p rv i h rvat s k i a s t r o n o m s k i e l e kt r o n i č k i č a s o p i s

broj: 1. godina: 1. kolovoz, 2004.

POLARNA SVJETLOST
U HRVATSKOJ !?
PZM 2004

TRANZIT VENERE

VSA 2004

cLARKe 2004

CERES PERZEIDI
2004

IZRADA LIRA
BINODOBA
 sadržaj
riječ uredništva
AUV - jučer, danas, sutra 3

P
Polarna svjetlost u Hrvatskoj 5
Perzeidi 2004 8
Tranzit Venere 9
PZM 2004, Lošinj 10
oštovane čitateljice i čitatelji!
cLARKe 2004 13
VSA 2004 - NEO group 15
Ceres 16 U rukama držite prvi broj glasila
Izrada binodoba 17 Astronomske udruge “Vidulini”.
Nakon nekoliko godina postojanja
Star Trek: Feredacija 18 i djelovanja Udruge, odlučili smo
Zviježđa: Lira 19 da je vrijeme za časopis koji će
dokumentirati dio njezinog rada
i aktivnosti, te istovremeno biti
vrijedna literatura s područja
astronomije i ostalih znanosti.
Također, nadamo se da ćete čitajući
ovaj časopis lakše shvatiti koji je
zapravo “posao” nas - astronoma,
koji, kako ljudi kažu, “stalno gledamo
u nebo”.
U ovom broju M111 donosimo vam
nekoliko najzanimljivijih tema iz
proteklih skoro godinu dana.
glavni i odgovorni urednik: I Iznad Hrvatske je konačno zasvijetlila
polarna svjetlost, potok Perzeida još
NEVEN UDOVIČIĆ
M je jedanput projurio nebom, a Veneru
smo po prvi puta mogli vidjeti kako
uredništvo: prelazi preko Sunca.
NEVEN UDOVIČIĆ, MARINO P Možete pročitati i zanimljivo izvješće
s državnog natjecanja astronomije
TUMPIĆ, ANDREJA BENČIĆ,
ANA GALANT, LUCIJAN BLAGONIĆ
R u Lošinju na kojem je uspješno
sudjelovala i nekolicina naših članova
E te izvješća sa ljetnih radionica
cLARKE i VSA.
Časopis izdaje S Počnite čitati, a mi se uskoro ponovno
vidimo!
Astronomska udruga “Vidulini”
Dvigradska 3, Kanfanar 52352
gsm: 098 255 096
S Vaše Uredništvo
e-mail: m111@vidulini-astro.hr
www.vidulini-astro.hr
U
www.m-111.org
Časopis izlazi tri puta godišnje, i to u:
M
travnju, kolovozu i prosincu

2
 Razvoj astronomske misli i stvaranje
Astronomske udruge Vidulini..
piše: Sanja ANĐELIĆ-TUMPIĆ

“Astronomska udruga Vidulini” ima

temeljnu zadaću da prirodne znanosti,
napose astronomiju, i prateće tehničke
discipline približi prvenstveno mladim
ljudima za opće dobro…

Na području današnjih općina Kanfanar i Žminj

(centralna Istra) astronomija svoje korijene «vuče»
od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Tada je kod velikog broja ljudi, svemirska utakmica
između SAD-a i SSSR-a, uzrokovala pojačano
zanimanje za svemirske teme, pa se i na ovim
našim područjima počinju pratiti astronautičko-
astronomski događaji, nabavlja se literatura,
stječu prva praktična iskustva, stasaju ljudi.

Osamdesetih godina Aldo Tumpić, prof., u O.Š.

Žminj okuplja i vodi niz godina astronomsku
grupu. Pored stjecanja teorijskih znanja u
učionici, tada je nabavljen prvi teleskop otvora
objektiva od 10.5 cm Maksutov-Casegrain-
ova tipa (MTO 1000A, zapravo prerađeni ruski
teleobjektiv!) na viljuškastoj ekvatorijalnoj montaži, koji je postao okosnica praktične astronomije
(isti se i danas koristi u programu fotometrije zvijezda!). Sudjelovalo se na takmičenjima od lokalnog
do saveznog nivoa. U suradnji sa AD «Istra», Pula, proveden je niz praktičnih akcija opažanja;
meteora, planeta, pomračenja sunca i mjeseca, objekata dalekog svemira.. Započelo se i
sa astrofotografijom pa je u samogradnji izrađena i
fotolaboratorija. Organizirana su i povremena predavanja i
promatranja kako za članove, tako i za građanstvo. Krajem
osamdesetih, slijedom okolnosti, aktivnosti se stišavaju.

Polovicom osamdesetih
godina dvadesetog stoljeća
u O.Š. Kanfanar počinju
se, neformalno, organizirati
prva astronomska druženja
i predavanja koje organizira
tadašnji učenik iste škole,
Marino Tumpić. Tijekom
godina prikuplja se literatura
i znanje, izvode praktična
promatranja nebeskih tijela
i pojava, tiskaju se razne
interne periodične publikacije
(«Astron», «Astronomski
cirkular», časopis «Space
shuttle», razni bilteni..preteča Naslovna strana “Space Shuttlea”, jednog
časopisa kojeg upravo čitate!), od preteče časopisa M111!

3
 brošure («Osnovi astronomije», «Astronautika
jučer, danas, sutra»..). U devedesetim se razmišlja
o osnivanju zvjezdarnice/astronomskog društva.
Zbog nedostatka materijalnih i financijskih
sredstava, sudjelovanja mladih astronoma u
ratnim i poratnim vremenima, kasnije, osnivanje
obitelji i druge (ne)prilike, zamrznulo se većinu
astronomskih aktivnosti. Ipak, održavani
su kontakti sa ustanovama i pojedincima u
zemlji i inozemstvu. Približavanjem trećeg
milenijuma počinju se intenzivirati astronomske
misli..stvorena je “kritična masa ljudi”.
Nakon mnogobrojnih razmišljanja i promišljanja
što i kako sa suvremenom astronomijom na
području centralne Istre, te pripremnih radnji,
12.travnja 2001. godine (40-godišnjica Gagarinova
leta u svemir), u Kanfanaru je održana osnivačka
skupština «Astronomske udruge Vidulini»,
(predsjednik Marino Tumpić, dopredsjednik Aldo
Tumpić, tajnica Anđelić Sanja) sa ciljem da ona
bude generator budućih astronomskih događanja,
ponajprije, u radu sa mladim astronomima/
prirodnjacima Kanfanara i Žminja (ali i šire), te
implementaciji tih aktivnosti u svjetska zbivanja.
Danas imamo preko stotinu,
većinom najmlađih, članova.
Klasično sjedište AUV je na adresi;
Dvigradska 3, Kanfanar 52352.

Moderno sjedište Udruge je na web adresi

www.vidulini-astro.hr

Naziv “Vidulini” izabran je prema imenu naselja

Vidulini, iznad Limske drage, a nalazi se na granici
današnjih općina Žminj i Kanfanar, tijekom burne
povijesti - točka dodira između ljudi različitih
civilizacija. Mjesto susreta i razumijevanja.

“Astronomska udruga Vidulini” ima temeljnu

zadaću da prirodne znanosti, napose astronomiju,
i prateće tehničke discipline približi, prvenstveno
mladim, ljudima za opće dobro, stoga su i naše
aktivnosti usmjerene pretežito na edukaciju i
istraživanja na području prirodoslovlja i tehnike.

Teleskop MTO 1000 mnogim je generacijama poslužio

kao dragocjeni promatrački instrument

Članovi Udruge na promatranju tranzita

Merkura
4
 N apokon! Nakon nekoliko noći (godina!)
uzaludnog lova na polarnu svjetlost, u
noći 30./31. listopada 2003. godine naša je
upornost konačno nagrađena, ugledali smo
je iznad Istre! (Sva naprijed napisana vremena su u
lokalnom vremenu!)
Zbog izuzetno snažne sunčeve aktivnosti tijekom
proteklih nekoliko dana, postojala je mogućnost da
se polarna svijetlosti (aurora borealis) tijekom noći
«spusti» sve do naših krajeva. Nismo htjeli propustiti
priliku da ju ugledamo. Smjestili smo se nedaleko
Zvjezdarnice Vidulini i čekali.
Naime, u trenucima povećane sunčeve aktivnosti
dolazi do snažnih izbačaja mase i zračenja sa Sunca u
svemir, pa i prema Zemlji. Kada te čestice dođu do nas,
Zemlja se brani, interakcije magnetskih polja i čestica
visoko u Zemljinoj atmosferi stvaraju nad polovima –
polarnu svijetlost («svjetleće velove», čudne, i zapravo
još nedovoljno objašnjene, igre svijetlosti raznih boja).
Veoma su rijetke prilike kada ih je moguće vidjeti sa
naših geografskih širina. Ponekad, kao u ovom slučaju,
aurora dobiva gigantske razmjere pa ju je, primjerice
noćas, bilo moguće vidjeti čak i iz Grčke!
Kako su protekle noći bile oblačne i maglovite, auroru
tada nije bilo moguće vidjeti. Prognoza vremena nije
obećavala ništa bolje vrijeme niti za noć sa četvrtka
na petak (30./31. listopada 2003.), ipak u četvrtak
kasno navečer, oko 22:30 sati, aurora se nakratko
nad sjeverozapadnim horizontom ukazala prvi put, ali
tada nije fotografirana (!?) - jer sam mislio kako to što
vidim nije aurora, naime prema svim predviđanjima i
satelitskim snimcima nije ju tada bilo moguće vidjeti.
Ipak, promatrao sam crvenkastu izmaglicu oko
2-3 minute, kojih sat vremena kasnije, kritičkim
prosuđivanjem “za” i “protiv”, shvatio sam kako sam
“Doživljaj koji se ne smije propustiti...”
gledao auroru a da ju nisam niti pokušao snimiti, i bio
sam sav van sebe koju sam glupost napravio, no na svu
sreću nebo mi se kasnije ponovo smilovalo.
Nailazeći oblaci i izmaglica ubrzo je prekrila nebo i
auroru. Povremeno su se na istoku pojavljivali manji
«prozori» u oblacima, ali nikako da se nebo ponovo
pročisti i prema sjeveru.
Kada smo već bili promrzli, nebo se «otvorilo» i
najprije poprimilo nekakav poseban, drugačiji izgled,
a onda, 31.listopada oko 00:25 sati, pred našim su se
očima počeli događati prizori sa razglednica zemalja na
krajnjem sjeveru Zemlje!
Nebo je nad sjeverozapadom postalo zagasite crvene
boje, zvijezde su izgledale pomalo nestvarno «na»
tom crvenom zastoru koji je vidljivo, u sekundama,
mijenjao svoj oblik, šireći se,
pa skupljajući, prosijavajući
filamentima, padajući prema
horizontu, stvarajući igre
svijetla i sjene, okrećući se,
potom blijedeći, pa opet
snažno svijetleći…
Auroru sam ugledao oko 01:
25 sati, oko 01:27 napravljena
je prva fotografija, posljednja
je fotografija napravljena oko
01:58 sati!, (tada sam prestao
Tih je dana Sunčeva aktivnost
bila izuzetno jaka tako da se
auroru moglo vidjeti čak iz
Grčke!
5
 sa fotografiranjem, baterije su pomalo bile na kraju, htio pola njih iz telefonskog imenika gsm-a, najprije nazvao
sam sačuvati energiju za neki eventualni neočekivani Bobu (evo njegovog opisa našeg razgovora:
prizor, a i odlučio nesmetano uživati u prizoru koji mi
se dešavao ispred očiju) aurora je bila vidljiva do oko «javlja se Marino: “Stromaru!”. “E.”, kazem ja.
02:15 sati, tada je izblijedila i nestala u izmaglici, ja “Jel gledas ti ovo?!?”. “Pa sad sam vani gledam na
sam ostao još malo vremena, a oko 02:30 sati se nebo sjever, nista ne kuzim, nije mi jasno”. “Eee, nije ti to na
zatvorilo te sam završio sa promatranjem. sjeveru, pogledaj vise na sjeverozapad..”, krene Marino
Predstava je trajala skoro sat vremena, a onda se nebo objasnjavati, a ja se okrecem, idem da mi ne smeta
konačno zatvorilo. zgrada i odjednom AAAAAAAAAAAAA, pa pola neba je
crveno, a meni smetala glupa zgrada!! “U j??$?# kako
U nekoliko sam navrata kasnije još provirio vidi li se
je dobro!! U j*$%## kako se vidi!!”)
išta, no nebo se je već bilo dovoljno smilovalo za tu noć,
jednostavno više nije bilo šanse da se razvedri...
Zvao sam i Koradove u Višnjanu, no tamo se nije nitko
Doživljaj kojeg se ne smije propustiti! javljao na telefon a ni na sms-mail, bili su, naravno,
Prekrasno. A i još jedan dokaz kako se upornost isplati! vani, no na nesreću prekrila ih je izmaglica.
Iz Istre aurora je promatrana sa Zvjezdarnice Višnjan Kada je na Canonu zasvijetlila signalna lampica
(Korado i ekipa), u Zagrebu su je promatrali članovi baterije, prekinuo sam sa fotografiranjem, fotoaparat
Astronomskog društva Infinitum (Boris Štromar), dok stavio ispod jakne da se baterije malo ugriju za
su Splitskim astronomima (Ante Perković i Berislav eventualno aurora-iznenađenje, i pustio sva mjerenja,
Bračun), i pored cjelonoćnog «dežurstva» oblaci bilježenja, astronomiju u vjetar, naslonio sam se na auto
zasmetali u praćenju ove nesvakidašnje i nad našim i jednostavno samo uživao u prizoru, svjestan da se radi
geografskim širinama, nadasve rijetke pojave. o nečemu što je gotovo nestvarno za ove naše krajeve,
Realno je auroru iz Hrvatske moguće vidjeti jednom nešto što vjerojatno neće tako skoro biti na nebu.
do dva puta u desetljeću!
Galeriju naših fotografija aurore iznad Istre možete
pogledati na: www.vidulini-astro.hr
Nekoliko je zanimljivosti povezano sa ovim viđenjem
aurore, a zaslužuju da budu spomenuta.
U vrijeme prvog viđenja aurore, nisam odmah bio što je polarna svjetlost?
siguran što sam vidio, bilo me strah staviti takovu
vijest na news (hr.fido.astronomija), prema svoj sili
predviđanja, satelitskih snimaka, izvještaja i dr. teoretski
ju još nisam mogao vidjeti.
Ipak, bio sam u 22:35 sati napisao kako je sjeverozapad
malo crveniji i da idem vani..
Više od pola sata sam svakih par minuta slao sms-ove
Bobi u kojima sam opisivao svoju «unutarnju borbu
argumenata» za i protiv što sam vidio, na kraju sam
mu poslao zaključak kako sam je najvjerojatnije vidio,
Koradu sam pak, putem sms/e-maila poslao poruku
«sigurno sam je vidio».
Taman kada sam odlučio poslati post na news kako
sam je ipak sigurno vidio, čitam upravo pristigao
Koradov post; «Ajde svi van, aurora se na mahove vidi
kroz oblake, ne možete ju zamijeniti za lp».
Nisam se ni skinuo sa interneta, samo sam pokupio
stvari i izjurio u tamu i…oblake.
Zemlju, od raznih štetnih zračenja
Nekako se u to vrijeme čujem opet sa Bobom, a i sa
sa Sunca štiti njezino magnetsko
Tončijem i Berijem.
polje koje se nalazi oko Zemljine
U 00:25 sati, baš za vrijeme pisanja sms-a Tončiju, kugle. Kod obrane Zemlje od
ugledao sam auroru na sjeverozapadu (Tonči je kasnije tzv. Sunčevog vjetra čestice se
ispričao kako mu je moja sms-poruka dovoljno dobro, najviše koncentriraju i prodiru na
bolje od razgovora, objasnila što vidim, prve riječi polovima tako da se tamo često
još sam napisao razumljivo, ali kako je aurora bila javlja specifična svjetlost poznata
nešto gotovo nestvarno zadnje su riječi bile gotovo kao aurora borealis (lat. sjeverna
nerazumljive od uzbuđenja; zora) ili polarna svjetlost. Iako
“ Mila majko evo je, 7tavh na news ako sh blizu komp” rijetko, moguće ju je primijetiti i
sve što sam htio bilo je da netko prenese na news poruku na manjim zemljopisnim širinama,
da je aurora – visibile! kada je Sunčeva aktivnost znatno
Tada sam fotografirao, slao sms-ove, pokušao probuditi povećana.

6
Podaci o fotografijama
Autor: Marino Tumpić
Lokacija: Vidulini, blizu
Kanafanara (45.2° N, 13.7° E,
Istra, NW Hrvatska)
Datum: 31.oct. 2003.
Vrijeme promatranja: 00:30
- 02:30 (LT),
Vidljivost polarne svjetlosti; 01:
25 - 02:15
Prva fotografija: 01:27;
Posljednja fotografija: 01:58
Pozicija polarne svjetlosti: W-
NW- N, max.alt. 40°
Oprema: Canon Power Shot A60
(2.1mpx) + tripod
Expozicija: 15 s
Objektiv: Canon 35mm, f = 2.8
ISO 400
Rezolucija: 1024 x 768, fine
7
perzeidi
2004 pišu: Ana ŽGOMBA-MAKSIMOVIĆ
Dino GRGOROVIĆ

Za vrijeme aktivnosti Perzeida u Ceru su održana

promatranja u organizaciji Astronomske udruge
Vidulini. Promatranja i bilježenja meteora započela
su svake noći točno u 20:00 sati (UT) tj. u 22:00
sata po lokalnom vremenu. Promatrali smo noć prije
maksimuma (10.08.), noć za vrijeme maksimuma
(11.08. i 12.08.) te noć poslije maksimuma (13.08.).
Prve tri noći smo imali povoljne uvjete za promatranje;
nebo je bilo vedro s mjestimičnim naoblakama, Mjesec
je izašao tek u ranim jutarnjim satima, a na mjestu s
kojeg smo promatrali stupanj svjetlosne zagađenosti
bio je nizak, no ipak nismo ostali pošteđeni svjetlosnog
zagađenja jer nam je nekolicina okolnih svjetiljki remetila akomodaciju oči na tamu. Prve tri noći smo na
promatranjima ostali do ranih jutarnjih sati, tj. dok Sunce nije izašlo i sakrilo nam pogled na noćno nebo,
dok nas je zadnje noći (noći poslije maksimuma) kiša potjerala kući u 21:15h (UT), tj. u 23:15 (LT).

11.08, noć maksimuma

U noći maksimuma vrijeme nam je bilo
naklonjeno tako da smo vidjeli preko
dvjestotinjak meteora Perzeida.
Slijedi obrada prikupljenih podataka,
pisanje znanstvenog rada i njegova
prezentacija.

Raspodjela meteora po magnitudama

8
 piše: Ana GALANT

J edan od rjeđih astronomskih događaja uopće zasigurno je

tranzit Venere. Par tranzita s razmakom od osam godina
javlja se svakih 120-tak godina tako da ovog puta ni jedna
živuća osoba nije prije svjedočila tom događaju.
Ovaj je dan još više dobio na važnosti i time što s naših
prostora još od postanka svemira tranzit Venere nije nitko
promatrao! Valjalo je to dakle dobro dokumentirati.
Promatrali smo s tri lokacije: Žminj, Pazin i Kanfanar, ljeta
Gospodnjeg 2004., 08. lipnja. Prva fotografija snimljena je u
07:05 (LT) a posljednja u 14:30 (LT).

Sav teret organizacije i provedbe promatranja pao je na

leđa najmlađih članova AUV: Marina, Ana Galant, Michel,
Danijel, Ivana, Katarina, Ivan, Marko, Patrik, Ana Žgomba,
Dino, Siniša, Tomislav, Tamara, Neven, Petar, Aleksandar,
Lucijan... a transportno-vozačku podršku osigurali su Nenad
i Marino.
U Kanfanaru se promatralo s teleskopima MTO1000 i RVP-
ONE (80/400) metodom projekcije, te dalekozorom Breaker
7x50 s Badoer fiilterom (folijom). U Pazinu se promatralo
refraktorom 90/1000mm i web kamerom te, kao i u Žminju,
projekcijom na ekran.
Kratkim foto-stripom pokušat ćemo vam prikazati taj
kulturološko-povijesni događaj stoljeća!
Vidimo se za 8 godina u Australiji (sljedeći tranzit Venere
neće biti potpuno vidljiv iz naših krajeva, a prije toga u
Egiptu/Libiji povodom potpune pomrčine Sunca!

9
piše: Marino TUMPIĆ
tekst izvorno pisan i preuzet s news grupe hr.fido.astronomija

put A na galant (anag) Marko i ja, te Mario (profesor fizike - pazinski kolegij) Neven i
Aleksandar krenuli smo jos ujutro sa dva shuttlea, tri dalekozora, cetiri teleskopa,
put losinja. Petra, Ana bonaca (anab) i Korado isti su put odradili u vecernjim satima.

Jurnjava za stici na trajekt je valjda uobicajena stvar svih “povremenih” otocana,

osim guma nitko nije imao primjedbi na voznju. Jedva smo se oboje uspjeli ugurati na
trajekt. Mario i Licul su racunali paralaksu, a mi koliko je duboko more za slucaj da
Marku ispadne dalekozor;)
Cres, Mario zuri na losinj, mi putem zastajemo i poslikavamo sve sto nam se dalo
(naravno, najljepse smo prizore ostavili za povratak - mos’ mislit), Dva/tri sata kasnije
svi se nalazimo “Kod Kate” na obali-losinja, Dorijan je u frci pa nas na 900MHz navodi
do srednje skole “Ambrozija Haracica”. Malo su nas gledali u cudu kada smo iskrcavali
opremu.. Hotel “Vespera”.
Mir i tisina, stigli smo medju prvima izabrali sobe, ambijent interijera i exterijera
predivan. Navecer guzva, pristigli autobusi sa ekipama, guzzzzzva. Na veceri poznate
i nove face, evo i petre, aneb i korada, jos kasnije svatko svojim putem, neki gledat
zvijezde (mos’mislit;) neki u price oko kupole i ccda, naposljetku svi podijeljeni u dvije
grupe, oni koji su u sobama i oni koji to nisu.
Noc je bila odlicna!

srijeda more, avioni, konji, jedva da se i vidim sa nasima, svi imaju svoje
zanimacije, vrijeme rucka dolazi i prebrzo, nakon toga zapocinje natje-
(prvi dan) canje,
toplo, nekima jako;)
meni je sat vremena proslo u poslikavanju atmosfere po skupinama
natjecatelja,
ocjena istarske ekipe o napisanom testu, vrlodobar!
sat vremena kasnije mi u guzvi oko postavljanja opreme (telskopi, laptopi,
projektori..) nakraju sve slozeno
opet su nasi prvi izlagali radnje i probijali led, neznam kako ali svih sam
uspio poslikati u trenucima izlaganja
(na sest razlicitih mjesta istovremeno:)
izlaganja su se oduzila do kasno navecer
imali smo zamalo problema i sa vecerom
kako sve ove dane nitko zapravo i nije spavao, vecer je izgledala
prekratka,
vrijedilo je pogledati mlijecni put kako uranja u more,
neki su bili
zadivljeni jer ga nikada nisu ni vidjeli a kamoli da nestaje na korizontu

10
četvrtak u ocekivanju rezultata dan nam prolazi u lezanju na plazi i fotkanju,
groznica poretka jenjava,
(drugi dan)
popodne je zeljko /zac/ odrzao okrugli stol - izvrstan materijal za mnoge,
o tome kako se djeca pripremaju za natjecanje, sto je vazno a sto nije i
kako radnju, poster, prezentaciju odraditi da nalici na ono cemu je sve ovo
i namjenjeno..
vecera i sluzbeni rezultati, nasi su;

4. marko (V)
6. anag (VI)
2. petra (IV)
2. neven (IV, petra i neven dijele isto mjesto, sa razlicitim radnjama)
3. anab (III)
4. aleksandar (V)

svi skupa slozeni od treceg do sestog mjesta, ocekivani odlican rezultat,

navecer smo ponovo na plazi, fotkanje i filmici u tami i na mjesecini,

antigravitacijski tobogani, potomstvo na mjesecu, vjestice sa losinja i
ostale ideje..ucinilli su svoje - ove je veceri spavanje bilo - trenutacno
po doticanju kreveta

ja sam jos ostao na mentorskom partyu, koji je kuluminirao na plazi

pod
petak
(treći dan)
zvijezdama i sa bezalkoholnim picem u ruci
izlazak sunca docekali smo u sobama, a onda polako i rasturanje ekipa
autobusi odlaze, ekipe se prorjedjuju..dogodine ili i prije?

ja sam uspio pronaci moje izgubljene naocale, zaista su posteni u hotelu

vespera, sve pohvale

nesto prije podne dolazi mario sa shutleom u koji ovaj puta staje sva
oprema
i svi ljudi (samo smo ja i marko u drugome!), sto radi organizacija
prostora, mogli smo jos nekoga povesti sa sobom..

11
odlazak sa losinja bio je brz, 30sekundno stop, fotka, start kraj velike
table losinj bilo je jedino vrijeme kada su gume, amortizeri, motori i
markov zeludac dobro disali,
uspjeli smo stici i ugurati se na trajekt cres - krk doslovce u zadnjih 5
sekundi

nekoliko fotki kraj velikih skrin-prozora trajekta u star trek pozama brzo
je proslo
(mene je ona kamion cisterna stalno bockala u oci, sto ako..)
krk,
konacno mirniji tempo, stajemo na aerodromu i u hladovini starog f-84
apsorbiramo lanch-pakete,
rijeka,
jedno krivo skretanje i kasnimo par minuta na zvjezdarnicu gdje nas
ocekuje - elio
(elio, svaka ti cast, uvijek imas vremena i volje za ljude koji dodju,
neovisno o radnom vremenu)
nekima je ovo prvi posjet zvjezdarnici a znam jednoga koji je boravak
ekipe
u kupoli i promatranja venera&co po danu iskoristio za 5minutni san:)
shuttleovi se rastaju, putanje povratka nam se razlikuju, ja sam stigao
skoro do pazina, kada sam nakratko morao na setnju, bez ruskog
automatiziranog pilota, put je poceo biti nesiguran u poluspavajucem
stanju
ipak
skoro istovremano se nalazimo u zminju
mario je iskrcao aleksandra u labinu, u zminju je prizemljio neven i marko,
anag je samnom otisla doma u viduline, a mario petra i anab najprije za
pazin, potom visnjan i naposljetku pula

svi zivi zdravi i u jednom komadu

naravno bilo je puno dogadjanja o kojima cemo za internu uporabu sloziti

nekoliko stotina slicica i nesto filmica, ima li zainteresiranih budemo
sprzili cd ove dane

kraj...
12
©LARKe 2004 događa se u vremenu od 23. - 28. srpnja, 2004.
u Kanfanaru.
Rad na “©LARKe 2004” odvijao se kroz šest pojedinačnih ra-
dionica; cestom do zvijezda, grad i zvijezde, kvadratura kruga,
odiseja 2004, paukova mreža i radionica iznenađenja!
Radi se o prirodoslovno-tehničkoj radionici u koju su uključeni
učenici osnovnih i srednjih škola,
specifičnih interesa i sklonosti prema
znanosti i tehnici.
Kroz ozbiljan i istovremeno ležeran
pristup oblikovanju, obradi, rješenju i
predstavljanju problematike iz ponuđenih
radionica, polaznici radionice stječu os-
nove uvođenja u znanost i znanstveni rad.
Polaznici su za vrijeme održavanja
“©LARKe 2004” na raspolaganju imali nekoliko mentora i
predavača za slučajeve kada se dođe “do zida” :).

piše: Neven UDOVIČIĆ

CESTOM DO ZVIJEZDA,
Ana Galant

U projektu “cestom do zvijezda”

izrađivao se teleskop 150mm/
1200mm Newton, sa doniranom
optikom gospodina Adolpha Kurta
iz Rochesterskog astronomskog
kluba.
13
 KVADRATURA KRUGA,
Marko Božac

Cilj ovog projekta bio je napraviti

landera s roverom koji bi, upravljan
sa Zemlje, na nepoznatom terenu/
planetu istraživao površinu i slao
podatke natrag u kontrolni centar. Za
tu je svrhu, od strane RADIONICe
IZNENAĐENJA (Karin Milotić),
izrađena i umjetna površina !

ASTROGNOZIJA,
Andreja Benčić

Grupa astrognozije imala je edukativni zadatak

- večernjom prezentacijom naučili smo nešto o
nebeskim ljepotama koje su se u to vrijeme mogle
vidjeti (planetarne maglice, dvojne i višestruke
zvijezde...), a nakon toga, slike smo u stvarnosti
provjerili kroz razne teleskope i dvogled održavši
kratka promatranja pokraj škole.

PAUKOVA MREŽA,
Lucijan Blagonić
Kako bi informacije o radionici bile prisutne i
na internetu, članovi “Paukove mreže” brinuli
su se za dnevno ažuriranje stranica
(http://www.pixelextreme.com/clarke2004), te
omogućili svakom polazniku izradu osobnih
internet stranica.
ODISEJA 2004,
Dino Grgorović
Nakon nesporazuma s populacijom graha, ova se
grupa odlučila preusmjeriti na životinje, točnije
mrave. Proučavajući ih više dana, otkrili su sve
njihove navike, pa čak i tjelesnu kondiciju...

14
piše: Neven UDOVIČIĆ http://www.hohmanntransfer.com/mn/0408/10.htm
http://www.hohmanntransfer.com/mn/0408/12.htm
http://www.hohmanntransfer.com/mn/0408/14.htm
http://www.astro.hr/vsa2004
tek otkrivenih NEO objekata
koji križanjem Zemljine
orbite predstavljaju opasnost
od mogućih udara. Nakon
mjerenja njihovih pozicija,
podaci se šalju u Minor
Planet Center gdje se staze tih
objekata potom ispravljaju.
Prvog smo dana ponavljali
staro gradivo o asteroidima,
ali i naučili mnogo novog,
korisnog kod daljnjeg rada.
Kada smo svladali elemente
staza asteroida i kometa te
naučili se služiti internet
stranicama MPC-a i slati
im izvještaje s dobivenim
Ove sam godine po drugi put dobio priliku sudjelovati podacima, mogli smo krenuti
na “Višnjanskoj Školi Astronomije” (VSA) koja je od na “pravi” posao!
6. do 18. kolovoza u Višnjanu po šestnaesti put okupila Preko internet sučelja
učenike iz Hrvatske i susjednih zemalja kako bi timskim jednostavno smo upravljali
radom, uz pomoć svojih voditelja, ostvarili projekte iz teleskopom koji je bio udaljen više od tisuću Članovi grupe NEO (od
različitih područja astronomije. kilometara! Naime, nalazio se na zvjezdarnici ispred): Andrea Petrov,
Organizacija je svake godine sve bolja; spavalo se u OAM na otoku Mallorca. Iako je kod nas znalo Stefan Cikota, Neven
dormitoriju (zgrada pokraj osnovne škole), a jelo u biti oblačno, čak i kišiti, mi smo gotovo cijelo Udovičić i voditelj
obližnjem restoranu. Svaka je grupa imala svoje radno Reiner Stoss
vrijeme promatrali kroz potpuno vedro nebo na
mjesto unutar (a po potrebi i izvan) dormitorija, a jedna i drugoj strani Mediterana!
u prostorijama Zvjezdarnice. Svake večeri snimajući nove objekte, ispravljali smo
Ovogodišnja je glavna tema bila robotika koja je u njihove orbite. Uz to, više smo puta skenirali nebo u
astronomiji svakim danom sve zastupljenija, a na Školi pokušaju otkrivanja novih objekata (kao što je bio slučaj
je pokrivala dvije od pet radionica: izradu planetarnog prošle godine), ali ovaj put nismo bili te sreće. Zakon
rovera (voditelj Andrija vjerojatnosti prije je preporučivao
Eršek) te robotiziranog lutriju...
skrovišta za teleskop Kroz dvanaest dana škole svaki su dan
(Ivan Turčin). Digital održavana predavanja predavača iz
Astro Group ispitivala je Hrvatske, Italije, Njemačke i Amerike
mogućnosti komercijalnih (telekonferencija).
digitalnih aparata Održavani su brifinzi na kojima su
(Canon EOS 300D) grupe pokazivale svoj dotadašnji
kod astrofotografije i napredak i probleme. Zadnji službeni
fotometrije (Giovanni dan, 17.8., na prezentaciji otvorenoj
Sostero), a učenici grupe za javnost prezentiran je cjelokupni
Meteori su tradicionalno rad svih grupa, zajedno s popratnim
pratili meteorski potok sadržajima škole (izlet, lansiranje
Perzeida u više dijelova “Observatorio Astronomico de Mallorca” - mjesto
balona, aeromodelarstvo…).
spektra, uključujući gdje je bio smješten naš teleskop (Meade LX200 0.3m)
Druge se godine ponovno vraćamo,
i obradu podataka možda ne u otkrivanje novih asteroida,
(Tomislav Jurkić). no bit će i drugih, jednako velikih
Grupa koja se meni učinila najzanimljivijom bila je NEO izazova!
Group. Zamisao voditelja (Reiner Stoss) bilo je praćenje
15
 cr piše: Marko BOŽAC
O asteroidima sam saznao nešto više kada sam se pripremao za županijsko i
državno natjecanje iz astronomije. Pisao sam radnju na temu «Opažanje Ceresa na
nebeskoj sferi».
Asteroidi su dijelovi neiskorištenog materijala od kojeg je nastao Sunčev sustav.
Broj asteroida proteže se na milijarde. Svi su vrlo maleni, a najveći među njima je
Ceres. Najviše asteroida putuje između staze Marsa i Jupitera.
Prava priča o asteroidima počinje 1801. godine kad je Giuseppe Piazzi otkrio
«planet» Ceres. Tijekom godina, kad je pronađeno još takvih «planeta», astronomi
su shvatili da to nisu planeti, pa su odlučili nazvati ih asteroidima ili planetoidima.
Postoje tri vrste asteroida. Neki su veliki do 1000, dok su neki manji od 1 km.
Oni su opasni za Zemlju jer je mogu udariti i pobiti sve na njoj. Postoje neke
mogućnosti da se to spriječi, ali niti jedna od njih nije sigurna.

PROMATRANJA CERESA

Da bih mogao promatrati asteroid Ceres morao sam odabrati lokaciju na kojoj mi
ne smeta svjetlosno zagađenje i s koje se on može vidjeti.
Odabrao sam krovnu terasu na svojoj kući. Promatrao sam svojim dalekozorom,
tražiocem teleskopa i teleskopom tj. svime čime sam mogao. Asteroid sam odabrao
tako što sam skinuo s interneta popis najsjajnijih asteroida i poslije provjerio
njihovu putanju (vide li se na nebu i s lokacije promatranja). Jedini pogodan
asteroid za promatranje bio je Ceres. Koristio sam i software Skymap Pro v. 10.1
kako bih mogao ucrtati i usporediti ucrtane položaje Ceresa. Promatrao sam od 29.
siječnja do 1. travnja 2004. godine, odnosno 63 dana od kojih je 28 bilo oblačnih,
27 vedrih dana i 8 dana za koje nemam podatke.
Imao sam 11 uspješnih promatranja, 16 propuštenih i 36 nemogućih promatranja.
Dok sam promatrao primijetio sam da Ceres «siječe» svoju putanju (retrogradno
gibanje), a on je u stvarnosti ne siječe, već mi sa Zemlje samo prividno tako vidimo
njegovo gibanje. Još sam primijetio da se neki moji položaji ne slažu s položajem
Ceresa koji je ucrtao kompjutor s lokacije Zagreb. To dokazuje da se neki objekti
na nebu ne vide na istom položaju s dva udaljena mjesta i da čovjek nije jako
precizan. Kad sam prvi put promatrao nisam mogao odmah pronaći Ceresa, ali
nakon nekoliko promatranja moje se oko prilagodilo i mogao sam ga pronaći
odmah. Nakon svakog promatranja ucrtavao sam položaje Ceresa na mape koje sam
isprintao pomoću SkymapPro-a. Nakon svih promatranja napravio sam mapu s 11
položaja Ceresa sa i bez računalne putanje. Moja radnja dobila je maksimalan broj Ceres je u rimskoj
bodova na državnom natjecanju iz astronomije
mitologiji bila zaštitnica
poljoprivrede.

Nakon promatranja položaje Ceresa sam ucrtavao na kartu isprintanu pomoću Teleskop s kojim sam
programa SkyMap Pro promatrao Ceres
16
 piše: Lucijan BLAGONIĆ

Da bi se u potpunosti iskoristile mogućnosti nekog optičkog

instrumenta kao što su npr. dalekozor ili teleskop, bitno je
određena preciznost pri korištenju takvih instrumenata.
Teleskop bez stalka je neupotrebljiv, a isto se može reći i za
dalekozore većeg povećanja. Što je veće povećanje dalekozora
(12, 16 itd.) veća će biti i nepreciznost pri baratanju takvim
instrumentom, što je i logično! Početnicima se pri kupnji
dalekozora za korištenje u astronomiji, prvenstveno predlažu oni
manjeg povećanja.
Moj dalekozor je otprilike na granici. Objektiv promjera
50mm, vidno polje od 6.5° i 10x povećanje pružaju određenu
komotnost pri korištenju iz ruke. Problem nastaje kad se poželite
usredotočiti na neki određeni objekt, onda držanje dalekozora
u rukama postaje naporno. Prošle godine sam za županijsko
natjecanje iz astronomije kao predmet radnje odabrao određivanje
granične magnitude objekta m45 – Plejade (Vlašići). Postalo je očito da će
promatranje dalekozorom iz ruke, pa čak i naslonjen uza zid (da se smanje
vibracije) dalekozor pokazati slabije rezultate od svojih stvarnih mogućnosti.
Rješenje je bilo smanjenje tih vibracija, odnosno, izrada nekakvog postolja
tj. stalka. Naravno, postoje stalci za fotoaparate, kamere i sl. ali i njihova
učinkovitost je upitna kada uzmemo u obzir da dvogled ima daleko veću
težinu i masu u usporedbi sa jednim prosječnim fotoaparatom. Oni veći
stalci, robusniji i stabilniji imaju također nekoliko mana, a jedna od važnijih
je zasigurno i CIJENA! Cijena takvih stalaka je višestruko veća od samog
instrumenta (dalekozora u ovom slučaju), a samim time i predstavlja
(pre)veliki izdatak jednom početniku..
Moj stalak nije ništa drugo, nego prilagođeno i prerađeno postolje od
razbijenog LCD monitora. Stalak je koncipiran na dobsonian montaži
(altitude – azimut). Dakle, azimutno okretanje pruža postolje monitora dok
se za altitude pomicanje koristi skup dijelova pričvršćenih vijcima. U stalak je
također ukomponirano i zrcalo, koje nam omogućuje promatranjem objekata
iznad naših glava (zenit) sa lakoćom. Zrcalo se pod određenim kutom nalazi
ispred dalekozora te nam omogućuje da položaj tijela pri promatranju bude
sličan ili jednak onome kao kad gledamo kroz mikroskop. Slika koju tako
dobivamo je obrnuta.
Što je korišteno za izradu stalka:
- prerađeno postolje monitora
- zrcalo
- nekoliko vijaka i matica
- prilagođena konzola, malo lima (postolje zrcala)

Cijena tih elemenata je zanemariva. Stalak iskorišten od razbijenog LCD

monitora, zrcalo - cijena 3$, http://www.surplusshed.com/pages/item/
l2094.html (dimenzije ovog zrcala odgovaraju za dalekozore 10x50 ili
manje), postolje zrcala, konzola koja spaja postolje zrcala i dvogled.
Bitno je napomenuti da za izradu stalka mogu poslužiti različiti dijelovi.
Tako da sam na kraju realizirao vlastitu ideju binodoba, prvenstveno na
osnovu dijelova koje sam imao pri ruci.

17
 federacijski brodovi
star trek
AEGIAN
Vrlo moćan Flotin ratni brod.
Sadrži mnogo fontonskih torpeda
Posada: 350 članova
Oružje: Fazori, fontonska torpeda, Shield
Enhancer
DEFIANT
Mnogima poznat «brodić» iz DS9... Jedan
od najjačih u floti... Kreiran je 2366. zbog
obrane od Borga. Budući da Borg više nije
bio tako opasan USS Definat (prvi brod
u klasi) je prebačen na DS9 zbog dominijske prijetnje.
Također USS Defiant je imao uređaj za skrivanje posuđen
od romulanaca.
Poznati brodovi: USS Definat, USS Valinat, USS Sao Paolo
Posada: 80 članova;
Oružje: Puls fazori, fontonska i kvantonska torpeda
IWO JIMA
Jedan od najkorisnijih flotinih brodova
zbog toga jer može teleportirati gomilu
federacijskiuh marinaca na neprijateljski brod
i zauzeti ga u vrlo kratkom vremenu.
Posada: 250 članova
Oružje: fazorski topovi, fontonska torpeda
SABER
Ovaj je brod također izumljen za obranu od
Borga, ali se vrlo rijetko koristi. Ima oružje
slično Defiantu.
Oružje:Pulsni fazori, fontonska torpeda
Posada: 80 članova
STEAMRUNNER
Ovaj je proizvod bio brza ofenziva za rat
između Jem’Hadarskih brodova. Brod je
opremljen sa vrlo snažnim trikobaltskim
torpedima... Natovaren je oružjem pa je zbog
toga vrlo spor.
Specijalno oružje: Preopterećenje warp-
motora.
piše: Danijel MARIĆ
AKIRA
Ovaj je brod dakako poznat svima iz
serije ST:Voyager. Jedan od najznačajnijih
brodova za federacijsku flotu je dakako
Akira klasa.Vrlo mali, pokretljivi brod ima kvantna torpeda
i velika je prijetnja Borgovskim i Dominijskim brodovima.
Brod ima veliku kontrolu nad warp poljem, pa je stoga jedan
od najbržih flotinih brodova.
Oružje: fazori, kvantna i fontonska torpeda
GALAXY
Dizajniran kao zapovjedni brod flote ima
mogućnost prevesti čak do oko 1100 putnika.
Ima vrlo dobro naoružanje: fontonska torpeda,
fazore... Posjeduje vučnu zraku, a štitovi su mu vrlo izdržljivi.
Uz sve te mogućnosti brod može putovati čak na warp 9 brzini,
ali je na inpulsnom pogonu stravično spor.
Brod se može odvajati, dakle tanjur se odvoji od stražnjeg djela
(warp motori).
Oružje: Četiri fazorska topa(tri na tanjuru i jedan na stražnjem
djelu), fontonska torpeda
NEBULA
Dizajniran kao znanstveni, istraživački brod vrlo
je upotrebljiv na baš takvim misijama, ali se lako
može iskoristiti za borbe. Brod posjeduje novije
warp pogone pa je zato vrlo brz.
Oružje: Standardni fazori, fontonska torpeda
SOVEREIGN
Najrazvijeniji federacijski brod posjeduje
nevjerojatne štitove, fazore te fontonska i
kvantna torpeda. Ovaj je brod «gasioc požara»
na svim bojišnicama. Brod je dugačak oko 700 metara i može
prevesti do 750 putnika.
Specijalno oružje: Štit-reflektor- Stvara dvostruko jak štit.
Otkrio ga je Geordi LaForge
VENTURE
Vrlo pokretljiv ratni brod, može letjeti warp
brzinom.
Posada: 10-15 članova
Oružje: prednji fazorski top
18
upoznajmo zviježđa:

lira
Kada Lira - zasvira piše: Andreja BENČIĆ

Lira, istrument bez kojeg si život stari grci nisu mogli zamisliti!
Bio je toliko važan da ga je glavni bog Zeus na nagovor boga zabave i
veselja, Dioniza, postavio na noćno nebo.
To je malo zviježđe sjevernog neba, koje se vidi u ljetnom
periodu. Po svom obliku Lira je specifična. Pravilnog je oblika, a nju tvori
jedan jednako straničan trokut i jedan paralelogram.
Najsjajnija zvijezda je Vega, ujedno i α Lire, i zbog te zvijezde Liru
je još lakše pronaći. Pogledom kroz teleskop (Konus space 90/910mm)
pod povećanjem od 36× vidi se kao bijelo-plavu zvijezdu, a kadkad se
pričinjava da ima neku nijansu ljubičaste. Dok na povećanju od 91× vidi
se blještavo bijela.
Druga zvijezda, ako idemo po grčkom alfabetu je β Lire. Među
mnoštvom zvijezda (ondje gdje je stupanj svjetlosnog onečišćenja nizak),
biti ćete sigurni da ste ju pronašli jer je ona dvojna zvijezda. Na povećanju
od 36×, dvije komponente od kojih se sustav sastoji, jedna je zvijezda sjajnija, a druga manje sjajna. Obje su bijele boje,
samo što je druga, manja zvijezda, mnogo tamnija, tako da se boja ne raspozna dobro. Na povaćanju od 91× veća
zvijezda se može pričinit kao da je zelena, ali nije, jer zelena zvijezda ne postoji, tj. zeleni spektar zvijezde.
γ Lire je isto bijele boje, lijepo ju je vidjeti među okolnim zvijezdama, jer izgleda kao jedan manji zvijezdani
skup.
Točno na polovici puta između β Lire i γ Lire, nalazi se jedana sumljiva zvijezda. Ta zvijezda je zapravo
planetarna maglica, a nastala je eksploziom zvijezde i nosi oznaku M57. Možda u početku je nećete niti primjetiti jer je
tamna, ali pogledajte nekoliko okolnih zvijezdi, vidjet ćete ih kao male točkice, a kad pogledate M57, nju se vidi mnogo
veću, ali je tamnija. Izgleda kao jedna blijedo-siva fleka. Na povećanju od 91×, ako gledate malo postrance, ne točno
u nju, možete primjetiti da u sredini ima rupu, i da izgleda kao neki prsten, ili krafna, onakva kakvu na filmovima jedu
policajci.
Ako napravimo jedan pravac od β prema γ, i dužinu između njih nanesemo 3 puta, doći ćemo do jednog
drukčijeg objekta koji nosi oznaku M56, slično kao i M57, samo što u sredini nema “rupu”, nego za razliku od M57 u
sredini je mnogo sjajniji, a sa strane se njegova bijela boja skroz razvodni. Zbog približavanja centru galaktike, zvijezde
postaju sve gušće, i stoga ga je dosta teško pronaći. Izgleda mutno kao voda u kojoj se primješalo brašno, i kao u
vodi ne možete vidjeti sastojke od kojih je voda mutna, pa tako ni nju se ne može izoštriti da se primjete zvijezde. To je
kuglasti skup, koji se sastoji od preko 100 000 starih zvijezda.
δ lire se vidi kao jedna veća zvijezda među mnoštvom
drugih zvijezda, koje su u teleskopu slične po sjaju.
ζ lire je jedna dvojna zvijezda, jedna je bijela i sjajnija, a
druga je tamna i crvenkasta.
ε lire je jako zanimljiva zvijezda, na povećanju od 36×
izgleda kao zvijezda binarnog sustava, dakle dvije zvijezde koje
kruže jedna oko druge. Teško da će se one za našeg života
pomaknut za koju lučnu sekundu.
Na povećanju od 91×, postaju još zanimljivije. Ako
ih se pomno pogleda, primjeti se da nisu kružnog oblika, već
elipsastog, a ako ih još bolje pogledate, kraj svake zvijezde
primjetit ćete još jednu manju zvijezdu. To su dva binarna sustava
koja zajedno tvore treći. Male se zvijezde okreću oko većih, a
veće se međusobno okreću oko zajedničkog centra mase.
autor: Neven Udovičić Promatranje se vršilo iz sela Gržini, sa teleskopom
aparat: Canon PowerShot S1 IS Konuspace F=910mm, D=90mm, pod povećanjem od 36 i 91
ekspozicija: 15 s puta.
datum: 14.07.2004.

19