rata nije mogao iskoristiti. Kratkotrajno boravi u Beu odakle alje jedan pejza u Zagreb. U Osijek se vraa 1872. i dobiva mjesto uitelja crtanja u realnoj gimnaziji, uz pokusni rok od tri godine i uvjet da se struno osposobi za taj posao. Godine 1777. oenio se, a naredne godine dobiva ki. Zapada u materijalne neprilike 1879. nakon to je otputen iz Realke. Izgleda da je Waldinger zapustio nastavni rad. Iste godine podnosi molbu za mjesto uitelja na Gradskoj risarskoj koli, ali je odbijen. Naredne godine, 1880., dobiva i sina pa pritisnut neimatinom odlazi u Be u potrazi za poslom. U to vrijeme dovrava se Ringstrasse pa je postojala velika potreba za kvalitetnom slikarima. Nije poznato to je radio u Beu, ali ve 1881. djeluje u Srijemu. Godine 1884. u Zenici crta situacijske planove za eljeznicu, a 1886. ponovno mu je odbijena molba za posao u Osijeku. Gospodarska kriza i roenje treeg djeteta prisiljavaju ga na razne poslove pa se bavi prodajom gospodarskih i ivaih strojeva. Molba za posao na Geografskom Institutu Vojne Akademije u Beogradu koju je predao 1889. u postupku se izgubila. Ponovno e posao dobiti tek 1896. kao uitelj crtanja u egrtskoj koli u Osijeku. Ni taj posao nije rijeio njegove probleme jer je 1900. primio 20. kruna pomoi od zaklade za milodare, a 1901. moli bilo kakvu pomo od grada. Njegova borba za ivot zavrila je u tekom siromatvu 7. 12. 1904, a njegova smrt nije objavljena ni u novinama.

Usprkos takvoj tekoj votnoj situaciji stvorio najljepe prikaze uma i stabala u Hrvatskom slikarstvu tog doba. Likovnu ostavtinu ini 10 ak. akvarela i oko 200. crtea olovkom, ugljenom i kredom. Sudei prema ogromnoj strasti prema svom radu, to su sigurno samo fragmenti. Veina crtea je bez oznaka sporadino nailazimo na inicijal ili godinu, to stvara velike probleme u postavljanju unutarnje kronologije. Bio je iskljuivo pejzaist kojeg teak ivot okree prirodi. Bijeg u prirodu za njega je bio traenje spasa i jedna vrsta bijega od stvarnosti, ali usprkos tome njegova djela su najre- alistiniji prikazi stvarnosti. U poetku crta pod utjecajem Htzedorfa, ali e to s vremenom nadii. Waldinger je posjedovao osobinu koja je Htzedorferu kronino nedostajala, a to je kreativnost i dublje razumjevanje stvari koja resi sve prave umjetnike. te crtee namjeravao je objaviti kao grafike listove zato je tako precizno crtano. Znatan utjecaj na njega ostavili su nizozemski majstori 17. st. te kineski i japanski crtei i grafike. Dirnbach tvrdi da su u njegovoj ostavtini pronali i tri stara kitajska akvarela iz 15. st. izraena 37 na papiru od rie. U njegovom radu mogu se primjetiti tri faze. Prva idealistika; obuhvaa rane radove olovkom do 1867. Pod Htzedorfovim utjecajem prikazuje obane i ruevine u maniri otrog opaanja poput Da Vincia ili Drera. Druga realistika; traje od 1867. do 1874., i ima naglasak na radu ugljenom i sfumatne panorame s figurama u maniri Ruysdalea ili Poussina. Trea naturalistika; traje od 1874., kad se okree linearnim umskim studijama, do njegove smrti. Olovku esto kombinira s akvarelom, a pastel s ugljenom. Zahvaljujui otrom zapaanju dovodi u ravnoteu emocionalnost jo uvijek ivog romantizma i pikturalnost realistikog pejzanog slikarstva. Ima naglaen osjeaj za dekorativnu funkciju boje, ali e vrhunske dosege ipak ostvariti kao crta. Radovi su mu proeti plenerizmom to je posljedica izra- vnog rada u prirodi. Na kasnijim djelima zapaa se jednostavnost motiva; nie i vie biljke, grmlje, pojedinana stabla ili rubovi ume, panjevi, oborena debla, voda u prirodi itd., i isticanje pojedinosti. Osobito su ga privlaili motivi zbrke u kojima trai karakter. Zato nije pretjerano rei da je Waldinger u stvari bio karakterni portretist bilja koji e svoje crtee izvoditi sitnoslikarskom preciznou. Njegovi crtei, nastali u slavonskom blatu, imaju kaligrafske odlike. Elementi motiva svedeni su na idealni oblik, a linije reducirane na najkrai tok. Kroniarskom objektivnou dao je prikaz stare Slavonije koja je danas potpuno iezla. O trnovitosti njegovog ivotnog puta svjedoi nam i injenica da za ivota ni jednom nije imao svoju izlobu. Iznimka bi bio umski pejza 1871. izloen u Zagrebu u Narodnom domu. Tek nakon smrti est njegovih slika biti e naknadno dodane izlobi Radoslava Baia 1911. u Osijeku. No, ta djela su pored radova zagrebake arene kole prola potpuno neprimjetno. Jo stranije zvui spoznaja da na toj izlobi, samo sedam godina nakon njegove smrti, uope nije bilo podataka o njemu. Navedeno je samo ime, kao da se radi o slikaru davno minulih vremena, a ne o suvremeniku! Oskudica i nedostatak sree u ivotu natjerali su ga na jednostavnost koja ga ini velikim. Izidor KRNJAVI Naice 1845 Zagreb 1927. Izidor Krnjavi organizira cjelokupni likovni ivot u tom periodu i stvara temelje za razvitak hrvatske umjetnosti poetka 20. st. Bavio se raznim podrujima javnog djelovanja, ali prvo je bio slikar i povjesniar umjetnosti, a zatim pokraj toga profesor, likovni kritiar, organizator, mecena, esejist, ministar, graditelj kola i osniva vanih ustanova, pravnik, politiar, pa ak prevodilac Dantea i roma- nopisac. Prve slikarske poduke prima kod Huga Conrada von Hotzendorfa. 1866. upisuje povijest, povi- jest umjetnosti i filozofiju na Bekom sveuilitu i dobiva stipendiju hrvatske vlade. Imao je ugledne profesore kao Eitelbergera na povijesti umjetnosti, Zimmermana na filozofiji, to je sve utjecalo na njegovo poimanje estetike o kojoj kasnije pie rasprave. Profesor Eitelberger je savjetovao svoje studente da se bave i praktino nekom granom umjetnosti, jer tako e bolje shvatiti estetiku i povijest

umjetnosti. 1870. upisuje zimski semestar na Munchenskoj akademiji kod J.W.Raaba gdje se u istom semestru upisani Ferdo Quiquerez i Josip Bauer. Krnjavija je oduvijek privlaila Italija, a posebice talijanska renesansa koja je po njemu vrhu- nac umjetnosti. Oduevljavao se itanjem Dantea i njegovo vrijeme prijelaza srednjeg vijeka u renesa- nsu smatra pravim preporodom. U Italiji boravi od 1872. do 1877. s povremenim boravcima u Beu i Munchenu. Talijanska faza je vana jer se u Rimu drui s mladim hrvatskim intelektualcima kao 38 Rikardom Jorgoviem, Duanom Koturom i Lackom Mrazoviem preko kojih upoznaje i Strossmayera koji ga zainteresira za prilike u domovini i plan za unapreenje umjetnosti u Hrvatskoj. Do tada se bavio veinom slikarstvom mrtvih priroda u svom privatnom ateljeu, a druenje s tim mladim ljudima, meu kojima je Quiquerez, oblikuje njegove nove poglede i pobuuje zanimanje za politiku i Strossmayerove ideje. Strossmayer ima program osnivanja katedre za povijest umjetnosti na Zagrebakom sveuilitu, Muzej za umjetnost i obrt s Obrtnom kolom, te osnivanje biskupske gale- rije u Zagrebu. Preko Stossmayera upoznaje u Rimu i Hermana Bollea. Mrazovia, Kotura i Jorgovia naziva trima zvjezdama na obzorju nae kulture, ali u nekoliko godina oni umiru tako da je Krnjavi ostao sam da potpomognut Strossmayerom i Rakim provode u djelo osnivanje tih institucija. Drutvo umjetnosti je osnovano jo 1868. u cilju uspostavljanja kontakata izmeu publike i umje- tnika. Brinu se o materijalno potpomaganje muzeja i galerija, potpomaganju mladih generacija umje- tnika, obnovi povijesnih spomenika i formiranju javnog miljenja o umjetnikim pitanjima. Ovo drutvo je nastalo po uzoru na ona koja su postojala u svim veim europskim gradovima. Drutvo s vremenom prestaje djelovati do Krnjavijeva povratka u Zagreb kad ga on ponovno oivljava, a sad ima naglasak na podruje obrta i arhitekture. Samo drutvo je temelj za Strossmayerov plan unapree- nja kulture jer ono 1880. osniva Muzej za umjetnost i obrt, a 1882. Obrtnu kolu . Od sredine 19. st. jaa pokret za obnovu umjetnikog obrta. Vodei je motiv oplemenjivanje graanskog prostora i podizanje opeg ukusa to se postie kolovanjem proizvoaa u obrtnim kolama i muzejima. Stvaranjem South Kensington muzeja u Londonu (danas Victoria and Albert Museum) iri pokret iz Engleske u Be gdje 1864. nastaje Austrijski muzej za umjetnost i industriju i obrtnika kola organizirani po londonskom uzoru. Ravnatelj tog muzeja je Rudolf Eitelberger, Isin profesor. Krnjavi ima elju neto takvo ostvariti u Zagrebu kojeg eli ukljuiti u zbivanja u Europi. Drutvo umjetnosti tako potpomognuto Strossmayerom osniva u Zagrebu MUO i obrtnu kolu. Osnivanje katedre za povijest umjetnosti i arheologiju Zakonskim lankom o ustroju Sveuilita u Zagrebu nije bila predviena katedra za povijest umje- tnosti ve jedino mogunost predavanja pomonih povijesnih znanosti i to svake druge ili tree godine koju bi vodio izvanredni profesor. Iz takvog ustroja proizale su sve neprilike oko osnivanja katedre i da nije bilo nevjerojatne upornosti J.J. Strossmayera i osnutak bi Katedre bio mnogo tei. Ovaj je, naime, nakon to je 1875. namijenio 14.000 forinti za izgradnju palae Akademije u koju je htio smje- stiti svoju Zagrebu i Hrvatskoj darovanu zbirku, izabrao Krnjavoga za prvog kustosa budue galerije, ali je uvjet biskupov za preseljenje zbirke u Zagreb bio osnivanje Katedre za povijest umjetnosti jer bi po njegovom miljenju "galerija bez katedre bila tek pukom tatinom." Ve je tada Strossmayer razgo- varao s banom Mauraniem o katedri i imenovanju Krnjavoga profesorom estetike. Filozofski faku- ltet se nije u naelu protivio Krnjavijevu imenovanju ali je prednost davana prirodoslovno-matema39 tikom odjelu. Vlada ga je eljela imenovati izvanrednim profesorom to u poetku on odbija smatra- jui da sumnjaju u njegove sposobnosti. Zbog spore

birokracije koja je trebala izmijeniti zakon Sveu- ilita cijeli postupak se otegnuo do 1877. kada je odlukom iz Budimpete i potpisom bana Ivana Maurania odlueno da doktor filozofije i umjetniki slikar Izidor Krnjavi bude imenovan izvanre- dnim profesorom povijesti umjetnosti i klasine umjetnike arheologije, te da je pristao raditi tu dunost besplatno. 11. oujka. 1877. je odrao uvodno predavanje o Znamenovanju povijesti i arheologije umje- tnosti u kojem je izloio estetske principe svoje nastave. U poetku je mislio kako e imati pet sigu- rnih uenika, a nakon uvodnog predavanja dolo ih je pedeset. Krnjavi je bio osoba puna entuzijazma i znalo je pobuditi interes kod sluaa zanimljivim govorom punim humora i temperamenta. Ljubo Babi pie da kad je on sjedio za katedrom aci mu sigurno nisu spavali ve su ga s interesom pratili i zato su njegova predavanja bila redovito najvie pohaana. Za potrebe nastave sastavio je prvu malu biblioteku katedre i plan predavanja s predmetima koji su sluili kao uvod u studij gdje se posebno zadrao na umjetnikom obrtu kojem je davao posebnu vanost pokraj arhitekture, kiparstva i slikarstva. U poetku svog djelovanja Krnjavi je uz Strossmayera koji je uz narodnjake i sniva neke panslavenske ideje, dok dolaskom Khuena Hedervarya na mjesto hrvatskog bana Krnjavi se okree politici maarona. Taj in mu mnogi nisu nikad oprostili i drali su ga izdajicom, ali Iso je smatrao da jedino razvojem kulture i nastave, iji je bio ministar, moe preivjeti hrvatstvo u tom periodu domina- cije Maara i zato uspijeva na niz naina osigurati novac za gradnju i obnovu vie od 90 zavoda i kola, obnavlja crkve, modernizira nastavu na srednjim, strunim i visokim kolama. Bolje je prst vlasti, nego aka prava bila je njegova parola koju je isticao. O njegovoj upornosti govori i podatak da kad ga Khuen nije htio imenovati ministrom jer nije pravnik, on u 45. godini postie doktorat prava u Beu i tek onda postaje ministar. Nakon pada Hedervaryja, Krnjavi prilazi pravaima i radi kao redovni sveuilini profesor povijesti umjetnosti i kulture. Na promidbi hrvatske kulture, na programima reforme kolstva i odgoja mladih radi gotovo do smrti 5. veljae 1927. u osamdeset drugoj godini. Dvije godine prije smrti objavio je roman Boji vitez, a sljedee godine i nastavak Boji sirotan. Njegovo je kapitalno djelo i prijevod Danteove Boanske komedije koju je sam oslikao vrijednim grafikama. Krnjavi kao slikar Prestao je slikati u mladosti i ponovno poeo tek pred kraj ivota. Prve poduke iz slikarstva dobiva u Osijeku kod H. C. V. Hotzendorfa. Iz tog najranijeg razdoblja potjee i ZIMSKI PEJZA 1865. (Modernoj galeriji u Zagrebu). Usporedili ga se s Hotzendorfovim akvarelom Zima uoavamo Hotzendorfov nain slikanja: glatki potezi kista, sivkastoplavi tonovi dovedeni gotovo do monokro- mnosti, sjetan romantiarski ugoaj. Nakon toga nastavlja slikati na studiju u Beu i Munchenu. Tu Krnjavi stjee solidno poznava- nje grafikih tehnika. Njegova najbolje slike su mrtve prirode i male studije nastale na temelju esto 40

renesansnih predloaka. Kada je radio male mrtve prirode i studije onda je njegov talent bio dovoljan, no kad bi preao na figuralne prikaze dolazilo je do problema. Dakle, bio je osrednji slikar i to je oito sam shvatio zbog ega je rtvovao svoj dugogodinji studij na akademijama i kompenzirao to stvara- njem mogunosti za druge gradnjom kola, ustanova i stipendiranjem mladih nadarenih slikara. Njegovo najkvalitetnije djelo je STUDIJA ENSKE GLAVE 1873/74, bliska mnchenskom reali-zmu gdje je i nastala. Na tamnoj podlozi istie se koloristiki sjajna povrina lica spontano i slobodno izvedena i nemirne fakture. Mrtve prirode su koloristiki mirnije sa naglaenom strukturom. Poznati su i neki njegovi bakropisi sa izrazitim realizmom. Na izlobi u Zagrebu 1874. izloio je dvije

mrtve prirode u Beu i skice iz Sorrenta, Albana, Pompeja i Capria koje je izradio boravei u junoj Italiji s Ququierezom. Svojim religioznim temama doivljava prve prave neuspjehe kod kritike i publike. Meu poslje- dnja djela spada UENJAK POZNATIJI KAO FAUST IZ 1877. On je prvi kod nas struno pisao likovnu kritiku, dok su njegovi protivnici bili dobronamjerni amateri. Da ga nije nedostatak likovnog ivota natjerao na bavljenje mnogim drugim podrujima Ljubo Babi smatra da bi kritika bila njegovo najbolje djelovanje. Krnjavi kao graditelj Krnjavi ivi u periodu historicizma u arhitekturi i on smatra neogotiku kao najprimjereniju za crkveno dok neorenesansu za profano graditeljstvo. Glavni su mu uzori Viollet Le Duc i Gottfried Semper koji se danas uzimaju kao najutjecajniji autori teorije arhitekture 19. st. Sa Krnjavijevim programom integrira se naa arhitektura u stil i duh bekog strogog historicizma i to u asu kad je ondje ta epoha ve na zalazu. Historizam nije samo isto preuzimanje oblika minulih stilova ve je stil samo polazite za vlastitu interpretaciju i sve ovisi o graditelju koji odreeni stil prilagoava svojem vremenu. Najbolji na primjer takve arhitekture je akovaka katedrala, pa Bolleova Marija Bistrica koja je neto izmeu renesanse Toskane i renesanse Njemake, dok Schmidtova stroga palaa Akade- mije izraava duh te institucije s asocijacijom na talijansko podrijetlo akademija. Nije dakle jedino pitanje izbora stila nego je vaan i govor forme graevine koji najbolje izraava njenu namjenu i funkcioniranje prostora. Nai najbolji primjeri takve arhitekture su Krnjavijeva ideja kolskog foruma, palaa u Opatikoj 10, Muzej za umjetnost i obrt. Krnjavi se ugleda na arhitekturu Bea i Munchena 1870., to su gradovi koje dobro pozna i koji su u 19. st. doivjeli velike promjene. Krnjavi se protivi baroku i rokokou i naziva ih izopaenjem ukusa, a veu prednost daje gotici (Viollet Le Duc) nego renesansi (Semper). Unutranjost crkve po Krnjaviju treba biti polikromna i mistino zatamljena, a do kraja ivota je zastupao program jedinstva i istoe stila i u dekoraciji prostora. Najbolji primjer arenila interijera je kod nas akovaka katedrala. Krnjavijeva djelatnost u arhitekturi je usmjerena na strogi historici- zam. To je vrijeme kad postaje ministrom i u svom resoru je imao kolske i crkvene ustanove i u kra- tkom roku od nepunih pet godina je uspio sagraditi, pregraditi ili dograditi vie od 90 zavoda i 30 crka- va. Radove povjerava ve iskusnim graditeljima smatrajui da mi jo nemamo domae snage za te zadatke. Strossmayerova je inicijativa akovaka katedrala i palaa Akademije. Glavna odlika arhitekture je ugledanje na Be koji je ve preivio monumentalne izgradnje i dobio status velegrada. Krnjavi je cijenio Schmidta iji je uenik Bolle. Bollea je Krnjavi nastojao 41 dovesti u nau sredinu preporuujui ga u pismima sa Strossmayerom i Rakim, a i javno u lancima gdje hvali njegov rad. Sa Schmitom i Bolleom ulazi na na prostor gotika, talijanska i njemaka renesa- nsa bekog smjera te gola opeka kao graevni i dekorativni materijal. Prvi projekt Krnjavija i Bollea je obnova crkve u Mariji Bistrici. Meu vanija djela spadaju i preureenja pravoslavne katedrale Sv. Trojstva u Krievcima i pravoslavne crkve u Pakracu koje isto provodi Bolle. Sam Krnjavi se ne mijea previe u pitanje pregradnje katedrale u Zagrebu mada i sam primjeuje da su neki dijelovi trebali biti drugaije izvedeni. Vie je ukljuen u spor oko Bakaeve kule gdje se zalae za njezino ruenje. Njegov glavni projekt je nedvojbeno preureenje palae u Opatikoj 10. kolski forum U Zagrebu je, prema slinim projektima u Beu, Munchenu, Dresdenu, Krnjavi zamislio izgradnju velikog kolskog kompleksa koji bi nastao po uzoru na ideju foruma. On je predvidio izgra- dnju foruma sa skupinom zgrada koje bi inili arheoloki i prirodoslovni muzej, aula, glazbeni zavod, velika gombaona i kolska crkva u stilskoj formi visoke renesanse kao izrazom humanistike zapadne kulture. Projekt su izradili njemaki arhitekti LUDWIG i HULLSSNER, po kojima bi sve zgrade sti- lski inile harmoniku cjelinu, a kao skupine imale bi karakter rimskog foruma. Od

svega toga je izgra- ena samo dananja zgrada Muzeja Mimare koja sa rizalitnim proeljem ima uzor u Politehnikumu u Zurichu. Gimnazija na suaku Uz zagrebaki projekt isti arhitekti izrauju projekt velike gimnazije na Suaku koja se istie funkcionalnim rasporedom prostora i dekoracijom predvorja i stubita. Zgrada je dvokatna, naglaena plasticiteta to je postignuto isticanjem srednjeg i dvaju ugaonih rizalita, jakim razdjelnim vijencem i rustikom u prizemlju. Na drugom katu je sveana dvorana. Cijeli objekt je podignut na prostranoj terasi sa stubama to vode pred ulaz. Bogato opskrbljenom, funkcionalnom prostoru pripada prostrani vestibul i dekorativno stubite, a na irokim hodnicima trebali su stajati odljevi kiparskih djela. Nikola MAI Otoac 1852 Zagreb 1902. O djetinjstvu i ranom kolovanju govore mladenaki crtei koji se uvaju u Kabinetu gafike u Zagrebu. S bratom je u ranom djetinjstvu ostao bez roditelja stavljen je pod skrbnitvo roaka koji ga Upisuju na Trgovaku akademiju u Beu. U ljetnom semestru 1872. upisuje Likovnu akademiju u Beu, a u zimskom semestru iste godine prelazi u Mnchen.. Prvu godinu ui crtanje kod A. Wagnera, sauvani crtei pokazuju da ga je optereivala metodika ispraznog linearizma. na rubovima tih crtea ima mariginalnih biljeki poreta njegovih drugova , crtane za vrijeme obuke oroginalna ivost opservacije. Kod Seitza ui slikanje mali formati na kojima e naslikati svoja najbolja djela. 1874 5. posjetio je Liku. Iz tih godina sauvane su dvije male uljane slike Zemljana pe i Mala neakinja Milica, iako su to poetniki radovi slikani zemljanim tonom pokazuju ono najbolje Courbetovsko. 1874. godine privi put izlae u Zagrebu. 1877. odlazi kod Lindenschmidta prijatelj 42 Manetovog uitelja Cotoura Maiev najbolji uitelj. Najzreliji tonski radovi Mala djevojica sa eirom, rezultat su kolovanja kod njega. Tada ni sa nije bio svjestan da mu je snaa u tonu pa se povodi za modom onog vremena laki napuljski kolorizam Fortunya i drugih aranera praznog arenila. Zaveden polikromijom radi sliku Napuljski pastir i druge motive koji vuku u arenilo Fazan. Zagrebaka publika bila je naruitelj tih arenih angamana, a domaa i strana kritika ga je podravala. 1878. je u Parizu. Nije potraio Maneta ni impresioniste, ve je naao eklektika Bouguereaua. Na njega osvjeavajue djeluju dva putovanja Hrvatskom 1878. Posavinom i 1879. Likom i Hrvatski Primorjem. Pejzai tih krajeva svojom dominantnom bjelinom (oblaci i kamen) stiavaju polikromizam i vraaju ga na promatranje. Za izraz mu je dovoljno tek nekoliko zemljanih boja ili olovka i papir. Tako nastaje najdragocjeniji dio Maievog opusa male studije rijenih obala, travnjaka, oblaka, brvnara, sitnih figura ljudi i ivotinja u dubokom horizontu. To isto nastavlja na Capriu 1880. njegov notes pun je drai nagle crtake opservacije kakva se nalazi u biljenicama slikara od barbizonaca do Jongkinda. Pojedine skice i male formate izvodi i na velikom platnu uarica na Savi 1880 81. (Njegova najslavnija slika) u Mnchenu i druge Idila, Berba rua, etelice. U velikim formatima se gubi, umjesto ivog slikanja samo vjeto dekorira. 1884. vraa se u Zagreb i postaje nastavik crtanja na Obrtnoj koli, zatim uitelj risarske struke na Sveuilitu, a 1894. ravnatelj Strossmayerove galerije. U posljednjem razdoblju zbog slabijeg vida uglavnom ponavljaranije motive iz Posavine i Like. U Vijencu je 1902. objavio nekoliko lanaka o sikarstvu u kojima govori o neiscrpljenim motivima i arima doaih krajeva. Time je obiljeio ulogu svog slikarstva u hrvatskoj umjetnosti 19. st. U ranom razdoblju s lakoom primjenjuje tehniku tonskog izraza (STARA ZEMLJANA PE, 1874.), slika mrtve prirode, genre-prizore i portrete u tradiciji mnchenshe kole (PORTRET MLADE DJEVOJKE, 1881.). Trai poticaje kod slikara efektne rasvjete i polikromije. Nova nastojanja vidljiva su u slikamaNAPULJSKI PASTIR, Djevojke beru bundeve, U vrtu 1880. godine, nakon proputovanja Italijom i slikanja slika manjeg formata, sintezu svojih iskustava ostvaruje na slikama veih formata sa svijetlom paletom - GUARICA NA SAVI,

LJETNA IDILA - koje slika u mnchenskom atelijeru prema skicama iz Posavine. Ova mu djela donose priznanja i kritike i javnosti. Za povremenih boravaka u Lici i Posavini slika seljake (LIANIN), sjenike, dvorita, vrtove, savske krajolike svjeeg kolorita (MLINOVI NA SAVI, NA SAVSKOJ OBALI). Osobine neposrednog umjetnikog doivljaja imaju i njegovi crtei (POSAVSKI SAJAM), te mali pejzai s motivima iz Italije. Nakon zavretka kolovanja, od 1883. godine boravi u Mnchenu, a zatim trajno u zagrebu. Tek povremeno putuje u Italiju i Pariz. U zagrebakom atelijeru, oslabljena vida, ne slika puno - ULAZ U VRT PALAE VRANYZANY,ETVA. Profesor je crtanja, a od 1894. upravitelj Strossmayerove galerije. U "Vijencu" objavljuje lanke o slikarstvu. U ranijoj fazi njegova slikarstva prevladava tonski, a kasnije koloristiki izraz. Male slike pokazuju lirsko shvaanje, a vee, namijenjene slubenim izlobama, kombinaciju atelijerskog i pleneristi- kog naina. Preciznost tehnike izvedbe je na razini suvremenog europskog slikarstva. 43 Kako Gamulin kae, Maievo se slikarstvo moe nazvati "idilinim akademizmom". Mai dominira u Zagrebu do pojave V. Bukovca. On skice radi na licu mjesta, i ta djela ne pripadaju tonskom slikarstvu ni akademizmu, ve spontanom impresionizmu (ZATVORENA VRATA, SLIKAR U BARI,GRM U CVATU). U Beu upoznaje slobodnu pariku tehniku alla prima koju je ve koristio Manet, a na Maia djeluju i slikari panjolske kolonije u Rimu (M. Fortuny) koji rade i u Parizu. PLENERIZAM Zagrebaka kola Plenerizam u Hrvatskoj u pravom smislu rijei zapoinje tek s Vlahom Bukovcem koji po povratku postaje sredinja osoba, donosi zapadni duh, ivu akademsku polikromiju i plenerizam. Toliko djeluje na mlae da su nazvani zagrebaka arena kola. Najstarija slikarska kola u Hrvatskoj je ona osjeka, dok se zagrebaka javlja tek krajem 19. i poetkom 20. stoljea. Prije njenog pojavlji- vanja u Hrvatskoj djeluju razni umjetnici, no organizirani likovni ivot javlja se tek pojavom zagre- bake kole. Njeno formiranje odvija se u vrijeme Bukoveva boravka u Zagrebu (1893.-1900.). Slikama koje tada radi Bukovac nastoji stvoriti temelje prve Zagrebake kole HRVATSKI NARODNI PREPO-ROD na zastoru HNK-a predstavlja vrstu likovnog programa. Njegovo je tadanje slikarstvo obiljeeno svjeinom i spretnou postupku i bojama, te vedrom pigmentacijom. Mladi zagrebaki slikari ele preuzeti Bukovevu tehniku rascvjetanih boja i armantnog poteza kista. Celestin Medovi ima neto dublju i tamniju paletu, eso zapada u teatralnost, pejzai su mu svjeji u boji. Vinko Draganja nedostaje mu izrazitija individualnost. Ivan Tiov eklektik, ne prekorauje granicu solidnog akademizma, esto zapada u pretjeranu dekorativnost. Robert Auer izraziti je predstavnik sladunjavog i uljepanog portreta i dopadljiviha aktova. Oton Ivekovi slika paletom Bukoveva kruga, historijske scene, idealizirani realizam s oslonom na prirodu. Joso Buan seoski ivot, dominira crveno u arenilu. M. C. Crni stavlja teite na kontraste svjetla i sjene, vie grafiki, najpopularnije su mu jadranske mane u ulju. itd. (Lado 1904., Meduli 1908.?) Vlaho BUKOVAC Cavtat 1855 Prag 1922 Otac mu je bio porijeklom Talijan, a majka Hrvatica. Roen u Cavtatu. Ve u ranom djetinjstvu pokazuje sklonost za crtanje, ali mu zbog loih materijalnih prilika obitelj nije mogla priutiti kolovanje. S 11. odlazi sa stricem u Ameriku. Stric uskoro umire, a Bukovac proivljava teke etiri godine vraa kui. 1871. ukrcao se kao brodski kadet na jedrenjak Peti dubrovaki za Crigrad i Odesu. 1873. odlazi u Peruu gdje je radio kao crta slova u jednoj tvornici vagona, u slobodno vrijeme bavio se slikanjem. Naredne godine ide u San Francisco gdje radi kao konobar i slika portrete prema fotografi- jama. Nakon povratka u domovinu 1876. nalazi mecenu u dubrovakom pjesniku Medu Puciu koji mu sugerira mu da svoje prezime Fagioni slavenizira u Bukovac. Preporuuje ga Strossmayeru, a Bukovac mu alje svoju sliku Turkinja u Haremu na kojoj se prvi puta potpisao kao Bukovatz. S dobi- venom potporom i neto vlastite utede odlazi s Puciem u Pariz 1877. Na preporuku J. ermaka upi-

44 sao se u atelje A. Cabanela, predvodnika francuskog akademizma, na Ecole de Beaux Arts. Preuzi- ma stil uitelja i zahvaljujui nadarenosti brzo napreduje. Ve 1878. izlae na Salonu sliku Crnogorka na obrani vjerojatno potaknut uspjehom ermakovih crnogorskih motiva. 1882. postie velik uspjeh slikom Velika Iza po romanu A. Bouviera i odlazi na srpski dvor kao slikar. Bukovac je u Parizu od 1876. do 1893. godine, i u tom je periodu stalno prisutan na Salonu i iznimno hvaljen od kritike. Znatan ugled stjee modelacijom i izraajnou portreta. Razvija se u plenerizmu STUDIJE IZ FONTAINBLE-AUA, 1886; PEJZA S MONTMARTREA... 1883. u Crnoj Gori slika cijelu kneevsku obitelj, 1884 85. boravi u Zadru i Splitu gdje radi portrete, u Dalmaciji slika portrete tamnog kolorita i studije uz obalu mora MLADI GUSLA OBITELJI KATALINI koji najavljuju novi smjer u njegovom slikarstvu. 1888. odlazi u Englesku takoer kao portretist. Ve u ovim ranim djelima predstavlja se kao iznmno dobar crta. Crte mu je strog, akademski, fiksira objekt s velikom tonou. Portretima esto nedostaje psiholoka karakterizacija, trai potpunu slinost prema elji naruitelja. Meu ranim portre- tima ima izvanrednih umjetnikih ostvarenja; portret bankara Bollania, portret Giustine Tommaseo, portret pire Tocigla, studija Mladi gusla jedno od njegovih najboljih djela, raeno sa mnogo slobode, iskrenosti i neposrednosti. U toj fazi osim portreta radi i figuralne kompozicije, enske aktove, genre scene. Slika akademski, paleta mu je tamna, modelacija naglaena, a svjetlo spretno rasporee- no. Bitan inilac za naputanje tamne palete njegov je boravak u Engleskoj 1886. i 1888.??? godine, kada slika u prirodi LAURA LE DOUX. Za engleskog naruitelja naslikao je u pleneru i profanom aranmanu sliku ISUS PRIJATELJ MALENIH koja je izazvala senzaciju na Salonu. Oko 1886. u Parizu dolazi do sve vee afirmacije impresioista, veliki broj slikara preuzime neke njihove tekovine i prilagoava ih ukusu publike. Mjenja se Bukovev stil; potezi kista postaju sve meki, svjetliji tonovi oznaavaju prijelaz od tamne prema arenoj paleti. Ovoj fazi pripada Mlada patricijka 1891 na Salonu 1891., portreti izloeni u atriju Akademije u Zagrebu 1893. portret Ivke Vranyczani, G. Pongratza. MLADA PATRICIJKA, 1890. Portretirana u prirodi, zadovoljava potrebu za radom u plain-airu. Ova mu je slika osigurala uspjeh na Salonu. Slika pripada realistikoj koli jer je Bukoveva deforma-cije prvenstveno uvjetovana ukusom Salona. U pejzaima je sklon impresionizmu. I u Parizu nastavlja slikati u duhu plenerizma, svjetlom paletom i mekim potezima kista. ***Male plenere radi za sebe, a na Salonu se predstavlja akademizmima. Nakon to se 1886. vratio u Pariz, prodaje male sliice potpisane pseudonimom PAUL ANDREZ. Uz obeenja Krnjavog i Strossmayera vraa se u Hrvatsku, te dolazi u Zagreb 1893/4.? Njegovim dolaskom Zagrb postaje iv likovni centar. Vraaju se i iko, Medovi, Ivkovi, Frange i dr. Iste godine organizirana je Hrvatska narodna umjetnika izoba. U to vrijeme slika Gunduliev san (*** U Veneciji slikom Gunduliev san doivljava uspjeh, to je ujedno priznanje i zagrebakoj arenoj koli), Hrvatski preporod, Dubravku i dr. 1896. hrvatski umjetnici sudjeluju na milenijskoj izlobi u Budimpeti. Bukovevim zalaganjem hrvatski umjetnici osnivaju zaseban paviljon koji je potom prene- sen u Zagreb umjetniki paviljon. Paleta mu postaje jo svjetlija, potez mek i slobodan, a sjene oboje- ne i prozrane, rlika redovito u pleneru, primjenjuje samo neke formalne tekovine impresionizma, ali bit nikada nije usvojio. I dalje tei za uljepavnjem, crte mu je kao i u prvoj fazi, a teme i motivi u du45 hu su akademizma. Virtuozno je ovladao metierom i radi izvanrednom brzinom. Pejzae slika uglavom kao sporednu komponentu na figuralnim prikazima. Iz tog vremena su Ikar i Japanka raeni najblie impresionistikom nainu. Bukoveva svijtla paleta utjecala je na itav krug umjetnika tzv- arena zagrebaka kola. to se osobito oitovalo na izlobi Prvi hrvatski salon 1898. koju je priredilo novoosnovano Drutvo hrva- tskih umjetnika. Radom u pleneru presudno djeluje na

mladu generaciju zagrebakih slikara, zbog ega se njegovi odnosi sa Krnjavim zaotravaju. Nakon polemike u povodu izlobe Hrvatski salon 1898. godine, naputa Zagreb i povlai se u Cavtat (1898.-1902.) gdje eksperimentira s novim tehnikama i koloristikim izraajnim sredstvima. Uz svijetle portrete i pejzae intenzivnih boja, slika DANTE NA OBALI i RAJ u duhu secesije. Samostalnom izlobom u Beu 1903. godine postie veliki uspjeh i nakon toga postaje profesor na Akademiji u Pragu. 1905. U to vrijeme slika na nain blizak pointilizmu, ponekad primjenjuje umjetnu rasvjetu, paleta mu postaje jo arenija, a esto upotrebljava naranastu boju i modre sjene. Praki period (1903.-22.) period je u kojem se Bukovac povlai iz javnog ivota i bavi se pedagokim radom tek povremeno izlae, a u ovoj fazi barata poentilistikom manirom - u rafiniranoj skali boja trai vibrirajuu atmosferu lika i ambijenta u novim svjetlosno-koloristikim odnosima (RUI ASTI SAN, KLYTIA). Osim ovakvih aktova sa suptilnim nijansama ljudske puti, Bukovac radi i portrete (I. VOJNOVI), te figure u interijeru (U SJENI). Nakon odlaska nije prekinuo veze s domovinom, 1904. postaje dopisni lan Srpske akademije, 1908. izabran je za predsjednika drutva Meduli i Splitu, 1919. poasni je lan Jugoslavenske akademije. Uno je nove slaobode, probudio interes ire javnosti za slikarstvo i bio je jedan od najplodnijih hrvatskih slikara uope. Djela; Turkinja u haremu 1877., Crnogorka na obrani 1878., Velika Iza 1882., Autoportret 1882., Veduta s Montmartra, Poluakt mladia, Kraljica Natalija, Mladi gusla1884/5., Andromeda 1886., Mlada patricijka 1890., Gunduliev san 1890. tj Gunduli zamilj Osmana, Hrvatski preporod 1895., Ikar na Hridi i Japanka 1898., Dubravka, Zora umire u naruju dana... Menci Clement CRNI Bruck na Muri 1865 Zagreb 1930. slikar i grafiar Zavrio je vojnu kolu u Beu, naputa vojnu slubu i upisuje umjetniku akademiju u Beu, a potom kao stipendist hrvatske vlade dvije godine akademiju u Mnchenu Gysis. Jednu sezonu radi u kazalitu u Coburgu u Njemakoj kao slikar dekoracija. Imeovan je za uitelja crtanja na Obrtnoj koli u Zagrebu, ali to mjesto je napustio i poeo je samostalno slikati kao profesionalac. Poto se afirmirako kao slikar marina Hrv. primorje i Istra, Krnjavi ga alje kao stipendista na studij grafike u Be. na bekoj akademiji kod Ungera ui bakrorez i bakropis. 1900. vraa se u Zagreb gdje s ikoem otvara privatu slikarsku kolu koja je od 1907. pod upravom drave, a kasnije je postala Akademija likovnih umjetnosti na kojoj je Crni do kraja ivota profesor. lan JA od 1919., direktor Strossmayerove galerije 1920 28. za njegove uprave dobiva nov postav po suvremenim principima. Za vrijeme studija u Beu i Mnchenu slika u mirnim tonalitetima veinom figuralne prikaze Djevojica, Starac ljuti kukuruz, Akt propao prilikom poara crnieva ateljea. Djela po kojima je 46 nalblii realizmu mnchenskog kruga Courbet preko Leibla. Na studijskim putavanjima Primorjem i Istrom paleta mu postaje sve otvorenija, slika pleneristiki u smislu zagrebake kole. Fascinirju ga preljevi na morskoj povrini Bonaca, titranje atmosfere, igra svjetla i sjene Triptih, primorje, pogled na Velebit. U to unosi tekovine zagrebake arene kole. Uz F. Kovaevie njen glavni predstavnik u pejzanom slikarstvu. Marine mu postaju pojam u hrv. umj., postaje traen. Nakon I s.v.r. nastanjuje se u Novom Vinodolskom i slika okolicu. Koliko god te marine prelazile u hipreprodukciju, ima nekoliko ostvarenja koja nisu nadmaena. slikao je i pejzae iz okolice Zagreba vedute Samobora u snijegu nisu dosegli razinu marina. Izuzeci su tonski tretiran zgrebaki Glavni kolodvor 1929. i njegov posljednji rad Pogled na Savu kod Podsuseda slikan na dan njegove smrti.

Radio je i portrete V. Maurani, A. Bauer, D. Gorjanovi Kramberger itd, i nacrte za kazaline kostime. Slikarski rad je spona 19 i 20. st, ali znaajniji je njegov rad u grafici. Prvi je izraziti grafiar u hrv. umj. Izraava se vie valerski, a manje linearno. Dominira bakropis. U poetnoj fazi preteni su motivi koji zahtjevaju tamne tonove Osamljena, Posljednji svoga roda, Ave Maria, slijedi faza zagrebakih motiva Bakaeva kula, Jaleiev trg, Seljakinje na Dolcu, Splavnica, koje esto i kolorira. U posljednjoj fazi ploe postaju mutne a kontrasti svjetla i sjene prenaglaeni Ledenice. Najvii domet Medveja , Nedjelja prije podne u Lovranu, portreti V. Lunaeka F. Mixicha. Kao vrsan pedagog odgojio je niz drugih Krizman, enoa, Babi, Krulin... Radi ilustracije za srajevsku Nadu od 1895., za edicije V. Heck u Beu i Seemann u Leipzigu, za Njegoev Gorski vijenac 1904. Izrazit je crta, veliki broj skica i crtea sliui mu kao priprava za vee radove. a radi i plakate, scenografije i karikature suradnik u humoristinom listu "Satir" (1901.). izlae i u domovini i u inozemstvu, a 1931. godine organizirana je njegova retrospektivna izloba. Crni ima pionirsko znaenje u hrvatskoj umjetnosti jer prvi slika marine, te zapoinje razvoj moderne hrvatske grafike. U najranijoj fazi radi crtee, studije i portrete pod utjecajem realizma mnchenske kole - osjetljivost u promatranju ljudskog lica i tijela, tonsko modeliranje slike (DJEVOJICA, SLAVONAC RUNI KUKURUZ), a zatim dolazi pod utjecaj Zagrebake arene kole te mu paleta postaje otvorenija a namaz pastozniji (BONACA, S OTOKA RABA, UTIKA U CVATU). Potom, od naglaenog kolorizma prelazi na zagasitije boje u tonovima nanesenim tankim namazima kista ime postie dojam titranja zraka i nedogled daljine(ZALAZ SUNCA, IROKO, BURIN). Njegovo slikanje marina ponekad postaje rutinsko, ali postoji specifina razina kvalitete. Na putovanju radi ciklus sa PLITVIKIH JEZERA i ciklus sa VELEBITA. Pejzai i vedute iz Zagreba nemaju razinu marina, osim posljednje nedovrene slike POGLED NA SAVU KOD PODSUSEDA. Posljednjih godina ivota opet slika portrete - V. MAURANI , FRANE BULI Crni je ipak najvaniji na podruju grafike jer je prvi kolovani grafiar koji je postigao profesionalnost europske razine. U najranijim radovima oiti su utjecaju njegova uitelja Ungera, no kasnije on graviranjem bakropisa stvara tonska rjeenja koja eli dostii i u slikarstvu. Radi realistine portrete, vrstim i odmjerenim potezom, a realizam zadrava i u nekim kompozicijama NEDJELJNO JUTRO U LOVRANU (koristi pomalo tvrd crte da bi sugerirao atmosferu). Ovo je njegovo najbolje ostvarenje u grafici. 47 Radi i kolorirane bakropise iz Starog Zagreba, realistiki pristupajui motivima - obrisi gube vrstou, te su rijeeni slikarski i bojom (KAPTOL, JELAIEV TRG, DOLAC). Posljednji njegov ciklus je Primorski krajolik (VRBNIK, GRIANE, OGULINSKA CESTA) Ferdo Kovaevi Zagreb 1870 - 1927 Nakon zavrene Obrtne kole u Zagrebu, odlazi u Be u kolu za umjetniki obrt. Po povratku sudjeluje u osnivanju Drutva hrvatskih umjetnika 1897. i prvog Hrvatskog salona.prof. je na obrtnoj koli, a od 1913. na Umjetnikoj akademiji u Zg. Uz Crnia je prvi izraziti pejzaist u krugu oko Bukovca. Uz malobrojne mrtve prirode i figure Slijepac, Fratar, naslikao je velik broj pejzaa iz okoice Zagreba osobito sa Save. Na osnovi promatranja u pejza unosi lirske intonacije. U duhu uljepanog realizma Vrbe, Suton, Savska obala, Na Savskom rukavu, Zimsko sunce, Zima na Savi, Sava u predveerje, Vrbe u zimi, Na Savskoj obali, Proljetne vode. Nakon prvih djela slikanih smeim tonovima i melankolino intoniranima, kolorit mu postaje svjetliji, a pod Bukovevim utjecajem i aren. U svom plenerizmu spontano se pribliio tehnici impresionista. Po narudbi je izveo nekoliko radova koji ne dostiu kvalitetu jednostavnih pejzaa. To vrijedi i za djela u kojima se eli prilagoditi ukusu publike vie varijanti Ruinjaka. Oslikao je strop loggie u zgradi Odjela za bogotovlje i nastavu, sudjeluje u slikanju ornamentalnih detalja Bukovavog zastora

za HNK. Samostalno izlae 1917. i 1923., sudjeluje na brojnim izlobama Drutva umjetnosti. ( Mato ) Celestin MEDOVI Kuna, Peljeac 1857 Sarajevo 1920. Kao devetnaestogodinji djeak dolazi pod okrilje franjevaca u tamonjem samostanu Gospe od Loreta (Delorita). Franjevci su ga godinu dana poduavali i pripremali za prijemni ispit za dubrovaku franjevaku gimnaziju. To je bio jedini nain da se ovaj talentirani mladi probije u ivotu, tj. da se spasi od inae zagarantirane sudbine pomorca ili teaka. Medovi 1866. godine uspijeva upisati gimnaziju u Dubrovniku i 1874. godine se zareuje uze- vi redovniko ime Celestin. I u gimnaziji nastavlja slikati. Kao nadareni samouki slikar koji nema nikoga da ga podui najelementarnijim osnovama, slui se najrazliitijim predlocima koje kopira, vjebajui i usavravajui svoj talent. 1879. godina prekretnica je u njegovu ivotu. Te je godine Medovi zavrio teologiju, a navo- dno je tada poeo i slikati u ulju. Iste te godine samostan Male brae posjeuje General franjevakog reda iz Rima i primjeuje slikarev talent, te mu obeava kolovanje u Rimu. Prije odlaska u Italiju Medovi je dobio narudbe i za nekoliko oltarnih pala ija izvedba zau- uje jer ne zaostaju mnogo za palama drugorazrednih stranih putujuih slikara koje nalazimo u naim crkvama. To su pale MADONA SA SV. NIKOLOM I SV. SPIRIDONOM za Deloritu, SV. OBITELJ za crkvu u Slanom i UZAAE MARIJINO za crkvu u Prodvorju u Konavlima. Ove pale predstavljaju prilino siguran i slobodan pristup platnu velikih dimenzija i donekle svladanu tehniku slikanja. Iako u njima ima nesigurnosti u crteu, te loe shvaene perspektive i nekorektnih skraenja, one svjedoe o darovi- tosti samoukog mladog slikara. 48 ITALIJA 1880 1886. - zabranjeno mu je pohaanje dravne Akademije u kojoj se radilo po modelima i to je bio stalni kamen spoticanja izmeu Medovia i Generala reda. Medoviu je bilo dosta rada po predloku, a General je smatrao da je neprimjereno da jedan franjevac slika po ivim, tj. golim modelima. Nadalje, Medovi je strogo vjerovao u etablirano akademsko slikarstvo, ne shvaajui da u tom trenutku Akademije u itavoj Europi proivljavaju dekadensu. ***Pet i pol godina koliko je boravio u Italiji Medovi provodi traei pravog uitelja, svjestan svojih propusta i nedostataka. Boravi u Rimu i u mjestima sjeverne Italije. Kopirao je i restaurirao, radio u ulju i fresko tehnici, modelirao i poeo uiti tehniku bakroreza. Kad mu je najbolje krenulo trebao je napustiti Rim. Na samom poetku njegova studija, umjesto na Akademiju, General Medovia alje u atelijer Lodovica Seitza, nazarenskog epigona, sina Aleksandra Maximiliana Seitza. I otac i sin su bili jako potovani u tadanjim rimskim crkvenim krugovima. Ostali Nazarenci su se u to doba ve bili vratili u Njemaku i vie manje zaboravili nazarenske principe. Stoga je i sam Aleksandro Maximilian ve bio kasni epigon. Teko je rei koliki je bio utjecaj Seitza na mladog Medovia. Kod njega je najvjerojatnije ipak stekao osnove slikarskog zanata, a moda svladao i neke elemente tehnike fresko slikanja. Uz Seitzov je atelijer Medovi bio vezan svega dvije godine, i to nerado i na prekide. Kad je tek stigao u Rim otac i sin Seitz su radili u akovu - oslikavali su katedralu za Strossma- yera. ekajui da uitelj otpone s nastavom, Medovi je poeo pohaati atelijer Francesca Grandija. Kasnije je paralelno pohaao oba atelijera. Utjecaj Francesca Grandija moe se prepoznati na nekim Medovievim ranim portretima i kompozicijama, kao i na njegovom najuspjenijem djelu - HODIA MIHI CRAS TIBI (ZA SPROVODOM). To je djelo izloio 1882. godine na Meunarodnoj izlobi u Rimu i pobralo je pozitivne kritike. Djelo je izgubljeno, ali ga poznajemo po bakropisu koji je umjetnik sam kasnije izradio. Bakropis prikazuje one iste dobro ukomponirane polufigure dvojice starih fratara to mehaniki koraaju za lijesom s oronulim fizionomijama i apatinim izrazom lica. Trea linost koja je u Italiji utjecala na Medovia bio je prof. Ciseri u ijoj je koli u Firenci proveo devet mjeseci. Ciseri je u svoje vrijeme bio cijenjen kao portretist i

slikar religioznih i histo- rijskih tema. Bio je profesor na Akademiji, a u svojoj privatnoj koli je primjenjivao nastavni plan propisan na akademiji - akt, kostim i glava. Medovi je bio jako zadovoljan jer je napokon imao priliku raditi po ivom modelu. Meutim, budui da je bio nauen raditi samo po predloku svladavanje volu- mena i skraenja predstavljalo mu je problem. Nakon devet mjeseci shvaa da je stigao do razine od koje kod Ciserija vie ne moe napredovati, pa naputa njegovu kolu. Postojali su jo neki nedostaci koje je trebao svladati. Stoga kod kipara Bartollinija u Faenzi pokuava uiti modeliranje. injenica da ni Grandi ni Ciseri nisu bili jake linosti i da on definitivno nije prihvatio stil ni jednog ni drugog - ve od svakog samo poneto - uzrok je neujednaenosti u Medovievom slikarskom izrazu. Neka su mu djela slaba, ukoena, nedoreena, dok je u drugima nevjerojatnom sigurnou postigao neoekivani domet. I sam je bio svjestan svojih nedostataka i propusta te je jako nezadovoljan traio od Generala da ga vrati u Rim da moe dovriti studij. 49 General ga vraa u Rim gdje Medovi sam radi i usavrava se. Kad mu je najbolje krenulo morao se vratiti kui. Vratio se u uvjerenju da je potreban Provinciji, no pravi razlog njegova premje- taja bile su pritube redovnika na njegovo ponaanje. Iz talijanskog razdoblja se sauvalo najvie portreta. Neki od njih, kao PORTRET PAPE LEONA XIII i PORTRET LUCA WADDINGA, raeni su po predlocima. Na njima se vidi da je Medovi usavrio zanat - modelacija lika je plastinija, naglaeni su odnosi svjetla i sjene, bolja je psiholoka karakteri- zacija, a rukovanje bojom i kistom je daleko vjetije. Sauvalo se i nekoliko portreta to ih je radio po modelima. Jedan od njih je PORTRET VINKA DRAGANJE, takoer slikara-redovnika s kojim se Medovi poznavao jo u Dubrovniku. Oita je usredotoenost na predoavanje fizike prepoznatljivosti lika. Manjkavost u modelaciji i ukoeno dra- nje dokaz su da njegova ruka jo ne moe pratiti naum. Meutim, ve ovdje u ivu i napetu izrazu lica prepoznajemo nagovjetaj antologijskih, psiholoki razraenih portreta koji e uslijediti kasnije. Lice je zbroj prilino vjeto povezanih detalja, no oi se istiu kao izraajno arite slike. Koncentracija na detalj i smisao za materinost jedna je od konstanti umjetnikova stvaralatva, a nalazimo ih ve na ovom djelu. Iz talijanskog razdoblja sauvala se jedna MRTVA PRIRODA brino araniranih predmeta, izve-dena veoma precizno, slikarski korektno, u duhu talijanskog narativnog realizma. to se tie slika s religioznom tematikom, Medovi u ovom periodu naslikao nekoliko pala za Dalmaciju (za crkve u Tkonu na Pamanu te u Pridvorju). Medovia u ovo vrijeme privlai vjetina slikanja raznolikog materijala, rado prati igru svjetla na njemu, voli barun i svjetlucavu svilu, proziran veo, meko modelirane nabore enske odjee. Stoga su neke njegove Madone i svetice odjevene u raskone barokne svjetovne kostime. Zanimljivu skupinu talijanskih radova predstavljaju oni izvedeni u fresko tehnici za franjevake crkve u Fucecchiju i Ceseni. Na alost, tehnika priprema je bila loa pa su freske na fasadi crkve u Fucecchiju propale. DUBROVNIK 1886 1888. Medoviev umjetniki razvoj u Italiji ostao je posve nedefiniran. Po povratku u Dubrovnik imao je neto vie tehnikog iskustva, obogaenu paletu, senzibilniji izbor boja, meutim, nije svladao perspe- ktivu i skraenja. SV. FRANJO Dubrovani su bili oduevljeni ovom slikom naslikanom za crkvu matinog samostana. Glavu sveca naslikao je po uspjelom liku sv. Franje Asikog iz Firence, a tijelo po fotografiji na kojoj pozira on sam. Moe se uoiti sigurnost modeliranja figure punog plasticiteta, svladan osjeaj prostora, supti- lna gradacija svjetla, sjene i polusjene, dobro izveden pejza i precizna izvedba niza detalja. Neki od njih, kao aneli u prednjem planu nisu ipak posve korektno izvedeni. U ovom razdoblju njegov opus ne karakteriziraju toliko religiozne slike koliko portreti. Svi oni imaju nekih zajednikih karakteristika. Veina mnogo govore o prostoru u koji je figura smjetena - vide se fragmenti namjetaja, pogotovo visokih naslonjaa, uz lik ima akcesorija; skala boja je iroka, tehnika je glatkog stopljenog namaza. Umjetnik se vie zadrava na okolini, a ne zalazi toliko u bit lika.

50 Karakteristine su za njega velike markantne oi i puni, pomalo naduti obrazi, ispod kojih se ne osjea anatomska modelacija lica. PORTRET IKE BIZZARO Ika sjedi u visokom, detaljno opisanom naslonjau. Uz karakteristian nain modeliranja lica ovdje Medovi dokazuje da zna naslikati razlike meu materijalima, da ima osjeaj za diskretne odnose boja - haljina bijela poput bjelokosti u crvenom naslonjau ispred smee pozadine, a ukrasi i svileni al svojim crno-zeleno-crvenim, odnosno utosmeim prugama, upotpunjuju ovaj koloristiki trozvuk. U pozi modela ima jednostavne elegancije koja podsjea na neke ranije likove svetica u profanim kosti- mima. PORTRET GE KAZNAI, 1888. Na ovom se portretu nee ponoviti snaga dosegnuta na Draganjinom portretu, no modelacija je vjetija. Stopljenim namazom i finim gradacijama ruiastog i sivog tona ostvaren je elastiniji inka- rnat, dok su volumeni lica meke i kompaktnije povezani. Iako je vidljiv slikarski napredak, oit je i problem crtea to kao posljedicu ima disproporciju figure i tektoniku neuvjerljivost kompozicije. Skraenje njene desne ruke je nesigurno i loe izvedeno. Ovom se razdoblju atribuiraju i dva mala pejzaa - Staro kunovsko groblje i Delorita. DELORITA Nastala je u priblino isto vrijeme kao i portret ge Kaznai i jedan je od prvih sauvanih Medovievih pejzaa. Unutar uobiajene kompozicijske sheme umjetnik nastoji dosei nenametljivu uravnoteenost. Komprimirani detalji i ustri, isprekidani potezi tee utisku nastanka u jednom dahu, no shematski raspored elemenata kompozicije (npr. pomno rasporeeni empresi) svjedoi da umjetnik propituje metierske i koloristike izraajne mogunosti, zadravajui atelijerski koncept predoavanja. MNCHEN 1888 1893. Unato pohvalama i narudbama Medovi i dalje insistira na nastavku kolovanja u Italiji. Tek nakon dubrovakog susreta sa bekim slikarom Emilom Jakobom Schindlerom poinje razmiljati o odlasku u Mnchen. 1888. godine tamo i odlazi i upisuje Akademiju. U to vrijeme mnchenskom Akademijom dominira dekorativno historijsko slikarstvo koje prelazi u teatralnu maniru. Meutim, realizam Wilhelma Leibla, na koje je utjecalo Courbetovo slikarstvo, s vremenom e prodrijeti u tu tradicionalistiku instituciju i odraziti se na Medovievo slikarstvo. U trenu odlaska u Mnchen Medovi je iza sebe imao ve gotovo 10 godina slikarskog staa, priznanja i znatan ugled, a sa svojih 31 godinu nije poznavao ni jezik. Ta spremnost na novi poetak govori nam mnogo o Medovievoj skromnosti i smionosti. Kod Gabriela Hackla usavrio je crte, a kod Ludwiga Lfftza slikarsko umijee. Medovi oigledno nije htio dopustiti da mu se u Mnchenu dogode propusti iz talijanskog kolovanja, pa nasta- vlja studij u Komponierklasse Aleksandra Wagnera. Naime, nastojao je disciplinirano i sustavno ovladati slikom. Ranoj fazi kolovanja u Mnchenu mogu se pripisati neki, ne tako znaajni, tipini kolski radovi. 1890. godine oituje se znaajan skok u kvaliteti. Te godine biskupu Strossmayeru poklanja sliku SV. BONAVENTURA na kojoj se vidi poboljanje njegove slikarske kvalitete. Na tamnom platnu s konturama koje su dijelom nestale u polumranoj atmosferi svjetlost istie produhovljeno lice sveca. 51 Zadrava se na nizu zanatski efektno slikanih predmeta koje je dotakla svjetlost pred likom u prvom planu. Brojne su njegove studije iz ovog perioda kojima je najvea vrijednost psiholoka karakteri- zacija lika. Meu njima se istiu PORTRET STARCA i PORTRET STARICE. PORTRET STARICE Ni danas se ne za koga ovaj portret prikazuje. Mora da ga se jako dojmio model jer Medovi stvara najbolje portrete kad portretira blisku ili dragu osobu. Naborano lice obasjano svjetlou izlazi iz mukle, maslinasto-zelene pozadine. Oigledno je da Medovi vrsno vlada metierom pa se moe usre- dotoiti na unutranji ivot lika. Evidentirajui stariinu sjetu i umor, on u isto vrijeme unosi i vlastitu suut i potovanje prema minulom ivotu. Posljednje tri godine kolovanja posvetio je BAKANALU, historijskoj kompoziciji na temu masa- kra krana u rimsko doba. Od sedam poznatih studija Galerija

umjetnina u Splitu posjeduje prvu umje- tnikovu slikovnu zamisao iz 1890. godine, po kojoj je nastala konana realizacija obogaena detaljima i nekim novim likovima. Djelo je definitivno impresivnije od skice, no nedostaje mu slikarska nesputa- nost skice. Nakon skice uslijedile su dugotrajne pripreme i studije - figure e postaviti u neprirodan stav (kao ruka ene u prvom planu), dodat e nova lica (pijani bakant uz rtvenik, skupina senatora u desnom dijelu, umnoena svjetina slijeva), javit e se novi detalji (areni stup od mramora s kipom boice Nike, obavijen girlandom rua), iscizelirat e detalje (komplicirani motiv poda od mozaika). Konano djelo izvodi kao solidnu radnju u duhu dobre tehnike tradicije mnchenske kole. U tom duhu ostaje i kolorit - ne u pretamnom, ali u karakteristinom neutralnom sivkastom tonu. Na skici je skala boja takoer suzdrana, ali dosta svjetlija. Arhitektura antike palae u kojoj se dogaa masakr predstavlja okvir i osnovni ritam kompo- zicije. Umjetnik s lakoom osvaja prostor vjetim koritenjem geometrijske perspektive i smiljenim rasporedom likova uokolo praznog sredita scene, ostvarujui dinaminu ravnoteu aktera, radnje i arhitekture. Kroz teatarsku koncepciju uprizorenja, s publikom koja aktivno participira, Medovi se poigrava zbiljom i prividom, naturalnim i isceniranim. U Bakanalu se sjedinjuju invencija i znanje naeg umjetnika i donose mu mnchensko i pariko odlije. Medovi ovim djelom osvaja ugledne kriti- are poput Corneliusa Gurlitta i izaziva divljenje na izlobama diljem Europe. BAKANAL oznaava i zavretak njegova kolovanja, te se umjetnik nakon jo jednog ostvarenja - dvije oltarne pale za samostansku crkvu St. Anna am Lehel vraa u domovinu. DUBROVNIK - KUNA 1893 - 1894. Nakon zavretka kolovanja Medovi jo nije zadovoljio svoje ambicije - eli otii na studij u Be i Pariz. Situacija u Dubrovniku nije bila za njega povoljna. Novi General reda i sami franjevci gube razumijevanje za Medovia, pa on 1894. godine trai sekularizaciju. Zbog umjetnosti naputa Red. U ovom je periodu naslikao dosta portreta, etiri velike oltarne pale i nekoliko zanimljivih malih pejzaa.Portrete ove faze dijelimo na dvije skupine reprezentativne i intimne. U skupinu reprezentativnih portreta spadaju PORTRETI LANOVA OBITELJI IMUNKOVI I BRAENOVI. To su solidni reali-stiki radovi, glatke gotovo lazurne tehnike. Na njima umjetnik korektno prikazuje ono to se od njega i 52 trailo - vjernu reprodukciju lika, odijela i okolnih predmeta. Obvezni rekvizit na ovim portretima je tap u fino modeliranoj ruci, kao to su mu to u ranijoj fazi bili naslonjai. U skupinu intimnih portreta spadaju PORTRETI MAJKE, STAROG POMORCA i O.LUIGIJA UCCELLI-NIJA kod kojih umjetnik u elji da to bolje okarakterizira lik odbacuje sve suvine detalje i zaustavlja se jedino na psiholoki temeljito prostudiranoj ekspresiji lica. Prisniji s modelom, on ovdje nije samo objektivni promatra, ve subjektivno sudjeluje, pa ak i detalje lica podreuje zadivljujuoj izraajnoj snazi. Lazurni namaz zamjenjuje tonski razraenim slojevitim impastom s vidljivim nanosom boja i uoljivim potezom kista. Ovdje je i izraajno i likovno snaniji, pa ovi portreti predstavljaju vrhunac njegova portretnog stvaralatva. Nakon Mnchena izvedba oltarnih pala takoer se mijenja. Medovi odbacuje sve nepotrebne detalje koji govore o ambijentu. Palom dominiraju veliki monumentalni likovi svetaca, to ispunjavaju gotovo cijelu povrinu slike. Primjeri su djela SV. IVAN I IMUN, SV. PETAR I PAVAO, SV. VLAHO Ovom periodu pripisuje se i nekoliko pejzaa tamnog kolorita, koji u sebi nose dozu romantike. ZAGREB 1895 1907. 1895. godine slikar se nastanjuje u Zagrebu gdje, uz krae ili due boravke u zaviaju, boravi sve do 1907. godine. Toj su odluci prethodili pozivi Franje Rakog, te narudbe J. J. Strossmayera i Izidora Krnjavog. Isti ovi uglednici povukli su 1893. godine Vlaha Bukovca iz Pariza. Naime, oni su htjeli od Zagreba stvoriti umjetniko i kulturno sredite. Medovi je u tom trenu druga najjaa umjetnika linost, no potpuno oprean otvorenom i dru- tveno angairanom Bukovcu. Krnjavi je smatrao da e se

Medovi i Bukovac meusobno nadopunja- vati i jedan na drugog utjecati, no Medovi je se od samog poetka prikljuuje Bukovevu umjetni- kom krugu. Bukovev plenerizam i slikanje alla prima, divizionistika tehnika uz koritenje otvorene, koloristiki bogate skale boja, znaili su drugaiju likovnu kvalitetu. Njom je Medovi oduevljen od trena kad je Bukovca upoznao. Ne odrie se prvotnog iskustva, on pokuava usvojiti, a kasnije i primje- njivati Bukovev stil. Istovremeno, na Medovieva platna prodire i aktualna simbolistika vizija, pa njegovu umje- tnost tijekom zagrebakog razdoblja obiljeava stilski pluralizam. Izmjenjivati e se ili simultano pre- klapati realizmi sa simbolizmom, akademska gradnja sa pleneristikim i impresijskim hvatanjem moti- va. Osim toga, Medovi kombinira razliite strategije oblikovanja u predoavanju odreene teme, to nam govori o uzrono-posljedinoj vezi ikonografije i likovne forme. Bukovac i Medovi zajedno izlau na meunarodnim izlobama u Budimpeti 1896. i Kope- nhagenu 1897. godine. Bitnije od osobnog uspjeha je to to je Medovi doprinio afirmaciji nacionalne suvremene umjetnosti, jer je Europa sada, po prvi put, zamijetila postojanje hrvatske umjetnosti. Meutim, zajednitvo zagrebake arene kole nije se dugo odralo zbog sukoba interesa i individua- lnih osebujnosti. Najpresudniji je moment bilo razilaenje Krnjavog i Bukovca. Prvi oko sebe u Drutvu umjetnosti okuplja stare, a Bukovac u Drutvu hrvatskih umjetnika mlade. Medovi se nije snala- zio. Godinu dana nakon osnutka, 1898. on naputa Bukovevo drutvo, iz nama nepoznatih razloga. Istodobno podupire pamflet muzikologa Franje Kuhaa Anarkija u hrvatskoj knjievnosti i umjetnosti 53 kojem je kumovao Krnjavi, a koji je govorio protiv naprednih strujanja u umjetnosti. ini se da su ga na ovakvo odstupanje od vlastitih stavova nagnale nesuglasice sa kolegama, ali i strah od gubitka naru- dbi. Medovi nije sudjelovao na Hrvatskom salonu 1898. godine. Bukovac je krajem godine napu- stio Zagreb, okrivljujui Krnjavog za sve probleme. Zanimljivo je da je i Medovi desetljee kasnije, kad je morao otii iz Zagreba, za sve okrivljavao istu osobu. Historijsko slikarstvo Najreprezentativniji i najpoznatiji Medovievi radovi iz ovog perioda vezani su uz opremu zlatne dvorane u palai vladina Odjela za bogotovlje i nastavu. Zahvaljujui inicijatoru ureenja pala- e Izidoru Krnjavom u ukraavanju je sudjelovala onodobna umjetnika elita: Vlaho Bukovac, Bela iko-Sesija, Robert Frange-Mihanovi, Oton Ivekovi, Ferdo Kovaevi, Ivan Tiov te Celestin Medovi. Od ukupno sedam historijskih kompozicija etiri su djelo Celestina Medovia. Na formatu veliine 300 x 220 cm naslikao je Splitski sabor 1897., dolazak Hrvata 1903., Krunjenje Ladislava Napuljskog 1905., te Zaruke kralja Zvonimira 1907. Medovi je na ovim djelima dokazao da je vrstan majstor koji dobro razrauje temu, vlada kompozicijom, vjeto individualizira likove i uiva u predoavanju materije. Zadane teme i dimenzije pomalo su sputavale umjetnikovu kreativnu slobodu, no i u takvim je uvjetima Medovi uspio ostvariti vrhunska djela. Sigurna zamisao i vrsta okosnica jo se bolje vide na skicama koje nisu optereene naknadnim intervencijama kroz koje prolazi konano djelo. Ipak, moramo spomenuti i neke negativne momente - nenaviknut da radi brzo, Medovi pone- kad zanemaruje pojedine detalje, koji su bili idejno od drugorazredne vanosti (npr. likove u pozadini koji mu poput tafae ispunjavaju prazan prostor), da bi onda otiao u drugu krajnost i pedantno se zadrao na dekorativnim elementima. Ipak, kompozicija je uvijek dobro smiljena, glavni likovi temeljito prostudirani i korektno izvedeni, a na svakoj slici redovito nas iznenadi ponekim detaljem koji sam bira i u njemu sublimira vrhunski domet svog likovnog izraza. SRIJEMSKI MUENICI, 1895. Teko je o ovoj slici dati definitivan sud jer je izgubljena, a i njena skica je nestala. Prikazivala je srijemske muenike koji se pred rimskih sucem odbijaju pokloniti Eskulapovu kipu. Na slici uoa- vamo horror vacui i uobiajeni proces nagomilavanja pojedinosti u toku izvedbe slike. Unato tende- nciji

ka novom pleneristikom izrazu i slobodnijoj tehnikoj obradi platna, neki su likovi, posebice oni u prednjem planu, dotjerani na akademski nain. to se kolorita tie, moemo samo vjerovati Krnjavijevoj opasci da je slika poput "buketa arenog cvijea". SPLITSKI SABOR, 1897. Dok je na Srijemskim muenicima sa malo uspjeha pokuao slijediti Bukovev faprestizam, na ovom se djelu Medovi vraa starom sistemu rada, ali ne i staroj maniri - temeljito prouava i priprema studije, portrete, figure, pa ak i interijer sv. Duje u kojem se sabor odvija. Skica za kompoziciju nije poznata, ali se sauvalo jako mnogo studija. Sve su studije raene u slojevitim uoljivim namazima, redovito u odnosu crveno-bijelo-zlatne boje, s pokojim akcentom tirkiza ili detaljem priguena ruia- stog tona. Osvijetljeni dijelovi naglaeni su pojaanim impastom, a skice u opem dojmu djeluju dosta svijetlo, premda ima gama nije posve otvorena. Na studiji Grgura Ninskog razraen je lik biskupa u 54 oratorskoj pozi, gotovo identian onome u finalnoj izvedbi. Tada vjeto artikulira i desnu aku zanemarenu na studiji, ali ne uspijeva jednakim intenzitetom ostvariti iluziju plemenitih materijala ornata. Izrazito svijetla pozadina studije svjedoi o Bukovevu utjecaju. to se kompozicije tie, ovdje se Medovi jo pridrava stare kompozicijske sheme, ispunjava- jui prvi plan slikarski solidno razvijenim figurama koje komponira u obliku trokuta, dok se radnja odvija u pozadini. Inae radnju smjeta u srednji plan, no ovdje likove grupira na periferiji praznog sredinjeg kruga, kako bi jae istakao dvije stojee figure. Splitski sabor prva je Medovieva slika postavljena u dvorani. Obiluje dobrim portretima znala- ki oblikovanih tipova, ali sve ih produhovljenou, izraajnim karakterom i virtuoznom obradom crkvenog ruha nadvisuju dva sveenika iz prednjeg plana. Crna figura papinog legata konfrontirana liku u svijetlom ornatu sretno je koloristiko smirenje u opoj toploj intonaciji slike. Isto tako, svjetlost to prosijava kroz crveni zastor koloristikim efektom ublaava smee-sivu intonaciju crkvenog pro- stora upravo na mjestu gdje sivilo prevladava. Neki ideju tog koloristikog rjeenja pripisuju Bukovcu. U totalu, bogata skala toplih tonaliteta smeih i crvenkastih boja, uz sivilo, ostala je priguena. DOLAZAK HRVATA, 1903. Slika i skica su identine, Medovi je ovdje tehniki posve siguran i ne odustaje od manire brzog pokreta. Meutim, dugo se kolebao u koloristikom rjeenju, tj. u osnovnoj koncepciji - da li da susret Hrvata s morem prikae u trenutku sumraka ili danjeg svjetla. Prve dvije skice raene su po prvoj, a posljednja po drugoj ideji. Slika je izvedena po ovoj posljednjoj skici. Od svih historijskih slika ova se istie izrazitom dinamikom i najmanje je podlona dekorativnosti. Iako nije izbjegao patetici nekih likova, i po kompoziciji i po likovnoj interpretaciji ova je slika veoma dobro uspjela. Daleko je neposrednija i ivlja nego to je to bilo uobiajeno u tadanjim historijskih kompozicijama. Slikom povlai dijagonalu iz gornjeg lijevog ugla, lijevi prostor puni likovima, a u desnom dominantu daje koloristiki naglaenom nebu, gdje odnosima boja stvara drama- tsku atmosferu. Opet figure u prednjem planu komponira u trokut. itava je slika presvuena zelenkastosivim hladnim tonom - likovi su smei ili sivi kako bi se postigao jai kontrast sa ugoajem boja neba u odnosu ute i naranaste boje. Meutim, te se iste boje javljaju samo uz horizont i reflektiraju u srebrnoj povrini mora. Ostatak neba prevlai sivilom, koje se kondenzira u velikom oblaku u sredini. Linije su postale slobodnije, obrisi mekaniji, duktus kojim sumarno gradi brz i neposredan. Slika je oduevila javnost, no neki kritiari su Medoviu zamjerali to je Hrvate prikazao kao "hordu barbara". KRUNJENJE LADISLAVA NAPULJSKOG, 1905. Na ovom djelu Medovi primjenjuje novi tehniki pristup - javlja se kontrast izmeu preteno polumasnog plonog namaza boje i jaih impasta koji se javljaju jedino na detaljima koje je dotakla svjetlost. Nova je bila i koloristika gama, nova i kompozicijska shema. Scensko zbivanje je priblieno, likovi su krupniji, skupine ljudi su smjetene lateralno uz

rubove, a u sredini je perspektivni prodor u dubinu interijera. Arhitektura je ovdje bolje podreena likovima nego ona na Splitskom saboru. I ovdje su likovi u drugom planu zanemareni, no javljaju se i izvanredni portreti. Posebno je kvalitetan autoportret umjetnika u liku sveenika. No, sve je to od sekundarne vanosti - pa ak i tema (krunidba Auvinca koji e Dalmaciju prodati Mleanima za 100 000 dukata). 55 U sreditu panje umjetnika, i gledatelja, lik je kraljeve sestre koja je idejno sredite slike i njena najvea vrijednost. Ovaj je lik jedno od najboljih Medovievih ostvarenja i s tehnike i s kolori- stike strane. Dinamika itave slike je na lijevoj strani i Medovi smiljeno liku sestre ne postavlja nikakvu protuteu u desnom dijelu slike. Decentrirana ulijevo, obasjana svjetlom, ena u bijelom leerno sjedi u naslonjau. Pastoznim nanosima on toj bjelini daje bogatu izraajnost - gradi meke nabore odjee, krzno, ukrase, svijetlu put ene, a fluidno razvedenim svjetlom postie mekou lika i svjetlucanje svile. Svijetlom inkarnatu suprotstavlja topli ton njene crvene kose, koja pravu koloristiku vrijednost dobiva tek konfrontacijom sa zelenom odjeom paa koji stoji iza nje. Registar boja najbogatiji je na ovoj slici i tu se Medovi najvie pribliava Bukovevoj paleti. Ipak, u desnom dijelu slike ulazi u presmione, ak disonantne odnose. ZARUKE KRALJA ZVONIMIRA, 1907. Sama tematika slike uvjetovala je veliku razinu dekorativnosti - zaruke Zvonimira sa Lepom, sestrom ugarskog kralja Ladislava sveani je i u bizantskom smislu raskoan ceremonijal 11. st. Dekorativnost je ipak dobro smiljena, a kompozicija dostojanstveno mirna, a opet teatralna. Vertikalama i mirnoom protagonista naglaava statiki moment ovog dostojanstvenog ceremonijala. Ovdje se Medovi koloristiki smiruje njegova jo uvijek arena gama neto je bljea, boje su tonski razraene, a zelenkastosivi dim neutralizira intenzitet boja pozadine. Ne slici prevladavaju partije bijeloga, a svijetlo i sjena su u izrazitom kontrastu. Konfrontacija osvijetljenog lica kraljice i zasjenje- nog profila kralja dobro je smiljen vizuelni efekt. I na ovoj slici ima dobro izvedenih detalja, uspjeno rijeenih odnosa svjetla i sjene, ali i isforsiranih dekorativnih dodataka. Otto Kraus je ovo djelo smatrao najboljim Medovievim ostvarenjem, a Krnjavi je mislio da mu ju je umjetnik sliku predao nedovrenu. Osim historijskih kompozicija za vladu, Medovievo slikarstvo u ovom periodu obiljeava i velika anrovska raznolikost. Genre slikarstvo Od studijskog putovanja u Italiju 1894. godine uestalo se javlja motiv antikih ena pri toaleti ili u oputanju, najvjerojatnije potaknut uspjehom Bukoveve "Patricijke". Poput Bukovca razrauje slike do najsvjetlijeg mogueg tonskog izraza bijelog u bijelom. Antike ene iskljuivi su motiv njegova genre slikarstva. U svakom se djelu radi o poetinim prikazima enskih likova u prozirnim tankim bijelim peplosima, bez obzira radi li se o malim intimnim prizorima iz svakodnevnog ivota, ili o reprezentativnim likovima gotovo prirodne veliine. Jako se malo ovakvih slika sauvalo, no po dokumentima znamo da su bile brojne. Nema izlobe u 1. dese- tljeu 20. st. na kojoj se Medovi nije predstavio ovakvim slikama koje su u ono doba bile omiljeni dekor graanskih stanova. Jako su se dobro prodavale, a Medovi ih je slikao i 1912-1914. kad je ivio u Beu. GRKINJA KOD TOALETE, DO 1901. NA TERASI, 1900.-1904. PORTRET ENE, 1895.-1900. 56

Nakon boravka u Crnoj Gori i Dalmaciji 1897/1898. sve ee e se javljati nenametljivo aranirane mrtve prirode, marine, a kasnije i pejzai. RAK I OTRIGE

Premda itavo to razdoblje karakterizira stilska i izraajna raznolikost, u periodu oko 1905/06. javlja se impresionistiko zahvaanje motiva, kao rezultat potpuna i iskrena preputanja slikarskoj materiji. Sakralno slikarstvo Zagrebako je razdoblje i doba velikih crkvenih realizacija. Za unijatsku crkvu sv. Duha u Krievcima 1896. godine radi freske, a s ikoem, Kovaeviem i Tiovom ikonostas. Zajedno s Ivekoviem dekorira upnu crkvu sv. Terezije u Poegu 1899. Samostalno radi na dekoraciji upne crkve sv. Stjepana u Novoj Gradiki 1900., a s ikoem i Tiovom slika ikone za ikonostas, te samostalno freske za pravoslavnu crkvu sv. Duha u Bjelovaru. Te su izvedbe najreprezentativniji primjeri tadanjeg opsena Medovieva sakralnog stvaralatva. Ipak, da se primijetiti da umjetnik preferira religijske slike intimnog karaktera, koje su i brojnije od ovih reprezentativnih. One su nastale kao rezultat duge kontemplacije i njegove naklonosti da se uivi u duevno stanje koje onda fiksira na platnu. Na ovim slikama istaknute su njegove najbolje kva- litete jer ih je slikao za svoju duu, osloboen svih konvencija. One su za njega esto bile slikarski problemi - svjetlosno koloristiki ili tehniki. Najdrai Medoviev svetac bio je sv. Franjo kojeg je naslikao desetak puta u svojoj karijeri. Ni u jednom se sluaju nije povodio za fabulom, jer mu to nije bilo bitno. Ono to je njega zanimalo bila je psiholoka ekspresija sveca. U svakom djelu uspjeno varira lik i svaki put daje novu viziju sv. Franje. Osim lika sv. Franje tema koja je stalno prisutna u njegovom opusu je lik Madone s djetetom. Sv. Jeronima slikao je u nekoliko verzija, ali uvijek kao spiljskog isposnika (nikada kao crkvenog oca). Njegovo vrhunsko ostvarenje na ovu temu je pala za crkvu u Prnju nastala u kasnoj peljekoj fazi. PORTRET KLOTILDE GUTHARDT, 1903. TATINA, 1903. PORTRET ENE, 1903. 1907/8. godine Medovi odlazi u Kunu da freskama oslika tamonju crkvu sv. Spasa. No, zbog jako loeg stanja crkve vlaga je jo tokom rada poela nagrizati zapoeto djelo. Nije bilo anse da se rad spasi. Tada Medovi definitivno naputa tehniku fresaka. Po povratku u Zagreb otkriva da je ostao bez atelijera - bio je dodijeljen Robertu Aueru, pa se ogoren povlai u osamu na Peljeac. Tamo boravi do smrti, s jednim izuzetkom - 1912. godine odlazi u Be i tamo boravi do poetka rata. PELJEAC 1908 1920. Godinom 1908. zapoinje Medovieva peljeka faza koja bi se mogla nazvati i fazom pejzaa jer su upravo oni obiljeili ovo razdoblje njegova stvaralatva. U ovom anru umjetnik pronalazi sebe i hrvatskom slikarstvu poetka 20. st. doprinosi ciklus pejzaa to obiluju svjetlom i bojom naeg Juga. U ovoj je fazi Medovi najblii sebi, najmanje podloan utjecaju drugih i sada stvara svoja najbolja 57 djela. Na alost, ne samo da na njega drugi vie nisu utjecali, ve nije bilo nikoga da on na njega utjee, inspirira ga ili da ga odgoji kao svog nasljednika. Osim pejzaa, Medovi slika i marine i mrtve prirode. Utjecaj Peljeca kao ambijenta i izvora inspiracije u Medovievoj stilskoj evoluciji zapoinje jo 1897/98. kad on samo posjeuje rodni kraj. Tada ve dolazi do promjena u njegovu nainu rada. I itava kasna zagrebaka faza obiljeena je radom na Peljecu u plein airu to rezultira rasvjetljavanjem i proienjem boja njegove palete. Tada se Medovi oslobaa akademske manire, rukopis mu postaje slobodan, boje tamne. Pred kraj stoljea njegove marine, mrtve prirode i rijetki pejzai postaju svjetliji i areniji. Poetkom stoljea mijenjao je izraajna sredstva i nain rada, a 1907. godine na pali Sv. Jurja napokon dolazi do analitike metode rada koju postepeno primjenjuje i na pejzaima. Potezi postaju sve sitniji, mrljastiji i crtiavi, boje polumasne, koloristiki se izraava irokom skalom otvorenih boja, a motiv se

rastvara u divizionistikoj tehnici rada. Ova prva skupina slika do 1908. godine zapravo je predigra za one koje e nastati u pravoj peljekoj fazi. Vrijeme od 1908.-1912. godine nazvano je "ranim peljekim razdobljem". Tek u ovom periodu Medovi slika prirodu na velikom formatu - pejzae i marine, sa po dvije dominantne teme: vrijes i peljeki pejza, te lebi i bonaca. Za ovu je fazu tipina divizionistika tehnika suhih crtkanih poteza, koja idealno odgovara slikanju vrijesa. Sitne mrljaste partikule iz ranijeg perioda sve se vie disci- pliniraju u paralelno kratko grafiko rafiranje. Medovi slika predjele ivih otvorenih boja, a arenilo koje dominira u njegovu opusu oko 1910. godine vie se nee ponoviti. Ono to najvie karakterizira njegov pejza jest boja vrijesa u proljee ili jesen. Koji put ta ljubiasta boja daje intonaciju cijeloj slici, pa reflekse ljubiastog poprimaju i oblaci, i nebo i odsjaji u moru i sjene dalekih planina. Ljubia- stu boju varira jedino zasienom bojom brnistre ili smilja kojoj suprotstavlja modrinu mora. 1908. godine Medovi osjea da je njegova inspiracija pri kraju, i svjestan je da tako osamljen lako moe upasti u monotoniju i maniru. Odlazi u Be. Be za njega nije bilo najsretnije rjeenje, a taj se boravak u inozemstvu nije pretjerano odrazio na njegov stil. Razlog je jednostavan - Medovi je u Beu uglavnom kopirao svoja ranija djela, radio pejzae po sjeanju. Ipak, najvie slika Madone i mrtve prirode koje beka publika najvie voli. Ipak, osjetio je da mu se ponovno vraa njegov polet. 1913. godine u Beu ima samostalnu izlobu koja je bila veliki uspjeh, a slijedee godine taj se uspjeh ponavlja i na velikoj izlobi u Opatiji. Rat prekida Medoviev boravak u Beu. Kasna peljeka faza (1914.-18.) ratno je razdoblje obiljeeno velikom produkcijom, ali ne vie toliko iz guta koliko iz egzistencijalne potrebe. Medovi svoje slike ak mijenja sa seljacima za hranu. Pred kraj rata javljaju se i prvi znaci bolesti kojoj je podlegao. U ovoj su fazi opet prisutne sve slikarske vrste - religiozne slike, portreti, mrtve prirode i pejza- i. Portreti nisu svi jednakih kvaliteta, tendiraju plonosti s vie ili manje izraenim angamanom umje- tnika. Mrtve prirode su uglavnom manjeg formata, za razliku od onih velikih, reprezentativnih koje je radio u Beu, a i slabije su od onih koje je radio prije odlaska u Be. Pejzai su sada na manjem formatu, ali daleko intimnijeg doivljaja. Crte se gubi, a boji pripa- da primat. Razlike izmeu ovih i onih ranijih pejzaa jasno su vidljive raniji su raeni racionalno, suhim nainom i analitikom metodom u arenoj skali boja, a na ovim kasnijima potezi postaju razli- vene mrlje polumasne sjajne fakture, koje se meusobno spajaju i pretapaju u maglovitim obrisima i u bojama suzdranog intenziteta. 58 PATKA I JAREBICE, 1901. Na podlozi neutralne pjeane boje jarebice su naslikane temperamentnim potezima pastozne sjajne boje. Perje ptica obiluje nijansama okera, smeeg, utog i boje peene zemlje. Patka u pozadini je intenzivnijih boja - zelenoscne i dubokomodre. Pozadina je tamna, mrljasta, preteno zelena; u gornjem desnom uglu oker, siva i crvenosmea. MRTVA PRIRODA, 1901. Konture su meke, mjestimice impasti i svjetlosni akcenti na bobama groa. Pozadina je izraena krupnim raznosmjernim potezima, u desnom dijelu svjetlijim. RIBE I RAKOVI, 1906. Potezi kista su uoljivi, raznosmjerni. Dominira ivocrvena boja jastoga u prvom plan, a uz njega je grancigula tamne, gotovo smee boje. Ispod tankog sloja vidljiva je struktura grubo granulira- nog platna. Na ribama se mjestimice primjeuju impasti. SARDELICE, 1906. Pobacane srdele slikane su veoma ivim bojama. Modrikastozeleni hrptovi obogaeni su svjetlucavim bjelkastim impastima s neto ruiastih primjesa. Koloristiki se izdvaja crveni barbun u desnom dijelu, a protutea su mu dva uta limuna u lijevom stranjem planu. Iza riba na tanjuru je komad tune i staklenka s vodom s refleksima svjetla.

MJESEINA, 1900.-04. Slika je raena u tamnoj modro-zeleno-sivoj gami. Bogata tonovima i polutonovima. Namaz je ploan, tanak, polumastan, osim oko mjeseca gdje su diskretne nijanse rumenila i utog nanesene impastom. LEBI, 1906. Uzburkano more, zapjenjenih valova razbija se o hridi. Bogata slojevita povrina, kratkih gustih namaza boje bijele pjene tonski je obogaena ukastom, bjelokosnom i modrosivom bojom. Na glatkom intenzivno plavom nebu potezi su stopljeni. More na horizontu je boje ultramarina. BONACA, 1908.-12. Slika je u blijedom registru modrila koje obiluje refleksima ute i ljubiaste boje. U prednjem planu potez je kratak, polumastan, uoljiv, dok se u pozadini stapa u jedinstvenu plohu suhog namaza koji se neprimjetno stapa sa vijencem ruiastih planina, obavijenih maglicom. Akcent je na barci u prednjem planu sa dvije figure. BRIINE, 1900.-04. Tanki namazi prema dubini postaju sve pastozniji i intenzivniji u boji. uto nebo uz otru obrisnu liniju bregova pokriveno je gustim namazima bijele boje. 1919. godina protekla je u borbi sa bubrenom boleu zbog koje je reducirana njegova stvara- laka aktivnost. Te ga je godine JAZU imenovala poasnim lanom. Iste godine posljednji put izlae, sudjelujui sa 15-ak radova na Izlobi jugoslavenskih umjetnika iz Dalmacije u Splitu. Mato Celestin Medovi preminuo je u sarajevskoj bolnici 20. sijenja 1920. godine. Pokopan je u Kuni. 59 Oton IVEKOVI Klanjec 1869 Zagreb 1939. Ui u Zagrebu kod Hafnera i Quiqereza, zatim kod Klausena slikara zagrebake katedrale, 1886. u Beu u Allgemeine Malschulle i Spezialschulle, 1892. je u Mnchenu s ikoem i u Karlsru- heu. Zatitnik mu je Krnjavi koji mu 1894. daje mjesto uitelja crtanja na Realnoj gimnaziji. Radi u ateljeu V. Bukovca. Od 1895. pouava na obrtnoj Akademiji. 1900. Putuje po Lici, Dalmaciji i Bosni, 1907., s Crniem po Italiji, 1908. predsjednik je drutva Lado, 1910. je u Americi. Za vrijeme prvog svejtskog rata bio je slikar na bojitima, potkraj ivota povlai se u Veliki Tabor. Jo tijekom uenja specijalizirao se za historijsko slikarstvo. U tome nastavlja kod Quiquereza, Prouava povijest i povijesne kostime, nastojei da mu slike budu povijesno to tonije. U njih unosi vie patriotizma i romantiarskog zanosa nego slikarske kvalitete. Mnoge slike komponirane su konvencionalno i teatralno, a crtaki i koloristiki su nedovrene. stotinama kompozicija iz hrvatske i junoslavenske prolosti umnaanih oleografijom udovojavao je patriotskim sklonostima graanstva potkraj 19. i poetkom 20. st. na liniji propagiranja panslavizma. U djelima se oituju karakteristike slikara pionirskog razdoblja zagrebake kole tendencije prema realistinom prikazivanju i arena paleta do pointilizma. Osjea se da se preuranjeno osamostalio i da vjeruje da je svladao bit slikarstva posljedica su polovina rjeenja i nesigurnost u kompoziciji. Obino prvu spontanu ideju nadmai isforsirana realizacija. Najkvalitetniji radovi su skice s brojnih putovanja; hrvatske gradine 1898 s ikoem, Amerika 1910.. Velebit 1912., motivi I s.v.r. itd. Od historijskih kvalitetnije su; Mrtva straa, ena s poculicom, Seoska kola na cesti, Studija konja. Zidne slike s nacionalnim, folklornim i religioznm motivima dananji etnografski muzej i td. pokazuju da mu je prava domena bio mali format. Uenici su mu B. enoa i N. Rojc. Radi i kao ilustrator knjiga, bavi se publicistikom, itd. 1901. zbog sukoba s Bukovcem istupa iz DHU i prikljuije se Mladima, 1911. izlae kompoziciju Viva rex izbor F. Habsburkog na Cetini 1527. kontra hrv. umj. koji su izlagali na paviljonu Srbije. Djela: Rastanak Frankopana i Zrinskog od Katarine Zrinske Nikola Zrinski u Sigetu Hrvatska Smrt Petra Svaia Predstraa na kordunu Smrt bana Nikole Zrinjskog Smrt Matije Gupca

Dolazak Hrvata na more Pokrtenje Hrvata itd. i sl. Slava RAKAJ Ozalj 1877 Stenjevac 1906. Pojavila se u trenutku kad Bukovac i ekipa nastoje zamjeniti stari akademski nain novim kolorizmom u veini sluajeva dobili su tek arenilo sirove boje. Svojim dragocjenim radovima je pokazala da slikanje nije spekulacija s materijalom ve stvaralaki proces. Gluhonijema od roenja, oko joj je bilo glavni organ komunikacije. Tjeila je svoju osamu prirodom predodreena da u hrvatskom slikarstvu postane pejzaist s najlucidinijom opservacijom. Osnovnu i srednju kolu zavrila 60 je u zavodu za gluhonijeme u Beu. na njen slikarski talent upozorili su Bukovca, a kasnije iko Sesiju koji joj je povremeno davao upute. U biti je S. Rakaj samouka. Njezino slikanje moe se podijeliti na; razdoblje tamnog tonskog slikanja pastelom i akvarelom mrtve prirode, crte i boja su izraz promatranja; razdoblje svijetlog koloristikog slikanja pejzai i figure u pejzau, crte i boja prvo su impresije, a kasnije ekspresije. Njeni akvareli su najvii domet hrvatskog akvarelnog slikarstva kraja 19. i po. 20. st. Od svih slikara koju su se manje vie bavili akvarelom, ona ima najbolji osjeaj za omjer pigmenta i vode. Fluidan i lak idealan akvarel. Slino je i s njenim pastelom na vrhu je kvalitete. Slikala je u Zagrebu i razliitim krajevima hrvatske, a najbolji dio svog opusa stvorila je u Ozlju. Predjeli uz kupu i bistri vidici omoguuju joj jasan i ist govor boja. Tu su nastala njezina vrhunska djela; Proljee u Ozlju, Ozaljska Gudura, Djeca u seljakoj sobi, Rano proljee, Zaokret u pejzau. I najbolji pasteli Mladi kosac, djevojica, Djeak, Melana. Najplodnije razdoblje njena stvaranja je 1898 1902. U lipnju 1902. dola je u zavod za umbolne Stenjevac i tu ostala do kraja ivota. Za ivota nije imala samostalnu izlobu. Sudjelovala je 1898 na izlobi Drutva hrvatskih umjetnika na izlobi u Petrogradu 1899 1900. i na izlobi Drutva umjetnosti u Zagrebu 1902. Imala je prvu retrospektivnu izlobu u povodu 50. god. smrti. Bela IKO - SESIJA (Csikos Sessia )Osijek 1864 Zagreb 1931. Uio je vojnu kolu u Kszegu u Karlovcu. Sluio kao asink u Osijeku, vojsku naputa 1887., kad je kod izbora prilikom zatraenog osiguranja za madaronskog kandidata otkazao poslunost. Te godine odlazi na umjetniku akademiju u Be. Studira slikarstvo kod Bergera i Mllera do 1892. Prelazi kod Lindenschmidta u Mnchen 1893., 1893 4. slika u Borgo Tre Case u Italiji. tamo radi dekoratvni pano Gymnasion za palau bogotovlja i nastave stradao prilikom transporta u Zagreb. 1895. radi u specijalki k. Marra u Mnchenu, Iste godine imenovan je uiteljem crtanja u Ogulinu i premjeten na Obrtnu kolu u Zagreb. Meu aranerima je hrvatskog odjela na milenijskoj izlobi u Budimpeti 1896., a 1900. s Bukovcem i Frangeom na svjetskoj izlobi u Parizu. Jedan je od osnivaa Drutva hrvatskih umjetnika i pobornik je nove orjentacije u likovnim umjetnostima. Odlazi s R. Auerom u Ameriku 1902 3. i po povratku s Crniem osniva privatnu slikarsku kolu od 1907. Privremena via kola za umjetnost i obrt, kasnije ALU u kojoj je do smrti prof. Poeo je crtati jo u vojsci. Sauvani su njegovi akvareli i crtei s Drave, te ciklus ruevina naih starih gradova. Jo za vrijeme kolovanja na akademiji glavne teme su mu mitoloke, biblijske i povijesne scene Odisej ubija prosce, Kain i Abel, Antonije nad leinom Cezarovom, Penelopa, Kirka, Saloma itd. Za kompozicije radi veliki broj skica i detaljnih studija koje su zbog svoje neposrednosti i vrijednije od

originala. Radi po vie varijanti na istu temu, kod kasnijih varijanti osjea se zamor i neodlunost. Zbog autokritinosti ispravlja i nadopunjava pa mu radovi gube na svjeini, a metierski ne moe ostvariti poetnu ideju. U njegovim najboljim djelima dolazi do izraaja sklonost za rjeavanje problema svjetlosti i sjene Judita i Holofreno, i nevidljivog izvora svjetlosti Pieta. Meu njegovim grafikama istie se ciklus monotipija iz Italije koje idu meu najbolja ostvarenja te vrste kod nas. Pod utjecajem Bukovca paleta mu postaje arenija, ali ne dostie Bukovev plenerizam, a boje svjetlije Penelopa, Kirka. Ta 61 djela nisu nadmaila njegove smione tonski koncipirane male kompozicije, a pogotovo ne male gotovo monokromne pejzae iz Zagorja. Radi ulje, akvarel, pastel, kredu, monotipiju. U nekim radovima u ulju pokuava raditi divizionistiki. Bio je priznat strunjak za perspektivu - na Bukovevom zastoru HNK konstruirao je perspektivu kolonade. Boja na njegovim slikama je sredstvo harmonije, deskripcije i ilustracije, esto ima i simboliko znaenje. Izbjegava realizam, zadatke esto rjeava literarno i pribliava se bekoj secesiji Psyche utjecaj Klimta. Nema sklonost za monumentalnost i dekorativnost iako esto radi velike kompozicije Pokrtene Hrvata. Veinu svojih znaajnih radova naslikao je oko 1900. Kasnije kvalitet opada to se naroito vidi u portretima. Otkrio je talent Slave Rakaj i donekle bio njen uitelj. Bio je meu prvim lanovima umjetnikog razreda JA izabran 1919. Iste godine organizira izlobu hrvatske umjetnosti u Parizu. Itaknuta je osoba hrvaske Moderne i snano utjee na razvojhrv. modernog slikarstva. Djela: Krajolik, Zagorsko dvorite, Judita i Holofreno, Odisej ubija Prosce, Interijer zagrebake katedrale, Bukovac slika Dubravku, Pieta, Pokrtenje Hrvata, Shakespeare, Goethe i dante pred Homerom, Antonije nad leinom Cezarovom, Posljednji bogumili, Sveani zastor HNK u Osijeku, cklusi Apokalipsa kreda, crtei, monotipije. HRVATSKO HISTORIJSKO NARATIVNO SLIKARSTVO OD MCKEA DO IVEKOVIA Na podruju slikarstva historicizam se oituje u romantikom odabiru tema iz prolosti kojima se slikari bave osobito u 2. polovini 19. st. Uzrok tome je narodni preporod i djelatnost u tom smjeru osobito ona Strossmayerova i Krnjavog. Poto je politika borba bila zabranjena, prenjeli su je na polje kulture. FRANJO SALGHETTI-DRIOLI: - Faraonov san - Kolumbo u lancima. J. F. MCKE Dolazak Hrvata u Hrvatsku - Savez Ljudevita Posavskog sa Slovencima, - Razjareni Hrvati ubijaju Ljutomisla K. JAKOBEY - portreti povijesnih hrvatskih vladara (Ivan Zapolja, 1866.) F. QUIQUEREZ - Posljednji asovi P.Zrinskog i F. K. Frankopana Antemurale Christianitatis, 1892. D. WEINGRTNER - Hrvatski sabor 1848, 1885. Sabor na Cetinju 1527, 1889. O. IVEKOVI - ciklus iz ivota Zrinskih, 1889.-1900. 62 - Bitka na Stubikom polju, - Bitka kod Gorjana - Krvavi sabor u Krievcima Tzv. Zlatna dvorana u Zagrebu (Opatika 10) predstavlja galeriju historijskog slikarstva 19. st. Palaa u Opatikoj 10 / Hrvatski institut za povijest Od 1882. godine bila je ta palaa sredite Ministarstva za bogotovlje i nastavu koje je od 1891-96. vodio Isidor Krnjavi. Prema njegovom projektu pretvorena je u jednu od najreprezentativnijih palaa s kraja 19. st. u Hrvatskoj. U njezinu je grau utisnuta ideja, estetika, povijest i politika toga razdoblja to je najbolje predoeno ikonografskim programom nastalim na temelju antike i renesansne kulture. "elio sam da se tu na umjetni ki na in izraze svi kulturni temelji na kojima stoji naa nastava: klasina prolost i kranstvo; idealizam i realizam. S toga sam gledita polazio, kada sam odredio kako se imadu dekorirati dvorane. Htio sam da tu slike i skulpture sjeaju na bogotovlje, nastavu, zna- nost i umjetnost i na etiri fakulteta Sveuilita, a na stijene da dou slike iz hrvatske povijesti. Htio sam da jedna soba bude u pompejanskom stilu slikana, jer je klasina prolost jedan od temelja nae nastave, a drugu sam sobu dao urediti u stilu renesanse, jer smo proeti duhom tog duevnog pokreta." Za realizaciju svojih zamisli okupio je mlade umjetnike poetnike i dao im priliku. To su bili vei- nom studenti sa stipendijama Zemaljske vlade koji studiraju u Beu i

Munchenu, kao Robert Frange, Rudolf Valdec, Bela iko Sesija, Ivan Tiov, Ferdo Kovaevi i Oton Ivekovi. (Svima njima Krnjavi je produivao stipendije, preporuivao literaturu, upuivao u muzeje i stipendirao put u Italiju. Svi ti mladi talenti po njegovom miljenju tek su na putu da postanu umjetnici, no za glavne radove ipak je angairao gotove umjetnike kao Vlahu Bukovca i Celestina Medovia. Krnjavi je organizirao Graevnu upravu za rekonstrukciju zgrade kojom je upravljao Hermann Bolle. Bolle se nije dirao u istono proelje zgrade, no zato je zapadna strana njegovo djelo. Prvo je sruen zid dvorita i stavljena ja ograda koja je spajala dva krila zgrade tvorei dvorite. Izvo- rno je to bila jednokatnica koja je tek kasnije (1913/14.) doivjela nadogradnju drugog kata koji je poremetio njezin jednostavni sklad kakav je zamislio Bolle. Ritam u kompoziciji Bolleovog proelja postignut je kvadarskom obradom prizemlja na koje se nadovezuje bogata ograda od kovanog eljeza i limenih listia. Ograda se sastoji od niza isprepletenih renesansnih vitica i lia koji su pri vrhu obliko- vani poput rascvjetale rue. Vrata su okruena titom s grbovima Trojedne kraljevine Dalmacije, Hrva- tske i Slavonije s elegantnim kandelabrima na stupovima. Stil tog prividnog proelja od ograde u skla- du je s dekoracijom Zlatne dvorane. Izradio ju je uro Buri sa acima Obrtne kole po nacrtu Bollea. U oblikovanju sredinjeg dijela proelja Bolle je slijedio klasinu jednostavnost pa je sredinji dio samo lagano naglasio rizalitnim istakom nadvienim trokutastim zabatom. Ulaz je ukraen s dovra- 63 tnicima u obliku pilastara i dvjema prostranim niama iznad kojih je mali balkon. To su konstruktivni znakovi neostilske arhitekture koji upozoravaju na prostorni raspored. U prizemlju je unutranjost pregradnjama adaptirana za urede dok na gornjem katu, do kojeg se dolazi dvostrukim stubitem, su smjetene Zlatna i Pompejanska dvorana i renesansni Isin kabinet. Idejni plan palae poinje s niama na krajevima krila, u kojima su smjetene biste Platona i Aristotela koje je izradio RUDOLF VALDEC u stilu naturalistikog rimskog portreta. Predvien je i Perzejev zdenac u vrtu kojeg je trebao izraditi FRANGE ali ostao je samo u skici. I nie pored ulaza nisu doekale svoje filozofe Tomu Akvinskog i Bacona koje je takoer trebao izraditi FRANGE. Stubite Muze se u antici prikazuju kao lijepe mlade ene sklone pjevanju i plesu. Predvodnik im je Apolon, zatitnik pjesnitva, glazbe i plesa sa kojim obitavaju na Olimpu, a skupljaju se na Parnasu. Muze su bile naklonjene pjesnicima, dramatiarima, pjevaima i glumcima. U njihovu ast podiu se zdanja nazvana Museion od kojih je najpoznatiji egipatskog kralja Ptolomeja I Sotera u Aleksandriji. Ideja aleksandrijskog Museiona ivi i danas, tako su i prostorije Opatike 10. postale nekom vrstom Museiona jer su na njenim zidovima prikazane u duhu historicizma Apolon i devet muza. Na vrhu stubita je Apolon s lirom, a du stubita u lepravim velovima njenih boja lebde muze sa svojim atributima. To su Uranija (astronimija), Talija (komedija), Terpsihora (plesa), Melpo- mena (tragedija), Clio (povijest), Polihimnija (himniko pjesnitvo), Euterpa (lirika), Erato (ljubavno pjesnitvo) i Kaliopa (epika). Svaki je lik u svom iluzionistiki naslikanom prostoru sa stupiima. Sve ostale plohe ispunjene su trakama biljnih i geometrijskih motiva te jo mnotvom ukrasa iz pompeja- nskog repertoara, poput svirala, vaza, mitskih ivotinja, a u malim etvrtastim okvirima smjeteni su zamiljeni mediteranski krajolici kakvi su otkriveni u Pompejima. Slikarski dio s muzama izveo je IVAN TIOV, a dekoraciju IVAN CLAUSEN koji je radi i u Pompejanskoj dvorani sa uenicima obrtne kole. Pompejanska soba Oduevljene antiknim zidnim dekoracijama u historicizmu nije novost. Tijekom 19. st. izlazi niz prirunika s predlocima pompejanskih ornamenata i arhitektonskog perspektivnog iluzionizma te reprodukcija djela iz muzejskih zbirci. Krnjavi je puno vremena u Italiji proveo bavei se arheolo- gijom u Rimu i Pompejima o emu svjedoi njegova biljenica sa mnogo naslova knjiga, asopisa i ilustracija iz mitologije i grke i rimske umjetnosti.

Antika dionica s filozofima na proelju kue, stubitem s muzama i Pompejanskom sobom ini jedinstvenu idejnu cjelinu. Ovdje je grko-rimski scenarij zamiljen sloenije nego na stubitu jer odabrana ikongrafija simbolizira znanje, mudrost, slavu, poeziju i dramu, odgoj i etike vrline antikog svijeta kao uvod u idealni humanistiki odgoj. Na zidovima su slike koje prikazuju najznaajnije predaju o Heraklu i Prometeju koji simbolizi- raju borbu za dobrobit ovjeanstva. To su : HERAKLO U BORBI S ANTEJOM PROMETEJ PRIKOVAN ZA STIJENU DOK MU ZEUSOV ORAO KLJUCA JETRA ORFEJ U TRAGINOJ PRII O SMRTI VOLJENE ENE EURIDIKE 64 Sva tri lika traju u predaji do danas i ne gube svoju vezu s dananjicom. Drugoj vedrijoj strani posveeni su bukoliki prizori u prirodi kao simbol umjetnikog stvaralatva. Sve to dopunjavaju poprsja u tondima pjesnika Homera, filozofa Sokrata, Platona, Aristotela, dok prirodu zastupa lijenik Hipokrat, povijest Tukidit, tu su vojskovoa Periklo i car Trajan. To su oslikali IKO SESIJA, IVEKOVI, TIOV i KOVAEVI. Raspored i orname- ntaciju zidova nainio je IVAN CLAUSEN prema pompejanskim predlocima, dok su popratni prizori djela istih autora kao i glavni. Kao i na stubitu tu su isti motivi fantastine arhitekture koji uokviruju pojedine realistike prizore u poljima crvene pompejanske boje. ***Donji friz je crni s liem, cvijeem, pticama i izvrsnim glavama satira. Gornji friz je izraen u svijetloj boji ukraen arabeskama, girlandama i okvirima u kojima je po jedan lik amoreta, vaze, ma- ske, simboli i atributi atikih heroja i bogova. U cijeloj dekoraciji slijedi se III. stil i posljednji eklektiki IV. stil pompejanskog zidnog slika- rstva. Strop je stradao kada je dograen drugi kat pa je pod IKOEVIM nazorom obnovljen. Ne zna se kako je bio izvorno zamiljen no sada se vrti u krug osam enskih likova, koje se nazivaju nimfama, obuenih u prozirne velove. Nisu ni nalik Tiovljevim muzama na stubitu. Zlatna dvorana Srednja i najvea sveana dvorana nazvana je Zlatnom zbog bogato pozlaene dekoracije u stilu visoke renesanse. Na zapadnoj je strani loggia, malo povien prostor odijeljen balustradom i dvama stupovima. Prostor zatvara renesansni zrcalni svod sa zastakljenom gornjom plohom. Nema gotovo ni djelia zida koji nije ukraen. Liilake radove je izveo CLAUSEN, a ornamentalne IGNJAT FRANZ s ekipom Obrtne kole. Ornament je izraen lijevanim, obojanim i pozlaenim tukom, a na glavnom vijencu i svodu ornamenti su i slikani. Zidovi dvorane podijeljeni su pilastrima izmeu kojih su slike jednakih dimenzija to ih je odre- dio Bolle (216x333cm). Dvorana je prostorno oblikovana poput salona u renesansnim i baroknim kua- ma s etvorim vratima a Krnjavi ju je obiavao nazivati Sala delle quatro porte sa asocijacijom na salon za audijencije u Dudevoj palai u Veneciji. Iznad vratiju su FRANGEOVI reljefi - Teologija, Medicina, Justicija i Filozofija koji predstavljaju alegorije etiri fakulteta Sveuilita. Sva etiri reljefa naruio je Krnjavi jo za svoga mandata. Tu se vidi razvoj Frangeova rada od akademskog klasicizma do simbolizma. Teologiju (bogoslovlje) je zapoeo kao ak u Beu. Motiv je kranski dok je inspiracija antika kojeg je prika-zao u liku ene koja visoko podie kri i oslanja se na knjigu sa sedam peata dok pred njom klei mlada ena u pobonosti. Medicina je mlada majka s bolesnim djetetom i Eskulapom. Justicija (pravda) je drama zloina i kazne s likom razjarene ene koja pred hladnim licem rimske boice pravde trai osvetu za ubijenog mua. Filozofija je glavni lik koji razmilja o biti ovjekova ivota prikazanog u udvostruenoj liniji elipse u okruenoj rodenovskim nagim tijelima. Tu se Frange oslobodio klasinih akademskih uzora. 65

Sva tri lika traju u predaji do danas i ne gube svoju vezu s dananjicom. Drugoj vedrijoj strani posveeni su bukoliki prizori u prirodi kao simbol umjetnikog stvaralatva. Sve to dopunjavaju poprsja u tondima pjesnika Homera, filozofa Sokrata, Platona, Aristotela, dok prirodu zastupa lijenik Hipokrat, povijest Tukidit, tu su vojskovoa Periklo i car Trajan. To su oslikali IKO SESIJA, IVEKOVI, TIOV i KOVAEVI. Raspored i orname- ntaciju zidova nainio je IVAN CLAUSEN prema pompejanskim predlocima, dok su popratni prizori djela istih autora kao i glavni. Kao i na stubitu tu su isti motivi fantastine arhitekture koji uokviruju pojedine realistike prizore u poljima crvene pompejanske boje. ***Donji friz je crni s liem, cvijeem, pticama i izvrsnim glavama satira. Gornji friz je izraen u svijetloj boji ukraen arabeskama, girlandama i okvirima u kojima je po jedan lik amoreta, vaze, ma- ske, simboli i atributi atikih heroja i bogova. U cijeloj dekoraciji slijedi se III. stil i posljednji eklektiki IV. stil pompejanskog zidnog slika- rstva. Strop je stradao kada je dograen drugi kat pa je pod IKOEVIM nazorom obnovljen. Ne zna se kako je bio izvorno zamiljen no sada se vrti u krug osam enskih likova, koje se nazivaju nimfama, obuenih u prozirne velove. Nisu ni nalik Tiovljevim muzama na stubitu. Zlatna dvorana Srednja i najvea sveana dvorana nazvana je Zlatnom zbog bogato pozlaene dekoracije u stilu visoke renesanse. Na zapadnoj je strani loggia, malo povien prostor odijeljen balustradom i dvama stupovima. Prostor zatvara renesansni zrcalni svod sa zastakljenom gornjom plohom. Nema gotovo ni djelia zida koji nije ukraen. Liilake radove je izveo CLAUSEN, a ornamentalne IGNJAT FRANZ s ekipom Obrtne kole. Ornament je izraen lijevanim, obojanim i pozlaenim tukom, a na glavnom vijencu i svodu ornamenti su i slikani. Zidovi dvorane podijeljeni su pilastrima izmeu kojih su slike jednakih dimenzija to ih je odre- dio Bolle (216x333cm). Dvorana je prostorno oblikovana poput salona u renesansnim i baroknim kua- ma s etvorim vratima a Krnjavi ju je obiavao nazivati Sala delle quatro porte sa asocijacijom na salon za audijencije u Dudevoj palai u Veneciji. Iznad vratiju su FRANGEOVI reljefi - Teologija, Medicina, Justicija i Filozofija koji predstavljaju alegorije etiri fakulteta Sveuilita. Sva etiri reljefa naruio je Krnjavi jo za svoga mandata. Tu se vidi razvoj Frangeova rada od akademskog klasicizma do simbolizma. Teologiju (bogoslovlje) je zapoeo kao ak u Beu. Motiv je kranski dok je inspiracija antika kojeg je prika-zao u liku ene koja visoko podie kri i oslanja se na knjigu sa sedam peata dok pred njom klei mlada ena u pobonosti. Medicina je mlada majka s bolesnim djetetom i Eskulapom. Justicija (pravda) je drama zloina i kazne s likom razjarene ene koja pred hladnim licem rimske boice pravde trai osvetu za ubijenog mua. Filozofija je glavni lik koji razmilja o biti ovjekova ivota prikazanog u udvostruenoj liniji elipse u okruenoj rodenovskim nagim tijelima. Tu se Frange oslobodio klasinih akademskih uzora. 65 Na bonim stranama svoda ista tema Alegorija je razraena TIOVLJEVIM slikama; -Bogoslovlje, kao Bogorodica s Isusom oko koje su Ambrozije, Katarina Aleksandrijska i Pavao okrueni anelima -Nastava, nasuprot Bogoslovlja -Umjetnost, prikazana kao harfistica -Znanost, kao uenjak Du zidova redaju se est slika, - na junom zidu su Dolazak Hrvata i Zaruke kralja Zvonimira (MEDOVI) - na sjevernom zidu je Poljubac mira Hrvatskih velmoa kralju Kolomanu (IVEKOVI) i Krunidba kralja Ladislava (MEDOVI) - na istonom zidu je Splitski sabor 925 (MEDOVI) i Pokrtenje Hrvata (IKO) U loggi na stropu je Alegorija (KOVAEVI), dok je na junom zidu ivio kralj (BUKO- VAC). Nasuprot je FRANGEOV reljef Luonoa i KERDIEVA plaketa s Kranjavijevim portretom u

profilu. ***Sva ta djela su postupno dovravana i montirana od 1893.-1908. Kritika ih je ocjenjivala kao samostalne radove izvan njihova ambijenta, to se moe primijetiti u monografijama o pojedinim umjetnicima. Krnjavi je vie puta isticao da djela u dvorani trebaju biti u meusobnom skladu sa sobom i sa cijelom arhitekturom. Preko Rakog, Krnjavi dolazi u kontakt sa Bukovcem, koji ivi vani, i trai od njega da naslika sliku Promicanje znanosti i umjetnosti u Hrvatskoj i Slavoniji za banovanja Khuena Hedervarya, to on odbija zbog politikih konotacija. To je uvod u burnu povijest ureenja Zlatne dvorane koja nije bila dovrena za vrijeme Krnjavijeva mandata. S odabirom slika poinju neprilike zbog odabira tema iz nacionalne povijesti i naina kako su prikazane. Nakon to je otiao iz slube Krnjavi se i dalje osjea odgovornim za dovrenje svoje vizije dvorane i zato esto komentira, a ponekad i vrijea umjetnike kako obrauju pojedine povijesne teme. To je vrijeme odumiranja povijesnog slikarstva koje esto ne prikazuje samo politiku povijest ve i trenutnu politiku i zbog toga postaje predmetom sporova. Tako u svim slikama u Zlatnoj dvorani se moe prepoznati politika simbolika tog vremena. Zaruke kralja Zvonimira mogu se shvatiti kao prikaz dvojne monarhije, Poljubac mira iz 1102. kao suvremena nago- dba s Maarima, Pokrtenje Hrvata promie ouvanje slavenske solidarnosti na vjerskoj osnovi, dok Dolazak Hrvata sugerira Trojednu kraljevinu. Loggia u dvorani ini zasebnu cjelinu posveenu suvremenome, zapravo Krnjaviju. Iznimka je jedino Alegorija Ferda Kovaevia na stropu gdje je prikazana mlada ena koja lebdi meu oblacima i anelima. Na lijevom zidu je Bukovev ivio kralj, iz 1896. taj prizor je poznat s fotografije na kojoj u prvom redu su Krnjavi, ban Khuen Hedervary, i ostali uglednici. Bukovac je na slici visoko drutvo potisnuo u pozadinu, a u prvi plan smjestio nasmijanu djecu i mlade, to moemo shvatiti kao Krnjevijevu zaslugu u kolstvu. Na sjevernom zidu je bronani Frangeov reljef Luonoa, iz 1908., i plaketa Ive Kerdia s Krnjavijem. Krnjaviju se prikaz Luonoe nije svidio. Kabinet renesansna soba Kabinet odjelnog predstojnika je sav obloen tamnom hrastovinom u renesansnom stilu s boga- tom profilacijom i plitkim kaneliranim pilastrima s korintskim kapitelima. U istom je stilu izraena 66 polica za knjige i veliki pisai stol. Sve je to vrhunski rad Obrtne kole. Ova soba je mogla nastati po sjeanja Kranjavija na Studiolo Montefeltre u palai u Urbinu s intarzijama. Kranjavi je htio da u njegovom kabinetu budu predstavljena velika imena svjetske knjievnosti, simboli epoha i ideja, svojstveno historicizmu. Tako pet slika koje je izradio IKO: Odisej ubija prosce (sjeanje na Homera) Dante pred vratima istilita (sjeanje na Dantea) Marko Antonije nad tijelom Cezara (sjeanje na Shakespearea) Valpurgina no (sjeanje na Goethea) Homer ui Dantea, Shakespearea, Goethea pjevati Slike su naruene nekoliko dana prije Krnjavijevog odstupanja s dunosti, 1896. Palaa je svojevrsna galerija hrvatske umjetnosti na prijelomu stoljea koja predstavlja cjelovito umjetniko djelo u simbolikom znaenju. KIPARSTVO U drugoj polovini 19. st. Zagreb postaje politiki i kulturn centar Hrvatske, pa se vei dio umjetnilke aktivnosti prenosi u zagrebake kole i ateljee. Sponu izmeu dalmetinskih tradicija i novog sredita predstavlja Ivan Rendi, napravio je podlogu za mlee. Zadojen patriotskim idejama ini esto ustupke romantikom i literarnom shvaanju. Izradio je vei broj javnih spomenika, a najbolji radovi su mu portreti. Potkraj 19. st. osobito kad je ban postao Ivan Maurani, aKrnjavi predstojnik odjela za Bogotvolje i nastavu poboljale su se ope kulturne prilike u Hrvatskoj. Mladim nadarenim umjetnicima omoguavano je da se koluju u Hrvatskoj i usavravaju u inozemstvu. Generaciji umjetnika tzv. zagrebake kole pripadaju i kipari; Robert Frange Mihanovi - ui kod Rodina i okuava se u svim poljima skulpture, i Rudolf Valdec nije tako inventivan, uglavnom portreti. to se stranaca tie situacija je jednaka kao sa slikarstvom dolaze iz kvalitetnijih sredita, malo se zadravaju, ostave svoj utjecaj i odu.

Strani kipari u Hrvatskoj ? Ivan RENDI Imotski 1849 Split 1932. Nadarenost pokazuje ve u djetinjstvu koje provodi na Brau. Pvu poduku dobiva u Trstu kod drvorezbara Moscotta. 1867. upisuje se u Veneciji na Akademiju, 1872 76. usavrava se u Firenci kod Duprea koji svojim akademskim realizmom utjee na formiranje njegova naina. Neko vrijeme dobiva stipendiju. Za njega se zauzimaju Strossmayer i Tommaseo koji utjeu na izgradnju jegove patriotske svijesti. 1876. privlai ga borba Crnogoraca za osloboenje od Turaka. Odlazi u Cetinje i portretira narodne junake Novicu Cerovia, Marka Miljanova. ivi 1877 80. u Zagrebu. Tu ima atelje i klesa- rsku radionicu te izvodi vei broj javnih i privatnih narudbi, ali metropola nije mogla osigurati stalan rad jednom umjetniku pa odlazi u Trst. Tu ivi i intenzivno radi 1881 1921, s prekidom 1899 1902 kad ponovno pokuava u Zagrebu. 67 U transkom ateljeu izvodi djela po narudbama iz Hrvatske u koju esto putuje. Broj sauvanih djela prelazi 200. Autor je mnogih spomenika Petra Preradovia i Andrije Kaia Mioia najbolje djelo makarska, potreti na Zrinjskom trgu u Zagrebu, Gunduli i fontana sa scenom iz Dubravke u Du. Jubilarni spomenik u Trstu uniten. Nadgrobni spomenici Preradovia i dr. Portret ime Ljubia... Izveo je i neka arhitektonska djela zvonik u Loiima i vila Jaki u Trstu. Prvi je znaajniji hrvatski kipar, radi u realistikom duhu, zailazi katkad pedantnom obradom detalja u naturalizam. elje naru ioca sputavaju ga u izrazu. Nakon 1900. poinje sve vie primjenjivati kombinaciju osebujnih nacionalnih folklornih motiva i secesijskog ornamenta. Najuspjelija djela su realistiki portreti i alegorijske figure za pojedine nadgrobne spomenike Meditacija, Usnula Vestalinka, Hercegovka, Vjera, Pieta, BsD. Krnjavi ga 1905. ocjenjuje; Izvrstan pred prirodom, slab u kompoziciji, plastino lijepo osjeanje u pojedinostima, pomanjkanje smisla za monumentalnu veliinu i irinu oblika. Izvrstan oponaalac prirode, bez tvorne fantazije. U cijelosti potovanja vrijedan kipar bez izrazitog vlastitog umjetnikog individualiteta, ali zanmenite tehnike vjetine. sve to stoji i danas. U svoje vrijeme je slavljen i cijenjen kao prvi jugoslavenski kipar izmeu ostaloga izabran je za lana akademije u Petrogradu. U starijim godinama je posve zaboravljen. Od 1921. ivi u Supetru na Braugdje je prekid izvedbe mauzoleja F. Petrinovia kojim je htio dat svoje ivotno djelo bio za njega teak udarac. Umro je u krajnjoj bijedi u splitskoj bolnici. Njegovi sinovi slikari Dunav i Velebit Rendi nisu dosegli slavu oca. Robert FRANGE MIHANOVI Sremska Mitrovica 1872 Zagreb 1940. Zavrio je Obrtnu kolu u Zagrebu 1889., nastavio na Obrtnoj koli i Akademiji u Beu. Neko vrijeme studira kod Rodina u Parizu. 1905 7. nastavnik je na Obrtnoj koli u Zagrebu, 1907 40. prof. na Umjetnikoj akademiji. Prvi radovi su mu ornamentalni, 1891. na poziv Krnjavoga sudjeluje kod dekoriranja unutranjosti zgrade Bogotovlja i nastave. Izveo je etiri bronana reljefa za supraporte sveane dvorane Filozofija, Medicina, Justicija - najkvalitetnija, Teologija. 1893. radi prvi portret Rimljanin, Savija eljeza i Sv. Dominik. Tim radovima je na izlobi Hrvatske narodne umjetnosti u Zagrebu 1894. 1895 1901. nastaju nova koncepcija Justicije, Portret bake, P. V. Lisinskog, P. I. Zajca, Maska Meduza, skice za Nungentov obelisk na Trsatu i fontanu Perzej i Gorgona. Jedan je od prvih hrvatkih kipara koji radi medalje i plakete jednake umj. vrijednosti kao ostatak rada. Na njih unosi narativne elemente koje esto stilizira. Neke imaju impresioistiku fakturu Goni obuzdava bika, Pastuh, Vinogradari. Postao je prvi hrv. animalist. Izradio je niz skulptura domaih ivotinja osobito konja. Velik dio toga izloio je u Parizu 1900. dobiva zlatnu plaketu kao istaknuti animalist.

1898. izradio je spomenik palim vojnicima okevieve pukovnije u Osijeku demontiran, pa vraen prikazuje ljudsku figuru u ivom pokretu. 1901 2. nastaje reljef Navjetanje izloen u Parizu 1902. Ovo djelo privuklo je Rodinovu panju, tada se upoznaje s Rodinom i boravi neko vrijeme u njegovom ateljeu. Po povretku nastaje reljef Sv. Trojstvo za portal zagrebake katedrale koji je zbog slobodne kompozicije izazvao polemike. Izvodi niz portreta: K. S. Gjalski, I. Zajc, Moja majka mramor. 68 Osobitu profinjenost dostie radei sitnu figuralnu plastiku Bijeg u Egipat, Otmica Europe. Za vrijeme rata krae boravi na bojitu i skicozno u glini radi niz likova Vojnik na strai, Ranjenik, Vojnik Zmi, Varadinski Ulaner na konju, Vuenje topa. Nakon I. s.v.r. nastaje ciklus Jedinstvo, poslije 1925. radi vie spomenika A. Mihanovi u Klanjcu, Braa Radi u Trebarjevu, vie nadgrobnih spomenika. 1928. poinje raditi na spomeniku kralju Tomislavu koji je 1931. odliven u Bronci, a postavljen tek 1947. Radio je i dekoratvinu plastiku na zgradama u Zagrebu i predmete umj. obrta eki. Bavi se svim vrstama kiparstva od sitne plastike do monumentalnih spomenika, radi u kamenu, drvu glini, bronci koja mu najvie odgovara. Mjenja nain izraavanja koji u osnovi polazi od realizma. Pod utjecajem beke secesije pokazuje tendencije za stilizacijom i pojednostavljivanjem forme kako bi istakao plastinu istou oblika. Neko vrijeme je pod utjecajem Rodina, na nekim figurama povodi se za Meunierom. Za njega je karakteristian slaobdan nain modelacije koji dolazi do izraja ve u ranom djelu Justicija. Jedan je od pokretaa i organizatora likovnog ivota u Zagrebu, zasluan kao stvaralac i nastavnik, odgojio je cijelu generaciju mladih kipara, osnovao je ljevaonicu u Zagrebu i doveo prve ljevae, jedan je od osnivaa Lada i Drutva hrvatskih umjetnika. lan JA, SANU i akademije u Pragu. Anton Dominik FERNKORN Erfurt 1813 Be 1878. austrijski kipar Radi u Mnchenu kod Stiglmaiera, a 1836 40. kod Schvanthalera te na mnchenskoj akademiji. 1840. dolazi u Be i izvodi niz radova ostvarenih na akademski nain s jakim broknim reminiscencijama. Unato pokrenutosti masa zadrava zatvorenu siluetu cjeline. Najznaajniji radovi spomenici nadvojvode Karla 1853. i princa Eugena Savojskog 1865 u Beu, 6. statua Njemakih kraljeva za predvorje katedrale u Speyeru, spomenik Beethovena 1862, portreti Franje Josipa I i feldmarala Radetzkog. Za Zagreb je 1866. izveo konjiki spomenik bana Jelaia. Sv. Juraj u borbi sa zmajem za jednu palau u Beu 1853 cinani model je kupljen i kasnije odliven u bronci na nekom trgu. Lik Merkura na proelju Hotela Dubrovnik, Madona sa etiri anela iznad Bolleove esme pred zagreba- kom katedralom. Vatroslav DONEGHANI Rijeka 1836 Osijek 1899. Studirao na umjetnikoj akademiji u Veneciji nagraen 1855 i 1856. Izloio je model spomenika banu Jelaiu, ali je narudbu dobio Fernkorn. Uz Strossmayerovu potporu nastavlja studije u Rimu, a neko vrijeme boravi u Rusiji. Od 1876. nadgleda gradnju akovake katedrale izrauje 4 medaljona za glavni oltar i 25 kipova svetaca po doneghanijevim modelima klesao T. Vodika. Portreti Martia i Strossmayera pokazuju da je poznavao zanat. Radi u duhu talijanskog modificiranog realizma esto sa izrazito dekorativnim tenjama. ARHITEKTURA Vidi Hrvatska umjetnost 1800 1860 Arhitektura 19. st. 69 Herman BOLLE Kln 1845 Zagreb 1926. graditelj Graditeljstvo ui u Klnu i Beu, radi u ateljeu F. Schmidta kod restauracije katedrale Sv. Stjepana i drugih crkava u

Beu. Specijalizirao se u gotizaciji starijih i novijih graevima. U Rimu ui 1875 6. Prem Schmidtovim uputama upravlja gradnjom akovake katedrale istovremeno u Zagrebu upravlja restauracijom crkve sv. Marka. 1876 84. gradi palau JA Danas HAZU. 1897 1902. provodi restauraciju zagrebake katedrale i njene okolice, odstupivi u svom purizmu od prvobitnih nacrta F. Schmidta. U Zagreb dolzi posredovanjem I. Krnjavoga koji smatra njegov dolazak sudbonosnim. Bolle je prvi ravnatelj 1882 1914.Obrtne kole koju je organizirao po idejama Krnjavog i po tipu takvih kola u Njemakoj i Austriji. Upravitelj je MUO 1890 1902. i glavni konzervator hist. spomenika u Hrvatskoj i Slavoniji.Uredio je hrvatski odjel na svjetskoj izlobi u Parizu 1900. Projektirao je i izveo vie javnih i privatnih zgrada. Odgojen je u Njemakoj u vrijeme kad se umjetnost smatrala sredstvom za izraavanje nacionalizma i obnovljenog nacionalnog jedinstva Njemake. Vidi u gotici specifian odraz germanskog duha. Glavno naelo mu je istoa stila, osobito gotikog po uzoru na tadanje konzervatore: do falsifikata. Unosio je u arhitekturu ortodoksne elemente koje arhitektura naeg kraje nikad nije poznavala. Uklonio je niz dodataka, originalne elemente kasnijih epoha nadomjetao je obrtnikim radovima. Tako je unitio vei broj graevina provincijalnog baroka, pojedine fasade, zvonike, naruio postojee ansamble Gornji Grad i Kaptol u Zagrebu, Marija Bistrica, Ilok. Nastava u Obrtnoj koli bila je ablonska, u nekim strukama je odgojio spretne majstore koji su s uenicima izvodili detalje za Bolleove projekte osobito Katedrala. Nije se snaao u nacrtima za obrtnike radove. Djela: novoradnje; JAZU projekt Schmidt 1876 84., Obrtna kola i MUO 1888 92., Uiteljska kola 1893, ALU 1894., Katedrala u akovu 1876 82., restauracije; Sv Marko po Schmidtu 1876 82., Katedrala 1879 1902., Palaa odjela za bogotovlje i nastavu Opatika 10., franjevaka crkva u Iloku, Marija Bistrica itd. URBANISTIKI RAZVOJ ZAGREBA 1880 1900. Donji grad: Nakon to su pojedine opine ujedinjene u jedinstveni grad 1850, naselje se veim dijelom iri u ravnici. Podruje Donjeg grada dobilo je dananju fizionomiju s modernim ortogonalnim rastero ulica nakon potresa 1880. Arhitektura tog dijela grada potjee djelomice iz klasicizma, a cijeli ambijenti izgraeni su u doba historicizma i secesije.Meu najuspjelija urbanistika rjeenja idu nizovi trgova po nacrtu M. Lenucija koji se pruaju od eljeznike pruge prema strim dijelovima grada. Prostrani trgovi s mnogo zelenila niu se od neoklasicistikog Glavnog kolodvora - Pfaff 1892., prema Umjetnikom paviljonu 1898., i dalje u smjeru sjevera do zgrade HAZU tal. neorenesansa Schmidt 1880. na Zrinjskom trgu ureenom oko 1873. platane vodoskoci. Zgrada Moderne galerije i Sudbeni Stol. Zapadno od kolodvora niu se paralelno s ovima trgovi s javnim ustanovama. Botaniki vrt eng franc. tip uredili 1890. prof. A. Heinz i Vrtlar Durachanek. Nacionalna i sveuilina biblioteka R Lubinsky 1911 13. Sjeverno od biblioteke je trg s HNK Hellmer i Fellner 1894 5., a uokolo je niz 70 zgrada razliitih obiljeja Hrvatsko gospodarsko drutvo, Obrtna kola i MUO, neoromaniki Rektorat sveuilita, sam. sestara milosrdnica. SPLIT Poslije prve austrijske okupacije (1797.-1805.) Split je nakratko pod francuskom vlau (1806.1813.) i tada se, za vrijeme marala Marmonta, rade krupni komunalni zahvati gradnja cesta, obale i perivoja, uvoenje rasvjete. U drugom razdoblju austrijske uprave (1813. - 1918.) nastavlja se gradnja june luke, a puka se predgraa spajaju

sa starom gradskom jezgrom. 1914. godine izraen je i prvi poznati urbanistiki plan grada. Arhitekturu 19. stoljea obiljeavaju povijesni stilovi meu kojima su rijetki spomenici klasicizma (Glorijeta na Sustipanu, Stara gimnazija) u ijim okvirima radi VICKO ANDRI, prvi dalmatinski i splitski konzervator. Restauracija stare Vijenice obiljeja neogotike. PALAA BAJAMONTI Prokurative u oblicima neorenesanse BISKUPSKA PALAA Kazalite, 1893. u neobaroknim oblicima, prema projektu arhitekata VECCHIETTIJA i BEZIA Secesija > Kua arhitekta pire Nakia (na Narodnom trgu) KAMILO TONI - Sumporno kupalite (1903.). Kiparstvo Ivan Rendi - nadgrobni spomenici V. Mihaljevia, obitelji Katalini Slikarstvo Juraj Pavlovi - romantizam Vinko Draganja - realistiki portretist Vlaho Bukovac - portreti renoirovskog ugoaja RIJEKA 1815.-1850. godine arhitektura ima obiljeja bidermajera, dok jednostavnije zgrade slijede elemente stila. Casino Patriotico (danas RVT Rijeka), 1848. A. DESEPPI Proelje crkve Uznesenja Marijina JOSEF STORM - klasicistiki oblici Groblje u dolini na Kozali, 1850. LUIGI NICCOLO D'EMILYS Vojno pomorska akademija, 1852. VINCENZ PARADOWSKI - neogotiki Gradska vojarna, djeji vrti ADAM OLF - neogotiki 71 1872.-1900. godine grad se naglo razvija. Podiu se monumentalne graevine, grade nove etvrti na Dolcu i Brajdi, a izgradnjom palae Adrija (Jadran) zatvara se Togliattijev trg. U gradu rade poznati budimpetanski arhitekti. VIKTOR CRIGLER - Velika gimnazija IGNAZ ALPAR - Trgovaka akademija SAMUEL PETZ - Nautika akademija F. PFAFF - eljezni ka stanica, 1891. ALAJOS HAUSZMANN - Guvernerova palaa FILIBERT BAZARIG - rekonstrukcija proelja Municipija - obnova Gradskog tornja - ureenje perivoja na Mlaki - zgrada Mirovinskog fonda IZIDOR VAUCHING - velika trnica GIACOMO ZAMMATIO - kolske zgrade (historicizam) - stambene kue u ulici Dolac - trnica i naselje na Brajdi - palaa Ploech - palaa Filharmonije E. AMBROSINI - zgrada vrtia "Aldo Colonello" - stambena kua u Zagradu Historicizam: GIUSEPPEBRUNI - zgrada hotela Europa MATE GLAVAN - zgrada hotela Kontinental HELMER & FELLNER - projekt kazalita i palaa Modello, 1883. Secesija se javlja nakon 1900. (barem njene prve naznake). STIGLER - Palaa pravde, 1903. (prve naznake secesije) AMBROSINI (1902.-09.) - hotel Bristol brojne vile - naselje Potok VJENCESLAV CELIGOJ - vile i palae EMILIO CELIGOJ & TEODOR TRXLER - projekt kazalita Fenice (oblici najavljuju protofunkcionalizam druge zgrade u duhu secesije) UGO PAGAN - vojarna Ban Jelai - Trgovinska komora, 1903. C. PERGOLI - ubonica "Braa Branchetta" Ribarnica, 1912. PIETRO FIBRO - kino "Garibaldi", 1911. ARTURO HERING palaa Bai -Juna nia na groblju L. LUPPIS - zgrada Milosrdnog djejeg vrtia Zgrada zadruge za izgradnju kua 72 BRUNO SLOCOVICH - Sanatorij, 1913. - Kua Taggini, 1914. - Zgrada opine na Korzu - neorenesansa

SANDOR MEZLY - Palaa dravnih eljeznica, 1911. JOSEF HUBERT Austrougarska banka, 1913. ZADAR Klasicizam Projekt FRANJE ZAVOREA (pregradnja Kneeve palae) najstariji je klasicistiki zahvat. Arhitekt B. MAZZOLI radi kao profesor crtanja za vrijeme francuske vlasti, a njegov projekt za pregradnju samostana sv. Krevana u klasicistikim oblicima nije izveden U 4. desetljeu 19. stoljea u Zadru djeluju arhitekti PAUL HATZINGER, A. DE ROMANO I V. PRESANO. F. HAEZEL radi projekt pregradnje Nadbiskupske palae (taj je projekt reduciran, no po njemu je 1832. godine izvrena obnova). 1819. godine na mjestu demilitariziranog bastiona ureen je Gradski perivoj, a do sredine 19. stoljea u Zadru je sagraeno nekoliko zgrada u klasicistikim oblicima. Neogotika 1859. pregraeno je juno krilo franjevakog samostana 1869. pregraena je crkva sv. Mihovila 1866. gradi se kapela na Gradskom groblju, dok su arkade u neorenesansnim oblicima. 1863.-65. prema projektu E. TREVISANATA gradi se novo Kazalite. Krajem 1868. godine Zadar je proglaen slobodnim gradom pa slijedi nova etapa u njegovu razvoju. Do 1875. godine poruene su zidine i bastioni na JI strani grada. Do poetka 20. stoljea u arhitekturi prevladava historicizam. 1875.-1906. godine na promenadnoj obali gradi se 18 zgrada sa neorenesansnim ukrasima (veinom etverokatnice), a meu njima se istie zgrada Liceja sv. Dimitrija (danas Sveuilite) sagraena 1901.-06. prema projektu K. SUSANA iz Bea. R. MELICHAR, takoer iz Bea - uenik O. Wagnera, radi projekt za zgradu Austrougarske banke (1909). SPINLER (Graz) - Sud, 1902. - neorenesansa FRIEDLER (Be) - Palaa Luxardo, 1915. K. WAIDMANN (Zagreb) - bolnika zgrada PULA U 2. polovini 19. stoljea grad postaje sredite austrijske ratne mornarice. Arhitektonska ostvarenja imaju srednjoeuropska obiljeja. Zgrada Admiraliteta neoklasicizam Hotel Riviere neoklasicizam73 Mornarika crkva sv. Marije neobizantizam -THEEND-

74