Gustav Matos

Za vrijeme svojega relativno kratkoga života Matoš se pokazao kao veoma plodan i žanrovski
raznovrstan pisac. Iako je iza sebe ostavio malo pjesama, neke od njih imaju veliku
umjetničku vrijednost. Ipak, Matoševo najveće ostvarenje je upravo u prozi. Pisao je brojne
putopise, eseje, polemike i kritike, ali uglavnom u književnim časopisima ili u novinama.

U svojim prozama Matoš je ostao u kratkoj pripovjednoj formi što zbog svojih modernističkih
sklonosti ka lijepom, atraktivnom i dojmljivom, što zbog svojega nemirnog temperamenta
koji se najbolje snalazio u brzom, trenutnom i neposrednom iskazu. Njegove se proze kreću
od čisto realističnih pa do onih simboličnog karaktera.

Matoševu prozu tematski možemo podijeliti u dva kruga: iz zagrebačkog života i one druge u
kojima se osjeća težnja za senzacijom, često s naglašenim bizarnostima. Čak i u prvome
krugu nalazimo sklonost ka glazbenim i glasovnim efektima, posebice u doživljajnom
pejzažu. U drugome krugu pjesnik potpuno napušta konkretnu sredinu i ljude i uranja u
simboličnu neodređenost. U toj prozi čestih nelogičnosti, neočekivanih završetaka, s mnogo
liričnosti i s mnogo ironije, tehnikom simbola traži i pronalazi nove mogućnosti književnog
izraza. U zbirci Umorne priče kako joj i sam naslov kazuje, Matoš otvara prostor sumornoj
psihološkoj slojevitosti i neobičnoj tematskoj nijansiranosti duševnih stanja.

Notturno

Ona je posljednja Matoševa pjesma antologijske koju je napisao krajem života u bolničkom
krevetu. Važno je spomenuti da je Matoš poslijednu korekturu ove pjesme izvršio nekoliko
dana prije svoje smrti. Ovo su podatci koji će značajno utjecati na ton i raspoloženje u pjesmi.
Pjesma je po tematici pejzažna, a napisana u zatvorenoj formi soneta, stihu desetercu i petercu
s ukrštenom rimom. Izraz je pjesnikovih književnih opredjeljenja koja su artistička, s puno
elemenata impresionizma ( iza svakog se izraza ili stilskog postupka krije neki dojam ili
impresija), ali i simbolizma budući da se iza tajnovitih riječi i stilskih izričaja skrivaju slutnje
nekih novih dubljih značenja.

Pjesma je pravi pjesnički kolaž noćnih zbivanja: vizualnih, akustičnih, taktilnih, olfaktivnih
koji smjenjuju jedni druge u međusobnoj uzajamnosti. Iz pjesme izvire bogatstvo osjetilnih
senzacija: od osjeta blage topline (mlačna noć), preko tajnovitih sjena noćnih životinja i
građevina (ćuk, netopir, toranj) i diskretne svjetlosti (blaga svjetlost sipi sa visina), do prave
raskoši zvukova različitoga intenziteta: oštrih (lavež, zvuk željeznice), muklih (odbrojavanje
crkvenog sata ), blagih, ugodnih, (cvrčanja ), a tu je i opojan i intenzivan miris cvijeća (miris
jak i strastan). Lirski subjekt nam iznosi jaku impresiju nočnim ugođajem. U skladu sa
simbolizmom, koji se snažno osjeća, naročito u zadnjim stihovima, pjesma je dobila svoj
tajanstveni, mistični kraj i tešku egzistencijalnu prazninu. Iz toga su mnogi u njoj otkrivali
osjećaje pesimizma, nespokoja i egzistencijalne izgubljenosti.

Pjesma obiluje stilskim izražajnim sredstvima. Sagredamo li pjesmu u cijelini, uočavamo

gradaciju. Ovu je pjesmu Matoš pisao u posebnom ozračju i raspoloženju s obzirom na svoju
tešku bolest.
Tema pjesme je noć. To je doba kada predmeti dobivaju nejasne tamne obrise ili postaju
potpuno nevidljivi. Zbog toga noću mogu živnuti i zavladati neki drugi osjeti, neki drugi
senzibiliteti, pa mirisi postaju mirisniji, a zvukovi zvučniji. Zvukovi su tako postali bitni za
ukupni doživljaj pjesme i njezino tumačenje. Oni su svojom gradacijom od laveža k muku i
tišini navijestili neumoljivi kraj, slutnju i poruku. Sat u pjesmi je simbol prolaznosti . Utihnut
će zvukovi i ostati jeziva, bezglasna samoća (kroz samoću muk) Čut će se još zadnji,
uznemirujući zvuk željeznice kao neka crna slutnja. No, i on će brzo utihnuti - progutat će ga
daljina

Gnijezdo bez sokola

Jedno od većih umjetničkih ostvarenja na području lirike je i pjesma Gnijezdo bez sokola. Ova
pjesma pridružuje se nizu Matoševih soneta, a pripada domoljubnoj lirici. Matoš ovim
sonetom nastavlja poznatu temu hrvatske poezije 19. stoljeća, a to je nacionalno buđenje i
hrvatski narodni preporod. Lirski subjkt iskazuje ljubav prema gradu Zagrebu i u prvom licu
unosi osobnu, intimnu notu u pjesmu, što je naznačeno već uvodnom posvetom: “mom ocu”.

Pjesnik svojom muzikalnom aliteracijom dočarava ugođaj čemera i očaja.U prva tri stiha
izdvajaju se motivi magle, zvijezda i sjene (sive magle, žute zvijezde i crne sjene).

Sinegdohom “Grič” lirski subjekt referira na zagrebačku povijest i stari slavni Gradec, od
kojeg je Zagreb nastao. No slava grada je izblijedila i od njega ostaje samo jecajuća sjena.
Poistovjećivanje lirskog subjekta s bolnom sudbinom grada i povezanost sa Zagrebom
izraženi su u zamjenici “moj”, te u epitetima koji su pridani Griču. Grad je personificiran, a
njegova davna, slavna prošlost suprotstavljena je osjećaju “čemerne magle” s početka
pjesme.Naglašavanje starine postiže se arhaističnim genitivnim završetkom -ah, kojeg u
cijeloj pjesmi nosi sedam imenica: gorah, zvijezdah, dvorah, morah, zorah, uzah, Ilirah.
Ovakvo izražavanje ima i ritmičku i zvučnu ulogu, koja ide u prilog Matoševoj glazbenoj
opredijeljenosti shvaćanja poezije. Motivi koji se ovim arhaizmima uzdižu kao nadmotivi oni
su koji pripadaju nacionalnim budnicama.

Simbol zore, zvijezda, direktno spominjanje ilirskog imena govore o čežnji za prošlim
vremenima. Ali na ovaj način lirski subjekt želi povezati nedavne borbe narodnog preporoda i
nove političko-društvene promjene usred kojih se našao. U prvoj tercini nastavlja se još
preporodni zanos i ton budnice i u nastavku se pjesma gradi zanosu slavnom prošlosti
spominjući heroje hrvatske prošlosti(Zrinski, Lisinski, Vraz i Gaj). Referencom na ove
poznate ličnosti hrvatske i zagrebačke povijesti Matoš uvodi u obrat posljednje strofe. U njoj
depatetizira hrvatsku domoljubnu poeziju. Ova strofa odraz je i kritičkog odnosa prema takvoj
tradiciji.

Dakle, osim uzvišenog tona i pjevanja samo o slavi i velikim djelima, lirsi subjekt pjeva o
mračnoj strani prošlosti, u kojoj je mnogo ljudi umrlo, štoviše pogubljeno zbog slične
političke situacije.