1

2
Muhamed Gafić - dr. Šemsudin Džeko

Sarajevo, 2007 3
 Autori:
Muhamed Gafić - dr. Šemsudin Džeko

Recenzenti:
Prof. dr Ibrahim Bušatlija
Prof. dr Midhat Usčuplić

Izdavač:
Turistička zajednica Kantona Sarajevo

Za Izdavača:
dr. Šemsudin Džeko

Dizajn:
Hot Shop

Urednik fotografije:
Zijah Gafić

Lektor:
Fikreta Bavčić-Gafić

Štampa:
Müller, Sarajevo

Slika na naslovnoj strani:

Oštro, snimio: Z. Gafić

4
5
6
 PREDGOVOR

P
rošlo je 50 godina od prve ekspedicije u kanjon rijeke
Rakitnice a još uvijek su samo rijetki prošli ovim putem.
Nevjerovatno lijep, jedan od najdubljih u Evropi, kanjon,
čija širina varira od 400 pa do samo dva metra, usječen između
planina Bjelašnice i Visočice, nadomak Sarajeva, divlji, divlje lijep
kanjon je pred nama, blizu nas a opet daleko, naizgled u dalekoj
i nepristupačnoj divljini, a čudesnoj ljepoti.
Uistinu, kanjon rijeke Rakitnice je u srcu civilizacije, a
svojom posebnošću nudi, svima kojih se tiče ljepota prirode,
mogućnost da ga upoznaju. Sa ruba kanjona, iz okolnih sela, na
izvoru, u ušću u Neretvu, za smjele i čitavom dužinom kanjona,
napokon i ovom knjigom, približavamo ga ljudima. Rakitnica je
rijeka sa mnogo posebnosti. Izvire na 1300 metara nadmorske
visine, dok se u Neretvu ulijeva na 300 metara iznad nivoa mora.
Teško je povjerovati danas, ali istina je, planinska voda Rakitnice
pitka je od izvora do ušća. Ime joj potiče od bijele vrbe - rakite,
koja raste na njenim obalama.
Kanjon Rakitnice, čudesno privlačan, izazovan i nepri-
stupačan u isto vrijeme, po svim karakteristikama spada među
najznačajnije prirodne znamenitosti Bosne i Hercegovine.
Također, među rijetkim je destinacijama u Evropi gdje se može
razviti ekspedicijski turizam.
Prolazak kanjonom nije izlet, nego zahtjevna i ozbiljna
istraživačka ekspedicija. Na nekim mjestima širina kanjona je dva
metra. Stijene se gotovo dodiruju. Neobičnog su oblika, upravo
onakvog kakvog je mogla priroda vodom obraditi kamen. Voda
je kristalno čista i bistra, na mjestima tamnozelena, dubine četiri
- pet metara. Iznad je tanka pruga neba koja daje kanjonu tek
potrebno svjetlo. Huk vode se pojačava na mjestima gdje počinju
slapovi, a smanjuje u mirnom toku rijeke.
Nakon čitanja ove knjige, te detaljnim i slikovitom opisima
više ekspedicija, čiji se zapisi mogu naći u knjizi, čitalac će i sam
poželjeti veliku avanturu prolaska kanjonom Rakitnice. Za sve

7
PREDGOVOR

one koji će poželjeti izbliza upoznati kanjon u knjizi se nude razne

mogućnosti, od laganih do težih izleta, a za one koji će zaista
jednog dana odlučiti i pokušati proći cijeli kanjon, (od taktike
prolaska do opreme), ponuđeni su dragocjeni savjeti.
Jedinstvenom ljepotom Rakitnica predstavlja neponovljivu
turističku atrakciju i veliki je izazov za planinare, avanturiste,
alpiniste, ribare i ljubitelje prirode.
Osim same rijeke Rakitnice, cijeli predio je neponovljivo
lijep. Spomenimo samo Šabiće, selo između Treskavice, Visočice i
Bjelašnice, mjesto idealno za razvoj zimskog turizma. Pa Lukomir,
posljednje bosansko selo koje je sačuvalo tragove drevne
bosanske kulture.
Posebna je i Treskavica, planina velikih kontrasta između
vegetacije i divljine krša i goleti, gdje se najbujnije zelenilo
smjenjuje sa oštrim kršom i suhom goleti, pa olimpijska Bjelašnica,
Visočica, te mnoga mjesta za izlete i miran ili aktivan odmor u
prirodi. Nema mnogo takvih krajeva koji pružaju mogućnost
za razvoj seoskog turizma, ekspedicijskog turizma, ekstremnih
sportova, posebno kanjoninga, planinarenja ili zimskih sportova.
Endemski primjerci flore i faune daju još jednu vrijednost ovom
posebnom području, u srcu kojeg je, kao biser, rijeka Rakitnica.
Jer je “upravo posljednji dio kanjona, svojom divljinom,
ljepotom i spektakularnim pejsažima, uz teškoću savladavan-
ja vodenih i stjenovitih prepreka, stalnu prisutnost doživljaja
kontrolisane avanture, najsnažniji bljesak još neotkrivenog i
nenarušenog bisera prirode Bosne i Hercegovine”.
Ćitajući stranice koje su pred vama spoznat ćete mnogo o
ljepotama i opasnostima kanjona Rakitnice, ali i o volji, hrabrosti i
upornosti ljudi da savladaju prepreke koje je priroda postavila.
Posebnu priču pričaju i fotografije nastale na licu mjesta
– priču o raskošnom, neprocjenjivom, jedinstvenom prirodnom
blagu – “blagu na dohvatu ruke”.

8
Jedini prolaz je pravo niz vir.
U tjesnacu Oštro.

9
10
 OTKRIVANJE KANJONA

Bistra, pitka voda cijelom

du`inom toka rijeke. Posljednji
tjesnac nadomak Neretve.

P
laninarski savez Bosne i Hercegovine juna
1956. godine poslao je izvidnicu sa zadat-
kom da se ispita mogućnost prolaska cijelog
kanjona, te da se na osnovu njihovih iskustava or-
ganizuje ekspedicija.
Izvidnicu su činili: doktor Stevo Jokanović
i pet alpinista – Advija – Lala Mulalić, Muhamed
Buturović, Mijo Novaković, Božo Perković
(fotograf) i Vlado Travner. Bila je to tada veoma
kvalitetna ekipa alpinista, koji su iza sebe imali
značajne alpinističke smijeri u našim planinama.
Iz dnevnika, tadašnje studentice medi-
cine, a danas dr Advije – Lale Mulalić – Stajić izd-
vajamo:
“Krenuli smo iz Hrasnice 24. juna 1956.
godine. Od opreme smo nosili alpinističko uže
od manile, čekiće, klinove, karabinere, četiri
šatorska krila, karabitušu…
Pješačili smo preko Hrasničkog stana,

11
OTKRIVANJE KANJONA

^uvarku}a

Igmana, Velikog polja, Babinog dola, Štirnog dola, Dugog polja

do sela Umoljani. U selu smo spavali u kući mještana.
25. juna, iz sela, pored sedam mlinova na potoku Šklope,
spuštamo se u kanjon. Hodamo po bespuću, prelazimo zaglav-
ljene stijene, spuštamo se niz kaskade, gazimo hladnu Rakitnicu,
potoke koji se ulijevaju u rijeku i kasno poslije podne nalazimo
malu zaravan na kojoj razapinjemo naš šator od šatorskih krila.
26. juna nastavljamo spuštanje niz kanjon a poslije podne

12
 OTKRIVANJE KANJONA

stižemo ispod Donjeg Lukomira i zbog nedostatka opreme

izlazimo iz kanjona. Spavamo iznad Gornjeg Lukomira.
27. juna ispod Lovnice, Krvavca, preko Krošnji, Stanara, niz
Ramin Greb silazimo do Pazarića i vozom se vraćamo u Sarajevo.”
Slijedeće godine u kanjon Rakitnice kreće velika naučno
– istraživačka ekspedicija. Na osnovu iskustava prethodnice,
uz podršku vojske, države, medija skoro stotinu ljudi raznih
specijalnosti kreće u istraživanje i osvajanje kanjona. Opremljeni
su potrebnom alpinističkom opremom, gumenim čamcima,
dušecima i iskustvom prethodnice.
Kreću se u tri grupe. Jedna ide ivicom Bjelašnice, druga
ivicom Visočice, a treća grupa tokom rijeke, kanjonom Rakitnice.
Zborno mjesto im je bilo Boračko jezero.
Iz prethodnice idu Muhamed Buturović i Vlado Travner.
Profesor Ibrahim Bušatlija, tada mladi asistent Univerziteta u
Sarajevu i odličan plivač – IV mjesto na studentskim igrama
Yugoslavije u kraulu na 400 m, bio je član udarne ekipe, koja je
išla kanjonom:
“ Na čelu ekipe je stalno bio Muhamed Buturović. Znao
je put prve trećine kanjona, ali je i nakon toga išao naprijed i
ostale forsirao. Pojedina teška mjesta smo trebali imenovati, za
kartografe, pa smo teški dio u sredini kanjona, gdje se stijene,
visoke gotovo 300 metara sastavljaju na širinu kanjona od dva
metra, nazvali po njemu – Buturov prolaz.
Ispod Lukomira smo se divili dovitljivosti i hrabrosti
stanovnika tog sela, koji su podigli mlinove na mlazevima i
pojedinim strujama toka Rakitnice, oslanjajući ih na relativno
labilne blokove. Padine pod travom su bile toliko eksponirane da
su ih kosili tako što su se vezali za drveće, pa odmotavajući uže
od drveća osvajali jedan po jedan otkos. Prema priči mještana
Rakitnica se na tom mjestu zimi zaledi.
Mjestimično se dobijao utisak kao da je poprečni otvoreni
profil kanjona nastao padanjem pećinskih tavanica, odnosno
da je Rakitnica na mjestima, u ranijim fazama razvoja kanjona
– bila ponornica.”
Ibrahim Bušatlija će u donjem dijelu kanjona, Džehennemu,
predvoditi ekspediciju, te kao prvi proći taj teški dio. Muhamed

13
OTKRIVANJE KANJONA

Buturović je tražio put kopnom na lijevoj obali, a njega su svezali

užetom i polako spuštali niz brzake. Kad je isteklo uže, on se
odvezao, prekinuo komunikaciju sa ekspedicijom, jer to više nije
bilo moguće, i spustio niz bijelu vodu. Majstor kraula i plivanja
u divljim vodama je uspješno proplivao Džehennem. Na izlazu
dugo je čekao da ostali članovi ekspedicije dođu okolnim putem,
pitajući se da li je preživio.

Velikani flore Rakitnice,

hrast i bor.

14
15
GEOPOLOŽAJ

R
ijeka Rakitnica se nalazi četrdeset kilometara južno od
Sarajeva. Do gornjeg toka rijeke, u selu Rakitnici dolazi
se asfaltnim putem iz Sarajeva, preko olimpijskih planina
Igman i Bjelašnica i sela Šabići.
Rakitnica nastaje od voda koje izviru sa planina: Treskavice,
Visočice, Hojte i Bjelašnice i pripada slivu Jadranskog mora. Up-
ravo greben planine Hojte, visok 1672 m, u nekoliko metara dijeli
vode koje započinju svoj tok na vrhu planine i odlaze na istok i
zapad u različite slivove: Crnog i Jadranskog mora. Nakon tride-
set kilometara toka rijeka se ulijeva u Neretvu, iznad Konjica.
Najbliži prilazni put do ušća Rakitnice u Neretvu je iz Konjica,
lijepog gradića, koji se nalazi na putu Sarajevo – Mostar. Put za
ušće vodi iz Konjica, 20 km na istok, prema Boračkom jezeru. To
je ledničko jezero, iznimne ljepote i turističkih mogućnosti, ispod
planine Prenj, na visini od 405 m. Poslije jezera asfaltni put vodi
do sela Glavatičevo, preko rijeke Neretve i makadamom 4 km do
sela Kašići. Iz sela se može samo pješice stići, za pola sata do ušća
Rakitnice u Neretvu.
Drugi način dolaska je čamcem od Ban Vira, mjesta ispod
Glavatičeva, raftingom niz rijeku Neretvu, za 1 sat do ušća.
Kanjon Rakitnice dugačak je 25 kilometara, a mjestimično
dubok hiljadu metara. Rijeka je široka, u prvom dijelu kanjona oko
5 metara, u sredini, oko Kašića Luke oko 10 metara, a u tjesnaci-
ma, na nekoliko mjesta, sužava se na 2 metra. Usječen je između
dvije visoke planine: Bjelašnice, 2067 m i Visočice, 1967 m.
Nadmorska visina toka rijeke na početku kanjona je 1140 m,
a na kraju, na ušću u rijeku Neretvu 320 m.

Vodenica na potoku Peru}e

i padine Viso~ice.

16
17
SARAJEVO-O

18
LY M P I C C I T Y

Kanjon Rakitnice

19
Karta kanjona Rakitnice

20
21
TOK RIJEKE

R
ijeka Rakitnica izvire ispod obronaka planina Treskavice
i Visočice, na nadmorskoj visini od 1300 m. Nema jedan
izvor za kojeg bi se sa sigurnošću moglo reći da je to
glavni izvor rijeke, nego je to lepeza izvora ili izvorište na
navedenom području.
Crna rijeka, koja teče od Treskavice i Pijevac rijeka, koja
donosi vode sa istočnih obronaka planine Visočice, nakon 5 km
toka sastaju se iznad sela Rakitnice. Potok Dukata donosi vodu
sa obronaka planine Hojte i pojačava Rakitnicu. Prvo mjesto kroz
koje protiče je selo Rakitnica i nalazi se na nadmorskoj visini od
1160 m. Rijeka je obrasla bijelom vrbom, po imenu rakita, pa su
to pojmovi koji mogu više govoriti o imenu rijeke.
Pored obje pritoke rijeke i njenim tokom do sela Rakitnice
nalazi se šumski, makadamski put. Pored rijeke su prostrane
livade, prepune planinskog cvijeća, a iznad njih, pretežno,
crnogorične šume jela, smrča i borova.

Vodopad Peru}e

22
 TOK RIJEKE

Nepun kilometar niže je selo Šabići u kojem nekropola

stećaka puno govori o Bogumilima, starosjediocima ovog
područja zabjelašničkih sela.
Ulijevanjem Tušilačke rijeke, nakon prvog tjesnaca, na visini
od 1108, a koja nosi vode sa obronaka Visočice, tok Rakitnice se
značajno pojačava. Tušilačka rijeka je u tom području formirala
dolinu dugačku šest kilometara, sa nekoliko sela. Lijepi pogledi
na Visočicu, Bjelašnicu, Hojtu i Treskavicu kulminiraju u pejsažu
alpske doline u čijem vrhu je impozantana krijesta markantnog
vrha Puzim, visokog 1776 m.
Stotinjak metara niže, sa Bjelašnice, u rijeku se ulijeva
potok Šklope, na kojem je, u nizu, više drvenih vodenica, do
skoro bilo u upotrebi mještanima, obližnjih, umoljanskih sela.
Studeni potok je slijedeća, desna pritoka Rakitnice. Skuplja
vode sa obronaka Bjelašnice, čudesnim meandrima prelazi
kratku visoravan ispod sela Gradine, i vodopadom se ulijeva u
rijeku. U mjesecu junu je najljepši, jer tad ima mnogo vode, a
meandri su obrasli planinskim cvijećem.
Ispod vrha Obalj teče potok Peruće, slijedeća, desna
pritoka rijeke. Izvori su mu visoko nad rijekom, a slapovima i
vodopadima teče prema kanjonu. Ulijeva se na koti 742 m.
Pritoka Međeđa nastaje ispod vrhova Vito, Đetelaš, Veliki
Strug i Toholj, planine Visočice. Ulijeva se, s lijeve strane, preko
puta sela Lukomir.
Korito rijeke je već šire i bogatije vodom. Mnogobrojni
izvori i manji i veći stalni ili periodični potoci, slijevaju se sa obje
strane planina.
Posljednja pritoka je nakon uskog i teškog prolaza Oštro.
To je rijeka Grušča, lijeva pritoka, koja izvire visoko na planini
Visočici, protiče kroz selo Grušče, i dubokim kanjonon ulijeva se
u Rakitnicu.
Temperatura vode ovisi o godišnjem dobu i može se reći
da u ljetnim mjesecima varira od 10 do 14 ° C.
Na ušću u Neretvu, na 320 m n/v, Rakitnica se razlijeva po
nanosima kamenja i šljunka, gubi snagu i divljinu gorske rijeke,
ne liči na onu koja je izdubila veličanstveni kanjon, i, pred silinom
Neretve, postaje pitoma planinska rječica.

23
24
 PUT KANJONOM RAKITNICE
Zbog nepristupačnosti kanjona, njegove dužine, dubine i brojnih
teških prepreka; koje zahtijevaju natprosječnu fizičku pripremljenost,
plivačku vještinu, znanja iz oblasti planinarstva, skautske vještine,
sposobnosti kontrolisanog preživljavanja u divljini prirode; potrebe
za temeljitom pripremom i brižljivim planiranjem - prolazak kroz
kanjon Rakitnice nije nikakav lagani izlet, niti obična planinarska
tura nego jedna ozbiljna istraživačka ekspedicija. Traži od čovjeka
maksimum strpljenja i odvažnosti a nudi mu bogatstvo saznanja i
spoznaju o vlastitim mogućnostima.

25
PUT KANJONOM RAKITNICE

K
anjon Rakitnice počinje ispod sela Šabići, na raskršću
puteva za Umoljane i Sinanoviće. Most preko rijeke nalazi
se tačno na početku kanjona, a rijeka je na visini od 1120
metara iznad mora. Sa lijeve strane su obronci Visočice i vrh Prut,
visok 1436 metara, a sa desne strane obronci Bjelašnice i stijene
Orlovca približno iste visine.
Stijene, mjestimično prevjesne, visoke, na početku,
nekoliko desetina, do nekoliko stotina metara, strmo se obaraju
prema rijeci. Kao da je umjetnik sastavio dvije planine i potom ih
tankim i oštrim mlazom vode presjekao i odvojio. Sa tog mjesta
kanjon počinje a završava se 25 kilometara niže, na ušću u rijeku
Neretvu.
Na samom početku kanjona rijeka je usjekla uski tjesnac
koji ne nudi nikakvu drugu mogućnost prolaska, osim gaženje
rijeke ili plivanja. Naravno, postoji uvijek mogućnost zaobilaženja
takvih tjesnaca, i u ovom slučaju je to moguće uraditi sa obje
strane kanjona.
Prvi tjesnac, u minijaturi, nudi skoro sve prepreke s kojim se
susrećemo tokom cijelog kanjona. Brzaci, slapovi, virovi, duboka,
bijela voda, kazani pjenušave vode, izglačane, vertikalne stijene,
skakanje u vir, spuštanje niz brzake… Dugačak je nepunih 200
metara i izlazi na ušće Tušilačke rijeke.
Lijepa livada, s lijeve strane rijeke nudi mogućnost prvog
predaha. To je mjesto na kojem se može i treba dobro razmisliti
o daljim iskušenjima koja će kanjon Rakitnice donijeti svakom
posjetiocu. Sa tog mjesta, uz Tušilačku rijeku, moguć je lagan
izlaz iz kanjona.
Nedaleko od tog mjesta, sa desne strane ulijeva se potok
Šklope, na kojem se nalazi niz mlinova, u pitoresknom pejsažu,
na kojima su mještani Umoljana mljeli žito.
Slijedeći kilometar kanjon postaje dublji i tješnji. Visina
kanjona doseže blizu 400 metara, težina tjesnaca je značajna,
pa ribarska staza, s desne strane rijeke, omogućava brže
napredovanje niz rijeku.
Studeni potok se u vodopadu slijeva na tu stazu i pada
daljnjih dvadesetak metara niže u slapovima u Rakitnicu. Ljepota
Studenog potoka; od izvora, ispod sela Gradina, meandri,

26
Po~etak kanjona.

27
 Traganje za prolazom
kroz kanjon.

28
 PUT KANJONOM RAKITNICE

Most preko Rakitnice u gornjem

toku, ispod sela Bobovice.

poniranje vode, slapovi i vodopadi, posebno u vrijeme juna i

ljeti, za vrijeme i nakon obilnih padavina - potpuna je nagrada
posjetiocu, te mu nadoknađuje napore prilaska, ma sa koje strane
dolazio.
Povremeno gaženje rijeke, prolazak pored virova i kazana,
koje je izdubila rijeka u kamenom toku, korištenjem ribarske
staze pored rijeke, nakon jednog kilometra dolazimo na mjesto
prelaska planinskog puta preko rijeke, iz sela Bobovica prema selu
Lukomiru. Tu se nalazi viseći, drveni most, na 1004 m nadmorske
visine. I iznad i ispod mosta krajolik je divlji i obiluje mnoštvom
kazana u koritu rijeke, slapova, brzaka, virova, a niz rijeku se pruža
lijep pogled na kanjon.
Ovo mjesto može biti odstupnica za izlazak iz kanjona, za
dobar sat do sela Bobovice.
Slijedećih tri kilometra spuštanja niz kanjon karakteriše
strm i oštar pad rijeke. Svaki kilometar rijeka se spušta za po sto
visinskih metara. Slapovi, stjenoviti skokovi, manji vodopadi i teški
prolazi česti su na ovom dijelu, pa je i napredovanje ograničeno
na najviše jedan kilometar na sat.

29
30
Most ispod sela Bobovice.

31
PUT KANJONOM RAKITNICE

Sa desne strane, visoko iznad kanjona, počinje panoramski

pješački put obroncima Bjelašnice koji, nakon mosta, strmo
odlazi u Lukomir, a sa lijeve strane, nad vertikalnim stijenama, isti
je takav put koji povezuje “viseće” livade, na padinama Visočice
sa selom Bobovica.
Dubina kanjona već doseže jedan kilometar. U njegovim
stijenama su gnijezda jastrebova i orlova, na sigurnoj udaljenosti od
čovjeka, pa se često mogu vidjeti visoko iznad u krstarećem letu.
Izvori, koji nastaju visoko u planini, ili tik pored rijeke obilno
pojačavaju vodu Rakitnice. Takav je i potok Peruće, koji nastaje
blizu Lukomira, i ne samo da daje vodu tom selu i drugim selima
udaljenim nekoliko desetina kilometara, nego u spektakularnim
vodopadima i slapovima, posebno u periodima nakon kiša, čini
pejsaž slikovitijim.
U kanjonu je put umjereno težak, bez značajnih prepreka
koje mogu od putnika zahtijevati maksimalna naprezanja. Više
je to put na kojem se smjenjuju divlji i lijepi detalji. Već tad se
mogu primjetiti ribe koje bježe ispred pogleda ili nogu putnika.
Slap, dobar sat hoda od mosta, koji, svojom ljepotom, prisiljava
posjetioca da stane i ostane neko vrijeme na tom mjestu.
Slap je lakše obići sa desne strane, a uskoro će se pojaviti
avanturisti koji će se niz njega spustiti. Takvih, neistraženih i
“neosvojenih” mjesta ima dosta za mnoge domaće i svjetske
ljubitelje kontrolisane avanture.
Gornji tok rijeke završava se nakon ušća lijeve pritoke
Međeđe i spuštanja rijeke za punih petsto visinskih metara.
Strm i oštar pad rijeke, preko zaglavljenih, velikih stijena, brojnih
slapova i kaskada prelazi u mirniji tok, sa dužim brzacima, tihim
virovima i povremenim šljunkovitim plažama.
Stotinjak metara niže, na lijevoj obali, na ušću potoka iz
Donjeg Lukomira nalazi se zarasla livada i ostaci zidane kolibe u
kojoj je, krajem prošlog stoljeća, živio pustolov Đuro Kijac.
Pola kilometra niže, na visini od 640 m n/v, na desnoj obali
je Lučica. Na prostranoj livadi, okruženoj stablima oraha, nalazi
se koliba Saliha Čomora, mještanina sela Lukomira.
Za one koji žele proći cijeli kanjon to je idealno mjesto za

32
 Padine Bjela{nice.

Rijeka u srednjem33toku.
34
^omorova koliba u kanjonu.

35
PUT KANJONOM RAKITNICE

Korijeni rakite, rakitni~ke.

bivak. Koliba je očuvana, izvor je ispod nje, na livadi se može

postaviti na desetine šatora, a u slučaju opasnosti od visokog
vodastaja uzmak, uspon prema Lukomiru je moguć.
Put niz kanjon je položeniji, ali ništa manje uzbudljiv!
Na mjestu gdje se ulijeva mali potok sa Visočice i koje se zove
Usovište, u rijeci se nalaze ostaci stotina stabala bukava, borova
i ostalog drveća, debljine preko metra, dužine i do dvadeset
metara, koje je sniježna lavina, prethodne zime, iščupala i snijela
sa vrha Veliki Toholj, a rijeka još nije odnijela.
Ispod tog mjesta, na dužini od 6 km počinje niz tjesnaca
koje je moguće preći jedino vodom, često dubine preko glave
čovjeka, a bez mogućnosti obilaska ili izlaska iz kanjona, osim na
jednom mjestu, putu za Višnjevlje.
Nepun kilometar dalje, s lijeve strane, na 620 m n/v nalazi
se prostrana pećina, posljednje mjesto za udoban bivak u tom
dijelu kanjona. Osim ako već nije zauzeta isposnicima, koji,
silazeći uskom stazom sa Lukomira, povremeno dolaze u kanjon
i vrijeme molitve, više dana, provode u toj pećini.

36
 Mirak-vise}e livade i
obronci Bjela{nice ispod
]uhovi}a, u pozadini.
37
PUT KANJONOM RAKITNICE

Isposni~ka pe}ina

Kanjon vodi dalje uskim tjesnacima, koji, povremeno,

pogotovo kod umornih putnika, djeluju, kao da se potpuno
zatvaraju i u njima se mogu nalaziti brane od zaglavljenog drveća
značajne visine. Prolazak je moguć jedino penjanjem i prelaskom
preko njih.
Ovo je dio kanjona koji u sebi ima nedirnutu prirodu
blistavih pejsaža i divljinu koja zaustavlja dah posjetiocu. Pritoke
se slijevaju niz kamene tobogane visoke desetine metara,
usijecaju duboke, vertikalne kanjone, ili izvorima, tik pored rijeke,
pojačavaju Rakitnicu.
Kad su prvi istraživači prolazili kanjon, prije pola stoljeća,
među njima je bio i Muhamed Buturović, koji je prvi prošao jedan
vrlo uzak tjesnac, pa je taj dio i dobio ime po njemu – Buturov
prolaz.
Ako putnik odluči da, od početka kanjona Rakitnice, ovaj
dio pređe u jednom danu, to će biti pred noć, kad je najumorniji, i
trebaće maksimalna koncentracije, ako već ima takve psihofizičke
mogućnosti i odlučnost da, čak i po mraku, završi etapu.

38
Bezimeni buk

39
 Viso~ica

40
41
PUT KANJONOM RAKITNICE

Autori preporučuju da se ovaj dio kanjona prelazi drugog

dana, nakon spavanja u Lučici ili u Isposničkoj pećini.
Nakon više tjesnaca, tok rijeke nas dovodi do visećeg
mosta na 540 m n/v. Preko njega ide staza koja povezuje Lukomir
i Čuhoviće, bjelašničkih sela, sa livadama pod Visočicom, tačnije
u područje Višnjevlja.
Na nadmorskoj visini od 700 m, nepun sat iznad rijeke,
na “visećim” livadama nalaze se kolibe u kojim i sada sa stokom
zimuju mještani zabjelašničkih sela. U njihovim selima je zimi
snijeg a, zahvaljujući kanjonu Rakitnice, koji dopušta dolazak
toplijeg zraka sa obale mora, i dolinom Neretve, zimi ima trave i
obilja hrane za stoku.
Poslije mosta put kanjonom je nešto malo lakši. Prelazak sa
jedne obale na drugu, gaženje rijeke, traganje za lakšim putem,
prelazak rijeke po stoti put, i nakon dva sata, dubok i dugačak vir.
Moguće ga je obići sa lijeve strane. Tim putem, uz vodu dolaze
ribari. Spuštanje niz kanjon, vodom, dubokom vodom, plivanjem

Zaštitna oprema: neopren,

life jacket i kaciga.

42
Neobi~no plodno mjesto.

43
44
U srednjem dijelu kanjona.

45
PUT KANJONOM RAKITNICE

niz vir dugačak 200 metara. Nakon njega ulazimo u Kašića Luku,
na nadmorsku visinu od 518 m.
To je mjesto u sredini kanjona gdje se litice razdvajaju, a
kanjon širi u rječnu dolinu sa livadama na obje strane rijeke, te
je moguće kretanje pored rijeke. Na početku je, s lijeve strane
potok Krupac i koliba, pogodna za noćenje.
Autori preporučuju Kašića Luku za drugi bivak na putu od
početka do kraja kanjona.
Domaćin Cvjetko, do rata ’92., bio je jedini stanovnik Kašića
Luke. Njegova kuća i kolibe su nešto dalje, i od njih su ostale samo
zidine. Tu je i viseći most, tačnije njegovi ostaci, preko kojeg ide
pješački put sa Bjelašnice na Visočicu.
Taj put su u prošlosti koristili mještani za prelazak sa
jedne na drugu planinu. Sada ga koriste za silazak u kanjon radi
ribolova. Tim putem ide i Bjelašnička transverzala istoimenog
planinarskog društva iz Sarajeva.
Iz sela Blaca, sa 1300 m put se kroz nisko rastinje graba i
lješnika, strmo spušta u kanjon na 518 metara, a potom, oštro,
uzbrdo, kroz šumu munika i crnog bora uspinje na Visočicu, na
1417m, u Grušačko polje.
Razdaljina između ove dvije tačke je 3,5 kilometra
vazdušne linije, ali zbog 800 metara u silasku i 900 metara visin-
ske razlike u usponu, moguće je ovaj put preći tek za dobrih 6
sati planinarskog hoda.
Dolina Kašića Luke je dugačka četiri kilometra. Pored rijeke
je mnogo plaža, livada i mjesta za kampovanje, koje koriste ribari
i planinari a potom se opet sužava u tjesnac.
Taj tjesnac je na karti obilježen kao Tisova lastva i predstavlja
najteži dio kanjona. Mještani ga zovu i Džehennem.
Nakon šljunkovite plaže na viru Rakitnice, na 470m n/v,
rijeka naglo ubrzava tok. Brzaci se probijaju između stjenovitih
i glatkih obala, i dolaze do uskog tjesnaca. Stometarski kameni
zid rijeku zbija na nekoliko metara, pojačava huk vode, pa rijeka
iz brzaka preskače šiljato stijenje i, potom, bijelom pjenom,
ponire u tamnozeleni vir, nakon kojeg okno, bijele, pjenušave,
a zatim tirkizno zelene boje, guta svu vodu Rakitnice i odvodi

46
Alpinisti~ki izazovi
u Ka{i}a luci.

47
48
Rakite - bijele vrbe u Ka{i}a luci.

49
Posljednja pla‘a prije
D‘ehennema.

50
 PUT KANJONOM RAKITNICE

je, ispod stijena, u dio kanjona kojeg su ljudi nazvali strašnim

imenom, – Džehennem.
Na nekim mjestima, gdje je stijena bila čvrsta, vertikalne
litice se dižu i do 500 metara. Odronjene stijene, monoliti od
desetak metara, su zatvorile rijeku, ali ih je ona dubila. I tako
hiljadama godina, do pojave čovjeka i njegove misli o nečem
opasnom, graničnom, strašnom, – pojmu Džehennema ili Pakla.
U kanjonu, širokom pet – šest metara velika stijena je
zatvorila rijeku. Preko nje se vidi kanjon ali ne i kuda teče rijeka.
Istina, mirnija voda se nazire daleko i duboko ispod stijene.
Ribari su govorili da se Džehennem ne može proći vodom.
Sa tog mjesta lijevo ide staza i visoko nad rijekom, strmim
ivicama kanjona obilazi ovo mjesto.
Tim, obilaznim putem se može proći, ali će biti uskraćen
spektakularni doživljaj savladavanja najtežeg, najsurovijeg i
najzanimljivijeg izazova rijeke i kanjona Rakitnice.
Osim Vrata Džehennema, kroz čije okno nije nemoguće
proći, ali je na granici kontrolisane avanture, i čeka avanturiste koji
će se spustiti niz njega, ostala mjesta su prohodna uz maksimalnu

Klasi~ni bivak pored rijeke.

51
PUT KANJONOM RAKITNICE

pažnju. Okno se može zaobići penjući se desetak metara preko

stijena na lijevoj obali rijeke. Sa tih stijena nije jednostavno sići
u vodu. Potrebno je planinarsko iskustvo, maksimum pažnje
za spuštanje niz stijenu ili skok u bijelu vodu, pored manjeg
vodopada, sa četiri metra.
Nakon toga slijedi dvadesetak metara duboke vode, potom
pjenušavi tobogan uz desnu obalu rijeke, ili skok sa druge stijene
u mirniju vodu.
Na nekim mjestima je širina kanjona dva metra. Stijene se
gotovo dodiruju. Neobičnog su oblika, upravo onakvog kakvog je
mogla samo voda obraditi kamen. Voda je kristalno čista i bistra,
na mjestima tamnozelena, dubine četiri – pet metara. Iznad je
tanka pruga neba, koja daje kanjonu tek potrebno svjetlo. Huk
vode se pojačava na mjestima gdje počinju slapovi, a smanjuje u
mirnom toku rijeke, koji liče na izdužena, uska jezerca.
Temperatura vode varira o godišnjem dobu, ali je ljeti od
10 do 14 ° C. Objektivne opasnosti su okna, kroz koje voda otiče
i mogu povući čovjeka, a koja se, djelovanjem rijeke, mogu ot-
voriti na mnogim mjestima, nagla promjena vodostaja, nenadani
susret sa zmijom i padanje kamena. O tome detaljno u poseb-
nom poglavlju.

Avanturista u punoj opremi.

Ulazni vir prije Džehennema.

52
U D‘ehennemu.

53
Pogled na kanjon odozgo.

54
55
PUT KANJONOM RAKITNICE

Taj put od nepunog kilometra može se preći za sat - dva ili

za cijeli dan, ovisno od znanja, kondicije i sposobnosti avanturiste,
ili želje da se dovoljno dugo boravi u toj zadivljujućoj divljini i
ljepoti, ili ga zaobići pješačkim, “sigurnijim” putem.
Na desnoj strani su Vranske stijene 800 metara iznad rijeke,
a na lijevoj Tisova Lastva, visoka puni kilometar.
Tek kad se dođe do visećeg mosta na kojem je staza koja
povezuje sela Dubočane i Prebilje, put postaje lakši.
Nakon toga kanjon se širi. Put se može izabrati obalom
rijeke ili gaženjem plićaka. Svako kretanje vodom, pri dubini
manjoj od koljena skriva opasnost od poskliznuća, na skliskom
kamenju, pa pažnja mora biti stalna.
Dva kilometra niže dolazi se do mjesta odakle vodi staza
kojom se za nepun sat može popeti do sela Dubočani. To mjesto
autori knjige preporučuju za treći bivak i noćenje na putu kroz
kanjon Rakitnice.
Tu je nekada bio most, a kojeg je odnijela rijeka za vrijeme

Na~in prolaska kanjona.

56
Ponor u jednom od tjesnaca.

57
58
Vranske stijene

59
PUT KANJONOM RAKITNICE

Rijeka ispod Dubo~ana.

visokog vodostaja prije nekoliko godina, preko kojeg je išao

pješački put iz tog sela, sa Bjelašnice, na Visočicu, u selo Prebilje.
Upravo je na tom mjestu u toku izgradnja šumskog puta,
jedinog takve vrste, preko rijeke Rakitnice, i žestoka borba
ekologa da to spriječe.
Sa ovog mjesta, može se koristiti saobraćajnica Dubočani
- Konjic, za izlazak iz kanjona u vanrednim prilikama ili za pristup
u jednodnevnoj, veoma atraktivnoj turi donjim dijelom kanjona
Rakitnice.
Put dalje vodi koritom ili stazom pored rijeke, nepuna
dva kilometra i predstavlja kombinaciju uobičajenih kanjonskih
prepreka: staza pored rijeke, gaženje plićaka, prelazak s jedne
na drugu obalu, u potrazi za lakšim ili interesantnijim putem, ili
boljim foto kadrom, preskakivanje stijenja, ulazak i plivanje niz
vir, ili uranjanje čamaca u rijeku i plovidbu do slijedećeg slapa
- sve do početka teškog prolaza Oštro.
Ime potiče od istoimenog vrha, visokog 884 m kojeg
je rijeka kanjonom zaobišla u, gotovo, punom krugu. Na tom

60
Sportski ribolov.

61
PUT KANJONOM RAKITNICE

Predah poslije penjanja i

prije skoka u buk.

mjestu, na dužini od tri kilometra, rijeka, tražeći prolaz, teče na

jug, potom okreće na istok, vraća se prema jugu, pa na zapad,
mjestimično gotovo da se vraća prema sjeveru.
Taj dio kanjona nazivaju i Donji Džehennem. Stijene okomito
padaju u rijeku i onemogućavaju prolazak suhim putem. Rijeka se
sužava na nekoliko metara i dugački virovi duboki više od jednog,
a često i dva metra predstavljaju prepreku koja se može savladati
plivanjem ili čamcem. Na nekoliko mjesta, slapovi, pjenušave,

62
Tjesnac O{tro.
Ni sko~iti ni zaobi}i ga.

63
64
Ulazak u buk.

65
 Susret dvije
ekspedicije u
O{trom.

66
 PUT KANJONOM RAKITNICE

^ekanje na partnera

bijele vode predstavljaju ozbiljan problem daljnjeg kretanja.

Teško ili nikako se ne mogu obići, zbog eksponiranosti stijena, a
spustiti se direktno niz slapove može predstavljati problem.
Ovaj dio kanjona, posmatrano sa obje susjedne planine
potpuno sakriva rijeku, a na pojedinim mjestima prevjesne
stijene, gotovo potpuno zaklanjaju nebo. Rijeka je, vrtložnim
djelovanjem izbrusila stijene korita i obala do takvih oblika da
ljudskom oku predstavlja remek djela prirode na tako malom
i skrivenom prostoru. Na nekoliko mjesta vertikalne stijene
obala se gotovo dodiruju. Za prolaz ostaju nepuna dva metra.
Kratki slapovi i virovi dugački stotinjak metar, sa rijekom dubine
nekoliko metara omogućavaju prolazak jedino vodenim putem
- ploveći čamcem ili plivajući.
Taj dio se završava pritokom, Grušča rijekom, planinskim
potokom, koji dolazi sa Visočice, prethodno usjekavši kanjon
dubok 600 metara.
Upravo posljednji dio kanjona je svojom divljinom, ljepotom
i spektakularnim pejsažem, uz teškoću savladavanja vodenih i
stjenovitih prepreka, stalnu prisutnost doživljaja kontrolisane

67
68
 Studenti biologije i endemski
primjerak gu{tera u najlon kesi.

69
 PUT KANJONOM RAKITNICE

avanture, najsnažniji bljesak, još neotkrivenog i nenarušenog

bisera prirode Bosne i Hercegovine.
Nakon Oštrog kanjon se malo širi, tek toliko da se može
predahnuti između dva vira. Posljednjim kilometrima toka
rijeka je dovršila oblikovanje kanjona i vizuelnu senzaciju
pripitomljavajući oblike stijena i korita rijeke, napuštajući divljinu,
autentičnu ljepotu u bliskom susretu sa civilizacijom.
Viseći most na Rakitnici, nadomak ušća u Neretvu, nekada
je spajao puteve za sela na obroncima Visočice i Bjelašnice, u
blizini sela Kašići, a danas služi planinarima i ljubiteljima prirode
da znaju da se kanjon i avantura Rakitnice završavaju. Preko
tog mosta, za nepun sat se može stići do asfaltnog puta prema
Konjicu.
Drugi način izlaska iz kanjona je 500 metara dalje, dolazak do
ušća u Neretvu, na 320 m n/v i, prije poručenim rafting čamcem,
za 3 sata spuštanje kanjonom Neretve, preko desetak lijepih i
uzbudljivih slapova i brzaka, do sela Đajići, ili slijedećih 3 sata
raftingom do Konjica.

Rakitnica u donjem toku.

70
71
 Mali kanjon nadomak
uš}a u Neretvu.

72
73
74
 OKOLNE PLANINE
Treskavica, Visočica, Bjelašnica

Pogled sa Bjelašnice na
Treskavicu.

75
OKOLNE PLANINE

TRESKAVICA

T
reskavica se nalazi istočno od izvorišta Rakitnice. To je
jedna od najljepših BiH planina. Prije rata je bila jedna
od najposjećenijih bosanskih planina. Mnoštvo turista
boravili su na njoj, u planinarskim domovima, kampovima.
Na njoj se nalaze lednička jezera; Veliko, Crno, Bijelo,
Platno jezero u kojim su ribari mogli loviti pastrmke. Divokoze
su bile najčešći stanovnik visinskih pašnjaka. Stijena vrha Oblik,

Visokogorska skijaška tura.

76
 OKOLNE PLANINE

visoka 100 m, Zubovi, Ćabenske stijene i Treskač, visoke 100 do

200 m, prije rata, bile su mjesta značajne aktivnosti alpinista sa
alpinističkim usponima različitih teškoća; od laganih do ekstrem-
no teških.
U ratu, ova planina je bila poprište žestokih borbi Bosanske
armije i Srpske vojske, pa je opasnost od zaostalih minskih polja i
ostalih minskoeksplozivnih sredstava tolika da ne preporučujemo
odlazak na Treskavicu prije debelog sniježnog pokrivača.
Istina, nakon rata, planinari, ribari i lovci odlaze na ovu
planinu, posebno u područje Velikog i Crnog jezera, ali, još uvijek,
nije izvršeno potpuno deminiranje Treskavice.
Lovcima su, uz vodiča i potrebni oprez dostupni i
najzabačeniji krajevi ove planine, gdje mogu sresti sve vrste
divljači ovog područja.
Mogućnost uspona na najveći vrh planine, Đokin toranj na
Ćabenskim stijenama, 2086 m n/v, nudi planinarima zadivljujući
pejsaž i pogled na visoke planine pola Bosne, od Bjelašnice do
Maglića, ali autori preporučuju samo zimski period, sa debelim
sniježnim pokrivačem.
Pristupni putevi za vrh vode iz Trnova, preko sela Turovi,
planinarske kuće na Sustavcu, Kozije Luke, Šišana, Hercegovačkog
sedla, te usponom preko sjeverne strane vrha.
Drugi put je iz sela Šabići pored rijeke Rakitnice na Šljemena,
te zapadnim padinama, ispod Ogorjelog kuka i Đevigrada, preko
Ploče, u Štirni do i uz zapadnu stranu na vrh.
Moguće je, šumskim putevima, koristiti motorne sanke, i s
njima značajno se približiti vrhu.
Jedan od autora je na ovom putu, u martu mjesecu, koristio
tragove medvjeda, kao dobru prtinu.
Na oba uspona potrebno je savladati veliku nadmorsku
visinu i preći 10 do 12 km, pa je, zimi, potreban dugačak i naporan
dan, sa mogućnosti bivaka – spavanja na otvorenom.
Od opreme potrebna je planinarska, visokogorska, skijaška
i alpinistička oprema.
Za uspon preporučujemo vodiča, a potrebna je dobra
kondicija, znanje turnog skijanja, osnovno iskustvo penjanja sa
cepinom i derezama i spremnost bivakiranja.

77
OKOLNE PLANINE

VISOČICA

V
isočica je, vjekovima, bila vrlo izolovana planina. O tome
najbolje svjedoče mnoge nekropole stečaka. Pred najezdom
osvajača, Bogumili, starosjedioci ovog područja, sklanjali
su se u najskrovitije i najnepristupačnije krajeve, i tamo gradili
sela. Do planine nije bilo puteva, a sela u njenom podnožju nisu
bila povezana kvalitetnim komunikacijama pa je tako i u novijoj
historiji, ostala najmanje istražena planina.
Ljepota ove planine ogleda se u markantnim alpskim
vrhovima, visinskim pašnjacima, ljeti prepunim stada ovaca,

Livade Viso~ice, u gornjem

toku rijeke.

78
 OKOLNE PLANINE

i nadasve pogledima na BH planine, od Maglića do kanjona

Rakitnice.
Preko nje vodio je planinski put Bjelašničke transverzale,
a do najvećeg vrha Džamija 1967 m n/v, ili vrha Vito 1960 m n/v
moglo se doći, pogotovo zimi, tek za više dana.
Od skoro su izgrađeni prilazni putevi do sela u njenom
podnožju, tako da se za sat vožnje, nakon četrdesetak kilometara,
iz Sarajeva, može doći blizu planine. Drugi pristup je iz Konjica,
do sela Bjelimići.
Preko planine su napravljeni šumski putevi, pa se sa
terenskim vozilom mogu prokrstariti najljepši dijelovi Visočice.
Tako se, na mnogim mjestima, »džip safarijem« može blizu prići
ivici kanjona i uživati u panoramskim vidicima.
Posebno interesantan put je iz Sarajeva, preko Šabića, do
Sinanovića (asfalt), nakon toga makadamom, ispod markantnog
vrha Puzim, preko Bojadžinog dola do sela Luka. Nakon toga
asfaltom, preko sela Glavatičevo do Konjica.
Iz sela Luke vodi makadamski put tik ispod vrha Džamija
u Grušačko polje i prema ivici kanjona. Ljeti i u jesen je
prohodan a visokogorski pašnjaci čine pejsaž tog područja.
Lošim makadamskim putem može se dobrim terenskim autom
sići ivicom kanjona, preko sela Prebilje do sela Grušča i dalje u
Glavatičevo. Spektakularni pogledi se pružaju na kanjon Rakitnice
i okolne planine, posebno na planinu Prenj.
Ljeti i u jesen padine ove planine su prepune cvijeća,
ljekovitog bilja, šumskog jagodičarskog voća i gljiva.
Lovcima su dostupni i najzabačeniji krajevi Visočice, gdje
mogu sresti sve vrste divljači ovog podneblja.
Kontakti sa gostoljubivim stočarima su vrlo interesantni;
od razgovora o vremenu do kupovine mlijeka, sira i kajmaka.
Nekropole stećaka, a do nekih se može doći i terenskim
vozilom, pružaju mogućnost istraživačima da tragaju za
odgovorima na tajnovita pitanja o bosanskim Bogumilima.
Uspon na vrh Vito je poseban doživljaj. Iz sela Sinanovići,
od planinarskog doma »Vrela« u kojem se može boraviti, za dva
do tri sata može se popeti na ovaj markantni vrh, sa kojeg se

79
Ste}ci na Bjelašnici, u
pozadini Viso~ica.

80
81
OKOLNE PLANINE

pruža spektakularan pogled na okolne planine i kanjon Rakitnice.

Tačnije ispod njega je kanjon, pa se može reći da je to mjesto sa
kojeg se ponajbolje vidi djelo rijeke Rakitnice.
Za ljetni uspon nije potrebno nikavo posebno alpinističko
znanje.
Zimski uspon na Vito je vrijedan svih priprema i napora
koji su potrebni. Neophodno je znanje penjanja u snijegu sa
cepinom i derezama i dobar osjećaj za ravnotežu. Sa vrha se
može napraviti lijepa skijaška tura, preko južnih i istočnih padina,
ili, za odlične skijaše, istim putem do planinarskog doma.
Zimski uspon na najveći vrh planine, Džamiju, je vrlo
interesantna, ali i naporna visokogorska tura, koju je moguće,
pogotovo sa vodičem, preći za jedan dugački dan. U sjevernoj
stijeni Džamije moguće je ponoviti, prije ispenjane alpinističke
uspone ili napraviti prvenstveni uspon.
Podrazumijeva se da je za to potrebna vrlo dobra kondicija,
znanje turnog skijanja, dobro iskustvo penjanja sa cepinom i
derezama i spremnost bivakiranja.
Proljetni mjeseci omogućuju ugodno turno skijanje sve
do sredine maja.
Na navedenim putevima nema opasnosti od minskih
polja, niti, iz rata, zaostalih minskoeksplozivnih sredstava.

Greben vrha Vito.

82
83
OKOLNE PLANINE

BJELAŠNICA

B
jelašnica je olimpijska planina. Na njoj su 1984. g, u okviru
Zimskih olimpijskih igara održana takmičenja u spustu,
slalomu i veleslalomu. Nekada je ova planina bila pojam
surovih zima, izolovanih sela, područje u koje se moglo samo ljeti
doći, i to pješke. Sa te planine su stočari sa stadima ovaca silazili u
jesen i odlazili u krajeve bez snijega, gdje bi, na zimskoj, mršavoj
travi prezimili, i onda se u proljeće vraćali u svoja sela. Na tu
planinu su odlazili samo najiskusniji planinari, lovci, avanturisti.

Bjela{nioca, nakon uspona u

stijenama Kotlova.

84
 OKOLNE PLANINE

Vrh Bjela{nice.

Prije više od jednog stoljeća, Austrougarska je, na vrhu

planine, na visini od 2067 m, izgradila meteorološku opservatoriju.
Nakon toga počeli su stizati izvještaji o ekstremnim hladnoćama,
olujnim vjetrovima velikim sniježnim padavinama… Iz Sarajeva,
do vrha Bjelašnice, tad je trebalo 10 sati pješačenja, ljeti. Zimi je
bila prava avantura popeti se na njen vrh.
Ustvari Bjelašnica je planina poput ostalih bosanskih
planina ovog područja: Maglića, Prenja, Čvrsnice… Zbog visine
izložena je vjetrovima, obilnijem snijegu i većoj hladnoći, za
nevremena. U lijepom vremenu, to je prelijepa planina, ljeti puna
raznobojnog planinskog cvijeća, zimi idealna za skijanje.
Na istočnim padinama, za Olimpijadu ’84. izgrađeni su
pristupni asfaltni putevi, skijaške staze, žičare, skiliftovi, hoteli…
Održana je Olimpijada, koju je upamtio cijeli svijet, a onda je
Srpska vojska u ratu ’92 – ’95 skoro sve uništila.
Danas, obnovljeni su ski liftovi, žičara, izgrađeni novi
hoteli, vikend naselja, uređene skijaške staze, osvijetljeni
dijelovi staza za noćno skijanje, te je tako vraćen život olimpi-
jskoj ljepotici. U zimskoj sezoni hiljade skijaša znaju preplaviti
olimpijske staze.

85
OKOLNE PLANINE

Stijene Kotlova ispod vrha Bjelašnice i Djevojačke stijene

vrha Hranisava atraktivno su mjesto ljubitelja alpinizma.
Lovcima su dostupni i najzabačeniji krajevi ove planine,
gdje mogu sresti sve vrste divljači ovog podneblja: srne, lisice,
zečeve, divokoze, vukove, divlje svinje, tetrijebe, medvjede.
Na sjevernim padinama planine ostali su sačuvani
planinarski objekti napravljeni nakon Drugog svjetskog rata. Pet
planinarskih i skijaških domova, pogodnih za dugotrajan boravak,
omogućuje posjete planinara, turista, lovaca tom dijelu planine.
Pristup je iz mjesta Pazarić, tridesetak km južno od Sarajeva.
Skijaške staze i ovi domovi omogućuju obilazak cijele
planine ljeti i zimi. Posebno je zanimljivo turno skijanje sa vrha
Bjelašnice, 2067 m n/v, gdje se može doći sistemom žičara i
skiliftova, a onda nizbrdo, preko planinarskih domova Sitnik 1715
m, Stanari 1540 m, i Podgradine 1336 m, do sela Ljubovčići 700 m
n/v, na dužini od 13 kilometara fascinantnih krajolika.
Ljeti je, pored obilaska vrhova Hranisava, 1964 m n/v na
kojem se nalazi i planinarski dom, i vrha Krvavac 2062 m n/v,
veoma zanimljivo obići mnoge kutke planine, a posebno preko
nje sići u Lukomir, posljednje autohtono, bosansko selo, na 1472
m n/v, smješteno na samom rubu kanjona Rakitnice.
Na južnim padinama ove planine, pored tog sela,
smještena su ostala, u posljednjem ratu uništena ili oštećena, a
danas većinom obnovljena zabjelašnička sela: Umoljani, Šabići,
Rakitnica, Milišići, Brda, Gradina, Kramari, Lukavac, Čuhovići i
Blaca. Relativno dobri putevi vode do tih sela – asfalt ili makadam,
ali su pješački putevi kroz njih ili pored njih veoma zanimljivi:
nekropole stećaka, obnovljeni mlinovi na planinskim potocima,
a posebno panoramski putevi rubom kanjona Rakitnice.
Na navedenim putevima nema opasnosti od minskih polja,
niti, iz rata, zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava.

86
Nekropola ste}aka
kod Umoljana.

Ste}ci pored
^uhovi}a.

87
GEOMORFOLOGIJA

R
ijeka Rakitnica nema jedan nego više malih izvora. To
je izvorišna čelenka ili lepeza izvora. Izvorište rijeke je
pjeskovito-glinovite komponente na kojem su izvori češći i
manji. U tom dijelu rijeka, upravo zbog navedenih naslaga, svojim
erozivnim djelovanjem nije mogla da usiječe nikakav kanjon.
Zbog toga je gornji tok rijeke blaga dolina sa čestim, ali slabim
izvorima i pritokama.
Od mjesta gdje se spajaju Crna Rijeka i Pijevac tok Rakitnice
je dugačak 30 kilometara
Dva kilometra ispod sela Šabići počinje kanjon, dugačak
25 kilometara.
Na tom mjestu počinje geološka podloga krečnjačkog i
dolomitskog sastava i u tome je tajna postanka kanjona
Na njegov nastanak presudno su uticali tektonski procesi
- izdizanje tla i erozija, koja traje do danas.
Jedan od pionira istraživanja kanjona Rakitnice, profesor
Univerziteta u Sarajevu, doktor geografskih nauka, Ibrahim
Bušatlija o postanku kanjona kaže:
» Već na prvi pogled zapaža se da je kanjon Rakitnice
usječen u stariji i viši reljef, koji je prije formiranja kanjona dosegao
zrele forme. To se najbolje vidi na desnoj obali sliva u kojoj su
usječene stare doline širokog i plitkog korita, preobraćene danas
u nizove vrtača i mjestimično slijepe doline. Ove doline, pove-
zane u sisteme dolina, zaostale su u visini od 1500 metara n/v i
vise, u odnosu na profil Rakitnice, mjestimično i do 1000 meta-
ra. Pojava ovih visećih, starih, danas već fosilizovanih dolina uv-
jetovana je bržim usijecanjem uzdužnog profila Rakitnice, čiji
tempo ove doline nisu mogle pratiti. Za ilustraciju to je dolin-
ski sistem Gornjeg Lukomira, koji se uzvodno vezuje u udoline
Ravno Polje, Hajdučki Do, Šišan Polje, Dugo Polje, Ivanovo Polje
itd. Sličnih osobina je i prostor oko Blaca na desnoj i Čolakovića
Dolova na lijevoj strani. Pojava ovih visokih i visećih dolina u
slivu Rakitnice od bitne je važnosti za ocjenu starosti kanjona i

88
 Donji dio kanjona,
nakon Džehennema.

89
GEOMORFOLOGIJA

intenzitet njegove usječenosti.«

Po mišljenju geomorfologa kanjon je star oko 10 miliona
godina.
Širina kanjona je relativno mala i varira od 400 metara u
najgornjim dijelovima i u nivoima od oko 1000 metara, do 2 metra
neposredno iznad korita. Njegova prosječna širina nije veća od
100 metara. Uzdužni profil kanjona je različitog kontinuiteta, sa
mjestimičnim padovima od blizu 80 procenata.
Temperatura vode, na ušću Studenog potoka u Rakitnicu,
mjerena 4. jula 1956. godine u 10 sati iznosila je 13,5 stepeni C.
Ispod Studenog potoka, nizvodno, na malim tarasama
javljaju se šumarci bukve, jele i smrče, a po kamenjaru se
rasprostire repuh džinovskih listova.
»Mnogobrojne krošnje bukava imaju asimetričan oblik, a u
najstrmijim dijelovima kanjona drveće kao da krošnji i nema.«
Na mjestima, oko 30 metara iznad korita nalaze se pećinski
otvori, koji su, sudeći po izgledu, ranije predstavljali kraška vrela.
»Neke pećine su vertikalno povezane u čitav niz spratova, što
jasno govori o ritmičkom spuštanju uzdužnog profila Rakitnice.«
U Buturovom prolazu, Džehennemu i tjesnacu Oštro dno
kanjona se stješnjava u izrazita suženja i do 2 metra širine, sa blizu
300 metara visokim, ponekad prevjesnim a gotovo okomitim
liticama obala.
U ovim tjesnacima leže erozivni lonci, koji su nastali
vrtložastim kretanjem vode, od kojih se neki nalaze visoko iznad
korita.
Upravo takav sastav tla: dolomit i krečnjak, omogućio je
efikasnost erozivnom djelovanju vode, gdje je njeno turbulentno
kretanje, pojačano šljunkom brusilo korito i stijenje kanjona.
Najizrazitiji dijelovi kanjona, sa najčudesnijim oblicima
stijenja, pripadaju najmlađoj generaciji reljefa, koja se stvarala
poslije diluvijuma, jer je tada rječni proces zamijenio glacijalni u
visokim planinama i njihovom podnožju. Ono što su glečeru, u
svoje vrijeme učinili sa reljefom, nastavila je rijeka kanjonom.
»Na osnovu odnosa između najviših dijelova sliva, zatim
visokih visoravni i u njih usječenih dolina, koje su označene kao

90
 GEOMORFOLOGIJA

fosilne, kanjon Rakitnice bi odgovarao fazi usijecanja neposredno

u gornjem pliocenu i donjem pleistocenu i za to vrijeme je usječen
današnji profil sa stjenovitom podlogom.
Današnji proces otklanja i savladava tragove ledenog
doba i dalje proširuje i produbljuje već ranije započeti proces
usijecanja kanjona.«

91
VIDIKOVCI

Gotovo beskonačan je broj mjesta sa kojih se može lijepo vidjeti

kanjon Rakitnice. I sa svakog mjesta je pogled drugačiji, potpuniji,
interesantniji. Pogotovo u različita doba dana, pogled se mijenja i ne
ostavlja posmatrača ravnodušnim.
Mjesta ovise o spremnosti posmatrača da utroši vrijeme i energiju da
bi došao do željenog vidikovca. Najteži i najudaljeniji vidikovac je
vrh na Visočici, Vito – zimi. Do njega je potrebno nekoliko sati teškog
i napornog penjanja. Najbliži vidikovac je selo Bobovica. Do njega se
može doći automobilom, a za desetak minuta lagane šetnje dolazi se
do ivice kanjona.

92
93
VIDIKOVCI

Vidikovac Bobovica

Nalazi se u gornjem toku rijeke, na samom početku kanjona

Rakitnice. Do sela vodi dobar put, dužine 45 km iz Sarajeva, preko
Bjelašnice i sela Šabića. Selo se nalazi, gotovo na ivici kanjona, u
podnožju planine Visočice.
Od sela, idući na zapad jedan kilometar, niz livade, putem
Bobovica – Lukomir, može se za desetak minuta spustiti na sedlo,
na ivici kanjona.
Drugo mjesto je vrh Prut, 1436 m n/v, sjeverno od sela,
jedan kilometar ili petnaest minuta blage uzbrdice.
Sa oba mjesta pružaju se lijepi pogledi niz, gotovo, cijeli
kanjon. Ujutro i uveče, pri izlasku i zalasku sunca pejzaži buđenja
dana i sutona nude posjetiocu mnoštvo lijepih i uzbudljivih slika
divlje prirode.

Preko sela Bobovice do

krijeste Puzima.

94
 VIDIKOVCI

Vidikovac Vito

Vrh na Visočici, visok 1960 metara, predstavlja jedno od

najvisočijih mjesta, najbližih kanjonu, s kojeg puca pogled na
kanjon i okolne planine.
Do njega se dolazi iz sela Sinanovići, markiranim putem, na
jugozapad, za dva sata hoda. Ljeti je to krasan izlet, sa vrijednom
nagradom, pogledom na velik dio Visočice, Treskavicu, Jahorinu,
Romaniju, Trebević, Bjelašnicu, Vranicu, Čvrsnicu i Prenj, i
naravno na kanjon Rakitnice. Više od kilometra strmih travnatih
i pošumljenih padina obrušava se pod nogama posjetioca i
završava u kanjonu, sa jedva vidljivom rijekom.
Zimi je uspon na ovaj vidikovac mnogo teži, ali i izazovniji.
Potrebno je solidno visokogorsko znanje i oprema za uspon u
strmom snijegu. Pogledi sa vrha su slični himalajskim pejsažima i
doći na taj vrh je vrijedno truda.

Na vrhu Vita.

95
VIDIKOVCI

Vidikovac Lukomir

Posljednje bosansko selo, koje je sačuvalo tragove drevne

bosanske kulture, narodnih običaja, folklora, narodne nošnje,
nudi jedinstven pogled sa ruba kanjona na Rakitnicu. Selo se na-
lazi 15 km južno od Šabića, na obroncima Bjelašnice, na 1472 m
n/v, i tik na ivici kanjona.
Put od Šabića do sela ljeti ide dobrim makadamom, a
pješačenje visokogorskim pašnjacima, ispod najvisočijih vrhova
planine je poseban doživljaj. Pogledi na okolne planine i susreti
sa pastirima i stadima ovaca dočaravaju tipično bosansko,
planinsko područje. Zimi je taj put zameten i do sela se, na granici
kontrolisane avanture, može doći samo skijama.
U selu se, pored kuća mještana i idilične slike života od prije
čitavog stoljeća, nalazi i etnografska kuća, gdje se može i noćiti.
Na rubu sela, nad kanjonom je vidikovac sa kojeg se pruža
lijep pogled na istok, prema početku i na zapad prema kraju kan-
jona. Nasuprot vidikovca, na obroncima Visočice, ispod vrhova
Vito i Toholj, kao na dlanu leže viseće livade, mjesta gdje ljetuju i
zimuju mještani okolnih sela, poput modernih Robinzona.
Koliko god vrijedi u selo doći zbog vidika na kanjon,
Visočicu i Prenj, možda je i najvrijedniji boravak u selu i susret sa
ljudima posljednjeg bosanskog sela. I ljeti i zimi.

Ispred etnografske ku}e.

96
97
Detalj iz sela Lukomir.

98
99
VIDIKOVCI

Vidikovac Dubočani

Selo Dubočani nalazi se na visini od 640 m n/v, gotovo

na kraju kanjona. Do njega se dolazi iz Konjica, nakon 20 km,
u početku asfaltnog a zadnjih 12 km makadamskog puta. Sa
ruba sela otvara se lijep vidik na posljednjih 6 km kanjona. Vrh
Oštro, pod kojim se nalazi uski, zanimljivi i ništa lakši tjesnac od
Džehennema, daje pejzažu izgled divlje prirode.
Gotovo da se ne povjeruje da jedna rijeka može teći tim
uskim prolazom. Pod nogama se vidi rijeka, a do nje se može doći
za petnaestak minuta. Korito je niže 230 m n/v od sela i najbliža
je tačka pristupa automobilom. Taj pristup koriste ribari. Istina, iz
rijeke treba duplo više vremena penjanja u selo.
Sa tog mjesta kreće popularna jednodnevna kanjonska
tura kroz taj dio kanjona, do ušća u Neretvu.
Osim puta za Konjic, od Dubočana, sa sedla iznad sela,
vodi makadamski put, za terenska vozila, kojim se može rubom
Bjelašnice doći do izvorišta Rakitnice. Posebno je zanimljivo
mjesto, nekoliko kilometara istočno od sela, Vranske stijene. Do
vrha tih stijena može se doći terenskim vozilom, a sa vrha pruža
se spektakularni pogled na, gotovo čitav kanjon.
Nakon toga slijede sela Blaca, Čuhovoći, Lukomir, Umoljani,
Šabići. Iz Šabića sličnim makadamskim putem, preko Sinanovića,
ispod Puzima, preko Visočice, sela Luke, ispod vrha Džamija,
Čolakovića dolova, Grušačkog polja, sela Prebilje u selo Grušča i
u Glavatičevo, na put prema Konjicu.
Taj “džip safari”, panoramski put oko kanjona Rakitnice,
traži dobru orijentaciju, majstora vozača, dobro terensko auto,
vodiča i nudi spektakularne poglede na kanjon kao nagradu.

Pogled sa ivice sela

Dubo~ani na O{tro.

100
101
IZLETI
Izvorište Rakitnice, Put Bobovica - Lukomir,
Kašića luka, Oštro.
Kanjon Rakitnice se najpotpunije može upoznati prolaskom cijelom
dužinom. Za to je potrebno četiri dana. Naravno da se kanjon može
proći i sporije i brže, i to je pitanje na koje slijedi odgovor istraživača.
Za trening, ili za upoznavanje kanjona iz drugog, ništa manje
interesantnog ugla, moguće je obići okolinu ili dijelove kanjona. Ovo
su izleti koje preporučujemo.

102
103
IZVORIŠTE RAKITNICE Izlet 1

Mapa izvori{ta Rakitnice

104
Na izvori{tu Rakitnice

Od sela Rakitnice, makadamom, uzvodno do sastava PRISTUP

potoka Pijevac i Crne Rijeke. To je mjesto na kojem se treba
ostaviti vozilo.
Crnogorična šuma, planinski potoci, proplanci sa pogle- PUT
dom na obronke Treskavice - mjesto nadmorske visine oko
1200 m, idealno je za lagane, rekreativne izlete.
Putem, pored potoka Pijevac za sat šetnje dolazite do
dijela izvorišta Rakitnice ispod Visočice.
Pored Crne Rijeke, također za sat laganog hoda dolazite
do Zucina vrela i dijela izvorišta Rakitnice ispod Treskavice.
Kampovanje, sportske igre, šetnje, dječije “istraživačke
ekspedicije” od ušća potoka do njegovog izvora, džoging,
u ovisnosti od godišnjeg doba, samo su dio sadražaja koje
izletnici mogu realizovati.
Područje je prikladno za jednodnevne školske izlete, za
školu u prirodi, časove biologije, geografije, ekologije.

NAJBOLJI
Maj - Oktobar
PERIOD

izletnička odjeća i obuća. POTREBNA

OPREMA

105
 Izlet 2

Mapa puta Bobovica - Lukomir

106
 PRISTUP

Selo Bobovica 1300 m n/v, nalazi se na padinama Visočice,

na početku kanjona Rakitnice, 5 kilometara udaljeno od Šabića.
To je mjesto sa kojeg se, pješačkom stazom, za nepun sat, može
ući u gornji dio kanjona i doživjeti atmosferu divlje ljepote.

Put ide iz sela, na zapad, blagim padom, niz livade, do PUT

prevoja sa kojeg se počinje strmo spuštati u kanjon. Na tom
mjestu, na putu se nalaze izlokane stijene, i upravo je tu raskršće,
na kojem se, ulijevo, odvaja put iznad kanjona, obodom
Visočice, prema livadama na kojim se nalaze stočarske kolice:
Mirak, Vadetina, Višnjevlje. Taj put slijedi kanjon Rakitnice, ali
nekoliko stotina metara iznad toka rijeke.
Sa samog prevoja pruža se pogled na kanjon. Put za
Lukomir ide desno i u serpentinama se oštro spušta prema rijeci.
Nije obilježen planinarskom markacijom, ali je dugogodišnjim
korištenjem dobro utrt, pa je potrebna optimalna pažnja da se
ne skrene sa puta. Potrebno je pažljivo silaziti, jer se na nekoliko
mjesta put približava ivici stijene. U donjem dijelu puta, nakon
prolaska ispod stijene, put se ulijevo penje nekoliko metara, da
bi se, preko izraženog stjenovitog sedla, sa lijepim vidikovcem,
spustio u kanjon, do rijeke.
Preko rijeke je očuvani, uski, žičani most, na 1004 m n/v,
preko kojeg se može prijeći na drugu, pitomiju obalu. Na tom
mjestu se može i uz rijeku i niz rijeku. To je gornji dio kanjona
koji nam u pravom svjetlu pokazuje strmi pad rijeke, koja na
mjestima, na kilometar gubi i do sto visinskih metara. Slapovi,
mali vodopadi, kaskade, virovi, jezera mirne vode i ogromno
stijenje, čine kanjon još divljijim.
Put ostavlja rijeku da teče na jug, a on se penje u
pravcu jugozapada, niz rijeku, šumovitim dijelom, uz padine
Bjelašnice. >>

107
>> Nakon sata penjanja put izlazi iz šume i tik ispod potoka
Peruće, sa livade ispod puta, ukazuje se vidikovac i novi pogled
na kanjon. Osim toga, u vrijeme bogato vodom vodopad
Peruće pada niz 50 metara visoku stijenu, i nizom slapova
slijeva se u rijeku. Vidikovac je na lijepoj, ali eksponiranoj livadi
i preporučujemo maksimalnu pažnju.
Nakon prelaska preko potoka, iznad stijene ukazuju se
vodenice na dijelu vodotoka Peruće i cijelim putem, blago se
penjući prema selu, lijepi prizori se smijenjuju.
Od mosta do Lukomira potrebno je dva dobra sata hoda.

108
 Sa puta Bobovica - Lukomir.

Iz Lukomira je moguć povratak makadamskim putem kroz POVRATAK

Dugo polje vozilom ili pješice u Umoljane ivicom kanjona, za 3
sata. Za ovaj izlet potrebna je dobra kondicija i solidno planinarsko
iskustvo ili vodič.

POTREBNA
Planinarska oprema. OPREMA

NAJBOLJI
Maj - Oktobar PERIOD

109 109
KAŠIĆA LUKA Izlet 3
SREDIŠTE KANJONA RAKITNICE

Mapa Kaši}a luka

110 110
 Sa puta Sarajevo – Mostar, prije Konjica, iz sela Ovčari, PRISTUP
odvaja se uzak put, na početku asfalt, a kasnije makadam, za
sela Džepi – Vrdolje – Blaca, u dužini od oko 20 km.
Moguć je pristup iz Sarajeva preko Bjelašnice: Šabići
– Milišići – Dugo polje – Čuhovičko polje – Blaca. Za ovaj mak-
adamski put preporučujemo terensko vozilo.
Selo Blace, 1200 m n/v, se, do rata, nalazilo na obodu
kanjona, na visoravni planine Bjelašnice. Sa tog mjesta pruža
se lijep vidik na Bjelašnicu, Visočicu i kanjon Rakitnice. U ratu je
selo potpuno uništeno.
Pristup Kašića Luci vodi iz sela, uočljivim pješačkim
putem, na jugoistok strmo u kanjon. Pažljivim hodom, slijedeći
put do rijeke, prolazeći, u početku niz golet, sa lijepim vidicima,
a poslije kroz nisku šumu, za dva sata može se doći do rijeke.
Ovo je dio trase predratne planinarske, Bjelašničke transferza-
le, pa se mogu vidjeti ostaci planinarske markacije.

Kašića Luka, 518 m n/v, je mjesto, na polovini kanjona, PUT

gdje se obale rijeke šire i formiraju usku dolinu dugu 4 kilome-
tra. Pored rijeke je mnogo plaža, livada i mjesta za kampov-
anje.
Uzvodno je uski tjesnac, dio kanjona sa prelijepim, 200
metara dugačkim virom. Njega se, sa lijeve obale rijeke, pa-
dinama Visočice, nekoliko desetina matara iznad stijena, može
zaobići, i uzvodno ući dublje u kanjon.
Nizvodno, pored mnogih virova, brzaka i livada, za do-
bar sat može se doći do kraja doline i prići predulazu najtežeg
tjesnaca kanjona – Džehennemu. Od predulaza do okna gdje
ponire voda, do Vrata Džehennema, ima manje od 100 m brza-
ka i mirne, ali duboke vode, u ovisnosti o vodostaju, lagano za
spuštanje, ali teško za povratak.
Kašića Luka je mjesto gdje se ljudi željni mira i divlje
prirode mogu lijepo odmoriti. Oni, koji traže izazove prirode,
imaće ih na pretek.

111 111
POVRATAK Niz kanjon za dva dana do ušća u Neretvu. Uz padine Visočice,
za one sa odličnom kondicijom, jedan dugi i naporni dan do
Bjelimića. Istim putem nazad u Blaca, za tri sata.

112
 U Ka{i}a luci.

POTREBNA
Planinarska oprema OPREMA

NAJBOLJI
Juni – Septembar PERIOD

113
OŠTRO Izlet 4
TJESNAC NA KRAJU KANJONA

Mapa Oštro

114
 Konjic – Đajići – Spiljani – Dubočani. Oko 20 km, asfalt i PRISTUP
makadam.
Moguć je pristup i iz Sarajeva – Bjelašnica – Šabići – Blaca
- Dubočani, terenskim vozilom.
Selo Dubočani 618 m n/v, nalazi se na obroncima
Bjelašnice, na ivici kanjona. Iz njega se pruža spektakularan po-
gled na kanjon Rakitnice.
Za petnaestak minuta, pješice, silazi se u kanjon, do rijeke,
na 400 m n/v. Tu je nekada bio most za pješački put prema selu
Prebilje, na Visočici, ali ga je nedavno voda odnijela.

Sa ovog mjesta kreće zahtjevna tura u posljednjoj PUT

etapi prolaska kroz kanjon Rakitnice. Teškoće su skoro ravne
prolasku kroz Džehennem i zahtijevaju maksimum pripreme,
koncentracije i strpljenja. Pri normalnom vodostaju, za tih
6 kilometara kanjona potrebno je 6 – 8 sati do ušća rijeke u
Neretvu.
Put dalje vodi nepuna dva kilometra i predstavlja
kombinaciju uobičajenih prepreka čitavog kanjona: staza pored
rijeke, gaženje plićaka, prelazak s jedne na drugu obalu, u potrazi
za lakšim ili interesantnijim putem, preskakivanje stijenja,
ulazak i plivanje niz vir, ili uranjanje čamaca u rijeku i plovidbu
do slijedećeg slapa - sve do početka teškog prolaza Oštro.
Taj dio kanjona nazivaju i Donji Džehennem. Stijene
okomito padaju u rijeku i onemogućavaju prolazak suhim
putem. Rijeka se sužava na nekoliko metara i dugi virovi duboki
više od jednog, a često i dva metra, predstavljaju prepreku
koja se može savladati plivanjem ili čamcem. Na nekoliko
mjesta, slapovi, pjenušave, bijele vode predstavljaju ozbiljan
problem daljnjeg kretanja. Teško ili nikako se ne mogu obići,
zbog eksponiranosti stijena, a spustiti se direktno niz slapove
može predstavljati problem.
Upravo posljednji dio kanjona je svojom divljinom,
ljepotom i spektakularnim pejzažem, uz teškoću savladavanja
vodenih i stjenovitih prepreka, stalnu prisutnost doživljaja
kontrolisane avanture, najsnažniji bljesak, još neotkrivenog i
nenarušenog bisera prirode Bosne i Hercegovine.

115
POVRATAK Viseći most na Rakitnici, nadomak ušća u Neretvu, nekada
je spajao puteve za sela na obroncima Visočice i Bjelašnice, u
blizini sela Kašići, a danas služi planinarima i ljubiteljima prirode
da znaju da se kanjon i avantura Rakitnice završavaju. Preko
tog mosta, za nepun sat se može stići do asfaltnog puta prema
Konjicu.
Drugi način izlaska iz kanjona je 500 metara dalje, dolazak
do ušća u Neretvu, na 320 m n/v i, prije poručenim rafting
čamcem, za 3 sata spuštanje kanjonom Neretve, preko desetak
lijepih i uzbudljivih slapova i brzaka, do sela Đajići, ili još 3 sata
raftingom do Konjica.

116
 Džinovski repuh u donjem toku rijeke.

Visoke cipele, neopren odjeća za kanjoning - rafting, POTREBNA

(ili sportska odjeća i mali čamac) “life jacket”, kaciga, vreća OPREMA
otporna na vodu, rezervna, nužna presvlaka, sa obaveznom
vunenom kapom.

NAJBOLJI
Juli – Septembar PERIOD

117
Tjesnac Oštro
118
119
OPREMA

OPREMA POTREBNA ZA PROLAZAK

KROZ KANJON

Prolazak kroz kanjon; iz naučnih, sportskih, estetskih, ribolovačkih,

lovačkih i u širokoj lepezi drugih, mogućih razloga, zahtijeva
prikladnu obuću, odjeću, bivak opremu, opremu za savladavanje
vodenih prepreka, stjenovitih prepreka - riječju, opremu bez koje ne
treba ni pomišljati na sigurni prolazak kanjonom.
U opremi se savladavaju teškoće, pa je odnos između potrebnog i
optimalnog značajan. Autori predlažu optimum opreme usklađen
sa spartanskim konceptom preživljavanja, duhom izoštrenim željom
za saznanjima i spoznajom o svojim mogućnostima i kontrolisanim
sigurnosnim granicama rizika.

120
 OPREMA

1
ObUĆA: PLAnInArSKE CIPELE.
Klasične planinarske cipele, visoke, sa vibron đonom. Takve su
potrebne da nogu zaštite od oštrog stijenja, skočni zglob od
povrede i da omogući penjanje po eksponiranim dijelovima
puta, stijena i korita rijeke. U njima se može plivati.
Dovoljno je imati dva para čarapa.
Rezervna obuća, potrebna za sušenje mokrih cipela, i za kretanje
na mjestu bivka, mogu biti lagane patike, ili treking sandale ili
rezervne debele vunene čarape.

2
ODJEĆA: kačket, kupaće gaćice, majica, košulja, termo prsluk ili
jakna, sportske duge pantalone, vjetrovka, vunena kapa.
Duge pantalone i majica dugih rukava od neopren materijala, 5
mm debljine.
Ako nemate neopren odijelo rezervna odjeća je neophodna:
sportske gaćice, majica, lagana trenerka, čarape; i to maksimalno
zaštićena od vlage.

3
rUKSAK: bez džepova, sa probijenom rupicom, bar 1 cm, u
dnu, za oticanje vode. U ruksaku mora biti nepropusna vreća za
opremu i hranu.

121
OPREMA

4
nEPrOPUSnA VrEĆA: za speleologiju ili rafting od gumiranog,
plastificiranog platna. Zatvara se višekratnim previjanjem otvora,
i zakopčavanjem plastičnim kopčama. Pouzdana je i sa njom se
može skočiti u vir dubok preko glave i plivati desetinama metara,
a da sadržaj ostane suh.
Nošenje vreće na leđima je jedna mogućnost, ali kombinacija
sa ruksakom je dobra, osim što je težina ruksaka dodatno
opterećenje.

5
ZAŠtItnI PrSLUK: za rafting ili za ostale sportove na vodi,
čak i na napuhavanje, gotovo je neophodan. Značajno olakšava
savladavanje vodopada, slapova, brzaka i virova. Drži čovjeka na
površini vode.

6
KACIGA: alpinistička, ili za rafting ili bilo koja slična, lagana,
plastična; štiti glavu od kamenja, koje pada sa stijena kanjona, od
udara u stijenu pod vodom ili na vodi u virovima, brzacima.

7
bIVAK OPrEmA: vreća za spavanje do 1 kg i podmetač trebaju
biti u nepropusnoj vreći.

8
OPREMA ZA KUhANJE: plinski primus, sa rezervnom bocom,
upaljač i šibica, aluminijska šerpa, dvije plastične šolje, kašike
– dosta za dvije osobe, tokom 5 dana boravka u kanjonu.

122
 OPREMA

9
SIGUrnOSnA OPrEmA: nožić, mini komplet prve pomoći,
mobitel; tanko alpinističko uže, prusika 5 mm debljine i 5 m dužine
i karabiner za svakog člana, šprica za isisavanje mjesta ujeda
insekata ili zmije.
Mobitel treba biti isključen, sa punom baterijom, da
se, u slučaju potrebe, sa mjesta gdje ima signala, može pozvati
pomoć.
Prusiku i karabiner treba da ima svaki član grupe,
za samopomoć, pomoć partneru, spuštanje niz ograničene
vertikale itd.
Šprica za isisavanje radi na principu vakuuma, te
značajuno može pomoći u prvoj pomoći kod ujeda zmije. Hitnom
intervencijom može se isisati značajna količina zmijskog otrova iz
rane i tako smanjiti komplikacije.

123
124
Rafting na Neretvi.

125
 SIGURNOSNE MJERE

SIGURNOSNE MJERE PROLASKA

KROZ KANJON

Svako putovanje nudi, osim lijepih i korisnih doživljaja i iskustava,

i mogućnosti neprijatnih, pa i opasnih situacija.
Gorski spasavaoci dijele te opasnosti na objektivne i subjektivne:

OBJEKTIVNE OPASNOSTI SU ONE KOJE NASTAJU

! KAO DJELO PrIrODE, nA KOJE ČOVJEK nEmA

UtICAJA, A U KAnJOnU rAKItnICE nAbrOJAĆEmO
nAJVJErOVAtnIJE:

PADANJE KAMENJA
Kamenje pada iz raznih razloga, ali pada u korito rijeke, tamo gdje
se posjetioci kreću. Postupak u slučaju padanja kamenja je da se
odmah uoči mjesto pada, prati smijer padanja, izmakne pogotku
i, najbolje, skloni pod prevjesnu stijenu u blizini. Od padajućeg
kamenja može se zaštititi i skidanjem i stavljanjem ruksaka na
glavu.
Zbog toga je nošenje kacige, na glavi, veoma korisno.

POSKLIZnUĆE nA KLIZAVOm DIJELU KOrItA

RIJEKE I PAD
Jedan metar je logična mjera pojasa pored rijeke na kojem se
nalaze klizava mjesta, koja mogu biti vrlo opasna. Metar izvan i
metar unutar rijeke je područje u kojem se nalaze stijene, vlažne
ili mokre na kojim je, ponekad, nevidljivi sloj algi, klizavih kao led.
Takva mjesta i gaženje rijeke do koljena, predstavljaju opasnosti
koje mogu prouzrokovati pad i povrede.
Zato trebaju planinarske cipele.

126
 SIGURNOSNE MJERE

Na takvim mjestima je potrebna maksimalna ravnoteža,

koncentracija, a upotreba teleskopskih skijaških štapova može
biti korisna.

DUBOKA, BIJELA I BRZA VODA

Takve vode daju ljepotu i draž divljoj prirodi kanjona Rakitnice.
Nekontrolisanim kretanjem niz takve tokove možemo zapasti u
opasnu situaciju. Zbog toga je samo plivačima mjesto u kanjonu.
A neoprensko odijelo, zaštitni prsluk “Life jacket” i nepropusna
vreća na leđima daje nam plovnost. Ta oprema mora da bude
tako podešena da u najtežim situacijama lice bude van vode.

VODEnI POnOrI, OKnA.

Jedno je u Džehennemu a drugo u Oštrom. Nekontrolisano
kretanje niz vodu u ta okna može biti opasno. Do sada su ih
zaobilazili. Moguće je da se na nekim mjestima iznenada pojave.
Zbog toga treba stalno izviđati neposredeni dio kanjona.

UJED ZMIJE
U kanjonu ima zmija kao i u svakoj drugoj divljini. Ni manje ni
više. Ujed otrovne zmije, za koje kažu da imaju samo 1/3 otrova
potrebnog za smrtni ishod, može izazvati opasne posljedice, ali
ga treba preduprijediti.
Divljina prirode je mjesto gdje ta stvorenja žive. Ljudi, koji
prolaze tim područjem trebaju da budu oprezni, pogotovo na
nepreglednim mjestima – gustiš, i sl. Trebaju oprezno nastupati,
da bi dali zmiji vremena da se povuče.
Zbog toga su planinarske cipele i svakako neopren odjeća vrlo
korisne kao preventiva. A vakuumska šprica može biti korisna ako
se nesreća dogodi.

127
 SIGURNOSNE MJERE

NEVRIJEME
Obilne kiše, “prolom oblaka” mogu objektivno ugroziti ljude u
kanjonu. Rijeka Rakitnica može, u vrlo kratkom vremenu nadoći i
20 puta. Tada rijeka podivlja i predstavlja opasnost.
Zato, potrebna je dobra prognoza i stabilno vrijeme za prolazak
kroz kanjon. Bivaci, mjesta za spavanje moraju imati uzmak na
obali, u slučaju nevremena i naglog povećanja vodostaja.

SUBJEKTIVNE OPASNOSTI SU ONE KOJE,

! NEPROMIŠLJENIM DJELOVANJEM, IZAZOVE SAM

ČOVJEK, SEbI ILI DrUGImA:

PAD
Svakako da se može pasti slučajno, ali ako se ne pazi dovoljno, ako
se ne preduzmu sve mjere sigurnosti, pogotovo na eksponiranim
mjestima, onda pad može biti katastrofalan.
Zbog toga su znanja alpinizma vrlo korisna.

ISCRPLJENOST
Sticajem raznih okolnosti može se, u svakoj fizičkoj aktivnosti
upasti u fazu malaksalosti. Ali, u kanjonu Rakitnice, to može
biti veoma opasno. Zbog toga što su stalno prisutne iznenadne
situacije koje traže trenutni maksimum fizičkog naprezanja,
čovjek mora uvijek imati rezervu snage. Radi toga etape ne
trebaju da traju predugo.
Dobrim pripremama, razumnim planiranjem dnevne etape
i prepoznavanjem znakova organizma, može se izbjeći
iscrpljenost.

128
Podru~je Džehenema.

129
130
 RECENZIJE

Iz recenzije
prof. dr Ibrahima bušatlije

O
va knjiga, na 122 strana teksta, sa 68 fotografija i 7
topografskih karata u 14 poglavlja, u kojoj je opisana
dolina – kanjon i sliv rijeke Rakitnice ima značajnu naučno
– popularnu vrijednost.
Autori su, idući po poglavljima, obuhvatili teme: značaj
kanjona Rakitnice u turizmu BiH, otkrivanje kanjona, geopoložaj,
topografska karta Rakitnice, tok rijeke, put kanjonom, okolne
planine, geomorfologija, vidikovci, izleti, potrebna oprema, i
sigurnosne mjere za prolazak kroz kanjon i tako dali jasnu, zornu
i veoma popularnu sliku ovog, do sada nedovoljno istraženog i
posebno nedovoljno popularisanog područja.
Knjiga se uklapa u kompleks literature koja, na popu-
laran način, prikazuje geografske, geomorfološke, hidrološke,
klimatske i biogeografske odlike ovog dijela visokih Dinarida u
Bosni i Hercegovini. Zatim, tu su podaci i o etničkim odlikama
stanovništva i naselja, te o istorijskim tragovima prošlosti Bosne.
Posebno se u knjizi prikazuju u poglavlju «Otkrivanje
kanjona Rakitnice» rezultati prve alpinističko – planinarske
ekspedicije 1956/57, kada je izvršeno prvo naučno istraživačko
i alpinističko – planinarsko ekspedicijsko istraživanje u Bosni i
Hercegovini.
U sklopu prikaza doline i kanjona Rakitnice autori opisuju
i okolne planine: Treskavicu, Bjelašnicu i Visočicu, odnosno
prikazuju landšaftne odlike sliva Rakitnice, kako u natur-
landšaftnom tako i u kulturno-landšaftnom aspektu, te tako
upotpunjuju informaciju i plastičnu sliku krajolika, dovoljnu da
potakne čitaoca da to vidi svojim očima, nastavi istraživanje ili
tek da doživi susret sa prirodom i sobom u ovom kraju Bosne.
U knjizi su date i informacije o tome kako se treba kretati
kroz kanjon, koju opremu imati i koje sigurnosne mjere treba pre-
duzeti da bi se kanjon alpinističko - planinarski savladao i uopšte
prošao.
131
RECENZIJE

Veliku vrijednost knjige predstavljaju i fotografije koje

na ilustrativan način prezentiraju pejsažne odlike sliva i doline
Rakitnice. Topografska karta omogućuje čitaocu da locira i
situira segmente geoprostranstva već opisanog i fotografisanog
geoprostora u samom tekstu.
Knjiga nije namijenjena samo ljubiteljima prirode, nego
posebno alpinistima, članovima gorske službe spasavanja, plani-
narima, speleolozima jer još nisu istraženi speleološki objekti u
kanjonu i slivu rijeke i doline Rakitnice. Ona je također namijen-
jena, zbog same blizine rijeke Rakitnice, kajakašima i ljubiteljima
raftinga. Ona će biti veoma korisna i u edukaciji i obrazovanju
omladine i odraslih, te posebno školske i studentske populacije.
Autori su se iskazali kao vrsni interpretatori prirodnih i
kulturno istorijskih odlika jednog značajnog dijela naše države i
gorsko – planinskih landšafta posebno.
S obzirom na značajni intelektualni, stručni i kreativni
potencijal autora, ova knjiga je samo jedna u nizu sličnih knjiga
koje se očekuju od njih.

Sarajevo, maja 2007 Prof. dr Ibrahim Bušatlija

132
 RECENZIJE

Iz recenzije
prof. dr midhata Usčuplića

K
njiga KANJON RAKITNICE, u izdanju Turističke zajednice
Kantona Sarajevo, je putopisno djelo autora Muhameda
Gafića i dr Šemsudina Džeke. Autori, kao dobri poznavaoci
ovog područja i zaljubljenici prirode uopće, ali i kao istraživači,
podarili su nam ovaj rad sa podacima o ljepotama koje gledamo
a ne vidimo ili nemamo naviku da cijenimo ono što nam priroda
nudi. Ovo je priča o rijeci Rakitnici, o planinama Bjelašnici i
Visočici koje rijeka podijeli, te susjednoj Treskavici.
Ovo nije priča od koje ćete pobjeći. Nije ni priča kakve
poznajemo u turističkim propagandnim materijalima. Sigurno
ne. Naprotiv, ovo je istraživačko djelo dobrih poznavalaca prirode
koji svoja znanja o Rakitnici i okolnim planinama nude čitaocima
na prijemčiv način. Jezik kojim je pisan ovaj rad uvodi čitaoca
u krajolik lagano i bez napora. Čitalac će ga pročitati u jednom
dahu - čitajući će imati osjećaj da i sam doživljava putovanje
ovim lijepim područjem. I više od toga. Poželjeće da posjeti ovo
područje i uživa u čudesno lijepim, a tako divljim bukovima,
kaskadama i vodopadima rijeke smaragdno zelene boje, rijeke
koja kao da želi i na ovaj način pokazati svoju premoć. Sumnjam
da će čitalac odoljeti pozivu da vidi rijeku, pozivu koji autori
skriveno uručuju. I sâm sam, iako u poznim godinama, poželio
da još jednom vidim kanjon i rijeku i da tako izrazim svoje
poštovanje njenoj ljepoti i divljini.
Interes za ovaj rad, pored istraživača koji pune znanstvenu
datoteku informacijama o našem prirodnom naslijeđu, ovdje
će pronaći i alpinisti i avanturisti željni izazova i provjere svojih
psihofizičkih sposobnosti. Ali, i planinari, ribari i mi, obični
ljudi, poželjećemo uživati u onom što nam nudi Rakitnica i njeno
okruženje. Autori su znalački ponudili recept za sve koji požele
da probaju ovaj kolač.

133
RECENZIJE

U ovom radu prepoznaju se dva dijela:

a) prvi, u kojem se, nakon predgovora, govori o otkrivanju
kanjona i prvim pokušajima prolaza, geopoložaju, toku rijeke, a
završava uzbudljivim putovanjem kanjonom Rakitnice;
b) drugi, u kojem se govori o okolnim planinama Treskavici,
Visočici i Bjelašnici, o geomorfologiji, vidikovcima Bobovica, Vito,
Lukomir i Dubočani, odakle posjetilac može vidjeti kanjon i sa
sigurne udaljenosti uživati u čudesima prirode.
Knjiga nastavlja izletima koje autori preporučuju: izvorišta
Rakitnice ispod Visočice i Treskavice, put Bobovica-Lukomir,
Kašića Luka, Oštro. Pri izboru mjesta za posjetu ovom području
autori su uvažavali ne samo atraktivnost lokaliteta nego i
kondiciju potencijalnih posjetilaca. Za one koji žele više i odluče
se da probaju proći cijeli tok Rakitnice autori daju informacije o
nužnoj opremi potrebnoj za prolazak kroz kanjon (obući, odjeći,
zaštitnoj i sigurnosnoj opremi, bez koje se putovanje kroz kanjon
Rakitnice ne preporučuje).
Na kraju knjige daju se savjeti o sigurnosnim mjerama
nužnim za uspješan kraj putovanja. Prijetnje koje neupućeni
mogu imati u kanjonu su brojne i autori ih dijele na objektivne
i subjektivne. Autori ovu priču završavaju savjetom da se sačuva
rezervna snaga za iznenadne situacije, što vrijedi za sve posjetioce
Rakitnice: „Dobrim pripremama, razumnim planiranjem dnevne
etape i prepoznavanjem znakova organizma, može se izbjeći
iscrpljenost“
Tekst prati 68 pažljivo biranih fotografija na kojim se čitaocu
dočaravaju bistra i pitka voda rijeke, uski kanjoni, riječni bukovi,
virovi ili vodopadi, strme litice i pejzažne cjeline, endemska
flora, tradiconalna kultura stanovanja i izvorna narodna nošnja,
nekropole stećaka. Tu je i šest kartografskih prikaza područja koji
će pomoći da se pronađu mjesta ako ih čitalac poželi posjetiti.
Tako će ova knjiga biti korisna ne samo ljubiteljima prirode
nego i onim koji istražuju povijest i kulturu bosanskih Bogumila.
Najveći interes za ovu knjigu svakako će imati biolozi, geografi,
geomorfolozi, ornitolozi, karstolozi, etnografi i drugi naučnici koji
se bave zaštitom diverziteta i pejzažne raznolikosti. Ako u Evropi

134
 RECENZIJE

postoji mjesto gdje se susreće raznolikost čija je cjelina skladna

i prkosna, izazovno privlačna i negdje negostoljubiva, onda je
to rijeka Rakitnica i susjedne planine. I upravo negostoljubivosti
rijeke, koju štite nepristupačne strme litice, treba zahvaliti što je
ovo područje sačuvano do danas, da se o njemu piše na način kako
to čine autori ovog djela – sa porukama o ljepotama značajnim
za razvoj turizma i mogućnostima za nova istraživanja.
S punim srcem preporučujem štampanje ovog djela
uvjeren u nadi da će mnogostruko afirmirati prirodne vrijednosti
naše zemlje, što treba da pomogne ne samo turizmu nego
i znanosti da nastavi svoje djelatnosti kako bi se ove prirodne
vrijednosti trajno sačuvale.

Sarajevo, maj 2007 Prof. dr Midhat Usčuplić

135
136
 SADRŽAJ

Predgovor...............................................................................................7
Otkrivanje kanjona Rakitnice.........................................................10
Geopoložaj..........................................................................................16
Topografska karta Rakitnice..........................................................20
Tok rijeke..............................................................................................22
Put kanjonom Rakitnice..................................................................25
Treskavica.............................................................................................76
Visočica.................................................................................................78
Bjelašnica.............................................................................................84
Geomorfologija.................................................................................88
Vidikovci...............................................................................................92
Izleti......................................................................................................102
Oprema potrebna za prolazak kanjona Rakitnice.................120
Sigurnosne mjere prolaska kroz kanjon...................................126
Recenzija prof. dr Ibrahim Bušatlija............................................131

Recenzija prof. dr Midhat Usčuplić.............................................133

137
Fotografije na stranama: 42, 43, 57, 62, 63, 64, 66 i 118
je snimio Zijah Gafić

138
139
140