Está en la página 1de 342

Naslov izvornika

THE WOMAN IN THE WINDOW

S engleskog prevela
Lada Furlan Zaborac

2
Za Georgea

3
Imam osjećaj da, negdje duboko u tebi,
postoji nešto o čemu nitko ništa ne zna.

Sjenke sumnje (1943.)

4
NEDELJA
24. listopada

5
1.

Njezin suprug samo što nije stigao kući. Ovaj će je put uhvatiti.
Na prozoru kuće broj 212 - tamnocrvene gradske kuće u kojoj su
donedavno živjeli novopečeni mladenci Mott, sve dok se nisu razveli, nema ni
komadića zavjese, ni jedne jedine rolete. Nisam upoznala nijedno od njih, no
svako toliko na internetu provjerim što se s njima događa: njegov profil na
Linkedlnu, njezinu stranicu na Facebooku. Njihov popis poklona za vjenčanje i
dalje živi na stranici trgovine Macy's. Još uvijek bih im mogla kupiti komplet
jedaćeg pribora.
Gdje sam ono stala? Na prozoru nema ni najobičnije zavjese. Kuća na broju
212 netremice zuri preko puta, rumena i neuređena, a ja joj uzvraćam pogled
promatrajući gospodaricu tog zdanja kako vodi svoga građevinskog radnika u
sobu za goste. Što nije u redu s tom kućom? Ona je mjesto na koje ljubav dolazi
umrijeti.
Prekrasna je, prirodno crvenokosa, očiju zelenih poput trave i s
arhipelagom sićušnih madeža što joj se protežu niz leđa. Mnogo je ljepša od
supruga, dr. Johna Millera, inače psihoterapeuta - tako je, on je bračni terapeut -
i jedan od 436 000 istoimenih osoba koje možete pronaći na internetu. Ovaj
primjerak Johna Millera radi nadomak parka Gramercy i ne prihvaća police
zdravstvenog osiguranja. Prema kupoprodajnom ugovoru, kuću je platio 3,6
milijuna dolara. Mora da mu posao cvjeta.
O ženi znam i sve i ništa. Nije baš dobra domaćica, to je očito; Millerovi su
se doselili prije osam tjedana, a prozori su i dalje goli, no, no. Tri puta tjedno
odlazi na satove joge, skakuće niz stepenice sa zarolanim čarobnim sagom pod
pazuhom, nogu utegnutih u tajice Lululemon. I sigurna sam da negdje volontira
- ponedjeljkom i petkom izlazi iz kuće netom poslije jedanaest, u vrijeme kad ja
ustajem, i vraća se između pet i pola šest, baš kad se spremam pogledati
večernji film. (Danas je odabir pao na Čovjeka koji je previše znao, po tko zna
koji put. Ja sam žena koja previše gleda.)
Primijetila sam da voli popiti pićence popodne, baš kao i ja. Voli li cugnuti
nešto i ujutro? Poput mene?
No ne mogu odrediti koliko ima godina, iako je očito mlađa od dr. Millera,
kao što je mlađa (i okretnija) i od mene; mogu samo nagađati kako se zove. U
mojoj se glavi zove Rita, zato što me podsjeća na Ritu Hayworth u filmu Gilda.
„To me uopće ne zanima“ - obožavam tu repliku.

6
Mene sve užasno zanima. Ne mislim na njezino tijelo - blijedi hrbat
kralježnice, lopatice poput zakržljalih krila, blijedoplavi grudnjak koji joj
obujmljuje grudi: kad god mi išta od toga uđe u vidokrug, skrećem pogled -
nego život kakav vodi. Njezini životi. Ima barem dva više od mene.
Suprug samo što nije skrenuo iza ugla prema kući, tek je prošlo podne,
nedugo nakon što je njegova supruga zatvorila ulazna vrata vodeći za sobom
građevinskog radnika. Ovo je neuobičajeno: dr. Miller nedjeljom se u pravilu
vraća kući u tri i petnaest.
No ipak, dobri doktor dugim koracima gazi po pločniku, sopćući, dah mu
izlazi iz usta, u jednoj ruci ljulja mu se torba, dok vjenčani prsten na njoj
svjetluca. Zumiram mu noge: tamnocrvene oksfordice, sjajno uglancane,
privlače jesenju Sunčevu svjetlost, šutaju je u daljinu svakim korakom.
Podižem fotoaparat kako bih mu vidjela lice. Mojemu fotoaparatu Nikon
D5500 malo toga promakne, pogotovo kad stavim objektiv Opteka: neposlušna
laporasta kosa, krhke i jeftine naočale, otočići jednodnevne bradice na plitkim
jezercima njegovih obraza. Više pozornosti posvećuje cipelama nego licu.
Pogled natrag prema kući na broju 212, u kojoj se Rita i građevinac
užurbano razodijevaju. Mogla bih nazvati informacije, nazvati na kućni telefon,
upozoriti je. Neću. Promatranje je poput fotografiranja divlje prirode: ne utječeš
na život u divljini.
Dr. Miller na pola je minute od ulaznih vrata. Usnice njegove supruge
ostavljaju sjajni trag na vratu građevinarca. Skida svoju bluzu.
Napravio je još četiri koraka. Pet, šest, sedam. Još najviše dvadesetak
sekunda. Zubima mu povlači kravatu, smiješi mu se. Njezine ruke raskopčavaju
mu košulju. On joj gricka uho.
Suprug preskoči uleknutu kolničku ploču. Petnaest sekunda. Gotovo da
mogu čuti zmijoliki zvuk kravate dok je Rita izvlači ispod okovratnika. Ona
njome zamahne i kravata odleti na drugu stranu sobe.
Deset sekunda. Ponovo zumiram, njuška objektiva gotovo da se
nekontrolirano trza. Rukom poseže u džep, vadi bunt ključeva. Sedam sekunda.
Ona raspušta svoj rep, kosa joj obujmljuje ramena.
Tri sekunde.
On se uspinje stepeništem.
Ona ga grli, sočno ljubi.
On stavlja ključ u bravu. Okreće ga.
Zumiram joj lice, oči joj se širom otvore.
Čula ga je.
Okinem fotku.
U tom trenutku rastvori mu se torba.

7
Hrpa papira ispadne iz nje, vjetar ih raznosi. Fotoaparat brzo usmjerim na
dr. Millera, na odrješito „bemti“ koje mu se čita s usana; stavi torbu na verandu,
nekoliko papira pregazi svojim svjetlucavim cipelama, ostale stavi pod pazuh.
Jedan svojeglavi komad papira zapeo je u krošnji drveta. Ne primjećuje ga.
Rita za to vrijeme žustro provlači ruke kroz rukave bluze, ponovo visoko
podiže kosu. Žurno izlazi iz sobe. Građevinar, crven u licu, u skoku ustaje s
kreveta, traži kravatu te je brzo gurne u džep.
Ja izdahnem, dah mi se čuje poput zraka koji izlazi iz balona. Nisam ni
primijetila da sam čitavo vrijeme zadržavala dah.
Otvaraju se ulazna vrata: Rita juri niza stepenice, doziva supruga. On se
okrene; izgleda kao da se smiješi - ne vidim dobro. Sagiba se, odljepljuje
nekoliko papira s nogostupa.
Građevinar se pojavi na vratima s jednom rukom u džepu, drugom maše u
znak pozdrava. Dr. Miller mu uzvraća pozdrav.
Penje se prema vrhu stubišta, podiže aktovku i dvojica se muškaraca
rukuju. Ulaze u kuću, Rita ih slijedi.
Ništa. Drugi put možda.

8
PONEDJELJAK
25. listopada

9
2.

Automobil je monotono zabrujao trenutak ranije, polagano i tmurno, poput


mrtvačkih kola, stražnja svjetla zasvjetlucala su u mraku.
- Novi susjedi - kažem kćeri.
- Koja kuća?
- Preko puta parka. Dvjesto sedam.- Tamo su, pod slabim svjetlom poput
duhova u sumrak, ekshumiraju kutije iz prtljažnika.
Ona za mljacka.
- Što to jedeš? - upitam. Večeras je, naravno, večer kineske hrane; jede lo
mein.
- Lo mein.
- E, ne jedeš, barem ne dok razgovaraš s mamom.
Ponovo mljacne, žvače. - Ma daj, ma-maa.- To je naše uobičajeno natezanje;
reducirala je postupno riječ „mamice“ , suprotno mojim željama, na tu tupu i
zdepastu riječ. - Pusti je - savjetuje mi Ed - međutim, on je još uvijek tatica.
- Trebala bi ih otići pozdraviti - predlaže Olivia.
- Voljela bih, bundevice. - Odlazim gore, na drugi kat, odakle imam bolji
pogled. - Oh: bundeve su posvuda. Svi ih susjedi imaju. Grayevi ih imaju četiri. -
Zastajem na zavoju stubišta, u ruci imam čašu, na usnicama kapljice vina. -
Voljela bih ti odabrati bundevu. Reci tatici da ti nabavi jednu. - Otpijem gutljaj,
progutam. - Reci mu da kupi dvije. Jednu za tebe, jednu za mene.
- U redu.
Na trenutak uhvatim svoj odraz u mračnom ogledalu malog WC-a.
- Jesi li sretna, dušo?
- Da.
- Nisi usamljena? - U New Yorku nikad nije našla prave prijatelje; bila je
previše sramežljiva, premala.
- Ne.
Zurim u mrak na vrhu stepeništa; u tamu iznad sebe. Tijekom dana sunce
se spušta kroz nadsvođeni krovni prozor; po noći širom otvorenih očiju buljiš u
dubinu okna. - Nedostaje li ti Punch?
- Uopće ne.- Ni s mačkom se nije slagala. Ogrebao ju je na jedan Božić
ujutro, sijevnuo je pandžama preko njezina zapešća, zagrebao dvije brze linije u

10
smjeru sjever-jug i istok-zapad; mreža se ispunila svijetlom krvi što je izvirala
na površinu kože, cik-cak, a Ed ga je zamalo bacio kroz prozor. Tražim ga sada
pogledom i vidim na kauču u radnoj sobi, kako me promatra.
- Pusti me da porazgovaram s taticom, bundevice - Penjem se uz drugi dio
stepeništa, pod potplatima osjećam grubi sag. Od palmina lišća. Gdje nam je bila
pamet? Na tome se vidi svaka mrlja.
- Što ima, štemerice?- pozdravlja me. - Novi susjedi?
- Da.
- Nisi li nedavno dobila nove susjede?
- To je bilo prije dva mjeseca. Na broju dvjesto dvanaest. Millerovi.-
Prihvaćam temu silazeći niza stepenice.
- A gdje su ti drugi ljudi?
- Na dvjesto sedam. Preko puta parka.
- Kvart nam se mijenja.
- Na zavoju stepeništa sam, skrećem. - Nisu donijeli mnogo stvari. Samo
automobil.
- Vjerojatno će im ostatak kasnije dovesti služba za selidbe.
- Vjerojatno.
Tišina. Srknem gutljaj.
Sada sam ponovo u dnevnoj sobi, pokraj kamina, sjene su se nagurale u
kutove sobe. - Slušaj... - Ed započne.
- Imaju sina.
- Što?
- Sina. Imaju sina - ponovim prislanjajući čelo na hladno prozorsko staklo.
U Harlem se tek treba uvesti ulična LED rasvjeta tako da ulicu ne osvjetljava
ništa osim Mjeseca koji nalikuje kriški limuna, međutim još uvijek razabirem
njihove siluete: muškarac, žena i visoki dječak prenose kutije do ulaznih vrata. -
Tinejdžer je - dodajem.
- Lakše malo, tigrice.
Prije no što se uspijem zaustaviti: - Voljela bih da si ovdje.
Ta me izjava uhvati nespremnu. Eda također, sudeći po tome kako je
zazvučalo. Nastaje tišina. Zatim: - Treba ti malo više vremena - odgovara.
Šutim.
- Doktori kažu da nije zdravo previše kontaktirati.
- Ja sam doktorica koja je to rekla.
- Ti si jedna od njih.
Iza mene se začuje pucketanje - iskra poskoči u kaminu. Plamen se smiri
mrmoreći iza rešetke.

11
- Zašto ih ne pozoveš u goste?- upita on.
Naiskap ispraznim čašu. - Mislim da je za večeras bilo dovoljno.
- Anna.
- Ede.
Gotovo da mogu čuti kako diše. - Žao mi je što ne možemo biti tu s tobom.
Gotovo da čujem svoje srce. - I meni također.
Punch me pratio niza stepenice. Podignem ga jednom rukom i povučem se
u kuhinju. Premjestim telefon na radnu površinu. Još čašicu prije spavanja.
Zgrabim grlo boce, okrenem se prema prozoru, prema tri duha što
opsjedaju pločnik i nazdravim podižući je uvis.

12
UTORAK
26. listopada

13
3.

U ovo vrijeme prošle godine planirali smo prodati kuću, čak smo angažirali i
posrednika; Olivia se sljedećeg rujna trebala upisati u školu Midtown, a Ed nam
je pronašao kuću u Lenox Hillu koju je trebalo u potpunosti renovirati. - Bit će
zabavno - obećao je. - Ugradit ću i bide, samo za tebe. - Potapšala sam ga po
ramenu.
- Što je to bide?- upitala je Olivia.
Međutim, on me ostavio, a ona je otišla s njim. Zbog toga mi se sinoć,
ponovo, srce stisnulo kad sam se sjetila početnih riječi reklamnog teksta
propale prodaje naše kuće: S LJUBAVLJU OBNOVLJENA ZNAMENITA
DEVETNAESTOSTOLJETNA GRADSKA KUĆA, PRAVI DRAGULJ HARLEMA!
PREDIVAN OBITELJSKI DOM! O „znamenitosti“ i „dragulju“ dalo bi se
raspravljati, čini se. U Harlemu je, to je točno, kao i to da je iz devetnaestog
stoljeća (točnije iz 1884.). O tome da je „s ljubavlju obnovljena“, mogu
posvjedočiti, kao i činjenici da nas je obnova skupo koštala. „Predivan obiteljski
dom“, i to je točno.
Moj veleposjed i njegovi dijelovi:
Podrum: ili podrumska etaža, kako ju je nazivao naš agent. Ispod razine
ulice, proteže se ispod čitave površine kuće, ima vlastiti ulaz; tu su kuhinja,
kupaonica, spavaća soba i maleni ured. Osam godina bio je to Edov ured -
raširio bi po radnom stolu nacrte, pričvrstio kratke upute izvođača radova na
zid. Trenutačno u zakupu.
Vrt: riječ je zapravo o popločenom dvorištu u koje se izlazi s prvog kata.
Neuredno nabacane vapnenačke pločice; imam i par neupotrebljavanih stolaca
Adirondack; stabalce jasena zgureno daleko u kutu, štrkljasto i usamljeno,
poput kakva usamljena tinejdžera. Svako toliko poželim ga zagrliti.
Prvi kat: ili prizemlje, ako ste Britanci, odnosno prva etaža, ako ste
Francuzi. (Ja nisam ništa od toga, ali provela sam neko vrijeme u Oxfordu,
tijekom specijalizacije - u etažnom stanu, štoviše - a ovog sam srpnja počela
učiti frangaisonline.) Tu je kuhinja - potpuno otvorena i „graciozna“ (ponovo
agentove riječi), sa stražnjim ulazom prema dvorištu i bočnim prema parku.
Podovi od breze, sada zamrljani lokvicama merlota. U hodniku se nalazi
WC za goste - crvena soba, kako ga ja zovem. „Crvena poput rajčice“ prema
katalogu Trgovine boja i lakova Benjamin Moore. Dnevna soba, namještena
kaučem i malim stolićem, opremljena perzijskim sagom koji je pod nogama još
uvijek raskošno mek.
14
Drugi kat: kućna biblioteka (Edova; police su prepune, napuknuti hrpti
knjiga, od starosti požutjele omotnice knjiga gusto natisnutih jedna do druge) i
radna soba (moja; prije toga bila je soba za goste, prostrana, stolni Mac sigurno
stoji na IKEA-inu stolu - to je moje internetsko šahovsko bojište). Drugi WC,
plavo oličen u boju „nebeski zanos“, što je ambiciozan opis prostorije sa
zahodom. Tu je još i duboki ugradbeni ormar za kućanske aparate koji ću
možda jednoga dana pretvoriti u tamnu komoru ako se s digitalne fotografije
ikada prebacim na analognu. Mislim da me to prestaje zanimati.
Treći kat: glavna (gazdaričina?) spavaća soba i kupaonica. Ove sam godine
mnogo vremena provela u krevetu; ima one prilagodljive pametne madrace koji
se mogu odvojeno podesiti. Ed je svoj programirao na gotovo pahuljastu
mekoću; moj je sasvim tvrd. „Kao da spavaš na betonu“, rekao mi je jednom
udarajući vršcima prstiju po plahti.
- A ti kao da spavaš na kumulusu - odgovorila sam mu. Nakon toga poljubio
me, dugo i polako.
Tu je još i soba za goste s kupaonicom.
Četvrti kat: nekada davno tu su bile prostorije za poslugu, a sada je tu
Olivijina spavaća soba i još jedna dodatna soba. Tijekom nekih noći opsjedam
njezinu sobu poput duha. Ponekad stojim na vratima promatrajući na suncu
polagani promet trunaka prašine. Ponekad tjednima ne zalazim na četvrti kat i
on mi se počne rastapati u sjećanju, poput dodira kišnih kapi na koži.
Kako god. Sutra ću ponovo razgovarati s njima. U međuvremenu ni traga ni
glasa od ljudi preko puta.

15
SRIJEDA
27. listopada

16
4.

Mršavi tinejdžer izleti kroz ulazna vrata kuće na broju 207, poput trkaćeg konja
na startnoj ogradi i odgalopira niz ulicu prema istoku, pored mojih prozora. Ne
uspijevam ga dobro promotriti - probudila sam se rano, nakon druženja s
filmom Iz prošlosti do kasno u noć, i još uvijek pokušavam odlučiti bi li bilo
pametno popiti gutljaj merlota, no krajičkom oka uhvatim plavokosu munju s
ruksakom prebačenim preko ramena. Zatim ga izgubim iz vida.
Naiskap ispijem, odlebdim gore, smjestim se za radni stol. Uzimam svoj
Nikon u ruke.
U kuhinji kuće na broju 207 vidim oca, krupnog i velikog, osvijetljenog
svjetlošću televizijskog ekrana. Prislonim fotoaparat na oko i zumiram: gleda
šou Today. Mogla bih otići dolje, pomislim, i upaliti svoj televizor, pa gledati
zajedno sa susjedom. Ili mogu ostati ovdje i kroz objektiv gledati njegov
televizor.
Odlučim se za ovo drugo.

Već neko vrijeme nisam obratila pozornost na fasadu, ali Google nudi
mogućnost razgledavanja ulica: vapneno bijeli kamen, arhitektonski pomalo
neoklasična stila, kuća ima i ograđenu platformu na krovu. S ovog položaja
mogu, naravno, vidjeti samo bočnu stranu kuće; kroz prozore na istočnoj strani
imam jasan pogled na kuhinju, dnevnu sobu na drugom katu i spavaću sobu
iznad nje.
Jučer je stigla gomila radnika službe za selidbe, vukli su kauče i televizijske
prijamnike i antikne ormare. Muž ih je usmjeravao. Ženu nisam vidjela od noći
kada su uselili. Pitam se kako izgleda.

Baš u trenutku kad se spremam zadati šah-mat u partiji s Rook&Rollom


začujem zvono. Dovučem se dolje, tresnem po parlafonu, otključam ulazna
vrata i ugledam svojeg podstanara kako stoji ondje onako, kao što se kaže, kao
nebrušeni dijamant. Doista je zgodan, ima duguljastu čeljust, oči poput podnih
vrata, tamne i duboke. Izgleda poput Gregoryja Pecka nakon kasnog izlaska.
(Nisam jedina koja tako misli. Davida s vremena na vrijeme posjećuje poneka
prijateljica, primijetila sam. Zapravo, čula sam ih.)
- Večeras idem u Brooklyn - kaže mi.
Prolazim rukom kroz kosu. - U redu.

17
- Želiš li da se pobrinem za još što prije nego što odem? - To zvuči gotovo
kao prijedlog, kao replika iz crno-bijelog krimića. Samo napući usne i puhni.1
- Hvala, ne treba.
Pogled mu odluta iza mene, on zaškilji. - Treba li zamijeniti žarulje? Mračno
je tu.
- Volim kad je mračno - odgovorim. Volim i da su mi muškarci takvi, poželim
dodati. Je li to neka šala iz filma Ima li pilota u avionu? - Lijepo se... - Zabavi?
Provedi? Poseksaj? - ...provedi.
On se okrene i ode.
- Znaš da možeš ući kroz podrumska vrata - kažem mu pokušavajući
zvučati zaigrano. - Vrlo je vjerojatno da ću biti kod kuće.- Nadam se da će se
nasmiješiti. Otkako se doselio prije dva mjeseca, još nijednom nisam vidjela
kako se osmjehuje.
Kimne glavom. Ode.
Zatvorim vrata.

Proučavam se u zrcalu. Bore oko očiju nalikuju žbicama. Snop tamne kose,
prošaran tu i tamo pokojom sijedom vlasi, neobavezno mi pada niz ramena; u
lukovima mojih pazuha osjete se kratke dlačice. Trbuh mi se omlohavio. Bedra
su mi prepuna jamica. Koža mi je gotovo sablasno blijeda, ljubičaste vene šire se
rukama i nogama.
Jamice, točkice, dlačice, bore: na meni bi se trebalo poraditi. Nekada davno
bila sam privlačna na nepretenciozan način, prema mišljenju drugih, prema
Edovu mišljenju. - Mislio sam da si ti cura iz susjedstva - rekao je tužno, pred
kraj naše veze.
Gledam svoje nožne prste što se napinju na pločicama - dugi su i lijepi,
jedna (ili deset) od mojih boljih kvaliteta, međutim trenutačno kao da pripadaju
nekom manjem predatoru. Kopam po toaletnom ormariću, bočice tableta stoje
jedna na drugoj poput kakvih totema, i izvlačim grickalicu za nokte. Konačno
problem koji znam riješiti.

1 Replika koju Lauren Bacall izgovara Humphreyju Bogartu u Hawksovu filmu Imati i nemati iz 1944.,
nastalom prema istoimenoj Hemingwayevoj priči. (op. prev.)nastalom prema istoimenoj Hemingwayevoj
priči. (op. prev.)
18
ČETVRTAK
28. listopada

19
5.

Jučer je objavljen vlasnički list. Moji susjedi zovu se Alistair i Jane Russell; svoj
skromni dom platili su 3,45 milijuna dolara. Google kaže da je on jedan od
partnera u srednje velikoj konzultantskoj tvrtki čije je prethodno sjedište bilo u
Bostonu. Njoj ne mogu ući u trag - pokušajte vi u tražilicu upisati Jane Russell.
Odabrali su živahno susjedstvo.
Kuća Millerovih preko puta - napustite svaku nadu, vi koji kročite preko
njezina praga - jedna je od pet tipičnih gradskih kuća koje mogu promatrati sa
svojih prozora na južnoj strani. Na istoku su Sive sestre - dvije jednojajčane
kuće blizanke: imaju istu četvrtastu štukaturu iznad prozora, identična ulazna
vrata tamno-zelene boje. U desnoj, čini se mrvicu sivljoj sestri, žive Henry i Lisa
Wasserman, dugogodišnji stanari; - Četrdeset i kusur godina - pohvalila nam se
gospođa Wasserman kad smo se doselili. Skoknula je do nas kako bi nam („u
facu“) rekla koliko joj se („i njezinu Henryju“) ne sviđa dolazak „još jednog
yuppijevskog klana“ u susjedstvo „koje je prije bilo pravi kvart“.
Ed se zapjenio. Olivia je svojeg plišanog zeku nazvala Yuppie.
Wasserovci, kako smo ih prozvali, otad sa mnom nisu progovorili ni riječ,
usprkos tomu što sad živim sama, što sam jedini član svoga klana. Ne čine se
mnogo pristupačniji ni prema stanarima susjedne Sive sestre, obitelji koja se,
baš prikladno, preziva Gray.
Tinejdžerice blizanke, otac je partner u odvjetničkoj tvrtki koja se bavi
spajanjima i akvizicijama, majka gorljivo ugošćuje čitateljski klub. Ovaj mjesec
osam sredovječnih žena odabralo je, prema najavi na njihovoj stranici Meetup,
knjigu NeslavniJudei upravo je analiziraju u dnevnoj sobi Grayevih.
I ja je čitam, zamišljam da sam članica njihova kluba, da uz kavu žvačem
kolač (nemam ga pri ruci) i pijuckam vino (tu sam se snašla). - Što misliš o
Judeu, Anna? - Upitala bi me Christine Gray, a ja bih joj odgovorila da nije baš
slavan. Nasmijale bismo se. One se upravo doista smiju. Pokušavam se smijati s
njima. Otpijem gutljaj.
Zapadno od Millerovih stanuje obitelj Takeda. Muž je Japanac, majka
bjelkinja, a sin im je izvanzemaljski lijep. On je violončelist. Tijekom toplih
mjeseci vježba u dnevnoj sobi sa širom otvorenim prozorima, zbog čega je Ed
običavao otvarati naše. Jedne smo večeri jednog davnog lipnja Ed i ja plesali uz
zvukove Bachove suite: ljuljali smo se u kuhinji, moja glava na njegovu ramenu,
njegovi prsti isprepleteni na mojim leđima, dok je dječak preko puta svirao i
svirao.
20
Prošloga ljeta njegova je glazba dolutala do moje kuće i, stigavši do dnevne
sobe, pristojno zakucala po staklu: - Pusti me unutra. - Nisam, doista nisam
mogla - nikada ne otvaram prozore, nikad - međutim i dalje sam je čula kako
molećivo mrmori: - Pusti me unutra. Pusti me unutra!
Kućni brojevi 206 - 208 pripadaju praznoj širokoj kući od smeđeg kamena
s dva stana, koja stoji o boku kući Takeda. Pretprošloga studenog kupila ju je
jedna kompanija, ali nitko se u nju nije uselio. Misterij. Skele su joj zakrivale
fasadu gotovo čitavu godinu, poput kakvih visećih vrtova; nestale su preko noći
- nekoliko mjeseci prije Edova i Olivijina odlaska - nakon toga više se ništa nije
događalo.
I gle, to je moje južno carstvo i njegovi podanici. Nitko od njih nije mi
prijatelj; većinu nisam susrela više od jednom ili dvaput. Takav je život u
velegradu, pretpostavljam. Možda su Wasserovci posumnjali u nešto. Pitam se
znaju li u što sam se pretvorila.

Napuštena katolička škola graniči s mojom kućom na istočnoj strani, gotovo da


se naslanja na nju: Škola sv. Dimfne, zatvorena je otkad smo se doselili. Kad nas
Olivia nije slušala, znali smo joj zaprijetiti slanjem onamo. Dotrajali smeđi
kamen, prozori zeleni od prljavštine. Tako barem izgleda u mojem sjećanju; već
je dugo nisam pogledala.
A ravno na zapadu stoji park - sićušan, zauzima dvije parcele uzduž i dvije
poprijeko, s uskim, ciglama popločenim puteljkom koji našu ulicu spaja s ulicom
na sjevernoj strani. Na svakoj strani stražu čuva po jedno stablo platane, s
lišćem plamteće boje; sve je ograđeno niskom željeznom ogradom. Park je,
valjalo bi citirati onog prodavača nekretnina, jako starinski šarmantan.
S druge strane parka nalazi se ona kuća: na broju 207. Obitelj Lord prodala
ju je prije dva mjeseca i brzo se odselila jureći u svoju vilu za odmor u Vero
Beachu. Uselili su se Alistair i Jane Russell.
Jane Russell! Moja fizioterapeutkinja nikada nije čula za nju. Muškarci više
vole plavuše, objasnila sam joj.
- Ne prema mojem iskustvu - odgovorila mi je. Bina je mlada; možda zbog
toga ne zna.
Taj se razgovor dogodio nešto ranije danas; prije no što sam mogla
zapodjenuti raspravu s njom, vezala mi je jednu nogu za drugu i prevrnula me
na desni bok. Gotovo da sam ostala bez daha od bola. - To ti je dobro za tetive -
uvjeravala me.
- Kučko - jedva da sam uhvatila dah.
Pritisnula mi je koljeno prema podu. - Ne plaćaš me zato da ti idem niz
dlaku.
Trgnula sam se od bola. - Mogu li ti platiti da odeš?

21
Bina mi jednom tjedno dolazi pomoći da zamrzim život, kako ja to volim
reći, i da me izvijesti o svojim seksualnim avanturama, koje su gotovo jednako
uzbudljive kao i moje. Samo, u njezinu je slučaju riječ o izbirljivosti. - Pola
tipova na tim aplikacijama stavlja pet godina stare slike - žali se ona dok joj se
slap kose slijeva niz jedno rame - a druga je polovica oženjena. A za onu drugu
polovicu postoji dobar razlog zašto su sami.
To su tri polovice, ali s nekim tko ti uvrće kralježnicu ne raspravljaš o
matematici.
Prije mjesec dana počela sam koristiti Happn, iz čiste znatiželje, bila sam
uvjerena. Happn je, kako mi je to Bina objasnila, stranica koja te spaja s ljudima
s kojima si se već susretao. Ali što u slučaju kad se ni s kim nisi susreo? Što ako
uvijek ploviš po jednom te istom broju od 372 četvorna metra i ne izlaziš iz
njih?
Ne znam. Prvi profil koji sam primijetila bio je Davidov. Istog sam trena
obrisala svoj profil.

Jane Russell zadnji sam put vidjela prije četiri dana. Nije bila građena kao
original, to je sigurno - nije imala njezine grudi poput torpeda, struk poput ose,
ali nemam ih ni ja. Sina sam joj vidjela samo onaj jedan jedini put. Muža,
međutim - širokih ramena, neujednačena izraza lica, kukasta nosa - neprestano
viđam po kući: muti jaja u kuhinji, čita u dnevnoj sobi, povremeno se naviri u
spavaću sobu, kao da nekoga traži.

22
PETAK
29. listopada

23
6.

Danas planiram obraditi jednu leçon francuskog, a navečer ću pogledati


Demone. Kreten od muža, njegova - mala uništena - žena, ljubavnica, ubojstvo,
nestalo truplo. Ima li što bolje od nestalog trupla?
Ali prvo, dužnost zove. Progutam svoje tablete, smjestim se za radni stol,
gurnem miša u stranu, upišem lozinku. Logiram se na Agoru.
Bilo kad, u bilo koje vrijeme, najmanje je dvadesetak korisnika ulogirano,
konstelacija se raširila po čitavom svijetu. Neke od njih znam po imenu: Talia iz
šireg područja San Francisca; Phil iz Bostona; odvjetnik iz Manchestera
netipičnog odvjetničkog imena Mitzi; Pedro, Bolivijac čiji grbavi engleski
vjerojatno nije nimalo lošiji od mojega kvrgavog francuskog. Ostali se koriste
nadimcima, poput mene - u trenutku razdraganosti nazvala sam se
Annagoraphobe, ali nakon toga razotkrila sam se jednom korisniku priznavši da
sam psihologinja i glas o tome brzo se proširio. Zato se sada zovem
Thedoctorisin. Sad ću vas primiti.
Agorafobija: u doslovnom prijevodu znači strah od javnog prostora, u
praksi taj pojam označava niz anksioznih poremećaja. Prvi je put zabilježen
početkom 19. stoljeća, zatim je - kodificiran kao samostalan dijagnostički pojam
- stoljeće kasnije, iako se uvelike preklapa s paničnim poremećajem. Ako želite,
sve o tome možete pročitati u petom izdanju Dijagnostičkog i statističkog
priručnika mentalnih poremećaja. Ili skraćeno DSP-5. Oduvijek mi je zanimljiv
taj naslov; zvuči kao reklama za neki filmski serijal. Svidjeli su vam se Mentalni
poremećaji 4? Onda ćete obožavati novi nastavak!
Medicinska literatura postaje neuobičajeno maštovita kad govori o
dijagnosticiranju. - Agorafobičar se boji... samostalno boraviti izvan svog doma,
biti u gomili ljudi ili stajati u redu, biti na mostu. - Što bih dala da mogu stajati
na mostu. Kvragu, sve bih dala za stajanje u redu. I ovo mi se također sviđa: -
stajati u sredini reda za kupovinu kazališnih ulaznica - Sigurno dok kupuje
karte za sredinu partera.
Ako vas zanima, sve to možete pročitati na stranicama 113 - 133.
Mnogi od nas - koji pate od najtežeg oblika, koji se bore s posttraumatskim
stresnim poremećajem - trajno smo osuđeni na boravak kod kuće, skriveni od
neurednog, prenapučenog izvanjskog svijeta. Neki od nas strahuju od uzbibanih
gomila; drugi se boje burnog prometa. Mene užasava nepreglednost neba,
beskrajni horizont, sama izloženost, porazni pritisak vanjskog svijeta. -

24
Otvoreni prostor - DSP-5 to dosta nejasno definira, jedva čekam doći do bilješki
na stranici 186.
Kao liječnica, rekla bih da bolesnik želi biti u okolini koju može kontrolirati.
Takva je klinička slika. Kao osoba koja pati (a patnja je doista prava riječ) od
ove bolesti, smatram da mi agorafobija nije u tolikoj mjeri uništila život koliko
ga je preuzela.

Početni zaslon stranice Agora poželi mi dobrodošlicu. Pregledam ostavljene


poruke, pročešljam linkove. 3 MJESECA SAM U KUĆI. Razumijem te, Kala88; ja sam u
kući gotovo deset mjeseci i ne ide nabolje. OVISI LI AGORAFOBIJA O RASPOLOŽENJU?
Zvuči više kao socijalna fobija, EarlyRiseru. Ili problem sa štitnom žlijezdom. I
DALJE NE MOGU NAĆI POSAO. Oh, Megan - znam, žao mi je. Zahvaljujući Edu, ne
trebam raditi, ali nedostaju mi moji pacijenti. Brinem se za njih.
Jedna novopridošlica poslala mi je mejl. Upućujem je na priručnik za
preživljavanje koji sam na brzinu sastavila još u proljeće: „Imaš panični
poremećaj, pa što“ - mislim da naslov zvuči primjereno živahno.

P: Kako se hranim?
0: Blue Apron, Plated, HelloFresh... u Sjedinjenim Državama postoji
mnoštvo mogućnosti za dostavu hrane! Oni koji žive izvan SAD-a sigurno
mogu pronaći sličnu uslugu.
P: Kako nabavljam lijekove?
0: Većina najvećih ljekarni u SAD-u danas ima dostavu. Neka tvoj
liječnik razgovara s ljekarnom ako bude nejasnoća.
P: Kako čistim kuću?
0: Samo je očisti! Unajmi agenciju za čišćenje ili je očisti sama.

(Ja ne radim nijedno od navedenoga. Stanu bi dobro došla generalka.)

P: Što je s iznošenjem smeća?


0: To ti može obaviti spremačica ili zamoli prijatelja za pomoć.
P: Kako spriječiti dosadu?
0: E, to je pravo pitanje...

I tako dalje. Sve u svemu, zadovoljna sam priručnikom. Baš bih voljela da
sam i ja imala nešto slično kad mi je trebalo.
Odjednom mi se na zaslonu pojavi prozorčić za chat.

Sally4th: bok doktorice!


25
Osjećam kako mi se usta razvlače u osmijeh. Sally: ima dvadeset šest
godina, živi u Perthu, napadnuta je ranije ove godine, na Uskrs. Ruka joj je bila
slomljena i pretrpjela je teške ozljede glave, očiju i lica; njezin silovatelj nikada
nije identificiran niti uhićen. Sally je provela četiri mjeseca zatvorena u kući,
potpuno izolirana u najizoliranijem gradu na svijetu, ali u posljednjih deset
tjedana počela je sve više izlaziti - što je dobro za nju, kako sama kaže. Ide
psihologu, na averzijsku terapiju i uzima propranolol. To je potpuno drugačije
od beta-blokatora.

thedoctorisin: Bok i tebi! Sve u redu?


Sally4th: sve ok! bila na pikniku jutros!!

Ona jako voli uskličnike, čak i kad je u najdubljoj depresiji.

thedoctorisin: Kako je bilo?


Sally4th: preživjela sam! :)

Jako voli i smajliće.

thedoctorisin: Pravi si borac! Kako ide s Inderalom?


Sally4th: dobro, smanjili su mi na 80 mg
thedoctorisin: 2x dnevno? Sally4th: jednom dnevno!!
thedoctorisin: Najmanja doza! Izvrsno! A nuspojave?
Sally4th: suhe oči, to je sve.

Ima sreće. Ja uzimam sličan lijek (između ostalih), i s vremena na vrijeme


imam toliko snažne glavobolje da mi se čini da će mi se glava raspuknuti.
PROPRANOLOL MOŽE UZROKOVATI MIGRENU, SRČANU ARITMIJU, ZADIHANOST, DEPRESIJU,
HALUCINACIJE, TEŠKE KOŽNE REAKCIJE, MUČNINU, PROLJEV, SMANJENI LIBIDO, NESANICU I
POSPANOST. - Ovaj lijek nema dovoljno nuspojava - rekao mi je Ed.

- Spontano samozapaljenje - predložim.


- Sranja od kojih ti se vrišti.
- Polagana smrt.

thedoctorisin: Je li bilo pogoršanja?


Sally4th: prošli tjedan je bilo malo čupavo.
Sally4th: ali prebrodila sam.

26
Sally4th: vježbe disanja.
thedoctorisin: Dobra stara papirnata vrećica.
Sally4th: glupo se osjećam, ali pali.
thedoctorisin: Svaki put pali. Bravo.
Sally4th: hvala. :)

Srknem malo vina. Pojavi se još jedan prozorčić za chat: to je Andrew,


muškarac kojeg sam upoznala na stranici za obožavatelje filmskih klasika.

Graham Greene retrospektiva u kinu Angelika ovaj vikend?

Zastanem. Pali idol mi je najdraži - batler osuđen na propast; zlokoban


avion od papira - a prošlo je i petnaest godina otkad sam posljednji put gledala
Ministarstvo straha. Eda i mene, naravno, povezali su stari filmovi.
Ali Andrewu još nisam objasnila svoju situaciju. Nedostupna će biti
dovoljno.
Vraćam se Sally.

thedoctorisin: Ideš redovito psihologu?


Sally4th: da :) smanjili smo na samo jednu seansu tjedno, kaže da
odlično napredujem.
Sally4th: lijekovi i krevet su najvažniji thedoctorisin: Dobro spavaš?
Sally4th: i dalje imam noćne more.
Sally4th: a ti?
thedoctorisin: jako puno spavam.

Vjerojatno previše. Trebala bih to spomenuti dr. Fieldingu. Nisam sigurna


hoću li.

Sally4th: napreduješ? spremna za borbu?


thedoctorisin: Nisam brza kao ti! PTSP je pravo čudovište. Ali jaka
sam ja.
Sally4th: nego što!
Sally4th: samo sam htjela vidjeti kako su mi prijatelji na ovoj stranici
- mislim na vas sve!!!

Pozdravim se sa Sally točno u trenutku kad me na Skype nazove učitelj


francuskog. - Bonjour, Yves - promrmljam u bradu. Zastanem na trenutak prije
27
no što mu se javim; shvatim da mi je drago što ću ga vidjeti - njegovu kosu crnu
poput tinte, tamniju put. Njegove se obrve sudare i zakopčaju jedna za drugu
poput l'accent circonflexe kad ga zapanji moj naglasak, što je često slučaj.
Ako mi se Andrew ponovo javi, zasad ću ga ignorirati. Možda i zauvijek.
Filmski klasici: to je nešto što sam dijelila s Edom. Ni s kim drugim.

Okrenem pješčani sat na svojem stolu, promatram kako sitna piramida pijeska
izgleda kao da pulsira dok zrnca stvaraju jamice na njezinoj površini. Toliko
mnogo vremena. Gotovo čitavu godinu. Nisam izašla iz kuće gotovo čitavu
godinu.
Skoro da je tako. Pet puta u osam tjedana pošlo mi je za rukom izaći van,
iza, u vrt. Moje „tajno oružje“, kako ga zove dr. Fielding, moj je kišobran -
zapravo, Edov kišobran, klimava naprava marke London Fog. Dr. Fielding, koji
je i sam jedna takva klimava naprava, stoji poput strašila u vrtu od trenutka kad
otvorim vrata mašući kišobranom ispred sebe. Kratki prizor proljeća i njegovih
pupova; namjerno zurim u zdjelasto tijelo kišobrana, njegove žice i platno.
Tamni tartan, četiri crna kvadrata raspoređena u svakom pregibu njegova
svoda, četiri bijele linije u svakoj osnovi i potki. Četiri kvadrata, četiri linije.
Četiri crna dijela, četiri bijela. Udahni, broji do četiri. Izdahni, broji do četiri.
Četiri. Čaroban broj.
Kišobran strši ispred mene, poput sablje, poput štita.
I zatim iskoračim van.
Izdahni, dva, tri, četiri.
Udahni, dva, tri, četiri.
Najlon se presijava na suncu. Zakoračim na prvu stepenicu (ima ih,
naravno, četiri) i uperim kišobran prema nebu, samo na trenutak, zaškiljim
prema njegovim cipelama, potkoljenicama. Svijet vrvi u mojem perifernom
vidokrugu, poput vode koja će svakoga časa potopiti ronilačko zvono.
- Sjetite se da u rukama imate svoje tajno oružje - dovikuje mi dr. Fielding.
Nije nikakva tajna, poželim viknuti; to je jebeni kišobran kojim mašem
usred bijela dana.
Izdahni, dva, tri, četiri; udahni, dva tri, četiri - i to sasvim neočekivano
djeluje; vodi me niza stepenice (izdahni, dva, tri, četiri) i preko nekoliko metara
travnjaka (udahni, dva, tri, četiri). U meni buja osjećaj panike, diže se plima koja
mi zamagljuje vid, zaglušuje glas dr. Fieldinga. I zatim... bolje ne razmišljati o
tome.

28
SUBOTA
30. listopada

29
7.

Oluja je. Jasen se zgurio, vapnenac se namrgodio, taman i mokar. Sjećam se da


mi je jednom čaša ispala iz ruke na kamene ploče u dvorištu; rasprsnula se
poput balona od sapunice, merlot se razlio po tlu ispunivši vene kamenog poda,
crn i krvav, puzao mi je prema stopalima.
Ponekad, kad se spuste oblaci, zamišljam se iznad njih, u zrakoplovu ili na
oblaku, kako promatram otok ispod sebe: mostovi mu strše na istočnoj strani;
uvlači automobile u sebe poput muha što se roje oko svjetla.
Već odavno nisam osjetila kišu. Niti vjetar - skoro sam rekla milovanje
vjetra, ali to mi je zazvučalo kao nešto što biste mogli pročitati u ljubićima iz
kioska.
Međutim, tako je. Isto tako ni snijeg, ali snijeg više nikad ne želim osjetiti.

Jutros mi se u paketu Fresh Delivery među jabukama granny smith zatekla i


jedna breskva. Pitam se kako se to dogodilo.

Te večeri kad smo se upoznali, u art-kinu na projekciji filma Trideset i devet


stepenica, Ed i ja usporedili smo svoje odrastanje. Majka me, rekla sam mu,
odgojila na starim trilerima i klasičnim noir filmovima; kao tinejdžerica radije
sam se družila s Gene Tierney i Jimmyjem Stewartom nego sa svojim
vršnjacima u razredu. - Ne mogu se odlučiti je li mi to simpatično ili tužno -
rekao je Ed, koji do te večeri nikad prije nije pogledao crno-bijeli film. Nisu
prošla ni dva sata, njegove su usne bile na mojima.
- Misliš, tvoje su bile na mojima - zamišljam kako bi rekao.
Prije no što nam se rodila Olivia, gledali smo barem jedan film tjedno -
pogledali smo sve stare napete filmove iz moga djetinjstva: Dvostruka obmana,
Plinsko svjetlo, Saboter, Veliki sat... tih smo noći živjeli crno-bijelu stvarnost.
Za mene one su bile prilika da posjetim stare prijatelje; za Eda prilika da
stekne nove.
Još bismo sastavljali i popise. Ispisivali smo sve nastavke filmova o
„Tankom čovjeku“2, od najboljeg (originalna verzija) do najlošijeg (Pjesma

2Thin man, kriminalistički filmovi s W. Powellom u glavnoj ulozi „sofisticiranog“


detektiva, snimani od 1934. (op. prev.)
30
tankog čovjeka). Zatim popis najboljih filmova bogate žetve 1944. godine.
Vrhunci karijere Josepha Cottena.
Sastavljam ja, naravno, i sama popise. Na primjer: najbolji Hitchcockovi
filmovi koje nije snimio Hitchcock. Evo ih:
Krik u tami, rani film Claudea Chabrola za koji je Hitch, prema predaji,
priželjkivao da ga je režirao. Mračni prolaz, s Humphreyjem Bogartom i Lauren
Bacall - ljubavna priča u San Franciscu, sva baršunasto maglovita, prethodnik
svih kasnijih filmova u kojima jedan od likova ode pod nož kako bi se prerušio u
drugu osobu. Niagara, s Marilyn Monroe; Sarada s Audrey Hepburn; Nenadani
strah, u kojem glavnu ulogu imaju obrve Joan Crawford. Sama u tami, ponovo
Audrey Hepburn, kao slijepa žena koja usamljena živi u svom podrumskom
stanu. Ja bih podivljala u podrumskom stanu.
Zatim filmovi nakon Hitcha na koje je snažno utjecao: Nestajanje3 s
neočekivanim završetkom. Mahnitost, posveta Romana Polanskog velikom
učitelju. Nuspojave, film koji započinje kao antifarmacijska tirada, a kasnije
sklizne poput jegulje u jedan potpuno drugačiji žanr.
U redu.
Nepostojeći citati iz filmova. „Sviraj to ponovo, Same.“ - Casablanca,
navodno, iako to ni Bogie ni Bergman nikad nisu izgovorili. „Živ je.“ -
Frankenstein ni u jednoj prilici ne oslovljava svoje čudovište kao živo biće;
okrutno, ali on zapravo kaže: „Živo je!“ Zatim, „Osnove, dragi moj Watsone.“ -
izgovara Holmes u prvoj ekranizaciji knjige s početka ere zvučnog filma,
međutim, ta se rečenica ne pojavljuje nigdje u djelima Conana Doylea.
Okej.
Što sad?

Otvaram svoj laptop, pregledam Agoru. Imam poruku od Mitzi iz Manchestera;


izvještaj o napretku liječenja šalje mi Dimples2016 iz Arizone. Ništa važno.

U dnevnoj sobi kuće na broju 210 mali Takeda povlači gudalom preko žica
svojega violončela. Nešto dalje na istoku Grayevi bježe pred kišom, smijući se
trče uz ulazne stepenice. Preko puta parka Alistair Russell puni čašu vodom iz
kuhinjske slavine.

3Film G. Sluizera koji ima dvije verzije - nizozemsku iz 1988. (Spoorloos) te holivudsku iz
1993., s Jeffom Bridgesom u glavnoj ulozi. (op. prev.)
31
8.

Kasno je poslijepodne, a ja, u trenutku kad se začuje zvono na ulaznim vratima,


točim kalifornijski crni pinot u običnu čašu. Ispadne mi iz ruke.
Raspadne se u komadiće, a dugačak vinski jezik obliže pod od brezovine. -
U kurac! - poviknem. (Nešto sam primijetila: kad sam sama, psujem češće i
glasnije. Ed bi se zgrozio. Pa i ja sam zgrožena.)
U trenutku kad zgrabim šaku papirnatih ubrusa, zvono se ponovo začuje.
Koji kurac?Pomislim - ili sam to izgovorila? David je otišao prije sat vremena
obaviti nešto u Istočni Harlem - vidjela sam iz radne sobe - a ne očekujem
nikakvu dostavu. Zastanem na trenutak, naguram ubruse na proliveno vino te
krenem prema vratima.
Uokviren na zaslonu parlafona stoji klinac u uskoj jakni, u rukama drži
bijelu kutijicu. To je klinac Russellovih.
Pritisnem dugme za razgovor. - Da?- izgovorim. To zvuči manje
gostoljubivo od - Bok - a malo pristojnije od - Koji kurac?
- Stanujem preko puta parka - odgovori mi, gotovo da viče, glas mu je
neuvjerljivo umiljat. - Mama me zamolila da vam donesem ovo. - Gledam ga
kako gura kutijicu prema zvučniku, zatim se, nesiguran u to gdje se nalazi
kamera, polako okreće s rukama ispruženim iznad glave.
- Možeš... - započnem. Bih li ga trebala zamoliti da to ostavi u hodniku?
Pretpostavljam da to ne bi bilo u duhu dobrosusjedskih odnosa, ali nisam se
okupala dva dana, a i mačak bi ga mogao gricnuti.
I dalje je na ulaznim stepenicama, drži kutiju podignutu uvis.
- Uđi - dovršim i pritisnem tipku na parlafonu.
Čujem kako se brava otključava i krenem prema vratima, oprezno, kao što
Punch prilazi nepoznatim ljudima - ili kako je običavao raditi dok su nam još
nepoznati ljudi dolazili u posjet.
Na zamagljenom staklu pojavi se sjena, mračna i vitka, poput mladića.
Otključam bravu.
Doista je visok, bebastog lica i plavook, pepeljasto plave kose prebačene na
stranu i sa slabo vidljivim ožiljkom urezanim u jednu obrvu, koji se proteže
preko čela.
Ima možda petnaest godina. Podsjeća me na dječaka kojega sam jednom
poznavala, poljubila čak - u ljetnom kampu u Maineu, prije četvrt stoljeća. Sviđa
mi se.
32
- Ja sam Ethan - kaže.
- Uđi - ponovim.
Ulazi. - Mračno vam je ovdje.
Pritisnem prekidač na zidu.
Dok ga detaljno promatram, on pogledom proučava sobu: slike, mačka
izvaljenog na kauču, gomilu natopljenih papirnatih ubrusa na kuhinjskom podu.
- Što se dogodilo?
- Imala sam nezgodu - odgovaram. - Ja sam Anna. Fox - dodajem, u slučaju
da drži do formalnosti; imam dovoljno godina da mu budem (mlada) mama.
Rukujemo se, nakon čega mi pruži kutiju, svijetlu i čvrstu i ukrašenu
vrpcom. - Za vas - sramežljivo progovori.
- Samo je odloži tamo. Želiš li što popiti?
On krene prema kauču. - Mogu li dobiti vode?
- Naravno. - Vratim se u kuhinju, pospremim nered. - Leda?
- Ne, hvala.- Natočim mu čašu, zatim još jednu, ignorirajući bocu crnog
pinota na radnoj plohi.
Kutija se šćućurila na stoliću za kavu, pored mojega laptopa. Još sam uvijek
ulogirana na Agoru, netom prije sam DiscoMikeyju razgovorom pomogla
prebroditi početak paničnog napadaja; preko čitava zaslona vidi se njegova
poruka zahvale. - Tako - kažem sjedajući pored Ethana, odloživši čašu pred
njega. Na brzinu zaklopim laptop i posegnem za poklonom. - Da vidimo što je to.
Povučem vrpcu, podignem poklopac i iz gnijezda od rupčića izvadim
svijeću - onu s pupoljcima i stabljikama zarobljenim u vosku poput kukaca u
jantaru. Prinesem je licu, jako dramatično.
- Lavanda - Ethan progovori prvi.
- To sam i mislila. - Pomirišem je. - Lavim lovandu. - Pokušaj ponovo. -
Volim lavandu.
Blago se osmjehne, jedan kut usana podigne prema gore, kao da mu ga je
netko povukao koncem. Bit će zgodan muškarac, primijetim, i to za samo
nekoliko godina. Taj ožiljak - žene će ga obožavati. Djevojkama se možda već i
sad sviđa. Ili dečkima.
- Mama me zamolila da vam to donesem. Ono, još prije par dana.
- Jako pažljivo od nje. Susjedi bi trebali vama donositi poklone.
- Svratila je već k nama jedna žena - kaže. - Rekla nam je da tako maloj
obitelji ne treba tolika kuća.
- Kladim se da je to bila gospođa Wasserman.
- Da.
- Ignorirajte je.
- I jesmo.
33
Punch je pao sa kauča na pod i oprezno nam prilazi. Ethan se naginje
prema naprijed, spušta ruku na sag, s dlanom okrenutim prema gore. Mačak
zastane, zatim klizne prema nama njuškajući i ližući Ethanove prste. On
zahihoće.
- Obožavam mačje jezike - kaže kao da mi se povjerava.
- I ja isto.- Gucnem malo vode. - Prekriveni su malim bodljicama - iglicama -
objasnim, u slučaju da ne zna što znači riječ bodlja. Shvatim da ne znam
razgovarati s tinejdžerom; moji najstariji pacijenti imali su dvanaest godina.
- Da upalim svijeću?
Ethan slegne ramenima, nasmiješi se. - Pa, može.
U ladici stola pronađem kutiju šibica, tamnocrvene boje, na kojoj su
ispisane riječi CRVENA MAČKA ; sjećam se da smo Ed i ja ondje bili na večeri, prije
više od dvije godine. Ili možda tri. Pirjana piletina, mislim, i, ako se dobro
sjećam, jako je hvalio vino. U to vrijeme nisam baš puno pila.
Kresnem šibicu, zapalim fitilj. - Pogledaj ti to - kažem dok mala plamena
pandža grebe zrak; plam je procvjetao, cvjetovi su se rasplamsali.
- Predivno.
Zavlada blaga tišina. Punch se u osmicama mota oko Ethanovih nogu, zatim
mu skoči u krilo. Ethan se nasmije smijehom poput zvonkog laveža.
- Izgleda da mu se sviđaš.
- I meni se čini - odgovori on, načini kuku od prsta i nježno njome češka
mačka iza uha.
- Većinu ljudi ne voli. Ima tešku narav.
Začuje se potmuli mrmor, poput zvuka tihog motora. Punch je doista počeo
presti.
Ethan se osmjehne. - Je li on isključivo kućni mačak?
- Ima svoj otvor na kuhinjskim vratima. - Pokažem prstom prema njima. -
Ali većinom boravi unutra.
- Dobar dečko - Ethan mu šapće dok mu se Punch zavlači pod pazuho.
- Kako ti se sviđa nova kuća?- upitam.
On zastane na trenutak masirajući mačkovu glavu zglobovima prstiju. - Fali
mi naša stara kuća - odgovori mi nakon nekog vremena.
- Vjerujem. Gdje ste živjeli dosad? - Naravno, već znam odgovor na to.
- U Bostonu.
- Zašto ste se preselili u New York?- I na to pitanje znam odgovor.
- Tata je dobio novi posao. - Prebacili su ga zapravo, ali nemam namjeru
raspravljati s njim. - Ovdje imam veću sobu - izgovori on kao da mu je ta misao
upravo sinula.
- Ljudi koji su tu živjeli prije vas u cijelosti su je renovirali.
34
- Mama kaže da su krenuli od golih zidova.
- Točno tako. Potpuna renovacija. I spojili su neke od soba na katu.
- Jeste li ikada bili u mojoj kući?
- Bila sam nekoliko puta. Nisam ih baš dobro poznavala - obitelj Lord. Ali
svake su godine tijekom praznika priređivali zabavu, pa bih tad svratila.
Prošla je gotovo godina dana od mojeg posljednjeg posjeta. Ed je bio sa
mnom. Napustio me dva tjedna nakon toga.
Počinjem se opuštati. Na trenutak pomislim da je to zbog Ethana - ima
nježan glas i opušten je; čak ga i mačak voli - ali onda shvatim da sam se vratila
svojoj ulozi psihoanalitičara, u modus uzajamnog uzimanja i davanja tijekom
stručnog postavljanja pitanja. Znatiželja i suosjećajnost: to je alat mojega
zanata.
I u sekundi, na trenutak, kao da sam tamo, u svojem uredu u Istočnoj
osamdeset osmoj ulici, u tihom sobičku obasjanom prigušenom svjetlošću, dva
duboka naslonjača stoje jedan nasuprot drugome, između njih, poput jezerca,
plavi sag. Čuje se pištanje radijatora.
Vrata se širom otvaraju, a u čekaonici se nalazi kauč, drveni stol; žitke
gomile dječjih časopisa Highlights i Ranger Rick; kutija vrhom puna složenih
komada od lego-kockica; stroj za bijeli šum prede u kutu.
Vrata Wesleyjeva ureda. Wesley, moj poslovni partner, moj fakultetski
mentor, čovjek koji me nagovorio na privatnu praksu. Wesley Brill - zvali smo
ga Briljantni Wesley, tip neuredne frizure i rasparenih čarapa, munjevita uma i
gromovita glasa. Vidim ga u njegovu uredu, zavaljenog u fotelju marke Eames,
njegove duge noge usmjerene su prema sredini sobe, dok mu u krilu stoji
otvorena knjiga. Prozor je otvoren, udiše zimski zrak. Pušio je. Podiže pogled.
- Bok, Fox - kaže.
- Nova soba mi je veća od stare - ponovi Ethan.
Naslonim se na kauč, prekrižim noge. Položaj je gotovo apsurdno režiran.
Pitam se kad sam posljednji put prekrižila noge. - U koju školu ideš?
- Školovanje kod kuće - kaže on. - Mama me uči. - Prije no što mu išta
uspijem odgovoriti, on kimne prema fotografiji na stolu sa strane. - Je li ovo
vaša obitelj?
- Da. To su mi suprug i kći. On se zove Ed, a ona Olivia.
- Jesu li kod kuće?
- Ne, ne žive ovdje. Razdvojeni smo.
- Oh.
Nastavi dragati Puncheva leđa. - Koliko ona ima godina?
- Osam. Koliko ti imaš?

35
- Šesnaest. U veljači ću napuniti sedamnaest. Takvo bi što Olivia rekla.
Stariji je no što izgleda.
- Moja kći je isto rođena u veljači. Na Valentinovo.
- Ja sam dvadeset osmog.
- Tako blizu datumu prijestupne godine - odgovorim. On kimne glavom. -
Čime se bavite?
- Ja sam psihologinja. Radim s djecom. Otfrkne nosom. - Zašto bi djeci
trebao psiholog?
- Mnogo je razloga. Neki od njih imaju problema u školi, neki imaju
problema kod kuće. Neki zbog preseljenja proživljavaju teške trenutke.
On ne odgovori.
- Pretpostavljam da, ako se školuješ kod kuće, prijatelje moraš pronaći
izvan škole.
Duboko uzdahne. - Tata mi je našao plivački klub u koji se trebam učlaniti.
- Otkad plivaš?
- Od pete godine.
- Onda si sigurno dobar plivač.
- Okej sam. Tata kaže da sam jako sposoban. Kimnem glavom.
- Prilično mi dobro ide - skromno priznaje. - Podučavam druge.
- Podučavaš plivanje?
- Ljude s poteškoćama. Ne, ono, s fizičkim poteškoćama - dodaje.
- S poteškoćama u razvoju.
- Da. Puno sam to radio u Bostonu. Želio bih nastaviti i ovdje.
- Kako si uopće počeo?
- Prijateljeva sestra ima Downov sindrom. Prije nekoliko godina gledala je
Olimpijadu i poželjela naučiti plivati. I onda sam naučio plivati i nju i još neke
klince iz njezine škole. I onda sam se počeo baviti tom cijelom... - nespretno
traži pravu riječ, - scenom, valjda.
- Pa to je super.
- Ne zanimaju me tulumi i to.
- Nije to tvoja scena.
- Ne.- Zatim se nasmiješi. - Uopće ne.
Okrene glavu i pogleda prema kuhinji. - Iz svoje sobe vidim vašu kuću -
kaže. - Tamo gore je.
Okrenem se i ja. Ako vidi kuću, to znači da ima pogled prema istoku, prema
mojoj spavaćoj sobi. Ta me pomisao na trenutak zabrine - on je tinejdžer, na
kraju krajeva. Već drugi se put upitam nije li možda gej.
Međutim, u tom trenu vidim da su mu se oči zacaklile.

36
- Oh... - pogledam udesno, gdje bi trebale biti papirnate maramice, točnije,
gdje su običavale stajati u mojem uredu. Umjesto njih na stolu stoji uokvirena
fotografija Olivije koja me gleda sa širokim osmijehom, bez nekoliko zuba.
- Oprostite - kaže Ethan.
- Ne, neka ti ne bude neugodno - kažem mu. - Što nije u redu?
- Sve je u redu. - On protrlja oči.
Pričekam malo. On je dijete, podsjećam se - visok je i glas mu je mutirao, ali
i dalje je riječ o djetetu.
- Nedostaju mi prijatelji - kaže.
- Vjerujem. Naravno.
- Ne poznajem nikoga ovdje. - Suza mu se skotrlja niz obraz. Obriše je
donjim dijelom dlana.
- Preseljenje zna biti teško. I meni je trebalo malo vremena da upoznam
ljude kad sam se doselila ovamo.
Glasno šmrcne. - Kad ste se doselili?
- Prije osam godina. Ili zapravo sada već devet. Iz Connecticuta. Ponovo
šmrcne, prstom obriše nos. - To je bliže od Bostona.
- Jest. Ali teško je doseliti se iz bilo kojeg mjesta. - Voljela bih ga zagrliti. Ali
neću. USAMLJENA ŽENA IZ SUSJEDSTVA PIPALA SUSJEDOVO DIJETE.
Na trenutak sjedimo u tišini.
- Mogu dobiti još vode? - upita.
- Donijet ću ti.
- U redu je, mogu sam. - Počne ustajati, Punch mu sklizne niz nogu
smještajući se ispod stolića za kavu.
Ethan odšeće do kuhinjskog sudopera. Dok voda curi iz slavine, ustanem i
priđem televizoru, do kraja izvučem ladicu ispod.
- Voliš filmove? - viknem. Bez odgovora. Okrenem se i vidim ga na
kuhinjskim vratima, zagledanog u park. Pored njega, fluorescentno bliješte boce
u kanti za recikliranje.
Okrene se prema meni nakon nekoliko trenutaka. - Molim?
- Voliš li filmove? - ponovim. On potvrdno kimne. - Dođi pogledati. Imam
veliku kolekciju DVD-a. Jako veliku. Preveliku, po mišljenju moga supruga.
- Mislio sam da ne živite više zajedno - promrmlja Ethan prilazeći mi.
- Pa, još uvijek mi je muž. - Pogledam prsten na svojoj lijevoj ruci,
zaokrenem ga. - Ali imaš pravo. - Pokažem rukom prema izvučenoj ladici. -
Slobodno možeš posuditi nešto ako želiš. Imaš li DVD player?
- Tata ima dodatak na laptopu.
- To je to.

37
- Možda će mi htjeti posuditi.
- Nadajmo se. - Počinjem se osjećati poput Alistaira Russella.
- Kakvi su to filmovi? - upita.
- Uglavnom stari.
- Ono kao, crno-bijeli?
- Uglavnom crno-bijeli.
- Nikad nisam gledao crno-bijeli film.
Oči mi se rašire poput punog Mjeseca. - Onda te čeka prava poslastica. Svi
najbolji filmovi su crno-bijeli.
Sumnjičav je, ali zagleda se u ladicu. U njoj je gotovo dvjesto omota, izdanja
Criterion i Kino, Universalov komplet Hitchcockovih filmova, odabrane
kolekcije noir filmova, Ratovi zvijezda (i ja sam samo čovjek). Pregledavam
hrpte omota: Noć i grad, Vrtlog, Zbogom, ljepotice. - Evo. - kažem mu
oslobađajući omot iz ladice i pružajući ga Ethanu.
- Noć mora pasti - on pročita naslov naglas.
- Taj je dobar za početak. Napet je, ali nije strašan.
- Hvala - pročisti grlo i nakašlje se. - Oprostite - kaže i otpije gutljaj vode. -
Alergičan sam na mačke.
Gledam ga netremice. - Pa zašto nisi ništa rekao? - pogledam ljutito mačka.
- Jako je umiljat. Nisam ga želio uvrijediti.
- To je blesavo - odgovorim mu. - Na neki dobar način.
On se nasmiješi. - Bolje da krenem - kaže. Vrati se do stolića za kavu, odloži
na njega čašu, nagne se kako bi se kroz staklo pozdravio s Punchem. - Ne zbog
tebe, stari. Dobar si ti dečko. - Uspravi se i počisti dlanovima bedra.
- Hoćeš samoljepivi valjak? Za dlake? - Nisam sigurna imam li ga još uopće.
- Ne, u redu je. - Pogleda naokolo. - Mogu li na WC? Pokažem mu u smjeru
crvene sobe. - Slobodno.
Dok je on unutra, pogledam svoj odraz u ogledalu. Moram se istuširati
danas. Sutra najkasnije.
Vratim se na kauč i otklopim laptop. Hvala ti na pomoći, napisao mi je
DiscoMikey. Spasila si me.
Na brzinu mu natipkam odgovor dok se iz kupaonice čuje ispiranje školjke.
Netom zatim Ethan otamo izađe trljajući dlanove o traperice.
- Spreman za pokret - obavijesti me. Krene prema ulaznim vatima, s
rukama u džepovima, vukući noge na tipično dječački način.
Ispraćam ga. - Puno ti hvala što si svratio.
- Vidimo se - kaže on dok otvara vrata.
Ne vidimo se, pomislim.

38
- Sigurno - odgovorim.

39
9.

Nakon Ethanova odlaska ponovo gledam Lauru. Ne bi mi trebao biti dobar:


Clifton Webb proždire krajolik, Vincent Price tek se ufurava u južnjački
naglasak, osrednje glavne uloge. Međutim, jako je dobar, a tek kakva glazba. -
Poslali su mi scenarij, a ne glazbu - požalila se Hedy Lamarr jednom prigodom.
Ostavim svijeću upaljenu, mrljica plamena pulsira.
Zatim, pjevušeći temu iz Laure, povučem prstom po zaslonu mobitela i
bacim se na internetsku potragu za svojim pacijentima. Svojim bivšim
pacijentima. Sve sam ih izgubila prije deset mjeseci: izgubila sam Mary,
devetogodišnjakinju koja je pokušavala preživjeti razvod roditelja; izgubila sam
Justina, osmogodišnjaka čiji je brat blizanac umro od melanoma; izgubila sam
Anne Mary, koja se u svojoj dvanaestoj godini još uvijek bojala mraka. Izgubila
sam Rasheeda (transrodnog jedanaestogodišnjaka) i Emily (devet godina, žrtvu
nasilničkog ponašanja); izgubila sam neobično depresivnu malu
jedanaestogodišnjakinju koja se, od svih mogućih imena, zvala Joy4. Izgubila
sam njihove suze i probleme i njihov bijes i njihovo olakšanje. Izgubila sam
sveukupno devetnaestero djece. Dvadeset, ako ubrojim i svoju kćer.
Naravno da znam gdje je Olivia sada. Za ostalima tragam. Ne prečesto -
psiholog ne bi trebao istraživati svoje pacijente, čak ni one bivše - ali svaki
mjesec ili toliko, prepuna čežnje, pretražujem internet. Koristim pritom
nekoliko alata: lažni profil na Facebooku, stari profil na Linkedlnu. Međutim,
kad su u pitanju mladi, zapravo je dovoljan već i sam Google.
Nakon što sam pročitala o Avinu natjecanju u slovkanju i Jacobovu ulasku u
vijeće učenika srednje škole, nakon što sam proučila albume Graceine majke na
Instagramu i pregledala Benove tvitove (doista bi morao aktivirati više postavki
za zaštitu privatnosti) te obrisala suze s obraza i slistila tri čaše crnjaka, ponovo
sam u spavaćoj sobi, prelistavam slike na svom mobitelu. I zatim, još jednom,
zovem Eda.
- Pogodi tko je - kažem kao i obično.
- Dobro si se nacugala, šefice - skreće mi pozornost.
- Dug mi je bio dan. - Škicnem pritom u praznu čašu i osjetim bockanje
osjećaja krivnje.

4
Engl. joy - radost (op. prev.)

40
- Što mi radi Livvy?
- Sprema se za sutra.
- Oh. U što se maskira?
- U duha - kaže Ed.
- Imao si sreće.
- Kako to misliš?
Nasmijem se. - Prošle godine bila je vatrogasni kamion.
- Čovječe, to je trebalo danima pripremati. - Ja sam to danima pripremala.
Čujem ga kako negoduje.
Preko puta parka, na trećem katu, kroz prozor, duboko u tami sobe,
zasvijetli zaslon računala. Osvane svjetlo, trenutačni izlazak sunca; vidim radni
stol, stolnu lampu te Ethana kako skida vestu. Sad mogu i potvrditi: naše
spavaće sobe doista su jedna nasuprot drugoj.
On se okrene, spuštena pogleda i skine košulju. Skrenem pogled na drugu
stranu.

41
NEDJELJA
31. listopada

42
10.

Slabašna jutarnja svjetlost probija se kroz prozor moje spavaće sobe. Okrenem
se na drugu stranu; čuje se krckanje susreta mojega kuka i laptopa. Do kasno u
noć loše sam igrala šah. Skakači su mi posrtali, kule se rušile.
Odvučem se pod tuš i natrag u sobu, posušim kosu ručnikom, kliznem
dezodoransom po pazusima. Spremna za borbu, kako bi rekla Sally. Sretan
Halloween.

Večeras, naravno, nikome neću otvarati vrata. David će otići u sedam - u grad,
čini mi se da je rekao. Kladim se da je tamo zabavno.
Predložio mi je ranije da ostavimo zdjelu slatkiša pred ulaznim vratima.
- Bilo koji klinac bi to odnio u roku odmah, i zdjelu i sve u njoj - rekla sam
mu.
Izgledao je kao da se malo naljutio. - Nisam ja bio dječji psiholog -
odgovorio mi je.
- Ne trebaš biti dječji psiholog. Dovoljno je da si nekad bio dijete. I tako,
ugasit ću svjetla i praviti se da nikoga nema doma.

Pregledavam omiljenu filmsku stranicu. Andrew je online; podijelio je link na


esej Pauline Kael o Vrtoglavici - „glupo“ i „plitko“ - ispod toga sastavio je popis
naslovljen: Najbolji noir filmovi za držanje za ruke? (Treći čovjek. I to samo
tijekom posljednjeg kadra.)
Pročitam Kaeličin tekst, pošaljem mu poruku. On se odlogira nakon pet
minuta.
Ne sjećam se kad me je netko posljednji put držao za ruku.

43
11.

Bum.

Ponovo je netko na vratima. Ovoga puta sklupčana sam na sofi, gledam


Rififi - podugačku sekvenciju pljačke, pola sata bez ijedne jedine riječi, dijaloga
ili tona prateće glazbe, samo narativni šum i zujanje vlastite krvi u ušima. Yves
mi je predložio da više vremena provodim gledajući francuske filmove.
Pretpostavljam da napola nijemi film nije ono na što je mislio. Quel dommage.5
Zatim ponovo onaj tupi udarac na vratima, drugi put.
Povučem prekrivač sa svojih nogu, prebacim težinu na stopala, potražim
daljinski i zaustavim film.
Vani sipi sumrak. Odem do vrata i otvorim ih.
Bum.
Zakoračim u hodnik - jedini prostor u kući koji ne volim i kojemu ne
vjerujem, hladna siva zona između mojega kraljevstva i izvanjskog svijeta.
Mračan je u suton, tamni zidovi nalikuju rukama spremnim da me zaklope.
Na ulaznim vratima poredane su trake olovnog stakla. Prilazim jednoj od
njih, gledam kroz nju.
Tresak, staklo se zatrese. Udario ga je sićušni projektil: jedno jaje
eksplodiralo je i razmrljalo svoj sadržaj po staklu. Čujem se kako dišem. Kroz
razmrljani žumanjak vidim tri klinca na cesti, veselih lica, hrabro se smiju, jedan
od njih zamahuje rukom u kojoj drži jaje.
Zaljuljam se na mjestu, pridržim se rukom za zid.
Ovo je moj dom. Ovo je moj prozor.
Stegne me u grlu. U očima mi se nakupe suze. Iznenađena sam, zatim
osjetim sram.
Bum.
Nakon toga ljutnju.
Ne mogu širom otvoriti vrata i natjerati ih da daju petama vjetra. Ne mogu
izjuriti van i suprotstaviti im se. Udarim snažno po prozoru...
Bum.

5
Franc. Kakva šteta. (op. prev.)

44
Udarim donjim dijelom dlana o vrata. Zviznem ih šakom.
Zarežim, zatim zaurlam, glas mi se odbija od zidova mračne male komore
ispunjene jekom.
Bespomoćna sam.
Ne, nisi, kao da čujem glas dr. Fieldinga.
Udah, dva, tri, četiri.
Nisam.
Nisam. Gotovo deset godina mučila sam se doći do diplome. Petnaest sam
mjeseci provela stažirajući u školama u centru. Privatnu praksu vodila sam
sedam godina. Opaka sam, rekla sam Sally.
Povučem kosu unatrag, vratim se u dnevnu sobu, snažno naglo udahnem,
pritisnem dugme na parlafonu.
- Maknite se od moje kuće - protisnem bijesno kroza zube. Sigurno će vani
čuti moje kriještanje.
Bum.
Prst mi se klima dok pritišćem dugme parlafona. - Maknite se od moje kuće!
Bum.
Posrćući, prijeđem na drugu stranu sobe, popnem se na kat, odjurim u
radnu sobu, stanem uz prozor. Vidim ih tamo, stoje na hrpi poput kakvih
pljačkaša, opsjedaju mi dom, bezbroj sjena u sumrak. Udarim po staklu.
Jedan od njih upre prstom prema meni, smije se. Zamahne rukom poput
bacača u bejzbolu.
Baci još jedno jaje.
Lupim još snažnije po staklu, dovoljno jako da ga izbijem iz okvira. To su
moja vrata. Moj dom.
Zamuti mi se pred očima.
I odjednom jurim niza stepenice; odjednom sam ponovo u mračnom
hodniku, stojim bosa na pločicama, ruka mi je na kvaki. Bijes me guši; pred
očima mi sve vrluda. Duboko udahnem, zatim još jednom.
Udah... dva... tri...
Naglo širom otvorim vrata. Zapuhnu me svjetlost i zrak.

Na trenutak sve utihne, kao u nijemom filmu, uspori se poput zalaska Sunca.
Kuće preko puta. Tri klinca između. Ulica koja ih okružuje. Sve je tiho i
nepomično, vrijeme se zaustavilo.
Kunem se da sam začula prasak, poput zvuka obaranja stabla.

45
I zatim...
I zatim - sve se sruči na mene, nabrekne, sjuri se, poput kamenčine
izbačene iz katapulta; udari me svom snagom, mlatne me u utrobu jačinom od
koje se presavijem. Usta mi se otvore poput prozora. Vjetar šiba unutra. Ja sam
prazna kuća, trule grede i vjetar koji zavija. Krov mi se uruši uz jecaj...
A ja stenjem, tonem, stradavam pod lavinom, jednom rukom grebem po
ciglama, drugom naslijepo grabim po zraku. Oči se vrte i okreću: tamnocrvena
boja lišća, zatim tama; svjetlost obasjava ženu u crnini, to priviđenje blijedi,
izbjeljuje, sve dok mi se pred očima ne počne rojiti rastaljena bjelina i gusto se i
duboko ne zabije ondje. Pokušavam viknuti, usne se ogrebu o zrnca kamenčića.
Osjetim okus betona. Osjetim okus krvi. Osjećam da su mi udovi, poput krakova
vjetrulje, zalijepljeni za tlo. Osjećam namreškanost tla na svojemu tijelu. Moje se
tijelo mreška na povjetarcu.
Negdje s tavana svojega uma skinem sjećanje na sličan događaj koji se
jednom dogodio baš ovdje, na istim stepenicama. Prisjetim se potmule plime
glasova, razaznavanja poneke riječi koja bi se jasno i glasno probila do mene:
pala je, susjeda, koja, luda. Ovoga puta ništa.

***

Ruka mi je prebačena preko nečijeg vrata. Kosa, grublja od moje, trlja mi se o


lice. Stopala mi se slabašno vuku po zemlji, po podu; sad sam unutra, obavija me
hladnoća hodnika, zatim osjećam toplinu dnevne sobe.

46
12.

- Skljokala si se!
Vidno mi se polje popunjava poput polaroidne fotografije. Gledam u strop,
u jednu jedinu utičnicu udubljenu u zidu što bulji u mene, znatiželjno me gleda.
- Nešto ću ti donijeti... samo sekundu...
Pustim da mi glava padne na jednu stranu. U uhu čujem baršunasto
šuškanje. Kauč u dnevnoj sobi - kauč za onesvještavanje. Ha.
- Samo sekundicu, jednu sekundicu...
Za kuhinjskim sudoperom stoji leđima okrenuta žena, snop tamne kose
spušta joj se niz leđa.
Približim dlanove licu, obuhvatim ga dodirujući nos i usta, udahnem,
izdahnem. Mirno. Samo mirno. Boli me usnica.
- Baš sam krenula tvojim susjedima kad sam vidjela male smradove kako
bacaju jaja - objasni mi. - Rekla sam im: „Što to radite, seronje?“ i onda si ti...
zateturala kroz vrata i razlijepila se kao vreća... - Ona ne dovrši rečenicu. Pitam
se je li mislila na vreću govana.
Umjesto toga, ona se okrene, s čašama u objema rukama, u jednoj je voda, a
u drugoj nešto gusto i zlaćano. Nadam se da je to konjak iz ormarića s
alkoholom.
- Nemam pojma pomaže li konjak u ovakvim situacijama - izusti. - Osjećam
se kao da sam u Downton Abbeyju. Ja sam tvoja Florence Nightingale!
- Ti si žena koja živi s druge strane parka - promrmljam. Riječi mi teturaju
iz usta poput pijanaca iz birtije. Opaka sam. Jadna.
- Što si rekla?
I zatim, protiv svoje volje kažem: - Ti si Jane Russell.
Zaustavi se, začuđeno me pogleda, zatim se nasmije, zubi joj se zacakle na
prigušenom svjetlu. - Otkud znaš?
- Rekla si da si išla susjedima?- Pokušavam izgovoriti. Petar Petru plete
petlju, pomislim. Navrh brda vrba mrda. - Tvoj sin je svratio.
Proučavam je kroz mrežu svojih trepavica. Ed bi je, odobravajući, mogao
opisati kao bujnu ženu: bokovi i pune usne, bujne grudi, meka koža, veselo lice,
oči plave poput plinskog plamena na štednjaku. Odjevena je u modre traperice i
crnu vestu okruglog izreza, na prsima joj počiva srebrni privjesak. U kasnim je
tridesetima, pretpostavljam. Mora da je bila klinka kad je rodila.

47
Odmah mi se svidjela, kao i njezin sin.
Prilazi kauču, koljenom me kvrcne po koljenu.
- Sjedni uspravno. U slučaju da imaš potres mozga. - Poslušam je, uspravim
se polagano u sjedeći položaj, dok ona stavlja čaše na stol te sjeda preko puta,
na mjesto gdje je jučer sjedio njezin sin. Okrene se prema televizoru, namršti se.
- Što to gledaš? Crno-bijeli film? - Začuđena je. Uzmem daljinski i ugasim
televizor. Ekran se zacrni.
- Mračno je ovdje - primijeti Jane.
- Možeš li upaliti svjetlo? - upitam je. - Meni se malo... - ne mogu dovršiti.
- Naravno. - Istegne se preko kauča, upali stojeću lampu. Soba zasjaji.
Zabacim glavu unatrag, zagledam se u ukrasnu stropnu štukaturu. Udah,
dva, tri, četiri. Trebalo bi je malo obnoviti. Pitat ću Davida. Izdah, dva, tri, četiri.
- Dakle - kaže Jane, laktima se naslonivši na koljena, dok me pažljivo
promatra. - Što se to vani dogodilo?
Zatvorim oči. - Napadaj panike.
- Joj, dušo... kako se zoveš?
- Anna. Fox.
- Anna. To su samo neki glupi klinci.
- Ne, nije zbog njih. Ja ne mogu izlaziti van. - Spustim pogled, posegnem za
konjakom.
- Ali izašla si. Polako s tim, dodaje kad naiskap trgnem piće.
- Nisam trebala. Izaći van.
- Zašto ne? Zar si ti nekakva vampirica?
Gotovo da jesam, pomislim procjenjujući izgled svoje ruke koja je bijela
poput ribljeg trbuha. - Imam agorafobiju - odgovorim.
Ona napući usnice. - Je li to pitanje?
- Ne, samo nisam bila sigurna znaš li što to znači.
- Naravno da znam. Ne furaš se na prostore na otvorenom. Ponovo
zatvorim oči, kimnem glavom.
- Ali mislila sam da agorafobija znači da ne možeš, što ja znam, ići
kampirati. Raditi takve stvari na otvorenom.
- Ne mogu nikamo.
Jane usiše zrak kroza zube. - Koliko to već traje?
Iscijedim iz čaše posljednju kap konjaka. - Deset mjeseci.
Ona prestane inzistirati na razgovoru. Duboko udahnem, zakašljem se.
- Trebaš li inhalator ili takvo što?
Odmahnem glavom. - Samo bi pogoršao stvar. Uzlupalo bi mi se srce. Ona
razmisli o tome. - A papirnata vrećica?

48
Odložim čašu, posegnem za vodom. - Ne. Mislim, ponekad mi treba, ali ne
sad. Hvala što si me vratila unutra. Jako mi je neugodno.
- Ma daj, ne treba ti...
- Ne, stvarno je. Jako. Ovakve mi stvari neće prijeći u naviku. Obećavam.
Ponovo napući usne. Ima vrlo aktivna usta, primjećujem. Možda je
pušačica, iako miriši na shea maslac. - Znači, to ti se već dogodilo? To da izađeš
van i onda...?
Napravim grimasu. - U proljeće. Tip iz dostave mi je ostavio namirnice na
ulaznim stepenicama, a ja sam pomislila da ih jednostavno mogu... dohvatiti.
- A nisi mogla.
- Nisam. Ali u tom trenutku je prolazilo mnogo ljudi. Trebalo im je malo
vremena da skuže da nisam ni luda ni beskućnica.
Jane se ogleda po prostoriji. - Definitivno nisi beskućnik. Ova kuća je...
jednostavno prekrasna.- Razgledava je, zatim iz džepa izvuče mobitel, provjeri
zaslon. - Moram se vratiti kući - kaže uspravno stojeći.
Pokušam istovremeno ustati, ali noge mi otkazuju poslušnost. - Sin ti je
jako dobar dečko - kažem joj. - Donio mi je ovo. Hvala ti - dodajem.
Ona pogleda prema svijeći na stolu, prstima primi lančić koji joj visi o vratu.
- Dobar je on dečko. Oduvijek je takav.
- I jako je zgodan, također.
- Oduvijek! - Ona klizne noktom palca u medaljon; on se otvori i ona se
nagne prema meni, dok se medaljon ljulja u prostoru. Vidim da očekuje da ga
primim. Ovo je čudno intiman trenutak, ta nepoznata osoba nadvila se nada
mnom, ruka mi je na njezinu lančiću. Ili ja samo nisam naviknuta na kontakt s
drugim ljudima.
U medaljonu je sićušna fotografija, sjajna i živopisna: dječačić, oko četiri
godine, žuta raskuštrana kosa, zubići poput drvene ograde nakon uragana.
Jednu obrvu rascijepio je ožiljak. To je Ethan, nema greške.
- Koliko ima godina na ovoj slici?
- Pet. Ali izgleda mlađe, zar ne?
- Pomislila sam da ima četiri.
- Točno tako.
- Kad je toliko izrastao? - upitam ispuštajući medaljon iz ruke.
Ona ga nježno zaklopi. - U nekom trenutku između te slike i danas!- nasmije
se.
Odjednom naglo kaže: - Je li u redu ako sad odem? Nećeš valjda hiper
ventilirati?
- Neću hiperventilirati.

49
- Hoćeš još konjaka? - upita naginjući se prema stoliću - na njemu je
fotoalbum, meni sasvim nepoznat; sigurno ga je ona donijela. Ona ga stavi pod
ruku i pokaže prstom na praznu čašu.
- Pit ću vodu - slažem joj.
- Okej. - Zaustavi se na trenutak, pogleda uperena prema prozoru. - Okej -
ponovi. - Neki strašno zgodan muškarac je upravo na prilazu. - Pogleda me. - Je
l' ti to muž?
- Ma ne, to je David. Moj podstanar. Odozdo.
- Tvoj podstanar? - zareve. - Da je bar moj!

Večeras se zvono na ulaznim vratima nije oglasilo niti jednom. Možda maškare u
potrazi za slatkišima ne prilaze zbog mraka na prozorima. Možda zbog
osušenog žumanjka.
Rano odlazim u krevet.
Negdje na pola studija upoznala sam jednog sedmogodišnjaka koji je
bolovao od takozvanog Cotardova sindroma, psihološkog fenomena zbog kojeg
osoba misli da je mrtva. Rijedak je to poremećaj, a još se rjeđe javlja među
djecom, preporučena je terapija liječenje antipsihoticima ili, u težim
slučajevima, terapija elektrošokovima. Međutim, meni je pošlo za rukom
izliječiti ga razgovorom. Bio je to moj prvi veliki uspjeh zbog kojega se Wesley
zainteresirao za mene.
Taj dečkić sada je već tinejdžer, gotovo Ethanovih godina, ali još uvijek nije
upola mlađi od mene. Mislim na njega večeras dok buljim u strop i osjećam se
mrtvom. Mrtva, ali ne i nestala s ovoga svijeta, promatram kako život buja oko
mene, potpuno nemoćna da u njemu sudjelujem.

50
PONEDJELJAK
1. studenoga

51
13.

Kad sam se jutros spustila u kuhinju, ispod podrumskih vrata pronašla sam
poruku. Jaja.
Zbunjeno je proučavam. Želi li to David doručak? Okrenem zatim papir i
vidim riječ Očišćena ispisanu iznad pregiba. Hvala ti, Davide.
Kad malo bolje razmislim, jaja i nisu tako loša ideja, stoga razbijem tri u
tavicu i poslužim si tri na oko. Za nekoliko minuta sjedam za radni stol, srčem
ostatke žumanjka i logiram se na Agoru.
Ujutro je ovdje prava gužva - agorafobi često pišu o akutnoj anksioznosti
koju osjećaju odmah nakon buđenja. Bogme, danas je opsadno stanje. Provodim
dva sata nudeći utjehu i podršku; upućujem korisnike na razne lijekove
(trenutačno mi je najdraži Imipramin, iako Xanax nikad ne izlazi iz mode);
posredujem u raspravi o (neospornim) dobrobitima averzivne terapije; na
zahtjev člana Dimples2016 pogledam snimku u kojoj mačka svira bubnjeve.
Upravo se spremam odlogirati, prebaciti na šahovski forum, osvetiti se za
nedjeljni poraz, kad mi na zaslonu iskoči prozorčić za poruke.

DiscoMickey: Hvala još jednom za pomoć neki dan, doktorice.

Napadaj panike. Bila sam za tipkovnicom skoro sat vremena dok je


DiscoMickey, vlastitim riječima, „šizio“

thedoctorisin: I drugi put. Jesi li bolje?


DiscoMickey: Puno.
DiscoMickey: Pišem zato što razgovaram sa ženom koja je nova ovdje
i pita ima li profesionalaca. Poslao sam joj tvoj FAQ.

Uputio ju je na mene. Pogledam koliko je sati.

thedoctorisin: danas neću imati puno vremena, ali reci joj da se javi.
DiscoMickey: Kul.

DiscoMickey je izašao s chata.

52
Trenutak kasnije pojavljuje se još jedan prozorčić za chat. GrannyLizzie.
Kliknem na ime, bacim oko na korisnički profil. Godine: sedamdeset. Mjesto
stanovanja: Montana. Član foruma: dva dana.
Još jednom škicnem na sat. Šah može pričekati radi
sedamdesetogodišnjakinje iz Montane.
Mali odsječak teksta u dnu zaslona javlja da GrannyLizziepiše. Pričekam
malo, zatim još malo; ili ispisuje dugačku poruku ili je starački usporena. Oboje
mojih roditelja običavalo je ubadati po tipkovnici kažiprstom, poput plamenaca
dok se probijaju kroz plićak; trebalo im je pola minute za ispisivanje običnog
pozdrava.

GrannyLizzie: Lijepi pozdrav!

Prijateljski. Prije no što stižem odgovoriti:

GrannyLizzie: DiscoMickey mi je dao tvoje ime. Očajnički trebam


savjet!
GrannyLizzie: Kao i čokoladu, ali to je sasvim druga tema...

Pođe mi za rukom ubaciti se u razgovor.

thedoctorisin: Pozdrav i tebi! Nova si na forumu?


GrannyLizzie: Da!
thedoctorisin: Nadam se da je DiscoMickey bio dobar domaćin.
GrannyLizzie: Definitivno je! thedoctorisin: Kako ti mogu pomoći?
GrannyLizzie: Pa, čini mi se da mi, nažalost, ne možeš pomoći u vezi s
čokoladom!

Je li živahna ili nervozna? Čekam.

GrannyLizzie: Radi se o tome da...


GrannyLizzie: Teško mi je govoriti o tome...

Tuš na bubnjevima...

GrannyLizzie: Čitav protekli mjesec nisam uspjela izaći iz kuće.


GrannyLizzie: TO je problem!
53
thedoctorisin: Žao mi je što to čujem. Mogu li te zvati Lizzie?
GrannyLizzie: Naravno.
GrannyLizzie: Živim u Montani. Prvo i osnovno sam baka, a osim toga i
nastavnica likovnog!

Doći ćemo do toga, no zasad:


thedoctorisin: Lizzie, je li se dogodilo nešto posebno prije mjesec
dana?

Stanka.

GrannyLizzie: Suprug mi je umro.


thedoctorisin: Znači tako. Kako se zvao?
GrannyLizzie: Richard.
thedoctorisin: Žao mi je zbog toga, Lizzie. I moj se otac zvao Richard.
GrannyLizzie: Je li on živ?
thedoctorisin: I on i majka umrli su prije četiri godine. Ona od raka, a
on je imao moždani udar pet mjeseci kasnije. Ali oduvijek sam smatrala
da se neki od najboljih ljudi na svijetu zovu Richard!
GrannyLizzie: Tako se zvao i Nixon!!!

Odlično, razvijamo prijateljski odnos.

thedoctorisin: Koliko ste bili u braku?


GrannyLizzie: Četrdeset sedam godina.
GrannyLizzie: Upoznali smo se na poslu. USPUT, BILA JE TO LJUBAV
NA PRVI POGLED!
GrannyLizzie: On je predavao kemiju. Ja likovni. Suprotnosti se
privlače!
thedoctorisin: Nevjerojatno! Imaš li djece?
GrannyLizzie: Imam dva sina i tri unuka.
GrannyLizzie: Sinovi su mi prilično zgodni, ali unuci su prekrasni!
thedoctorisin: Puno je to dečki.
GrannyLizzie: Ma nemoj!
GrannyLizzie: Čega sam seja sve nagledala!
GrannyLizzie: A tek pomirisala!

54
Primjećujem njezin ton, živahan i optimističan; analiziram jezik,
neformalan, ali pun samopouzdanja, isto tako i točnu interpunkciju, vrlo rijetko
griješi. Inteligentna je, otvorena. Temeljita je, također - riječima ispisuje
brojeve, a piše i cijele riječi umjesto kratica, iako se razlog za to možda krije u
njezinim godinama. Što god bilo, ona je odrasla osoba s kojom mogu raditi.

GrannyLizzie: Usput, jesi li ti DEČKO?


GrannyLizzie: Oprosti na pitanju ako jesi, ali i djevojke su ponekad
doktorice!
Čak i ovdje u Montani!

Nasmijem se. Sviđa mi se.

thedoctorisin: Ja sam doista djevojka i doktorica.


GrannyLizzie: Odlično! Treba nam više takvih! thedoctorisin: Reci mi,
Lizzie, što se dogodilo otkad je Richard preminuo?

I doista, ima mi što i ispričati. Ispriča mi kako se, nakon sahrane, užasno
bojala ispraćati ljude koji su došli na karmine dalje od ulaznih vrata; kaže mi
zatim da je tijekom nekoliko sljedećih dana osjećala kao da joj izvanjski svijet
želi provaliti u kuću te je zbog toga spustila rolete; priča mi o sinovima koji žive
daleko na jugoistoku zemlje, o njihovoj zbunjenosti, njihovoj zabrinutosti.

GrannyLizzie: Šalu na stranu, moram ti reći da me to sve doista


uznemiruje.

Vrijeme je da zasučem rukave.

thedoctorisin: Naravno da te uznemiruje. Ono što ti se događa, po


mojem mišljenju, jest to da je Richardov odlazak iz temelja promijenio
tvoj svijet, dok je svijet vani samo nastavio dalje bez njega. S tim se vrlo
teško suočiti i teško je to prihvatiti.

Čekam njezin odgovor. Ništa se ne događa.

thedoctorisin: Spomenula si da još uvijek imaš sve njegove stvari, što


mogu razumjeti. Međutim, voljela bih da razmisliš o tome.

Radijska tišina. A zatim:


55
GrannyLizzie: Jako mi je drago da sam te pronašla. Stvarno stvarno.
GrannyLizzie: Tako moji unuci kažu. Čuli su to u Shreku. Stvarno stvarno.
GrannyLizzie: Nadam se da uskoro možemo ponovo razgovarati?
thedoctorisin: Stvarno stvarno!

Nisam si mogla pomoći.

Grannylizzie: Doista sam stvarno stvarno (!!) zahvalna DiscoMickeyju


što me uputio na tebe. Stvarno si draga.
thedoctorisin: Bilo mi je zadovoljstvo.

Čekam da se odjavi, međutim, ona još nešto piše.

GrannyLizzie: Tek sam sad shvatila da ti ne znam ime!

Oklijevam. Na Agori nikad dosad nisam upotrijebila svoje ime, čak ni u


razgovoru sa Sally. Ne želim da me itko pronađe, spoji mi ime sa zanimanjem i
skuži me, razotkrije me; međutim, nešto me u vezi s Lizzienom pričom steže
oko srca: ta starija udovica, sama i ucviljena, pokušava skupiti hrabrost ispod
golemog prostranstva neba. Može se šaliti koliko god hoće, ali zarobljena je u
kući, a to je zastrašujuće.

thedoctorisin: Zovem se Anna.

Pripremam se odlogirati kad se na zaslonu pojavi posljednja poruka.

GrannyLizzie: Hvala ti, Anna.

GrannyLizzie je izašla iz chata.

Osjećam kako mi krv ubrzano kola venama. Pomogla sam nekome.


Uspostavila sam kontakt. Samo se spoji. Gdje li sam to čula?
Zaslužujem piće.

56
14.

Dok skakućem dolje prema kuhinji i kružnim pokretima razgibavam vrat, čujem
krckanje kostiju. Nešto mi privuče pogled iznad glave: u mračnim nišama
stropa, na samom vrhu stubišta tri kata iznad, u mene zuri tamna mrlja - oko
krovnih vrata, čini mi se, odmah pored krovnog prozora.
Kucam na Davidova vrata. Otvara ih trenutak kasnije: bos, u zgužvanoj
majici i trapericama koje mu nemarno vise s bokova. Vidim da sam ga upravo
probudila. - Oprosti - kažem. - Spavao si?
- Ne.
Naravno da jest. - Možeš li mi nešto pogledati? Čini mi se da sam vidjela
vlažnu mrlju na stropu.
Zaputimo se na najviši kat, pored radne sobe, pored moje spavaće sobe, na
zavoj stubišta između Olivijine i druge sobe za goste.
- Koji veliki krovni prozor - kaže David.
Ne mogu razaznati je li to kompliment. - Bio je tu i prije renoviranja -
kažem tek toliko da nešto prozborim.
- Ovalni.
- Da.
- Nisam vidio mnogo takvih prozora.-
- Misliš ovalnih?
Ali razgovor tu završava. On se zagledao u mrlju.
- To je plijesan - kaže, potiho, kao kad se liječnik obrati pacijentu.
- Možemo li je samo obrisati?
- Neće pomoći.
- A što hoće?
Duboko uzdahne. - Prvo bih trebao pogledati krov. - Posegne za lancem
krovnih vrata i potegne ga. Vrata se snažno zatresu i otvore; ljestve se, uz
škripu, spuste prema nama; Sunčeva svjetlost sjuri se na nas. Koraknem
ustranu, dalje od svjetla. Možda sam ipak vampirica.
David povuče ljestve prema dolje sve dok ne udare o pod. Promatram ga
kako se uspinje po prečkama, traperice mu se zatežu preko stražnjice; zatim
nestaje.
- Vidiš li išta? - viknem mu. Nema odgovora.

57
- Davide?
Čujem nekakav zveket. Mlaz vode, pod Sunčevom svjetlosti sjajne poput
zrcala, izlije se na zavoj stubišta. Koraknem unatrag. - Oprosti - kaže David.
- Kanta za zalijevanje.
- U redu je. Vidiš li išta?
Kratka tišina, zatim se opet začuje Davidov glas, gotovo pun poštovanja.
- Ovdje je prava džungla.
Bila je to Edova ideja prije četiri godine, nakon smrti moje majke. - Treba ti
neki projekt - odlučno mi je rekao; stoga smo se upustili u uređenje vrta na
krovu - gredice s cvijećem, gredica s povrćem, red minijaturne živice. Luk za
penjačice, širok 1,80 m, dug 3,65 m, gusto obrastao lišćem tijekom proljeća i
ljeta, tunel hladovine. Kad mi je otac, nešto kasnije, imao moždani udar, Ed je u
vrt postavio klupu u znak sjećanja. Na natpisu je pisalo: Ad astra per aspera.
Preko trnja do zvijezda. Običavala sam ondje sjediti tijekom proljetnih i ljetnih
večeri, na zlatnozelenoj svjetlosti, čitati knjigu, pijuckati nešto.
U posljednje vrijeme gotovo da se nisam ni sjetila krovnoga vrta. Mora da je
podivljao. - Potpuno je zarastao - potvrđuje mi David. - Izgleda kao da sam u
šumi.
Voljela bih da siđe.
- Što je ovo kao neki luk? - upita. - Prekriven ceradom?
Svake smo ga jeseni prekrivali njegovom zaštitnom ceradom. Ništa ne
odgovorim. Samo se sjetim.
- Trebao bi biti oprezan gore. Ne bi bilo dobro da staneš na taj krovni
prozor.
- Ne planiram izlaziti gore - podsjetim ga.
Staklo zaklepeće dok ga on tapka nogom. - Klimavo. Grana padne na to i
izbije cijeli prozor. - Prođe još trenutak. - Poprilično je zapanjujuće. Hoćeš da
slikam?
- Ne. Hvala. Što ćemo s tom mrljom?
Jednom nogom staje na ljestve, zatim spusti i drugu. - Treba nam majstor -
Spusti se na pod, gurne ljestve na njihovo mjesto. - Da izolira krov. Ali ja mogu
vlagu ostrugati špahtlom. - Zatvori krovna vrata na stropu. - Ispjeskariti taj dio.
Zatim mogu impregnirati i premazati emulzijskom bojom.
- Imaš li to sve?
- Nabavit ću sredstvo za impregnaciju i boju. Bio bi dobro kad bismo mogli
ovdje gore provjetravati.
Ukočim se. - Kako to misliš?
- Otvoriti nekoliko prozora. Ne mora biti na ovome katu.
- Ja ne otvaram prozore. Nigdje.

58
On slegne ramenima. - To bi pomoglo.
Krenem prema stepeništu. On me prati. Silazimo u tišini. - Hvala ti što si
počistio nered vani - kažem, tek toliko da nešto kažem, sad kad smo sišli u
kuhinju.
- Tko je to učinio?
- Neki klinci.
- Znaš li koji?
- Ne. - Zastanem. - Zašto? Bi li ih izribao umjesto mene? On trepne. Ja
nastavljam.
- Nadam se da ti je još uvijek ugodno dolje? - Stanuje tu već dva mjeseca,
otkad mi je dr. Fielding savjetovao da bi bilo korisno imati podstanara: nekoga
tko bi obavljao sitne poslove, bacao smeće, pomogao održavati kuću itd., i to sve
u zamjenu za sniženu stanarinu. David se prvi javio na oglas koji sam objavila
na Craigslistu; sjećam se da mi se njegov mejl učinio šturim, čak i otresitim, sve
dok ga nisam upoznala i vidjela da je skroz-naskroz brbljav. Upravo se bio
doselio iz Bostona, ima iskustva sa sitnim popravcima, ne puši, ima 7000 dolara
u banci. Istoga smo popodneva dogovorili najam.
- Da. - Pogleda prema gore, u svjetla utonula u strop. - Ima neki razlog zbog
kojeg je sve tako mračno? Neki medicinski razlog ili nešto takvo?
Osjetim se razotkrivena. - Mnogo ljudi u mojem... - Koja je prava riječ? -
stanju osjećaju se ranjivo pod prejakim svjetlom. - Pokažem rukom prema
prozorima. - A u ovoj kući ionako ima dovoljno prirodne svjetlosti.
David razmisli o tome, kimne glavom.
- Imaš li dovoljno svjetla u svojem stanu? - upitam ga.
- U redu je.
Ovaj put ja kimnem glavom. - Ako pronađeš još koji Edov nacrt dolje, reci
mi. Htjela bih ih sačuvati.
Začujem škljocaj Puncheva preklopa na vratima, vidim kako se pokunjeno
šulja prema kuhinji.
- Zaista sam ti zahvalna za sve što činiš za mene - nastavljam, iako sam loše
procijenila trenutak kada to izreći - krenuo je prema podrumskim vratima. - Sve
to oko... smeća i kućanskih poslova i svega. Stvarno me spašavaš - dodajem,
neuvjerljivo.
- Sve u redu.
- Ako ti ne bi bio problem nazvati nekoga da sredi taj strop...
- Naravno.
Punch skoči na kuhinjski otok između nas dvoje i ispusti nešto iz gubice.
Pogledam o čemu je riječ.
Mrtav štakor.

59
Ustuknem. Drago mi je vidjeti da i David reagira na isti način. Mali je to
štakor, ima masno krzno i rep nalik na crnog crva; tijelo mu je izmrcvareno.
Punch nas ponosno promatra.
- Ne - prekorim ga. On zabaci glavu.
- Stvarno ga je sredio - kaže David.
Detaljno pogledam štakora. - Jesi li to doista ti učinio? - upitam Puncha
prije no što mi sine da ispitujem mačka. U skoku zbriše s otoka.
- Vidi ti to - David uzdahne. Podignem pogled: na suprotnoj strani otoka
nagnuo se prema naprijed, oči mu svjetlucaju.
- Hoćemo ga negdje zakopati? - upitam. - Ne želim da trune u smeću.
David pročisti grlo. - Sutra je utorak - odgovori. Dan kada odvoze smeće. -
Odnijet ću ga sad van. Imaš novina?
- Ima li itko novine u današnje vrijeme? - Nije mi bila namjera da to zazvuči
tako oštro. Brzo nastavim: - Imam plastičnu vrećicu.
Pronađem je u ladici. David pruži ruku, ali ovo mogu i sama. Okrenem
vrećicu naopako, stavim ruku u nju, pažljivo primim truplo. Stresem se.
Povučem vrećicu preko štakora i trakom je svežem na vrhu. David je
preuzme i otvori spremnik za smeće ispod otoka, ubaci mrtvog štakora unutra.
Počivao u miru.
Baš u trenutku dok izvlači vrećicu za smeće iz kante, odozdo se začuje
nekakav zvuk; cijevi zapjevaju, zidovi progovore jedan s drugim. Netko se
tušira.
Pogledam Davida. Nimalo se ne lecne; umjesto toga, sveže čvor na vrećici i
prebaci je preko ramena. - Odnijet ću ovo van - kaže hodajući prema vratima.
Požurio je kao da ću ga pitati kako joj je ime.

60
15.

- Pogodi tko je.


- Mama.
Pravim se da ne znam. - Kako si se provela za Halloween, bundevice?
- Dobro. - Žvače nešto. Nadam se da Ed pazi na njezinu težinu.
- Jesi dobila puno slatkiša? - Jako puno. Više nego ikad.
- Što ti je najdraže? - M&M's s kikirikijem, naravno.
- Snickers. Ispravak me zatekao.
- Mali su - objasni mi. - Kao bebice Snickersi.
- Onda, jesi li večerala što iz kineskog restorana ili slatkiše?
- I jedno i drugo. - Porazgovarat ću s Edom.
Ali kad mu to spomenem, on se neprekidno brani. - To je jedna jedina večer
u godini kad smije jesti slatkiše za večeru.
- Ne želim da ima problema. Tišina. - Misliš sa zubarom?
- S debljinom.
On uzdahne. - Znam se brinuti za nju. I ja uzdahnem. - Nisam rekla da ne
znaš.
- Pa, tako je zazvučalo.
Primim se za čelo. - Znaš, stvar je u tome da ona ima osam godina, a mnogo
djece znatno dobije na težini u toj dobi. Pogotovo djevojčice.
- Pripazit ću.
- I zapamti da je već prošla bucmastu fazu.
- Želiš da bude pothranjena?
- Ne, to bi bilo jednako grozno. Želim da bude zdrava.
- U redu. Dat ću joj niskokalorični poljubac večeras - kaže. - Dijetni cmokić.
Nasmiješim se. Međutim, dok se opraštamo, sve je malo usiljeno.

61
UTORAK
2. studenoga

62
16.

Sredinom veljače - nakon gotovo šest tjedana koje sam provela zgurena u kući,
kad sam shvatila da ne „ozdravljam“ - kontaktirala sam psihijatra na čijem sam
predavanju („Atipični antipsihotici i posttraumatski stresni poremećaj“) bila
tijekom jedne konferencije prije pet godina u Baltimoreu. Tada me nije
poznavao. Za razliku od danas.
Ljudi koji o terapiji ne znaju ništa, često naprečac zaključuju da je terapeut
po prirodi ljubazan i brižan; raširite se na njegov kauč poput razmazanog
maslaca na tostu i jednostavno se rastopite. Nije uvijek tako, kako već i pjesma
kaže. Dr. Julian Fielding pravi je dokaz toga.
Kao prvo, nema kauča. Sastajemo se svakoga utorka u Edovoj biblioteci, dr.
Fielding sjedi u naslonjaču pored kamina, a ja na fotelji pored prozora. Iako
govori nježno, a glas mu škripi poput starih vrata, on je precizan, konkretan, baš
kao što dobar terapeut i treba biti. - On je kao oni tipovi što izlaze iz tuš-kabine
kako bi se popišali - rekao je Ed za njega, nekoliko puta.
- Dakle - zaškripi dr. Fielding. Strijela poslijepodnevnog svjetla pogodila mu
je lice pretvarajući mu stakla naočala u dva sićušna sunca. - Kažete da ste Ed i vi
jučer raspravljali o Oliviji. Čine li vam se takvi razgovori korisnima?
Okrenem glavu i bacim oko na kuću Russellovih. Pitam se što li radi Jane
Russell. Htjela bih nešto popiti.
Prsti mi klize po brazdi grkljana. Uzvratim pogled dr. Fieldingu. On me
promatra, bore na čelu duboko su mu urezane. Možda je umoran - j a sigurno
jesam. Bila je to uzbudljiva seansa: izvijestila sam ga o svojem napadaju panike
(činio se zabrinut), o svojem odnosu s Davidom (nije ga pretjerano zanimao), o
svojim razgovorima s Edom i Olivijom (ponovo se činio zabrinut).
Sada opet odvratim pogled, ne trepćući, ne razmišljajući, pogledam knjige
na Edovim policama. Povijest pinkertonskih detektiva. Dva toma o Napoleonu.
Arhitektura Bay Area. Baš je eklektičan čitatelj taj moj muž. Moj otuđeni suprug.
- Čini mi se kao da ti razgovori u vama uzrokuju pomiješane osjećaje - kaže
dr. Fielding. To je tipični žargon terapeuta: čini mi se. Koliko ja razumijem.
Mislim da to želite reći. Mi smo tumači. Mi smo prevoditelji.
- Ne mogu prestati... - započnem, riječi se same od sebe oblikuju u ustima.
Smijem li ponovo zakoračiti onamo? Smijem. Učinim to. - Neprestano
razmišljam - ne mogu prestati misliti - o putovanju. Mrzim što je to bila moja
ideja.

63
Ništa se ne čuje s druge strane sobe, usprkos tomu što - ili baš zbog toga -
on zna za to, zna sve o tome, čuo je to već mnogo puta. Mnogo puta ispočetka.
- Neprestano želim da to nije moja ideja. Da nije bila moja. Želim da je to
bila Edova ideja. Ili ničija. Da nikada nismo otputovali. - Stisnem prste. - To je
očito.
Nježno: - Ali otputovali ste.
Osjećam se shrvano.
- Organizirali ste obiteljski odmor. Nitko se ne bi trebao sramiti toga.
- U Novoj Engleskoj, zimi.
- Mnogo ljudi putuje zimi u Novu Englesku.
- To je bilo glupo.
- Bilo je pažljivo.
- Bilo je neopisivo glupo - ustrajna sam.
Dr. Fielding ne odgovara. Centralno grijanje pročisti svoje grlo, izdahne.
- Da nisam, još bismo uvijek bili zajedno. On slegne ramenima. - Možda.
- Sigurno bismo.
Osjećam teret njegova pogleda.
- Pomogla sam nekome jučer - kažem. - Jednoj ženi iz Montane. Baki. U kući
je već čitav mjesec.
Naviknuo se već na takva naprasna skretanja s teme - „sinaptičke skokove“,
kako ih zove, iako oboje znamo da ja svojevoljno mijenjam temu razgovora.
Međutim, punom parom jurim dalje, govorim mu sve o GrannyLizzie, o tome
kako sam joj otkrila svoje ime.
- Zašto ste to učinili?
- Osjetila sam da želi uspostaviti kontakt. - Nije li to ono - da, evo ga sad:
nije li to ono na što nas Forster potiče? - Uspostaviti kontakt? - Howards End -
knjiga sa službenog popisa Julyna knjižnoga kluba. - Željela sam joj pomoći.
Željela sam joj biti na raspolaganju.
- To je bio velikodušan potez - kaže on.
- Pretpostavljam da jest.
Promijeni položaj u kojem sjedi. Čini mi se da ste sve bliže razini na kojoj se
možete zbližiti s ljudima pod njihovim uvjetima, ne samo pod svojima.
- Moguće da je tako.
- To je napredak.
Punch se ušuljao u sobu i kruži mi oko nogu pogledavajući mi u krilo.
Podignem i zakvačim jednu nogu pod drugo bedro.
- Kako napreduje fizikalna terapija? - upita dr. Fielding. Skeniram rukom
svoje noge i trup, kao da u nekom kvizu predstavljam glavnu nagradu. I vi

64
možete osvojiti ovo neupotrebljivo tridesetosmogodišnje tijelo! - Izgledala sam i
bolje. - Zatim, prije no što me on uspije ispraviti, dodajem: - Znam, to nije
fitnes-program.
On me svejedno ispravi: - To nije samo fitnes-program.
- Znam da nije.
- Znači, dobro vam ide?
- Oporavila sam se. Bolje mi je. Bezizražajno me gleda.
- Doista. Kralježnica mi je u redu, rebra nisu slomljena. Prestala sam šepati.
- To sam primijetio.
- Ali treba mi malo vježbe. I sviđa mi se Bina.
- Postala vam je prijateljica.
- Na neki način - priznajem. - Prijateljica koju plaćam.
- Sad vam dolazi srijedom, zar ne?
- Najčešće.
- Dobro - odgovara on kao da je srijeda dan koji je posebno dobar za
aerobne vježbe. Nikad nije upoznao Binu. Ne mogu ih zamisliti zajedno; čini se
kao da su iz dviju različitih dimenzija.
Vrijeme je da prestanemo. Znam to i bez gledanja na sat naslonjen na
policu nad kaminom, kao što to zna i dr. Fielding - nakon toliko radnog staža
oboje gotovo u sekundu točno osjećamo kada istječe pedeset pet minuta. -
Želim da nastavite uzimati istu dozu beta-blokatora - kaže. - Tifranila uzimate
150 mg. Povećat ćemo na 250. - Namršti se. - Zbog svega o čemu smo danas
razgovarali. Trebalo bi vam pomoći s promjenama raspoloženja.
- I uz ovu dozu mi je sve zamagljeno - podsjetim ga.
- Zamagljeno?
- Ili sam smušena, pretpostavljam. Ili oboje.
- Mislite, ne vidite dobro?
- Ne, nema veze s vidom. Više je to... - razgovarali smo već o tome - zar se ne
sjeća? Ili nismo razgovarali? Zamagljeno. Smušeno. Sad bi mi doista dobro došlo
jedno piće. - Ponekad mi se javlja previše misli istovremeno. Kao da mi je u glavi
veliko raskrižje na kojem svi žele istovremeno krenuti. - Nasmijem se, pomalo
mi je neugodno.
Dr. Fielding namršti čelo, zatim uzdahne. - Pa, to nije egzaktna znanost. I
sami to znate.
- Da. Znam.
- Uzimate popriličan broj različitih lijekova. Prilagođavat ćemo količinu
jednom po jednom dok ne pronađemo pravu dozu. - Kimnem glavom. Znam što
to znači. Misli da mi je lošije. Steže me u prsima.

65
- Pokušajte uzimati 250 mg i vidite kako će vam biti. Ako bude kakvih
problema, možemo razmisliti o nečemu što bi vam pomoglo da se usredotočite.
- Neki nootropik? - Adderall. Koliko su me samo puta roditelji pitali bi li
Adderall pomogao njihovoj djeci i koliko sam ih ja puta hladno odbila - a sada
ga se sama nastojim dokopati. Plusqa change.
- Razgovarat ćemo o tome kao o mogućnosti kad bude potrebno - kaže.
Ošine olovkom po bloku za recepte, polako otkine papir na vrhu, pruži mi ga.
Papir drhti u njegovoj ruci. Je li to zbog esencijalnog tremora ili niskog šećera?
Nadam se da nije rani razvoj Parkinsonove. Nije moje da ga o tome ispitujem.
Uzmem papir.
- Hvala - kažem mu dok stoji i popravlja kravatu. - Dobro će mi doći.
On kimne glavom. - Znači, vidimo se sljedeći tjedan - okrene se prema
vratima.
- Anna? - Ponovo se okrene.
- Molim?
Ponovo kimne glavom. - Molim vas, podignite lijek.

Nakon odlaska dr. Fieldinga naručim lijek putem interneta. Dostavit će mi ga do


pet poslijepodne. Imam dovoljno vremena za čašicu. Ili možda deux.
Međutim, ne odmah. Prvo povučem miša prema zanemarenom kutu
zaslona, oklijevajući kliknem na tablicu u Excelu: lijekovi.xlsx.
U nju sam detaljno upisala sve lijekove koje uzimam, doziranje, upute... sve
sastojke mojeg farmakokoktela. Primjećujem da sam je prestala ažurirati u
kolovozu.
Dr. Fielding, kao i obično, ima pravo: uzimam popriličan broj lijekova.
Trebaju mi prsti obiju ruku kako bih ih nabrojila. I znam - lecnem se pri toj
pomisli - svjesna sam da ih ne uzimam kada i kako bih trebala, barem ne uvijek.
Ponekad uzmem dvostruku dozu, ponekad preskočim, ponekad kad sam
pijana... Dr. Fielding bi bio bijesan da zna. Trebala bih biti bolja. Ne želim
izgubiti vezu sa stvarnošću. Command-Q i izlazim iz Excela. Vrijeme za piće.

66
17.

S čašom u jednoj ruci i Nikonom u drugoj, smjestim se u kut radne sobe, između
prozora koji gledaju na jug i onih koji gledaju na zapad i promatram susjedstvo
- radim inventuru, što bi Ed rekao. Evo Rite Miller, vraća se s joge, sjajna od
znoja, s mobitelom na uhu. Pričvrstim objektiv i zumiram: smiješi se. Pitam se
razgovara li sa svojim građevincem. Ili možda s mužem. Ili možda ni s jednim.
Vrata do tih, ispred broja 214, gospođa Wasserman i njezin Henry silaze niz
stepenice. Idu širiti radost i svjetlo.
Pogledam kroz fotoaparat na zapad: dvoje pješaka šeće se ispred velike
kuće, jedno od njih upire prstom u rolete. - Dobri okviri - zamišljam da govori.
Bože dragi. Sad sam još počela izmišljati razgovore.
Oprezno, kao da ne želim da me uhvate - a to doista i ne želim - kliznem
objektivom na drugu stranu parka, prema Russellovima. Kuhinja je mračna i
prazna, rolete su napola spuštene, poput napola zatvorenih očiju; ali na katu
iznad, u dnevnoj sobi, lijepo uokvirene prozorom, vidim Jane i Ethana na
prugastom dvosjedu. Odjevena je u žućkastu vestu koja otkriva jedar prorez
dekoltea; privjesak joj visi ondje, poput planinara iznad provalije.
Okrenem leću, slika se izoštri. Govori brzo, zbog grimase joj se vide zubi,
žustro maše rukama. On sjedi pogleda spuštena u krilo, ali onaj sramežljivi
osmijeh iskrivljuje mu usne.
Russellove nisam spomenula dr. Fieldingu. Znam što će mi reći; mogu se i
sama analizirati: u toj sam nuklearnoj jedinici - koju čine majka, otac i sin
jedinac - pronašla odraz svoje vlastite. U kući do moje, vrata do vrata, živi
obitelj koju sam i sama imala, životom koji je bio moj - životom koji smatram
nepovratno nestalim, međutim, eto ga tu, preko puta parka. Pa što^Pomislim.
Možda mu i kažem; ovih dana nisam ni u što sigurna.
Srknem svoje vino, obrišem usnicu, ponovo podignem Nikon. Pogledam
kroz leću.
Ona me gleda.
Fotoaparat mi padne u krilo.
Nema greške: čak i golim okom jasno vidim njezin izravni pogled, njezine
razdvojene usne.
Podigne ruku, maše.
Želim se sakriti.

67
Bih li joj trebala uzvratiti mahanjem? Bih li trebala skrenuti pogled? Mogu
li joj onako, bez uvijanja, namignuti, kao da sam fotoaparatom ciljala prema
nečemu drugome, nečemu pored nje? Nisam te ni vidjela?
Ne.
Skočim na noge, fotoaparat se otkotrlja na pod. - Pusti ga - kažem -
definitivno to izgovorim - i odjurim iz sobe, u tamu stubišta.

Nitko me dosad nije uhvatio. Ni Rita i dr. Miller, ni Takede, ni Wassermani, ni


blebetavi Grayevi. Nisu me uhvatili ni Lordovi prije no što su se odselili, ni
Mottsi prije no što su se razveli. Ni taksiji u prolazu, ni obični prolaznici. Nije me
čak uhvatio ni poštar, kojega sam običavala fotografirati svaki dan, ispred svih
vrata. Mjesecima sam znala zuriti u te slike, iznova proživljavati te trenutke, sve
dok se više nisam mogla nositi sa svijetom izvan svojeg prozora. Još uvijek, tu i
tamo, naravno, učinim iznimku - Millerovi me zanimaju. Zapravo, zanimali su
me dok se nisu doselili Russellovi.
A taj Optekin zum bolji je od dalekozora.
Ali sada mi čitavo tijelo obuzima sram. Pomislim na sve i svašta što sam
uhvatila svojim fotoaparatom: susjede, strance, poljupce, krizne trenutke,
pogrizene nokte, izgubljeni sitniš, šetnje, posrtanja. Mali Takeda, zatvorenih
očiju, prsti mu drhte na žicama violončela.
Grayevi, s podignutim vinskim čašama u rukama dok smušeno
nazdravljaju. Gospođa Lord u svojoj dnevnoj sobi, pali svjećice na torti. Mladi
Mottsi, na samom kraju svojega braka, urlaju jedno na drugo iz suprotnih
kutova svoje valentinovski crvene dnevne sobe, između njih na podu razbijena
vaza.
Pomislim na svoj tvrdi disk, prepun ukradenih prizora. Razmišljam o Jane
Russell kako me promatra, netremice, s druge strane parka. Nisam nevidljiva.
Nisam mrtva. Živa sam, izložena, posramljena.
Razmišljam o dr. Brulowu iz filma Opsjednut - Draga moja, ne možeš
neprestano udarati glavom o stvarnost i praviti se da ona ne postoji.

Nakon tri minute vraćam se u radnu sobu. Kod Russellovih nema nikoga na
dvosjedu. Pogledam prema Ethanovoj sobi; unutra je, pogrbljen pored računala.
Pažljivo podignem fotoaparat s poda. Nije se oštetio.
Zatim se začuje zvono na ulaznim vratima.

68
18.

- Mora da umireš od dosade - izgovori ona kad joj otvorim vrata. Zatim me
zagrli. Ja se nasmijem, nervozno. - Sigurno ti je preko glave onih crno-bijelih
filmova.
Progura se pored mene unutra. Još uvijek nisam izustila ni riječ. - Donijela
sam ti nešto. - Nasmiješi se gurajući ruku duboko u ručnu torbu. - Još je hladno.
- Znojna boca rizlinga. Sline mi krenu na usta. Već odavno nisam popila bijeloga
vina.
- Oh, nisi trebala...
Ali već je krenula prema kuhinji.

Nakon desetak minuta zajedno pijuckamo vino. Jane zapali cigaretu Virginia
Slim, zatim još jednu i zrak u sobi uskoro zatetura od dima koji nam se kotrlja
iznad glava, kovitla se ispod stropnog svjetla. Moj rizling ima okus po njemu.
Primjećujem da mi to ne smeta; podsjeća me na studij, na oblačne noći u
dvorištima taverni New Havena, na muškarce s usnama poput pepela.
- Imaš mnogo merlota ovdje - kaže ona gledajući prema kuhinjskoj radnoj
površini.
- Naručujem ga na veliko - objasnim joj. - Volim ga.
- Koliko često uzimaš novu zalihu?
- Nekoliko puta godišnje - Barem jednom mjesečno.
Ona kimne glavom. - A ovako se osjećaš... koliko ono si mi rekla?- upita. -
Šest mjeseci?
- Gotovo jedanaest.
- Jedanaest mjeseci. - Usnice joj oblikuju malo „o“. - Ne znam fućkati. Ali
zamisli da sam upravo zafućkala. - Ona ugasi cigaretu u zdjelici za žitarice,
sklopi ruke, nagne se prema naprijed, kao da se moli. - Pa što radiš po čitav dan?
- Savjetujem ljude - odgovorim, velikodušno.
- Koga?
- Ljude s interneta.
- A tako.
- I učim francuski putem interneta. I igram šah - dodajem.
- Na internetu?

69
- Na internetu.
Povuče prstom po crti do koje joj je vino natočeno u čašu. - Znači internet ti
je - kaže, - svojevrstan... prozor u svijet.
- Da, kao i moj pravi prozor. - Pokažem rukom prema prostranom staklu iza
nje.
- Tvoj mali špijunski teleskop - kaže, a ja se zacrvenim. - Šalim se.
- Žao mi je zbog...
Odmahne rukom, uvuče dim cigarete. - Ma daj, šuti. - Dim joj izmigolji iz
usta. - Imaš li pravi šah?
- Znaš igrati?
- Prije sam ga igrala.
Nasloni cigaretu ukoso na zdjelu. - Da vidimo koliko si dobra.

Na pola smo prve partije kad se začuje zvono. Pet žustrih pritisaka - dostava iz
ljekarne. Jane ima čast otvoriti vrata. - Dostava lijekova! - uzvikne vraćajući se iz
hodnika. - Ima li kakve koristi od njih?-
- Ovi te dižu - uzvratim otvarajući drugu bocu. Ovaj put merlot.
- E, sad je ovo pravi tulum.
Razgovaramo dok pijemo i igramo šah. Obje smo majke jednog djeteta, kao
što znam; obje smo jedriličarke, što sam također znala. Ona više voli jedriti
sama, a ja u dvoje - točnije, voljela sam.
Pričam joj o svojem medenom mjesecu s Edom: kako smo zakupili Alerion,
desetmetarsku jedrilicu i njome oplovili grčke otoke, skakućući između
Santorinija i Delosa, Naxosa i Mikonosa. - Nas dvoje sami - prisjećam se, - jurimo
na valovima Egejskog mora.
- Zvuči kao u Opasnom moru - kaže Jane.
Gucnem malo vina. - Mislim da u tom filmu plove Tihim oceanom.
- Pa, osim toga, sve je kao u Opasnom moru.
- Osim toga, oni su odlučili jedriti kako bi se oporavili od neke grozne
nesreće.
- Dobro, u redu.
- I zatim spašavaju psihopata koji ih pokuša ubiti.
- Hoćeš li me pustiti da kažem što želim ili ne?
Dok se ona mršti gledajući šahovsku ploču, kopam po hladnjaku u potrazi
za čokoladom Toblerone; nožem je neravnomjerno razrežem na komade.
Sjedimo za stolom, žvačući. Slatkiši za večeru. Baš kao Olivia.
Kasnije:

70
- Dolazi li ti puno ljudi u posjet? - miluje svojega lovca, povlači ga preko
ploče.
Odmahnem glavom, strusim još malo vina. - Nitko. Samo ti i tvoj sin.
- Zašto? Zašto ne?
- Ne znam. Roditelji su mi umrli, a previše sam bila posvećena poslu da bih
imala mnogo prijatelja.
- Nemaš nikoga s posla?
Pomislim na Wesleyja. - Dvoje nas je vodilo privatnu ordinaciju - kažem. -
To znači da on sad ima dvostruki teret koji ga zaokuplja.
Ona me pogleda. - To je tako tužno.
- Itekako tužno.
- Imaš li ti uopće telefon?
Pokažem prstom prema fiksnom telefonu koji se pritajio u kutu na radnoj
površini u kuhinji i potapšam se po džepu. - Imam stari, prastari iPhone, ali još
radi. U slučaju da me nazove psihijatar. Ili tko drugi. Moj stanar.
- Onaj tvoj zgodni stanar.
- Da, moj zgodni stanar. - Otpijem gutljaj, pojedem joj kraljicu.
- Koji hladan potez. - Kvrcne prstom komadić pepela sa stola i grohotom se
nasmije.

Nakon druge partije zamoli me da joj pokažem ostatak kuće. Na trenutak se


predomišljam; posljednja osoba koja ju je proučila od krova do podruma bio je
David, a prije toga... doista se ne sjećam. Bina nikada nije bila iznad prvog kata;
dr. Fielding zalazi samo u knjižnicu. I sama je pomisao na to intimna, kao da ću
novog ljubavnika primiti za ruku.
Ali pristanem i pratim je od sobe do sobe, kat po kat. Crvena soba: -
Osjećam kao da sam zarobljena u arteriji. - Knjižnica: - Koliko knjiga! Jesi li ih
sve pročitala? - Odmahnem glavom. - Jesi li pročitala bilo koju? - Zahihoćem.
Olivijina soba: - Možda je malo mala? Premala. Treba joj soba u kojoj može
rasti, poput Ethanove. Međutim, kad uđemo u moju radnu sobu: - Ohoho, aaaaa
- kaže Jane. - Cura može puno stvari napraviti u ovakvom prostoru.
- Pa, ja ovdje uglavnom igram šah i razgovaram s ostalim 'zarobljenicima'.
Ako se to može nazvati nekakvim poslom.
- Gle.- Ona odloži čašu na prozorsku dasku, ruke uvuče u stražnje džepove.
Nagne se prema prozoru. - Eno kuće - kaže promatrajući netremice svoj dom,
spustila je glas, govori gotovo promuklo.
Dosad je bila tako razigrana, tako vesela, da me njezina iznenadna
ozbiljnost potpuno uzdrmala, kao kad gramofonska igla sklizne s vinilne ploče. -
Eno kuće - potvrdim joj.

71
- Lijepa je, zar ne? Baš je lijepa.
- Jest.
Još minutu zuri kroz prozor. Zatim se vratimo u kuhinju.

***

JOŠ KASNIJE:
- Upotrebljavaš li ovo? - upita Jane istražujući dnevnu sobu dok ja
razmišljam o svojem sljedećem koraku. Sunce brzo zalazi; u svojoj žutoj vesti,
obasjana slabim svjetlom, izgleda kao prikaza, lebdi kroz kuću.
Pokazuje prema kišobranu koji se poput pijanca naslonio na udaljeni zid.
- Više no što misliš - odgovaram. Zavalim se u naslonjač i opišem joj
terapiju dr. Fieldinga koju provodimo u vrtu iza kuće, nesiguran izlazak kroz
vrata i niza stepenice, najlonski balon koji me štiti od potpune propasti; bistrinu
svježeg zraka, strujanje vjetra. - Zanimljivo - kaže Jane.
- Mislim da se to kaže 'smiješno'.
- Ali pomaže ti?- upita me. Slegnem ramenima. - Na neki način.
- Pa - uzvrati ona, tapšući držak kišobrana kao da je glava psa, - eto vidiš.

- Hej, kad ti je rođendan?


- Kupit ćeš mi nešto?
- Opa, polako.
- Zapravo, uskoro - kažem.
- I meni isto.
- 11. studenoga.
Ona blene. - I meni isto.
- Šališ se.
- Ne šalim se. Jedanaesti jedanaestoga. Podignem čašu. - Za jedanaesti
jedanaestoga. Nazdravljamo.

- Imaš papir i olovku?


Dohvatim ih iz ladice i položim na stol ispred nje. - Samo mirno sjedi - kaže
mi Jane.
- Budi lijepa. - Zatreperim trepavicama.
Ona zamahne kemijskom preko papira, povlači kratke, oštre poteze.
Promatram kako crtež poprima crte mojega lica: dubok pogled, nježne
jagodične kosti, duguljasta čeljust. - Ne zaboravi nacrtati moj nepravilni zagriz -
podsjećam je, međutim ona me ušutkava.

72
Skicira tri minute tijekom kojih dva puta podigne čašu prema usnama. -
Voila - kaže okrenuvši papir prema meni.
Proučavam crtež. Sličnost je zapanjujuća. - E to je fora trik.
- Zar ne?
- Znaš nacrtati i druge?
- Misliš, druge ljude osim tebe? Nećeš vjerovati, ali znam.
- Ma ne, mislim... životinje, znaš već, ili mrtvu prirodu.
- Nisam sigurna. Uglavnom me zanimaju ljudi. Kao i tebe. - U kutu crteža
nažvrlja kićeni potpis. - Ta-daa. Evo ga, originalni rad Jane Russell.
Tutnem crtež u kuhinjsku ladicu, u onu u kojoj držim dobre stolnjake. U
nekoj drugoj vjerojatno bi se zamrljao.

- Pogledaj ti to. - Razbacane su po stolu poput dragog kamenja.


- Čemu ova služi?
- Koja?
- Ružičasta. Oktogonska. Ne šestokutna.
- Misliš u obliku heksagona.
- Što god.
- To je Inderal. Beta-blokator.
Ona zaškilji. - Pa to je za srčane udare.
- I za napadaje panike. Usporava broj otkucaja.
- A za što je ova ovdje? Ova mala ovalna?
- To je Aripiprazol. Obični antipsihotik.
- To zvuči ozbiljno.
- Tako zvuči i ozbiljno je, u nekim slučajevima. Kod mene je to samo
dodatak. Pomaže mi da ostanem pribrana. Deblja me.
Ona kimne glavom. - A ona?
- Impramin. Tofranil. Protiv depresije. Također uzrokuje noćno mokrenje.
- Mokriš u krevet?
- Možda ću večeras. - Otpijem gutljaj vina.
- A ova tu?
- Temazepam. Tableta za spavanje. To ću popiti kasnije. Kimne glavom. -
Smiješ li išta od ovoga uzimati s alkoholom? Progutam ih. - Ne.
Tek kad osjetim tablete kako mi klize jednjakom, sjetim se da sam ih ujutro
već popila.

73
***

Jane zabaci glavu unatrag. Iz usta joj, kao iz fontane, izađe mlaz dima. -
Molim te, nemoj reći da je ovo šah-mat. - Zahihoće. - Ego mi ne može podnijeti
tri poraza zaredom. Uzmi u obzir da godinama nisam igrala.
- Vidi se - kažem joj. Zabrekće, nasmije se razotkrivajući riznicu srebrnih
plombi.
Proučavam svoje zarobljenike: obje kule, oba lovca, kolona pješaka. Jane mi
je oduzela jednog jedinog pješaka i usamljenog konja. Ona primijeti da ga
promatram, sruši ga na stranu. Ranjeni konj - izusti. - Zovite veterinara.
- Obožavam konje - kažem joj.
- Vidi ovo. Čudotvorno izlječenje. - Uspravi konja i miluje mu mramornu
grivu.
Nasmijem se, iskapim ostatak crnog vina iz čaše. Ona mi lagano dolije još.
Promatram je. - Jako mi se, također, sviđaju i tvoje naušnice.
Prstima dodirne jednu, pa drugu - mala niska bisera na svakom uhu. - Dar
od jednog bivšeg dečka - kaže mi.
- Smeta li Alistairu to što ih nosiš?
Razmisli malo o odgovoru, zatim se nasmije. - Sumnjam da Alistair uopće
zna. - Zavrti kotačić svojega upaljača i priljubi plamen na vrh cigarete.
- Zna da ih nosiš ili tko ti ih je poklonio?
Jane uvuče dim, ispuhne ga ustranu. - Bilo što. Oboje. Ponekad zna biti
težak. - Lupne cigaretom o rub zdjele. - Nemoj me krivo shvatiti - on je dobar
čovjek i dobar otac. Ali voli imati sve pod kontrolom.
- Zašto?
- Dr. Fox, analizirate li vi to mene? - upita. Glas joj je veseo, ali oči su joj
hladne.
- Ako nekoga analiziram, onda je to tvoj muž.
Ponovo uvuče dim, namršti se. - Oduvijek je takav. Nema baš povjerenja.
Barem ne u mene.
- A zašto je to tako?
- Ah, prije sam bila divlja - odgovori mi. - Ra-zuz-da-na. To je prava riječ.
Tako to on - Alistair zove. Loše društvo, loše odluke.
- Sve dok nisi upoznala Alistaira?
- Čak i onda. Trebalo mi je malo duže da se sredim. - Nije moglo tako dugo
trajati, pomislim - sudeći po izgledu, mora da je rodila u ranim dvadesetima.
Sada ona odmahuje glavom. - Jedno vrijeme sam bila s nekim drugim.
- S kim?

74
Naceri se. - Bila je prava riječ. Nije vrijedno spomena. Svi mi ponekad
griješimo.
Na to ne kažem ništa.
- U svakom slučaju, to je gotovo. Ali moj obiteljski život još je uvijek pun... -
Prstima prebire po zraku. - ... izazova. To bi bila prava riječ.
- Le mot juste.
- Stvarno ti se isplate satovi francuskog. - Zaškripi zubima stisnuvši ih, a
cigareta joj se uspravi u ustima.
Ne odustajem. - Zbog čega ti je obiteljski život pun izazova?
Ona ispuhne dim. Savršeni kolut dima zakotrlja se zrakom.
- Ponovi to još jednom - kažem joj, gotovo protiv svoje volje. Ona ponovi.
Shvatim da sam pijana.
- Znaš - nakašlje se, - nije riječ o samo jednoj stvari. Zamršeno je. Alistair je
komplicirana osoba. Obitelj je komplicirana stvar.
- Ali Ethan je dobro dijete. I to ti kažem kao netko tko zna prepoznati dobro
dijete kada ga vidi - dodajem.
Gleda me u oči. - Drago mi je što tako misliš. I ja to mislim. - Ponovo tupka
cigaretom po rubu zdjele. - Sigurno ti nedostaje tvoja obitelj.
- Da. Užasno. Ali čujemo se svakodnevno.
Ona kimne glavom. Oči joj se lagano napune suzama; sigurno je i ona
pijana.
- Ali to nije isto kao da su ovdje, zar ne?
- Ne. Naravno da nije.
Ponovo kimne glavom. - Tako znači. Anna. Primjećuješ da te nisam pitala
zašto si postala ovakva.
- Predebela? - izustim. - Prerano sijeda?- stvarno sam se naroljala. Ona
otpije gutljaj vina. - Zašto si agorafob.
- Pa... - kad se već povjeravamo jedna drugoj, onda ću reći: - Od traume. Kao
i svi ostali. - Uzvrpoljim se. - Zbog toga sam postala depresivna. Jako depresivna.
Nije nešto čega se volim prisjećati.
- Ona odmahuje glavom. - Ne, ne, razumijem... nije moja stvar.
Pretpostavljam da ne možeš pozvati ljude k sebi na tulum. Samo mislim da ti
trebamo naći nekoliko hobija. Osim šaha i tvojih crno-bijelih filmova.
- I špijuniranja.
- I špijuniranja.
Razmislim na trenutak o tome. - Prije sam fotografirala.
- Čini se kao da to i dalje radiš.
Blesavo se nasmiješim na to. - Imaš pravo. Ali mislila sam na fotografiranje
vani. Uživala sam u tome.
75
- Nešto kao ona knjiga Ljudi New Yorka 66?

- Više kao fotografije prirode.


- U New Yorku?
- U Novoj Engleskoj. Običavali smo ponekad odlaziti onamo. - Jane se
okrene prema prozoru. - Pogledaj ovo - izusti upirući prstom prema zapadu, ja
se okrenem: mekani zalazak Sunca, talog sumraka, zgrade kao da su izrezane iz
papira, iza njih sjaji Sunce. Nedaleko jedna ptica kruži po nebu. - I to je priroda,
zar ne?
- Tehnički da. Djelomično. Ali mislim da...
- Svijet je predivno mjesto - ustrajno će ona, a sada još i dodatno ozbiljna;
netremice me gleda, glas joj je ravnomjeran. Pogledi nam se susretnu, zaustave
na trenutak. - Nemoj to zaboraviti. - Zavali se u naslonjač, ugasi cigaretu u
praznoj zdjeli. - I nemoj ga propustiti. - Izvučem mobitel iz džepa, naciljam,
okinem fotografiju. Pogledam Jane.
- To je prava cura - zareži.

6
Humans of New York

76
19.

Ispratim je u hodnik nešto malo nakon šest. - Moram obaviti neke važne stvari -
obavijesti me.
- I ja, - odgovorim.
Dva i pol sata. Kada sam posljednji put razgovarala s nekim, bilo kim, dva i
pol sata? Pokušavam se sjetiti, bacam udicu dokle god seže, mjesecima,
godišnjim dobima unatrag. Ništa. Ni s kim. Još od prvog susreta s dr.
Fieldingom, davno, usred zime - a tada još nisam mogla niti dugo govoriti,
dušnik mi je još uvijek bio oštećen.
Ponovo se osjećam mladom, gotovo nepromišljenom. Može biti od vina,
međutim sumnjam da jest. Dragi dnevnice, danas sam stekla novu prijateljicu.

Kasnije te večeri, dok kunjam gledajući Rebeccu, začuje se zvono. Izvučem se


ispod pokrivača, odvučem se do vrata. - Zašto ne odeš? - podrugljivo će Judith
Anderson iza mene. - Zašto ne odeš iz Manderleyja?
Pogledam na monitor parlafona. Vidim visokog muškarca širokih ramena i
uskih bokova, s visokim zaliscima. Treba mi trenutak da se sjetim - navikla sam
ga gledati u boji - međutim ubrzo prepoznajem Alistaira Russella.
- A što ti sad hoćeš? - izgovorim ili pomislim da sam izgovorila. Definitivno
sam još uvijek pijana. Nije mi bila najpametnija ideja popiti one tablete.
Pritisnem dugme. Brava zaklopoće, vrata zaškripe; čekam da se zatvore.
Kad otvorim vrata u hodniku, on tamo već stoji, blijed i blistav u mraku.
Smiješi se. Čvrsti zubi izlaze iz snažnih desni. Bistar pogled, iz kutova očiju šire
se bore prema sljepoočnicama.
- Alistair Russell - kaže. - Mi smo na broju dvjesto sedam, s one strane
parka.
- Uđi. - Pružim mu ruku. - Ja sam Anna Fox. Protrese mi ruku, ostane na
mjestu.
- Doista ne želim smetati... žao mi je što te uznemiravam usred onoga što
radiš. Imaš filmsku večer?
Kimnem potvrdno.
Ponovo se nasmiješi, svijetao poput božičnog izloga. - Samo me zanima je li
te netko posjetio večeras.

77
Namrštim se. Prije no što uspijem odgovoriti, iza mene se začuje eksplozija
- to je ona scena u kojoj se nasukao brod. - Nasukan brod! - viče čovjek s obale. -
Svi u zaljev! - Zavlada metež.
Vratim se na kauč, zaustavim film. Kada ga ponovo pogledam Alistair je več
zakoračio u sobu. Okupan svjetlom, dok mu sjene padaju na upale obraze,
izgleda poput mrtvaca. Iza njega zijevaju vrata na zidu, poput kakvih mračnih
usta.
- Možeš li, molim te, zatvoriti vrata? - On to i učini. - Hvala - izustim, a riječ
mi sklizne s jezika: mumljam.
- Jesam li došao u nezgodnom trenutku?
- Ne, u redu je. Mogu li te ponuditi pičem?
- Ne, hvala, ne treba.
- Mislila sam čašom vode - objasnim.
On pristojno odmahne glavom. - Je li ti tko bio u posjetu večeras? -
ponavlja.
Pa, Jane me upozorila. Ne izgleda kao netko tko voli sve imati pod
kontrolom, sa svojim znatiželjnim očima i tankim usnama, više odaje dojam
kakvog veselog jesensko-lavovskog tipa, s prosijedom bradom i kosom koja se
velikom brzinom povlači. Zamišljam kako se Ed i on druže, momčine, veselo
muški nazdravljaju, ispijaju viski i izmjenjuju ratne priče. Ali izgled može, i tako
dalje.
To uopče nije njegova stvar. Međutim, ne želim izgledati kao da se branim. -
Sama sam čitavu večer - odgovorim mu. - Usred sam filmskog maratona.
- Što je to?
- Rebecca. Jedan od mojih omiljenih filmova. Jesi li...
Tada primijetim da gleda pored mene, tamno mu se čelo naboralo.
Okrenem se.
Šah.
Čaše sam uredno složila u perilicu posuđa, zdjelu oprala u sudoperu, ali
šahovska ploča još je uvijek tu, puna živih i mrtvih figura, Janein pobijeđeni
kralj otkotrljao se uz rub ploče.
Okrenem se prema Alistairu.
- Ah, to. Moj stanar voli igrati šah - objasnim mu. Onako usput.
Pogleda me, zaškilji. Ne znam što misli. Obično mi to ne predstavlja
problem, ne nakon šesnaest godina provedenih u tuđim glavama; možda sam
ispala iz štosa. Ili je to od piča. I lijekova.
- Igraš li ti?
Na trenutak ne odgovara. - Nisam več dugo - odgovori. - Ovdje živite samo
ti i tvoj stanar?

78
- Ne, ja... zapravo da. Suprug i ja smo rastavljeni. Naša je kči s njim.
- Što se može. - Još jednom baci završni pogled prema šahovskoj ploči,
zatim televizoru; nakon toga krene prema vratima. - Hvala ti na vremenu.
Oprosti na smetnji.
- Nema na čemu - odgovorim mu dok izlazi u hodnik. - I zahvali, molim te,
svojoj supruzi na sviječi.
On se okrene, pogleda me.
- Ethan mi ju je donio.
- Kada je to bilo?- upita.
- Prije nekoliko dana. U nedjelju. - Čekaj... koji je danas dan? - Ili u subotu. -
Živcira me; što ga briga kad se to dogodilo? - Je li to važno?
Zašuti na trenutak, usana malo otvorenih. Zatim se sasvim odsutno
nasmiješi i bez riječi izađe iz kuče.

Prije no što se pospremim u krevet, gledam kroz prozor prema broju 207. Vidim
ih ondje, čitavu obitelj Russell okupljenu u dnevnoj sobi: Jane i Ethan sjede na
kauču, Alistair je u naslonjaču preko puta njih, nešto žustro govori. Dobar čovjek
i dobar otac.
Tko zna što se u obiteljima zapravo događa? Naučila sam to na studiju. - S
pacijentom možeš provesti čitave godine i on te uvijek može iznenaditi - rekao
mi je Wesley nakon što smo se prvi put rukovali. Prsti su mu bili žuti od
nikotina.
- Kako to misliš? - upitala sam ga.
Sjeo je za radni stol, kosu rukama povukao prema natrag. - Možeš saznati
nečije tajne, strahove i želje, međutim zapamti da sve to postoji zajedno uz
tajne, strahove i želje drugih, ljudi s kojima dijele životni prostor. Čula si onu
rečenicu o tome da su sve sretne obitelji jednake?
- Rat i mir - odgovorila sam.
- Ana Karenjina, ali nije u tome stvar. Poanta je u tome da to nije istina. Niti
jedna obitelj, sretna ili nesretna, nije nalik nijednoj drugoj. Tolstoj je malo
kenjao. Zapamti to.
Sjetila sam se toga sad, dok palcem nježno okrećem plastični prsten za
izoštravanje, uokvirujem sliku. Obiteljski portret.
Ali zatim odložim kameru.

79
SRIJEDA
3. studenoga

80
20.

Probudim se s Wesleyjem u mislima.


S Wesleyjem i teško zarađenim mamurlukom. Probijem se dolje u radnu
sobu, kao da se krećem kroz maglu, zatim otrčim u kupaonicu i povratim.
Božansko otkrivenje.
Već sam prije otkrila da povraćam jako pažljivo. Ed kaže da bih to mogla
profesionalno raditi. U jednom mlazu nestaje sav nered; isperem usta,
potapšam se po obrazima kako bi mi se vratila boja, vratim se u radnu sobu.
S druge strane parka prozori Russellovih su prazni, sobe mračne. Buljim u
kuću; kuća bulji u mene. Osjetim da mi nedostaju.
Pogledam na jug, na ulicu kojom se vuče oronuli taksi, za njim ide žena sa
šalicom za kavu u ruci, vodi psa na uzici. Pogledam sat na mobitelu: 10.28. Zašto
sam ustala tako rano?
Ah, znam: zaboravila sam popiti Temazepam. Prevrnula sam se prije no što
sam se sjetila. Od njega padnem u nesvijest, povuče me na dno kao kamen.
Sada mi se roje misli o prošloj noći, stroboskopski blještavo, poput vrtuljka
u filmu Nepoznati iz Nord expressa. Je li se to doista dogodilo? Da: otvorile smo
bocu Janeina vina; pričale smo o brodovima; požderale smo čokoladu;
fotografirala sam je; razgovarale smo o obiteljima; posložila sam tablete po
stolu; još smo pile. Ne nužno tim redom.
Tri boce vina - ili četiri? Čak i da je bilo toliko, mogu popiti više, znala sam
popiti i više. - To je zbog tableta - kažem, na isti način na koji bi detektiv
uzviknuo - Heureka! - zbog mojeg doziranja. Jučer sam ih uzela dva puta, sjećam
se.
Sigurno je od tableta. - Kladim se da ćeš se od ovog prevrnuti - zahihotala
se Jane kad sam ih uzela šaku, progutavši ih s gutljajem vina.
U glavi mi je potres, ruke mi se tresu. U dnu ladice radnoga stola pronađem
sakrivenu putnu zalihu tableta Advila, ubacim tri kapsule u usta.
Rok trajanja istekao je prije devet mjeseci. U tom razdoblju neka su djeca
začeta i rođena, pomislim. Čitavi su životi stvoreni.
Progutam i četvrtu, za svaki slučaj.
I onda... što je bilo onda? Znam: došao je Alistair, postavljao pitanja o svojoj
ženi.

81
Nešto se događa ispred prozora. Podižem pogled. To je dr. Miller, odlazi na
posao. - Vidimo se u tri i petnaest - kažem mu. - Nemoj kasniti.
Nemoj kasniti - bilo je to Wesleyjevo zlatno pravilo. - Nekim ljudima ovo je
najvažnijih pedeset minuta u tjednu - znao bi me podsjetiti. - I zato, za ime Boga,
na sve drugo možeš paziti ili ne, ali nemoj kasniti.
Briljantni Wesley. Tri mjeseca nisam mu se javila. Zgrabim miša i odem na
Google. Kursor bljeska u tražilici poput pulsa.
Koliko vidim, još uvijek zauzima naslijeđeno dodatno mjesto; još uvijek
objavljuje članke u Timesu i raznim stručnim časopisima. Još uvijek, naravno,
vodi privatnu ordinaciju, iako je, koliko se sjećam, preko ljeta ured preselio u
Yorkville. Kažem „ured“, ali zapravo je riječ o Wesleyju i njegovoj recepcionarki
Phoebe i njezinu čitaču kreditnih kartica marke Square. I onom njegovu
naslonjaču Eames. On obožava taj naslonjač.
Uglavnom je to jedino što voli. Wesley se nikada nije ženio; njegova karijera
kao predavača mu je prava ljubav, pacijenti su mu poput djece. - Samo nemoj
sažalijevati jadnog dr. Brilla, Fox - upozoravao me. Sve mi je to savršeno u
sjećanju: Central Park, labudovi sa svojim vratovima poput upitnika, točno u
podne pod čipkastom sjenom brijestova. Trenutak prije upitao me hoću li mu se
u poslu pridružiti kao mlađi partner. - Život mi je preispunjen - rekao mi je. -
Zato trebam tebe ili nekoga poput tebe. Zajedno ćemo pomoći većem broju
djece.
Kao i uvijek, imao je pravo.
Kliknem na Google slike. Rezultat pretraživanja oskudna je galerija
fotografija, od kojih nijedna nije novija, ni na jednoj ne izgleda osobito dobro. -
Nisam fotogeničan - primijetio je jednom naglas, ne žaleći se, dok mu se
magličasta aureola od dima valjala iznad glave, a nokti na rukama bili su mu
istrošeni i ispucali.
- Definitivno nisi - složila sam se.
Podignuo je jednu čekinjastu obrvu. - Točno ili netočno: Ovako si grozna i
prema suprugu.
- To nije nužno istina.
Otfrknuo je nosom. - Ne može nešto biti nužno istinito - reče.
- Ili je istina ili nije. Ili postoji ili ne postoji.
- Imaš poprilično pravo - odgovorila sam.

82
21.

- Pogodi tko je - kaže Ed.


Promijenim položaj u kojem sjedim. - To je moja fora.
- Zvučiš katastrofa, štemerice.
- Tako se i osjećam.
- Loše ti je?
- Bilo mi je - odgovorim. Ne bih mu trebala reći što je bilo sinoć, znam, ali
preslaba sam. Želim biti iskrena prema Edu. On to zaslužuje.
Nije mu drago. - Znaš da to ne smiješ, Anna. Ne dok si na lijekovima.
- Znam. - Već sam požalila što sam išta spomenula.
- Najozbiljnije ti govorim.
- Znam, kažem ti.
Nastavlja nešto mekšim glasom: - U posljednje vrijeme imaš dosta posjeta -
kaže. - To je puno podražaja. - Možda ti ljudi preko puta parka...
- Russellovi.
- ...možda bi te trebali malo ostaviti na miru.
- Dok god se ne onesvješćujem pred kućom, sigurna sam da hoće.
- Ti nisi njihova briga. - A ni oni nisu tvoja, kladim se da to misli.
- Što na to kaže dr. Fielding? - nastavlja.
Počela sam sumnjati da me to pita kad god ne zna što bi rekao. - Više ga
zanima moj odnos s tobom.
- Zašto sa mnom?
- S vama oboma.
- Ah, to.
- Ede, nedostaješ mi.
Nisam to namjeravala reći - nisam čak ni osvijestila da sam to pomislila.
Nepročišćena podsvjesna pomisao. - Oprosti - to samo moja podsvijest
progovara - objasnim mu.
Na trenutak ostaje bez teksta.
Konačno: - E pa, sada Ed progovara - odgovori.
I to mi također nedostaje - njegove blesave igre riječima. Znao me
nagovarati da stavim - Anna - u riječ - psiho-anna-litičarka. - To je grozno -

83
odvratila bih mu suprotstavljajući se. - Priznaj da ti se sviđa - odgovorio bi, i
imao bi pravo.
Ponovo šuti.
Zatim:
- Što ti nedostaje vezano uz mene?
Nisam to očekivala. - Nedostaje mi... - započnem nadajući se da će se
rečenica nastaviti sama od sebe.
I provali iz mene poput bujice, voda koja nadire iz odvoda, probija branu. -
Nedostaje mi tvoj način kuglanja - kažem, zato što mi ta idiotska rečenica prva
klizne s jezika. - Nedostaje mi kako nikad pravilno ne zavežeš čvor pašnjak.
Nedostaje mi tvoja koža iritirana brijanjem. Nedostaju mi tvoje obrve.
Dok govorim, uspinjem se uza stepenište, preko odmorišta, ulazim u
spavaću sobu. - Nedostaju mi tvoje cipele. Nedostaje mi da me ujutro pitaš hoću
li ti skuhati kavu. Nedostaje mi ona situacija kad si stavio moju maskaru i svi su
to primijetili. Nedostaje mi onaj put kad si me doista pitao da ti nešto sašijem.
Nedostaje mi tvoje pristojno ophođenje s konobarima.
Ležim u krevetu, u našem krevetu. - Nedostaje mi kako pečeš jaja. -
Kajgana, čak i ona na oko. - Nedostaju mi tvoje priče za laku noć. - Junakinje su u
njima odbijale prinčeve odlučujući se umjesto njih za doktorate. - Nedostaje mi
kad oponašaš Nicholasa Cagea. - Imitacija je postala prodornija nakon Čovjeka
od pruća. - Nedostaje mi ono kad si dugo mislio da se riječ 'zavesti' naglašava
zavesti.
- Zavodljiva riječca. Zavela me.
Nasmijem se do suza i shvatim da plačem. - Nedostaju mi tvoje glupe, glupe
šale. Nedostaje mi kako uvijek otkineš komadić čokolade prije no što ga pojedeš
umjesto da jednostavno zagrizeš jebenu čokoladu.
- Pazi na proste riječi.
- Oprosti.
- Osim toga, tako ima bolji okus.
- Nedostaje mi tvoje srce. Stanka.
- Jako mi nedostaješ. Još jedna stanka.
- Jako te volim. - Jedva dolazim do daha. - Vas oboje.
Ovdje se ne pojavljuje nikakav obrazac, barem ga ja ne primjećujem - a
obučena sam da ih razabirem. Jednostavno mi nedostaje. Nedostaje mi, volim
ga. Volim ih oboje.
Zavlada tišina, dugačka i gusta. Dišem.
- Ali, Anna - nježno mi se obrati, - ako... Nešto se začuje u prizemlju.
Tihi zvuk, jedva čujno kotrljanje. Možda je to samo zvuk kuće zbog
slijeganja tla.

84
- Pričekaj malo - kažem Edu.
Zatim jasno začujem suh kašalj, nakašljavanje. Netko je u kuhinji.
- Moram prekinuti - kažem Edu.
- Što se...
Ali već sam na vratima, mobitel stišćem u ruci; prsti mi prelaze preko
zaslona - 911 - a palac mi lebdi iznad tipke za poziv. Sjećam se kad sam ih
posljednji put zvala. Zapravo, zvala sam više puta, ili sam pokušala zvati. Netko
će mi se javiti ovaj put.
Spuštam se niza stepenice, rukom klizim po ogradi, stepenice pod mojim
nogama nevidljive su u mraku.
Skrenem iza ugla, a svjetlo zakrivuda prema stubištu. Ušuljam se u kuhinju.
Mobitel mi drhti u ruci.
Pored perilice posuđa stoji muškarac, okrenut prema meni širokim leđima.
Okreće se. Ja pritišćem tipku za poziv.

85
22.

- Bok - kaže David.


O, jebemti. Izdahnem, brzo prekinem poziv. Gurnem mobitel natrag u džep.
- Oprosti - dodaje. - Pozvonio sam prije pola sata, ali pretpostavljam da si
spavala.
- Sigurno sam bila pod tušem - odgovorim.
Ne reagira na to. Vjerojatno mu je neugodno zbog mene; kosa mi uopće nije
mokra. - Ušao sam zato kroz podrum. Nadam se da je to u redu.
- Naravno da je u redu - kažem mu. - Dobrodošao si u bilo koje vrijeme. -
Odšećem do sudopera, natočim čašu vode. Živci su mi na rubu. - Što si me
trebao?
- Tražim onaj tvoj X-Acto.
- X-Acto?
- Skalpel X-Acto.
- Slično onome za otvaranje kutija.
- Baš to.
- Eks-akt-no to - kažem. Što mi se to događa?
- Tražio sam ispod sudopera - nastavlja on, nasreću, - i u onoj ladici pored
telefona. Usput, telefon ti uopće nije uključen. Mislim da ne radi.
Ne sjećam se kad sam posljednji put ikoga zvala s fiksne linije. - Sigurna
sam da ne radi.
- Možda bi to trebalo popraviti. Nema potrebe, pomislim.
Zaputim se natrag prema stepenicama. - Imam skalpel gore u ostavi -
kažem, ali on je već krenuo za mnom.
Na zavoju stepeništa okrenem se i otvorim vrata ostave. Unutra je mrkli
mrak. Povučem konopčić pored žarulje. Ostava je duboka, uska prostorija nalik
tavanu, u dnu su sklopljene ležaljke za plažu, limenke boje poput tegli za cvijeće
na podu - i, začudo, starinska tapeta, motivi pastirica i plemića, pokoji dječarac.
Potpuno netaknuta, Edova kutija za alat stoji na polici. - Nisam baš spretan -
znao je reći. - S ovakvim tijelom, ne moram ni biti.
Otvorim poklopac, tražim po njoj.
- Eto ga. - David pokaže prstom srebrne plastične korice, oštrica viri sjedne
strane. Primim ga u ruku. - Oprezno.

86
- Neću te porezati. - Dodajem mu ga nježno, oštricom okrenutom prema
sebi.
- Ja ne želim tebe porezati - odgovori.
U meni zaiskri plamičak zadovoljstva, poput iskrice koja pali vatru. - Što će
ti to zapravo? - Ponovo povučem konopac i u prostoriji opet nastupi noć. David
se ne pomiče.
Padne mi na pamet pomisao, dok stojimo tako u mraku, ja u kućnoj haljini,
a David s oštricom u ruci, da mu nikada nisam bila bliže. Mogao bi me poljubiti.
Mogao bi me ubiti.
- Susjed me zamolio da mu nešto napravim. Otvorim par kutija i
rasporedim stvari.
- Koji susjed?
- Onaj preko puta parka. Russell. - Izađe iz ostave, krene prema
stepenicama.
- Kako si mu ti pao na pamet? - Upitam slijedeći ga.
- Podijelio sam neke letke. Vidio je jedan od njih u kafiću ili negdje. Okrene
se prema meni i upita: - Poznaješ ga?
- Ne - odgovorim. - Jučer je svratio, ništa više od toga.
Ponovo smo u kuhinji. - Ima neke kutije koje treba raspakirati i namještaj
koji treba razmjestiti u podrumu. Vratit ću se poslijepodne.
- Mislim da nisu kod kuće.
On zaškilji gledajući me. - Otkud znaš.
Zato što im špijuniram kuću. - Ne izgleda kao da je netko kod kuće.
Pokažem mu prema broju 207 kroz kuhinjski prozor i baš u tom trenu na
prozoru njihove dnevne sobe upali se svjetlo. Alistair stoji u sobi, s telefonom
pritisnutim između obraza i ramena, kose raščupane kao da je upravo ustao iz
kreveta.
- To je taj tip - kaže David zaputivši se prema ulaznim vratima.
- Svratit ću kasnije. Hvala za skalpel.

87
23.

Planiram opet nazvati Eda. - Pogodi tko je - reći ću mu; sad je na mene red -
međutim začujem kucanje na vratima u hodniku trenutak nakon što je David
izašao. Krenem pogledati što treba.
Žena stoji s druge strane vrata, velikih očiju i podatna: Bina. Bacim pogled
na mobitel - točno je podne. Eks-akt-no. Bože.
- David me pustio unutra - objasni mi. - Svaki put kad ga vidim, izgleda sve
bolje i bolje. Dokle će tako?
- Možda bi trebala poduzeti nešto u vezi s tim - kažem joj.
- Možda bi ti trebala začepiti i spremiti se za vježbanje. Idi se presvući u
normalnu odjeću.
To i učinim, i nakon što razmotam svoju prostirku, počinjemo, baš tamo, na
podu dnevne sobe. Prošlo je gotovo deset mjeseci otkad smo se Bina i ja
upoznale - gotovo deset mjeseci otkako sam izišla iz bolnice, povrijeđene
kralježnice, oštećena grla - i u tom razdoblju svidjele smo se jedna drugoj.
Možda smo čak postale i prijateljice, kako bi to rekao dr. Fielding.
- Danas je toplo vani. - Polaže mi uteg na udubinu na leđima; lakti mi se
zaklimaju. - Trebala bi otvoriti prozor.
- Nema šanse - zagunđam.
- Propuštaš lijepo vrijeme.
- Propuštam ja dosta toga.
Nakon sat vremena, s majicom potpuno zalijepljenom za kožu, ona me
povlači u stojeći položaj. - Hoćeš da probamo onaj trik s kišobranom? - upita
me.
Odmahnem glavom. Kosa mi je zalijepljena za vrat. - Ne danas. I to nije
nikakav trik.
- Baš je dobar dan za to. Vani je lijepo i ugodno.
- Ne... Ja... ne.
- Mamurna si.
- I to isto.
Ona blago uzdahne. - Jesi li ga ovaj tjedan isprobala s dr. Fieldingom?
- Jesam - slažem joj.
- I kako je bilo?

88
- Odlično.
- Do kuda si uspjela doći?
- Trinaest koraka.
Bina me proučava. - To je u redu. Nije loše za gospođu tvojih godina.
- Uskoro ću biti još i starija.
- Ma daj, kad ti je rođendan?
- Sljedećeg tjedna. Jedanaestog. Jedanaesti jedanaestog.
- Dat ću ti popust za starije osobe. - Saginje se, sprema utege u njihovu
torbu. - Hajmo nešto pojesti.

Nikad nisam puno kuhala - Ed je bio naš glavni kuhar - a trenutačno mi


namirnice dostavlja Fresh-Direct: zamrznute večere, obroci za pripremu u
mikrovalnoj, sladoled, vino (u velikim količinama). Osim toga, nekoliko porcija
nemasnih proteina i voća, radi Bine. I radi mene, pobunila bi se ona.
Naši su ručkovi pro bono - čini se da Bina uživa u mojem društvu. - Ne bih li
ti trebala plaćati za ovo?- upitala sam je jednom prilikom.
- Pa ti kuhaš za mene - odgovorila mi je.
Ja sam joj na tanjur istresla crni komad piletine. - Ti ovo zoveš kuhanjem?
Danas jedemo dinju s medom i nekoliko trakica sušene slanine - Sigurno
nije dimljena?
- Sigurno.
- Hvala, draga. - Žlicom stavi voće u usta, obriše med s usnice. - Čitala sam
jedan članak o tome kako pčele mogu odletjeti i do deset kilometara u potrazi
za peludom.
- Gdje si to pročitala?
- U Economistu.
- Zar to nije fantastično?
- Deprimirajuće je. Ja čak ne mogu ni izaći iz kuće.
- Članak nije bio o tebi.
- Ne zvuči mi tako.
- I još k tomu, one znaju plesati. To se zove...
- Ples zatkom.
Ona trakicu slanine iskida na dva dijela. - Otkud znaš?
- Bila je izložba o pčelama medaricama u Pitt Riversu u Oxfordu kad sam
bila tamo. To je njihov prirodoslovni muzej.
- Oh, u Oxfordu.
- Baš sam zapamtila taj ples zatkom zato što smo ga pokušavali oponašati.
Puno nespretnosti i udaranja. Slično kao kad vježbam.

89
- Jesi li bila pijana?
- Nismo bili trijezni.
- Otkad sam pročitala članak, neprestano sanjam pčele - kaže ona. - Što
misliš što to znači?
- Ja ne radim po Freudu. Ne tumačim snove.
- Ali kad bi tumačila.
- Kada bih, onda bih ti rekla da pčele predstavljaju tvoju hitnu potrebu da
me prestaneš pitati što ti znače snovi.
Ona žvače. - Sljedeći put ću te natjerati da patiš.
Jedemo u tišini.
- Jesi li danas popila tablete?
- Da. - Nisam. Popit ću ih kad ona ode.
Trenutak kasnije začuje se voda kako jurca po cijevima. Bina pogleda
prema stubištu. - To je iz WC-a?
- Da.
- Još je netko ovdje?
Odmahnem glavom, progutam. - Davidu je netko došao u posjet, čini se.
- Koja drolja.
- Nije anđeo, to je sigurno.
- Znaš li tko je?
- Nemam pojma. Zar si ljubomorna?
- Naravno da nisam.
- Ne bi željela zaplesati ples zatkom s Davidom?
Ona me pogodi komadićem slanine. - Sljedeću srijedu imam svađu. Isto kao
i prošli tjedan.
- Sa sestrom.
- Da. Vratila se po još. Bi li ti odgovaralo u četvrtak?
- Nemam ništa pametnije.
- Jupiii! - Žvače, zavrti čašu za vodu. - Izgledaš umorno, Anna. Odmaraš li se
dovoljno?
Kimnem pa odmahnem glavom. - Ne. Mislim da... ali trenutačno me muči
mnogo stvari. Teško mi je to, znaš. Sve... ovo. - Rukom pokažem po sobi.
- Znam da ti mora biti teško. Znam da ti jestteško.
- I vježbanje mi teško pada.
- Ali doista ti dobro ide. Kunem se.
- I terapija mi je teška. Teško je biti na drugoj strani.
- Mogu misliti.

90
Dišem. Ne želim se uzbuđivati.
Još samo jedna stvar: - A nedostaju mi i Livvy i Ed.
Bina odloži vilicu. - Naravno da ti nedostaju - kaže i tako se suosjećajno
nasmiješi da me umalo rasplače.

91
24.

GrannyLizzie: Bok, doktorice Anna!

Poruka mi se, uz zvuk cvrkuta, pojavljuje na zaslonu. Naočale odložim u stranu,


zaustavim partiju šaha. Vodim 3-0 otkad je Bina otišla. Odličan dan!

thedoctorisin: Bok Lizzie! Kako si?


GrannyLizzie: Bolje, zahvaljujući tebi.
thedoctorisin: Drago mi je čuti.
GrannyLizzie: Donirala sam Richardovu odjeću našoj crkvi.
thedoctorisin: Sigurna sam da su ti zahvalni.
GrannyLizzie: Jesu, a i Richard bi tako htio.
GrannyLizzie: A učenici trećeg razreda kojima sam predavala
napravili su mi veliku čestitku u kojoj poručuju da što prije ozdravim.
Golema je. Čitava je ukrašena šljokicama i vatom.
thedoctorisin: Baš lijepo od njih.
GrannyLizzie: Iskreno, dala bih im 3+ za to, ali važno je da su se sjetili.

Nasmijem se. Natipkam LOL, zatim izbrišem.

thedoctorisin: I ja sam radila s djecom.


GrannyLizzie: Stvarno?
thedoctorisin: Dječja psihologinja.
GrannyLizzie: Ponekad mi se čini da je to moj posao...

Ponovo se nasmijem.

GrannyLizzie: Joj, joj, joj! Umalo sam zaboravila!


GrannyLizzie: Jutros sam uspjela nakratko vani prošetati! Svratio mi
je jedan bivši učenik i nagovorio me da izađem.
GrannyLizzie: Samo na minutu, ali vrijedilo je.
thedoctorisin: To je izvrstan korak naprijed. Sad će sve biti lakše.

92
To možda i neće biti tako, ali zbog Lizzie se nadam da je tako.

thedoctorisin: I baš je lijepo što te učenici toliko vole.


GrannyLizzie: Bio je to Sam. Nije bio ni najmanje umjetnički nadaren,
ali bio je dobro dijete, a sada je isto tako dobar čovjek.
GrannyLizzie: Iako sam zaboravila ključ od kuće.
thedoctorisin: Potpuno razumljivo!
GrannyLizzie: Na trenutak nisam mogla ući natrag u kuću.
thedoctorisin: Nadam se da to nije bilo prestrašno.
GrannyLizzie: Malo sam se uspaničila, ali rezervni ključ držim ispod
teglice s cvijećem. Imam prekrasne ljubičice u cvatu.
thedoctorisin: U New Yorku nemamo taj luksuz!
GrannyLizzie: Smijem se naglas!

Nasmiješim se. Još nije u potpunosti savladala Online kratice.

Grannylizzie: Moram ići kuhati ručak. Prijatelj mi dolazi.


thedoctorisin: Samo naprijed. Drago mi je što imaš društvo.
GrannyLizzie: Hvala ti!
GrannyLizzie: :)

Ona se odlogira, a ja blistam od sreće. - Možda ću prije svoje smrti učiniti


još nešto dobro. - Neslavni Jude, šesti dio, prvo poglavlje7.

Pet je sati i sve je u redu. Završim šahovsku partiju (4-0!), popijem vino dokraja
i spustim se dolje pred televizor. Dva Hitchcockova filma večeras, pomislim
otvarajući pretinac s DVD-ima; možda Uže (podcijenjen uradak) i Nepoznati iz
Nord expressa (vožnja amo-tamo!). U oba filma glume gej glumci - pitam se
nisam li ih zato uparila. I dalje sam u analitičarskom raspoloženju.
- Amo-tamo - kažem sama sebi. U posljednje vrijeme jako puno pričam sa
sobom. Sjeti se to spomenuti dr. Fieldingu.
Ili možda Sjever-sjeverozapad.
Ili Gospođa koja nestaj...

7
Thomas Hardy, u prijevodu Berislava Grgića, Zora, 1964. (op. prev.)

93
Vrisak, bolan i užasnut, kao da je nekome iščupan iz grla. Brzo se okrenem
prema kuhinjskim prozorima. U sobi tišina. Srce mi tuče. Odakle se to čulo?
Vani je večernje nebo obojeno svjetlošću boje meda, krošnje ljulja vjetar. Je
li se to čulo s ulice ili...?
Zatim ponovo, iščeprkan iz najdubljih dubina, para zrak, punokrvan i
mahnit: isti vrisak. Dolazi iz kuće na broju 207. Prozori dnevne sobe zijevaju,
zavjesu pomiče povjetarac. Danas je toplo vani, rekla mi je ranije Bina. Trebala
bi otvoriti prozor.
Netremice promatram kuću, pogled mi ide od kuhinje prema dnevnoj sobi,
zatim zakrivuda prema Ethanovoj sobi, pa natrag prema kuhinji.
Je li je napao? On voli imati sve pod kontrolom.
Nemam njihov broj telefona. Izvučem iPhone iz džepa, ispadne mi na pod -
Jebem ti! - i nazovem službu za informacije o brojevima pretplatnika.
- Koja adresa?- Mrzovoljan glas. Odgovorim; trenutak kasnije automat mi
recitira deset znamenaka, nudi da ih ponovi na španjolskom. Prekinem poziv,
utipkam broj.
Zvonjava mi prede u uho.
Još jednom.
I treći put.
Pa četvr...
- Halo?
Ethan se javlja. Potresen je, tih. Proučavam kuću, ali ne pronalazim ga
nigdje.
- Anna je. Preko puta.
Zašmrca.
- Bok.
- Što se događa kod vas? Čula sam vrištanje.
- Oh. Ne... ne. - Nakašlje se. - Sve je u redu.
- Čula sam nečiji vrisak. Je li to bila tvoja mama?
- Sve je u redu - ponovi. - Samo je malo planuo.
- Trebaš li pomoć?
Stanka.
- Ne.
Dva mi tona zaštekću u uhu. Prekinuo je. Njegova me kuća potpuno
neutralno promatra.
David... David je danas kod njih. Ili se već vratio? Kucam na podrumska
vrata, zovem ga. Na trenutak se bojim da će neka nepoznata osoba otvoriti

94
vrata, objasniti mi da se David uskoro vraća i upitati me hoće li mi smetati ako
se vrati u krevet, hvala lijepa.
Ništa.
Je li on to čuo? Je li vidio? Zovem njegov broj.
Četiri tona, dugačka i bez žurbe, zatim automatski pozdrav: - Žao nam je.
Osoba trenutačno nije dostupna... - Ženski glas - te poruke uvijek izgovara
ženski glas. Možda se mi bolje ispričavamo.

Pritisnem „Prekid“. Trljam mobitel kao da je čarobna svjetiljka iz koje će


iskočiti duh, spreman podijeliti svoju mudrost, ispuniti mi želje.
Jane je vrisnula. Dvaput. Sin joj je zanijekao da nešto nije u redu. Ne mogu
pozvati policiju; ako nije meni želio priznati istinu, zasigurno neće ništa reći
uniformiranoj osobi.
Noktima ostavljam tragove u obliku polumjeseca na dlanu.
Ne. Moram ponovo razgovarati s njim - ili još bolje, s njom.
Na zaslonu mobitela pritisnem dugme „Odlazni pozivi“ odaberem broj
Russellovih. Zvoni samo jednom prije no što mi se jave.
- Da? - kaže Alistair svojim ugodnim tenorom. Jedva dolazim do zraka.
Pogledam gore: eno ga, u kuhinji, s telefonom na uhu. U drugoj ruci drži
čekić. Ne vidi me.
- Ovdje Anna Fox, iz kuće na broju dvjesto trinaest. Upoznali smo se prošli...
- Da, sjećam se. Bok.
- Bok - odgovorim mu te odmah požalim. - Upravo sam čula vrisak, pa sam
željela provjeriti je li..
Okrenuvši mi leđa, odlaže čekić na radnu površinu - čekić; je li je to
prestrašilo? - rukom se hvata za stražnji dio vrata, kao da sam sebe tješi. -
Oprosti... što si čula? - upita.
Ovo nisam očekivala. - Vrisak? - odgovorim mu. Ne: trebaš zvučati
autoritativno. - Vrisak. Minutu ranije.
- Vrisak-Kao da je riječ o stranoj riječi. Sprezzatura. Schaden-freude. Vrisak.
- Da.
- Odakle!
- Iz tvoje kuće. - Okreni se. Želim ti vidjeti lice.
- To je... nitko ovdje nije vrištao, uvjeravam te. - Čujem kako se smijulji,
promatram kako se naslonio na zid.
- Ali ja sam ga čula. - I tvoj mi je sin to potvrdio, pomislim, iako mu to neću
reći - to bi ga moglo razljutiti, moglo bi ga razbjesniti.

95
- To je moralo biti nešto drugo. Ili si ga čula negdje drugdje.
- Ne, sigurno je dopiralo iz vaše kuće.
- Ovdje smo samo sin i ja. Ja nisam vrištao, a prilično sam siguran da nije ni
on.
- Ali ja sam čula...
- Gospođo Fox, žao mi je, ali moram ići - imam drugi poziv. Ovdje je sve u
redu. Nitko nije vrištao, časna riječ!
- Ti si...
- Želim ti ugodan dan. Uživaj u lijepom vremenu.
Vidim ga kako spušta telefon, ponovo čujem ona dva ista tona. Uzima čekić
s radne plohe, izlazi iz prostorije kroz vrata na drugoj strani.
U nevjerici buljim u svoj mobitel, kao da mi on može štogod objasniti.
I baš u tom trenutku, kad vratim pogled na kuću Russellovih, vidim je na
vanjskim stepenicama. Nepomično stoji kratko vrijeme, poput merkata koji
osjeća da mu se približava grabežljivac, prije no što se spusti njima. Okrene
glavu na jednu, pa na drugu stranu, zatim se ponovo zaputi istim putem; na
kraju krene prema zapadu, prema aveniji, dok joj u sumrak vrh glave, poput
krune, izgleda kao aureola.

96
25.

Naslonio se na dovratak, majica mu je tamna od znoja, kosa raskuštrana. U


jednom uhu ima slušalicu.
- Što je bilo?
- Jesi li čuo vrisak kod Russellovih? - ponovim. Čula sam da se upravo
vratio, ni trideset minuta nakon što se Jane pojavila na ulazu. U međuvremenu
moj je fotoaparat Nikon promatrao prozor za prozorom na kući Russellovih,
poput psa koji njuši lisičje jazbine.
- Ne, otišao sam prije pola sata - kaže David. - Otišao sam do kafića po
sendvič. - Podiže majicu prema licu i obriše znoj s njega. Trbuh mu je rebrast. -
Čula si vrisak?
- Dva. Jasno i glasno. Oko šest sati?
Pogleda na sat. - Možda sam i bio tamo, ali nisam čuo mnogo toga - kaže on
upirući prstom u slušalicu u uhu; druga mu se ljulja pored bedra. - Osim
Springsteena.
To je prvi put da se izjasnio o nečemu što voli, ali u potpuno krivom
trenutku. Ja žurno nastavljam. - Gospodin Russell nije rekao da si ondje. Rekao
mi je da je kod kuće sam sa sinom.
- Onda sam valjda već otišao.
- Zvala sam te. - Ovo zazvuči kao da se žalim.
Namršti se, izvadi mobitel iz džepa, pogleda ga, još se više namršti, kao da
ga je telefon iznevjerio. - Oh. Trebaš nešto?
- Znači, nisi čuo nikoga da vrišti.
- Nisam čuo nikoga da vrišti.
Okrenem se. - Trebaš li što?- ponovi, ali ja se već okrećem prema prozoru s
fotoaparatom u ruci.

Vidim ga kako odlazi. Vrata se otvaraju, zatim se zatvore, eno ga. Žuri niza
stepenice, skreće nalijevo, žuri po nogostupu. Ide prema mojoj kući.
Kad mi za tren zazvoni parlafon, ja već stojim pored njega. Pritišćem
dugme, čujem ga kako ulazi u hodnik, čujem škljocanje vrata koja se za njim
zatvaraju. Otvaram vrata prema hodniku i zateknem ga kako stoji u mraku,
očiju crvenih i iziritiranih, vide mu se krvne žile u njima.
- Oprosti - kaže Ethan stojeći na pragu.

97
- Sve je u redu. Uđi.
Kreće se poput papirnatog zmaja, pravi se da će krenuti prema kauču, ali
zatim krene u kuhinju. - Želiš li što pojesti? - upitam ga.
- Ne, ne mogu ostati. - Odmahuje glavom, suze mu se kotrljaju niz lice. To
mi je dijete dva puta ušlo u kuću i oba je puta plakalo.
Ja sam, naravno, naviknuta na djecu u nevolji: djecu koja plaču, viču,
šakama udaraju lutke, deru knjige. Prije sam jedino Oliviju mogla zagrliti. Sada
ispružim ruke prema Ethanu, širim ih poput krila i on nespretno korakne u moj
zagrljaj, kao da se sudaramo.
Na tren, i malo duže od toga, kao da ponovo u rukama imam svoju kćer -
grlim je prije prvog odlaska u školu, držim je u bazenu na našem odmoru u
Barbadosu, čvrsto je grlim dok u tišini pada snijeg. Svojim srcem osjećam
njezine otkucaje srca, samo nas dijeli jedan otkucaj, beskrajni ritam, krv kola
kroz nas obje.
Nešto mi nerazumljivo mrmlja naslonjen na rame. - Što si rekao?
- Rekao sam da mi je jako žao - ponavlja opet oslobađajući se mojeg
zagrljaja, klizeći rukavom ispod nosa. - Stvarno mi je žao.
- U redu je. Prestani s tim. Sve je u redu. - Maknem pramen kose s oka,
učinim to isto i njemu. - Što se događa?
- Moj tata... - zastane, baci pogled prema prozoru svoje kuće. U mraku
bliješti poput lubanje. - Tata je vikao i morao sam izaći iz kuće.
- Gdje ti je mama?
Šmrca, ponovo briše nos. - Ne znam. - Dva puta duboko udahne i pogleda
me u oči. - Oprosti. Ne znam gdje je. Ali dobro je.
- Sigurno?
On kihne, spusti pogled. Punch mu je uklizao među noge, trlja tijelo o
Ethanove potkoljenice.
- Oprosti. - Još jednom šmrcne. - Mačka. - Ogleda se oko sebe kao da je
iznenađen što se nalazi u mojoj kuhinji. - Trebao bih se vratiti. Tata će se ljutiti.
- Čini se da je već ljut. - Odmaknem stolicu od stola, pokažem mu rukom
prema njoj.
Razmišlja gledajući je, zatim skrene pogled natrag prema prozoru.
- Moram ići. Nisam trebao doći ovamo. Jednostavno mi je...
- Trebalo ti je da se makneš iz kuće - dovršavam rečenicu. - Razumijem te.
Ali je li sigurno vratiti se onamo?
Na moje iznenađenje, on se nasmije, kratko i oštro. - On samo prijeti. To je
sve. Ne bojim ga se.
- Ali mama se boji. Ništa ne odgovori.

98
Koliko mogu primijetiti, Ethan ne pokazuje nijedno od očitijih obilježja
zlostavljanog djeteta: nema nikakve tragove na licu i podlakticama, veseo je i
otvoren (iako se dva puta rasplakao, ne treba zaboraviti), njegova je razina
higijene zadovoljavajuća. Ali to je samo moj dojam, samo zaključak na prvi
pogled. A on, konačno, stoji tu u mojoj kuhinji, baca nervozne poglede prema
svojoj kući s druge strane parka.
Vratim stolicu na njezino mjesto. - Želim da uzmeš broj mojega mobitela -
kažem mu.
Kimne glavom - preko volje, čini mi se, ali i to je dovoljno. - Možeš li mi ga
napisati? - upita me.
- Nemaš mobitel?
Odmahne glavom. - On mi... tata mi ne dopušta. - Zašmrca. - Nemam ni mejl.
To me uopće ne iznenađuje. Dohvatim neki stari račun iz ladice u kuhinji,
nažvrljam mu na njega broj. Nakon četiri znamenke shvatim da mu pišem svoj
stari broj na poslu, liniju za hitne slučajeve koja je bila namijenjena mojim
pacijentima. - 1-800-ANNA-SAD - Ed se znao šaliti.
- Oprosti. Krivi broj. - Precrtam ga i naškrabam mu pravi. Kada ponovo
podignem pogled, on stoji pored kuhinjskih vrata, pogleda uprta kroz park u
svoju kuću.
- Ne moraš se vratiti onamo - kažem mu.
Okrene se. Nećka se. Odmahne glavom. - Moram požuriti kući. Kimnem
pružajući mu papir. On ga spremi u džep.
- Možeš me nazvati u bilo koje doba - kažem. - Molim te, daj i mami moj
broj.
- U redu. - Krenuo je prema vratima, ramena zabačenih unatrag, ravnih
leđa. Sprema se za bitku, čini mi se.
- Ethane?
Okreće se, s jednom rukom na kvaki.
- Doista to mislim. U bilo koje doba. Kimne glavom. Zatim otvori vrata i
izađe van.
Vratim se na prozor, gledam ga kako prilazi kroz park, penje se uza
stepenice, stavlja ključ u bravu. Zastane, duboko udahne. Zatim nestane unutra.

99
26.

Nakon dva sata progutala sam zadnju kap vina, stavljam praznu bocu na stolić u
dnevnoj sobi. Polagano se podbočim, zatim se, poput kazaljke na satu, nagnem
na drugu stranu.
Ne. Odvuci se u spavaću sobu. U svoju kupaonicu.
Pod mlazom tuša scene iz nekoliko proteklih dana preplavljuju mi mozak,
ispunjavaju mu raspukline, nakupljaju se u udubinama: Ethan sjedi na kauču i
plače; dr. Fielding i njegove visokonaponske naočale; Bina i njezina noga
prislonjena na moju kralježnicu; ona nadrealna večer kad mi je Jane bila u
posjetu. Edov glas u mojem uhu. David s nožem. Alistair - dobar čovjek, dobar
otac. Oni vriskovi.
Iscijedim šampon u obliku puža golaća na dlan, razmrljam ga odsutno na
kosu. Plima pod mojim nogama sve je viša,
A tablete - Bože, koje tablete. - Ovo su jaki psihotropni lijekovi, Anna -
upozorio me dr. Fielding na samom početku, još dok sam se koprcala s
tabletama protiv bolova. - Odgovorno ih uzimajte.- Dlanove pritisnem na zid,
spustim glavu pod slavinu, lice skriveno u mračnoj špilji od kose. Nešto mi se
događa, prolazi kroz mene, nešto opasno i novo. Pustilo je korijenje, kao kakvo
otrovno stablo; raste, širi grane, povija se oko moje utrobe, pluća, srca.
- Tablete - izgovorim, tihim i nježnim glasom usred tutnjave, kao da
govorim pod vodom.
Ruka mi crta hijeroglife na staklu. Obrišem oči i pročitam Nekoliko puta
zaredom ispisala sam ime Jane Russell.

100
ČETVRTAK
4. studenoga

101
27.

On leži na leđima. Prelazim prstom po liniji tamnih dlaka koje mu razdjeljuju


trup od pupka do prsa. - Sviđa mi se tvoje tijelo - kažem mu.
On uzdahne i nasmije se. - Nemoj - kaže; zatim, dok mi se ruka odmara na
udubinama njegova vrata, nabroji sve svoje mane: suha koža zbog koje mu leđa
nalikuju na tarac; usamljeni madež među lopaticama, poput Eskima ostavljenog
na ledenom prostranstvu nepravilnih oblika; njegov savijeni nokat na palcu;
kvrgava zapešća; sićušni bijeli ožiljak koji mu spaja nosnice.
Prstima prelazim po njemu. Mali mi prst upadne u njegovu nosnicu; on
šmrkne zrak. - Odakle ti to? - upitam.
Oko svojega palca namota uvojak moje kose. - Bratić.
- Nisam znala da imaš bratića.
- Dvojicu. Ovo mi je napravio Robin. Prislonio mi je žilet na nos i rekao da
će mi rasjeći nosnice tako da imam samo jednu. A kad sam odmahnuo glavom
da mi to ne radi, oštrica me posjekla.
- Bože dragi.
Izdahne. - Znam. Da sam barem potvrdno kimnuo glavom, sve bi bilo u
redu.
Nasmiješim se. - Koliko si imao godina?
- Oh, ma to je bilo prošli utorak. Smijemo se.

Dok se budim, san nestaje poput vode u odvodu. Zapravo, to je sjećanje.


Pokušavam ga zadržati u rukama, ali već je nestalo.
Pritisnem rukom čelo u nadi da ću tako ublažiti mamurluk. Gurnem
prekrivač na jednu stranu, zbacim pidžamu dok prilazim noćnom ormariću,
pogledam na sat na zidu: 10.10, na licu su mi voskom premazani brkovi.
Spavala sam dvanaest sati.
Jučerašnji dan uvenuo je poput cvijeta, žut je i klonuo. Obiteljska svađa,
neugodna, no ne i neuobičajena - to je ono što sam čula. Načula, zapravo; to se
mene uopće ne tiče. Možda Ed ima pravo, pomislim dok klopoćem niza
stepenice prema radnoj sobi.
Naravno da ima pravo. Jako mnogo podražaja: da, doista je tako. Previše.
Previše spavam, previše pijem, previše razmišljam: previše, previše. De trop.
Jesam li se toliko angažirala oko Millerovih kad su se vratili u kolovozu? Nikada

102
me nisu posjetili, to je točno, ali i njihove sam dnevne rasporede proučavala,
pazila kamo se kreću, pratila ih poput morskih pasa u divljini. Znači, nije riječ o
tome da su mi Russellovi osobito zanimljivi. Samo su mi jako blizu.
Naravno, brinem se za Jane. I posebno me brine Ethan. Samo je nagle naravi
- mora da ima prilično divlju narav. Ali ne mogu, recimo, kontaktirati socijalnu
službu; ništa im ne bih mogla prijaviti. U ovome bi to trenutku donijelo više
štete nego koristi. Toliko znam. Zvoni mi telefon.
To se događa toliko rijetko da se na trenutak osjetim potpuno zbunjena.
Pogledam van, zvuči kao ptičji pjev. Mobitel nije u džepu mojega kućnog
ogrtača; čujem da zuji negdje iznad mene. Do trenutka kad uđem u spavaću
sobu i pronađem ga zguranog u posteljinu, već je prestao zvoniti.
Na zaslonu piše Julian Fielding. Stisnem tipku za uzvratni poziv.
- Halo?
- Bok, dr. Fielding. Upravo mi je promaknuo vaš poziv.
- Anna, bok.
- Bok, hej. - Posvuda samo pozdravi. Glava mi pulsira.
- Zovem u vezi... samo trenutak... - glas mu se utiša, zatim se glasno vrati u
moje uho. - U dizalu sam. Želio sam provjeriti jeste li podignuli lijekove.
Kakvelijeko... a, da; tablete koje mi je Jane pokupila pred vratima.
- Doista jesam.
- Odlično. Nadam se da vam se ovo ne čini pokroviteljski, to što vas
provjeravam.
Zapravo mi se čini baš takvim. - Ne, uopće.
- Vrlo brzo biste trebali osjetiti djelovanje lijeka.
Gruba tkanina na stepenicama grebe me po stopalima. - Brzi rezultati.
- Pa, ja bih ih radije nazvao učincima nego rezultatima.
Ovaj ne okoliša, to je sigurno. - Izvještavat ću vas o napretku - uvjeravam ga
silazeći prema radnoj sobi.
- Bio sam zabrinut nakon naše posljednje seanse. Zastanem. - Ja... - Ne. Ne
znam što bih rekla.
- Nadam se da će ova promjena u terapiji lijekovima pomoći. I dalje ne
govorim ništa.
- Anna?
- Da. I ja se to nadam. Glas mu se ponovo izgubi.
- Oprostite?
Trenutak kasnije ponovo ga čujem jako glasno. - Ove tablete - kaže mi, - ne
smijete uzimati s alkoholom.

103
28.

U kuhinji poguram tablete niz grlo s merlotom. Razumijem zabrinutost dr.


Fieldinga, doista ga razumijem; jasno mi je da alkohol pojačava depresiju i, kao
takav, ne čini dobro osobi koja pati od depresije. Razumijem. Pisala sam o tome
- „Mladenačka depresija i zloporaba alkohola“ časopis pedijatrijske psihologije
(svezak 37, broj 4), koautor Wesley Brill. Mogu citirati naš zaključak ako je
potrebno. Kao što je Bernard Shaw rekao, sama sebe često citiram; to začinjava
moje razgovore. Kao što je isto Shaw rekao, alkohol je anestetik koji nam
pomaže da otrpimo operativni zahvat koji se zove život. Dobri stari Shaw.
I zato, daj ohladi malo, Juliane: nisu ovo antibiotici. A osim toga, uzimam ih
zajedno već gotovo godinu dana i vidi koliko sam napredovala.

Laptop je na kuhinjskom stolu, osvijetljen snopom Sunčeve svjetlosti. Otklopim


ga, posjetim Agoru, dvoje novopridošlica uputim u uobičajenu rutinu, uključim
se u još jednu raspravu o lijekovima. (- Nijedan od njih ne smijete uzimati s
alkoholom - propovijedam im.) Jednom - ali samo jednom - brzinski bacim
pogled na kuću Russellovih. Tamo je Ethan, sjedi za svojim radnim stolom i
tipka - igra igricu, pretpostavljam, ili piše nekakav rad za školu; uglavnom ne
surfa internetom - u dnevnoj sobi Alistair sjedi s laptopom u krilu. Obitelj u
dvadeset prvom stoljeću. Nema Jane, ali to je u redu. Ne tiče me se. Previše
podražaja.
- Doviđenja, Russellovi - kažem i skrenem pozornost na televiziju. Plinsko
svjetlo - Ingrid Bergman, nikada u raskošnijem izdanju polako gubi razum.

104
29.

U jednom trenu nakon ručka ponovo sam za laptopom i primjećujem da se


GrannyLizzie spojila na Agoru, mala ikonica pored njezina imena pretvorila se u
smajlića, kao da je sudjelovanje na ovom forumu ništa doli čista sreća i
zadovoljstvo. Odlučim je preduhitriti.

thedoctorisin: Bok Lizzie!


GrannyLizzie: Bok, doktorice Anna!
thedoctorisin: Kakvo je vrijeme u Montani?
GrannyLizzie: Pada kiša. Što je u redu za curu koja voli biti u kući,
poput mene!
GrannyLizzie: Kakvo je vrijeme u New Yorku?
GrannyLizzie: Zvučim li kao neka seljanka? Bih li trebala reći NYC??
thedoctorisin: I jedno i drugo je u redu! Kod nas je sučano! Kako si?
GrannyLizzie: Danas mi je gore nego jučer, da budem iskrena. Dosad.
Gucnem vino, gutljaj zavrtim oko jezika.
thedoctorisin: To se događa. Npredak nije uvijek jednostavan.
GrannyLizzie: I još kako! Susjedi mi donose namirnice kući.
thedoctorisin: Odlično je što oko sebe imaš ljude koji ti pružaju
podršku.

Dvije greške pri pisanju. Popila sam vise od dviju čaša vina. U prosjeku to je
prilično dobro tipkanje, reklo bi se. - Prilično prokleto dobro - kažem sama sebi
gucnuvši još malo.

GrannyLizzie: ALI: značajna vijest je da ... u subotu mi u posjet dolaze


sinovi. Doista bih željela moći izaći van s njima. Stvarno stvarno!!
thedoctorisin: Ne budi prestroga prema sebi ako ne bude suđeno da
se to dogodi baš tada.

Pauza.

105
GrannyLizzie: Znam da će ovo zvučati grubo, ali teško mi je ne osjećati
se kao nekakva „luđakinja“.

Jako grubo i probada mi srce. Iskapim čašu, zasučem rukave svoje kućne
haljine, počnem brzati prstima preko tipkovnice.

thedoctorisin: Ti NISI luđakinja. Ti si žrtva okolnosti. Prolaziš kroz


pravi pakao. Ja sam u kući već deset mjeseci i znam bolje od ikoga koliko
je to teško. MOLIM TE nikada više nemoj razmišljati o sebi kao o luđakinji
ili gubitnici ili na bilo koji drugi način osim kao o čvrstoj i snalažljivoj
osobi koja je bila dovoljno hrabra zatražiti pomoć. Sinovi bi se trebali
ponositi tobom i ti bi trebala biti ponosna na sebe.

Fin. Nije poezija. Nije čak ni dobar jezik - prsti su mi tu i tamo skliznuli s
pokojeg slova - ali sve što sam napisala istina je. Strogo istinita.

Grannylizzie: To je predivno.
GrannyLizzie: Hvala ti.
GrannyLizzie: Nije ni čudo da si psihologinja. Znaš što treba i kako to
reći.

Osjećam kako mi se osmijeh širi licem.

GrannyLizzie: imaš li ti obitelj?

Osmijeh mi se zamrznuo.
Prije no što odgovorim, natočim još vina. Gotovo da se prelijeva preko ruba
čaše; pognem glavu, posrčem ga do pristojne razine. Kapljica mi se skotrlja niz
usnu, preko brade, do ogrtača. Utrljam je u frotir. Dobro da me Ed ne vidi.
Dobro da me nitko ne vidi.

thedoctorisin: Imam, ali ne živimo zajedno. GrannyLizzie: Zašto ne?

Doista, zašto ne? Zašto ne živite zajedno, Anna? Podignem čašu prema
istima, ponovno je odložim. Prizor se pred mojim očima rastvara poput
japanske lepeze: beskrajna bjelina, hotel nalik na bombonijeru, prastari
automat za led.
I na svoje vlastito iznenađenje, počnem joj pričati.

106
30.

Deset dana prije toga odlučili smo se razići. To je bio početak, bilo jednom jako
davno. Ili točnije - ako ćemo iskreno, ako ćemo govoriti strogo istinu - Ed je
odlučio, a ja sam se, u načelu, složila. Priznajem da nisam mislila da će se to
doista i dogoditi, čak ni u trenutku kada je na razgovor pozvao posrednika. Baš
me zavarao.
Razlog zbog kojeg je došlo do toga ne treba biti nešto s čim bi se Lizzie
trebala zamarati. Lizzie se ne bi trebala zamarati time, kako bi bilo pravilnije
reći, a Wesley je inzistirao na tome; bio je prava picajzla što se tiče sintakse.
Pretpostavljam da je takav još i sad. Ali ne: nije važno zašto, ne u ovom
trenutku. Gdje i kako se to dogodilo, mogu pobliže objasniti.
U Vermontu prošlog prosinca, da odgovorim na oba pitanja, spakirali smo
Oliviju u Audi i zapalili cestom A9, preko Hudsonova mosta, van s Manhattana.
Nakon dva sata, vozeći se kroz sjeverni dio države New York, skrenuli smo na
ceste koje je Ed volio zvati stražnjim putevima - S mnogo restorana uz cestu i
mjesta na kojima možemo pojesti palačinke - obećao je Oliviji. - Mama ne voli
palačinke - rekla je.
- Ona može otići u trgovinu rukotvorinama.
- Mama ne voli rukotvorine - odgovorila sam.
Kako smo saznali, stražnji putevi u tom kraju iznimno su neiskorišteni što
se tiče palačinki i rukotvorina. Na krajnjem istoku države New York pronašli
smo jednu jedinu usamljenu poslovnicu IHOP-a, u kojoj je Olivia natapala svoje
vafle javorovim sirupom (lokalne proizvodnje, stajalo je na jelovniku), a Ed i ja
smo se pogledavali preko stola. Vani je lagani snježić počeo sipati, krhke male
kamikaze od pahulja pogibale su bacajući se na stakla. Olivia nam ih je pokazala
upirući vilicom i cičeći.
Kao mačem, zaustavila sam njezinu vilicu svojom. - Bit će ga još jako puno u
Blue Riveru - rekoh joj. To je bilo naše krajnje odredište, skijaško odmaralište u
središnjem dijelu Vermonta koje je posjetila Olivijina prijateljica. Zapravo
kolegica iz razreda, ne prijateljica.
Vratili smo se u automobil, natrag na cestu. Sve u svemu, vožnja je bila tiha.
Ništa nismo rekli Oliviji; nije imalo smisla kvariti joj praznike, tvrdila sam, a Ed
je potvrdno kimnuo glavom. Preuzeli smo odgovornost na sebe radi nje.
I tako smo u tišini prolazili pored prostranih polja i malih potoka lakiranih
ledom, kroz zaboravljena sela i u slabašnu snježnu oluju uz vermontsku
granicu. Olivia je u jednom trenu iz svega glasa zapjevala Over the Meadow and

107
Through the Woods, ja sam joj se pridružila bezuspješno pokušavajući pjevati
drugi glas.
- Tatice, hoćeš li i ti zapjevati?- zamolila je Olivia. Uvijek je to radila: pitala
umjesto da zapovijeda. Neobično za jedno dijete. Neobično za bilo koga,
ponekad pomislim.
Ed se nakašljao i zapjevao.

Tek kad smo stigli do Green Mountainsa, poput ramena izbočenih iz zemlje, on
se razvedrio. Olivia je bila očarana. - Nikada nisam vidjela nešto takvo - sipljivo
će ona, a ja sam se pitala odakle joj takav poredak riječi.
- Sviđaju li ti se planine? - upitala sam je.
- Izgledaju kao naborana deka.
- Točno tako.
- Kao divov krevet.
- Divov krevet? - ponovio je Ed.
- Da, kao da div spava pod dekom. Zato je sve tako kvrgavo.
- Sutra ćeš se skijati na jednoj od tih planina - obećao je Ed dok smo
prolazili jedno nezgodno skretanje. - Ići ćemo gore, gore, gore žičarom, a zatim
se spustiti dolje, dolje, dolje niz planinu.
- Gore, gore, gore - ponovila je ona. Riječi su joj iskakale s usana.
- Pogodila si.
- Dolje, dolje, dolje.
- Opet si pogodila.
- Ona tamo izgleda kao konj. Ono su mu uši. - Uprla je prstom prema dva
tanka vrha u daljini. Olivia je bila u onim godinama kada ju je sve podsjećalo na
konje.
Ed se nasmiješio. - Koje bi ime dala konju kad bi ga imala, Liv?
- Nećemo nabaviti konja - dodala sam.
- Zvala bih ga Vixen.
- Vixen znači lisica - rekao joj je Ed. - Lisica.
- Bio bi brz kao lisica. Razmišljali smo malo o tome.
- Kako bi ti zvala našeg konja, mama?
- Zar me ne želiš zvati mamice?
- U redu.
- U redu?
- U redu, mamice.
- Moj bi se vranac zvao Neotesanac, ne?- Pogledala sam Eda. Nema reakcije.
- Zašto?- upitala je Olivia.
108
- To je iz jedne pjesme na televiziji.
- Koje pjesme?
- Iz jedne stare emisije o konju koji govori.
- Konj koji govori? - nos joj se naborao. - To je glupo.
- Slažem se.
- Tatice, kako bi ti zvao našega konja?
Ed je bacio pogled u retrovizor. - Meni se isto sviđa Vixen.
- Vauuuu - Olivia je udahnula. Okrenula sam se.
Pored nas rastvorio se prazan prostor, ispod nas, odozdo je zjapio golem
ponor, ogromna prazna udubina; u dnu praznine vrhovi zimzelenog drveća,
magla poput krpa u zraku. Bili smo toliko blizu ruba ceste da je izgledalo kao da
plutamo. Mogli smo se zagledati u bunar svijeta.
- Koliko je to duboko? - upitala je.
- Jako duboko - odgovorila sam okrenuvši se prema Edu. - Možemo li malo
sporiti?
- Sporiti?
- Dobro, usporiti? Što god - možemo li ići sporije? Malo je prikočio.
- Možemo li još usporiti?
- Sve je u redu - rekao je.
- Bojim se - rekla je Olivia, glas joj se pred kraj stisnuo, ruke je primaknula
očima, a Ed je otpustio gas.
- Ne gledaj dolje, bundevice - rekla sam joj okrenuvši se na sjedalu. - Gledaj
mamicu.
To je i učinila, širom otvorenih očiju. Primila sam je za ruku, prste sam joj
obuhvatila svojima. - Sve je u redu - rekla sam joj. - Samo gledaj mamicu.

Rezervirali smo smještaj izvan Two Pines, oko pola sata od turističkog naselja -
„najbolji tradicionalni smještaj u središnjem dijelu Vermonta“ hvalila se
internetska stranica Fisher Arms, uz atraktivan kolaž plamena u kaminu i
prozora ukrašenih snijegom.
Zaustavili smo se na malom parkiralištu. Sige su, poput očnjaka, visjele sa
strehe iznad ulaznih vrata. Unutra nas je dočekao prostor uređen u rustikalnom
stilu tipičnom za Novu Englesku: ukoso spušten strop, otrcano-otmjen
namještaj, plamen koji se poigrava u jednom od onih fotogeničnih kamina.
Recepcionarka, mlada bucmasta plavuša na čijoj je pločici s imenom pisalo
MARIE, uputila nas je da se upišemo u knjigu gostiju, dotjerujući aranžman irisa
na pultu dok smo to obavljali. Upitala sam se hoće li nas osloviti s „ljudi“.
- Ljudi, došli ste ovamo skijati?
- Jesmo - odgovorila sam. - Blue River.
109
- Drago mi je što ste stigli.- Marie je široki osmijeh uputila Oliviji. - Stiže
nam oluja.
- Sjeverozapadnjak?- upitao je Ed pokušavajući zvučati poput lokalnog
stanovništva.
Ona je svoj laserski osmijeh prebacila na njega. - Sjeverozapadnjak donosi
oluju više na obali, gospodine.
Gotovo je potonuo. - A, tako.
- Ovo je samo obična oluja. Ali bit će prava. Ljudi, nemojte zaboraviti
zatvoriti prozore noćas.
Htjela sam je upitati zašto bi prozori bili uopće otvoreni tjedan dana prije
Božića, ali Marie mi je spustila ključeve na dlan i, nama ljudima, poželjela
ugodnu večer.
Otkotrljali smo prtljagu niz hodnik - „mnoge pogodnosti“ boravka u Fisher
Armsu nisu uključivale nosača - i ušli u svoj apartman. Slike fazana nadvile su se
nad kaminom; na rubu kreveta stajali su dodatni pokrivači složeni u slojevima
poput kakva kolača. Olivia je odmah otišla u kupaonicu ostavljajući odškrinuta
vrata; bojala se nepoznatih kupaonica.
- Lijepo je - promrmljala sam.
- Liv - zazvao ju je Ed, - kakva je kupaonica?
- Hladna.
- Koji krevet želiš? - upitao me. Tijekom praznika uvijek smo spavali
odvojeno, tako da se ne bismo gurali s Olivijom kad bi nam, ionako, došla u
krevet. Ponekad bi putovala od mojega kreveta do Edova i ponovo natrag; on ju
je zvao Pong, prema loptici iz one četverobitne Atari igrice koja se odbija od
dviju okomitih crta.
- Ti uzmi onaj do prozora. - Sjela sam na rub drugog kreveta, otkopčala
kovčeg. - Bolje provjeri je li zaključano.
Ed je bacio svoju torbu na madrac. Počeli smo se u tišini raspakiran. Vani se
pomicala zavjesa snijega, siva i bijela u polaganom sumraku.
Trenutak kasnije zasukao je jedan rukav i počešao se po podlaktici. - Znaš...
- rekao je. Okrenula sam se prema njemu.
Začulo se puštanje vode u kupaonici i Olivia je naglo ušla u sobu skakućući
sjedne na drugu nogu. - Kad ćemo ići skijati?

Za večeru smo trebali imati sokove i sendviče s maslacem od kikirikija i


marmeladom koje sam nam pripremila prije puta, iako sam među svoje veste
spakirala i bocu bijelog sauvignona. Vino se dosad već zagrijalo na sobnu
temperaturu, a Ed je volio piti bijelo - što suše i što hladnije - kako bi to uvijek
naglasio konobarima. Nazvala sam recepciju, zatražila led. - Imate ledomat u

110
hodniku odmah pored svoje sobe - objasnila mi je Marie. - Samo malo jače
pogurajte poklopac.
Uzela sam posudu za led iz minibara ispod televizora, otišla u hodnik gdje
sam pronašla stari model aparata Luma Comfort kako bruji u malom proširenju
hodnika nekoliko koraka dalje. - Zvučiš poput starog madraca - rekla sam mu.
Snažno sam gurnula poklopac i on je kliznuo unatrag. Aparat kao da mi je u lice
izdahnuo studeno hladan dah, onako kako izgleda dah ljudi u reklamama za
žvakaće gume.
Nije bilo plastične žlice. Posegnula sam rukama unutra, zamalo zaradivši
smrzotine, i natrpala led u posudu. Kockice su mi se zalijepile za kožu. Toliko o
aparatu Luma Comfort.
U tom me trenu pronašao Ed, s rukama do nadlaktica u ledu.
Odjednom se stvorio pored mene, naslonjen na zid. Na trenutak sam se
pretvarala da ga ne primjećujem; buljila sam u unutrašnjost ledomata, kao da
mi njegov sadržaj potpuno zaokuplja pažnju, nastavljajući skupljati led, želeći
da ode, priželjkujući da me zagrli.
- Ima što zanimljivo unutra?
Okrenula sam se prema njemu ne mareći ni za to da odglumim
iznenađenje.
- Gle - rekao je, a ja sam u mislima umjesto njega dovršila rečenicu. Trebali
bismo još jednom razmisliti o ovome, možda. Možda čak i preburno sam reagirao.
Umjesto toga, on se nakašljao - već se nekoliko dana bio borio s prehladom,
još od one zabave. Čekala sam.
Zatim je progovorio. - Ne želim to ovako učiniti.
Čvrsto sam stisnula nekoliko kockica leda u šaci. - Što to? - Srce samo što
mi nije otkazalo. - Učiniti što?- ponovila sam.
- Ovo - odgovorio mi je gotovo sikćući, zamahnuvši rukom po zraku. - Cijele
ove praznike sretne male obitelji, a onda, prvi dan nakon Božića ćemo...
Srce mi je usporilo; prsti su mi se smrznuli. - A što onda želiš napraviti?
Odmah joj reći?
Ništa nije rekao.
Izvukla sam ruku iz ledomata, povukla i zatvorila poklopac. Ali ne
„dovoljno snažno“: zaglavio se na pola puta. Naslonila sam posudu za led na
bok, povukla poklopac jače. Ed ga je čvrsto uzeo i potegnuo.
Posuda za led otkotrljala mi se iz ruke zvekećući po tapisonu, kockice leda
rasule su se po čitavu podu.
- Sranje.
Pusti to - rekao mi je. - Ne želim ništa piti.
- Ja želim.- Kleknula sam na pod kako bih skupila kockice natrag u posudu.
Ed me promatrao.
111
- Što ćeš s njima?- upitao me.
- Zar bih ih samo trebala ostaviti da se rastope?
- Da.
Ustala sam i odložila posudu za led na ledomat. - Doista to želiš obaviti
sada?
Uzdahnuo je. - Ne vidim zašto ne bismo...
- Zato što smo već ovdje. Već smo... - uprla sam prstom prema vratima
našeg apartmana.
Kimnuo je. - Razmislio sam o tome.
- U zadnje vrijeme ti si jako puno razmišljao.
- Mislio sam - nastavio je, - da bi...
Zašutio je, a ja sam začula otvaranje vrata iza sebe. Okrenula sam glavu i
vidjela neku sredovječnu ženu kako hodnikom ide prema nama. Sramežljivo se
nasmiješila, skrenula pogled i zaobilazeći kockice leda na podu odšetala u foaje.
- Mislio sam da bi odmah željela početi proces ozdravljenja. To bi ti rekla
nekima od svojih pacijenata.
- Nemoj, molim te, nemoj mi govoriti što bih ja rekla i što ne bih rekla. Na to
nije ništa odgovorio.
- Uostalom, ja na takav način ne bih razgovarala s nekim djetetom.
- Razgovarala bi tako s roditeljima.
- Nemoj mi ti govoritikako bih razgovarala. Ponovo bez odgovora.
- A što se nje tiče, kod nje nema razloga za liječenje.
Ponovo je uzdahnuo, počešao se na nešto na posudi za led - Stvar je u tome,
Anna - rekao mi je, a ja sam vidjela težinu u njegovim očima, ona široka stijena
od obrva gotovo da mu se urušila, - ja više ovako ne mogu.
Spustila sam pogled buljeći u kockice leda koje su se već počele topiti na
podu.
Nijedno od nas nije govorilo. Nijedno se nije pomicalo. Nisam znala što bih
rekla.
Zatim sam začula svoj glas kako nježno i tiho progovara. - Nemoj mene
kriviti kad se ona uznemiri.
Stanka. Zatim njegov glas, još tiše. - Krivim te.- Udahnuo je. Izdahnuo. - Ja
sam te doživljavao kao djevojku iz susjedstva - rekao je.
Pripremila sam se na nastavak rečenice.
- Ali sad te jedva mogu i pogledati.
Čvrsto sam zatvorila oči, udahnula hladan okus leda. I nisam pomislila ni na
naše vjenčanje niti na noć kad se Olivia rodila, nego na ono jutro kad smo brali
brusnice u New Jerseyju - Olivia ciči i smije se u svojim gumenim čizmicama,
masna od zaštitne kreme za sunčanje; oblaci nad nama sporo prolaze, a mi smo
112
sasvim natopljeni rujanskim suncem; oko nas nepregledno more
ružičasto-crvenih bobica. Ed ih ima pune ruke, oči su mu sasvim jasne; ja čvrsto
držim ljepljivu ruku naše kćeri. Sjetila sam se da nam se močvara podigla do
bokova, osjećala sam da mi poplavljuje srce, da mi struji venama, da mi
ispunjava oči.
Podignula sam pogled, zagledala se u Eda, one njegove tamnosmeđe oči. -
To su potpuno obične oči - uvjeravao me na našem drugom spoju, ali za mene
su bile predivne. I još uvijek su.
Uzvratio mi je pogled. Ledomat je drndao između nas.
Zatim smo otišli reći Oliviji.

113
31.

thedoctorisin: Zatim smo otišli reći Oliviji.

Zastanem. Koliko bi još ona željela znati? Koliko joj još toga mogu podnijeti
reći? Srce me već sad boli, prsa mi se paraju od bola.
Ni minutu kasnije ona još uvijek ništa ne odgovara. Pitam se nije li sve to
previše intimno za Lizzie; ja tu blebećem o razilaženju sa svojim mužem, a ona
je svojega zauvijek izgubila. Pitam se nije li...

GrannieLizzie je izašla iz chata.

Buljim u zaslon.
Sada se ostatka priče moram prisjetiti nasamo.

114
32.

- Ne osjećaš li se usamljeno ovdje tako sama?


Pokušavam se izmigoljiti iz sna uz pitanje koje mi postavlja muški glas,
potpuno jednoličan. Odljepljujem kapke.
- Pretpostavljam da sam se rodila usamljena. - Sada začujem ženski glas.
Kremasti kontraalt.
Svjetlost i sjena trepere mi pred očima. To je Mračni prolaz - Bogie i Lauren
Bacali zavode se pogledima preko puta mojega stolića.
- Zato dolaziš gledati suđenja za ubojstvo?
Na stoliću su ostaci moje večere: dvije ispražnjene boce merlota i četiri
bočice tableta.
- Ne. Došla sam zato što je tvoj slučaj sličan slučaju mojega oca. Prignječim
daljinski koji je negdje pored mene. Prignječim ga ponovo.
- Znam da nije ubio moju pomajku... - Televizor se ugasi, a s njim nestane i
svjetla u dnevnoj sobi.
Koliko sam popila? Ah, da: dvije boce. Plus još malo uz ručak. To je... puno
vina. Priznajem.
A lijekovi: jesam li ujutro uzela dobru dozu? Jesam li uzela prave tablete? U
posljednje sam vrijeme šlampava, znam to. Nije ni čudo što dr. Fielding misli da
mi se stanje pogoršava. - Bila si zločesta - prekorim se.
Proučim bočice za tablete. Jedna je gotovo ispražnjena; dvije su se tablete
šćućurile u njoj, dvije male kuglice, svaka s jedne strane bočice.
Bože, stvarno sam pijana.
Podižem pogled, gledam kroz prozor. Vani je mrak, mrkla noć. Očima
tražim mobitel, ne mogu ga pronaći. Stari zidni sat nejasno se nazire u kutu, kao
da mi kucanjem pokušava skrenuti pozornost. Devet i pedeset. - Devet i pedeset
- kažem. Nije dobro. Pokušaj s deset do deset. - Deset do deset.
-Bolje. Kimnem satu. - Hvala ti - kažem mu. On me nepomično promatra,
sav ozbiljan.
Teturam prema kuhinji. Teturanje - nije li me Jane Russell opisala tim
riječima onoga dana pred vratima? Kad su se pojavila ona mala govna sa svojim
jajima? Teturati. To je iz Obitelji Adams. Onaj njihov krakati batler. Olivia
obožava pjesmu sa Špice. Pucketanje prstima.

115
Ščepam slavinu, gurnem glavu pod nju, podignem ručicu prema stropu.
Mlaz brze vode. Sunovrati mi se u usta, gutam u velikim gutljajima.
Rukom prelazim po licu, klimajući se, vraćam se u dnevnu sobu. Oči mi
prelaze preko puta po kući Russellovih: vidi se sablasna svjetlost u Ethanovoj
sobi, mali sjedi nagnut nad računalom; kuhinja je prazna. Vidi se njihova
dnevna soba, vesela i osvijetljena. A tamo je i Jane, u snježnobijeloj bluzi, sjedi
na onom njihovu prugastom dvosjedu. Mašem joj. Ne vidi me. Mahnem joj još
jednom.
Ne vidi me.
Jedna noga, zatim druga, zatim ponovo ona prva. Zatim druga - ne zaboravi
na drugu. Izvalim se na kauč, naslonim glavu na rame. Zatvorim oči.
Što je bilo s Lizzie? Jesam li što krivo rekla? Osjetim kako mi se lice mršti.
Tresetište s brusnicama prostire mi se pred očima, svjetlucavo, nejasno.
Prima me Olivijina ruka.
Posuda za led razbija se o pod.
Pogledat ću film do kraja.
Otvaram oči, iskopam daljinski upravljač negdje ispod sebe. Iz zvučnika
izlazi zvuk orgulja, i evo je Lauren Bacall, preko ramena igra se skrivača. - Bit će
s tobom sve u redu - obećava. - Zadrži dah, prekriži prste. - Scena operacije -
Bogie je drogiran, prizori mu se vrte pred očima, poput strašnog vrtuljka. - Sada
ti je ušlo u krvotok. - Orgulje monotono zveče. - Pusti me unutra. - Agnes
Moorhead, govori direktno u kameru. - Pusti me unutra. - Plamen zatreperi. -
Trebate vatre?- upita taksist.
Svjetlo. Okrenem glavu, pogledam prema kući Russellovih. Jane je i dalje u
dnevnoj sobi, sad je na nogama, nijemo viče.
Sjedeći, okrenem se oko svoje osi. Začuju se gudači, čitava sekcija, orgulje
pište ispod njih. Ne vidim kome ili na koga viče - zid mi zakriva pogled na čitavu
sobu.
- Zadrži dah, prekriži prste.
Doista plače, lice joj je pocrvenjelo. Ugledam svoj Nikon na kuhinjskoj
radnoj plohi.
- Sada ti je ušlo u krvotok.
Ustanem s kauča, premjestim se u kuhinju, zgrabim fotoaparat jednom
rukom. Približim se prozoru.
- Pusti me unutra. Pusti me unutra. Pusti me unutra.
Naslonim se na staklo, podignem fotoaparat prema oku. Prvo vidim crnu
mrlju, zatim mi u vidokrug uskoči Jane, potpuno mutna; zaokrenem leću i slika
je sada sasvim jasna, svježa - čak vidim i kako joj se privjesak na lančiću
presijava. Oči su joj stisnute, usta širom otvorena. Maše zrakom podignutim

116
prstom - Trebate li vatre? - ponovo maše. S tjemena joj se pramen kose spustio i
pao na obraz.
Baš u trenutku kad pokušavam još više zumirati, ona odjuri ulijevo, izvan
mojeg vidokruga.
- Zadrži dah. - Okrenem se prema televizoru. Ponovo Bacali, gotovo da
prede. - Prekriži prste - izgovorim zajedno s njom. Ponovo se okrenem prema
prozoru, Nikon mi je na oku.
Još jednom Jane mi ulazi u kadar - ali hoda polagano, čudno. Tetura.
Tamnocrvena mrlja uprljala joj je gornji dio bluze; i dok promatram, širi joj se
prema trbuhu. Rukama grebe po prsima. Nešto tanko i srebrno zapelo je ondje,
poput drška noža.
Pa to i jest držak noža.
Krv joj sada šiklja prema vratu, prekriva ga crvenom bojom. Usne su joj
omlohavjele; čelo joj se naboralo, izgleda kao da je zbunjena.
Ona zgrabi držak jednom rukom, sasvim labavo. Drugu pruža ispred sebe,
prstom upire prema prozoru.
Pokazuje izravno prema meni.
Fotoaparat mi ispadne iz ruku, osjetim kako mi klizi niz nogu, njegov mi je
remen zapeo za prste.
Jane se jednom rukom nasloni na prozor. Oči su joj širom otvorene,
molećivo gledaju. Izgovara nešto što ne mogu čuti, ne mogu joj pročitati s usana.
I zatim, usporavajući vrijeme sve do potpune nepomičnosti, ona pritisne rukom
staklo i prevrne se na jednu stranu ostavljajući gustu mrlju od krvi na staklu.
Kao da me grom pogodio.
Ne mogu se pomaknuti.
Soba se zamrznula. Svijet je stao.
I zatim, u trenutku kad vrijeme pojuri naprijed, pokrenem se.
Okrećem se, otpetljam remen fotoaparata iz ruku, jurim na drugi kraj sobe,
bokom se udarim o kuhinjski stol. Posrnem, posegnem preko radne plohe,
istrgnem fiksni telefon iz postolja. Pritisnem dugme za paljenje.
Ništa. Ne radi.
Sjetim se da mi je David to i rekao. Nije čak ni uključen David.
Bacim telefon i pojurim prema podrumskim vratima, dozivam mu ime,
vičem, vičem. Hvatam kvaku, snažno povučem.
Ništa.
Otrčim uza stepenice. Gore, gore - zabijem se u zid jednom - dvaput
zaokrenem po zavoju stubišta, spotaknem se na zadnju stepenicu, gotovo na sve
četiri uđem u radnu sobu.
Tražim po stolu. Nema mobitela. Kunem se da sam ga tu ostavila.

117
Skype.
Ruke mi se trzaju, posegnem za mišem, povučem ga preko stola. Dvostruki
klik na Skype, ponovo dvostruki klik, čujem zvuk otvaranja programa, utipkam
911 u tipkovnicu.
Na ekranu se pojavi treptavi crveni trokut, nemoguće je OSTVARITI HITNE
POZIVE. SKYPE NIJE USLUGA KOJA ZAMJENJUJE TELEFONSKU LINIJU.
- Jebem ti mater, Skype - izderem se.
Izletim iz radne sobe, sjurim se niza stepenice, prozujim kroz zavoj,
grunem kroz vrata spavaće sobe.
Noćni ormarić: vinska časa, okvir za slike. Daleko od kreveta: dvije knjige,
naočale za čitanje.
Moj krevet - je li opet negdje u krevetu? Objema rukama zgrabim prekrivač,
snažno ga potegnem.
Mobitel odleti u zrak poput projektila.
Bacim se za njim prije no što padne na pod, odbije mi se od ruke i padne iza
fotelje, dohvatim ga, čvrsto stisnem u ruku, prstom povučem po zaslonu.
Utipkam šifru. Trese se. Kriva šifra. Ponovo utipkam, prsti mi se kližu.
Pojavi se početni zaslon. Ubodem ikonicu telefona, ubodem ikonicu
brojčanika, utipkam 911.
- 911, kakav hitan slučaj imate?
- Moju susjedu - kažem, usporim, nepomično stojim prvi put u devedeset
sekunda. - Netko ju je... ubo nožem. Oh, Bože. Pomozite joj.
- Gospođo, usporite. - Čovjek na drugom kraju linije govori polako, kao da
mi daje primjer, južnjački mlitavo razvlači. Potpuno neprikladno. - Koja je vaša
adresa?
Izvučem je iz dna sjećanja, kroz grlo, zamuckujem. Kroz prozor vidim
veselu dnevnu sobu Russellovih i prozor na kojem je, poput ratničkih boja, u
luku razmrljan trag krvi.
On ponavlja moju adresu.
- Da, da.
- I kažete da je vašu susjedu netko ubo nožem?
- Da. Upomoć. Ona krvari.
- Što?
- Rekla sam upomoć. - Zašto mi ne pomaže? Gutam zrak, kašljem, ponovo
gutam zrak.
- Pomoć stiže, gospođo. Moram vas smiriti. Možete li mi reći kako se
zovete?
- Anna Fox.

118
- U redu, Anna. Kako se zove vaša susjeda?
- Jane Russell. Oh, Bože.
- Jeste li vi sada s njom?
- Ne. Ona je preko puta - u kući s druge strane parka.
- Anna, jeste li...
Ulijeva mi riječi u uho poput sirupa - kakva to hitna telefonska služba
zapošljava takvog sporopričavca? - odjednom osjetim škakljanje po gležnju.
Spustim pogled i vidim Puncha kako trlja svoj bok o mene.
- Što?
- Jeste li vi uboli svoju susjedu?
U tami prozora vidim kako mi se usta u čudu otvore. - Ne.
- U redu.
- Gledala sam kroz prozor i vidjela da ju je netko ubo.
- U redu. Znate li tko je to bio?
Škiljim kroz staklo, gledam prema dnevnoj sobi Russellovih ta je soba sada
kat ispod mene, ali na podu ne vidim ništa osim saga s cvjetnim uzorkom.
Podižem se na prste, istežem vrat.
I dalje ništa.
I odjednom se pojavi: ruka na prozorskoj dasci.
Gmiže prema gore, poput vojnika koji u rovu saginje glavu ispod njegova
ruba. Gledam kako prsti klize po staklu, iscrtavaju linije kroz krv.
Još je uvijek živa.
- Gospođo? Znate li tko ju je...
Ali ja sam već izjurila iz sobe, mobitel je pao na pod, mačak mijauče za
mnom.

119
33.

Kišobran je u kutu, zgureno stoji naslonjen na zid, kao da se boji neke


nadolazeće prijetnje. Zgrabim kukasti držak, u vlažnom dlanu osjećam koliko je
hladan i gladak.
Hitna pomoć još nije stigla, ali ja sam tu, samo nekoliko koraka udaljena.
Izvan ovih zidova, izvan ovih dvojih vrata, ona je pomogla meni, priskočila mi u
pomoć - a sada joj je oštrica u prsima. Moja psihoterapeutska prisega: Ne
smijem nikome nauditi. Promicat ću liječenje i dobrobit pacijenata te interese
drugih ljudi staviti ispred svojih.
Jane je preko puta parka, rukom ostavlja krvav trag.
Otvorim vrata hodnika.
Kroz mrkli mrak prilazim vratima. Pritisnem oprugu kišobrana osjećajući
kako razmiče zrak dok se otvara poput cvijeta u ovom crnilu; vrhovi žbica
dotiču zid, grebu po njemu poput sićušnih pandža.
Jedan. Dva.
Stavim ruku na kvaku.
Tri.
Okrećem je. Četiri.
Stojim tako, hladan mi je mjed u šaci. Ne mogu se pomaknuti.
Osjećam da vanjski svijet želi ući unutra - nije li to Lizzie tako opisala?
Nahrupio je prema vratima, napinje mišiće, udara po drvenini; čujem kako
diše, iz nosnica mu ide para, škrguće zubima. Zgazit će me; rastrgat će me;
proždrijet će me.
Prislonim glavu na vrata, izdahnem. Jedan. Dva. Tri. Četiri.
Ulica je kanjon, dubok i širok. Previše je izložena. Neću uspjeti.
Ona je samo nekoliko koraka udaljena od mene. Trebam samo proći kroz
park.
Kroz park.
Povučem se iz hodnika vukući za sobom kišobran i premjestim se u
kuhinju. Tamo su, pored perilice posuđa: stražnja vrata, vode izravno u park.
Zaključana gotovo godinu dana. Ispred njih sam stavila kantu za reciklažni
otpad, grlići boca vire iz njezinih usta poput polomljenih zuba.
Gurnem kantu u stranu - zbor staklenih boca zazvekeće iznutra - otključam
bravu.
120
Ali što ako se vrata zatvore za mnom? Što ako ne budem mogla ponovo ući?
Pogledam prema ključu što visi na kukici pored dovratka. Skinem ga, ubacim u
džep kućne haljine.
Zavrtim kišobran ispred sebe - moje tajno oružje; moj mač i ujedno moj štit
- i nagnem se preko njega kako bih okrenula kvaku. Okrenem.
I gurnem.
Zrak se probije prema meni, hladan i oštar. Zatvorim oči. Nepomičnost.
Tama. Jedan. Dva.
Tri.
Četiri.
Zakoračim van.

121
34.

Noga mi promaši čitavu prvu stepenicu; žestoko se dočekam na drugu, tako


da zateturam u mraku zajedno s teturavim kišobranom ispred sebe. Druga se
noga spotakne za njom, doskoči dolje, stražnja strana lista grebe o stepenice,
sve dok se ne raspem po travi.
Zatvorim oči. Glavom počešem kupolu kišobrana. Ona me obavija poput
šatora.
Tako zgrčena, istegnem ruku natrag prema stepenicama, gore, gore, gore,
jednim po jednim vrškom prsta pipam sve dok ne osjetim gornju stepenicu.
Provirim. Vrata su širom otvorena, kuhinja bliješti zlatnim sjajem. Pokušavam
je dohvatiti, kao da prstima mogu odlomiti svjetlost, povući je prema sebi.
Ona tamo umire.
Ponovo okrenem glavu prema kišobranu. Četiri crna kvadrata, četiri bijela.
Rukom pritišćem hrapave cigle stepeništa, podignem se na noge, ustaj,
ustaj, ustaj.
Čujem kako mi nad glavom škripe grane, u sitnim gutljajima udišem zrak.
Zaboravila sam već da postoji hladan zrak.
I - jedan, dva, tri, četiri - počnem hodati. Nesigurna sam, poput pijanice. Ja
jesam pijanica, podsjetim se.
Jedan, dva, tri, četiri.
Tijekom treće godine svojeg specijalističkog staža upoznala sam djevojčicu
koja je, nakon operativnog zahvata za liječenje epilepsije, pokazivala niz čudnih
oblika ponašanja. Prije lobektomije bila je, po svim značajkama, tipična vesela
desetogodišnjakinja, usprkos učestalim teškim epileptičnim epizodama
(„epilepizode“ netko se duhovito dosjetio imena); nakon operacije udaljila se od
obitelji, u potpunosti je ignorirala mlađeg brata, grozila se roditeljskih dodira.
Njezini su učitelji isprva sumnjali na zlostavljanje, no netko je primijetio
koliko se više prijateljski djevojčica odnosi prema ljudima koje je jedva
poznavala, ljudima koje nije poznavala - grlila bi liječnike, obične prolaznike
primala za ruku, s prodavačicama bi znala razgovarati kao da su dugogodišnje
prijateljice. Čitavo to vrijeme njezini su najbliži - njezina bivša obitelj - bili na
ledu.
Nikada nismo utvrdili razlog. Međutim, rezultat smo nazvali selektivno
emotivno udaljavanje. Pitam se gdje je ona sada; pitam se što radi njezina
obitelj.
122
Razmišljam o toj djevojčici, o njezinu toplu odnosu prema strancima,
njezinoj ljubavi prema nepoznatom, dok prolazim kroz park, spasiti ženu s
kojom sam se dvaput susrela.
I dok tako razmišljam, kišobran udari o nešto, a ja se na mjestu zaustavim.

***

To je klupa.
To je onaklupa, jedna jedina u parku, pohabana mala drvena stvar s
vitičastim rukohvatima i memorijalnom pločicom pričvršćenom na stražnji dio
naslona. Običavala sam promatrati Eda i Oliviju kako sjede ovdje, iz svojeg
visokog gnijezda navrh kuće; on bi prčkao po tabletu, ona bi listala neku knjigu,
a zatim bi se zamijenili. - Sviđaju ti se dječje knjige?- upitala bih ga kasnije.
- Expelliarmus - odgovorio bi mi.
Vrh kišobrana zapeo je između dasaka klupe. Nježno ga pokušam
osloboditi - i u tom trenu shvatim, ili točnije, sjetim se.
Kuća Russellovih nema vrata prema parku. Ne može se u nju ući nikako
drugačije nego s ulične strane.
Nisam dovoljno razmislila o svemu ovome.
Jedan. Dva. Tri. Četiri.
Oklijevajući gazim naprijed - mali korak, ali ipak korak. Gledam svoja
stopala, trava strši oko papuča. Promicat ću liječenje i dobrobit pacijenata.
Noć mi je sada zgrabila srce svojim pandžama. Stišće mi ga. Raspući ću se.
Raspuknut ću se.
Interese drugih ljudi staviti ispred svojih.
Jane, dolazim. Vučem drugu nogu, tijelo mi tone, tone. Jedan, dva, tri, četiri.
Sirene zavijaju u daljini, poput ucviljenih ljudi na karminama. Prije no što
se uspijem zaustaviti, okrenem se u smjeru odakle dolazi buka.
Vjetar zavija. Automobilska me svjetla zasljepljuju.
Jedan, dva, tri...

123
PETAK
5. studenoga

124
35.

- Pretpostavljam da smo trebali zaključati vrata - Ed je promrmljao nakon što je


ona otrčala u hodnik.
Okrenula sam se prema njemu. - A što si očekivao?
- Nisam...
- Što si mislio da će se dogoditi? Što sam ti rekla da će se dogoditi?
Ne čekajući na njegov odgovor, izašla sam iz sobe. Edovi su me koraci
pratili, mekano šuškajući na tapisonu.
U foajeu Marie je izašla iza recepcijskog pulta. - Ljudi, je li s vama sve u
redu? - upitala je mršteći se.
- Nije - odgovorila sam u isti tren kad je Ed izgovorio: - U redu je.
Olivia se smjestila u naslonjač pored kamina, lice joj je bilo vlažno od suza,
pod svjetlošću plamena izgledalo je kao da je prekriveno tankim filmom. Ed i ja
čučnuli smo pored nje svatko s jedne strane. Plamen mi je dopirao do leđa.
- Livvy - progovorio je Ed.
- Ne - odgovorila mu je, drmajući glavom naprijed-natrag. Pokušao je
ponovo, nježnije. - Livvy.
- Jebi se - vrisnula je.
Oboje smo ustuknuli; zamalo sam pala na rešetku na kaminu. Marie se
povukla iza pulta i trudila se najbolje što može ne obraćati pažnju na nas.
- Gdje si čula tu riječ? - upitala sam.
- Anna - rekao je Ed.
- Od menesigurno nije.
- Nije u tome stvar.
Imao je pravo. - Bundevice - rekla sam milujući je po kosi; ponovo je
zatresla glavom te zarila lice u jastuk. - Bundevice.
Ed je svoje ruke položio na njezine. Ona ih je izvukla.
Pogledao me bespomoćnim pogledom.
Dijete ti plače u ordinaciji. Sto ćeš učiniti? Prvo predavanje iz pedijatrijske
psihologije, prvi dan, prvih deset minuta. Odgovor: Pusti ga da se isplače. Slušaš
ga, naravno, pokušavaš razumjeti, tješiš ga, podsjećaš ga da duboko diše - ali
puštaš dijete da se isplače.

125
- Duboko udahni, bundevice - promrmljala sam obuhvativši joj tjeme
svojim dlanom.
Zagrcnula se nejasno govoreći nešto.
Trajalo je jedan trenutak. U prostoriji je zahladnjelo; plamen je treperio u
kaminu iza mene. Zatim je progovorila u jastuk.
- Što? - upitao je Ed.
Podižući glavu, umrljanih obraza, Olivia se obratila prozoru. - Želim ići kući.
Promatrala sam njezino lice, njezinu uzdrhtalu usnicu, šmrkavi nosić; zatim
sam pogledala Eda, bore na njegovu čelu, udubine ispod očiju.
Jesam li nam ja to učinila?
Vani pada snijeg. Promatrala sam kako pada gledajući nas troje skupljene u
odrazu na staklu: moj suprug i moja kći i ja, zgureni skupa pored vatre.
Trenutak tišine.
Ustala sam, odšetala do pulta. Marie je podignula pogled i usnice uobličila u
nategnut osmijeh. Uzvratila sam nasmiješivši se.
- Ova oluja - započela sam.
- Da, gospođo.
- Je li... koliko je blizu? Je li sigurno sada voziti?
Namrštila se kvrckajući prstima po tipkovnici. - Snijeg ne bi trebao jače
padati još nekoliko sati - odgovorila je. - Ali...
- Bismo li onda mogli... - prekinula sam je. - Oprostite.
- Htjela sam reći da je teško predvidjeti tijek snježnih oluja. - Bacila je
pogled preko mojeg ramena. Vi želite otići.
Okrenula sam se, pogledala Oliviju u naslonjaču, Eda koji je čučao pored
nje.
- Mislim da želimo.
- U tom slučaju - rekla je Marie, - preporučila bih vam da odmah krenete.
Kimnula sam glavom. - Možete li nam, molim vas, dati račun?
Nešto mi je odgovorila, ali ja sam čula samo zavijanje vjetra, pucketanje
vatre.

126
36.

Pucketanje pretjerano uštirkane jastučnice. Zvuk koraka u blizini.


Zatim tišina - ali čudna tišina, tišina drugačije kakvoće. Otvaram oči.
Ležim na boku, gledam u radijator. Iznad radijatora je prozor.
Kroz prozor vidim cigle, cik-cak liniju požarnih stuba, četvrtaste stražnjice
klima-uređaja.
Još jedna zgrada.
U bračnom sam krevetu, presvučenom čvrsto nategnutim plahtama.
Okrenem se, sjednem.
Naslonim se na jastuk, proučavam sobu. Mala je, jednostavno namještena -
zapravo, gotovo da i nema namještaja: plastična stolica naslonjena na zid, stol
boje oraha pored kreveta, bljedoružičasta kutija s papirnatim ubrusima na
njemu. Stolna svjetiljka. Uska vaza, prazna. Ružni linoleum na podu. Vrata
nasuprot meni, zatvorena, mutno staklo. Iznad mene komad štukature na
stropu i fluorescentne lampe...
Prsti mi gužvaju posteljinu.
I sad počinje.
Zid nasuprot meni udaljava se, povlači se unatrag; vrata na njemu smanjuju
se. Gledam u bočne zidove, vidim da se udaljavaju jedan od drugoga. Strop
drhti, puca, otvara se poput poklopca konzerviranih sardina, poput krova koji
trga uragan. S njim nestaje i zrak, istrgnut mi je iz pluća. Pod potmulo tutnji.
Krevet se trese.
I tako ležim, na tom uzbibanom madracu, u skalpiranoj sobi, bez zraka koji
bih udahnula. Davim se u krevetu, umirem u krevetu.
- Upomoć! - povičem, samo što to nije povik nego šapat, na prstima mi se
šulja kroz grlo, razmazuje mi se po jeziku. - U-poo-moć - pokušam ponovo;
ovoga puta put mu presijeku moji zubi, kiša iskrica izleti mi iz usta kao da sam
prožvakala strujnu žicu, a moj glas plane poput osigurača, eksplodira.
Vrištim.
Čujem komešanje glasova, gledam kroz ona udaljena vrata kako se gužvaju
sjene gomile ljudi, kako mi se približavaju, nemogućim koracima prelaze tu
beskrajnu, beskrajnu sobu.
Ponovo vrisnem. Sjene se okupljaju u jato, okružuju mi krevet.

127
- Upomoć - molim ih, posljednjim dahom koji imam u sebi. Zatim mi u ruku
klizne igla. Vješto izvedeno - gotovo da nisam ni osjetila.

Iznad mene valja se val, bezvučan i gladak. Plutam, privremeno odsutna, u


nekom blještavom ništavilu, dubokom i hladnom. Riječi se bacaju pored mene
poput riba.
- Dolazi k sebi - netko promrmlja.
- ... stabilna - kaže netko drugi.
A zatim, jasno, kao da sam upravo izronila na površinu, kao da mi je voda
upravo izišla iz uha: - U pravi tren.
Okrenem glavu. Lijeno pritisne jastuk.
- Baš sam se spremao otići.
Sada ga vidim, ili veći dio njega - potreban mi je dobar trenutak da ga
čitavog promotrim, zato što sam razvaljena od lijekova (dovoljno sam prisebna
da mi je to jasno) i zato što je prokleto ogroman, planina od čovjeka:
modro-crna koža, široka ramena, široka prsa, na glavi četka od debelih tamnih
vlasi. Odijelo se na njemu očajnički drži, nedoraslo zadatku, ali trudi se koliko
god može.
- Dobar dan - izusti, glas mu je nježan i tih. - Ja sam detektiv Little.
Trepnem. Uz njegov lakat - gotovo na njegovu laktu - lebdi golubica od žene
u žutoj uniformi medicinske sestre.
- Razumijete li što govorimo? - upita me.
Ponovo trepnem, zatim kimnem glavom. Osjećam kako se zrak kreće oko
mene, kao da je zlokoban, kao da sam još uvijek pod vodom.
- Ovo je bolnica Morningside - objasni mi medicinska sestra. - Policija već
čitavo jutro čeka da dođete k sebi. - Kao kada želite prekoriti nekoga što nije
reagirao na zvono na ulaznim vratima.
- Kako se zovete? Možete li nam reći kako vam je ime?- pita me detektiv
Little.
Otvorim usta, pištim. Grlo mi se osušilo. Osjećam se kao da sam upravo
iskašljala oblak prašine.
Medicinska sestra obilazi oko kreveta, zaustavlja se uza stolić pored
kreveta. Pratim je, polagano okrećem glavu i promatram kako mi u ruke stavlja
šalicu. Otpijem gutljaj. Mlaka voda. - Pod sedativima ste - kaže mi, gotovo kao da
se ispričava. - Maloprije ste se malo uznemirili.
Detektivova pitanja vise u zraku, bez ijednog odgovora. Usmjerim ponovo
pogled prema planini Little.
- Anna - kažem mu, slogovi mi zapinju u ustima, kao da mi je jezik ležeći
policajac. Čime su me to, dovraga, napumpali?

128
- Imate li kakvo prezime, Anna?- upita me.
Otpijem još gutljaj. - Fox. - Sama sebe čujem kao da razvlačim izgovor.
- A-ha. - Izvuče blok iz prednjeg džepa odijela, gleda u njega. - A možete li
mi reći gdje stanujete?
Izrecitiram svoju adresu.
Little nastavlja kimajući glavom: - Znate li možda gdje smo vas pokupili
sinoć, gđo Fox?
- Doktorica - kažem.
Medicinska sestra pored mene trgne se. - Doktor će uskoro doći.
- Ne. - Odmahnem glavom. - Ja sam doktorica. Little me netremice
promatra.
- Ja sam dr. Fox.
Lice mu, poput svitanja, obasja osmijeh. Zubi su mu gotovo fluorescentno
bijeli. - Doktorice Fox - nastavlja lupkajući po bloku prstom. - Znate li gdje smo
vas sinoć pokupili?
Pijem svoju vodu gutljaj po gutljaj i proučavam ga. Sestra leprša oko mene.
- Tko? - Izgovaram. Tako je: i ja ću, također, postavljati pitanja. Barem ću ih, u
svakom slučaju, mumljati.
- Hitna. - Zatim, prije no što mu uspijem odgovoriti: - Pokupili su vas u
parku Hanover. Bili ste bez svijesti.
- Bez svijesti - ponavlja medicinska, u slučaju da mi je prvi put promaknulo.
- Zvali ste malo poslije pola jedanaest. Našli su vas u kućnoj haljini s ovim u
džepu. - Otvori golemu šaku i ja ugledam ključ svoje kuće kako mu svjetluca na
dlanu. - I ovo je bilo pored vas.- Preko koljena položi moj kišobran, sklopljen i
zakopčan.
Osjećaj počinje negdje u mojoj utrobi, zatim jurca prema plućima, obuzima
mi srce, nastavlja prema grlu, sasiječe se među mojim zubima:
- Jane.
- Što ste rekli? - Little se mršti gledajući me.
- Jane - ponovim.
Medicinska gleda Littlea. - Rekla je 'Jane' - prevodi mu, uvijek na usluzi.
- Moja susjeda. Vidjela sam da ju je netko ubo nožem - Potrebno je čitavo
ledeno doba, riječi se odmrzavaju u mojim ustima prije no što ih uspijevam
ispljunuti.
- Da. Čuo sam vaš hitni poziv - kaže mi Little.
911. Tako je: onaj telefonist s Juga. Zatim izlazak kroz stražnja vrata, u
park, grane su mi se ljuljale nad glavom, svjetla su se vrtložila poput kakva
zlokobna napitka u zdjeli mojega kišobrana. Muti mi se pred očima. Teško
dišem.

129
- Pokušajte ostati mirni - naređuje mi medicinska sestra. Ponovo udahnem,
zagrcnem se.
- Polako - uznemirila se sestra. Little i ja gledamo se oči u oči.
- Dobro je ona - kaže on.
Blejim u njega, hropćem, podižem glavu s jastuka, vrat mi se napinje, plitko
dišem na usta. I dok mi se pluća stežu, nakostriješim se - otkud onzna kako mi
je? On je samo murjak kojeg sam tek upoznala. Murjak - j esam li ikad prije
upoznala murjaka? Samo kad sam tu i tamo dobila kaznu za parkiranje,
pretpostavljam.
Svjetlo mi stroboskopski titra pred očima, nemoćno, mračne tigraste pruge
pandžama mi paraju vidno polje. On me netremice gleda, čak i dok mi se pogled
uspinje po njegovu licu i klizi natrag, poput planinara koji pokušava svladati
uspon. Zjenice su mu gotovo apsurdno velike. Ima pune usne, odaju dojam
dobre osobe.
I dok promatram Littlea, prsti mi grebu po pokrivaču, osjetim da mi se
tijelo opušta, prsa mi se Šire, sve jasnije vidim. Pobijedilo je ono čime god su me
nakljukali. Doista sam dobro.
- Dobro joj je - ponavlja Little. Medicinska sestra tapša me po ruci. Dobra
cura.
Ponovo okrenem glavu, zatvorim oči. Iscrpljena sam. Kao da sam
balzamirana.
- Susjedu je netko ubo nožem - šapnem. - Zove se Jane Russell. - Čujem
protestiranje Littleove stolice dok se on naginje prema meni. - Jeste li vidjeli tko
ju je napao?
- Nisam. - Teško otvorim oči, kapci su mi poput hrđavih garažnih vrata.
Little zgrbljeno sjedi nagnut nad svoj notes, čelo mu je izbrazdano borama.
Namršti se i kimne u isto vrijeme. Odašilje poruke dvojakog značenja.
- Vidjeli ste da krvari?
- Da.- Voljela bih prestati mumljati. Voljela bih da me prestane ispitivati.
- Jeste li što pili?-
Jako puno. - Nešto malo - priznajem. - Ali to je... - duboko udahnem, ali sada
osjetim novi val panike koji prolazi kroz mene. - Morate joj pomoći. Ona je...
možda je mrtva.
- Pozvat ću liječnika - kaže sestra i krene prema vratima.
Kad ona izađe, Little ponovo kimne glavom. - Znate li možda tko bi htio
nauditi vašoj susjedi?
Progutam slinu. - Njezin suprug.
Ponovo kimne, još jednom se namršti, otrese zapešće, preklopi svoj notes. -
Ovako stvari stoje, Anna Fox - kaže, odjednom energično, jako službeno. -
Posjetio sam jutros Russellove.
130
- Je li ona dobro?
- Želim da se vratite sa mnom i date nam izjavu.

Liječnica je mlada Hispanoamerikanka toliko lijepa da ponovo ostajem bez


daha, iako to nije razlog zašto mi da je injekciju Lorazepama.
- Imate li nekoga koga bismo trebali kontaktirati?- upita me.
Skoro im dam Edovo ime, međutim zaustavim se na vrijeme. Nema razloga.
- Nema razloga - izgovorim.
- Što ste rekli?
- Nemam nikoga - kažem joj. - Nemam ni... u redu je. - Pažljivo oblikujem
svaku riječ, kao da je riječ o origamiju. - Ali...
- Nemate nikoga od obitelji? - ona gleda u moj vjenčani prsten.
- Ne - odgovorim joj, dok desnom rukom pokrivam lijevu. - Moj suprug...
nisam... nismo zajedno. Više.
- Nekog prijatelja? - Odmahnem glavom. Koga bi uopće mogla nazvati?
Davida sigurno ne, Wesleyja isto tako; Binu, možda bi nju mogli nazvati, osim
što mi je dobro. Jane je ona kojoj nije dobro.
- Imate li svojega liječnika?
- Julian Fielding - odgovorim automatski, prije no što sama sebe prekinem.
- Ne. Nemojte njega zvati.
Promatram kako izmjenjuje poglede s medicinskom sestrom koja zatim
pogledava prema Littleu koji uzvraća pogled liječnici. Izgledaju kao da svatko
svakoga drži na nišanu. Dođe mi da se nasmijem. Ipak to ne učinim. Jane.
- Kao što znate, u parku ste bili bez svijesti - nastavlja liječnica, - a osoblje
hitne pomoći vas nije moglo identificirati, stoga su vas prevezli u Morningside.
Kad ste došli k svijesti, dobili ste napadaj panike.
- I to jako snažan - oglasi se sestra.
Liječnica kima glavom. - Jako snažan - Pregledava svoju mapu s kvačicom
na vrhu. - I opet se ponovio jutros. Čula sam da ste doktorica?
- Nisam liječnica - odgovorim joj.
- Čega ste onda doktorica?
- Psihologije. Radim s djecom.
- Imate li...
- Žena je probodena nožem - kažem sve uznemirenijim glasom. Medicinska
sestra korakne unatrag kao da sam zamahnuta šakom prema njoj. - Zašto nitko
ništa ne čini?
Liječnica baci kratak pogled prema Littleu. - Jesu li vam već prije
dijagnosticirani napadaji panike? - upita me.

131
I tako, dok Little tome ljubazno prisustvuje zavaljen na stolici, a medicinska
sestra treperi poput kolibrića, ispričam liječnici - svima njima - o svojoj
agorafobiji, depresiji i još o svojem paničnom poremećaju; kažem im sve o
terapiji koju uzimam, o deset mjeseci koje sam provela zatvorena u kući, o dr.
Fieldingu i njegovoj averzivnoj terapiji. Trebalo mi je malo vremena za to jer mi
je glas još uvijek bio omotan vunom; svake minute smočim grlo gutljajem vode,
koji curi ispred mojih riječi, a one isplivavaju na površinu poput mjehurića,
prelijevaju mi se preko usana.
Kad završim, kad se ponovo zavalim na jastuk, liječnica na trenutak
proučava svoje papire. Polagano kima glavom. - U redu - kaže. Kimne malo
življe. - U redu. - Podiže pogled. - Dajte da porazgovaram s detektivom.
Detektive, biste li... - pokaže mu rukom prema vratima.
Little ustane, stolica pritom zaškripi. Nasmiješi mi se i za liječnicom izađe iz
sobe.
Njegova odsutnost u sobi ostavlja prazninu. Ostale smo samo medicinska
sestra i ja. - Popijte malo vode - predloži mi.

Vraćaju se nakon nekoliko minuta. Možda je prošlo i malo više vremena; u sobi
nema sata.
- Detektiv se ponudio da će vas otpratiti kući - kaže liječnica. Pogledam
Littlea; on mi se široko nasmiješi. - Dat ću vam i malo Ativana koji ćete kasnije
popiti. Ali moramo poduzeti sve mjere kako ne biste doživjeli još jedan napadaj
prije no što stignete kući. Najbrži način da to postignemo jest...
Znam koji je najbrži način. A medicinska sestra već u ruci spremno drži
iglu.

132
37.

- Mislili smo da je riječ o neslanoj šali - objasni mi on. - Točnije, oni su to mislili.
Trebao bih reći mi - ili pretpostavljam da bismo mi trebali govoriti o nama -
zato što svi mi radimo zajedno. Znate ono, 'svi smo mi jedan tim'. Za opće dobro.
Ili nešto slično. Riječi koje to znače. - Ubrzava. - Ali ja nisam bio tamo. Zato
nisam mislio da je to nekakva psina. Nisam to znao. Ako me razumijete.
Ne razumijem ga.
Klizimo avenijom u njegovu neobilježenu automobilu; magličasto
poslijepodnevno sunce svjetluca kroz prozor poput kamenčića koji odskakuje
od površine jezera. Glava mi lupa po staklu, lice mi se udvostručilo u odrazu
pored mene, kućna haljina mekano mi obavija vrat. Little je prevelik za svoje
sjedalo, lakat mu dodiruje moj.
Osjećam se usporeno, u glavi i u tijelu.
- Naravno, tada su vas vidjeli skvrčenu na travi. To su njihove riječi, tako su
vas opisali. I vidjeli su otvorena vrata vaše kuće, pa su pomislili da se prijavljeni
događaj ondje dogodio, no kad su ušli unutra, izgledalo je da nema nikoga.
Morali su ući unutra, razumijete. Zbog svega što su čuli u telefonskom pozivu.
Kimam glavom. Ne sjećam se točno što sam rekla na telefon.
- Imate djece? - Ponovo kimnem. - Koliko? - Podižem jedan prst. - Jedno, ha?
Ja imam četvero. Odnosno, u siječnju ću imati toliko. Čekamo isporuku jednoga.
- Nasmije se; ja se ne smijem. Gotovo da uopće ne mogu pomicati usne.
- Čovjek od četrdeset četiri godine koji čeka četvrto dijete. Izgleda da je
četiri moj sretan broj.
Jedan, dva, tri, četiri, pomislim. Udahni i izdahni. Osjeti kako ti Lorazepam
leti venama poput jata ptica.
Little zatrubi i automobil ispred nas odjuri dalje.
- Gužva u vrijeme ručka - kaže on.
Podižem pogled kroz prozor. Gotovo deset mjeseci nisam bila na ulici ili u
automobilu ili u automobilu na ulici. Deset mjeseci nisam vidjela grad dalje od
svoje kuće; izgleda mi onostrano, kao da istražujem izvanzemaljski teritorij, kao
da se vozikam kroz neku civilizaciju iz budućnosti. Zgrade se nemoguće visoko
uzdižu, propinju se poput prstiju u bljedoplavo nebo iznad nas. Reklamni
natpisi i trgovine prolaze pored nas, kričavih boja: 99 centi svježa pizza!!!,
Starbucks, Whole foods (kad se to otvorilo?), stara vatrogasna postaja
preuređena u stambenu zgradu (stanovi OD 1,99 dolara po metru). Hladne
133
mračne uličice; prozori obasjani Sunčevom svjetlošću. Začuje se sirena iza nas, a
Little naveze automobil u stranu dok vozilo hitne pomoći prolazi pored nas.
Približavamo se križanju, usporavamo i zaustavljamo se. Gledam u
semafor, svijetli poput kakva urokljiva oka; promatram rijeku pješaka koji
prelaze na pješačkom prijelazu: dvije majke u trapericama guraju dječja kolica,
pogrbljeni starac oslanja se na štap, tinejdžeri zgrbljeni pod težinom
žarkoružičastih ruksaka, žena u tirkiznoj burki. Zeleni balon koji se odvezao sa
štanda za prodaju pereca vrtložno se uzdiže u zrak. Zvukovi provaljuju u
automobil: lakouman vrisak, potmula tutnjava prometa, zvrndanje zvonca
bicikla. Bjesomučnost boja, raspojasanost zvukova. Osjećam se kao da sam
unutar koraljnog grebena.
- I krećemo - mrmlja Little dok automobil nastavlja dalje.
Jesam li se doista pretvorila u to? U ženu koja poput akvarijske ribice bleji u
običnu podnevnu gužvu na cesti? U posjetitelja s nekog drugog planeta,
zapanjena čudom nove trgovine mješovitom robom? Duboko u svojem
zamrznutom mozgu osjećam kucanje nekog bila, ljutitog i poraženog. Rumeni
zalasci Sunca na mojim obrazima. U to sam se pretvorila. To je ono što sam
postala.
Da nisam pod lijekovima, vrištala bih toliko dugo dok se prozori ne bi sasuli
u komadiće.

134
38.

- Sada - kaže Little. - Ovo je naše skretanje. Skrećemo desno u našu ulicu. Moju
ulicu.
Gotovo godinu dana nisam je vidjela iz ovog kuta. Na uglu je kafić: još je
uvijek ondje, pretpostavljam da još uvijek poslužuju istu pregorku mješavinu
kave. Kuća pored kafića: iste žarkocrvene boje, teglice s cvijećem nakrcane su
krizantemama. Antikvarijat je točno preko puta: postao je mračan i neprijazan,
u prednjem izlogu stoji natpis, NAJAM POSLOVNOG PROSTORA. Crkva svete Dimfne,
trajno napuštena.
I dok se ulica rastvara pred nama, dok vozimo prema zapadu ispod svoda
od golih grana, osjećam kako mi se oči pune suzama. Moja ulica, nakon četiri
godišnja doba. Čudno, pomislim.
- Što je čudno?- kaže Little. Izgleda da sam to izgovorila naglas.
Dok se automobil približava kraju ulice, pokušavam doći do zraka. To je
naša kuća - moja kuća: crna ulazna vrata, mjedene znamenke 2-1-3 pričvršćene
su iznad alke za kucanje; sa svake strane uokvirena olovna stakla, dvije lampe
pored njih sjaje narančastim električnim sjajem; prozori na sva četiri kata tupo
gledaju pred sebe. Kamen ne sjaji onoliko koliko pamtim, ispod prozora se na
njemu vide slapovi od mrlja, kao da prozori plaču, a na krovu, vidim djelić trule
sjenice. Sve bi prozore trebalo oprati - s ulice se vidi prljavština. - Najljepša kuća
u kvartu - Ed je običavao govoriti, a ja bih se složila s njim.
Ostarjele smo, i kuća i ja. Istrulile smo.
Provezemo se pored nje, pored parka.
- Tu je - kažem Littleu mašući rukom prema stražnjem sjedalu.
- Moja kuća.
- Želio bih vas odvesti susjedima da porazgovaramo zajedno - objasni mi
parkirajući automobil uz ivičnjak i zaustavivši motor.
- Ne mogu.- Odmahnem glavom. Zar on to ne razumije? - Moram ići kući. -
Prtljam po sigurnosnom pojasu, zatim shvatim da me to neće nikamo odvesti.
Little me gleda. Miluje upravljač. - Kako ćemo to onda obaviti? - upita, više
sebe nego mene.
Ne zanima me. Ne zanima me. Želim ići kući. Možeš ih dovesti k meni. Sve
ih naguraj u moju kuću. Priredi jebenu zabavu za čitav kvart. Samo me odvezi
kući. Molim te.

135
I dalje me promatra, a ja shvatim da sam to ponovo izgovorila naglas. Sva
se usučem.
Kucanje po prozoru automobila, brzo i žustro. Podižem pogled; neka žena,
oštrog nosa, maslinaste puti, odjevena u dolčevitu i dugački kaput. - Pričekajte -
kaže Little. Počne spuštati moj prozor, ali ja se šćućurim od straha, zacvilim pa
on ponovo podigne prozor prije no što se oslobodi s vozačeva sjedala i izađe na
ulicu nježno zatvarajući vrata za sobom.
On i ta žena razgovaraju jedno s drugim preko krova automobila. Moje uši
procjeđuju njihove riječi - ubodena, zbunjena, doktorica - dok tonem ispod
površine, zatvaram oči, gnijezdim se u udubini suvozačeva sjedala; zrak se
smiruje i zaustavlja. Plićak bljeska pored mene - psihologinja, kuća, obitelj, sama
- i ja nestajem. Jednom rukom lijeno gladim drugi rukav; prsti mi zaranjaju
ispod kućne haljine, štipaju nabrekli nabor kože na mom trbuhu.
Zarobljena u policijskom automobilu gladim vlastito salo. Ovo je najnovije
dno koje sam dotaknula.
Nakon trenutka - ili čitava sata? - glasovi se utišaju. Otvorim jedno oko,
vidim kako me žena odozgo promatra, bulji u mene. Ponovo opet čvrsto
zatvorim oko.
Začuje se škripa vrata na vozačevoj strani kada ih Little otvori. Hladan zrak
dolebdi do mene, lizne mi noge, luta kabinom, udomaći se.
- Detektivka Norelli mi je partnerica - čujem kako mi govori, njegov
zemljano tamni glas na trenutak zaiskri. - Ispričao sam joj što vam se događa.
Dovest će neke ljude k vama. Je li to u redu? - Spustim bradu, podignem je.
- U redu. - Automobil glasno izdahne kad on sjedne na svoje sjedalo. Pitam
se koliko je težak. Pitam se koliko ja imam kilograma.
- Hoćete li otvoriti oči? - predloži mi. - Ili vam je ovako dobro? Iznova
spustim bradu.
Vata se zatvore i on ponovo upali motor, ubaci mjenjač u rikverc, krene
unatrag, unatrag, unatrag - vozilo pokuša doći do daha kad prijeđe preko
rubnika na pločnik, sve dok ne zakočimo. Čujem kako Little opet pali automobil.
- Evo nas - kaže mi dok otvaram oči, škiljim kroz prozor.
Stigli smo. Kuća se uzdiže iznad mene, njezina crna usta od prednjih vrata,
ulazne stepenice poput isplažena jezika; ukrasni zidni vijenci od štukature čine
se poput obrva iznad prozora. Olivia o gradskim kućama uvijek govori kao da
imaju lica, a gledajući ih iz ovog kuta, jasno mi je i zašto.
- Lijepa vam je kuća - kaže Little. - Velika je. Četiri kata? Je li ovo podrum?
Nakosim glavu.
- Znači pet katova. - Trenutak tišine. Jedan listić baci se u moj prozor, zatim
odleprša dalje. - I vi živite ovdje potpuno sami?
- Stanar - odgovorim.

136
- Gdje on živi? U podrumu ili na zadnjem katu?
- U podrumu.
- Je li ovdje?-
Slegnem ramenima. - Ponekad je.
Tišina. Littleovi prsti lupkaju po kontrolnoj ploči. Okrenem se prema
njemu. Primijeti da ga gledam, naceri se.
- Tamo su vas pronašli - podsjeti me trznuvši donjom vilicom prema parku.
- Znam - promrmljam.
- Zgodan parkić.
- Pretpostavljam da jest.
- Lijepa ulica.
- Da. Sve je lijepo.
Ponovo se naceri. - U redu - kaže, zatim pogleda pored mene, preko mojeg
ramena, kuću u oči. - Otključava li ovo ulazna vrata ili samo ona kroz koja su
bolničari iz hitne sinoć ušli? - Zavrti ključ moje kuće na jednom prstu, prsten na
kojem visi pridržava savijenim zglobom.
- I jedna i druga - odgovorim mu.
- U redu onda. - Vrti ključ oko prsta. - Trebam li vas prenijeti?

137
39.

Ne nosi me, ali me doista podigne pri izlasku iz automobila, uvede me kroz
ogradu, pogura uza stepenice, ruka mi je prebačena preko njegovih leđa širokih
poput nogometnog igrališta, noge mi se napola vuku za mnom, ručka kišobrana
prebačena mi je preko zapešća, kao da smo izašli u šetnju. Nadrogirano glupavu
šetnju.
Sunce samo što mi ne probuši kapke. Na vrhu stepeništa Little stavi ključ u
bravu, gurne; vrata kliznu i širom se otvore, udare o zid toliko jako da se staklo
na njima zatrese.
Pitam se gledaju li nas susjedi. Pitam se je li gospođa Wasserman upravo
vidjela kako me veliki crnac odvlači u kuću. Kladim se da upravo zove policiju.
U hodniku gotovo da nema mjesta za nas oboje - stisnula sam se u stranu,
prikliještena samo tako, rame mi je pritisnuto uza zid. Little nogom zatvori
vrata, odjednom je u hodniku mračno. Zatvorim oči, kotrljam glavu niz njegovu
ruku. Čuje se struganje ključa u drugoj bravi.
I zatim konačno osjetim: toplinu dnevnog boravka.
Omirišem: ustajali zrak vlastita doma.
I osluhnem: mačje cviljenje.
Mačak. Potpuno sam zaboravila na Puncha.
Otvorim oči. Sve je isto kao kad sam zaronila van: perilica posuđa zijeva
otvorenih vrata; gnijezdo zapetljanih pokrivača na kauču; TV upaljen, izbornik
DVD-a Mračan prolaz zamrznut na zaslonu; na stoliću dvije prazne boce vina,
užarene od izloženosti Sunčevoj svjetlosti, četiri kartona tableta, jedan od njih
prevrnut, kao da je pijan.
Dom. Srce mi gotovo detonira u prsima. Mogla bih plakati od olakšanja.
Kišobran mi klizne s ruke, padne na pod.
Little me odvede do kuhinjskog stola, ali ja mu mahnem rukom nalijevo,
poput motorista, i mi skrenemo s puta prema kauču, gdje se i Punch zavukao
pod jastuk.
- Eto ga - Little uzdahne polagano me spuštajući na jastuke. Mačak nas
promatra. Kada Little korakne unatrag, mačak domigolji do mene probijajući se
kroz pokrivače, nakon čega okrene glavu prema mojem pratiocu i zasikće.
- Bok i tebi - Little ga pozdravi.

138
Utonem u kauč, osjetim kako mi srce usporava, čujem kako mi krv nježno
kola venama. Prođe trenutak; rukama gužvam kućnu haljinu, dolazim k sebi.
Doma sam. Na sigurnom. Na sigurnom. Doma.
Panika istječe iz mene poput vode.
- Zašto su mi ulazili u kuću? - upitam Littlea.
- Što ste rekli?
- Rekli ste da su mi bolničari iz hitne bili u kući.
On podigne obrve. - Pronašli su vas u parku. Vidjeli su da su vam otvorena
kuhinjska vrata. Morali su provjeriti što se događa.
Prije no što mu uspijem odgovoriti, on se okrene prema fotografiji Livvy na
stoliću sa strane. - Vaša kći?
Kimnem glavom.
- Je li ovdje?
Odmahnem. - S ocem je - zamucam. Na njemu je red da potvrdno kimne.
Onda se okrene, stane, prouči sve što je na stoliću. - Netko je nešto slavio?
Udahnem, izdahnem. - Mačak je to učinio - odgovorim. Odakle je to? Bože
dragi! Sto se dogodilo? Šuti, mačak je to učinio88. Shakespeare? Namrštim se. Nije
Shakespeare. Previše je kičasto.
Po svemu sudeći, i ja sam previše kičasta jer se Little nije ni nasmiješio.
- To je sve vaše? - upita me pregledavajući prazne boce. - Dobar merlot.
Uzvrpoljim se. Osjećam se poput zločestog djeteta. - Da - priznajem.
- Ali... - izgleda lošije nego što jest? Ili je zapravo lošije no što izgleda?
Little po džepu traži bočicu kapsula Ativana koje mi je lijepa liječnica
propisala. Odloži ih na stolić. Mrmljajući, zahvalim mu.
I zatim, negdje duboko u koritu mojega mozga, nešto se oslobodi, kotrlja se
niz podvodnu struju, ispliva na površinu.
To je truplo.
To je Jane.
Otvorim usta.
Prvi put primijetim pištolj u futroli na Littleovu boku. Sjećam se kako je
Olivia jednom buljila u policajca na konju u Midtownu; čeznutljivo ga je
promatrala gotovo deset sekunda prije no što sam shvatila da se zagledala u
njegovo oružje, a ne u konja. Tada sam se nasmiješila, zadirkivala je, ali evo,
oružje je sada ovdje, nadohvat ruke, i ja se ne smijem.

8
Carefully On Tip Toe Stealing iz komične opere H. M. S. Pinafore Gilberta i
Sullivana. 1878. (op. prev.)

139
Little me uhvati kako ga promatram. Povuče kaput preko pištolja, kao da
sam mu virila u dekolte.
- Što je s mojom susjedom? - upitam.
Izvuče mobitel iz džepa, približi ga očima i zapitam se je li kratkovidan.
Zatim ga ugasi i spusti ruke pored bokova.
- Sami ste u ovolikoj kući, ha? - Korača prema kuhinji. - Vi i vaš stanar -
dodaje prije no što ja to učinim. - Ovo vodi dolje? - opali palcem po podrumskim
vratima.
- Da. A što je s mojom susjedom?
Ponovo pogleda na zaslon mobitela - zatim stane, sagne se. Dok ustaje, kao
da razmotava tijelo od stotinu metara, u desnoj mu je ruci mačkova zdjela za
vodu, a u lijevoj fiksni telefon. Gleda u jedno, pa u drugo, kao da ih važe. - Mali je
vjerojatno žedan - kaže koračajući prema sudoperu.
Promatram mu odraz na zaslonu televizora, čujem mlaz vode iz slavine. U
bocama je ostala plitka lokvica merlota. Pitam se bih li je uspjela popiti, a da me
on ne vidi.
Zdjela za vodu zazvoni pri dodiru s podom, a Little sada vraća telefon na
njegov stalak, škilji gledajući displej. - Baterija je prazna , kaže.
- Znam.
- Samo kažem. - Prilazi podrumskim vratima. - Smijem pokucati na njih? -
upita me. Potvrdno kimnem.
On udari zglobovima prstiju po drvetu - paa-ram-pa-pam-paam-paa-ram - i
pričeka. - Kako vam se zove stanar?
- David.
Little pokuca ponovo. Ništa.
Okrene se prema meni. - Onda, gdje vam je telefon, dr. Fox? Trepnem. - Moj
telefon?
- Vaš mobitel. - Mahne mi svojim po zraku. - Imate li ga? Kimnem glavom.
- Pa, nisu ga pronašli kod vas. Većina bi ljudi odmah posegnula za
mobitelom da ih nije bilo čitavu noć kod kuće.
- Ne znam - Doista, gdje li je? - Ne koristim ga baš često. Ne odgovori mi
ništa.
Dosta mi je. Osovim stopala na sag, uspravim se. Soba se oko mene miče,
kao tanjur koji se vrti na štapu; ali za trenutak se umiri i pogled mi se susretne s
Littleovim.
Punch mi čestita tihim mijaukom.
- Jeste li dobro?- upita Little prilazeći mi. - Sve u redu?

140
- Da. - Kućna mi se haljina potpuno rastvorila; zamotam je oko tijela, čvrsto
zavežem pojas. - Što se događa s mojom susjedom? - Ali on se zaustavio,
pogleda uprta u mobitel.
Ponovim pitanje: - Što...
- U redu , kaže, u redu. Krenuli su ovamo.- I odjednom se uzvrtio po kuhinji
poput velikog vala, pogled mu klizi po čitavoj prostoriji. - Jeste li kroz ovaj
prozor vidjeli susjedu? - Pokaže prstom.
- Da.
Odšeta do sudopera, potreban mu je jedan dugački korak njegovih dugih
nogu, osloni se rukama na radnu plohu, pogleda van. Proučavam mu leđa koja
gotovo u potpunosti zakriljuju prozor. Zatim pogledam prema stoliću. Počnem
ga raščišćavati.
On se okrene. - Ostavite sve kako jest - kaže mi. - Ostavite i TV upaljen. Koji
je to film?
- Jedan stari triler.
- Volite trilere?
Uzvrpoljim se. Mora da popušta djelovanje Lorazepama. - Naravno. Zašto
ne smijem pospremiti?
- Zato što će nas zanimati što se točno događalo s vama kad ste vidjeli da
vam je susjeda napadnuta.
- Nije li možda važnije što se s njom događalo?
Little me ignorira - Možda da nekamo spremite tog mačka - kaže mi. - Čini
mi se da je agresivan. Ne želim da nekoga ogrebe.
Vrati se prema sudoperu, natoči čašu vode. - Popijte ovo. Morate biti dobro
hidrirani. Doživjeli ste šok. - Prijeđe čitavu sobu stavi mi čašu u ruku. Gotovo da
to učini nježno. Napola očekujem da me pogladi po obrazu.
Prinesem čašu ustima.
Začuje se zvono parlafona.

141
40.

- Dovela sam gospodina Russella - nepotrebno najavi detektivka Norelli.


Glas joj je nježan, djevojački, ne ide dobro uz kratku vestu i kožnati kaput
tipičan za neku opaku bajkericu. Preleti pogledom preko čitave sobe, zatim me
probode njegovom hladnom oštricom. Ne predstavi se. Nema sumnje da je
njezina uloga lošega policajca, a ja razočarano shvatim da je Littleov blago
autoironičan štih samo maska.
Alistair je slijedi, svjež i jedar u bež hlačama i vesti, iako mu je ožiljak
razvučen po vratu poput napete tetive luka. Možda je oduvijek ondje. Pogleda
me, nasmiješi se. - Bok - kaže, pomalo iznenađeno.
Nisam to očekivala.
Zaljuljam se. Nije mi dobro. Tijelo mi je još uvijek tromo, poput motora
začepljenog šećerom; a sada me još i susjed upravo izbacio iz ringa osmijehom.
- Jeste dobro? - Little zatvori vrata prema hodniku za Alistairom te stane
pored mene.
Okrećem glavom. Jesam. Nisam.
Zakvači prst pod moj lakat. - Dajte da vas lijepo...
- Gospođo, je li vam dobro? - namrštila se Norelli.
Little podiže ruku. - Dobro je... dobro je. Pod sedativima je. Obrazi mi kipe.
Odvede me do kuhinjskog proširenja, posjedne za kuhinjski stol - isti onaj
stol za kojim je Jane potrošila čitavu kutiju šibica, za kojim smo igrale traljave
partije šaha i razgovarale o djeci, gdje mi je rekla da fotografiram zalazak Sunca.
Za tim mi je stolom govorila o Alistairu i svojoj prošlosti.
Detektivka Norelli približi se kuhinjskom prozoru, mobitel drži u ruci. -
Gospođo Fox - kaže mi.
Little je prekine: - Doktorice Fox.
Ona se smete, zatim ponovo zauzme svoj stav. - Dr. Fox, koliko razumijem
prema onome što ste ispričali detektivu Littleu, sinoć ste vidjeli nešto.
Bacim pogled na Alistaira koji pored vrata prema hodniku još uvijek stoji
poput djevojke koja čeka da je netko pozove na ples. - Vidjela sam kako je netko
moju susjedu ubo nožem.
- Tko je vaša susjeda? - upita detektivka Norelli.
- Jane Russell.
- I vi ste to vidjeli kroz prozor?
142
- Tako je.
- Koji prozor?
Pokažem prstom pored nje. - Ovaj ovdje.
Norellica pogleda za mojim prstom. Oči su joj poput noći bez mjesečine,
bezizražajne i tamne; promatram ih kako gledaju kuću Russellovih, slijeva
nadesno, kao da čita kakav tekst.
- Jeste li vidjeli tko ju je ozlijedio? - Još uvijek gleda prema van.
- Ne, ali sam vidjela kako krvari, a vidjela sam i nešto u njezinim prsima.
- Što je bilo u njezinim prsima?
Promeškoljim se na stolici. - Nešto srebrno.- Zašto je to važno?
- Nešto srebrno? Kimnem glavom.
I Norelli također kimne; okrene se, pogleda me, zatim pokraj mene, prema
dnevnoj sobi. - Tko je sinoć bio ovdje s vama?
- Nitko.
- Znači sve je ono na stoliću vaše? Ponovo se uzvrpoljim. - Da.
U redu, dr. Fox. - Međutim, dok govori, ona promatra Littlea. - Sada ću...
- Njegova žena... - započinjem podižući ruku, dok nam se Alistair približava.
- Stanite malo. - Norelli zakorakne prema meni, spusti svoj mobitel na stol
ispred mene. - Pustit ću vam snimku vašeg poziva hitnoj službi koji ste im
uputili sinoć u deset i trideset.
- Njegova žena...
- Mislim da će to odgovoriti na mnoga pitanja. - Svojim dugim prstom ona
ošine po zaslonu mobitela, dok mi uši para glas, sićušan kako već zvuči preko
zvučnika: - 911, kakav hitan...
Norelli stane, odabere opciju glasnoće, stiša mobitel.
- .. .slučaj imate?
- Moju susjedu. - Vrisak. - Netko je... ubo nožem. Oh, Bože. Pomozite joj. - To
je moj glas, znam - moje riječi, ali - nije moj glas; govorim nejasno, rasplinuto.
- Gospođo, usporite.- To razvlačenje. Čak me i sad izluđuje. - Koja je vaša
adresa?
Gledam u Alistaira, u Littlea. Njih dvojica gledaju u Norelličin mobitel.
Detektivka Norelli promatra mene.
- I kažete da je vašu susjedu netko ubo nožem?
- Da. Upomoć. Ona krvari. - Lecnem se. Zvučim gotovo nerazumljivo.
- Što?
- Rekla sam upomoć. - Kašljanje, vlažno, pljuckavo. Na rubu suza.
- Pomoć stiže, gospođo. Moram vas smiriti. Možete li mi reći kako se
zovete?

143
- Anna Fox.
- U redu, Anna. Kako se zove vaša susjeda?
- Jane Russell. Oh, Bože. - Jadikujem.
- Jeste li vi sada s njom?
- Ne. Ona je preko puta... u kući s druge strane parka. - Osjećam Alistairov
pogled na sebi. Uzvratim mu ga, jednako izravno.
- Anna, jeste li vi uboli svoju susjedu?
Pauza.
- Što?
- Jeste li vi uboli svoju susjedu?
- Ne.
Sada me i Little promatra. Sve troje nepodnošljivo bulje u mene. Nagnem se
naprijed, gledam u Norelličin mobitel. Svjetlo na zaslonu ugasi se dok glasovi
nastavljaju.
- U redu.
- Gledala sam kroz prozor i vidjela da ju je netko ubo.
- U redu. Znate li tko je to bio? Još jedna pauza, ovaj put duža.
- Gospođo? Znate li tko...
Struganje i štropotanje. Mobitel je pao. Gore, na sag u radnoj sobi - tamo
treba i ostati, poput napuštena tijela.
- Gospođo? Tišina.
Izvijem vrat, pogledam Littlea. Više me ne promatra.
Norelli se nagne preko stola, povuče prstom preko zaslona. - Službenik je
ostao na liniji šest minuta - kaže ona, - sve dok bolničari hitne službe nisu
potvrdili da su na licu mjesta.
Na licu mjesta. I što su pronašli na licu mjesta? Što se dogodilo Jane?
- Ne razumijem. - Odjednom sam umorna, mrtva umorna. Usporeno
pogledam kuhinju, sudoper do vrha pun posuđa, razbijene boce u kanti. - Što je
bilo s...
- Ništa nije bilo, dr. Fox - odgovori nježno Little. - Ništa se nikome nije
dogodilo.
Pogledam ga. - Kako to mislite?
Podigne hlače na bedrima, čučne pored mene. - Ono što ja mislim da se
dogodilo jest - odgovori mi, - da ste se možda, uza sav taj merlot koji ste popili,
lijekove koje ste uzeli i film koji ste gledali, malo uzbudili i vidjeli nešto što se
nije dogodilo.
Buljim u njega.
On mi namigne.

144
- Mislite da sam sve izmislila? - Glas mi zvuči kao da je prignječen.
Sada odmahuje velikom glavom: - Ne, gospođo, mislim da ste bili izloženi
velikom broju podražaja, pa vam je to sve malo udarilo u glavu.
Usta mi se širom otvore.
- Imaju li lijekovi koje pijete kakve nuspojave? - pritišće me. - Imaju -
odgovorim. - Ali...
- Halucinacije, možda?
- Ne znam. - Iako zapravo znam, znam da ih mogu uzrokovati. - Liječnica u
bolnici rekla je da halucinacije mogu biti jedna od nuspojava lijekova koje
uzimate.
- Nisam halucinirala. Znam što sam vidjela. - Ustajem uz napor. Mačak
naglo istrči ispod stolice i jurne u dnevnu sobu.
Little podigne ruke, izlizani su mu dlanovi široki i ravni. - Gledajte, upravo
ste čuli svoj poziv. Teško ste čak i govorili.
Detektivka Norelli korakne prema meni. - Kad su u bolnici provjeravali,
gotovo da ste imali 2,2 promila alkohola u krvi - kaže mi. - To je gotovo tri puta
više od dopuštenog.
- Pa što?
Iza nje, Alistairove oči poput ping-pong loptica skakuću između nas dviju.
- Nisam halucinirala - zasikćem. Riječi se prevrnu izlazeći mi iz usta i
prevrću se na bokove. - Nisam izmišljala stvari. Nisam luda.
- Jesam li dobro shvatila da vaša obitelj ne živi ovdje, gospođo? - kaže
Norelli.
- Je li to pitanje?
- To je pitanje.
Alistair: - Sin mi kaže da si razvedena.
- Razdvojeni smo - automatski ga ispravim.
- A po onome što nam je gospodin Russell rekao - kaže Norelli, - nitko vas u
susjedstvu nikad ne viđa. Čini se da ne izlazite često.
Ništa ne govorim. Ništa ne činim.
- Evo još jedne teorije - nastavlja ona. - Tražili ste malo pozornosti.
Koraknem unatrag, sudarim se s radnom površinom u kuhinji. Kućna mi se
haljina rastvori.
- Nemate prijatelja, obitelj vam je tko zna gdje, nacugali ste se i odlučili
malo dignuti galamu.
- Mislite da sam sve to izmislila? - Povisim ton cendrajući. - Upravo tako -
potvrdi mi.

145
Little se nakašlje. - Ja mislim - kaže on tihim glasom, - da vam je možda
dojadilo neprestano biti ovdje unutra i... mi ne kažemo da ste vi to namjerno
napravili...
- Vi sada izmišljate. - Upirem drhtavi prst prema njima, mašem njime kao
čarobnim štapićem. - Vi sada izmišljate. Vidjela sam je prekrivenu krvlju kroz
ovaj ovdje prozor.
Norelli zažmiri, duboko udahne. - Gospođo, gospodin Russell kaže da mu
supruga nije uopće bila u gradu. Kaže da je nikada niste upoznali.
Tišina. Soba kao da je naelektrizirana.
- Bila je ovdje - izgovorim, polako i razgovijetno, - dvaput.
- To je...
- Prvi put mi je pomogla da se maknem s ulice. Zatim me još jednom
posjetila. I - gledajući izravno u Alistaira, - on je bio ovdje i tražio ju je.
On kimne glavom. - Tražio sam svojeg sina, a ne ženu. - Proguta slinu. - A ti
si mi rekla da nitko nije bio kod tebe.
- Lagala sam. Sjedila je za ovim ovdje stolom. Igrale smo šah. - On pogleda
detektivku Norelli, potpuno bespomoćan.
- A zbog tebe je vrištala - kažem mu.
Sada se Norelli okrene prema Alistairu.
- Kaže da je čula vrisak - objasni joj.
- Ja jesam čula vrisak. Prije tri dana. - Je li to točno? Možda nije. - A Ethan mi
je rekao da je ona vrisnula. - To nije u potpunosti istina, ali je dovoljno blizu.
- Nemojmo miješati Ethana u ovo - kaže Little.
Gledam ih kako me okružuju, poput ono troje klinaca što su bacali jaja, ono
troje malih seronja.
Sad ću ih razvaliti.
- I gdje je ona sad?- upitam ispreplićući ruke na prsima. - Gdje je Jane? Ako
je s njom sve u redu, dovedite je ovamo.
Oni se pogledaju.
- Hajde. - Ponovo se omotam kućnom haljinom, zategnem vrpcu oko struka,
ponovo prekrižim ruke. - Zovite je.
Norelli se okrene prema Alistairu. - Hoćete li... - promrmlja ona, a on kimne
glavom i povuče se u dnevnu sobu vadeći mobitel iz džepa.
- A nakon toga - obratim se Littleu, - želim da svi odete iz moje kuće. Vi
mislite da haluciniram. - On ustukne. - I vi mislite da lažem. - Norelli ne reagira. -
A on tvrdi da nikad nisam upoznala ženu s kojom sam se dvaput srela. - Alistair
nešto mumlja na mobitel. - I želim znati točno tko je ovdje bio i što su radili kad
sam... - Zapetljala sam se u vlastitim riječima. Zastanem, dođem k sebi. - Želim
znati tko je još bio unutra.

146
Alistair se vrati k nama. - Za trenutak će - kaže vraćajući mobitel u džep.
Gledamo se oči u uči. - Kladim se da će taj trenutak potrajati.
Nitko ništa ne govori. Pogledom prelazim po sobi: Alistair gleda na sat;
Norelli mirno promatra mačka. Samo me Little gleda.
Prođe dvadeset sekunda.
Još dvadeset.
Uzdahnem, raspetljam ruke. Ovo je smiješno. Pa žena je...
Zazvoni parlafon.
Okrenem glavu prema detektivki Norelli, zatim prema Littleu.
- Ja ću otvoriti - kaže Alistair okrećući se prema vratima.
Gledam ga, kao ukopana, kako pritišće dugme na parlafonu, okreće kvaku,
otvara vrata hodnika, pomiče se u stranu.
Odmah zatim Ethan upada u sobu, spuštena pogleda.
- Upoznala si mojega sina - kaže Alistair. - A ovo je moja supruga - dodaje
zatvarajući vrata za njom.
Pogledam ga. Pogledam nju.
Prvi put u životu vidim tu ženu.

147
41.

Visoka je, ali lijepo građena, ima sjajnu tamnu kosu koja joj uokviruje pravilno
lice. Obrve su joj tanke, oštre, u luku se izvijaju iznad sivozelenih očiju. Gleda
me smireno, zatim prođe kroz kuhinju i pruži mi ruku.
- Mislim da se nismo upoznale - kaže.
Glas joj je dubok i raskošan, poput glasa Lauren Bacali. Zapne mi u ušima.
Nepomično stojim. Ne mogu se pomaknuti.
Ruka joj stoji tako, ispružena prema mojim prsima. Trenutak kasnije
odmaknem je.
- Tko je ovo?
- Vaša susjeda. - Little zvuci gotovo tužno.
- Jane Russell - kaže Norelli.
Pogledam prvo nju, zatim njega. Nakon toga pogledam ženu. - Ne, vi niste
ona - kažem joj.
Ona povuče svoju ruku.
Ponovo se obratim detektivima: - To nije ona. Što vi to govorite? Ovo nije
Jane.
- Uvjeravam te - započne Alistair, - ovo je...
- Ne trebate ništa objašnjavati, gospodine Russell - obrati mu se Norelli.
- Znači li vam išta ako vam ja potvrdim? - upita žena.
Učinim korak naprijed i napadnem je. - Tko ste vi?- Zvučim bezobrazno,
nepovezano i drago mi je kad se ona i Alistair stisnu jedno uz drugo, kao da su
lisičinama vezani jedno drugome za gležanj.
- Dr. Fox - kaže Little, - smirite se. - Položi dlan na moju ruku.
Povuče me. Okrenem se i udaljim od njega, od detektivke Norelli, i sada
stojim nasred kuhinje, detektivi su pored prozora, Alistair i ona žena povukli su
se u dnevnu sobu.
Okrenem se prema njima, iskoračim. - Susrela sam se s Jane Russell dva
puta - kažem polako i jednostavno. - Vi niste Jane Russell.
Ovoga puta ona ne popušta. - Mogu vam pokazati svoju vozačku dozvolu -
predloži zavlačeći ruku u svoj džep.
Odmahujem glavom, jednostavno i polagano. - Ne želim vidjeti vašu
vozačku dozvolu.

148
- Gospođo - izusti Norelli, a ja okrenem glavu preko ramena. Ona nam
prilazi, stane između nas. - Bilo bi dosta.
Alistair me gleda širom otvorenih očiju. Žena još uvijek drži ruku duboko u
džepu. Iza njih Ethan se povukao na kauč, Punch mu se sklupčao kod nogu.
- Ethane - obratim mu se, a njegov pogled klizne do mojih očiju, kao da je
očekivao da će biti prozvan. - Ethane.- Proguram se između Alistaira i te žene.
- Što se događa?
Pogleda me. Zatim skrene pogled.
- Ovo nije tvoja majka.- Dodirnem mu rame. - Reci im to.
On nagne glavu, zakrivuda očima ulijevo. Stisne čeljust i proguta slinu.
Čupka nokat. - Nikada niste upoznali moju majku - promrmlja.
Maknem mu ruku s ramena.
Okrenem se, polako, potpuno smetena.
Zatim svi progovore u istom trenu, kao mali zbor: - Možemo li... - upita
Alistair pokazujući glavom prema vratima u hodniku u isto vrijeme kad Norelli
kaže: - Gotovi smo ovdje - a Little mi savjetuje da se - trebam odmoriti.
Namignem im.
- Možemo li... - ponovo pokuša Alistair.
- Hvala vam, gospodine Russell - kaže Norelli. - I vama, gospođo Russell.
On i ta žena oprezno me gledaju, kao da sam neka životinja koju su upravo
pogodili uspavljujućim mecima, zatim odlaze do vrata.
- Idemo - kaže Alistair oštro. Ethan ustaje, očiju uprtih u pod i prekorači
mačka.
Dok izlaze, Norelli stane u red iza svih. - Dr. Fox, kriminalno je djelo
podnositi policiji lažne prijave - obavijesti me. - Je li vam to jasno?
Buljim u nju. Mislim da sam trznula glavom.
- U redu. - Podigne okovratnik. - To je sve što se mene tiče.
Vrata se za njom zatvore. Čujem kako otključavaju ulazna vrata. Ostali smo
samo ja i Little. Pogledam njegove cipele s kapicama, crne i oštre poput pika u
kartama, i sjetim se (tko zna kako i zašto?) da sam propustila svoj današnji sat
francuskog s Yvesom.
Samo ja i Little. Les deux.
Čuje se tresak ulaznih vrata dok se zatvaraju.
- Smijem li vas ostaviti samu? - upita me. Kimnem, potpuno prazna.
- Imate li s kim porazgovarati? Ponovo kimnem.
- Izvolite - kaže on izvlačeći posjetnicu iz gornjeg prednjeg džepa i
utiskujući mi je u dlan. Pročitam je. Traljavo je načinjena. DETEKTIV CONRAD
LITTLE, NYPD. Dva telefonska broja. Elektronička adresa.

149
- Ako vam što zatreba, možete me nazvati. Hej. - Podignem pogled. - Možete
me nazvati. U redu?
Kimnem glavom.
- Okej?
Riječ mi se sjuri niz jezik, pogura u stranu sve ostale riječi. - Okej.
- Dobro. Bilo da je dan ili noć. - Prebaci svoj mobitel iz jedne u drugu ruku. -
Imam punu kuću klinaca. Ja ne spavam. - Vrati ga natrag u prvu ruku. Primijeti
da gledam što radi, zaustavi se.
Gledamo jedno drugo.
- Ostajte dobro, dr. Fox. - Little krene prema vratima za hodnik, otvori ih i
nježno povuče za sobom.
Ponovo se čuje škljocanje ulaznih vrata pri otvaranju. I tresak kad se
zatvore.

150
42.

Odjednom zavlada intenzivna tišina. Čitav se svijet zaustavio. Sama sam, prvi
put u danu.
Proučavam sobu. Boce vina svjetlucaju na kosim Sunčevim zrakama.
Stolac nagnut pored kuhinjskog stola. Mačak patrolira po kauču.
Zrnca prašine lelujaju zrakom.
Odlazim do vrata u hodniku, zaključam ih.
Ponovo se okrenem prema sobi.
Je li se ovo upravo dogodilo?
Što li se to upravo dogodilo?
Odem u kuhinju, iskopam neku bocu vina. Gurnem u nju vadičep, izvučem
čep. Natočim vino u čašu. Prinesem usnama. Pomislim na Jane.
Iskapim čašu, zatim ustima prinesem bocu, snažno je nagnem.
Pijem, dugo i temeljito.
Razmišljam o onoj ženi.
Sada malo brže zakrivudam prema dnevnoj sobi; istisnem dvije tablete na
dlan. Zaplešu mi niz grlo.
Razmišljam o Alistairu. A ovo je moja supruga.
Stojim tako, pijem, gutam, sve dok se ne zagrcnem.
Kad ponovo sjednem, razmišljam o Ethanu, kako je odvratio pogled, kako je
okrenuo glavu. Kako je progutao slinu prije no što mi je odgovorio. Kako je
čupkao nokat. Kako je zamuckivao.
Kako je lagao.
Zato što je doista lagao. Odvraćanje pogleda, pomicanje očiju ulijevo,
odgađanje odgovora, prčkanje po nečemu - to su sve znakovi da netko laže.
Znala sam da je tako prije no što je otvorio usta.
Međutim, stiskao je čeljust: to je znak nečega drugoga. To je znak straha.

151
43.

Mobitel je na podu radne sobe, točno tamo gdje mi je ispao. Pipnem zaslon dok
vraćam bočice s tabletama u ormarić za lijekove u svojoj kupaonici. Dr. Fielding
je, potpuno sam svjesna toga, osoba koja posjeduje medicinsku diplomu i blok
za ispisivanje recepata, ali mi u ovoj situaciji uopće ne može pomoći.
- Možeš li doći? - izgovorim čim se javi. Pauza. - Što? - Ona zvuči zbunjena.
- Možeš li doći? - Iz kupaonice prelazim sobu prema krevetu, uvučem se u
nj.
- Sada? Nisam...
- Molim te, Bina?
Još jedna pauza. - Mogu biti kod tebe oko... devet, pola deset. Imam dogovor
za večeru - dodaje.
Baš me briga. - U redu. - Legnem na leđa, u ušima mi je zvuk jastuka. Kroz
prozor vidim grane kako se njišu, odbacuju lišće poput žeravice; osvijetljeni
listovi dodirnu staklo, zatim odlete.
- Jelsveuredu?
- Što? - Temazepam mi začepljuje mozak. Osjećam kako se skraćuju
moždane veze.
- Pitala sam je li sve u redu.
- Nije. Je. Objasnit ću ti kad dođeš. - Kapci mi se spuštaju, zatvaraju.
- Okej. Sevidimovčeras. Međutim, ja se već gubim u snu.
Mračan je i bez snova, mali zaborav, a kada se odozdo začuje zujanje
parlafona, probudim se iscrpljena.

152
44.

Bina me zaprepašteno gleda, širom otvorenih usta.


Naposljetku ih zatvori, polagano, ali čvrsto, poput zamke za muhe. Ništa ne
govori.
U Edovoj smo biblioteci, ja sklupčana na fotelji, Bina polegnuta u
naslonjaču, onome na kojem uvijek sjedi dr. Fielding. Svoje tanke noge u uskim
hlačama presavila je ispod naslonjača, a Punch joj se mota oko gležnjeva poput
dima.
U kaminu tinja vatrica.
Ona skrene pogled prema malenim platnenim valovima. - Koliko si zapravo
popila? - upita me ustuknuvši malo, kao da bih je mogla udariti.
- Ne dovoljno da bih halucinirala. Kimne glavom. - U redu. A tablete...
Zgrabim pokrivač koji mi je u krilu, stisnem ga. - Upoznala sam Jane. Dva
puta smo se srele. Tijekom dva različita dana.
- U redu.
- Vidjela sam kako Jane krvari. Imala je nož u prsima.
- Sigurna si da je to bio nož?
- E, pa sigurno nije bio jebeni broš.
- Samo sam... u redu, okej.
- Vidjela sam sve kroz svoj fotoaparat. Jako jasno.
- Ali nisi ništa fotografirala.
- Ne, nisam fotografirala. Pokušavala sam joj pomoći, a ne... prikupiti
dokaze.
- Okej.- Lijeno pogladi pramen kose. - I oni sada tvrde da nitko nije uboden.
- I još k tome pokušavaju reći da je Jane neka druga osoba. Ili da je netko
drugi Jane.
Ona namota kosu oko svojega dugog prsta.
- Sigurna si... - započne, a ja se sva narogušim jer znam što slijedi. - Potpuno
si sigurna da nema nikakve šanse da je sve ovo jedan veliki nesporaz...
Nagnem se prema njoj. - Znam što sam vidjela.
Bina spusti ruku. - Ne znam... ne znam što bih rekla.

153
Govorim sporo, kao da se probijam kroz razbijeno staklo. - Neće
povjerovati da se nešto dogodilo Jane - kažem sebi koliko i njoj, - sve dok ne
povjeruju da ona žena za koju misle da je Jane - to zapravo nije.
Zapetljano je to, ali ona kima glavom.
- Jedino - ne bi li policija jednostavno tražila tu osobu nekakve, što ja znam,
dokumente za identifikaciju?
- Ne. Ne. Povjerovali bi njezinu suprugu - povjerovali bi mu na riječ. Zar ne?
Zar ne? - Mačak gazi preko saga, došulja se pod moju fotelju. - Uz to, nitko je
prije toga nije vidio. Žive ovdje tek tjedan dana. Mogla bi biti bilo tko. Mogla bi
im biti rođakinja. Mogla bi mu biti ljubavnica. Mogla bi biti jedna od onih
mladenki koje pronalaze preko interneta. - Posegnem za pićem, ali se sjetim da
ga nemam. - Ali ja sam vidjela Jane s njezinom obitelji. Vidjela sam njezin
medaljon s Ethanovom slikom unutra. Vidjela sam - pa poslala ga je k meni sa
svijećom, za ime Božje.
Bina ponovo kimne.
- A njezin se suprug nije ponašao...?
- Kao da je upravo nekoga izbo nožem? Ne.
- Sigurno je on to...
- Što?
Ona se uzvrpolji. - Učinio.
- Ta tko je drugi to mogao učiniti? Mali im je pravi anđeo. Da je on - mislio
ikoga izbosti nožem, bio bi to njegov otac. Ponovo posegnem za čašom, rukom
zagrabim samo zrak. - A ja sam ga netom prije vidjela da sjedi za računalom,
tako da je on, osim ako nije otrčao dolje kako bi sasjekao mamu, sasvim čist.
- Jesi li to ikome rekla?
- Još ne.
- Svojem liječniku?
- Reći ću mu. - I Edu, također. Razgovarat ću s njim kasnije.
Zavlada tišina - čuje se samo pucketanje vatre u kaminu.
Promatrajući je, promatrajući kako joj se koža, obasjana plamenom,
presijava bakrenim sjajem, pitam se ne podilazi li mi samo, pitam se sumnja li u
ono što govorim. Priča je nevjerojatna, zar ne? Moj je susjed ubio ženu i sada se
neka varalica predstavlja da je ona. A sin se previše boji da bi rekao istinu.
- Što misliš, gdje je Jane? - upita tiho Bina.
Tišina.

- Nisam imala pojma da je bila toliko popularna - kaže Bina naginjući mi se


preko ramena dok joj kosa poput zavjese pada između mene i stolne svjetiljke.

154
- Bila je glavna pin up ljepotica pedesetih godina - promrmljam. - Zatim je
postala zadrta zagovarateljica zabrane pobačaja.
- Ah.
- Njezin ju je pobačaj zamalo koštao života.
- Oh.
Za mojim smo radnim stolom, pregledavamo dvadesetak stranica s
fotografijama Jane Russell - okićena dragim kamenjem (Muškarci više vole
plavuše), u negližeu u plastu sijena (Odmetnik), okreće se u ciganskoj suknji
(Vruća krv). Tražili smo na Pinterestu. Prekopale smo sve rovove na
Instagramu. Pročešljale sve mrežne stranice i novine iz Bostona. Pregledale smo
galeriju fotografija Patricka McMullana. Ništa.
- Zar to nije fantastično - kaže Bina, - kako neki ljudi, sudeći prema
internetu, kao da ne postoje?-
Alistaira je lakše pronaći. Evo ga, poput kakve kobasice, utegnutog u
preusko odijelo, u članku časopisa Consulting Magazine otprije dvije godine;
RUSSELL ODLAZI U ATKINSON, objašnjava naslov. Na njegovu profilu na Linkedlnu
stoji ista fotografija. Portret u biltenu bivših studenata Darthmoutha,
podignutom čašom nazdravlja na dobrotvornoj večeri.
Ali Jane nema ni za lijek.
Što je još čudnije: nema ni Ethana. Nema ga na Facebooku - ni na
Foursquareu niti bilo gdje drugdje - a Google nudi samo razne poveznice prema
nekakvom istoimenom fotografu.
- Zar većina klinaca nije na Facebooku? - upita Bina.
- Tata mu ne dopušta. Nema čak ni mobitel. - Zarolam prema nadlaktici
rukav koji mi se spustio. - A školuju ga kod kuće. Vjerojatno ne poznaje mnogo
ljudi ovdje. Vjerojatno ne poznaje nikoga.
- Netko mu, međutim, mora poznavati majku - odgovori ona. - Netko u
Bostonu ili... jednostavno netko. - Odšeta do prozora. - Zar ondje nema nikakvih
fotografija? Nije li im policija danas bila u kući?
Razmislim malo o tome. - Koliko mi znamo, možda imaju fotografije ove
druge žene. Alistair im je mogao pokazati bilo što, mogao im je reći što god.
Neće im pretraživati kuću. Bili su vrlo jasni o tom pitanju.
Ona kimne, okrene se, pogleda kuću Russellovih. - Spuštene su rolete -
kaže.
- Što? - pridružim joj se na prozoru i vidim i sama: kuhinja, dnevni boravak,
Ethanova soba - sve je spušteno.
Kuća je zatvorila oči. Čvrsto ih je stisnula.
- Vidiš? - kažem joj. - Više ne žele da ih gledam.
- Ne krivim ih.
- Oprezni su. Ne dokazuje li to njihovu krivnju?
155
- Sumnjivo je, da. - Ona nagne glavu. - Spuštaju li često rolete?
- Nikad. Nikad. Dosad ih se moglo gledati kao ribice u akvariju.
Ona oklijevajući prozbori. - Misliš li... misliš li da bi mogla biti, znaš ono - u
opasnosti?
To mi uopće nije palo na pamet. - Zašto? - upitam polako.
- Zato što, ako se ono što si vidjela doista dogodilo... Lecnem se. - Dogodilo
se.
- ...onda si ti, kužiš, svjedok.
Udahnem duboko, zatim udahnem još jednom.
- Hoćeš li, molim te, prespavati ovdje? Ona podiže obrve. - Ovo je navlakuša.
- Platit ću ti.
Gleda me napola spuštenih kapaka. - Nije riječ o tome. Sutra rano ustajem,
a sve su mi stvari kod ku..
- Molim te. - Gledam je duboko u oči. - Molim te. Ona uzdahne.

156
45.

Tama - neprozirna, gusta. Mračno je kao u skloništu. Kao u najudaljenijem dijelu


svemira.
Zatim, u daljini, jedna udaljena zvijezda, komadić svjetlosti.
Približavam se.
Svjetlost treperi, nabrekla je, pulsira. Srce. Sićušno srce. Kuca. Sjaji.
Rastjerava mrak oko sebe, sviće na privjesku ogrlice nježnom poput svile.
Bluza, bijela poput duha. Nečija ramena, svjetlošću pozlaćena. Obris vrata. Ruka,
prsti se igraju srdašcem koje kuca.
Iznad toga lice: Jane. Prava Jane, blistava. Gleda me. Smiješi se.
I ja se njoj nasmiješim.
Sada se ispred nje spusti staklena ploha. Ona je pritisne dlanom, otisne
sićušne karte svojih jagodica.
Iza nje, odjednom, uzdiže se tama: dvosjed, prošaran bijelim i crvenim
linijama; dvije svjetiljke, zasljepljujuće bliješte; sag, rascvali vrt.
Jane spušta pogled na medaljon, prstima ga nježno dodiruje. Na svojoj
blistavoj košulji. Na mrlji krvi koja se širi, natiče, zapljuskuje joj okovratnik,
plamti na njezinoj koži.
A kada ponovo podigne pogled, gleda me ona druga žena.

157
SUBOTA
6. studenoga

158
46.

Bina odlazi malo poslije pola sedam dok svjetlost prstima obavija zavjese. Sada
sam saznala da hrče, lagano ispuhuje zrak kroz nos, poput zvuka udaljenih
valova. Potpuno neočekivano.
Zahvalim joj, zabijem glavu u jastuk, ponovo padnem u san. Kada se
probudim, pogledam na mobitel. Skoro je jedanaest sati.
Na trenutak buljim u zaslon. Već idući tren razgovaram s Edom. Ovaj put
bez „pogodi tko je“.
- To je nevjerojatno - kaže on nakon kraće pauze.
- No ipak se dogodilo.
Ponovo ne govori ništa. - Ne kažem da nije. Ali - pripremim se za nastavak, -
u posljednje si vrijeme pod strašno jakim lijekovima. Pa...
- Pa mi ni ti ne vjeruješ.
Uzdahne. - Nije riječ o tome da ti ne vjerujem. Samo...
- Znaš li koliko je to frustrirajuće? - Viknem. On zašuti. Ja nastavim.
- Vidjela sam da se dogodilo. Da, bila sam pod utjecajem lijekova, i - da. Ali
nisam izmislila. Ne uzima se hrpa lijekova pa se onda izmišljaju ovakve stvari. -
Naglo uvučem zrak u pluća. - Nisam ti ja neki srednjoškolac koji igra nasilne
videoigre pa onda upuca pola škole. Znam što sam vidjela.
Ed i dalje šuti.
Zatim:
- Pa, kao prvo, samo radi akademske razine razgovora, jesi li sigurna da je
on to učinio?
- Koji on?
- Muž... je taj koji je to učinio.
- Bina je to isto rekla. Naravno da sam sigurna.
- Nije li to mogla učiniti i ona druga žena? Smrznem se.
Ed povisi glas, onako kako to uvijek učini kad razmišlja naglas. - Recimo da
mu je ona ljubavnica, kao što ti tvrdiš. Iz Bostona ili tko zna otkuda. Posvađaju
se. Pojavi se nož. Ili što god to bilo. Zabije joj nož. Muž s tim nema nikakve veze.
Razmišljam. To mi se ne čini izvjesno, ali - možda je moguće. Osim: Tko je
to učinio, uopće nije važno - ustrajno ću ja. - Zasad. Činjenica je da je to netko

159
učinio, a problem je u tome što mi nitko ne vjeruje. Mislim da mi čak ni Bina ne
vjeruje. Ni ti mi ne vjeruješ.
Tišina. Shvatim da sam odlutala na kat, ušla u Olivijinu sobu. - Nemoj reći
Livvy o ovome - dodajem.
Ed se nasmije, doslovno izusti Ha!, jasno kao dan. - Ne namjeravam. -
Zakašlje se. - Što kaže dr. Fielding?
- Nisam još razgovarala s njim.- Trebala bih.
- Trebala bi.
- Hoću. Pauza.
- A što se događa u ostatku ulice?
U tom trenu shvatim da nemam pojma. Obitelj Takeda, Millerovi, pa čak i
Wassermeni - nisu mi se uopće pojavili na radaru prošli tjedan. Na ulicu se
spustila zavjesa; kuće preko puta pokrivene su velom, nestale su; sve što postoji
samo su moja kuća i kuća Russellovih te park između nas. Pitam se što se
dogodilo s Ritinim građevincem. Pitam se koju je knjigu izabrala gospođa Gray
za svoju čitateljsku skupinu. Prije sam bilježila svaku njihovu aktivnost, svoje
susjede, pratila sam svaki njihov izlazak i povratak. Na svojoj memorijskoj
kartici imam pohranjena čitava poglavlja njihovih života. Ali sada...
- Ne znam - priznajem.
- Pa - kaže on, - možda je tako i bolje.
Nakon našeg razgovora ponovo pogledam zaslon mobitela. Jedanaest i
jedanaest. Moj rođendan. I Janein, isto.

160
47.

Čitavo vrijeme od jučer izbjegavam otići u kuhinju, izbjegavam cijeli prvi kat.
Međutim, sada sam ponovo na prozoru, buljim u kuću s druge strane parka.
Natočim malo vina u čašu.
Znam što sam vidjela. Krvarila je. Molila za pomoć.
Ovome se ne nazire kraj.
Pijem.

161
48.

Kuća bleji u mene, širom otvorenih očiju, kao da je iznenađuje to što joj
uzvraćam pogled. Zumiram, paniram prozorsko staklo pogledom, fokusiram
dnevni boravak.
Besprijekorno čist. Ništa. Dvosjed. Dvije svjetiljke poput čuvara.
Premještajući se na fotelji uz prozor, naglo skrenem objektiv gore prema
Ethanovoj sobi. Nadvio se nad računalom za radnim stolom poput grotesknog
lika s gotskih katedrala.
Zumiram još više. Gotovo da mogu pročitati tekst na zaslonu.
Komešanje na ulici. Automobil, sjajan poput morskog psa, lagano se
zaustavlja ispred prilaza Russellovih, parkira. Vrata na vozačevoj strani otvore
se poput raširene peraje, pojavljuje se Alistair odjeven u zimski kaput.
Hoda prema kući.
Okinem fotku.
Kad stigne do vrata, snimim još jednu.
Nemam nikakav plan. (Pitam se imam li ikad uopće ikakav plan.) Nije baš
da ću mu vidjeti okrvavljene ruke. Sigurno mi neće pokucati na vrata i priznati.
Ali mogu ga promatrati.
Ulazi u kuću. Objektiv se prebaci na kuhinju i on se ondje, naravno, pojavi
trenutak kasnije. Baci ključeve na radnu plohu, skine kaput. Izađe iz prostorije.
Ne vraća se.
Pomaknem objektiv prema katu iznad, prema dnevnoj sobi.
I čim to učinim, pojavljuje se ona, lagana i vesela u svjetlozelenoj vestici: -
Jane.
Izoštrim leću. Kreće se odrješito, žustro, od jedne do druge svjetiljke, pali
ih. Promatram njezine nježne ruke, njezin dugački vrat, kosu koja joj pada niz
obraz.
Lažljivica.
Zatim odlazi. Miješanje uskih bokova dok izlazi kroz vrata.
Ništa. Dnevna je soba prazna. Kuhinja je prazna. Gore Ethanov stolac stoji
prazan, zaslon računala obična je crna kutija.
Zvoni telefon.

162
Glava mi se, poput sovine, zamalo okrene oko svoje osi, a fotoaparat mi
padne u krilo.
Zvoni negdje iza mene, ali mobitel mi je u ruci.
Pa to je fiksna linija.
Nije fiksni telefon u kuhinji, koji trune dolje na svojem stalku, već onaj u
Edovoj biblioteci. Potpuno sam zaboravila na njega.
Ponovo zvoni, u daljini, neumorno.
Ne mičem se. Ne dišem.
Tko me to zove? Nitko nije zvao na kućni broj već... ne mogu se sjetiti
koliko. Tko bi uopće mogao imati ovaj broj? Jedva ga se i sama mogu sjetiti.
Još jednom.
I još jednom.
Skvrčila sam se uza staklo, venem od hladnoće. Zamišljam sve prostorije u
svojoj kući, jednu po jednu, kako podrhtavaju od tog zvuka.
Ponovo zvonjava.
Gledam preko puta, kroz park.
Ona je ondje, vidim je kroz prozor dnevne sobe, s telefonom prislonjenim
na uho.
Gleda izravno u mene, nepopustljivo.
Brzo pobjegnem s fotelje, jednom rukom zgrabim fotoaparat, povučem se
prema radnom stolu. Ona ne skreće pogled, usne joj čine jednu liniju.
Odakle joj ovaj broj?
Međutim, kako sam ja dobila njezin? Služba informacija. Zamišljam kako je
utipkala broj, izgovorila moje ime, zamolila da je spoje. Sa mnom. Uzurpira mi
kuću, glavu.
Koja lažljivica.
Promatram je. Bijesno zurim.
I ona bulji u mene.
Telefon ponovo zvoni.
I zatim se začuje nešto drugo - Edov glas.
- Dobili ste Annu i Eda - kaže on niskim i hrapavim glasom, poput glasova u
filmskim najavama. Sjećam se kad je snimao poruku; - Zvučiš poput Vina
Diesela - rekla sam mu, a on se nasmijao i progovorio još dubljim glasom.
- Trenutačno nas nema kod kuće, ali ostavite nam poruku i javit ćemo vam
se. - Sjećam se još i da je, čim je završio, čim je pritisnuo tipku Stop, dodao,
groznim britanskim naglaskom: - Kad nam se, dovraga, bude dalo.
Na trenutak zaklopim oči, zamislim da me zove.
Međutim, njezin glas ispunjava prostoriju, ispunjava čitavu kuću.

163
- Mislim da znaš tko sam. - Tišina. Otvorim oči, primijetim da me gleda,
promatram kako joj usta oblikuju riječi koje mi svrdlaju uši. Djeluju sablasno. -
Prestani fotografirati našu kuću ili ću pozvati policiju.
Ona odmakne telefon od uha, gurne ga u džep. Bulji u mene. Ja buljim u nju.
Sve je utihnulo.
Zatim izađem iz sobe.

164
49.

GIRLPOOLte izaziva na dvoboj!

To je moj šahovski program. Pokažem srednji prst laptopu i prislonim mobitel


na uho. Glasovna poruka dr. Fieldinga, mlitava poput osušena lista, poziva me
da ostavim poruku. Učinim to, pažljivo izgovarajući riječi.
U Edovoj sam biblioteci, laptop mi grije bedra, podnevno sunce oblikuje
lokve svjetlosti na tepihu. Čaša merlota stoji na stolu pored mene. Čaša i boca.
Ne želim piti. Želim ostati prisebna; želim razmišljati. Želim analizirati. Već
sada mi posljednjih trideset šest sati nestaje, isparava, poput oblaka magle. Već
sad osjećam kako kuća svojim ramenima pruža otpor, pokušava zbaciti vanjski
svijet.
Trebam piće.
Girlpool. Koje glupo ime. Girlpool. Vrtlog 9. Tierney. Bacall. Sada ti je ušlo u
krvotok.
Doista je tako. Prislonim rub čaše usnama, osjećam bujicu vina koja mi se
sjuri niz grlo, pjenušanje u venama.
Zadrži dah, prekriži prste.
Pusti me unutra!
Bit će s tobom sve u redu.
Bit će s tobom sve u redu. Šmrcnem.
Um mi je močvara, duboka i bočata, istina i laž u njoj se druže i miješaju.
Kako se zove ono drveće koje raste na močvarnom sedimentnom tlu? Ono
kojem se vidi korijenje? Man... dragora? Man... nešto, sigurna sam.
David.
Čaša zatitra u mojoj ruci.
U svoj toj gužvi i zbrci zaboravila sam na Davida.
On je radio kod Russellovih. Možda je - morao se - susresti s Jane.

9
Asocijacija na Whirlpool, film O. Premingera iz 1949. s G. Tierney u
glavnoj ulozi. (op. prev.)

165
Odložim čašu na stol, uspijem ustati. Zateturam prema hodniku. Dolje niza
stepenice, uđem u kuhinju. Bacim pogled na kuću Russellovih - ne vidim nikoga,
nitko me ne gleda - zatim pokucam na podrumska vrata, isprva nježno, zatim
snažnije. Zovem ga.
Nema odgovora. Pitam se spava li. Ali rano je poslijepodne.
U glavi mi zaiskri jedna ideja.
To ne bi bilo u redu, znam, ali ovo je moja kuća. A stvar je hitna. Jako hitna.
Odem do stola u dnevnoj sobi, izvučem ladicu i pronađem ga tamo,
potamnjelo srebrn i nazupčan: ključ.
Vratim se ispred podrumskih vrata. Pokucam još jednom - ništa - zatim
gurnem ključ u bravu. Okrenem ga.
Otvorim vrata.
Ona zaškripe. Trgnem se.
Međutim, sve je mirno dok zurim niza stubište. Siđem u tamu, mekano
gazim u papučama, vučem jednu ruku po hrapavoj površini zida.
Stižem do poda. Navučene su debele zavjese; ovdje dolje kao da je noć.
Prstima napipam prekidač na zidu, podignem ga. Sobu probije svjetlo.
Nisam ovdje dolje bila već dva mjeseca, prošla su dva mjeseca otkad je
David došao pogledati stan. Sve je skenirao svojim očima tamnim poput
likoricije - dnevni boravak, s Edovim stolom za tehničko crtanje u prednjem i
središnjem dijelu prostorije; malo proširenje s krevetom u njemu; kuhinjicu s
djelomično kromiranim elementima boje oraha; kupaonicu - i samo je kimnuo
glavom.
Nije se puno potrudio oko preuređenja. Zapravo gotovo da nije učinio ništa
na tom polju. Edov kauč stoji na istome mjestu; stol je netaknut, osim što je sad
potpuno spušten. Na njemu je tanjur s plastičnim nožem i vilicom prekriženima
na njemu poput kakva grba. Kutije s alatom naslagane su jedna na drugu uza
suprotni zid, pored ulaznih vrata. Na najgornjoj kutiji primjećujem posuđeni
skalpel, njegov mali oštri jezik sjaji se pod stropnim svjetlima. Pored njega je
knjiga, potrgana hrpta. Siddhartha.
Na zidu nasuprot visi fotografija u tankom crnom okviru. Ja i Olivia, kad joj
je bilo pet godina, na ulaznim stepenicama, ja je grlim. Obje se smiješimo, Olivia
sa svojim krezubim osmijehom - trči, trči pa zub - Ed je znao govoriti.
Zaboravila sam na tu fotografiju. Osjetim lagano stezanje oko srca. Pitam se
zašto je još uvijek na zidu.
Koraknem prema proširenju prostorije. - Davide?- tiho prozborim, iako
sam sasvim sigurna da ga nema.
Plahte su zarolane pri dnu madraca. Na jastuku su duboke udubine, kao da
ga je netko izudarao škarama. Proučavam što se sve nalazi na krevetu: čipka
krhkih japanskih rezanaca spiralno omotanih na jastučnici; prezervativ, mlohav

166
i mastan, zapeo za stup ograde; bočica Aspirina ugurana između okvira kreveta
i zida; hijeroglifi osušenog znoja, ili sperme, ispisani po plahti za pokrivanje;
tanki laptop u dnu madraca. Niz paketa prezervativa okružuje stojeću svjetiljku.
Na noćnom ormariću sjaji jedna naušnica.
Provirim u kupaonicu. Umivaonik prošaran dlakama od brijanja, poklopac
školjke podignut. U tuš-kabini ružna boca običnog šampona i komad sapuna.
Vratim se u sobu. Povučem rukom po stolu.
Proradi mi neki crv u glavi.
Zaustavim misao, zatim mi ona pobjegne.
Još jednom pregledam sobu. Nema nijednog fotoalbuma, iako
pretpostavljam da danas više nitko i nema fotoalbume (Jane ga je imala,
prisjetim se); nema ni futrole za CD-e, ni stalka za DVD-e, ali isto tako
pretpostavljam da je i to izumrlo. Zar to nije fantastično, kako neki ljudi, sudeći
prema internetu, kao da ne postoje?'Sjetim se.
Binina pitanja. Sva Davidova sjećanja, sva njegova glazba, sve što može reći
nešto o čovjeku - ne postoji. Ili, točnije, posvuda je oko mene, lebdi u zraku,
nevidljivo, kao datoteke i ikone, jedinice i nule. Ništa više ne možeš pronaći u
stvarnom svijetu, nijedan znak, nijedan trag. Zar to nije fantastično?
Ponovo gledam sliku na zidu. Razmišljam o ormariću u svojoj dnevnoj sobi,
prepunom kutija DVD-a. Ja sam relikt. Ostala iza vremena.
Odlučim otići.
I dok se krećem, čujem nekakvo grebanje iza sebe. To su ulazna vrata.
Dok ih gledam, ona se otvore i David zakorači prema meni, zapanjen.

167
50.

- Koji ti kurac radiš?


Smrznem se. Nikad ga nisam čula kako psuje. Jedva da sam čula kako
govori.
- Koji kurac radiš? Koraknem unatrag, otvorim usta.
- Samo sam...
- S kojim si pravom došla ovamo dolje?
Učinim još jedan korak unatrag, spotaknem se. - Oprosti... Prilazi mi, vrata
se za njim zatvaraju. Vrti mi se.
- Žao mi je. - Duboko udahnem. - Tražila sam nešto.
- Što?
Ponovo udahnem. - Tražila sam tebe.
Podigne ruke, spusti ih postrance, ključevi mu se zanjišu u rukama. - Evo
me. - Odmahne glavom. - Zašto?
- Zato što...
- Mogla si me nazvati.
- Nisam mislila da...
- Ne, jednostavnije ti je bilo doći ovamo.
Počnem kimati glavom, zatim prestanem. Ovo je gotovo najdulji razgovor
koji smo uopće vodili.
- Možeš li zatvoriti vrata? - upitam ga.
On bulji u mene, okrene se, gurne ih. Škljocnu i zatvore se.
Kad me ponovo pogleda, crte lica su mu mekše. Međutim, glas mu je još
uvijek strog. - Što me trebaš?
Osjećam vrtoglavicu. - Mogu li sjesti? On se ne miče.
Kliznem do kauča, potonem u njega. On na trenutak stoji nepomično poput
kipa, ključevi su mu nagurani u jedan dlan; zatim ih gurne u džep, skine jaknu,
baci je u spavaću sobu. Čujem kako pada na krevet i sklizne na pod.
- To nije u redu.
Odmahnem glavom. - Nije, znam.
- Ne bi voljela da ja ulazim u tvoj stan. Nepozvan.
- Ne bih, imaš pravo.

168
- Popizdi... ljutila bi se.
- Bih.
- Što da sam bio s nekim ovdje?
- Kucala sam.
- Bih li se sada trebao osjećati bolje zbog toga?
Ne odgovaram.
Gleda me na trenutak, zatim se zaputi u kuhinju skidajući čizme u hodu.
Otvori hladnjak, s police zgrabi bocu piva Rolling Rock. Otvori je o rub radne
površine, čep odskoči s boce. Padne na pod, otkotrlja se ispod radijatora.
Kad sam bila mlađa, takve su me stvari impresionirale. Prisloni bocu na
usta, otpije gutljaj, polako se vrati prema meni. Nagne svoje dugačko tijelo
preko stola, otpije još jedan gutljaj. - Pa? - izusti. - Evo me.
Kimnem glavom podižući pogled prema njemu. - Jesi li upoznao ženu preko
puta?
Čelo mu se nabora. - Koga?
- Jane Russell. S one strane parka. Na broju...
- Ne.
Izravno i u glavu.
- Ali radio si kod njih.
- Jesam.
- Pa...
- Radio sam za gospodina Russella. Nisam mu upoznao ženu. Nisam ni znao
da ima ženu.
- Ima sina.
- I razvedeni ljudi imaju djecu. - Nagne svoje pivo. - Iako, nisam o tome
uopće toliko razmišljao. Što si me ono pitala?
Kimnem. Osjećam se jadno. Proučavam svoje šake.
- Zbog toga si došla ovamo? Ponovo kimnem.
- Pa, evo, dobila si odgovor. Ja i dalje sjedim.
- Zašto te to uopće zanima? Pogledam ga. Neće mi povjerovati.
- Bez veze - odgovorim. Uprem se šakom o naslon za ruke, pokušavam
ustati.
Pruži mi svoju ruku. Primim se za nju, dlan mu je grub, povuče me na noge,
spretno i naglo. Promatram ispreplitanje mišića na njegovoj podlaktici.
- Stvarno mi je žao što sam došla dolje ovako - kažem mu. On kimne.
- Neće se ponoviti.
On kimne.

169
Krenem prema stepenicama. Na leđima osjećam njegov pogled. Nakon tri
stepenice sjetim se nečega.
- Jesi li... zar nisi čuo neki vrisak onoga dana kad si radio kod njih - upitam
okrećući se, jednim ramenom naslonjena na zid.
- To si me već pitala. Sjećaš se? Nikakvo vrištanje? Springsteen.
Jesam li? Osjećam kao da propadam kroz vlastiti um.

170
51.

Ulazim u kuhinju, iza sebe čujem zatvaranje podrumskih vrata, dr. Fielding me
zove.
- Primio sam vašu poruku - kaže mi. - Zvučali ste zabrinuto.
Otvorim usta. Bila sam spremna sve mu ispričati, olakšati se, ali to nema
smisla, zar ne? On zvuči zabrinuto, uvijek, zbog svega; on čarobira moje lijekove
u toj mjeri da... ma nema veze. - Ništa nije bilo. - Odgovorim.
On šuti. - Ništa?
- Ne. Mislim, htjela sam vas pitati o... - Progutam slinu: - O tome da mi
propišete neki generički lijek.
On i dalje šuti.
Ja hrabro nastavljam: - Zanimalo me bih li mogla dobiti neke generičke.
Supstancije.
- Lijekove - automatski me ispravi.
- Mislim, lijekove.
- Pa, moguće je. - Ne zvuči uvjerljivo.
- To bi bilo baš super. Zato što mi sve ovo postaje skupo.
- Je li vam to problem?
- Ne, ne. Ali ne želim da se pretvoriu problem.
- Aha, jasno. - Ne kuži on ništa. Tišina. Otvaram ormarić pored hladnjaka.
- Pa - nastavlja on, - možemo o tome razgovarati u utorak.
- U redu - odgovorim odabirući bocu merlota. - Možete se strpjeti do tada,
pretpostavljam?
- Da, naravno.- Okrenem čep na boci.
- Sigurni ste da se dobro osjećate?
- Sasvim. - Dohvatim čašu iz sudopera.
- Ne miješate ih s alkoholom?
- Ne. - Točim u čašu.
- Dobro. Vidimo se onda u utorak.
- Vidimo se.
Linija se prekine, ja otpijem vino.

171
52.

Odlazim na kat. U Edovoj biblioteci pronađem još jednu čašu i bocu koje sam
ondje ostavila prije dvadesetak minuta, okupane Sunčevom svjetlošću. Pokupim
ih, oteglim sve zajedno u svoju radnu sobu.
Sjedam za stol. Razmišljam.
Preko čitavog zaslona ispred mene je šahovska ploča; figure su već na
svojim mjestima, vojske tame i svjetla spremne za bitku. Bijela kraljica: sjećam
se da sam uzela Janeinu. Jane, u svojoj snježnobijeloj košulji natopljenoj krvlju.
Jane. Bijela kraljica.
Laptop zacvrkuće.
Pogledam prema Russellovima. Nema tragova života.

GrannyLizzie: Bok, doktorice Anna.

Prenem se. Zagledam se u zaslon.


Gdje smo ono stale? Kad smo posljednji put razgovarale? Proširim
prozorčić za chat, skrolam prema gore. GrannyLizzie završava razgovor. U 16.46
u četvrtak, 4. studenoga.
Tako je: upravo kad smo Ed i ja rekli Oliviji novosti. Sjećam se kako mi je
srce zatitralo.
A šest sati nakon toga zvala sam 911.
Odonda se dogodilo... moj izlazak van. Noć provedena u bolnici. Razgovor s
Littleom, s liječnicom. Injekcija. Vožnja kroz Harlem, oči su me boljele od sunca.
Gužva unutra. Punch mi je skočio u krilo. Norelli je kružila oko mene. Alistair mi
je bio u kući. Ethan je bio ovdje.
Ona žena u mojoj kući.
Zatim Bina, naše kopanje po internetu i njezino bapsko hrkanje tijekom
noći. A danas: Ed, u potpunoj nevjerici; onaj telefonski poziv od „Jane“ ; Davidov
stan, Davidov bijes; kruljenje glasa dr. Feildinga u mojem uhu.
Zar su prošla samo dva dana?

thedoctorisin: Pozdrav! Kako si?

172
Fino me bila otpilila, ali ja ću se izdignuti.

GrannyLizzie: Dobro sam, ali prvo i najvažnije je da mi je JAKO žao što


sam onako naglo otišla kad smo posljednji put razgovarale.
I bolje da je tako.

thedoctorisin: Sve u redu! Svi mi imamo važnijih stvari u životu!


GrannyLizzie: Ne radi se o tome, NIKAKO. Internet mi je otkazao.
Počivaj u miru, internetska vezo!
GrannyLizzie: To mi se dogodi svaka dva-tri mjeseca, ali ovoga puta
kvar se dogodio u četvrtak i nisu mogli poslati nikoga sve do vikenda.
GrannyLizzie: JAKO mi je žao. Ne mogu ni zamisliti što si mislila o
meni.

Prinesem čašu ustima, otpijem malo. Odložim je i gucnem iz druge čaše.


Pretpostavila sam da Lizzie ne želi slušati moju tužnu priču. Oh, kako je slaba
moja vjera.

thedoctorisin: Molim te, nemoj se ispričavati! Takve se stvari


događaju!
GrannyLizzie: Osjećam se kao ono što se rimuje s „ručka“!!
thedoctorisin: Ni slučajno.
GrannyLizzie: Oprošteno mi je?
thedoctorisin: Nema se što oprostiti! Nadam se da si dobro.

GrannyLizzie: jesam. Sinovi su mi u gostima :)

thedoctorisin: Baš :)! Bravo za tebe!


GrannyLizzie: Predivno je kad su tu.
thedoctorisin: Kako se zovu?
GrannyLizzie: Beau GrannyLizzie: I William.
thedoctorisin: Odlična imena.
GrannyLizzie: Odlični momci. Oduvijek su mi velika podrška. Posebno
u vrijeme kad je Richard bio bolestan. Dobro smo ih odgojili!
thedoctorisin: Zvuči tako!
GrannyLizzie: William me svaki dan zove s Floride. Svojim moćnim
glasom kaže POZDRAV SVIMA i ja se odmah nasmiješim. Svaki put mu
upali.

173
I ja se nasmiješim.

thedoctorisin: U mojoj obitelji uvijek kažemo „Pogodi tko je“ kad


razgovaramo!
GrannyLizzie: O, to mi se jako sviđa!

Pomislim na Livvy i Eda, čujem njihove glasove u glavi. Grlo mi se stegne.


Progutam još malo vina.

thedoctorisin: Sigurno je lijepo kad su ti sinovi s tobom.


GrannyLizzie: Anna, to je PREDIVNO. Vratili su se svaki u svoju sobu i
sve je kao u „stara vremena“.

Prvi put nakon dugo vremena potpuno sam opuštena, osjećam kao da
imam kontrolu. Čak se osjećam i korisno. Gotovo kao da sam se vratila u Istočnu
osamdeset osmu ulicu, u svoj ured, pomažem pacijentu. Samo se treba spojiti.
Možda je ovaj razgovor potrebniji meni nego Lizzie.
I tako, dok se vani spušta mrak i sjene na stropu postaju sve bljeđe,
razgovaram s usamljenom bakom udaljenom tisućama kilometara. Lizzie
obožava kuhati, kaže mi; omiljeno jelo njezinih sinova je njezino poznato
pečenje (nije zapravo poznato jelo) i ona također jednom godišnje peče keksiće
s kremastim sirom za čitavu vatrogasnu postaju. Imala je i mačku - tu joj ja
pričam o Punchu - ali sada ima zeca, zapravo smeđu zečicu koja se zove Petunia.
Iako nije filmska sveznalica, Lizzie voli gledati emisije o kuhanju i Igru
prijestolja. Ovo potonje me iznenadi - prilično je odvažno.
Priča mi o Richardu, naravno. Svima jako nedostaje. Bio je učitelj,
metodistički đakon, obožavao je vlakove (u podrumu imaju veliku maketu
željeznice), volio je svoju djecu - bio je dobar čovjek.
Dobar čovjek i dobar suprug. Odjednom mi se u misli potkrade Alistair.
Protrnem, zaronim što dublje u čašu.

GrannyLizzie: Nadam se da ti ne dosađujem...


thedoctorisin: Ni najmanje.

Saznajem također i da je Richard, osim što je bio fin, bio i odgovoran te da


je radio i po kući: održavanje, elektronika (William mi je donio „Apple TV“
kojim ne znam upravljati, Lizzie se uzruja), brinuo se za vrt i plaćao račune. Bez
njega se, objašnjava mi njegova udovica, osjeća poražena. Osjeća se kao starica.

174
Lupkam prstima po mišu. Nije riječ u potpunosti o Cotardovu sindromu, ali
mogu joj preporučiti nekoliko stvari koje će joj brzo pomoći. Hajmo to
razriješiti, kažem joj - i istoga trena krv mi zakola žilama, onako kao kada
pacijenta vodim korak po korak do rješenja njegova problema.
Iz ladice uzimam običnu olovku, zapišem nekoliko riječi na blok žutih
papirića. U uredu sam koristila notes Moleskine i nalivpero. Ista stvar.

Održavanje: Raspitati se postoji li neki lokalni majstor koji bi joj


mogao dolaziti jednom tjedno - može li to sama?
GrannyLizzie: Postoji, Martin, radi u mojoj crkvi.
thedoctorisin: Odlično!

Elektronika: Većina mladih zna sve oko računala i TV-a. Nisam sigurna
koliko tinejdžera Lizzie poznaje, ali...
GrannyLizzie: Obitelj Roberts u mojoj ulici - imaju sina koji ima iPad.
thedoctorisin: To je tvoj čovjek!

Računi (izgleda da joj je to najveći izazov; plaćanje putem interneta je


teško, zahtijeva previše korisničkih imena i lozinki): Trebala bi biti
dosljedna pri odabiru lozinki koje se lako pamte - odabrati svoje ime,
predložim joj, ili ime djeteta, ili rođendan nekoga bliskog - ali izbaciti
pritom neka slova i zamijeniti ih brojevima ili simbolima. W1LL1@M, na
primjer.

Pauza.

GrannyLizzie: Moje bi ime onda bilo L1221E.

Ponovo se nasmiješim.

thedoctorisin: To se lako pamti!


GrannyLizzie: Smijem se naglas.
GrannyLizzie: Na vijestima su rekli da bi me netko mogao „hakirati“,
je li to nešto zbog čega bih se trebala brinuti??
thedoctorisin: Mislim da nitko neće odgonetnuti tvoju šifru!
Ili se barem nadam da neće. Ona je ženica od sedamdeset godina iz
Montane.

175
Naposljetku, radovi oko kuće: Zime su jako hladne ondje, kaže Lizzie,
tako da će trebati nekoga tko bi joj očistio snijeg s krova, bacio sol na
prilaz, skinuo ledenice sa žljebova... Čak i ako dotad bude mogla izaći iz
kuće, jako je puno posla oko priprema za zimu.
thedoctorisin: Pa, nadajmo se da ćeš dotad biti spremna za povratak u
vanjski svijet. Ali u bilo kojem slučaju, možda bi ti Martin iz crkve mogao
pomoći.
Ili neki klinci iz susjedstva. Možda čak i učenici. Nemoj podcjenjivati
moć zarade od 10 dolara po satu!
GrannyLizzie: Tako je. To su sve dobre ideje.
GrannyLizzie: Puno ti hvala, doktorice Anna. PUNO se bolje osjećam.

Problem riješen. Pacijentu je pružena pomoć. Osjećam se kao da sjajim.


Uzmem gutljaj vina.
Nakon toga vraćamo se na razgovor o pečenju, zečevima, Williamu i Beauu.
Pali se svjetlo u dnevnoj sobi kod Russellovih. Nagnem se u stranu i preko
zaslona laptopa škicnem kako bih vidjela onu ženu dok ulazi u sobu. Više od
jednog sata nisam mislila na nju, pomislim. Moje seanse s Lizzie pozitivno
djeluju na mene.

GrannyLizzie: William se vratio iz trgovine. Bolje mu je da je donio


krafne koje sam tražila da kupi!
GrannyLizzie: Moram ga otići spriječiti da mi ih ne pojede,
thedoctorisin: Naravno!
GrannyLizzie: Btw, jesi li ti uspjela izaći iz kuće?

Btw. Počela je učiti internetski sleng.


Ispružim prste, raširim ih iznad tipkovnice. Jesam, uspjela sam. Dva puta,
zapravo.

thedoctorisin: Nažalost, nisam imala sreće.

Nema joj smisla objašnjavati, ionako.

GrannyLizzie: Nadam se da ćeš uskoro moći...


thedoctorisin: i ja se na dam!

Ona se odlogira, a ja iskapim čašu. Odložim je na stol.

176
Osovim se na jednu nogu, odgurnem stolac koji se zavrti. Zidovi se okreću
oko mene.
Promicat ću liječenje i dobrobit. To sam danas učinila.
Zatvorim oči. Pomogla sam Lizzie da se pripremi za stvarni život, pomogla
sam joj da ga počne malo ljepše živjeti. Pomogla sam joj da osjeti olakšanje.
Interese drugih stavit ću ispred svojih. Pa, da - ali i meni je to dobro došlo:
gotovo devedeset minuta, zatim su mi se Russellovi ponovo vratili u misli.
Alistair, ona žena, čak i Ethan.
Čak i Jane.
Stolac se zaustavi. Kada otvorim oči, stojim na vratima, pogleda uprta u
hodnik, u Edovu biblioteku.
I mislim da sve ono što nisam rekla Lizzie, što joj nisam uspjela reći.

177
53.

Olivia je odbila vratiti se u sobu, zato je Ed ostao s njom dok sam ja pakirala
stvari, a srce mi je htjelo iskočiti. Koračala sam natrag u foaje, gdje je vatra
tinjala u kaminu, a Marie je provukla moju kreditnu karticu kroz čitač. Zaželjela
nam je ugodnu večer, s apsurdno velikim osmijehom na licu, širom otvorenih
očiju.
Olivia je pružila ruke prema meni. Pogledala sam u Eda; on je podignuo
torbe, prebacio ih preko oba ramena. Ja sam čvrsto primila vruću ručicu naše
kćeri.
Parkirali smo na kraju parkirališta; dok smo došli do automobila, pahulje
snijega zasule su nas poput brašna. Ed je otvorio prtljažnik i nagurao prtljagu
unutra dok sam ja rukom brisala vjetrobransko staklo. Olivia se uspela na
stražnje sjedalo snažno zalupivši vratima za sobom.
Ed i ja smo tako stajali, svatko na svojoj strani automobila, snijeg je padao
po nama i između nas.
Vidjela sam da mu se usne pomiču. - Što si rekao? - upitala sam.
Ponovo je progovorio, glasnije. - Ti voziš.

Ja sam vozila.

Izvela sam automobil s parkirališta, gume su škripale na poledici. Odvezla


sam do ceste, pahulje su sipale po staklima. Odvezla sam do autoceste, u noć, u
bjelinu.
Sve je bilo tiho, moglo se čuti samo brujanje motora. Pored mene Ed je
nepomično zurio u daljinu. Pogledala sam u retrovizor. Olivia se šćućurila na
sjedalu, glava joj je podrhtavala na ramenu - nije spavala, ali oči su joj bile
čvrsto zatvorene.
Proklizali smo u zavoju. Čvršće sam uhvatila upravljač.
I odjednom se pored nas otvorio ponor, ona golema jama ukopana u zemlji;
sada, obasjana mjesečinom, stabla ispod nas svjetlucala su poput utvara.
Pahulje snijega, srebrne i tamne, propadale su u guduru, dolje, dolje, zauvijek
izgubljene poput utopljenih mornara povučenih na dno.
Podignula sam stopalo s papučice gasa.

178
U retrovizoru sam gledala Oliviju kako gleda kroz prozor. Lice joj se
svjetlucalo; opet je plakala, u tišini.
Srce mi se slomilo.
Mobitel mi je zazvonio.

Tri tjedna prije toga bili smo na zabavi, Ed i ja, u kući s druge strane parka, kod
Lordovih - blagdanski kokteli, svjetlucava pića i grančice imele. Bili su tamo i
Takede, Grayevi (Wassermeni su, kako nas je domaćin izvijestio, odbili
odgovoriti na poziv); jedan od odraslih Lordovih sinova ubacio je umjesto njih
svoju djevojku. Bili su tamo i Bertovi kolege iz banke, mnogo njih. Kuća se
pretvorila u ratnu zonu, pravo minsko polje, zračni poljupci iskakali su na
svakom koraku, orila se topovska paljba smijeha, tapšanje po leđima
eksplodiralo je poput ručnih granata.
Negdje na pola večeri, oko moje četvrte čaše, prišla mi je Josie Lord.
- Anna!
- Josie!
Zagrlile smo se. Njezine su ruke lepršale po mojim leđima.
- Vidi ti tu haljinu - rekla sam.
- Zar nije divna?
Nisam znala kako odgovoriti. - Jest.
- A vidi tebe u hlačama!
Rukama sam pokazala prema njima. - Pogledaj me.
- Maloprije sam morala skinuti šal - Ret je prolio svoje... oh, hvala ti, Anna -
kad sam joj iz rukavice izvukla podužu vlas.
- Prolio mi je vino po ramenu.
- Zločesti Bert! - otpila sam gutljaj.
- Rekla sam mu da je u grdnoj nevolji. To je drugi put da... oh, hvala ti, Anna
- dok sam joj skidala još jedan končić s haljine. Ed uvijek kaže da sam praktična
pijanica. - Drugi put da mi je uništio šal.
- Isti šal?
- Ne, ne.
Imala je oble žućkaste zube; podsjetila me na tuljana koji, kako sam
nedavno naučila u nekoj emisiji o divljim životinjama, koristi očnjake kako bi
čistio rupe u antarktičkom ledu. - Njegovi se zubi - naglasio je pripovjedač, -
jako troše. - Ubacuju kadar tuljana koji svojom čeljusti udara o snijeg. - Pravi
tuljani umiru mladi - dodao je pripovjedač, zloslutno.
- Nego, tko te to zove čitavu večer?- upitao me tuljan ispred mene.

179
Zašutjela sam. Mobitel mi je neprestano zvonio čitavu večer, brujao mi je o
boku. Ja bih ga uzela u ruku, bacila pogled na zaslon, palcem pritisnula dugme
za odgovor na poruku. Mislila sam da to radim diskretno.
- To je u vezi s poslom - objasnila sam.
- Ali što bi neko dijete moglo trebati u ovo doba? - upitala je Josie.
Nasmiješila sam se. - To je povjerljivo. Nadam se da shvaćaš.
- Oh, naravno, naravno. Ti si, draga, jako profesionalna.
No ipak, usred čitave te buke, iako sam obrala misli s površine svojeg
mozga, iskakala su pitanja i odgovori, čak i usprkos tomu što se točilo vino i
odzvanjale božićne pjesme - čak i tada, jedino na što sam mogla misliti bio je on.

Mobitel je opet zazvonio.


Ruka mi je istog trena skočila s upravljača. Ostavila sam ga u utoru za čaše
između prednjih sjedala, gdje se sada drmao udarajući o plastiku.
Pogledala sam Eda. Gledao je u mobitel.
Ponovo zvoni. Bacila sam pogled na retrovizor. Olivia je buljila kroz prozor.
Tišina. Vozili smo dalje.
Ponovo zvoni.
- Pogodi tko je - rekao je Ed. Nisam mu odgovorila.
- Kladim se da je on. Nisam mu se suprotstavila.
Ed je uzeo mobitel u ruku, pogledao na zaslon. Uzdahnuo je. Klizili smo niz
cestu. Skrenuli smo u zavoj.
- Hoćeš se javiti?
Nisam ga mogla pogledati. Pogled mi je bio uprt kroz vjetrobransko staklo.
Odmahnula sam glavom.
- Onda ću se ja javiti.
- Ne - Pokušala sam zgrabiti mobitel. Ed mi ga nije dao. Nastavio je zvoniti. -
Ja se želim javiti - rekao je Ed. - Želim popričati s njim.
- Ne. - Izbila sam mu mobitel iz ruke. Pao je i zaštropotao mi pod nogama.
- Prestanite! - viknula je Olivia.
Pogledala sam prema dolje, vidjela treperenje zaslona na podu, njegovo
ime na zaslonu.
- Anna! - povikao je Ed. Podignula sam pogled. Nestalo je ceste.
Ispalili smo se preko ruba provalije. Uplovili smo u tamu.

180
54.

Netko kuca.
Misli su mi odlutale. Uspravim se, pripita. U sobi je mrak; noć je na
prozorima.
Ponovo netko kuca. Dolje. Nije na ulaznim vratima; to dolazi iz podruma.
Spustim se niza stube. David gotovo uvijek dolazi na ulazna vrata. Pitam se
nije li ovo netko od njegovih gostiju.
Ali kad upalim svjetlo u kuhinji i otvorim podrumska vrata, preda mnom je
on glavom i bradom, gleda prema meni dok stoji dvije stepenice ispod.
- Pomislio sam da bih odsad trebao dolaziti kroz ova vrata - kaže.
Zastanem, zatim shvatim da se pokušava šaliti. - Pošteno.- Maknem se u
stranu, a on pored mene prođe prema kuhinji.
Zatvorim vrata. Gledamo se. Mislim da znam što će reći. Mislim da će mi
reći nešto o Jane.
- Želio sam... želio sam se ispričati - zausti. Smrznem se.
- Za ono ranije - kaže.
Trgnem glavom, kosa mi slobodno pada na ramena. - Ja bih se trebala tebi
ispričati.
- Ti si se ispričala.
- Nije mi problem učiniti to još jednom.
- Ne, nisam to mislio. Želim se ispričati. Zato što sam vikao. - Kimne glavom.
- I zato što sam ostavio vrata otvorena. Znam da ti to smeta.
Reagiram preblago, ali dugujem mu barem to. - U redu je. - Želim čuti što
zna o Jane. Smijem li ga ponovo pitati?
- Stvar je u tome... - prelazi rukom po kuhinjskom otoku, prisloni se uz
njega i pridigne. - Da volim štititi svoj prostor. To je vjerojatno nešto što sam ti
trebao ranije reći, ali.
Tako završi rečenicu. Jednom nogom zamahne ispred druge.
- Ali? - kažem ja.
Podigne pogled ispod onih svojih tamnih obrva. Grub i spreman.
- Imaš piva?
- Imam vina. - Sjetim se onih dviju boca na stolu u sobi na katu, uz njih i
dviju čaša. Vjerojatno bih ih trebala isprazniti. - Da otvorim bocu?

181
- Naravno.
Prođem pored njega do ormarića - miriše na parfem Ivory - i uzmem bocu
crnog vina. - Je li merlot okej?
- Nemam pojma kakvo je to vino.
- Fino crno.
- Dobro zvuči.
Otvorim sljedeći ormarić. Potpuno je prazan. Odem do perilice. Dvije čaše
sudare mi se u ruci; stavim ih na kuhinjski otok, izvučem čep iz boce i natočim.
Povuče jednu čašu prema sebi, nagne je prema meni.
- Živjeli - kažem te otpijem gutljaj.
- Stvar je u tome da - kaže on okrećući čašu u ruci, - da sam odslužio kaznu.
Kimnem glavom, zatim osjetim da su mi se oči razrogačile. Mislim da nikad
prije nisam čula da netko upotrijebi taj izraz. Mislim, nitko osim likova u filmu.
- U zatvoru? - Čujem svoj glas kako postavlja glupavo pitanje. On se
nasmiješi. - U zatvoru.
Ponovo kimnem. - Što si... zbog čega si bio u zatvoru?
Gleda me netremice. - Fizički napad. - Zatim dodaje: - Na muškarca.
Buljim u njega.
- Sad si se prestrašila - kaže.
- Nisam.
Laž visi u zraku.
- Samo sam se iznenadila - odgovorim mu.
- Trebao sam ti to spomenuti. - Počeše se po vilici. - Mislim, prije nego što
sam se uselio. Razumjet ću ako želiš da odem.
Ne znam misli li ozbiljno. Želim li da se odseli? - Što se... dogodilo? - Upitam.
Blago udahne. - Tuča u baru. Ništa spektakularno. - Slegne ramenima. -
Osim što sam već imao uvjetnu. Zbog iste stvari. Dvije šanse iskorištene.
- Mislila sam da može biti treća sreća.
- Ovisi o tome tko si.
- Hmm - kažem kao da je izrekao nekakvu mudrost koju ne treba
propitivati.
- A i moj BSD je bio pijan.
- Hmm - ponovim razmišljajući o čemu on to. Branitelj po službenoj
dužnosti.
- Pa sam dobio četrnaest mjeseci.
- Gdje je to bilo?
- Tuča ili zatvor?
- Oboje.
182
- U Massachusettsu.
- Oh.
- Želiš li, ono, znati detalje?
- Želim.
- Ma, ne.
- Bilo je glupo. Glupo pijano ponašanje.
- Kužim.
- Ali tamo sam naučio... znaš. Čuvati svoj... prostor.
- Kužim.
Stojimo tako, pogleda uprtih u pod, poput dvoje tinejdžera na školskom
plesu.
Prebacim težinu na drugu nogu. - Kad si... kad si služio kaznu? Kada se pruži
prilika, upotrijebite izraze kojima se služi vaš pacijent.
- Izašao sam u travnju. Preko ljeta sam bio u Bostonu, onda sam došao
ovamo.
- Kužim.
- Stalno to ponavljaš - kaže mi, ali na prijateljski način.
Nasmiješim se. - Pa. - Nakašljem se. - Nepozvana sam ušla u tvoj prostor, a
nisam to smjela učiniti. Naravno da možeš ostati.
- Mislim li to doista? Mislim da mislim.
On otpije malo vina. - Samo sam želio da znaš. I još - dodaje podižući čašu
prema meni, - ovo je baš fino.

***

Nisam zaboravio na strop, samo da znaš.


Sjedimo na kauču, treća je čaša na redu - točnije, njemu je treća, meni
četvrta, znači nakon sedam čaša, ako ćemo baš brojiti, a nećemo - treba mi
trenutak da skužim o čemu govori.
- Koji strop?
Pokaže prstom prema gore. - Krov.
- A, to. - Pogledam gore, kao da mogu vidjeti krov kroz grede na stropu. -
Tako je. Zašto si se toga sjetio?
- Upravo si rekla da, kada jednoga dana budeš mogla izlaziti van, da ćeš se
popeti gore. Pogledati kako izgleda.
Jesam li? - To se neće dogoditi još neko vrijeme - kažem mu odrješito.
Pomalo odrješito. - Ne mogu se prošetati ni po vrtu.
Slabašan osmijeh, trzaj glavom. - Jednoga dana, onda. - On odloži čašu na
stolić i ustane. - Gdje je kupaonica?
183
Okrenem se sjedeći. - Ondje.
- Hvala. - On odšeće prema crvenoj prostoriji.
Ponovo se zavalim na kauč. Jastuk mi šapće u uho dok okrećem glavu s j
edne na drugu stranu. Vidjela sam kako je netko nožem ubo susjedu. Onu ženu
koju ti nikad nisi upoznao. Ženu koju nitko nije upoznao. Molim te da mi
povjeruješ.
Čujem kako mlaz mokraće svrdla po školjki. Ed je to običavao raditi,
mokrio bi tolikom silinom da se moglo čuti čak i kroz zatvorena vrata, kao da će
probušiti rupu u porculanu.
Puštanje vode. Šištanje slavine.
Netko joj je u kući. Netko tko se pretvara da je ona.
Vrata kupaonice otvore se, zatim zatvore.
Sin i muž lažu. Svi lažu. Potonem dublje u jastuk.
Buljim u strop, u svjetlo nalik bubuljicama. Zatvorim oči.
Pomozi mi da je nađem.
Škripanje. Okretanje šarke, negdje. Možda je David otišao dolje. Okrenem
se na bok. Pomozi mi da je nađem.
No, kad nakon trenutak-dva otvorim oči, vidim da se vratio i bacio na kauč.
Ja se uspravim, nasmiješim se. On mi uzvrati osmijeh, pogleda pored mene. -
Slatka mala.
Okrenem se oko svoje osi. To je Olivia, sva blista u srebrnom okviru. - Imaš
njezinu sliku dolje - prisjetim se. - Na zidu.
- Da.
- Zašto?
On slegne ramenima. - Ne znam. Nisam imao nijednu sliku da je zamijenim
njome.
On iskapi čašu. - Gdje je ona?
- Sa svojim ocem. - Odgovorim kroz gutljaj vina. Šutimo. - Nedostaje li ti?
- Da.
- Nedostaje li ti on?
- Da, zapravo mi nedostaje.
- Čuješ li se često s njima?
- Neprestano. Evo, baš smo jučer razgovarali.
- Kad ćeš ih opet vidjeti?
- Vjerojatno ne tako skoro. Ali nadam se brzo.
Ne želim razgovarati o tome, o njima. Želim razgovarati o ženi preko puta. -
Hoćemo li pogledati taj strop?

184
Stepenice se izvijaju u tamu. Ja vodim; David me prati.
Dok prolazimo pored radne sobe, nešto me počeše po nozi. To je Punch,
šulja se prema dolje. - Je li to bio mačak? - upita David.
- Mačak - odgovorim.
Prolazimo pored spavaćih soba, obje su u tami, te se penjemo do zavoja
stubišta na najvišem katu. Udarim dlanom po zidu, pronalazim prekidač.
Iznenadno osvijetljena, vidim kako me David odmjerava.
- Ne čini se da se pogoršalo - kažem pokazujući prstom mrlju iznad naših
glava koja se preko krovnih vrata proširila poput masnice.
- Ne - složi se sa mnom. - Ali hoće. Sredit ću to ovaj tjedan. Tišina.
- Jesi u gužvi u posljednje vrijeme? Pronalaziš li puno posla? Ništa.
Pitam se bih li mu mogla ispričatio Jane. Pitam se što bi mi rekao. Prije no
što uspijem odlučiti, on me poljubi.

185
55.

Na podu smo zavoja stubišta, grubi sag grebe mi kožu; zatim me podigne i
odnese do najbliže spavaće sobe.
Njegova su usta na mojim ustima; njegovo neobrijano lice grebe mi lice i
bradu poput brusnog papira. Jednom mi rukom snažno povlači kosu, dok
drugom povlači vrpcu kućne haljine. Kad mi se kućna haljina rastvori, uvučem
trbuh, ali on me samo snažnije poljubi, po vratu, po ramenima.

Odletjelo tkanje, plutalo daleko;


Prsnulo je zrcalo sve upoprijeko;
„Od sjena ja ostah napo bolesna,
viknu Gospa od Shalotta.10

Zašto Tennyson? Zašto baš sad?


Dugo nisam ovo osjetila. Dugo nisam uopće osjećala.
Želim to osjetiti. Želim osjećati. Dosta mi je života u sjeni.

Kasnije, u mraku, moji prsti glade njegova prsa, njegov trbuh, liniju maljica koje
se, poput fitilja, od pupka spuštaju prema dolje.
Tiho diše. U tom trenu odlutam mislima. U polusnu sanjam zalazak Sunca i
Jane: u jednom trenutku čujem mekane korake na zavoju stubišta i, na svoje
čuđenje, poželim da se vrati u krevet.

10
Autorsku preradu stihova Tennysonove poeme preveo Janika Čovjeci,
(op. ur.)

186
NEDJELJA
7. studenoga

187
56.

Kad se probudim, u glavi mi bubnja, Davida nema. Jastuk na kojem je ležao


hladan je. Prislonim lice na njega; miriše na znoj.
Okrenem se na bok, leđima prema prozoru, što dalje od svjetla.
Što se to, dovraga, dogodilo?
Pili smo - naravno da smo pili; zatvorim čvrsto oči - i zatim smo se popeli
na najviši kat. Stajali smo ispod krovnih vrata. I završili u krevetu. Ili ne: prvo
smo se mazili na zavoju stubišta. Nakon toga u krevetu.
U Olivijinu krevetu.
Oči mi se strelovito otvore.
U kćerinu sam krevetu, njezini prekrivači omotani su oko mojega golog
tijela, na njezinu jastuku osušio se znoj čovjeka kojega gotovo i ne poznajem.
Bože blagi, Livvy, oprosti mi.
Zaškiljim prema vratima, u polumrak hodnika; zatim se uspravim, plahte
čvrsto držim na prsima - Olivijine plahte, na kojima su mali poniji. Njezine
omiljene. Odbijala je spavati na bilo kojim drugima.
Okrenem se prema prozoru. Vani je sve sivo, sipi jesenja kišica, kapi se
slijevaju niz listove, niz krovove.
Bacim pogled na park. Odavde mi se pruža pogled izravno na Ethanovu
sobu. Nema ga ondje.
Zadrhtim.
Moj se ogrtač razvukao po podu poput tragova kočenja na cesti. Zakoračim
s kreveta, podignem ga rukama - zašto se tresu? - i zagrnem se njime. Jedna
papuča leži napuštena ispod kreveta; drugu pronađem na zavoju stubišta.
Duboko udahnem na vrhu stepeništa. Na drugom zavoju pogledam lijevo,
zatim desno, kao da ću prijeći ulicu; sve je mirno u spavaćim sobama, krevet mi
je još uvijek razbacan od one noći s Binom. Ona noćsBinom. Zvuči perverzno.
Mamurna sam.
Na katu ispod pogledam u biblioteku, zatim u radnu sobu. Kuća Russellovih
uzvraća mi pogled. Osjećam kao da prati moje kretanje po kući.

Čujem ga prije no što ga vidim.


Kada ga ugledam, u kuhinji je, pije vodu iz obične čaše. U prostoriji su sjene
i staklo, mračna je poput onoga što je vani.
188
Proučavam mu adamovu jabučicu kako poskakuje na vratu. Kosa mu je
raščupana na zatiljku; njegov mršavi kuk proviruje ispod nabora majice.
Zatvorim oči i sjetim se kako sam ga rukom držala, sjetim se njegova grla na
mojim usnama.
Kad ponovo otvorim oči, on me gleda, raširenim i tamnim očima pod sivim
svjetlom. - Koja isprika, ha? - kaže.
Osjećam da sam se zarumenjela.
- Nadam se da te nisam probudio. - Podigne čašu. - Trebalo mi je još
tekućine. Za minutu moram ići. - Proguta ostatak vode, odloži čašu u sudoper.
Povuče ruku preko usana.
Ne znam što bih rekla.
Čini se da on to osjeća. - Neću ti više smetati - kaže i krene prema meni.
Osjetim napetost, ali on se zaputi prema podrumskim vratima; pomaknem se u
stranu kako bi mogao proći. Kad stojimo rame uz rame, on okrene glavu, tiho
progovori.
- Nisam siguran bih li ti trebao zahvaliti ili se ispričati.
Gledam ga u oči, pokušavam pronaći prave riječi. - Nema na čemu.- Sama
sebi zvučim jako grleno. - Ne brini se.
On se zamisli na trenutak, kimne glavom. - Zvuči kao da bih se trebao
ispričati.
Spustim pogled. On prođe pored mene i otvori vrata. - Večeras idem na put.
Imam neki posao u Connecticutu. Trebao bih se vratiti sutra.
Ništa ne odgovorim.
Kad začujem zatvaranje vrata iza sebe, duboko izdahnem. Kod sudopera
natočim vodu u njegovu čašu i prinesem je svojim usnama. Mislim da ga opet
iznova mogu okusiti.

189
57.

Znači: dogodilo se ono.


Nikad nisam voljela taj izraz. Previše je neozbiljan. Ali, tu sam gdje sam i tu
je što je: dogodilo se ono.
S čašom u ruci otkližem do kauča, gdje je Punch sklupčan na jastuku,
prebacuje rep s jedne na drugu stranu. Sjednem pored njega, čašu uglavim
među bedra i zabacim glavu.
Na stranu etično ponašanje - iako ovdje zapravo nije riječ o etici, zar ne?
Mislim, seks s podstanarom ne ubraja se u to? - ne mogu vjerovati da smo
učinili ono što jesmo u krevetu moje kćeri. Što bi Ed rekao na to? Prođe me jeza.
On, naravno, neće ništa saznati, ali svejedno. Bez obzira na to. Dođe mi da
spalim plahte. Skupa s ponijima i svime.
Oko mene kuća diše, uporno kucanje starog sata njezino je bilo. Čitava je
prostorija u sjeni, ispunjena nejasnim obrisima sjena. Vidim se, svoj fantomski
odraz na zaslonu televizora.
Što bih učinila da sam na tom zaslonu, kao lik u nekom od svojih filmova?
Izašla bih iz kuće istražiti čitavu stvar, poput Terese Wright u filmu Sjenke
sumnje. Pozvala bih prijatelja, poput Jimmyja Stewarta u Prozoru u dvorište. Ne
bih sigurno sjedila ovdje, ugniježđena u kućni ogrtač, pitajući se što učiniti.
Sindrom zaključanosti u vlastito tijelo. Uzroci uključuju moždani udar,
oštećenje moždanog debla, MS, čak i trovanje. To je neurološko stanje, drugim
riječima, nije uzrokovano psihološkim poremećajem. No ipak, eto me ovdje, u
potpunosti, doslovno zaključana - vrata zaključana, prozori čvrsto zatvoreni,
skrivam se od svjetlosti, a žena preko puta ubodena je nožem i to nitko ne
primjećuje, nitko ne zna za to. Osim mene - samo mene, natečene od cuge,
razdvojene od obitelji, jebe se sa svojim podstanarom. Za susjede sam nakaza.
Spadalo za policiju. Poseban slučaj za svojeg liječnika. Slučaj koji je terapeut
prihvatio iz sažaljenja. Osamljenica. Nikakva junakinja. Nikakva istražiteljica.
Zaključana sam unutra. Svijet se zaključao prema meni.

U jednom trenutku ustanem, odem do stepenica, stavljam nogu ispred noge. Na


zavoju sam stubišta, samo što nisam ušla u svoju radnu sobu, kad primijetim
nešto. Odškrinuta vrata ostave. Samo malo, ali ipak odškrinuta.
Srce mi preskoči na trenutak.

190
Ali zašto? To su samo otvorena vrata. Neki sam ih dan otvorila. Da David
može ući.
...Osim što sam ih i zatvorila. Primijetila bih ranije da sam ih ostavila
otvorena - jer sam upravo primijetila da su ostala otvorena.
Stojim tako podrhtavajući poput plamena. Vjerujem li sama sebi?
Usprkos svemu, vjerujem.
Krenem prema ostavi. Stavim ruku na kvaku, sasvim oprezno, kao da bi mi
se mogla izmaknuti iz ruke. Povučem.
Mračno je unutra, mrkli mrak. Mahnem rukom iznad glave, opipam
raščupanu špagicu. Povučem je. Svjetlost osvijetli prostoriju zasljepljujućom
bjelinom, kao da sam unutar žarulje.
Gledam oko sebe. Ništa ne izgleda drugačije, ništa ne nedostaje. Limenke s
bojom, ležaljke za plažu.
Tamo na polici Edova je kutija za alat.
Nekim čudom jednostavno znam što je u njoj.
Prilazim joj, skidam je s police. Podignem jednu kopču, zatim drugu. Sasvim
polako podignem poklopac.
To je prva stvar koju vidim. Skalpel, vraćen na mjesto, oštrica mu se
presijava pod blještavom svjetlošću.

191
58.

Stisnula sam se na fotelji u biblioteci, misli mi centrifugiraju mozgom. Maloprije


sam se smjestila u radnu sobu, ali onda se u Janeinoj kuhinji pojavila ona žena;
protrnula sam i pobjegla iz sobe. U mojoj kući sada postoje zabranjene zone.
Promatram sat na ukrasnoj dasci iznad kamina. Skoro je dvanaest. Danas
još ništa nisam popila. Pretpostavljam da je to dobro.
Možda nisam pokretna - nisam pokretna - ali mogu razumom doskočiti ovoj
situaciji. To je kao šah. Ja sam dobra u šahu. Koncentriraj se; razmisli. Pokreni
se.
Moja se sjena razvukla po sagu, kao da se pokušava odvojiti od mene.
David je rekao da nije upoznao Jane. A Jane nikad nije spomenula da je
upoznala Davida - ali opet, možda i nije, sve do trenutka kasnije, nakon što smo
iskapile četiri boce. Kada je David posudio skalpel? Je li to bilo isti dan kad sam
čula Jane kako vrišti? Nije li? Je li joj on zaprijetio njime? Je li učinio i nešto više
od toga?
Grizem nokat na palcu. Moja je glava nekada davno bila pravi ormarić za
spise. Sada je običan nered u kojem propuh vitla papirima.
Ne. Stani. Ovo je izmaknulo kontroli.
Međutim, tako je.
Što znam o Davidu? - Odslužio je - zbog fizičkog napada. Recidivist. Imao je
skalpel.
A ja znam što sam vidjela. Bez obzira na ono što tvrdi policija. Ili Bina. Ili,
što se toga tiče, čak i Ed.
Čujem da se dolje zatvaraju vrata. Iskobeljam se iz fotelje, odšuljam se do
zavoja stepenica, zatim uđem u radnu sobu. Ne vidim nikoga kod Russellovih.
Približim se prozoru, bacim pogled prema dolje. Eno ga, na pločniku,
traperice mu vise ispod struka, preko ramena je prebacio ruksak i udaljava se
onim svojim nemarnim hodom. Krenuo je na istok. Gledam kako nestaje.
Odmaknem se od prozorske daske i stojim pored prozora, okupana
prigušenim podnevnim svjetlom. Ponovo pogledam na drugu stranu parka.
Ništa. Prazne sobe. Ali osjećam napetost iščekujući da se ona pojavi, čekajući da
mi uzvrati pogled.

192
Kućna mi se haljina razvezala. Upropaštena je. Ona je upropaštena. Mislim
da je to bio naslov neke knjige11. Nikad je nisam pročitala.
Bože, u glavi mi je zbrka. Primim svoju lubanju objema rukama, stisnem je.
Hajde, misli.
Odjednom, poput klauna iz kutije, misao iskoči preda me tolikom silinom
da koraknem unatrag: naušnica.
To je bio crv u mojim mislima jučer - naušnica, presijavala se na Davidovu
noćnom ormariću, blistava na tamnom drvetu.
Tri sićušna bisera. Sigurna sam.
Gotovo da sam sigurna u to.
Je li Janeina?
One noći, one noći koja me povukla na dno poput živoga blata. Dar od
jednog bivšeg dečka. Vršcima prstiju dodiruje ušnu resicu. Sumnjam da Alistair
uopće zna. Crno vino klizi mi niz grlo. Ona tri sićušna bisera.
Nije li pripadala Jane?
Ili to samo moj mozak pretjerano radi? Možda je to neka druga naušnica.
Možda pripada nekome drugom. No već pri samoj pomisli odmahujem glavom,
kosa mi tare obraze: mora biti Janeina.
U tom slučaju dakle.
Gurnem ruku u džep kućnog ogrtača, osjetim grubi papir pod prstima.
Izvučem posjetnicu: DETEKTIV LITTLE, NYPD.
Ne. Spremi to.
Okrenem se, izađem iz sobe. Šeprtljavo se po mraku spustim dolje, dva kata
niže, nesigurna na nogama usprkos tomu što sam trijezna. Sišavši u kuhinju,
približim se podrumskim vratima. Zasun zacvili dok ga povlačim.
Koraknem unatrag, proučavam vrata. Zatim se vratim na stepenište. Na
katu otvorim ostavu, povučem špagicu koja visi sa žarulje. Vidim ih naslonjene
na suprotni zid: ljestve.
Vraćam se u kuhinju, ljestve naslonim na podrumska vrata, čvrsto ih
zaglavim ispod kvake. Udarim po njima nogom obuvenom u papuču sve dok se
ne zaglave. Ponovo ih udarim. Udarim se u nožni palac. Udarim još jednom.
Ponovo zakoraknem unatrag. Vrata su zabarikadirana. Jedan način ulaska u
kuću manje.
Naravno, to je također i jedan način izlaska manje.

11 Misli se na hit-naslov Wallyja Lamba iz 1992. Shʼs Come Undone (op.prev)


193
59.

Vene su mi suhe do granice zapaljivosti. Treba mi piće.


Maknem se od vrata i zapnem za Punchevu zdjelu; ona otkliže na drugi kraj
kuhinje, voda se prolije po podu. Opsujem, zatim sama sebe zaustavim. Moram
se usredotočiti. Moram razmišljati. Gutljaj merlota će mi pomoći.
Baršunast je u mojem grlu, raskošan i čist, i dok odlažem čašu, osjećam
kako mi rashlađuje krv. Proučavam sobu, vidim jasno, mozak mi je podmazan.
Ja sam stroj. Stroj za razmišljanje. To je bio nadimak, zar ne, lika iz jednog, sto
godina starog detektivskog romana, nekog Jacquesa kakogoddasezove -
nemilosrdno logičnog doktora koji je svaku zagonetku znao riješiti
primjenjujući isključivo razum. Pisac je, koliko me sjećanje služi, poginuo na
Titaniku, nakon što je suprugu spremio na sigurno u čamac za spašavanje.
Svjedoci su ga vidjeli kako dijeli cigaretu s Jackom Astorom dok je brod tonuo,
ispuhujući dim na blijedoj mjesečini. Pretpostavljam da je to situacija iz koje te
ni razum ne može spasiti.
I ja sam doktorica. I ja znam biti nemilosrdno logična.
Sljedeći potez.

Netko mora moći potvrditi što se dogodilo. Ili barem kome se dogodilo. Ako ne
mogu započeti od Jane, onda ću započeti s Alistairom. On ostavlja najdublje
tragove. On je osoba koja ima određenu povijest.
Hodam na kat prema radnoj sobi, svakim korakom bliže sam ostvarenju
plana. U trenutku kada škicam na drugu stranu parka - ponovo vidim nju, u
dnevnoj sobi, srebrni mobitel prislonjen joj je na uho; stresem se prije no što
sjednem za radni stol - imam scenarij, imam strategiju. Osim toga, znam
razmišljati u hodu (kažem sama sebi, dok sjedim).
Miš. Tipkovnica. Google. Telefon. Moje alatke. Još jednom bacim pogled na
kuću Russellovih. Sada mi je okrenuta leđima, zid od kašmira. Odlično. Samo
ostani tako. Ovo je moja kuća; moj pogled.
Upišem lozinku na zaslonu; trenutak zatim na internetu pronađem ono što
tražim. Ali prije no što u telefon utipkam lozinku, zaustavim se: hoće li moći
saznati broj s kojeg zovem?
Namrštim se. Odložim telefon. Zgrabim miša; pokazivač titra na početnom
zaslonu, zatim otputuje do ikonice Skypea.
Trenutak kasnije pozdravlja me odrješit alt. - Atkinson.
194
- Bok, kažem, zatim se nakašljem. - Bok. Trebala bih ured Alistaira Russella.
Jedino - dodajem, - željela bih razgovarati s njegovim pomoćnikom. - Tišina na
drugom kraju linije. - Riječ je o iznenađenju - objasnim.
Ponovo tišina. Čujem kvrckanje tipkovnice. Zatim: - Radni odnos Alistaira
Russella prekinut je prošli mjesec.
- Prekinut?
- Da, gospođo. - Uvježbana je da to kaže. Zvuči nevoljko.
- Zašto? - glupo pitanje.
- Nemam pojma. Gospođo.
- Možete li me spojiti s njegovim uredom?
- Kao što sam vam rekla, njegov...
- Mislim, s njegovim prijašnjim uredom?
- To bi bio ured u Bostonu. - Ima jedan od onih mlađahnih ženskih glasova
koji na kraju rečenice zavijaju prema gore. Ne znam postavlja li mi pitanje ili
izgovara izjavnu rečenicu.
- Da, u Bostonu...
- Spojit ću vas. - Začuje se glazba - Chopinov nokturno.
Prije godinu dana mogla bih vam točno reći o kojem je riječ. Ne: nemoj
gubiti pažnju. Razmišljaj. Ovo bi bilo jednostavnije da imam piće pored sebe.
S druge strane parka ona se izgubila iz vidokruga. Pitam se razgovara li s
njim. Voljela bih da znam čitati s usana. Voljela bih...
- Atkinson. - Ovaj put javlja se muški glas.
- Trebala bih ured Alistaira Russella.
Odmah: - Bojim se da gospodin Russell...
- Znam da više ne radi kod vas, ali trebala bih njegova pomoćnika. Odnosno,
njegova bivšeg pomoćnika. Stvar je osobne naravi.
Nakon nekoliko trenutaka ponovo progovara. - Mogu vas spojiti s njegovim
uredom.
- To bilo jako... - Još jednom nasamo s klavirom, čuje se žuborenje tonova.
Br. 17, čini mi se, u b-molu. Ili je to možda broj 3? Ili broj 9? Prije sam znala
takve stvari.
Koncentriraj se. Protresem glavu, zatim ramena, poput mokrog psa.
- Pozdrav, ovdje Alex. - Ponovo muškarac, barem mi se tako čini, iako mu je
glas toliko nježan i staklast da nisam potpuno sigurna, a ni ime mi ne pomaže.
- Ovdje... - Treba mi ime. Promaknuo mi je ovaj korak. - Alex. I ja sam Alex. -
Isuse. To je najbolje što sam mogla smisliti.
Ako Alexi imaju poseban međusobni način rukovanja, ova Alex ga ne može
pružiti. - Kako vam mogu pomoći?

195
- Pa, ja sam stara Alistairova prijateljica - mislim prijateljica gospodina
Russella - i upravo sam ga pokušala dobiti u vašem njujorškom uredu, ali čini se
da je otišao iz kompanije.
- Tako je. - Alex šmrcne.
- Jeste li vi njegov... - Pomoćnik? Tajnik?
- Bio sam mu pomoćnik.
- Ah, tako znači. Pa, pitam se... nekoliko stvari zapravo. Kada je otišao?
Ponovo šmrca. - Prije četiri, ne, prije pet tjedana.
- Baš čudno - kažem. - Svi smo se veselili njegovu dolasku u New York.-
- Znate - kaže Alex, i u glasu mu osjetim toplinu upaljenog motora: podijelit
će sa mnom nekakav trač. - On je otišao u New York, ali nije tražio premještaj.
Sve je bilo pripremljeno za njegov ostanak u firmi. Kupili su i kuću ondje.
- Doista?
- Da, veliku kuću u Harlemu. Pronašao sam je na internetu. Malo sam ga
virtualno uhodio. - Bi li muškarac toliko uživao u tračanju? Možda je Alex žena.
Koji sam ja seksist. - Ali ne znam što se dogodilo. Ne mislim da je otišao na neko
drugo mjesto. On vam može puno više od mene ispričati o tome. - Šmrc. -
Oprostite. Upala sinusa. Odakle ga poznajete?
- Alistaira?
- Da.
- Ah, mi smo stari prijatelji s faksa.
- Iz Darthmoutha?
- Tako je. Nisam se toga sjetila. - Pa je li on - oprostite što ću se tako izraziti,
dakle, je li on dobrovoljno otišao ili ga je netko malo pogurnuo?
- Ne znam. Morat ćete sami saznati što se dogodilo. Sve je ultra-tajnovito.
- Pitat ću ga.
Ovdje su ga svi jako voljeli - kaže Alex. - Jako dobar čovjek. Ne mogu
vjerovati da su ga otpustili ili takvo što.
Ispustim nekakav suosjećajni zvuk. - Imam još jedno pitanje, o njegovoj
supruzi.
Šmrc. - Jane.
- Nikad je nisam upoznala. Alistair pretjerano odvaja posao i privatni život.
- Zvučim poput psihijatra. Nadam se da Alex ne primjećuje. - Željela bih joj
pokloniti maleni dar za dobrodošlicu u New York, ali nisam sigurna što voli.
Šmrc.
- Razmišljala sam o šalu, ali ne znam koje joj boje pristaju. - Progutam slinu.
Ovo zvuči neuvjerljivo. - Zvučim neuvjerljivo, znam.
- Zapravo - kaže Alex, ispod glasa, - ni ja je, također, nisam upoznao.

196
Tako dakle. Možda Alistair doista pretjerano odvaja posao od privatnog
života. Kako sam ja dobar psihijatar.
- Zato što on u potpunosti odvaja privatno od poslovnog! - Nastavlja Alex. -
Imate potpuno pravo.

- Znam!- složim se s njim.


Radili smo skupa gotovo šest mjeseci i nikad je nisam upoznao. Jane. Samo
sam im jednom vidio klinca.
- Ethana.
- Dobar dečko. Malo sramežljiv. Jeste li ga upoznali?
- Jesam, jako davno.
- Dobar momak. Jednom je došao u ured jer su zajedno išli na utakmicu
Bruinsa12.
- Znači, ne možete mi ništa reći o Jane - podsjetim Alexa.
- Ne. Međutim - željeli ste znati kako ona izgleda, zar ne?
- Tako je.
- Mislim da je njezina slika u njegovu uredu.
- Fotografija?
- Imali smo kutiju s njegovim stvarima koju smo trebali poslati u New York.
Još uvijek je tu negdje. Nismo sigurni što ćemo s njom. - Šmrca i kašlje. - Dajte
da skočim provjeriti.
Čujem kako telefon grebe po stolu dok ga Alex odlaže - ovoga puta nema
Chopina. Grizem usnicu, škicam kroz prozor. Žena je u kuhinji, bulji duboko u
zamrzivač. Razmišljajući na trenutak poput luđakinje, zamislim da je Jane
zapakirana u njemu, da joj je tijelo zamrznuto, a oči sjajne i prekrivene injem.
Grebanje slušalice. - Evo, imam je pred sobom - kaže Alex. - Mislim, imam
fotografiju.
Dah mi zastane u grlu.
- Ima tamnu kosu i svijetlu put.
Izdahnem. Obje imaju tamnu kosu i svijetlu put, i Jane i varalica. To mi ne
pomaže. Ali mogu pitati o njezinoj težini. - U redu... okej - izustim. - Još nešto?
Znate što - biste li mi možda mogli skenirati fotku? I poslati mi je?
Tišina. Gledam ženu preko puta kako zatvara zamrzivač i izlazi iz sobe.
- Dat ću vam svoju e-adresu - kažem. Tišina. Zatim:

12
Hokejaški tim iz Bostona, (op. prev.)

197
- Jeste li rekli da ste prijateljica...
- Alistairova prijateljica. Tako je.
- Znate, mislim da ne bih trebao dijeliti njegove osobne stvari ni s kim.
Morat ćete to njega pitati. - Ovaj put ne čuje se nikakvo šmrcanje. - Rekli ste da
se zovete Alex?
- Da.
- Alex i kako još?
Otvorim usta kako bih progovorila, zatim kliknem na tipku za završetak
poziva.
U sobi je tišina. Kroz hodnik čujem kucanje zidnog sata u Edovoj biblioteci.
Ne dišem.
Zove li Alex upravo sada Alistaira? Bi li mu mogao opisati moj glas? Bi li
mogao ući u trag broju moje fiksne linije ili čak mojega mobitela? Buljim u
mobitel na stolu, promatram ga neko vrijeme, kao da gledam usnulu životinju;
čekam da se probudi, srce mi podrhtava udarajući o rebra.
Telefon nepomično leži. Nepomični mobilni telefon. Ha.
Usredotoči se.

198
60.

Dolje u kuhinji kapi kiše udaraju o prozor, u čašu točim još merlota.
Dugačak gutljaj. Treba mi.
Usredotoči se.
Znam li nešto što prije nisam znala? Alistair je strogo dijelio posao i
privatni život. To je učestala osobina mnogih nasilnika, ali je i beskorisna
informacija. Dalje: bio je spreman prebaciti se u ogranak iste kompanije u New
Yorku, kupio je čak i nekretninu, cijelu svoju obitelj poslao na jug... ali nešto je
pošlo po krivu i nije se nigdje pojavio.
Što se dogodilo?
Sva sam se naježila. Hladno je ovdje. Premjestim se bliže kaminu, pritisnem
dugme pored rešetke. Procvate mali vrt plamičaka.
Udobno se smjestim na kauč, na jastuke, vino se ljuljuška u čaši, moj kućni
ogrtač omotan oko mene. Mogla bih ga oprati. Ja bih se mogla oprati.
Prsti mi kliznu u džep. Ponovo pod njima osjetim Littleovu posjetnicu. I
ponovo je ispustim.
Opet promatram svoju sjenu na televizijskom ekranu. Utonula u jastuke, u
svojem dosadnom ogrtaču, izgledam poput duha. Osjećam se poput duha.
Ne. Usredotoči se. Sljedeći potez. Odložim čašu na stolić, laktima se oslonim
na koljena.
Shvatim da nisam smislila sljedeći potez. Ne mogu čak ni dokazati, u
sadašnjosti ili prošlosti, da Jane postoji - moja Jane, prava Jane - a kamoli njezin
nestanak. Ili smrt.
Ili smrt.
Razmišljam o Ethanu, zarobljenom u toj kući. Dobar dečko.
Prsti mi se probijaju kroz kosu, kao da oru polje. Osjećam se poput miša u
labirintu. Ponovo se prisjećam eksperimentalne psihologije: tih sitnih bića sa
sitnim očicama i repićima poput špagica na balonima, kako jurcaju prema
prvom slijepom prolazu, zatim k drugome. - Hajde - navijali smo odozgo
gledajući ih dok smo se smijali i kladili.
Sada se ne smijem. Još jednom promislim ne bih li trebala razgovarati s
Littleom.
Umjesto toga razgovaram s Edom.

199
- Malo si pošandrcala od predugog boravka u kući, zar ne, štemerice?
Duboko uzdahnem, vučem noge po sagu u radnoj sobi. Čvrsto sam spustila
rolete tako da me žena preko puta ne može vidjeti; soba je obasjana slabašnim
zrakama svjetlosti, nalikuje kavezu.
- Osjećam se potpuno beskorisno. Osjećam se kao da sam u kinu, film je
završio i pale se svjetla, svi izlaze van iz dvorane, a ja još uvijek sjedim,
pokušavam shvatiti što se dogodilo.
On se cereka.
- Što? Što je smiješno?
- To je tako tipično za tebe, usporediti situaciju s filmom.
- Je li?
- Jest.
- Pa, broj stvari na koje se ovih dana mogu pozvati poprilično je ograničen.
- U redu, u redu.
Nisam mu spomenula prošlu noć. Čak i pri samoj pomisli na to, lecnem se.
Ali sve ostalo razmota se poput koluta filmske trake: poruka od varalice,
naušnica u Davidovu stanu, skalpel, telefonski razgovor s Alexom.
- Izgleda kao situacija iz kakvog filma - ponovim. - Mislila sam da ćeš se više
zabrinuti.
- Oko čega?
- Kao prvo, zbog činjenice da mi podstanar u sobi ima komad nakita mrtve
žene.
- Ne znaš sa sigurnošću da je njezin.
- Znam. Sigurna sam u to.
- Ne možeš biti sigurna. Ne možeš čak ni sa sigurnošću tvrditi da je ona...
- Što?
Sada on uzdahne. - Živa.
- Pa ja i ne mislim da je živa.
- Mislim, ne možeš sa sigurnošću tvrditi ni da ona postoji, a kamoli...
- Mogu, sigurna sam. sto posto. Ne haluciniram. Tišina. Slušam ga kako diše.
- Ne misliš li da te uhvatila paranoja?
I prije no što dovrši, poklapam ga: - Nije riječ o paranoji ako se to doista
događa.
Tišina. Ovaj put ne odgovara.
Kad ponovo progovorim, glas mi odjekuje. - Jako me frustrira kad netko
ovako sumnja u to što govorim. Jako je, jako frustrirajuće zapeti ovako kao ja
ovdje. - Progutam slinu. - U ovoj kući u ovom... - želim reći beskrajnom krugu, ali
prije no što pronađem pravu riječ, on već progovara.

200
- Znam.
- Ne znaš.
- Dobro, mogu zamisliti. Gle, Anna - nastavlja prije no što se mogu ubaciti. -
Dva dana si neprekidno u warp pogonu. Čitav vikend. Sada govoriš da bi David
mogao biti umiješan u... što god već. - Nakašlje se. - Sama sebe izluđuješ. Možda
bi večeras jednostavno mogla pogledati neki film ili pročitati nešto. Otiđi ranije
spavati. - Nakašlje se. - Uzimaš li redovito lijekove?
Ne uzimam. - Naravno.
- I ne cugaš? Naravno da cugam. - Ne. Zastane. Znam da mi ne vjeruje.
- Hoćeš li reći nešto Livvy?
Izdahnem uz olakšanje. - Hoću. - Slušam kako kiša lupka svojim prstima po
staklu. Ubrzo začujem njezin glas, zvuči nježno i zadihano.
- Mamice?
Sva se rastopim. - Bok, bundevice.
- Bok.
- Jesi dobro?
- Da.
- Nedostaješ mi.
- Aha.
- Što to znači?
- Rekla sam 'aha'.
- Znači li to 'I ti meni nedostaješ, mamice'?
- Da. Što se tamo događa?
- Gdje?
- U New York Cityju. - Tako oduvijek zove našu kuću. Jako formalno.
- Misliš doma? - Srce mi se stegne: dom.
- Da, doma.
- Samo nešto s novim susjedima. Našim novim susjedima.
- A što to?
- Zapravo ništa, bundevice. Riječ je samo o nesporazumu. - Zatim ponovo
začujem Eda. - Gle, Anna - oprosti što prekidam, mala. Ako se brineš zbog
Davida, trebala bi kontaktirati policiju. Ne zato što je on, znaš... nužno umiješan
u što god da se tamo događa, nego - zato što ima dosje, a ti se ne bi trebala
bojati vlastitog podstanara.
Kimnem glavom. - Tako je.
- U redu? Ponovo kimnem.
- Imaš broj tog policajca?
- Zove se Little. Imam.
201
Provirim kroz rolete. S druge strane parka vidi se treperenje nekakva
pokreta. Ulazna vrata Russellovih širom su se otvorila, produžetak bijele
svjetlosti obasjao je sivilo uporne kiše.
- U redu - kaže Ed, ali ja ga više ne slušam.
Kad se vrata zatvore, na ulaznom stepeništu pojavi se ona žena. Na sebi ima
kaput do koljena, crven poput plamena baklje, a iznad glave joj je prozirni
kišobran. Sa stola dohvatim fotoaparat, podignem ga prema oku.
- Što si ono rekao?- upitam Eda.
- Rekao sam da želim da se brineš za sebe.
Promatram kroz tražilo fotoaparata. Potočići kišnih kapi kližu niz kišobran
poput varikoznih vena. Smanjim brzinu zatvarača, zumiram joj lice: prčasti nos,
mlječnobijela koža. Ispod očiju šire se tamni krugovi. Nije spavala.
Dok završavam razgovor s Edom, ona polagano silazi niza stube u svojim
visokim čizmama. Zaustavi se, iz džepa izvadi mobitel, proučava ga; zatim ga
vrati u džep i okrene se prema istoku, prema meni.
Lice joj je mutno iza kupole kišobrana.
Moram razgovarati s njom.

202
61.

Sada. Dok je sama. Sada, dok se Alistair ne može umiješati. Sada, dok mi krv
još kola sljepoočnicama.
Sada.
Odjurim u hodnik, stuštim se niza stube. Ako ne razmišljam o tome, moći
ću. Ako ne razmišljam. Nemoj razmišljati. Razmišljanje me dosad nije dovelo
nikamo. - Definicija ludila, Fox - Wesley me običavao podsjećati, parafrazirajući
Einsteina, - jest činiti jednu te istu stvar uvijek iznova i pri tome očekivati
drugačiji rezultat. - Stoga prestani razmišljati i počni djelovati.
Naravno, djelovala sam i prije tri dana - na isti ovakav način - i završila u
bolničkom krevetu. Pokušati istu stvarponovo je suludo.
Kako god okreneš, luda sam. U redu. Moram saznati. Više nisam tako
sigurna da mi je kuća najsigurnije mjesto.
Papuče mi kližu po kuhinjskom podu dok jurim kroz nju, zaobilazim kauč.
Bočica Ativana je na stoliću. Otvorim je, istresem tri tablete na dlan, lupim se
dlanom po ustima. Dolje s njima. Osjećam se poput Alise kad ispija napitak na
kojem piše „Popij me“.
Trčim do vrata. Kleknem kako bih pronašla kišobran. Ustanem, otključam
bravu, širom otvorim vrata. Sad sam u hodniku, vodenasto svjetlo slijeva se
unutra kroz olovno staklo. Udahnem jedan, dva i palcem pritisnem dugme na
kišobranu. Zvukom sličnim naglom udahu, platno kišobrana rastvori se u tami.
Podignem ga u razinu očiju, drugom rukom prtljam po bravi. Trik je u tome da
ne prestanem disati. Trik je u tome da se ne zaustavljam.
Ne zaustavljam se.
Brava mi se otključa pod rukom. Nakon toga je stisnem. Zatvorim čvrsto
kapke i povučem. Zapuh hladnog zraka. Vrata pritisnu kišobran; izvučem se
nekako preko praga.
Sada me okružuje hladnoća, grli me. Pojurim niza stepenice. Jedan, dva, tri,
četiri. Kišobran se suprotstavlja zraku, ore ga, poput pramca broda; čvrsto
zaklopljenih očiju, osjećam ga kao snažnu struju koja teče s moje desne i lijeve
strane.
Potkoljenice mi zakoče. Metal. Vrata. Mašem rukom sve dok ih ne dohvatim
i otvorim, koraknem kroz njih. Potplati mojih papuča udaraju o beton. Na
pločniku sam. Osjećam iglice kiše kako me bodu po kosi i koži.

203
Čudno je to: svih ovih mjeseci koliko eksperimentiramo tom apsurdnom
tehnikom s kišobranom, nikada mi, a ni dr. Fieldingu (pretpostavljam), nije palo
na pamet da bih mogla jednostavno zatvoriti oči. Valjda nema puno smisla
naslijepo lutati naokolo. Osjećam promjenu u atmosferskom tlaku, osjetila su mi
razdražena; znam da je nebo golemo i duboko, kao izvrnuti ocean... ali ja još jače
stisnem oči i razmišljam o svojoj kući: moja radna soba, moja kuhinja, moj kauč.
Moj mačak. Moj laptop. Moje fotografije.
Skrenem ulijevo. Na istok.
Poput slijepca hodam pločnikom. Moram se orijentirati. Moram pogledati.
Polagano otvaram jedno oko. Svjetlost polako ulazi u njega kroz guštik mojih
trepavica.
Na trenutak usporim, gotovo da se zaustavim. Škiljim kroz iskrižanu utrobu
kišobrana. Četiri crna kvadrata, četiri bijele linije. Zamišljam da su ispunjene
energijom, da se nabiru poput monitora srčanih otkucaja, da se uzdižu i tonu u
ritmu kolanja moje krvi. Usredotoči se. Jedan, dva, tri, četiri.
Podignem kišobran prema gore za nekoliko stupnjeva, zatim još malo.
Vidim je, svijetli poput reflektora, crvena poput semafora; grimizni kaput te
tamne čizme, prozirni plastični polumjesec koji joj se klima nad glavom. Između
nas je tunel od kiše i pločnika.
Što ću učiniti ako se okrene?
Međutim, ne okreće se. Spustim kišobran i još jednom čvrsto zatvorim
kapak. Koraknem prema naprijed.
Drugi korak. Treći. Četvrti. U trenutku kad zapnem za pukotinu na
pločniku, papuče su mi potpuno mokre, tijelo mi drhti, znoj mi se slijeva niz
leđa, no odlučim riskirati i još jednom pogledati. Ovoga puta otvorim drugo oko,
podignem kišobran sve dok mi ona ponovo ne bljesne u vidokrugu, poput
plamene munje. Bacim pogled ulijevo - crkva sv. Dimfne, zatim kuća od
plamenocrvenih cigli, na prozorima žardinijere što pulsiraju od krizantema.
Bacim pogled udesno: znatiželjne oči kamioneta bulje niz ulicu, modro-siva
svjetla u polumraku. Ukočim se. Automobil zaplovi pored mene. Čvrsto
zažmirim.
Kad ponovo otvorim oči, nema ga više. Kad pogledam niz ulicu, shvatim da
više nema ni nje.

Nestala. Nogostup je prazan. U daljini, kroz maglicu, vidim prometni čvor na


raskrižju.
Maglica postaje sve gušća i ja shvatim da se to moj vid zgušnjava, ubrzava.
Koljena mi pružaju otpor, zatim popuste. Počinjem tonuti prema tlu. I u
tom trenu, čak i s očima koje mi se okreću u lubanji, zamišljam se odozgo, kako
drhtim u svojemu mokrom kućnom ogrtaču, kose zalijepljene za leđa, s

204
kišobranom beskorisno spuštenim ispred sebe. Usamljena silueta na praznom
pločniku.
I dalje tonem, rastapam se na betonu.
Međutim...
...nije mogla nestati. Nije stigla do raskrižja. Zatvorim oči, zamišljam njezina
leđa, kosu na vratu; zatim se sjetim Jane dok je stajala kraj mojega sudopera,
jedna dugačka pletenica spuštala joj se između lopatica.
I kad se Jane okrene prema meni, koljena mi se sudare. Osjećam da mi se
kućni ogrtač vuče po pločniku, ali još uvijek nisam pala. Stojim na mjestu, noge
su mi se odsjekle.
Morala se izgubiti u nekoj od ovih zgrada... proučavam kartu u glavi. Što je
iza one crvene kuće? Antikvarijat je preko puta - sada je prazan, sjetim se - a
pored kuće je...
Kafić, naravno. Sigurno je u kafiću.
Zabacim glavu, dignem bradu prema nebu, kao da se mogu odbaciti u
uspravan položaj. Lakti kao da su mi klipovi, moja izokrenuta stopala pritisnu o
pločnik. Ručka kišobrana klima mi se u ruci. Zamahnem jednom rukom kako
bih uspostavila ravnotežu. I dok kiša stvara maglicu svuda oko mene, a iz
daljine dopire brujanje prometa, uspijem se podići - gore, gore, gore - sve dok
ponovo ne stojim.
Živci mi pucaju. Srce mi gori. Osjećam Ativan u krvnim žilama, čisti ih kao
čista voda koja pršti kroz nekorištenu kuću.
Jedan. Dva. Tri. Četiri.
Povučem jednu nogu prema naprijed. Odmah zatim i druga je slijedi.
Vučem se. Ne mogu vjerovati da to radim. Doista to radim.
Čujem vrisku prometa sve bliže i glasnije. Nastavi hodati. Provirim prema
kišobranu; zakriva mi pogled, okružuje me. Ne postoji ništa izvan njega.
Sve dok ne odleti udesno.
- Oh... oprostite.
Ustuknem. Nešto - netko se zaletio u mene, gurnuo kišobran u stranu;
pojurio je dalje, modra mrlja traperica i kaputa, i kad se okrenem kako bih
vidjela tko je, ugledam svoj odraz u staklu: kosa slijepljena u pramenove, vlažna
koža, platneni kišobran strši mi iz ruke poput kakva golema cvijeta.
A iza svojega odraza, s druge strane stakla, ugledam onu ženu.
Stigla sam do kafića.
Buljim. Vid mi se iskrivljuje. Tenda se odozgo spušta prema meni. Zatvorim
oči, zatim ih ponovo otvorim.
Ulaz mi je nadomak ruke. Pružim je, prsti mi drhte. Prije no što uspijem
ščepati kvaku, vrata se naglo otvore i pojavi se neki mladić. Prepoznajem ga.

205
Mali Takeda.
Prošlo je više od godinu dana otkad sam ga vidjela izbliza - osobno, mislim,
ne kroz objektiv. Narastao je, brada i obrazi obrasli su mu neukrotivim tamnim
dlakama, ali i dalje zrači onom istom neizrecivom dobrotom tipičnom za dobre
klince, koju sam naučila primjećivati na mladima, onom tajnom aurom koja im
lebdi oko glava. Livvy je isto ima. Ethan također.
Taj dečko - mladić, pretpostavljam (zašto mu se ne mogu sjetiti imena?) -
pridrži vrata laktom i da mi znak da uđem. Primijetim mu ruke, lijepo
oblikovane ruke violončelista. Sigurno mu izgledam poput beskućnice, no i dalje
se lijepo ophodi prema meni. Roditelji su ga lijepo odgojili, kao što bi
GrannyLizzie rekla, pitam se prepoznaje li me. Pretpostavljam da sama sebe
jedva prepoznajem.
Dok prolazim pored njega i ulazim u kafić, sjećanje mi se vraća. Običavala
sam svraćati ovamo nekoliko puta tjedno, tijekom onih jutara kada zbog
prevelike gužve ne bih uspjela skuhati kavu kod kuće. Kafić je upotrebljavao
prilično gorku mješavinu - pretpostavljam da je još uvijek tako - ali sviđao mi se
ambijent; napuknuto ogledalo na kojem su markerom ispisani dnevni
specijaliteti, radne plohe s mrljama u obliku olimpijskih krugova, ozvučenje iz
čijih su zvučnika pijukali stari hitovi. - Nepretenciozna mizanscena - rekao je Ed
kad sam ga prvi put dovela ovamo.
- Ne možeš upotrijebiti te dvije riječi u istoj rečenici - odgovorila sam mu.
- Onda neka bude samo nepretenciozno.
I uopće se nije promijenilo. Bolnička me soba shrvala, ali ovo je mjesto
drugačije - ovo je poznati teritorij. Trepavice mi zatrepere. Podignem pogled
prema čoporu mušterija, proučim jelovnik pričvršćen čavlićima iznad blagajne.
Šalica kave sada košta 2,95 dolara. To je pedeset centa skuplje nego kad sam
ovdje bila posljednji put. Inflacija je sranje.
Kišobran se ljulja dolje nisko, grebe me po gležnjevima.
Toliko toga nisam jako dugo vidjela. Toliko toga nisam osjetila, čula,
pomirisala - blistavu toplinu ljudskih tijela, pop-glazbu proteklih desetljeća,
miris mljevene kave. Čitava mi se scena usporeno odvrti u glavi, obasjana
zlatnom svjetlošću. Na trenutak zatvorim oči, duboko udahnem, prisjećam se.
Sjećam se da sam se svijetom kretala isto onako kako se krećeš zrakom.
Sjećam se da sam ulazila u ovaj kafić, čvrsto umotana u zimski kaput ili dok mi
je ljetna haljina lepršala oko koljena; sjećam se da sam ramenima nehotično
dodirivala ljude, smiješila im se, razgovarala s njima.
Kad ponovo otvorim oči, pozlaćena svjetlost izblijedi. Stojim u polumračnoj
prostoriji, pored izloga koji zalijeva kiša. Srce mi ubrzano kuca.
Plamenocrvena munja stoji pored pulta s pecivom. To je ona, proučava
čajno pecivo. Podigne bradu, pogleda svoj odraz u ogledalu. Provuče prste kroz
kosu.

206
Približim joj se. Osjećam poglede na sebi - ne njezine, već poglede ostalih
gostiju. Osjećam da me odmjeravaju, ženu u kućnom ogrtaču koja ispred sebe
maše kišobranom kao kakvom gljivom. Raščisti mi se put kroz gužvu, kroz
buku, dok se polako približavam blagajni. Zatim se brbljanje nastavi, kao kad se
voda ponovo stapa iza mene dok tonem.
Ona je nekoliko koraka udaljena od mene. Ako učinim još jedan korak,
mogla bih je rukom dotaknuti. Prstima dodirnuti njezinu kosu. Povući je.
U tom se trenutku ona blago okrene i spusti ruku u džep, iz njega izvuče
svoj preveliki iPhone. U ogledalu promatram kako joj prsti plešu po zaslonu,
gledam kako joj na licu treperi svjetlost mobitela. Zamišljam da piše poruku
Alistairu.
- Oprostite? - upita barist. Žena i dalje tipka po mobitelu.
- Oprostite?
I sad - što ja to radim? - nakašljem se. - Na redu ste - promrmljam.
Ona se zaustavi, kimne u mojem smjeru. - Oh - kaže i zatim se okrene
prema čovjeku s druge strane šanka. - Srednje veliku s obranim mlijekom.
Nije me ni pogledala. Pogledam svoj odraz u ogledalu, vidim se kako joj
stojim iza leđa poput sablasti, anđela osvetnika. Došla sam po nju.
- Srednje velika s obranim mlijekom. Hoćete li pojesti nešto uz to?
Promatram ogledalo, promatram joj usne - sitne su, precizno obrubljene,
toliko različite od Janeinih. Obuzme me mali val bijesa, nabrekne, razbije se o
korijen mojega mozga. - Ne - odgovori ona sekundu kasnije. Zatim, uz široki
osmijeh: - Ne, bolje ne.
Iza nas zbor stolica grebe po podu. Bacim pogled preko ramena; četvero je
ljudi na izlasku. Ponovo se okrenem.
Barist, zvonkim glasom kojim nadglašava galamu: - Ime?
U tom trenutku njezin i moj pogled susretnu se u ogledalu. Ramena joj se
ukoče. Osmijeh se rastopi.
Vrijeme nakratko stane, kao u onom vakuumu trenutka kad izletite s ceste i
ponirete u provaliju.
Bez okretanja, bez skretanja pogleda, ona odgovara istim jednoličnim
tonom: - Jane.

Jane.
To mi ime dožubori do usana prije no što ga uspijem progutati. Žena se
okrene, probode me pogledom.
- Iznenađena sam što te vidim ovdje. - Intonacija joj je bezizražajna poput
pogleda. Ima oči morskog psa, pomislim, hladan, težak pogled. Poželim reći da
sam i ja sama iznenađena što sam ovdje, ali riječi mi zapnu na jeziku.

207
- Mislila sam da si... hendikepirana - nastavlja. Zvuči poražavajuće.
Odmahnem glavom. Ona ne govori dalje.
Ponovo se nakašljem. Gdje je ona i tko si ti?To je želim upitati. Tko si ti i gdje
je ona? Glasovi se komešaju oko mene, miješaju se s riječima u mojoj glavi.
- Što?
- Tko si ti? - Eto ga.
- Jane. - Ne odgovara njezin glas, nego glas barista, pluta iznad šanka, tapša
je po ramenu. - S obranim mlijekom za Jane.
Ona me gleda, promatra me, kao da bih je svakog trena mogla udariti. Ja
sam cijenjena psihologinja, mogla bih joj reći, trebala bih joj to reći. A ti si
lažljivica i prevarantica.
- Jane? - začuje se barist, pokušavajući je dozvati već treći put. - Vaša kava s
mlijekom?
Ona se okrene, uzme šalicu udobno smještenu u kartonsku košuljicu. - Znaš
ti tko sam ja - odgovori.

Još jednom odmahnem glavom. - Ja poznajem Jane. Upoznala sam je. Vidjela sam
je u njezinoj kući. - Glas mi zvuči poput pačjeg kvakanja, ali govorim
razgovijetno.
- To je moja kuća i nisi vidjela nikoga drugog.
- Jesam.
- Ne nisi - odgovori mi žena.
- Ja...
- Priča se da piješ. Da si na tabletama. - Sada se počela kretati, kruži oko
mene, poput lavice. Polako se i ja okrećem zajedno s njom. Osjećam se poput
djeteta. Razgovori su se oko nas prekinuli, završili su; zavladala je lomljiva
tišina. Krajičkom oka, u samom kutu kafića, vidim maloga Takedu, još je uvijek
pored vrata.
- Gledaš mi kuću. Pratiš me.
Odmahnem glavom, klimam njome naprijed-natrag, polako, glupavo.
- To mora prestati. Ne možemo tako živjeti. Možda ti možeš, ali mi ne
možemo.
- Samo mi reci gdje je ona - prošapnem. Učinile smo puni krug.
- Nemam pojma o kome ili o čemu pričaš. I pozvat ću policiju. - Progura se
pored mene, udari ramenom o moje rame. U ogledalu je promatram kako odlazi
manevrirajući između stolova kao da su bove.
Oglasi se zvono kad otvori vrata i još jednom kada ih zalupi.
Stojim tamo. Prostorija je utihnula. Spuštam pogled na kišobran.

208
Zaklopim oči. Osjećam kao da vanjski svijet želi ući unutra. Osjećam se
izmučeno, ispražnjeno. I ponovo nisam ništa saznala.
Osim sljedećeg: nije se svađala sa mnom - točnije, nije se samo svađala sa
mnom.
Preklinjala je.

209
62.

- Dr. Fox?
Prigušen glas, točno iza mene. Nježan dodir ruke na mojemu laktu.
Okrenem se, podignem jedan kapak.
To je mali Takeda.
I dalje mu se ne sjećam imena. Zatvorim oko.
- Trebate li pomoć?
Trebam li pomoć? Nekoliko stotina metara udaljena sam od svojeg doma,
teturam u kućnom ogrtaču čvrsto zatvorenih očiju u kafiću. Da, trebam pomoć.
Spustim glavu.
Njegov stisak postane jači. - Idemo ovuda - kaže.
Navodi me kroz kafić dok kišobran udara o stolice i tuđa koljena kao da je
riječ o bijelom štapu. Okružuje nas tiha tutnjava razgovora uz kavu.
Zatim se začuje zvono na vratima i zapuhne me hladan zrak, ruka mu se
spusti na donji dio mojih leđa; gurka me kroz vrata.
Zrak je vani miran - prestala je kiša. Osjećam da se približava kako bi mi
uzeo kišobran, ali ja ga povučem natrag.
Ruka mu se vrati na moj lakat. - Otpratit ću vas kući - kaže mi.

Dok hodamo, čitavim me putem čvrsto drži za ruku, poput trake tlakomjera.
Čini mi se da može osjetiti zujanje u mojim arterijama. Čudno se osjećam uz
ovakvu pratnju; osjećam se staro. Poželim otvoriti oči, pogledati mu lice. Ne
učinim to.
Nastavljamo uz prekide, mali Takeda pokušava pratiti moj korak; lomimo
kralježnice lišćem pod svojim nogama. Čujem zamah automobila koji nam
prolazi slijeva, njegov huk. Negdje odozgo s drveta se spuštaju kapi kiše na
moju glavu, ramena. Pitam se je li žena ispred nas na pločniku. Zamišljam da
okreće glavu, promatra kako je pratim.
Zatim:
- Roditelji su mi rekli što se dogodilo - kaže on. - Doista mi je žao. Kimnem
glavom, i dalje držim oči zatvorene. Nastavljamo dalje.
- Pretpostavljam da već dugo niste izašli iz kuće?
U posljednje vrijeme izlazim iznenađujuće često, pomislim, ali ponovo
samo kimnem glavom.
210
- Evo, samo što nismo stigli. Vidim vašu kuću. Srce mi se ispuni srećom.
Nešto me klopi po koljenu - shvatim da je to njegov kišobran koji nosi
preko ruke. - Oprostite - kaže mi. Ne trudim se odgovoriti mu.
Posljednji put kad smo razgovarali - kad je to moglo biti? Na Halloween,
čini mi se, prije više od godine dana. Tako je: otvorio je vrata kad smo pokucali,
Ed i ja ležerno odjeveni, a Olivia je bila maskirana u vatrogasno vozilo. Pohvalio
joj je kostim i natrpao joj slatkiše u ruksak. Poželio nam je sreću u maškarama.
Jako pristojan dečko.
A sada. Nakon dvanaest mjeseci vodi me niz ulicu dok ja teturam u svojemu
kućnom ogrtaču, zatvorenim očima odijeljena od svijeta.
Jako pristojan dečko.
To me podsjeti na sljedeće:
- Poznaješ li obitelj Russell? - glas mi zvuči napeto i neuvježbano.
On zašuti na trenutak. Možda ga je iznenadilo što sam progovorila. - Obitelj
Russell? - Pretpostavljam da mi je to već dovoljan odgovor, ali pokušavam
ponovo: - Preko puta.
- Oh - kaže on. - To su novi... ne. Mama ih namjerava posjetiti, ali mislim da
još nije.
Još jedan udarac.
- Stigli smo - kaže nježno me okrećući udesno.
Podignem kišobran i, odljepljujući kapke, vidim da sam pred vratima
ograde, kuća se uzdiže preda mnom. Zadrhtim.
On ponovo progovori. - Vrata su vam otvorena.
Ima pravo, naravno: vidim izravno u dnevnu sobu osvijetljenu lampom,
presijava se poput zlatnoga zuba na licu kuće. Kišobran zadrhturi u mojoj ruci.
Ponovo zatvorim oči.
- Jeste li ih ostavili otvorena? Kimnem.
- U redu. - Njegova nježna ruka sklizne mi prema ramenu, nježno me
pogura naprijed.
- Što to radite?
To nije njegov glas. Stisak mu ojača; oči mi se otvore prije no što ih uspijem
zaustaviti.
Pored nas, sitan u prevelikoj majici i blijed u tami, stoji Ethan. Bubuljica mu
se skriva u obrvi. Prsti mu zabrinuto dodiruju džepove.
Čujem se dok mrmljam njegovo ime.
Mali Takeda okreće se prema meni. - Poznajete li se?
- Što to radite? - ponavlja Ethan koraknuvši prema nama. - Ne biste trebali
izlaziti iz kuće.
Tvoja „majka „ ti može sve ispričati, pomislim.
211
- Je li dobro? - upita.
- Mislim da je - odgovori mali Takeda. Iznenada, nekako se dosjetim da se
zove Nick.
Polako pomičem pogled između njih dvojice. Mora da su otprilike istih
godina, moj je pratitelj gotovo mladić, potpuno formirana osoba, isklesan u
mramoru; Ethan - nespretan, sitan, uskih ramena i s ožiljkom na obrvi - pored
njega izgleda poput djeteta. On i jest dijete, podsjetim se.
- Mogu je... mogu li je uvesti unutra? - izusti gledajući me.
Nick učini isto. Ja kimnem glavom. - Pretpostavljam da možeš - odgovori
mu.
Ethan korakne prema nama, položi mi ruku na leđa. Na trenutak mi o boku
stoje obojica, pričvršćeni poput krila na moje lopatice. - Samo ako to želite -
dodaje Ethan.
Pogledam ga u oči, te njegove vodenoplave oči. - Želim - prošapćem.
Nick me pusti, ustukne. Izgovorim riječi prije no što znam što govorim.
- Nema na čemu - on odgovori. Obrati se Ethanu: - Mislim da je doživjela
šok. Možda bi joj trebao dati času vode. - Odlazi na ulicu. - Želite li da vas
obiđem kasnije?
Odmahnem glavom. Ethan slegne ramenima. - Možda. Vidjet ćemo što će
biti.
- U redu.- Nick podigne ruku, trzne je u znak pozdrava. - Bok, dr.
Fox.
Dok odlazi, pljusak se spusti na nas, smoči nam kosu, poprska moj
kišobran. - Idemo unutra - kaže Ethan.

212
63.

Vatrica još uvijek gori u kaminu, kao da je netom potpaljena. Ostavila sam je da
gori čitavo ovo vrijeme. Jako neodgovorno.
Međutim, u kući je toplo, usprkos zapusima hladnog jesenjeg zraka koji
ulaze kroz vrata. Kad uđemo u dnevnu sobu, Ethan mi iz ruke uzima kišobran,
zatvori ga, spremi u kut, dok ja teturam do kamina iz kojeg mi maše plamen,
zove me da mu se približim. Kleknem.
Na trenutak osluškujem mrmorenje vatre. Čujem svoje disanje.
Osjećam njegov pogled na leđima.
Stari zidni sat skupi snagu, odzvoni tri puta.
Ode zatim do kuhinje, natoči čašu vode na slavini. Došeće s njom prema
meni.
Disanje mi se sada već smirilo i ujednačilo. Odloži čašu na pod pored mene;
ona nježno kvrcne o kamen.
- Zašto si lagao? - upitam ga.
Šutimo. Gledam u plamen i čekam da mi odgovori. Umjesto odgovora čujem
kako se vrpolji na mjestu. Okrenem se prema njemu, još uvijek sam na
koljenima. Stoji iznad mene, tanak kao šipka, lice mu je okupano svjetlošću
plamena.
- U vezi s čim? - upita me naposljetku gledajući u svoja stopala. Odmahujem
glavom. - Znaš u vezi s čim.
Ponovo stanka. On zatvori oči, trepavice mu se poput lepeze šire iznad
obraza. Odjednom izgleda jako mlad, čak još mlađi nego prije.
- Tko je ta žena? - inzistiram.
- Moja majka - odgovori jako tiho.
- Upoznala sam tvoju majku.
- Ne, vi ste... zbunjeni. - Sada on odmahuje glavom. - Ne znate što govorite.
Tako kaže... - zaustavi se. - Tako kaže moj tata - završi rečenicu.
Moj tata. Raširim ruke na podu, odgurnem se do stojećeg položaja. - Svi mi
to neprestano govore. Čak i moji prijatelji. - Progutam slinu. - Čak i moj suprug.
Ali ja znam što sam vidjela.
- Tata kaže da ste ludi. Ništa ne odgovorim.
On korakne unatrag. - Moram ići. Ne bih trebao biti ovdje. Učinim korak
prema njemu. - Gdje ti je majka?
213
Ne govori ništa, samo me gleda, širom otvorenih očiju. Nježno razgovarajte,
Wesley nas je neprestano savjetovao, međutim, ja sam u ovom slučaju davno
prešla tu granicu.
- Je li ti majka mrtva?
On izgovori nešto što ne uspijevam čuti.
- Što? - nagnem se prema njemu, čujem kad prošapće dvije riječi:
- Bojim se.
I prije no što mu mogu odgovoriti, odjuri prema vratima, širom ih otvori.
Vrata se klate dok ulazna vrata škripe i glasno se zalupe.
Ostala sam pored kamina, toplina mi je iza leđa, a hladnoća iz hodnika
ispred mene.

214
64.

Nakon što čvrsto zatvorim vrata, podignem čašu punu vode s poda i izlijem
njezin sadržaj u sudoper. Boca merlota zvonko se kvrcne s rubom čaše dok u
nju točim vino. Ponovo zazvoni. Ruke mi se tresu.
Pijem u velikim gutljajima i duboko se zamislim. Iscrpljena sam, vesela.
Pošlo mi je za rukom izaći van - hodati vani - i preživjeti to. Pitam se što će reći
dr. Fielding. Pitam se što bih mu trebala reći. Možda ništa. Namrštim se.
Sada također znam malo više. Žena je u panici. Ethan se boji. Jane je... uh.
Ne znam što je s Jane. Ali znam više nego prije. Osjećam se kao da sam uzela
pješaka. Ja sam stroj za razmišljanje.
Pijem još više. Ja sam stroj za opijanje.

***

Pijem sve dok mi se živci ne opuste - čitav sat, prema vremenu na starom satu.
Promatram kazaljku što pokazuje minute kako mu briše lice, zamišljam da mi se
vene pune vinom, smionim i gustim, zamišljam da me ono hladi, jača. Nakon
toga otplutam na gornji kat. Snimim mačka na zavoju stubišta; on me primijeti,
šmugne u radnu sobu. Pratim ga.
Na stolu zasvijetli zaslon mojega mobitela. Ne prepoznajem broj. Odložim
čašu na stol. Nakon trećeg zvona kliznem prstom po zaslonu.
- Dr. Fox - progovara glas dubok kao iz bunara. - Ovdje detektiv Little.
Upoznali smo se u petak ako se sjećate.
Zastanem, zatim sjednem na stol. Odguram čašu izvan dohvata ruke. - Da,
sjećam se.
- Dobro, dobro. - Zvuči zadovoljan; zamišljam da se zavalio na stolici te
podmetnuo jednu ruku iza glave. - Kako ste, draga doktorice?
- Dobro, hvala.
- Pitao sam se hoćete li mi se javiti prije no što ja vas nazovem.
Ne odgovaram.
- Dobio sam vaš broj u bolnici Morningside i htio provjeriti kako ste. Je li
sve u redu?
Upravo sam mu rekla da jest. - Dobro sam, hvala.
- Dobro, dobro. Je li obitelj isto u redu?

215
- Jesu. Svi su dobro.
- Dobro, dobro. - Kamo ide ovaj razgovor?
Glas mu tada ubaci u višu brzinu. - Evo o čemu je riječ: maloprije nas je
nazvala vaša susjeda.
Naravno. Kučka. Pa, upozorila me. Pouzdana kučka. Pružim ruku, zgrabim
čašu s vinom.
- Kaže da ste je pratili do kafića na križanju.
Zastane očekujući odgovor. Ne govorim ništa. - E sad, pretpostavljam da
niste baš današnji dan izabrali da odete po kavu s mlijekom. Pretpostavljam da
niste slučajno naletjeli na nju.
Protiv svoje volje, gotovo da se smiješim.
- Znam da proživljavate teško razdoblje. Imali ste težak tjedan. - Uhvatim se
kako potvrdno kimam glavom. Jako je ugodan sugovornik. Mogao bi biti odličan
psihijatar. - Ali ovakve stvari ne pomažu nikome, pa ni vama.
Još nije izgovorio njezino ime. Hoće li? - Ono što ste izgovorili u petak,
doista je uznemirilo neke ljude. Neka ostane među nama, ali gospođa Russell -
eto ga - čini se preosjetljiva.
Kladim se da je osjetljiva. Pomislim. Glumi mrtvu ženu.
- A mislim da joj ni klinac nije bio presretan. Otvorim usta. - Govorila sam...
- I zato ja... - On se zaustavi. - Što ste rekli?
Skupim usne. - Ništa.
- Sigurno?
- Da.
On zagunđa. - Htio sam vas zamoliti da se malo smirite. Lijepo je čuti da
izlazite iz kuće. - Je li to nekakva šala?
- Kako vam je mačak? Je l'još uvijek prgav? Ne odgovaram. Čini se da ne
primjećuje.
- A vaš podstanar?
Zagrizem se za usnu. U prizemlju stoje ljestve zaglavljene ispred
podrumskih vrata; u podrumu sam vidjela naušnicu mrtve žene na Davidovu
noćnom ormariću.
- Detektive - Čvrsto primim mobitel. Moram to čuti još jednom. - Vi mi
doista ne vjerujete?
Zavlada dugačka stanka, zatim uzdahne, duboko i bučno. - Žao mi je, dr.
Fox. Mislim da vi doista vjerujete u ono što mislite da ste vidjeli. Ja jednostavno
- ne vjerujem.
Drugačiji odgovor nisam ni očekivala. U redu. U redu je.
- Znate, ako ikada poželite s nekim porazgovarati, imamo dobrog terapeuta
koji vam može pomoći. Ili vas samo saslušati.

216
- Hvala, detektive. - Zvučim usiljeno.
Ponovo tišina. - Samo... samo polako, okej? Reći ću gospođi Russell da smo
popričali.
Nešto me presiječe. Prekinem poziv prije no što on to uspije učiniti.

217
65.

Pijuckam vino, uzimam mobitel, ljutito odlazim u hodnik. Želim zaboraviti


na Littlea. Želim zaboraviti na Russellove.
Agora. Idem provjeriti imam li poruka. Silazim dolje, odložim čašu u
kuhinjski sudoper. Premjestim se u dnevnu sobu, upišem lozinku na zaslon
mobitela.

Pogrešna lozinka.

Namrštim se. Nespretni prsti. Tipkam po zaslonu još jednom.

Pogrešna lozinka.

- Što? - upitam se. Dnevna soba u sumrak se zamračila; posegnem za


svjetiljkom, upalim je. Još jednom, pažljivo, gledajući u prste: 1-4-0-2.

Pogrešna lozinka.

Mobitel zavibrira. Zaključao se. Ne razumijem.


Kad sam posljednji put upisivala lozinku? Nije mi trebala da maloprije
odgovorim na Littleov poziv; prije toga sam telefonirala u Boston preko Skypea.
U glavi mi je sve mutno.
Iživcirana, odmarširam gore natrag u radnu sobu, sjednem za laptop.
Valjda mogu pristupiti svojem mejlu? Upišem lozinku na laptop, otvorim
početnu stranicu Gmaila. Ime s mojega zaslona prebačeno je u polje za e-adresu.
Polako utipkam lozinku.
Tako je - ušla sam. Postupak za ponovni pristup mobitelu jako je
jednostavan; unutar šezdeset sekunda u pretinac dolazne pošte stiže mi
zamjenska lozinka. Upišem je na zaslon mobitela, vratim na 1402.
No ipak, što se, dovraga, dogodilo? Možda je lozinka istekla - je li to uopće
moguće? Jesam li je ja promijenila? Ili su mi se samo prsti spetljali? Grizem
nokte. Pamćenje me više ne služi kao prije. Ni motorika mi nije najbolja. Gledam
u čašu za vino.

218
U pretincu dolazne pošte čeka me jato poruka, jedna je od njih molba
nigerijskog princa, a ostatak su poruke moje ekipe s Agore. Potrošim čitav sat
na odgovore. Mitzi iz Manchestera nedavno je promijenila lijekove za
anksioznost. Kala88 se zaručila. A GrannyLizzie je, čini se, u pratnji sinova
uspjela učiniti nekoliko koraka vani danas poslijepodne. I ja sam, pomislim.

Šest je sati i odjednom me obuzme umor, sruči se na mene poput lavine.


Nagnem se naprijed, poput starog jastuka, i odmorim glavu naslonivši čelo na
stol. Moram spavati. Večeras ću uzeti dvostruku dozu Temazepama. A sutra
mogu poraditi na Ethanu.
Jedan od mojih pacijenata, koji je bio previše zreo za svoje godine, običavao
je svaki naš susret započinjati riječima: - Jako je to čudno, ali... - i zatim bi
nastavio opisivati svoja sasvim obična iskustva. Ja se sada tako osjećam. Jako je
to čudno. Jako je to čudno, ali što mi se prije nekoliko trenutaka činilo iznimno
važnim - što se činilo važnim još od četvrtka - stisnulo se, iščezlo je, poput
plamena na hladnoći. Jane. Ethan. Ta žena. Čak i Alistair.
Gubim snagu. Vinsku snagu, čujem Eda kako zbija šale. Ha-ha. Razgovarat
ću i s njima. Sutra. Ed. Livvy.

219
PONEDJELJAK
8. studenoga

220
66.

- Ed.

Zatim malo kasnije - ili možda nakon jednog sata: - Livvy.


Glas mi se pretvara u oblačić daha. Vidim ga, poput malog duha što mi lebdi
ispred lica, sablasno je bijel na smrznutoj hladnoći.

Negdje u blizini čuje se cvrkut, neprestano se ponavlja - jedan jedini ton, kao
glasanje nekakve poremećene ptice.
Zatim prestane.

Vidno polje plivalo mi je u plimi crvene tekućine. Glava mi je pulsirala. Rebra su


me boljela. Osjećala sam kao da su mi leđa slomljena. Grlo me peklo.
Zračni jastuk pritiskao mi je jednu stranu lica. Kontrolna ploča sjajila je
grimiznom bojom. Vjetrobransko staklo objesilo se prema meni, puknuto i
mlohavo.
Namrštila sam se. Iza mojih kapaka odvijao se neki proces, sustav se
ponovo dizao, pojavljivala se neka sistemska greška, kvar u stroju.
Disala sam, gušila se. Čula sam kako jadikujem od bola. Okrenula sam glavu,
osjetila kako mi se vrh glave okreće po krovu automobila. To je bilo neobično,
zar ne? I osjetila sam da mi se slina nakuplja na nepcu. Kako je to...
Zujanje je prestalo.
Prevrnuli smo se.
Ponovo sam se zagrcnula. Ruke su mi poletjele prema gore, zakopale su se
u tkaninu oko glave, kao da mogu podignuti automobil, kao da me mogu gurnuti
u stojeći položaj. Začula sam vlastito cviljenje, nejasan govor.
Još sam malo okrenula glavu. Vidjela sam Eda, još uvijek mu je lice bilo
okrenuto na drugu stranu. Krv mu je curila iz uha.
Izgovorila sam mu ime, ili sam barem pokušala, jedan dahtavi slog na
hladnoći, mali oblak dima. Bolio me dušnik. Sigurnosni pojas jako se zategnuo
oko mojeg vrata.
Polizala sam usne. Jezik mi je upao u rupu na gornjoj čeljusti. Nedostajao
mi je zub.

221
Pojas mi se urezao u struk, zategnut poput žice. Desnom rukom pritisnula
sam kopču, pritisnula sam je još jače, udahnula od olakšanja kad je kliknula.
Pojas je otklizao s mojega tijela i ja sam propala prema krovu.
Ponovo onaj cvrkut. Alarm za sigurnosni pojas, štekće. Zatim tišina.
Dah mi je, poput vode u fontani, izlazio iz usta, crven pod svjetlom
kontrolne ploče, ruke izvrnute prema van i pritisnute o krov. Podupirem se.
Okrećem glavu.
Olivia je bila vezana na zadnjem sjedištu, visjela je s njega, njezin se repić
ljuljao. Savila sam vrat, pritisnula rame o krov, posegnula rukom prema njezinu
obrazu. Prsti su mi zaštropotali.
Koža joj je bila hladna kao led.
Lakat mi se savio; noge su mi pale na jednu stranu, teško se prizemljile na
poput paukove mreže popucalo staklo krovnog prozora. Zdrobilo se ispod
mene. Iskoprcala sam se kako bih se uspravila, koljena su mi se sudarala i
otpuzala sam prema njoj dok mi je srce u grudima lupalo kao da će iskočiti.
Zgrabila sam je za ramena.
Protresla sam je.
Vrisnula sam.
Trznula sam se. Ona se trznula sa mnom, kosa joj se zaljuljala.
- Livvy! - povikala sam, grlo kao da mi je gorjelo, u ustima, na usnama
osjetila sam okus krvi.
- Livvy - dozivala sam ju, a suze su mi se slijevale niz obraze.
- Livvy - teško sam disala i njezine su se oči otvorile. Srce mi je stalo na
trenutak.
Pogledala me, kroz mene, izgovarajući jednu jedinu riječ:
- Mamice.
Pritisnula sam palcem kopču njezina sigurnosnog pojasa. Pojas se sikćući
otkopčao, a ja sam joj nježno primila glavu dok se spuštala, obuhvatila joj tijelo
rukama, njezini su udovi pali, nekontrolirano su udarali jedan o drugi poput
zvonaca na vjetru. Jedna joj je ruka bila mlohavo obješena u rukavu.
Otkoturala sam je preko krovnog prozora. - Šššš - rekla sam joj, iako nije
proizvela ni zvuka, iako su joj oči bile ponovo zatvorene. Izgledala je poput
princeze.
- Hej.- Protresla sam joj rame. Pogledala me još jednom. - Hej - ponovila
sam. Pokušala sam se nasmijati. Lice mi je utrnulo.
Odvukla sam se do vrata, zgrabila ručku, snažno povukla. Još sam je
jednom snažno povukla. Čula sam škljocanje brave. Odgurivala sam prozor,
pritisnula sam prstima staklo. Vrta su se otvorila bez ijednog zvuka i kliznula u
tamu.

222
Istegnula sam se prema naprijed i uprla rukama o zemlju, osjetila sam kako
mi snijeg prži dlanove. Spustila sam se na dlanove, umirila koljena te povukla.
Izvukla sam svoj trup iz automobila i bubnula na zamrznuto tlo. Zaškripalo je
ispod mene. Nastavila sam vući. Kukove. Bedra. Koljena. Potkoljenice. Stopala.
Manšeta na hlačama zapela je za vješalicu za kapute; naglo sam je trznula da se
oslobodi, slobodno sam otpuzala iz automobila.
Otkotrljala sam se na leđa. U kralježnici sam osjetila električni bol. Snažno
sam udahnula. Trgnula se od bola. Glava mi se okrenula kao da mi je vrat
otkazao poslušnost.
Nema vremena. Nema vremena. Pribrala sam se, privukla noge,
prerasporedila ih u položaj u kojemu su funkcionirale te kleknula pored
automobila. Osvrnula sam se oko sebe.
Pogledala sam prema gore. U glavi mi se vrtjelo, slike su se okretale.
Nebo je bilo poput zdjele pune zvijezda i prostora. Mjesec se nazirao u
daljini, velik poput planeta, sjajan poput Sunca, a kanjon ispod plamtio je
sjenama i svjetlom, čvrst poput drvoreza. Snijeg gotovo da je prestao padati,
samo je tu i tamo dolepršala koja odbjegla pahulja. Sve je izgledalo kao neki
novi svijet.
A zvuk...
Tišina. Potpuna, definitivna tišina. Ni dašak vjetra, grane nepomično stoje.
Nijemi film, fotografija mrtve prirode. Okrenula sam se na koljenima, čula sam
kako se gužva snijeg pod njima.
Natrag na zemlju. Automobil je bubnuo naglavce, prednjim krajem zviznuo
je o tlo, stražnji mu se kraj njihao amo-tamo, malo uzdignut. Vidjela sam mu
ogoljenu šasiju, poput donje strane nekog kukca. Protrnula sam. Osjetila sam
trzaj u kralježnici.
Zaronila sam još jednom kroz vrata, zakvačila prstima unutrašnjost
Olivijine jakne. Povukla sam. Izvukla sam je preko krovnog prozora, pored
naslona za glavu, izvukla sam je iz automobila. Rukama sam je obujmila, njezino
maleno tijelo bilo je mlohavo poput krpene lutke u mojem zagrljaju. Izgovorila
sam joj ime. Izgovorila sam ga još jednom. Otvorila je oči.
- Hej - rekla sam.
Kapci su joj se zatvorili.
Polegla sam je pored automobila, zatim sam je povukla malo dalje u slučaju
da se prevrne. Glava joj se naslonila na rame; pridržala sam je - nježno, nježno -
i ponovo joj lice usmjerila prema nebu.
Zastala sam, pluća su mi radila poput dvaju mjehova. Gledala sam svoju
bebicu, anđela u snijegu. Dodirnula sam joj ozlijeđenu ruku. Nije reagirala.
Ponovo sam je, malo čvršće, dodirnula i primijetila kako joj se lice iskrivilo od
bola.

223
Ed je na redu.
Upuzala sam još jednom u automobil prije no što sam shvatila da nema
načina da ga izvučem van preko stražnjeg sjedala. Krenula sam unatrag
povlačeći potkoljenice prema van; očistila sam snijeg oko automobila;
posegnula za ručkom prednjih vrata. Stisnula je. Stisnula sam još jednom. Brava
je reagirala, kliknula je. Vrata su se širom otvorila.
Ležao je unutra, koža mu je bila toplo crvena od vrtoglavog svjetla
kontrolne ploče, nalik svjetlima hitne pomoći. Razmišljala sam o tom svjetlu,
kako je uopće akumulator preživio udarac, dok sam mu otkopčavala pojas.
Nagnuo se prema meni, odmatajući se, poput čvora koji se razvezao. Čvrsto sam
ga primila pod pazusima.
I izvukla ga, udarivši glavom o mjenjač, tijelo sam mu vukla po krovu
automobila. Kad smo izašli van, vidjela sam da mu je lice obliveno krvlju.
Ustala sam, povukla teturajući unatrag sve dok nismo bili pored Olivije,
zatim sam ga položila pokraj nje. Ona se pomaknula. On nije. Primila sam ga za
ruku, maknula mu rukav sa zapešća, pritisnula prstima kožu. Puls mu nije bio
ravnomjeran.
Bili smo izvan automobila, sve troje, ispod nepreglednog broja zvijezda, na
podu svemira. Čula sam uporno hučanje lokomotive - bio je to moj vlastiti dah.
Dahtala sam. Znoj mi se slijevao niz obraze, gladio me po vratu.
Savila sam ruku iza leđa pažljivo opipavajući, prsti su mi se penjali
kralježnicom kao ljestvama. Bol je sijevao iz kralježaka između lopatica.
Udahnula sam, izdahnula. Promatrala sam kako dah slabašno izlazi iz
Olivijinih usta, zatim iz Edovih.
Okrenula sam se.
Pogled mi se uspinjao po nečemu što se činilo kao stotine metara golih
stijena, fluorescentno je sjajilo bjelinom pod mjesečinom. Cesta se izvijala izvan
dometa mojega pogleda negdje iznad naših glava, ali nije bilo moguće uspeti se
do nje, nije bilo moguće ikamo se popeti. Sletjeli smo na malu izbočinu, mali
greben koji je stršao s jedne strane planine; u daljini i ispod nas, provalija.
Zvijezde, snijeg, prazan prostor. Tišina.
Moj mobitel.
Potapšam se po džepovima - prednjima, stražnjima, onima na kaputu - i uto
se sjetim kako ga je Ed čvrsto držao, odbijao mi ga dati u ruke; kako je odletio
na pod, vrtio se tamo, klopotao mi između stopala, ono ime ispisano na zaslonu.
Treći put zavučem se u automobil, klizim rukama po krovu te ga konačno
pronađem zaglavljenog kod vjetrobranskog stakla, netaknuta zaslona. Šokiralo
me vidjeti ga tako neoštećenog; suprug mi je krvario, kći mi je bila ozlijeđena,
tijelo mi je bilo ranjeno, naš SUV uništen - ali mobitel je sve to preživio bez
ogrebotine. Kao relikt nekog drugog vremena, nekog drugačijeg planeta Zemlje.
10.27, pisalo je na njemu. Nismo bili na cesti gotovo pola sata.
224
Čučeći u kabini automobila, kliznula sam palcem preko zaslona -911- i
podignula mobitel prema uhu, osjetila sam kako mi drhti uz obraz.
Ništa. Namrštila sam se.
Prekinula sam poziv, izašla iz automobila, proučila zaslon, NEMA SIGNALA.
Kleknula sam na snijeg. Nazvala ponovo.
Ništa.
Nazvala sam još dvaput.
Ništa.
Ništa.
Ustala sam, pritisnula sam dugme za razgovor preko zvučnika, zamahnula
rukom u zrak. Ništa.
Hodala sam oko automobila posrćući kroz snijeg. Nazvala sam broj ponovo.
I još jednom. Četiri puta, osam puta, trinaest puta. Prestala sam brojiti.
Ništa.
Ništa.
Ništa.
Vrisnula sam. Samo je grunulo iz mene, spalilo mi je grlo, raspolovilo noć
poput ploče leda, izgubilo se u jatu jeke. Vrištala sam sve dok me jezik nije
zapekao, dok nisam izgubila glas.
Vrtjela sam se ukrug. Izazvala vrtoglavicu. Bacila sam mobitel o zemlju.
Upao je u snijeg. Podignula sam ga, zaslon mu je bio vlažan, i bacila ga ponovo,
još dalje. Obuzela me panika. Bacila sam se za njim, kopala po snijegu. Dlanovi
su ga pronašli. Otresla sam snijeg s njega, ponovo nazvala.
Ništa.
Vratila sam se natrag Oliviji i Edu; ležali su tamo, jedno pored drugoga,
mirni, osvijetljeni mjesečinom.
Na usne mi se probio jecaj, očajnički tražeći malo zraka, pojurio mi je iz
usta. Koljena su mi se savila, presavila se poput oštrice noža skakavca. Pala sam
na tlo. Otpuzala između muža i kćeri. Zaplakala sam.

Kad sam se probudila, prsti su mi bili hladni i modri, skvrčeni oko mobitela.
12.58 u noći. Baterija se istrošila, ostalo joj je još samo 11 posto.
Nevažno, pomislila sam; ionako ne mogu nazvati 911, ne mogu nazvati bilo
koga. Svejedno sam pokušala. Ništa.
Okrenula sam glavu ulijevo pa udesno: Ed i Livvy, sa svake strane, njihovo
disanje bilo je plitko, no ravnomjerno, Edovo lice bilo je poškropljeno osušenom
krvlju, Olivijini obrazi prekriveni ukočenim pramenovima kose. Držala sam joj
čelo rukama. Hladno je. Ne bi li nam bolji zaklon pružio automobil? Ali što ako...
nisam znala; što ako se prevrne? Što ako eksplodira?

225
Uspravila sam se. Ustala. Pogledala u trup automobila. Proučila sam nebo -
pun Mjesec, gomile zvijezda. Okrenula sam se, polako, prema planini.
Dok sam joj se približavala, u ruci sam držala mobitel mašući njime ispred
sebe, poput čarobnog štapića. Povukla sam palcem preko zaslona, pritisnula
dugme za aplikaciju ručne svjetiljke. Jako je svjetlilo, poput sićušne zvijezde u
mojoj ruci.
Lice obasjane stijene bilo je bezizražajno i besprijekorno. Nije bilo mjesta
na koje bih mogla utisnuti prste, ničega za što bih se mogla uhvatiti, niti jedne
travke ili grančice, nijedne kamene izbočine - samo zemlja i sipina, odbojni
poput zida. Hodala sam s kraja na kraj naše male litice, proučila svaki
centimetar. Usmjeravala sam svjetlo prema gore sve dok ga mrak ne bi ugušio.
Ništa. Sve se pretvorilo ni u što.
10 posto kapaciteta baterije. 1.11 ujutro.

Kao djevojčica obožavala sam sazviježđa, proučavala sam ih, tijekom ljetnih
večeri iscrtavala sam čitave karte neba na svicima pakpapira u dvorištu iza
kuće, dok su oko mene zujale mušice, laktima oslonjena na mekanu travu. Sada
su se razmetala iznad moje glave, zimski junaci, ukrasi na noćnom nebu: Orion,
jasan i opasan pojasom; Veliki pas, trči za njim; Plejade, nanizane poput dragog
kamenja uz rame Bika. Blizanci. Perzej. Kit.
Svojim ranjenim glasom šaptala sam Livvy i Edu njihova imena poput
čarobnih riječi dok su mi njihove glave počivale na prsima. Podizale su se i
spuštale prateći moje disanje. Prstima sam im milovala kosu, njegove usne,
njezin obraz.
Sve te zvijezde, beskrajno hladne, smrzavali smo se ispod njih. Zaspali smo.
4.34 ujutro. Probudila sam se od drhtanja. Pregledala sam oboje - prvo
Oliviju, zatim Eda. Na lice sam mu stavila snijeg. Nije se ni pomaknuo. Protrljala
sam mu snijeg po koži, skidajući krv s nje; trznuo se. - Ede - rekla sam drmajući
mu rame. Bez ikakva odgovora. Ponovo sam mu provjerila puls. Bio je brži i
puno slabiji.
Javio se moj želudac. Sjetila sam se da uopće nismo večerali. Sigurno su
izgladnjeli.
Zavirila sam u automobil, u kojem je svjetlo kontrolne ploče oslabjelo,
gotovo da se ugasilo. Pronašla sam je, zgnječenu uz prozor na stražnjem sjedalu,
platnenu torbu u koju sam spakirala sendviče i sokove. U trenutku kad sam
čvrsto zgrabila jednu ručku torbe, svjetlo se u automobilu u potpunosti ugasilo.
Ponovo vani, ogulila sam plastičnu foliju sa sendviča, otresla je s ruke na
jednu stranu; struja vjetra uhvatila ju je, a ja sam promatrala kako lebdi i
udaljava se, poput paučine, poput kakve vile, lutajućeg plamena. Otkinula sam
komad kruha, približila ga Oliviji. - Hej - prošaptala sam gladeći joj prstima
obraz, a njezine su se oči otvorile. Usne su joj se razdvojile; kruh je na njima
226
podrhtavao poput utopljenika, prije no što joj je potonuo na jezik. Uzela sam
slamku sa soka, zabila je u tetrapak. Limunada je u mjehurićima izašla kroz nju
van kopajući po snijegu. Jednu sam ruku gurnula ispod Olivijine glave i
približila joj lice slamci, pritisnuvši tetrapak. Usta su joj se prepunila. Ispljunula
ju je.
Podignula sam joj glavu još više i ona je malo otpila sitnim gutljajima, poput
kolibrića. Nakon trenutka glava joj se otkotrljala natrag u moje ruke, a oči su joj
se zatvorile. Nježno sam je položila na tlo.
Slijedio je Ed.
Kleknula sam pored njega, ali on nije otvarao usta, nije otvarao ni oči.
Tapkala sam mu komadićem kruha po usnama, gladila mu obraz kao da će mu
to otvoriti čeljust, no i dalje se nije micao. U meni je rasla panika. Približila sam
glavu njegovu licu. Strujanje zraka, slabašno, ali ustrajno, grijalo mi je kožu.
Odahnula sam.
Ako ne može jesti, sigurno može piti. Protrljala sam mu suhe usne
snijegom, zatim sam mu u usta gurnula slamku. Stisnula sam prste oko
tetrapaka. Sok mu je curio sa svake strane brade, zaustavljao se oko neobrijanih
dlaka. - Hajde - molila sam ga, ali tekućina mu se slijevala niz vilicu.
Izvukla sam slamku i stavila mu još jedan grumen snijega na usne, zatim na
jezik. Neka se topi i slijeva u grlo.
Ponovo sam sjela na snijeg, popila sok na slamku. Limunada je bila
preslatka. Bez obzira na to, popila sam je naiskap.
Izvukla sam platnenu torbu s jaknama i skijaškom opremom iz automobila.
Izvadila sam ih iz nje, prekrila Livvy i Eda njima.
Pogledala sam gore prema nebu. Bilo je nevjerojatno golemo.
Svjetlo mi se spustilo na kapke poput utega. Otvorila sam ih.
Zaškiljila sam. Iznad nas se protezalo nebo, neprekinuto, beskrajno, duboko
more oblaka. Snijeg je sipao u pahuljama nalik sjemenkama maslačka, padao mi
je na kožu. Pogledala sam na mobitel. 7.28 ujutro. Još 5 posto kapaciteta
baterije.
Olivia se u snu malo pomaknula, oslonila se na lijevu ruku, dok joj se desna
protezala duž tijela. Obraz joj je bio prislonjen na tlo. Gurnula sam je natrag na
leđa, počistila joj snijeg s kože. Nježno sam joj palcem trljala uho.
Ed se nije pomaknuo. Približila sam se njegovu licu. Još je uvijek disao.
Gurnula sam ranije mobitel u džep traperica. Sada sam ga izvukla, stisnula
ga za sreću, ponovo nazvala 911. Na sekundu sam zamislila da zvoni, gotovo da
sam u uhu mogla čuti zvonjavu.
Ništa. Buljila sam u zaslon.
Buljila sam u automobil, okrenut na leđa poput kornjače, bespomoćan
poput ranjene životinje. Izgledao je neprirodno, gotovo kao da mu je neugodno.

227
Buljila sam u dolinu pod nama, punu šiljastih vrhova stabala. Tanašna
srebrna traka rijeke razmotavala se u daljini.
Ustala sam. Okrenula sam se.
Iza mene uzdizala se planina. Na danjem svjetlu vidjela sam koliko sam
krivo procijenila visinu s koje smo pali - bili smo barem sto osamdeset metara
udaljeni od ceste gore, a kameno je lice izgledalo još neprobojnije, još
nevjerojatnije nego protekle noći. Gore, gore, gore uzdizao mi se pogled, sve
dok nije dosegao vrh.
Ruka mi je dolutala do grla. Pali smo odozgo. Preživjeli smo.
Zabacila sam glavu još više unatrag ne bih li pogledom obuhvatila nebo. I
zaškiljila. Sve se nekako činilo pregolemo, premasivno. Osjećala sam se poput
minijature u kućici za lutke. Ugledala sam sama sebe izvana, izdaleka, sićušnu,
poput točkice. Okrenula sam se, zateturala.
Vid mi se zamutio. Oštar bol raširio mi se kroz noge.
Protresla sam glavu, protrljala oči. Svijet se spustio, vratio se u svoje
granice.

Nekoliko sam sati drijemala pored Eda i Olivije. Kad sam se probudila - 11.10
ujutro - snijeg nas je u valovima zatrpavao, vjetar nam je pucao poput biča nad
glavama. U blizini se začulo rezanje grmljavine. Obrisala sam pahulje s lica,
skočila na noge.
U vidnom polju pojavilo mi se ono isto treperenje, poput namreškane
površine vode, a ovaj su mi put koljena klecnula jedno prema drugome, kao da
ih je privukao magnet. Počela sam tonuti prema tlu. Ne, rekla sam, grubim i
raspucanim glasom. Zamahnuta sam rukom u snijegu, podignula se.
Što mi je?
Nema vremena. Nema vremena. Odgurnula sam se od tla i ustala. Pod
nogama sam vidjela Eda i Oliviju, napola zatrpane snijegom.
I počela sam ih vući u automobil.

***

Kako se vrijeme samo tako sporo vuklo? Činilo se, tijekom sljedeće godine,
da je nekoliko mjeseci trajalo kraće od sati provedenih s Edom i Livvy na tom
izokrenutom krovu, snijeg se uz prozore uzdizao poput plime, vjetrobransko je
staklo škripalo i pucketalo pod težinom njegove bjeline.
Pjevala sam joj pop-pjesme, dječje pjesmice, melodije koje sam izmislila,
dok je buka vani bivala sve glasnija, a svjetlo se unutra sve više gušilo.
Proučavala sam spirale njezine ušne školjke, milovala ih prstima, pjevušila u
njih. Rukama sam omotala njegove, ispreplela noge s njegovima, ispreplela

228
prste s njegovima. Proždrla sam sendvič, posrkala sok. Otvorila bocu vina prije
no što sam se sjetila da ću od toga dehidrirati. Ali željela sam ga. Željela sam ga.
Osjećala sam se kao da smo pod zemljom; kao da smo izrovali jazbinu na
nekom tajnom i mračnom mjestu, negdje gdje smo se sakrili od svijeta. Nisam
znala kad ćemo izaći iz nje. Kako ćemo izaći. Ako uopće izađemo.
U jednom trenutku mobitel mi se isključio. Zaspala sam oko 3.40, baterija je
tada imala 2 posto kapaciteta, a kad sam se probudila, zaslon je bio potpuno
mračan.
Svijet je utihnuo, nije se čulo ništa osim zavijanja vjetra i Livvy, koja je s
naporom disala, te Eda, njegova slabašna pucketanja u grlu. I mene, jecaji su
kapali negdje u mojemu tijelu.

Tišina. Apsolutna tišina.

Onesvijestila sam se u toj maternici od automobilske kabine, mutno sam


vidjela. Ali tada sam vidjela kako svjetlo ulazi u automobil, vidjela sam
prigušeni sjaj iza vjetrobranskog stakla i osluhnula tišinu isto onako kako sam
prije osluškivala buku. Raširila se automobilom poput živog bića.
Istegnula sam se i posegnula za kvakom na vratima. Umirujuće je
zaklopotala, ali vrata se nisu mogla otvoriti.
Ne.
Kleknula sam, zakotrljala se na bolna leđa, zgrčene noge pritisnula na vrata
i gurnula ih. Odgurivala sam snijeg, zatim sam se zaustavila. Udarila sam o
prozor, klepila sam po njemu petama. Vrata su se otvorila. Mala se lavina sručila
unutra.
Na trbuhu sam ispuzala van čvrsto zatvarajući oči na danjem svjetlu. Kad
sam ih ponovo otvorila, vidjela sam kako se dan uzdiže nad udaljene planine.
Kleknula sam, proučila novi svijet oko sebe; dolina je potpuno prekrivena
bjelinom; udaljena rijeka, raskošni snijeg pod nogama.
Zaljuljala sam se na koljenima. Tada sam začula lomljavu i znala sam da se
srušilo vjetrobransko staklo.
U snijeg sam zarila prvo jednu pa drugu nogu, doteturala do prednjeg kraja
automobila, uvjerila se da je staklo upalo unutra. Vratila sam se do bočnih vrata,
ponovo sam ušla unutra. Još sam ih jednom izvukla iz slupanog automobila,
prvo Livvy, zatim Eda; ponovo sam ih polegla na tlo jedno pored drugoga.
I dok sam stajala tako iznad njih, dok mi je dah poput vruće pare izlazio iz
usta, ponovo mi se zavrtjelo. Činilo mi se kao da je nebo nabubrilo prema meni,
kao da me pritišće; šćućurila sam se, očiju čvrsto zatvorenih, srme mi je snažno
udaralo.

229
Zaurlala sam poput divlje životinje. Okrenula sam se na trbuh, bacila ruke
oko Olivije i Eda, privukla ih k sebi i zajecala u snijegu.
Tako su nas pronašli.

230
67.

Kad se probudim ujutro u ponedjeljak, želim razgovarati s Wesleyjem.


Okretala sam se cijelu noć, moram oguliti sa sebe plahte koje su se omotale
oko mene poput kore jabuke. Sunce ulazi u sobu kroz prozore i osvjetljava
posteljinu. Koža mi isijava toplinu. Osjećam se čudno lijepa.
Mobitel mi je na jastuku pored mene. Na trenutak, dok osluškujem
zvonjavu koja mi prede u uhu, pomislim je li možda promijenio broj, ali onda
začujem njegov glas kad zagrmi, nezaustavljivom glasnoćom kao uvijek: -
Ostavite poruku - zapovjedi.
Ne učinim to. Umjesto poruke, pokušam ga dobiti u uredu.
- Ovdje Anna Fox - kažem ženi koja se javi na telefon. Zvuči mlađahno.
- Dr. Fox. Ovdje Phoebe.
Pogriješila sam. - Oprosti - kažem. Phoebe - radila sam s njom gotovo
godinu dana. Definitivno nije mlada. - Nisam te prepoznala. Glas ti se
promijenio.
- Imate pravo. Mislim da sam prehlađena, vjerojatno zvučim drugačije. -
Samo pokušava biti pristojna. Tako tipično za Phoebe. - Kako ste?
- Dobro sam, hvala na pitanju. Može li se Wesley javiti? - Naravno, Phoebe
se drži pravila i vjerojatno će ga pozvati...
- Dr. Brill - odgovori - čitavo jutro ima dogovorene termine, ali mogu reći da
vas kasnije nazove.
Zahvalim joj, ponudim ostaviti svoj broj. - To je broj koji imamo u datoteci -
i prekinemo razgovor.
Pitam se hoće li me nazvati.

231
68.

Spustim se dolje. Danas nema vina, odlučila sam. Ili barem ne ujutro; moram biti
bistre glave za razgovor s Wesleyjem. Dr. Brillom.
Ali prvo, ono najvažnije: odlazim u kuhinju, vidim da su ljestve tamo gdje
sam ih ostavila, zaglavljene ispred podrumskih vrata. Na jutarnjem, zapaljivo
žarkom svjetlu to izgleda traljavo, besmisleno; David bi mogao razvaliti vrata
jednim udarcem ramenom. Na trenutak sumnja mi se uvuče u mozak: Pa što
ako ima žensku naušnicu na noćnom ormariću? Kako možeš biti sigurna da je
njezina, rekao je Ed, i to je istina. Tri sićušna bisera - mislim da možda i ja imam
sličan par.
Promatram ljestve koje kao da bi mogle krenuti na mene na svojim
tananim aluminijskim nogama. Promatram bocu merlota koja svjetluca na
radnoj površini, odmah pored ključa kuće na svojoj kukici. Ne, nema cuge. Osim
toga, kuća mora da je dosad već zatrpana praznim bocama. (Gdje sam vidjela
nešto takvo? Da: u onom trileru Misteriozni znakovi - osrednji film, izvrsna
glazba, zvučala je kao da ju je skladao Bernard Herrmann. Starmala kći posvuda
po kući ostavlja napola popijene čaše vode i one na kraju otjeraju
izvanzemaljske napadače. - Zašto bi izvanzemaljci došli na Zemlju ako su
alergični na vodu? - prigovarao je Ed. Bilo je to na našem trećem sudaru.)
Pažnja mi je odlutala. Moram je prikupiti i ponijeti sa sobom u radnu sobu.
Smjestim se za radni stol, odložim mobitel tik do podloška za miša, spojim
ga s laptopom da se napuni. Na laptopu provjerim koliko je sati: malo iza
jedanaest. Više nego što sam mislila. Onaj me Temazepam doista ošamutio. Oni
Temazepami, da budem preciznija. Množina.
Pogledam kroz prozor. S druge strane ulice, točno prema rasporedu, gđa
Miller izlazi na ulazna vrata, bez ijednog ih zvuka zatvara za sobom. Vidim da je
jutros odjevena u tamni zimski kaput i iz usta joj izlazi bijeli dah. Na mobitelu
provjerim aplikaciju vremenske prognoze. Vani je minus jedanaest. Ustanem,
odšećem do termostata na zavoju stubišta.
Pitam se što radi Ritin suprug. Već ga dugo vremena nisam vidjela, otkad
sam ga tražila.
Natrag za stolom gledam na drugi kraj sobe, s druge strane parka, u kuću
Russellovih. Prozori su zlokobno prazni. Ethan, pomislim. Moram doći do
Ethana. Sinoć sam osjetila da se koleba. Bojim se , rekao je, oči su mu se raširile,
gotovo da su podivljale. To je dijete u nevolji. Moja je dužnost pomoći mu. Što
god se dogodilo Jane, Što god se s njom zbilo, moram zaštititi njezina sina.
232
Koji je moj sljedeći potez?
Grizem usnu. Logiram se na šahovski forum. Počinjem partiju.

***

Prošao je čitav sat, sada je malo iza podneva i ništa mi nije palo na pamet.
Samo sam mrvicu vina natočila u čašu - ponavljam, prošlo je podne - i
razmišljam. Taj mi problem zvoni u glavi poput ambijentalne buke: kako doći
do Ethana? Svakih nekoliko minuta bacim pogled na kuću s druge strane parka,
kao da bi odgovor na to mogao biti ispisan po njezinu zidu. Ne mogu ga nazvati
na fiksnu liniju; on nema mobitel; da mu na neki način pokušam signalizirati,
prije njega mogao bi me vidjeti njegov otac - ili ona žena. Nema e-adresu, rekao
mi je, kao ni profil na Facebooku. Kao da ne postoji.
Gotovo je izoliran poput mene.
Zavalila sam se u stolici, pijuckam. Odložim čašu. Promatram kako
podnevno svjetlo puže po prozorskoj dasci. Zvonjavom mi se oglasi laptop.
Pomaknem skakača, zaokrenem ga na drugu stranu šahovske ploče. Čekam
sljedeći potez.
Na satu zaslona piše 12.12. Wesley se ne javlja - valjda će me nazvati? Ili
bih ja trebala ponovo pokušati? Posegnem za mobitelom, oživim ga potezom
prsta preko zaslona.
Na zaslonu zazvoni zvonce - Gmail. Zgrabim miša, maknem pokazivač sa
šahovske ploče. Kliknem na pretraživač. Drugom rukom ustima prinesem čašu.
Presijava se na suncu.
Preko ruba čaše gledam u pretinac dolazne pošte, u njemu nema ništa osim
jedne jedine poruke, polje za naslov je prazno, ime pošiljatelja masno je
otisnuto.

Jane Russell

Zubi mi zvecnu o čašu.


Buljim u zaslon. Zrak se oko mene iznenada prorijedio.
Ruka mi drhti dok odlažem čašu na stol, vino u njoj podrhtava. Pod dlanom
osjećam trbušasti oblik miša dok ga primam. Prestala sam disati.
Pokazivač putuje do njezina imena. Jane Russell.
Kliknem na to.
Otvori se poruka, bijela praznina. Nema nikakva teksta, samo ikonica za
privitak, sićušna spajalica. Kliknem dvaput na nju.
Zaslon se zacrni.

233
Zatim se počne učitavati fotografija, polako, liniju po liniju. Zrnate
tamnosive linije.
Skamenjena sam. Još uvijek ne mogu disati.
Mračna linija za linijom ispunjava zaslon, poput zastora koji se polako
spušta. Prođe jedan trenutak. Zatim još jedan.
Zatim...
Zatim se vide isprepletene... grane? Ne: nečija kosa, tamna i raščupana,
snimljena izbliza.
Oblina svijetle kože.
Jedno oko, zatvoreno, vertikalno na fotografiji, omeđeno gustim
trepavicama.
To je netko tko leži na boku. Gledam u nečije uspavano lice. Gledam u svoje
uspavano lice.
Slika se iznenada proširi, donja se polovica odjednom otvori - i eto me,
moja glava, u krupnom planu. Pramen kose prekriva mi lice. Oči su mi čvrsto
zatvorene, usta su malo otvorena. Obraz mi je utonuo u jastuk.
Skočim na noge. Stolica se sruši iza mene.
Jane mi je poslala fotografiju mene dok spavam. Ta mi se ideja polako
učitava u mozak, kao što se i sama slika učitavala, jednu po jednu liniju.
Jane je noću bila u mojoj kući.
Jane je bila u mojoj spavaćoj sobi.
Jane me promatrala kako spavam.
Stojim tamo, zapanjena, u zaglušujućoj tišini. I tada ugledam sablasne
brojke u donjem desnom kutu. Vrijeme kada je fotografija snimljena - današnji
datum, 02.02.
Jutros. U dva sata. Kako je to moguće? Pogledam na e-adresu pokraj imena
pošiljatelja:
pogoditkojeanna@gmail.com

234
69.

Dakle, nije Jane. Netko se krije iza njezina imena. Netko mi se ruga.
Misli mi poput strelice krenu dva kata ispod. To je David, iza tih vrata.
Obuhvatim se preko kućnog ogrtača. Razmišljaj. Nemoj paničariti. Ostani
mirna.
Je li provalio kroz vrata? Ne - ljestve su bile u istom položaju u kojem sam
ih ostavila. Dakle - ruke mi drhte na tijelu; naslonim se prema naprijed; položim
ih na stol - onda, je li napravio kopiju mojega ključa? Čula sam zvukove one noći
na zavoju stubišta kad sam ga odvela u krevet; je li tom prilikom pretražio kuću,
ukrao ključ iz kuhinje?
Jedino, vidjela sam ga na kukici prije sat vremena, a podrumska sam vrata
zabarikadirala ubrzo nakon što je otišao - nije mogao ponovo ući unutra.
Osim što je - naravno, naravno, mogao ući u kuću: mogao je jednostavno ući
kad god je htio, s pomoću kopije ključa. Zamijenio je original.
Ali otišao je jučer. U Connecticut.
Tako mi je barem rekao.
Gledam svoju sliku na zaslonu, polumjesece svojih trepavica, zubi mi
proviruju iza linije gornje usne: potpuno nesvjesna, potpuno goloruka. Drhtim.
Kiselina mi se pojavi negdje u grlu.
pogoditkojeanna. Tko je, ako nije David? I zašto mi to želi reći? Ne samo
da mi je netko provalio u kuću, bio u mojoj sobi, snimio me dok spavam - nego
ta osoba želi da ja to znam.
Netko tko zna za Jane.
Objema rukama uzmem čašu. Pijem, pijem u velikim gutljajima. Odložim
čašu i podignem mobitel.

Littleov je glas zgužvan i mekan, poput jastučnice. Možda je spavao. Nema veze.

Netko mi je bio u kući - kažem mu. Sad sam u kuhinji, mobitel mi je u jednoj
ruci, čaša u drugoj, buljim prema podrumskim vratima, dok ih izgovaram
naglas, te nemoguće riječi zvuče jednolično, neuvjerljivo. Nestvarno.
- Dr. Fox - kaže mi veselo. - Jeste li to vi?
- Netko mi je bio u kući u dva sata ujutro.

235
- Stanite malo. - Čujem kako premješta telefon na drugo uho. - Netko je bio
u vašoj kući?
- U dva ujutro.
- Zašto to ranije niste prijavili?
- Zato što sam u to vrijeme spavala.
Glas mu zvuci toplije. Misli da me uhvatio u laži. - A kako onda znate da
vam je netko bio u kući?
- Tako što je slikao i mejlom mi poslao fotografiju. Stanka. - Fotografiju
čega?
- Fotografiju mene. Kako spavam.
Kad ponovo progovori, čini se kao da je bliže. - Jeste li potpuno sigurni u to?
- Da.
- A - sada, ne bih vas želio prestrašiti...
- Već sam prestrašena.
- Jeste li sigurni da u kući nema nikoga?
Utihnem. Na to nisam pomislila.
- Dr. Fox? Anna?
- Da. - Sigurno nema nikoga. Ta primijetila bih već dosad.
- Možete li... možete li izaći van?
Gotovo da se počnem smijati. Umjesto toga samo uzdahnem: - Ne.
- U redu. Samo... ostanite tamo. Nemojte... samo ostanite tamo. Želite li da
vam ostanem na liniji?
- Želim da dođete ovamo.
- Dolazimo. - Mi. Znači i Norelli će biti s njim. Dobro - želim da dođe ovamo.
Zato što se ovo doista događa. Nepobitno je.
Little i dalje govori, dah mu suklja u telefon. - Znate što bih od vas htio,
Anna? Otiđite do ulaznih vrata. U slučaju da morate izaći iz kuće. Možemo doći
jako brzo, za samo nekoliko minuta, ali u slučaju da morate izaći prije...
Gledam vrata prema hodniku, pomaknem se prema njima.
- Sad smo u autu. Dolazimo ubrzo.
Kimnem glavom, polako, promatram kako mi se vrata približavaju.
- Jeste pogledali koji dobar film u zadnje vrijeme, dr. Fox?
Ne mogu se natjerati da ih otvorim. Ne mogu zakoračiti u zonu sumraka.
Odmahujem glavom. Kosa mi češe obraze.
- Neki od onih starih trilera koje volite?
Ponovo odmahnem glavom, zamalo izustim da nisam kad primijetim da mi
je u ruci još uvijek čaša za vino. Bilo da imam uljeza u kući ili ne - a mislim da
nije tu - ne želim ovakva otvoriti vrata. Moram je se riješiti.

236
Ali ruka mi se trese i kućni mi je ogrtač pun mrlja od vina, mrlje su
krvavocrvene, točno ispod srca. Izgleda kao da sam ranjena.
Little mi još uvijek čavrlja u uho - Anna? Je li sve u redu tamo?- dok se ja
vraćam u kuhinju, mobitel mi je prislonjen na sljepoočnicu i ostavljam čašu u
sudoper.
- ... sve okej? - pita Little.
- U redu je - odgovorim mu. Otvaram slavinu, skidam ogrtač, gurnem ga
pod vodu dok stojim pored sudopera u majici kratkih rukava i donjem dijelu
trenirke. Mrlja od vina povećava se pod mlazom vode, krvari, blijedi, pretvara
se u bljedoružičastu. Stišćem je, prsti mi poblijede od hladnoće.
- Možete li doći do ulaznih vrata?
- Mogu.
Zatvaram slavinu. Izvučem ogrtač iz sudopera i iscijedim ga.
- U redu. Ostanite ondje.
Tresući kućni ogrtač da se osuši, shvatim da sam ostala bez papirnatih
ubrusa - stalak stoji potpuno gol. Posegnem u ladicu s krpama, otvorim je. A
unutra, na vrhu složenih ubrusa, ponovo ugledam sebe.
Nisam u dubokom snu u krupnom planu, nisam napola utonula jastuk, već
uspravno stojim, sjajim od veselja, kosa mi je podignuta, oči su mi jasne i pogled
oštar - moja slika i prilika nacrtana tintom na papiru.
Fora trik, rekla sam joj.
Originalni rad Jane Russell, rekla je ona.
I zatim se potpisala.

237
70.

Papir se trese u mojoj ruci. Promatram brzo ispisan potpis u kutu.


Gotovo da sam posumnjala u sve. Gotovo da sam posumnjala u njezino
postojanje. No evo ga ovdje, suvenir iz te izbrisane noći. Podsjetnik. Memento
mori. Sjeti se da si smrtan.
Sjeti se.
I doista se sjetim: sjećam se šaha i čokolade; sjećam se cigareta, vina,
razgledavanja kuće. Više od svega sjećam se Jane, kako je graktala i cugala, u
živopisnim bojama; njezinih srebrnih plombi; načina na koji se nagnula prema
prozoru i pogledala svoju kuću - Kako lijepa kuća, promrmljala je.
Bila je ovdje.
- Samo što nismo stigli - Little govori.
- Imam... - nakašljem se. - Imam... On me prekine. - Skrećemo u...
Međutim, ne želim čuti gdje su, zato što kroz prozor vidim Ethana kako
izlazi kroz ulazna vrata. Sigurno je čitavo ovo vrijeme bio unutra. Čitav sam sat
bacala pogled poput kamenčića na njegovu kuću, oči su mi poskakivale od
kuhinje do dnevne sobe pa do spavaće sobe; ne znam kako mi je promaknuo.
- Anna? - Littleov glas zvuči sićušno, kao da se smanjio. Pogledam dolje,
vidim mobitel u svojoj ruci, pored boka; vidim da mi je kućni ogrtač oko nogu
na podu. Zatim tresnem mobitel o radnu površinu i crtež stavim pored
sudopera. Snažno kucam po staklu.
- Anna? - Little me doziva. Ignoriram ga.
Kucam još snažnije. Ethan je skrenuo na nogostup, ide prema mojoj kući.
To.
Znam što trebam učiniti.
Prsti mi zgrabe klizno prozorsko krilo. Zgrčim ih, stisnem, savijeni. Čvrsto
zatvorim oči. I podignem prozorsko krilo.
Hladan zrak obujmi mi čitavo tijelo, tako je oštar da mi srce umalo ne stane;
zatrese mi odjeću, ona zatreperi oko mojega tijela. Uši su mi pune zvuka vjetra.
Punim se hladnoćom, hladnoća se prelijeva preko mene.
Ali bez obzira na nju, glasno izvikujem njegovo ime, u jednom urliku, dva
sloga odskoče mi s jezika, kao iz topa ispaljeni u svijet: Ethan!
Čujem kako para tišinu. Zamišljam da je rastjerao jata ptica, da se
prolaznici zaustavljaju na svojem putu.

238
I zatim svojim sljedećim udahom, posljednjim dahom:
Znam.
Znam da je tvoja majka bila ona žena za koju sam tvrdila da jest; znam da je
bila ovdje; znam da lažeš.
Zatvorim prozor uza snažan prasak, naslonim čelo na staklo. Otvorim oči.
On je na nogostupu, promrzao, odjeven u preveliku zimsku jaknu i premale
traperice, kosa mu vijori na vjetru. Pogleda me, dah mu oblikuje oblačić ispred
lica. Uzvratim mu pogled, prsa mi se dižu, srce mi juri sto na sat.
On odmahne glavom. Nastavi hodati.

239
71.

Gledam ga sve dok mi se ne izgubi iz vida, pluća mi se ispuhuju, ramena se


spuste, hladan zrak lebdi u kuhinji. To mi je bila najbolja prilika. Barem nije
pobjegao kući.
No ipak. No ipak. Detektivi će doći za koji tren. Imam portret - eno ga, licem
na podu, otpuhao ga je propuh. Sagnem se da ga podignem, da podignem kućni
ogrtač, vlažan u mojoj ruci.
Začuje se zvono na ulaznim vratima. Little.
Ispravim se, zgrabim mobitel, stavim ga u džep; požurim prema vratima,
šakom udarim po parlafonu, otključam bravu. Promatram zamrznuto staklo.
Pojavljuje se sjena, poprima oblik ljudske figure.
Komad papira u mojoj ruci zadrhti. Ne mogu dočekati. Posegnem za
kvakom, okrenem je, naglo otvorim vrata.
To je Ethan.
Previše sam iznenađena da ga mogu pozdraviti. Stojim tamo, papir mi je
među prstima, kućni mi se ogrtač cijedi po stopalima.
Obrazi su mu rumeni od hladnoće. Trebao bi se ošišati; kosa mu prekriva
obrve, kovrča mu se oko ušiju. Oči su mu se raširile.
Gledamo se.
- Znate, ne možete se samo tako derati za mnom - kaže potiho.
Ovo je potpuno neočekivano. Prije no što se uspijem zaustaviti: - Nisam
znala kako bih drugačije došla do tebe - odgovorim.
Kapi vode kapaju mi po stopalima, po podu. Pomaknem kućni ogrtač ispod
pazuha.
Punch dokaska u sobu sa stubišta, zaputi se izravno pod Ethanove
potkoljenice.
- Što hoćete? - upita me gledajući u pod. Ne znam razgovara li sa mnom ili s
mačkom.
- Znam da je tvoja majka bila ovdje - kažem mu.
On uzdahne, odmahne glavom. - Vi... halucinirate. - Ta mu riječ ukočeno
sklizne s jezika, kao da mu je nepoznata. Ne trebam ni pogađati gdje ju je čuo.
Niti o kome je bila riječ.
I ja odmahnem glavom. - Ne - izustim i osjetim da mi se usne razvlače u
osmijeh. - Ne. Pronašla sam ovo - Pružim mu portret.

240
On ga gleda.
U kući je tišina, osim šuškanja Puncheva krzna o Ethanove traperice.
Promatram ga. Bulji u sliku.
- Što je ovo? - upita me.
- To sam ja.
- Tko je to nacrtao?
Nagnem glavu, koraknem prema njemu. - Možeš pročitati potpis. Uzme mi
papir. Oči mu se stisnu. - Ali...
Zujanje parlafona prestraši nas oboje. Glave nam se okrenu prema vratima.
Punch produži prema kauču.
Dok me Ethan promatra, posegnem prema parlafonu, pritisnem dugme. U
hodniku se začuju koraci i Little uđe u sobu, plimni val od čovjeka, Norelli ga
prati u stopu.
Prvo ugledaju Ethana.
- Što se ovdje događa? - upita Norelli, oči joj se brzo kreću između nas
dvoje.
- Rekli ste da vam je netko bio u kući - kaže Little.
Ethan me pogleda, zatim skrene pogled prema vratima. - Ti ostani gdje jesi
- kažem mu.
- Možeš ići - kaže mu Norelli.
- Ostani! - poviknem i on se ukopa.
- Jeste li provjerili kuću? - upita Little. Odmahnem glavom.
On kimne kolegici koja se prošeće po kuhinji i zaustavi se pored
podrumskih vrata. Pogled joj zapne za ljestve, zatim pogleda mene. - Podstanar
- kažem joj.
Bez ijedne riječi nastavi prema stepeništu.
Okrenem se prema Littleu. Ruke su mu u džepovima; netremice me gleda.
Ja duboko udahnem.
- Toliko toga... toliko toga se dogodilo - kažem. - Prvo mi je došla ova... -
zarijem prste duboko u džep kućnog ogrtača i iščeprkam iz njega mobitel, - ...
ova poruka. - Ogrtač padne na pod uz zvuk šljapkanja.
Kliknem na mejl, povećam sliku. Little mi uzme mobitel, drži ga u svojoj
golemoj ruci.
Dok promatra zaslon, ja se tresem - hladno je ovdje, a ja na sebi gotovo da
nemam ništa. Kosa mi je, znam, raščupana, kao da sam sad ustala iz kreveta.
Osjećam se nesigurno.
Kao i Ethan, čini mi se, koji cupka s noge na nogu. Pokraj Littlea izgleda
neopisivo nježan, gotovo lomljiv. Želim ga zagrliti.
Detektiv prelazi palcem po zaslonu mobitela. - Jane Russell.
241
- Ali nije ona - kažem mu. - Pogledajte adresu.
Little zaškilji. - Pogoditkojeanna@gmail.com - pažljivo izrecitira. Kimnem
glavom.
- Slikano je ujutro u dva sata i dvije minute. - Gleda me. - A poruka vam je
poslana u dvanaest i jedanaest danas prijepodne.
Ponovo kimnem.
- Jeste li ikada prije dobili poruku s ove adrese?
- Ne. Ali zar joj vi ne možete... ući u trag? Iza mene Ethan progovara. - Što je
to?
- Slika - počnem odgovarati, ali Little nastavlja: - Na koji bi vam način netko
mogao ući u kuću? Zar nemate alarm?
- Nemam. Uvijek sam ovdje. Zašto bi mi trebao... - izgubim nit. Odgovor je u
Littleovoj ruci. - Ne - ponovim.
- Što je na slici? - upita Ethan.
Ovoga puta Little ga gleda, probode ga pogledom. - Dosta pitanja - kaže, a
Ethan ustukne. - Idi onamo. - Ethan sjedne na kauč, pored Puncha.
Little zakorači u kuhinju, prema bočnim vratima. - Znači netko je mogao ući
kroz ova vrata. - Zvuči britko. Otključa bravu, otvori vrata, zatvori ih. Dašak
hladnog zraka prolebdi po prostoriji.
- Netko i jest ovdje ušao - naglasim.
- Mislim, a da pri tome nije aktivirao alarm.
- Da.
- Je li što odneseno iz kuće?
To mi uopće nije palo na pamet. - Ne znam - priznajem. - Moj laptop i
mobitel su još uvijek ovdje, ali možda... ne znam. Nisam provjeravala. Bilo me
strah - dodajem.
Izraz lica mu se razvedri. - Vjerujem da je. - Nastavlja još nježnije. Imate li
bilo kakvu ideju o tome tko vas je mogao uslikati?
- Zastanem. Jedina osoba koja ima ključ - jedina osoba koja bi mogla imati
ključ je moj podstanar. David.
- A gdje je on?
- Ne znam. Rekao je da putuje izvan grada, ali...
- Znači on ima ključ, ili bi on mogao imati ključ?
Prekrižim ruke. - Mogao bi. Njegov stan... taj stan ima drugi ključ, ali mogao
je... ukrasti moj.
Little kimne. - Imate li kakvih problema s Davidom?
- Ne. Mislim... ne.
Little ponovo kimne. - Još ste nešto htjeli reći?

242
- Ima... on je... posudio je rezač. Mislim, skalpel. I vratio ga je bez mojega
znanja.
- I nitko drugi nije mogao ući?
- Nitko.
- Samo razmišljam naglas. - Sada proguta puna usta zraka, izdere se toliko
glasno da mi živci zatitraju: - Hej, Val?
- Još uvijek sam gore - javi se detektivka Norelli.
- Ima li što zanimljivo? Tišina. Svi iščekujemo.
- Ništa! - vikne.
- Kakav nered?
- Nema nereda.
- Netko u ormaru?
- Nitko nije u ormaru - Čujem njezine korake dok silazi niza stube.
- Silazim.
Little se ponovo obrati meni. - Znači netko je ušao - ne znamo kako - i slikao
vas, ali ništa drugo nije uzeo.
- Da. - Sumnja li on to u mene? Pokažem na mobitel koji mu je u ruci, kao da
mu on može odgovoriti na sva pitanja. I može mu odgovoriti na pitanja.
- Oprostite - kaže on i pruži mi ga.
Norelli uđe u kuhinju, za njom lamata kaput. - Jesmo sve obavili? - upita
Little.
- Sve smo riješili.
Nasmiješi mi se. - Zrak je čist - kaže. Ne odgovorim mu.
Norelli se ubaci između nas. - Koja je priča s ovom našom provalom?
Pružim joj mobitel. Ne uzima ga u ruke, samo pogleda zaslon.
- Jane Rusell? - upita me.
Pokažem joj na e-adresu pored Janeina imena. Na Norelličinu licu
namreška se blistavilo.
- Jesu li vam ikad prije nešto poslali?
- Ne. Baš sam to govorila - ne.
- To je Gmail adresa - napominje mi. Vidim kako izmjenjuje poglede s
Littleom.
- Da. - Sama sebe obujmim rukama. - Ne možete li naći čija je? Ili joj ući u
trag?
- Pa - odgovori ona, zibajući se prema natrag, - to je problem.
- Zašto?
Tržne glavom prema partneru. - To je Gmail - kaže on.
- Da. Pa što?
243
- Gmail skriva IP adrese.
- Ne znam što to znači.
- Znači da nema načina kako bismo ušli u trag računu na Gmailu - nastavlja
on.
Gledam ga netremice.
- Što se nas tiče - objašnjava Norelli, - mogli ste si to sami poslati.
Okrenem se kako bih je pogledala. Prekrižila je ruke ispred sebe.
Nehotično se nasmijem. - Što? - kažem - jer se ne može izreći ništa drugo.
- Mogli ste poslati taj mejl sa svojega mobitela i mi to ne bismo mogli
dokazati.
- Zašto... zašto - zajapurila sam se. Norelli spusti pogled na mokri kućni
ogrtač. Sagnem se i podignem ga, samo da nešto napravim, samo da povratim
kakav-takav osjećaj reda.
- Meni ova fotka izgleda kao mali ponoćni selfi.
- Ja na njoj spavam - suprotstavim joj se.
- Oči su vam zatvorene.
- Zato što spavam.
- Ili zato što ste željeli da izgleda kao da spavate. Okrenem se Littleu.
- Gledajte to ovako, dr. Fox - nastavi on. - Ne možemo pronaći nijedan znak
da je netko bio ovdje. Ne čini se da išta nedostaje. S prednjim je vratima sve u
redu, s ovima je sve u redu - upre prstom prema bočnim vratima, - i kažete da
nitko drugi nema ključ.
- Ne, rekla sam da bi moj podstanar mogao imati ključ. - Zar im nisam to
rekla? Mozak mi se zapetljao. Ponovo drhtim; zrak kao da je drogiran
hladnoćom.
Detektivka Norelli pokaže prema ljestvama. - Koja je priča u vezi s ovim?
- Razmirica s podstanarom - Little odgovori prije no što ja uspijem išta
izustiti.
- Jesi je pitao o - znaš, o mužu? - U tonu njezina glasa čuje se nešto što ne
mogu razaznati, nekakav čudan prizvuk. Ona podigne pogled.
Zatim me pogleda oči u oči. - Gospođo Fox - ovaj put nemam je vremena
ispravljati, - upozorila sam vas da nam ne trošite...
- Nisam ja ta koja troši vrijeme - zarežim. - Vi ga trošite. Vi. Netko mi je bio
u kući, dala sam vam dokaz za to, a vi tu stojite i govorite mi da sam sve
izmislila. Isto kao i prošli put. Vidjela sam da je netko izboden i niste mi
vjerovali. Što trebam učiniti da mi vi...
Portret.
Okrenem se, pronađem uplašena Ethana na kauču, Punch mu je u krilu. -
Dođi ovamo - kažem mu. - Donesi taj crtež.
244
- Pustimo njega na miru - umiješa se Norelli, ali Ethan je već krenuo prema
meni, mačak mu se šćućurio u jednoj ruci, u drugoj drži komad papira. Gotovo
ceremonijalno mi ga pruži, kao hostiju na pričesti.
- Vidite li ovo? - upitam gurnuvši detektivki papir pred nos, zbog čega ona
korakne unatrag. - Pogledajte potpis - dodajem.
Čelo joj se nabora.
I već treći put danas začuje se zvono na ulaznim vratima.

245
72.

Little me pogleda, zatim ode do vrata i prouči parlafon. Stisne dugme na njemu.
- Tko je? - upitam, ali on već otvara vrata.
Začuje se zvuk odrješitih koraka i u kuću uđe Alistair Russell, lijepo
upakiran u vestu, lice mu je rumeno od hladnoće. Izgleda stariji od našeg
posljednjeg susreta.
Oči mu se obore na prostoriju, poput jastreba. Zaustave se na Ethanu.
- Ti ideš doma - kaže sinu. Ethan se ne pomiče. - Spusti mačku i kreni.
- Želim da pogledaš ovo - izustim mašući slikom prema njemu, ali on me
ignorira, obraća se Littleu.
- Drago mi je što ste ovdje - kaže izgledajući kao da mu nije nimalo drago. -
Moja supruga kaže da je čula kako ova žena vrišti kroz prozor dozivajući mojega
sina, a odmah zatim sam vidio kako se zaustavlja vaš auto. - Prilikom
posljednjeg posjeta, sjećam se, bio je pristojan, čak i smeten. Više nije.
Little mu prilazi. - Gospodine Russell...
- Naziva nas - jeste li to znali? - Little ne odgovara. - I moj bivši ured. Zvala
je moj bivši ured.
Znači, Alex me odao. - Zašto si dobio otkaz? - upitam, ali on je već krenuo u
napad, bijesno, napadajući svojim riječima.
- Jučer je pratila moju ženu - je li vam to spomenula? Pretpostavljam da
nije. Pratila ju je u kafić.
- Znamo za to, gospodine.
- Pokušala se... sukobitis njom. - Bacim oko na Ethana. Izgleda da ocu nije
spomenuo da me vidio nakon toga.
- Ovo je drugi put da se svi ovdje okupljamo. - Alistairov glas puca. - Prvi je
put tvrdila da je vidjela da je netko u mojoj kući napadnut. Sada mami mojega
sina k sebi. Ovo mora prestati. Gdje je kraj tome? - Gleda izravno u mene. - Ona
je prijetnja.
Upirem prstom u sliku. - Poznajem tvoju ženu...
- Ne poznaješ moju ženu! - dere se. Zasutim.
- Ne poznaješ nikoga/Zatvorena si tu u kući i špijuniraš ljude. - Vrat mi
pocrveni čitavom dužinom. Ruka mi padne uz tijelo.

246
Još nije završio. - Izmislila je nekakve... susrete s nekom ženom koja mi nije
žena i koja čak nije ni... - iščekujem sljedeću riječ, kao kad se pripremate za novi
udarac. - Nije stvarna - kaže. - A sad maltretiraš mojega sina. Maltretiraš sve nas.
U sobi zavlada muk.
Naposljetku progovori Little. - U redu.
- Ona halucinira - dodaje Alistair. Eto ga. Pogledam Ethana; on bulji u pod.
- U redu, u redu - ponovi Little. - Ethane, mislim da je vrijeme da odeš kući.
Gospodine Russell, ako biste mogli još malo ostati...
Ali sad je red na mene.
- Ostani ovdje - složim se. - Možda možeš ovo objasniti. - Ponovo podignem
ruku, iznad glave, u razini Alistairovih očiju.
Uzme papir u ruke. - Što je ovo?
- To je slika koju je nacrtala tvoja žena. Zaprepasti se.
- Kad je bila ovdje. Dok je sjedila za onim stolom.
- Što je to?- upita Little primičući se Alistairu.
- Jane mi je to nacrtala.
- To ste vi - kaže Little.
Kimnem glavom. - Bila je ovdje. To je dokaz.
Alistair se pribere. - To ništa ne dokazuje - otrese se. - Ne - to dokazuje da si
toliko luda da doslovno pokušavaš... izmisliti dokaze. - Prijezirno će. - Potpuno
si poludjela.
Završni udarac, potpuno si poludjela, pomislim. Rosemaryna beba. Osjećam
da sam se namrštila. - Kako to misliš, izmišljam dokaze?
- Sama si ovo nacrtala.
Norelli se ubaci između nas dvoje. - Isto kao što ste se mogli sami uslikati i
poslati si poruku i mi to ne bismo mogli dokazati.
Posrnem kao da sam primila udarac. - Ja...
- Jeste li dobro, dr. Fox? - Little mi prilazi.
Kućni ogrtač ponovo mi ispadne iz ruke, sklizne na pod. Ljuljam se. Soba se
oko mene okreće poput vrtuljka. Alistair me mrko gleda; Norelličine su oči
potamnjele; Littleova ruka lebdi mi iznad ramena. Ethan je u pozadini, mačak
mu je još uvijek u ruci. Okreću se oko mene, svi oni; ni na koga se ne mogu
osloniti, gubim tlo pod nogama. - Nisam nacrtala tu sliku. Jane ju je nacrtala. Evo
ovdje. - Upirem prstom prema kuhinji. - I nisam snimila onu fotku. Nisam je
mogla snimiti. Ja - nešto se događa, a vi mi ne pomažete. - Ne mogu to izreći
nikako drugačije. Pokušam zaustaviti prostoriju; ona mi isklizne iz ruku.
Šeprtljavo krenem prema Ethanu, pružim ruku prema njemu, stisnem mu rame
drhtavom rukom.

247
- Makni se od njega - eksplodira Alistair, ali ja pogledam Ethana u oči,
dignem glas: - Nešto se događa.
- Što se događa?
Svi se u isti tren okrenemo.
- Vrata su bila otvorena - kaže David.

248
73.

On stoji na vratima, kao uokvirena slika, s rukama u džepovima, s ofucanom


torbom prebačenom preko ramena. - Što se događa? - upita ponovo, dok ja
puštam Ethana.
Norelli spušta ruke. - Tko ste vi?
David uzvrati prekriživši svoje ruke. - Ja živim dolje.
- Tako znači - izusti Little, - vi ste taj famozni David.
- Ne znam baš za to.
- Imate li neko prezime, Davide?
- Većina ljudi ga ima.
- Winters - kažem izvukavši ga negdje duboko iz podsvijesti. David me
ignorira. - Tko ste svi vi?
- Policija - odgovori detektivka Norelli. - Ja sam detektivka Norelli, ovo je
detektiv Little.
David pokaže bradom prema Alistairu. - Njega znam.
Alistair kimne. - Možda ti možeš objasniti što je ovoj ženi.
- Tko kaže da nešto nije u redu s njom?
U meni se pojavi zahvalnost. Osjećam da mi se pluća pune njome. Netko je
na mojoj strani.
Onda se sjetim tko je to.
- Gdje ste bili sinoć, gospodine Winters? - upita Little.
- U Connecticutu. Posao. - Stisne čeljust. - Zašto pitate?
- Netko je slikao dr. Fox u snu. Oko dva sata u noći. Zatim joj je sliku poslao
mejlom.
Davidove oči zaiskre. - To je bolesno.- Pogleda me. - Zar je netko provalio?
Little mi ne dopusti odgovoriti. - Može li netko potvrditi da ste sinoć bili u
Connecticutu?
David stavi stopalo ispred stopala. - Dama s kojom sam bio.
- Tko bi ona mogla biti?
- Nisam je pitao za prezime.
- Ima li ona broj mobitela?
- Zar većina ljudi nema?

249
- Trebat će nam njezin broj - kaže Little.
- On je jedina osoba koja je mogla snimiti onu sliku - ustrajna sam. Udarac.
Davidovo se čelo namršti. - Što?
Gledajući ga, izravno u one njegove duboke oči, osjećam kako se kolebam.
- Jesi li ti to uslikao?
On se naceri. Doista misliš da sam došao ovamo i...
- Nitko to ne misli - kaže Norelli.
- Ja mislim - odgovorim joj.
- Ne znam koji kurac pričate. - David zvuči gotovo kao da mu je dosadno.
Pruža svoj mobitel detektivki Norelli. - Evo. Nazovite je. Zove se Elisabeth. -
Norelli krene prema dnevnoj sobi.
Ne mogu podnijeti više nijednu riječ bez pića. Udaljim se od Littlea, krenem
u kuhinju; iza sebe čujem njegov glas.
- Dr. Fox kaže da je žena preko puta napadnuta. U kući gospodina Russella.
Znate li išta o tome?
- Ne. A zato me onda pitala jesam li čuo vrisak? - Ja se ne okrećem; točim
vino u čašu. - Kao što sam i njoj rekao, ništa nisam čuo.
- Naravno da nisi - kaže Alistair.
Okrenem se prema njima, s čašom u ruci. - Ali Ethan je rekao...
- Ethane, gubi se odavde! - vikne Alistair. - Koliko ti puta moram...
- Smirite se, gospodine Russell. Dr. Fox, doista vam to ne bih preporučio u
ovom trenu - kaže Little mašući prstom prema meni. Odložim času na radnu
plohu, ali je ne ispuštam iz ruke. Osjećam se prkosno.
On se okrene prema Davidu. - Jeste li vidjeli što neobično u kući s druge
strane parka?
- U njegovoj kući?- upita David pogledavajući Alistaira koji se sav
nakostriješio.
- Ovo je... - započne.
- Ne, nisam vidio ništa. - Davidova torba sklizne mu niz rame; on se ispravi,
zabaci je natrag na mjesto. - Nisam obraćao pažnju.
Little kimne. - A-ha. A jeste li upoznali gospođu Russell?
- Ne.
- Odakle poznajete gospodina Russella?
- Ja sam ga unajmio... - pokušava se ubaciti Alistair, ali Little mu pokaže svoj
dlan.
- Unajmio me da mu nešto obavim - kaže David. - Nisam mu upoznao ženu.
Svi gledaju mene.

250
- Vidjela sam naušnicu u tvojoj spavaćoj sobi - kažem grčevito stežući čašu.
- Na tvojem noćnom ormariću. Tri bisera. To je naušnica Jane Russell.
David uzdahne. - Nije, Katherineina je.
- Katherine?- izustim.
Kimne glavom. - Žena s kojom sam se viđao. Nismo se zapravo viđali.
Prespavala je ovdje nekoliko puta.
- Kad je to bilo? - upita Little.
- Prošli tjedan. Kakve to ima veze?
- Nikakve - Norelli ga uvjerava, vrativši se pored Davida. U ruku mu stavlja
njegov mobitel. - Elizabeth Hughes kaže da je sinoć bila s njim u Darrienu, od
ponoći do deset ujutro.
- Nakon toga sam došao ravno ovamo - kaže David.
- Što ste radili u njegovoj spavaćoj sobi? - upita me Norelli. - Njuškala je -
odgovori David.
Zarumenim se, uzvratim mu udarac. - Uzeo si skalpel od mene. - On
korakne naprijed. Vidim kako Little pokazuje napetost. - Ti si mi ga dala.
- Da, ali onda si ga ti vratio, a da pritom meni nisi ništa rekao.
- Da, imao sam ga u džepu kad sam išao pišati i vratio sam ga na mjesto.
Nema na čemu.
- Slučajno si ga vratio tik nakon što je Jane...
- Sad je dosta - zareži Norelli.
Podignem čašu prema ustima, vino zapljuskuje njezine rubove. Dok me
promatraju, ja je nagnem.
Portret. Fotografija. Naušnica. Skalpel. Svi su dokazi srušeni, svi su se
raspuknuli poput balona. Ništa od njih nije ostalo.
Gotovo ništa nije ostalo.
Progutam, udahnem.
- Bio je, znate, u zatvoru.
Dok mi riječi izlaze iz usta, ne mogu vjerovati da ih izgovaram, ne mogu
vjerovati da ih čujem.
- Bio je u zatvoru - ponovim. Osjećam se kao da sam izašla iz vlastita tijela.
Nastavljam. - Zbog fizičkog napada.
Davidova se čeljust steže. Alistair bulji u njega; Norelli i Ethan gledaju u
mene. A Little - Little me gleda neizrecivo tužno.
- Zašto onda njega ne pritišćete? - upitam. - Ja vidim kako je žena ubijena -
zamahnem mobitelom - a vi tvrdite da lažem. - Snažno odložim mobitel na
kuhinjski otok. - Pokažem vam sliku koju je ona nacrtala i potpisala - uperim
prstom u Alistaira, u portret u njegovoj ruci - a vi kažete da sam ga ja sama

251
nacrtala. U onoj kući je žena koja nije ono za što se izdaje, ali vi se to čak niste
udostojili ni provjeriti. Niste se čak ni potrudili.
Krenem prema naprijed, učinim samo mali koračić, ali svi se ostali povuku,
kao da sam nekakva oluja koja im se približava, kao da sam nekakav predator. U
redu. - Netko mi uđe u kuću dok spavam i fotografira me i pošalje mi sliku - vi
okrivite mene.- Čujem kako mi se glas prekida u grlu, kako puca. Suze mi se
slijevaju niz obraze. Nastavljam.
- Ja nisam luda. Ja sve ovo ne izmišljam. - Drhtavim prstom upirem u
Alistaira i Ethana. - Ne vidim stvari koje ne postoje. Sve je ovo započelo kad sam
vidjela njegovu ženu i njegovu majku izbodenu nožem. To biste trebali
istraživati. To su pitanja koja biste trebali postavljati. I nemojte mi govoriti da ja
to nisam vidjela, zato što znam što sam vidjela.
Tišina. Svi su se smrznuli, zaustavljen kadar. Čak se i Punch ukočio, rep mu
se izvio u upitnik.
Obrišem lice stražnjom stranom dlana, povučem ga preko nosa. Maknem
kosu s očiju. Podignem čašu do usta, iskapim je.
Little živne. Zakorači prema meni u dugačkom, polaganom koraku, preko
pola kuhinje, očiju zalijepljenih za mene. Odložim praznu čašu na radnu plohu.
Gledamo se preko kuhinjskog otoka.
Položi ruku preko čaše. Gurne je dalje od mene, kao da je riječ o oružju.
- Anna, stvar je u tome - kaže on, tiho, jako tiho - da sam razgovarao s vašim
liječnikom jučer, nakon što smo se čuli telefonom.
Usta su mi se osušila.
- S dr. Fieldingom - nastavlja. - Spomenuli ste ga u bolnici. Samo sam želio
razgovarati s nekim tko vas poznaje.
Srce mi se slama.
- On je osoba kojoj je jako stalo do vas. Rekao sam mu da se prilično brinem
zbog stvari koje mi govorite. Zbog stvari koje svima nama govorite. I da se
brinem za vas potpuno samu u ovoj velikoj kući, zato što ste mi rekli da vam je
obitelj daleko i da nemate s kim razgovarati. I...-I. I. I znam što će sada reći; i ja
sam jako zahvalna što će to upravo on izgovoriti, zato što je dobar čovjek i ima
topao glas, i nikako drugačije to ne bih mogla podnijeti. Ne bih to mogla
podnijeti...
Ali umjesto toga prekine ga Norelli. - Ispada da su vam muž i kći mrtvi.

252
74.

Nitko to nikada nije tako izrekao, tim riječima i tim redoslijedom.


Ni liječnik u hitnoj, koji mi je rekao: Vaš se suprug nije izvukao, dok je
sanirao moja povrijeđena leđa, moj ozlijeđeni dušnik.
Ni glavna sestra, koja mi je, četrdesetak minuta kasnije rekla, Žao mi je,
gospođo Fox - nije čak ni završila rečenicu, nije bilo potrebe.
Ni prijatelji - Edovi prijatelji naime; na teži sam način shvatila da Livvy i ja
nismo imale mnogo vlastitih prijatelja - koji su došli izraziti sućut, koji su bili na
pogrebima i sporadično kapali još mjesecima: Otišli su, rekli bi, ili Nisu više s
nama, ili (oni osorniji) Umrli su.
Ni Bina. Čak ni dr. Fielding.
Ali evo detektivka Norelli to je učinila, razbila je čaroliju, izrekla neizrecivo:
Muž i kći su vam mrtvi.

- Jesu. Tako je. Nisu se izvukli, otišli su, umrli su - mrtvi su. Ne poričem to.
- Ali zar ne vidite, Anna - čujem dr. Fieldinga kako govori, gotovo molećivo -
o tome se ovdje radi. Onegiranju stvarnosti.
Definitivno istinito.

Međutim:
Kako to mogu objasniti? Bilo kome - detektivu Littleu ili Norelli, ili Alistairu
i Ethanu, ili Davidu, ili čak i Jane? Ja ih čujem; njihovi glasovi odzvanjaju u meni,
oko mene. Čujem ih kad me svlada bol njihove neprisutnosti, njihova gubitka -
ja to mogu izgovoriti: njihove smrti. Čujem ih kad trebam razgovarati s nekim.
Čujem ih kad to najmanje očekujem. - Pogodi tko je - kažu mi, a ja se rascvjetam
od sreće, moje srce zapjeva.
I odgovorim im.

253
75.

Izgovorene riječi vise nam nad glavama, lebde, poput dima.


Iza Littleovih leđa vidim Alistaira i Ethana, očiju širom otvorenih; vidim
Davida, zapanjeno me gleda otvorenih usta. Norellli, iz nekog razloga, skrene
pogled u pod.
- Dr. Fox?
Little. Izoštrim ga u svom vidnom polju, stoji s druge strane kuhinjskog
otoka, lice mu je obasjano jarkom popodnevnom svjetlošću.
- Anna - kaže on.
Ne mičem se, ne mogu se pomaknuti.
On udahne, zadrži dah. Izdahne. - Dr. Fielding mi je sve ispričao. Čvrsto
zatvorim oči. Vidim samo tamu. Čujem samo Littleov glas.
- Rekao je da vas je policajac pronašao na dnu litice.
Da. Sjećam se njegova glasa, tog dubokog povika što se spustio niz planinu.
- I to nakon dvije noći koje ste proveli vani. Tijekom snježne oluje. Usred
zime.
Trideset tri sata, od trenutka kad smo skliznuli s ceste do trenutka kad se
pojavio helikopter, s propelerom koji se okretao iznad nas poput vrtloga.
- Rekao je da je Olivia još uvijek bila živa kad su sišli do vas.
Mamice, šaptala mi je dok su je prebacivali na nosila, omotavali joj tjelešce
dekom.
- Ali suprug je već bio izdahnuo.
Ne, nije izdahnuo. Bio je tamo, prisutan, jako prisutan, tijelo mu se savilo na
snijegu. Unutrašnje ozljede, rekli su mi. Komplikacije zbog izloženosti hladnoći.
Ništa niste mogli učiniti drugačije.
Toliko sam toga mogla učiniti drugačije.
- Tada su počeli vaši problemi. Problemi s izlaskom van. Posttraumatski
stres. Što ja - mislim, ne mogu ni zamisliti.
Bože, kako sam se stisnula pod fluorescentnim svjetlima u bolnici; kako
sam samo paničarila u policijskom vozilu. Kako sam kolabirala, onih prvih
nekoliko puta kada bih izašla iz kuće, jednom, pa drugi put, pa još dvaput, sve
dok se nisam uspjela dovući natrag u kuću.
I zaključala vrata.

254
I čvrsto zatvorila prozore.
I zaklela se da ću se zauvijek skrivati.
- Željeli ste biti na nekom sigurnom mjestu. Razumijem. Pronašli su vas
napola smrznutu. Proživjeli ste pakao.
Nokti mi se zariju u dlanove.
- Dr. Fielding je rekao da ih ponekad... čujete.
Još čvršće zatvorim oči, naprežem se izazvati još veću tamu. To nisu - znate,
halucinacije, rekla sam mu; samo se volim pretvarati da su ovdje s vremena na
vrijeme. Kao neki mehanizam koji mi omogućava da se lakše nosim sa situacijom.
Znam da preintenzivan kontakt nije zdrav.
- I da im ponekad odgovarate.
Osjećam da mi sunce grije vrat. Najbolje bi bilo da se ne upuštate često u te
razgovore, upozorio me. Ne bismo željeli da vam oni postanu svojevrsna štaka.
- Vidite, bio sam malo zbunjen, zato što je zbog onoga što ste mi rekli
zvučalo kao da su samo negdje drugdje. - Ne naglašavam mu da je to tehnički
točno. U meni nije preostalo snage za borbu. Prazna sam poput boce.
- Rekli ste mi da ste razdvojeni. Da vam je kći sa suprugom. - Još jedan
tehnički izraz. Jako sam umorna.
- I meni si rekla isto to. - Otvorim oči. Svjetlost gasi mrak u prostoriji,
rastapa sjene. Njih petero stoji preda mnom poput šahovskih figura. Pogledam
Alistaira.
- Rekla si mi da žive negdje drugdje - kaže on izvijajući usnu. Izgleda kao da
mu se sve ovo gadi. Nisam, naravno - nikada nisam rekla da igdje žive. Oprezna
sam s tim. Ali više nije važno. Ništa više nije važno.
Little pruži ruku na drugu stranu kuhinjskog otoka, stisne njome moju
ruku. - Mislim da ste proživjeli pravi pakao. Mislim da doista mislite da ste
upoznali tu ženu, kao što mislite da razgovarate s Olivijom i Edom. - Prije no što
je izgovorio posljednju riječ, na trenutak je zastao, kao da nije siguran kako se
Ed zove, iako je možda samo sam sebe želio usporiti. Gledam mu u oči.
Nedokučive su.
- Ali ono o čemu razmišljate nije stvarno - kaže on glasom nježnim poput
snijega. I želim da prestanete razmišljati o tome. - Uhvatim se kako kimam
glavom. Zato što ima pravo. Pretjerala sam. Ovo mora prestati, rekao je Alistair.
- Znate, imate ljude kojima je stalo do vas.- Littleova ruka stisne mi prste na
kup. Čuje se krckanje zglobova. - Dr. Fielding. I vaša fizikalna terapeutkinja. - I
tko još?- I... - na trenutak čujem kako mi srce preskače; kome je još stalo do
mene? - ... oni vam žele pomoći.- Spustim pogled na kuhinjski otok, na svoju
ruku, ugniježđenu u njegovoj. Proučavam mutno zlato njegova vjenčanog
prstena. Proučavam svoj.

255
Sad je još tiše. - Liječnik je rekao... rekao mi je da lijekovi koje uzimate
mogu izazvati halucinacije.
I depresiju. I nesanicu. I spontano zapaljenje. Ali ovo nisu halucinacije. Ovo
su...
- I možda je vama to u redu. Ja znam da bi to meni bilo okej. - Norellica se
ubacuje. - Jane Russell...
Ali Little podigne svoju drugu ruku, ne skrećući pogled s mene i ona zašuti.
- Ona govori istinu - kaže. - Gospođa na broju dva-nula-sedam. Ona doista
jest osoba za koju se izdaje. - Ne pitam ga otkud znaju. Više me ne zanima. Jako
sam, jako umorna. - A ta gospođa za koju mislite da ste je upoznali - mislim da...
zapravo niste.
Na vlastito iznenađenje, uhvatim se kako mu kimam glavom. Ali kako je
onda...
Ali on mi već to objašnjava: - Rekli ste da vam je pomogla podignuti se s
ulice. Ali možda ste to bili vi. Možda ste to... što ja znam, sanjali.
Ako sanjam dok sam budna... gdje li sam to čula?
I zamislim taj prizor, kao da je riječ o nekakvu filmu, u živim bojama: ja,
vučem svoje tijelo sa stubišta, kao da planinarim po ulaznim stepenicama.
Vučem se u hodnik, u kuću. Gotovo da se mogu toga sjetiti.
- I rekli ste da je bila ovdje i igrala šah s vama i crtala slike. Međutim...
Da, ponovo. Oh, Bože. Ponovo sve vidim: boce, kartončići tableta; pješaci;
kraljice; napad dvobojnih vojski - moje ruke posežu na drugu stranu šahovske
ploče, lebde poput helikoptera. Moji prsti, zamrljani tintom, čvrsto drže
kemijsku olovku. Uvježbavala sam taj potpis, zar ne, šarala sam njezino ime na
vratima tuš-kabine, po zamagljenim i vlažnim staklima, slova su krvarila niz
staklo, nestajala mi pred očima.
- Vaš je liječnik rekao da nije znao ni za što od svega ovoga. - Zastane na
tren. - Mislio sam da mu možda niste ništa rekli zato što niste željeli da vas...
odgovori od cijele stvari.
Moja glava odmahuje, kima.
- Ne znam kakav ste vrisak čuli...
Ja znam. Bio je to Ethan. Nije nijednom porekao. A toga sam ga
poslijepodneva vidjela s njom u dnevnoj sobi - nije ju čak ni gledao. Gledao je u
svoje krilo, u prazno mjesto pored sebe.
Pogledam ga sada, vidim kako nježno spušta Puncha na pod. Ne skida
pogled s mene.
- Nisam siguran oko ovoga s fotografijom. Dr. Fielding je rekao da
ponekada izvodite takve stvari, možda je to način na koji tražite pomoć.
Jesam lija to učinila? Jesam, nisam li? Ja sam to učinila. Naravno: pogodi tko
je - tako pozdravljam Eda i Livvy. Tako sam ih pozdravljala, pogoditkojeanna.
256
- A što se tiče onoga što ste vidjeli te večeri... Znam što sam vidjela te noći.
Gledala sam film. Vidjela sam kako oživljava neki stari triler, kako se odvija
preda mnom u krvavim bojama tehnikolora. Gledala sam Prozor u dvorište
gledala sam Vrućinu tijela; gledala sam Povećanje, reprezentativni koloplet,
arhivske snimke iz stotine voajerskih trilera.
Vidjela sam ubojstvo bez ubojice, bez žrtve. Vidjela sam praznu dnevnu
sobu, prazan kauč. Vidjela sam ono što sam željela vidjeti, ono što sam trebala
vidjeti. Ne osjećaš li se usamljeno tu gore.? Pitao je Bogie Lauren Bacall, pitao je
mene. Rodila sam se usamljena, odgovorila je.
Ja nisam. Ja sam postala usamljena.
Ako sam dovoljno poremećena da razgovaram s Edom i Livvy, onda
zasigurno mogu u glavi inscenirati umorstvo. Pogotovo uz malu pomoć kemije.
A nisam li se čitavo vrijeme opirala istini? Nisam li savijala i iskrivljavala
činjenice?
Jane - prava Jane, Jane od krvi i mesa: Naravno da je ona osoba za koju tvrdi
da jest.
I naravno da naušnica s Davidova ormarića pripada Katherine ili kome već.
I naravno da nitko nije došao u moju sobu sinoć.
Te misli razbiju se u meni poput valova. Udare o moju obalu, pročiste je; iza
sebe ostave samo muljevite pruge što, poput prstiju, pokazuju prema moru.
Bila sam u krivu.
Više od toga: halucinirala sam.
I još više od toga: bila sam odgovorna za to. Sad sam odgovorna.
Ako sanjam dok sam budna, to znači da gubim razum. To je ta rečenica.
Plinsko svjetlo.
Tišina. Čak mogu čuti Littlea kako diše.
Zatim:
- Eto, to se događalo. - Alistair odmahuje glavom, usne su mu razdvojene. -
Ja... čovječe. Bože. - Gleda me teškim pogledom. - Mislim, Isuse Kriste.
Progutam.
Gleda me još malo, ponovo otvori usta, zatim ih zatvori. Još jednom
odmahne glavom.
Na kraju rukom pozove sina, krene prema vratima. - Mi idemo. Dok ga
Ethan prati u hodnik, podigne pogled, oči mu se sjaje.
- Žao mi je - kaže tananim glasićem. Plače mi se. Nakon toga odlazi. Vrata se
za njim zatvore uz tresak. Ostalo nas je samo četvero.
David zakorači prema naprijed govoreći svojim cipelama. - Znači, mala s
one slike dolje - ona je mrtva?
Ne odgovaram.

257
- A kad si htjela da ti sačuvam one nacrte, čuvala si to za mrtvog tipa? Ne
odgovaram.
- A... - pokaže prstom prema ljestvama zaglavljenim ispred podrumskih
vrata.
Ne kažem ništa.
Kimne glavom, kao da sam mu odgovorila. Zatim zabaci torbu još više na
rame, okrene se i izađe kroz vrata.
Norelli ga promatra dok izlazi. - Trebamo li razgovarati s njim?
- Gnjavi li vas? - Little me upita. Odmahnem glavom.
- Okej - kaže on puštajući mi ruku. - E, sad. Nisam dovoljno kvalificiran za
ono što ide dalje. Moj posao je zaključiti sve ovo i osigurati da svi mogu sigurno
nastaviti život. Uključujući i vas. Znam da vam je ovo bilo teško. Mislim, ovo
danas. Zato želim da nazovete dr. Fieldinga. Mislim da je to važno.
Nisam izgovorila ni riječi od Norelličine izjave. Vaš muž i vaša kći su mrtvi
Ne mogu zamisliti kako bi mi mogao zvučati glas, kako on doista zvuči u ovom
novom svijetu u kojem je izgovorena ta rečenica, u kojem ju je netko čuo.
Little i dalje govori. - Znam da se borite i... - zaustavi se na trenutak. Kad
ponovo progovori, puno je tiši. - Znam da se borite.
Kimnem glavom. I on isto.
- Čini se da vas ovo pitam svaki put kad dođemo, ali možete li ovdje biti
sami?
Ponovo kimnem, ovaj put polako.
- Anna? - gleda me. - Dr. Fox?
Vratili smo se na dr. Fox. Otvorim usta. - Da. - Čujem svoj glas onako kao
kad na ušima imate slušalice - na neki način udaljeno.
Prigušeno.
- Uzimajući u obzir novonastalu situaciju... - započne Norelli, ali Little još
jednom podiže ruku, a ona još jednom zašuti. Pitam se što je željela reći.
- Imate moj broj - podsjeti me. - Kao što sam rekao, nazovite dr. Fieldinga.
Molim vas. Sigurno bi se želio čuti s vama. Nemojte da se brinemo za vas.
Nijedno od nas dvoje. - Pokaže rukom na partnericu. - Pod tim mislim i na Val.
Ona je brižna u duši.
Norelli me gleda.
Little sada hoda unatraške, kao da mu se ne da okrenuti. - I kao što sam
rekao, imamo mnogo dobrih ljudi s kojima možete popričati, ako želite. - Norelli
se okrene, izgubi se u hodniku. Čujem kako joj čizme udaraju po pločicama.
Čujem da se otvaraju ulazna vrata. Ostali smo samo ja i Little. Gleda pored
mene, kroz prozor. - Ne znam što bih učinio da se nešto dogodi mojim curama. -
Gleda me u oči. - Ne znam što bih učinio.

258
Nakašlje se, podigne ruku. - Bok. - Zakorači prema hodniku, zatvori za
sobom vrata.
Trenutak kasnije čujem zatvaranje ulaznih vrata.
Stojim u kuhinji, promatram kako se sićušne galaksije od prašine stvaraju i
raspršuju na Sunčevoj svjetlosti.
Ruka mi se prišulja čaši. Energično je podignem, okrećem je u ruci.
Podignem je prema licu. Duboko udahnem.
Zatim tu jebenu stvar razbijem o zid i vrisnem glasnije no što sam ikada u
životu vrisnula.

259
76.

Sjedim na rubu kreveta, buljim ispred sebe. Sjene se igraju na zidu preda mnom.
Zapalila sam svijeću, Diptique svjećicu u posudi, sasvim novu iz kutije,
božićni dar koji mi je Livvy dala prije dvije godine. Figuier. Ona obožava
smokve.
Obožavala ih je.
Duh propuha opsjeda sobu. Plamen se pomiče, grčevito se drži za stijenj.
Prođe jedan sat. Zatim još jedan.

Svijeća brzo izgara, stijenj joj se zamalo utopio u mekanoj lokvici voska.
Klonula sam na krevetu. Prsti su mi između bedara.
Mobitel zasvijetli, zadrhti. Julian Fielding. Trebali bismo se sutra naći.
Nećemo.
Noć se spusti poput zavjese.

Tada su počeli vaši problemi, rekao je Little. Problemi s izlaskom van.


U bolnici su mi rekli da sam u šoku. Šok se pretvorio u strah. Strah je
mutirao, postao panika. I do trenutka kad se pojavio dr. Fielding, bila sam - pa,
on je to najjednostavnije izrekao, najbolje uobličio: - Težak slučaj agorafobije.
Treba mi poznato okruženje mojega doma - zato što sam provela dvije noći
u onoj divljini, ispod onoga golemog neba.
Potrebna mi je okolina koju mogu kontrolirati - zato što sam promatrala
svoju obitelj kako polagano umire.
Primjećuješ da te ne pitam zašto si ovakva, rekla mi je.
Ili, točnije, rekla sam to sama sebi.
Život me učinio ovakvom.

- Pogodi tko je?


Odmahnem glavom. Ne želim sada razgovarati s Edom.
- Kako si, štemerice?
Ali ja ponovo odmahnem glavom. Ne mogu govoriti, ne želim govoriti.
- Mama?
Ne.
260
- Mamice?
Protrnem.
Ne.

U jednom trenutku prevalim se na jednu stranu, zaspim. Kad se probudim, boli


me vrat, plamen svijeće nestao je u sićušnoj plavoj mrlji, trese se na hladnom
zraku. Tama je ispunila sobu.
Uspravim se, ustanem, škripim, kao hrđave ljestve. Odem u kupaonicu.
Kad se vratim, vidim kuću Russellovih osvijetljenu poput kućice za lutke.
Na katu Ethan sjedi za računalom; u kuhinji Alistair nešto reže nožem na dasci.
Mrkve, neonski osvijetljene kuhinjskim svjetlom. Na radnoj je plohi čaša vina.
Usta mi se osuše.
U dnevnoj sobi, na prugastom dvosjedu, sjedi ona žena. Pretpostavljam da
bih je trebala zvati Jane.
Jane u ruci ima mobitel, a drugom prelazi preko zaslona i tipka po njemu.
Možda pregledava obiteljske fotografije. Igra solitaire ili nešto slično - čini se da
se danas u svim igricama radi nešto s voćem.
Ili prijateljicama piše najnovije vijesti. Znate onu ludu susjedu....?
Grlo mi natekne. Prošećem do prozora i navučem zavjese.
I stojim tako u tami: hladno mi je, sama sam, ispunjena strahom i nečim što
nalikuje čežnji.

261
UTORAK
9. studenoga

262
77.

Jutro provodim u krevetu. U nekom trenutku prije podneva, smušena od sna,


osjećam da mi prsti tipkaju poruku dr. Fieldingu: Danas ne mogu.
Nazove me nakon pet minuta, ostavi glasovnu poruku. Ne preslušavam je.
Prolazi podne; u tri sata osjećam grčeve u želucu. Odvučem se dolje i u
hladnjaku pronađem oštećenu rajčicu.
Dok je grizem, Ed mi se pokušava obratiti. Zatim Olivia. Okrenem im leđa,
pulpa mi se cijedi niz bradu.

Nahranim mačka. Progutam Temazepam. Prođe jedna sekunda, zatim tri.


Spremim se na spavanje. Sve što želim jest spavati.

263
SRIJEDA
10. studenoga

264
78.

Glad me probudi. U kuhinji istresem kutiju žitarica Grape Nuts u zdjelu, dodam
im malo mlijeka, danas mu istječe rok trajanja. Ja čak i ne volim Grape Nuts; Ed
ih voli. Volio ih je. Grebu mi grlo poput šljunka, ribaju mi unutrašnju stranu
obraza. Ne znam zašto ih i dalje kupujem.
Osim što, naravno, znam.
Želim se vratiti u krevet, ali umjesto toga usmjerim stopala prema dnevnoj
sobi, polako koračam do regala na kojem je televizor, otvorim ladicu. Bit će
Vrtoglavica, čini mi se. Zamijenjen identitet - ili točnije, ukradeni identitet.
Dijaloge znam napamet; začudo, to će me smiriti.
- Što vam je? - policajac viče na Jimmyja Stewarta, na mene. - Primite me za
ruku! - zatim se posklizne, padne s krova.
Začuđujuće smirujuće.
Negdje oko polovice filma pripremim drugu zdjelu žitarica. Ed mi nešto
prošapće dok zatvaram vrata hladnjaka; Olivia kaže nešto nerazumljivo. Vratim
se na kauč, pojačam glasnoću televizora.
- Njegova žena? - upita žena u smaragdnozelenom Jaguaru. - Jadnica. Nisam
je poznavala. Recite mi: je li istina da je doista vjerovala...
Tonem u jastuke. Obuzima me san.

Nešto kasnije, tijekom scene preoblačenja („Ne želim biti odjevena kao netko
tko je mrtav!“) zavibrira mi mobitel, dobije maleni napadaj tresući pritom
staklo na malom stoliću. Pretpostavljam da je to dr. Fielding. Dohvatim ga.
- Je li to razlog zbog kojeg sam ovdje? - kroz plač će Kim Novak. - Da bi se ti
osjećao kao da si s nekim tko je mrtav?
Na zaslonu piše Wesley Brill.
Zastanem na trenutak.
Zatim stišam zvuk filma, prislonim palac na zaslon i kliznem njime.
Podignem ga na uho.
Shvatim da ne mogu govoriti. Ali i ne moram. Nakon trenutka tišine, on me
pozdravi: - Čujem kako dišeš, Fox.
Prošlo je gotovo jedanaest mjeseci, ali glas mu je i dalje moćan.
Phoebe je rekla da si zvala - nastavlja. - Namjeravao sam ti se jučer javiti, ali
imao sam puno posla. Jako puno posla.

265
Ništa ne govorim. Cijelu minutu ni on ne govori ništa.
- Ti jesi na liniji, zar ne, Fox?
- Ovdje sam. - Nisam čula vlastiti glas dva dana. Zvuči nepoznato, krhko,
kao da neki trbuhozborac progovara kroz mene.
- Dobro. Tako sam i mislio - On žvače vlastite riječi; znam da mu je cigareta
među usnama. - Moja pretpostavka bila je točna. - Čuje se nekakva buka.
Ispuhuje dim preko mikrofona.
- Željela sam razgovarati s tobom - započinjem.
On zašuti. Znam da mijenja brzine; mogu to doslovno čuti - nešto mu se
mijenja u disanju. Ubacio je u funkciju psihologa.
- Želio sam ti reći...
Dugačka pauza. Nakašlje se. Shvatim da je nervozan, što je pomalo
potresno. Wesley Brilliant, na rubu.
- Prolazim teško razdoblje. - Eto.
- U vezi s nečim određenim? - upita on.
U vezi sa smrću mojega supruga i moje kćeri, poželim viknuti.
- U vezi...
- Hm-hm. - Odugovlači li ili čeka da mu kažem još nešto?
- One noći... - Ne znam kako da dovršim rečenicu. Osjećam se poput igle
kompasa, okrećem se u potrazi za mjestom na kojem ću se smiriti.
- O čemu razmišljaš, Fox? - Tipično za Brilla, poticati me na takav način. Moj
je običaj pustiti pacijenta da govori vlastitim tempom; Wesley to odrađuje brže.
- One noći...

One noći, netom prije no što nam je auto izletio sa stijene, ti si me nazvao. Ne
krivim te. Ne želim te uvlačiti u to. Samo želim da to znaš.
Te noći već je sve bilo gotovo - četiri mjeseca laži: lagali smo Phoebe, koja
nas je mogla otkriti; Edu, koji nas jest otkrio, onog poslijepodneva u prosincu
kad sam mu greškom poslala SMS namijenjen tebi.
One noći kajala sam se zbog svakog trenutka koji smo proveli zajedno: zbog
jutara u hotelu iza ugla, gdje je sramežljivo sunce provirivalo kroz zavjesu; zbog
večeri tijekom kojih smo satima jedno drugome slali poruke mobitelima. Kajala
sam se zbog onoga dana kad je sve počelo, s čašom vina u tvojemu uredu.
One noći kuća nam se prodavala već tjedan dana, posrednik je imao
raspored razgledavanja i ja sam molila Eda, a on me nije mogao ni pogledati.
Mislio sam da si ti cura iz susjedstva.
One noći...

Ali on me prekine.
266
- Bit ću iskren, Anna - i ja se ukočim, zato što je on rijetko kad neiskren, a
još me rjeđe zove imenom - pokušavam cijelu tu stvar staviti iza sebe. - Zastane.
- Pokušavam i u većoj mjeri to mi i uspijeva.
Oh.
- Poslije nesreće nisi me željela vidjeti. U bolnici. Želio sam... ponudio sam
se da te posjetim kod kuće, sjećaš se, ali ti nisi željela... nisi mi se nikad javila. -
Posklizne se na riječi, spotiče se, poput čovjeka koji korača po visokom snijegu.
Poput žene koja hoda oko svojeg razbijenog auta.
- Ne znam... ne znam viđaš li se s nekim. Mislim, s nekim tko ti pruža
profesionalnu pomoć. Bit će mi drago ako ti mogu preporučiti nekoga. - Zastane.
- Ili ako to ne trebaš, onda... pa. - Još jedna pauza, ovog puta malo dulja.
Naposljetku: - Nisam siguran što hoćeš od mene.
Bila sam u krivu. Ne igra ulogu psihologa; ne želi mi pomoći. Trebala su mu
dva dana da me nazove. On traži izlaz.
A što ja doista želim od njega? To je pošteno pitanje. Ne krivim ga, doista.
Ne mrzim ga. Ne nedostaje mi.
Kad sam nazvala njegov ured - je li to bilo prije samo dva dana? - sigurno
sam trebala nešto. Ali onda je Norelli izgovorila čarobne riječi i svijet se u
potpunosti promijenio. I sada više nije važno.
Mora da sam to izgovorila naglas. - Što nije važno? - upita on.
Ti, pomislim. Ne izgovorim to.
Umjesto toga prekinem poziv.

267
ČETVRTAK
11. studenoga

268
79.

U točno jedanaest sati oglasi se zvono na ulaznim vratima. Izvučem se iz


kreveta, provirim kroz prednje prozore. Na vratima je Bina, njezina crna kosa
sjaji na jutarnjem suncu. Zaboravila sam da mi dolazi danas. Potpuno sam je
zaboravila.
Učinim jedan korak unatrag, promotrim kuće preko puta, proučim ih sve
od istoka prema zapadu: Sive sestre, Millerovi, Takede, ona napuštena kuća s
dva stana. Moje carstvo na jugu.
Ponovo zvono.
Spustim se dolje, prođem kroz sobu do vrata prema hodniku, vidim je
uokvirenu na zaslonu parlafona. Pritisnem dugme. - Danas se ne osjećam dobro
- kažem.
Gledam je dok govori. - Hoću li ući?
- Ne treba, u redu sam.
- Smijem li ući?
- Ne. Hvala. Doista mi treba mir. Zagrize usnu. - Je li sve u redu?
- Samo trebam mir - ponovim. Kimne glavom. - Okej. Čekam da ode.
- Dr. Fielding mi je ispričao što se dogodilo. Zvali su ga iz policije. Ne
odgovorim ništa na to, samo zatvorim oči. Dugačka stanka.
- Uredu onda - vidimo se sljedeći tjedan - kaže ona. - U srijedu, Kao i obično.
Možda i ne. - Tako je.
- Hoćeš li me nazvati ako budeš trebala nešto?
- Neću. - Hoću.
Otvorim oči, vidim je kako ponovo kima glavom. Okrene se, siđe niza
stepenice.
To je to. Prvo dr. Fielding, zatim Bina. Ima li još tko? Oui, sutra Yves.
Napisat ću mu da odgađam. Je ne peux pas...
Učinit ću to na engleskom.

***

Prije no što se vratim na stepenište, napunim Puncheve zdjelice za hranu i


vodu. On došeće do njih, namoči jezik u svoj Fancy Feast obrok, zatim trzne
ušima - cijevi zagrgolje.

269
To je David, u podrumu. Na njega nisam već neko vrijeme pomislila.
Zastanem ispred podrumskih vrata, zgrabim ljestve, pomaknem ih u
stranu. Kucam na vrata, zovem ga.
Ništa. Ponovo ga zovem.
Ovog puta čujem korake. Otključam bravu i povisim glas.
- Otključala sam vrata. Možeš doći gore. Ako želiš. - Dodajem. Prije no što
sam dovršila rečenicu, vrata se otvore i on stoji preda mnom, dvije stepenice
ispod, u običnoj majici kratkih rukava i izblijedjelim trapericama. Gledamo se.
Ja progovorim prva. - Htjela sam...
- Spremam stvari - kaže on. Trepnem.
- Stvari su postale... čudne. Kimnem glavom.
Kopa po stražnjem džepu, izvuče komad papira. Preda mi ga. Primim ga bez
riječi, otvorim.

Ne ide ovako. Oprosti ako sam te uznemirio.


Ostavio sam ključ ispod vrata.

Ponovo kimnem. Čujem otkucaje starog zidnog sata s druge strane sobe.

- Pa - kažem.
- Evo ključa - kaže pružajući mi ga. - Vrata će se zaključati za mnom.
Uzmem ključ. Ponovo šutimo.
Gleda me u oči. - Ona naušnica.
- Oh, ne trebaš obja...
- Pripadala je jednoj dami koja se zove Katherine. Kao što sam i rekao. Ne
poznajem Russellovu ženu.
- Znam - kažem. - Oprosti. Sada on kimne. Zatvori vrata. Ostavim ih
otključana.

Kad se vratim u spavaću sobu, pošaljem dr. Fieldingu kratak SMS: U redu sam.
Vidimo se u utorak. On me odmah nazove. Mobitel počne zvoniti, odzvoni.
Bina, David, dr. Fielding. Kod mene je fajrunt.
Zastanem na vratima glavne kupaonice, promatram tuš kao što bi netko
mogao procjenjivati vrijednost slike u nekoj galeriji; nije to za mene, odlučim, ili
barem ne danas. Odaberem novi kućni ogrtač (moram oprati onaj zamrljani,
podsjetim se, iako se ona mrlja od vina dosad već tetovirala u tkaninu) i
odšećem dolje u radnu sobu.

270
Prošla su tri dana otkad sam posljednji put sjela za laptop. Zgrabim miša,
povučem ga u stranu. Zaslon se osvijetli, pita me za lozinku. Upišem je.
Ponovo vidim svoje uspavano lice.
Zaljuljam se na stolici. Čitavo to vrijeme vrebala je iza tame zaslona, ta
mračna tajna. Ruka mi udari miša poput zmije: gurnem pokazivač u kut,
zatvorim sliku.
Promatram mejl u kojem je slika prokrijumčarena, pogoditkojeanna.
Pogodi tko je. Ne sjećam se da sam to učinila - što je ono Norelli rekla? - Mali
ponoćni selfi? - Ruku na srce, ne sjećam se ničega. Međutim, to jesu moje riječi,
naše riječi; a David ima alibi (alibi - nikad prije nisam poznavala nikoga sa,
štoviše, niti ikoga bez alibija); i nitko drugi nije mogao ući u moju spavaću sobu.
Nitko me ne pokušava izludjeti.
...međutim, ne bi li fotografija još uvijek bila u mojem fotoaparatu?
Namrštim se.
Da, bila bi. Osim ako se nisam sjetila izbrisati je, ali... uh. Ali.
Moj Nikon stoji na rubu radnog stola, remen mu visi sa strane. Posegnem za
njim, povučem ga prema sebi. Uključim ga i pregledam fotografije.
Posljednja slika: Alistair Russell, umotan u zimski kaput, poskakuje uz
ulazne stepenice svoje kuće. Datum je subota, 6. studenoga. Otad ništa.
Isključim fotoaparat, odložim ga na stol.
Međutim, Nikon je ionako preglomazan za selfije. Izvučem mobitel iz džepa,
upišem lozinku, kliknem na ikonicu fotografije.
I evo je, prva na redu: ta ista fotografija, smanjena na veličinu zaslona
iPhonea. Otvorena usta, raščupana kosa, nabrekli jastuk - i zapisano vrijeme:
02.02 ujutro.
Nitko drugi nema moju lozinku.
Imam još jedan test, ali već znam odgovor.
Otvorim internetski pretraživao. Upišem gmail.com. Stranica se odmah
otvori, polje za upisivanje korisničkog imena već je ispunjeno: pogoditkojeanna.
Doista sam sama sebi to učinila. Pogodi tko je. Anna.
Morala sam to biti ja. Nitko drugi ne zna lozinku moga laptopa. Čak i ako je
netko bio u kući - čak i ako je David ušao ovamo - ja sam jedina koja znam
lozinku.
Glava mi padne u krilo.
Kunem se da se ne sjećam ničega.

271
80.

Uguram mobitel natrag u džep, udahnem duboko i logiram se na Agoru.


Čeka me hrpetina poruka. Pažljivo ih proučim. Uglavnom ljudi s kojima se
redovito čujem, javljaju mi kako su: DiscoMickey, Pedro iz Bolivije, Talia iz San
Francisca. Čak se javila i Sally4th - trudna!!! Piše mi. Termin u travnju!!!
Na trenutak samo buljim u zaslon. Boli me duša.
Čitam poruke novopridošlica. Ima ih četvero, traže pomoć. Prsti mi lebde
iznad tipkovnice, zatim mi padnu u krilo. Tko sam ja da bilo kome govorim kako
da se nosi sa svojim poremećajem?
Označim sve poruke. Pritisnem tipku za brisanje.
U trenutku kad se poželim odjaviti, pojavi se prozorčić.
GrannyLizzie: Kako si, doktorice Anna?
Zašto ne? Već sam se oprostila sa svima ostalima.

thedoctorisin: Bok Lizzie! Jesu li ti sinovi još kod tebe?


GrannyLizzie: William je!
thedoctorisin: Odlično! Kako napreduješ?
GrannyLizzie: Poprilično zapanjujuće. Redovito izlazim van. Kako si
ti?
thedoctorisin: Sve u redu. Rođendan mi je.

Isuse, pomislim - to je istina. Potpuno sam zaboravila. Moj rođendan. Nisam


nijednom pomislila na to ovaj tjedan.

GrannyLizzie: Sretan rođendan! Je li važan?


thedoctorisin: Ne. Osim ako ne misliš da je 39 važan broj!
GrannyLizzie: Što bih ja dala za...
GrannyLizzie: Je li ti se javljala obitelj?

Stisnem miša.

thedoctorisin: Moram biti iskrena s tobom.

272
GannyLizzie: ??
thedoctorisin: Moja je obitelj umrla prošlog prosinca.

Pokazivač titra.

thedoctorisin: U automobilskoj nesreći.


thedoctorisin: Imala sam ljubavnika. Suprug i ja smo se svađali zbog
toga i auto je izletio s ceste.
thedoctorisin: Ja sam upravljala automobilom.
thedoctorisin: Viđam se sa psihijatrom koji mi pomaže nositi se s
osjećajem krivnje, kao i agorafobijom.
thedoctorisin: Želim da znaš istinu.

Moram ovo završiti.

thedoctorisin: Moram ići. Drago mi je što si dobro.


GrannyLizzie: Oh, draga moja djevojko.

Vidim da piše još jednu poruku, ali ne pričekam da je pročitam. Zatvorim


prozorčić za chat i odjavim se.
To je to što se tiče Agore.

273
81.

Tri dana nisam popila niti kapi.


To mi padne na pamet dok četkam zube. (Tijelo može pričekati čišćenje;
usta ne mogu.) Čitava tri dana - kad sam posljednji put apstinirala toliko? Čak
nisam ni pomislila na piće.
Pognem glavu, ispljunem.

Toaletni ormarić pun je kutijica i bočica lijekova. Maknem četiri. Odlazim dolje,
krovni prozor baca mi sivo popodnevno svjetlo iznad glave.
Sjedim na kauču, izaberem jednu bočicu, prevrnem je, povučem preko
stolića. Trag od tableta prati je poput mrvica kruha.
Proučavam ih. Brojim ih. Skupim ih u ruku. Razbacam ih po površini stola.
Jednu prinesem ustima. Ne - ne još.

Spušta se noć.
Okrenem se prema prozorima i bacim dugačak pogled preko puta parka.
Na onu kuću. Teatar mojega nemirnog uma. Kako poetično, pomislim.
Prozori su potpuno osvijetljeni, poput svjećica na rođendanskoj torti; u
sobama nema nikoga.
Osjećam kao da me napustilo ludilo. Zadrhtim.

Uspnem se stepeništem, odvučem se u svoju sobu. Sutra ću ponovo


pogledati neke od omiljenih filmova. Ponoćna čipka. Ratni dopisnik - barem onu
scenu s vjetrenjačom. 23 koraka do Ulice Baker. Možda ponovo pogledam i
Vrtoglavicu; zadrijemala sam prošli put.
A sutra...

Ležeći u krevetu, dok mi se san spušta na oči, osluškujem pulsiranje kuće - stari
zidni sat u prizemlju otkucava devet sati; podovi pucketaju.
- Sretan rođendan - Ed i Livvy izgovore u isti glas. Okrenem se na drugu
stranu, okrenem im leđa.
Danas je i Janein rođendan, prisjetim se. Rođendan koji sam joj sama
nadjenula. Jedanaesti jedanaestoga.

274
Još kasnije, u gluho doba noći, kad se na trenutak probudim, čujem mačka
kako se šulja u mrklom mraku stepeništa.

275
PETAK
12. studenoga

276
82.

Sunce se spušta kroz krovni prozor, osvjetljava stubište, skuplja se u lokvi na


zavoju ispred kuhinje. Kada zakoračim ondje, osjećam se kao da sam pod
svjetlom reflektora.
Ostatak je kuće u mraku. Navukla sam sve zavjese, spustila sve rolete. Tama
je gusta poput dima; gotovo da je mogu omirisati.
Na televizijskom je ekranu posljednja scena filma Uže. Dvojica pristalih
mladića, ubijeni prijatelj iz razreda, tijelo skriveno u antiknu škrinju u središtu
dnevne sobe te ponovo Jimmy Stewart, sve se odigrava u naizgled jednom
kadru (zapravo je riječ o osam desetominutnih sekvencija koje su slijepljene
jedna za drugu, ali krajnji je učinak prilično glatko montiran, pogotovo ako
uzmemo u obzir da je film iz 1948.).
- Mačka i miš, mačka i miš - ljutito će Farley Granger, čvrsto omotan
uzetom.
- Ali tko je mačka i tko je miš? - izgovorim naglas.
Moj se mačak izvalio uz naslon kauča, rep mu se trza poput hipnotizirane
zmije. Istegnuo je stražnju lijevu šapu; zatekla sam ga jutros kako poprilično
jako šepa. U zdjelicu sam mu istresla hrane za nekoliko dana, samo da ne...
Začuje se zvono na ulaznim vratima.
Naglo se uspravim na jastucima. Glava mi se okrene prema vratima. Tko je,
dovraga, to?
Nije David; nije Bina. Nije sigurno ni dr. Fielding - ostavio mi je nekoliko
poruka, ali sumnjam da bi se pojavio niotkuda. Osim ako svoj dolazak nije
najavio u nekoj od glasovnih poruka koje sam ignorirala.
Ponovo se začuje zvono. Zaustavim film, okrenem stopala prema vratima,
ustanem. Hodam do zaslona kamere na parlafonu.
To je Ethan. Gurnuo je ruke u džepove; oko vrata mu je omotan šal. Kosa
mu bliješti na suncu.
Pritisnem dugme mikrofona. - Znaju li ti roditelji da si ovdje? - upitam.
- U redu je - odgovori on. Pritisnem dugme za otključavanje.
Za trenutak on ulazi u dnevnu sobu, hladan zrak prati ga u stopu.
- Hvala , zadihao se, ostao bez zraka. - Vani je da se smrzneš. - Ogleda se
oko sebe. - Ovdje je stvarno mračno.

277
To ti se samo čini zato što vani sve bliješti - odgovorim, ali ima pravo.
Upalim stojeću lampu.
- Da podignem rolete?
- Naravno. Zapravo, ne, ovako je dobro. Zar ne?
- U redu - odgovori.
Smjestim se na fotelju. - Mogu li sjesti onamo? - upita Ethan pokazujući na
kauč. Mogu li, mogu li. Jako smjerno za jednog tinejdžera.
- Naravno. - On sjedne. Punch se spusti s naslona kauča, brzo otpuže ispod
njega.
Ethan proučava sobu. - Radi li taj kamin?
- Plinski je, ali radi. Hoćeš da ga upalim?
- Ne, samo pitam. Tišina.
- Čemu služe sve ove tablete?
Bacim pogled na stolić ispred kauča, pretrpan tabletama; četiri kutijice, od
kojih je jedna prazna, stoje zajedno kao mala plastična planina.
- Samo ih prebrojavam - objasnim. - Trebam ih ponovo napuniti.
- Oh, u redu. Ponovo tišina.
- Došao sam... - započne u isto vrijeme kada mu ja izgovorim ime. Požurim.
- Oprosti.
On zabaci glavu.
- Jednostavno, jako mi je žao. - Sada bulji u svoje krilo, ali ja ne posustajem.
- Za čitavu zbrku i zato što sam i tebe u to sve upetljala. Ja... bila sam tako...
sigurna. Bila sam tako sigurna da se nešto događa.
Kimne glavom gledajući u pod.
- Imala sam... bila je ovo jako teška godina. - Zatvorim oči; kad ih ponovo
otvorim, vidim da me gleda, bistro, prodorno.
- Izgubila sam dijete i supruga - Progutam slinu. Izgovori to. - Umrli su.
Mrtvi su. - Diši. Diši. Jedan, dva, tri, četiri.
- I počela sam piti. Više no inače. I sama sebi doziram lijekove. A to je
opasno i pogrešno. - Pažljivo me promatra.
- Nije kao da sam mislila - nije da sam vjerovala da oni doista sa mnom
komuniciraju - znaš, iz...
- Onog svijeta - dodaje on tihim glasom.
- Točno. - Premjestim se na fotelji, nagnem prema naprijed. - Znala sam da
su otišli. Umrli. Ali sviđalo mi se da ih čujem. A osjećala sam... Teško je to
objasniti.
- Da ste, kao, povezani?
Kimnem glavom. On je tako neobičan tinejdžer.

278
- A što se tiče ostaloga - ne znam... Mnogo se čega ne sjećam.
Pretpostavljam da sam željela uspostaviti odnose s drugim ljudima. Ili sam
osjećala potrebu za tim. - Kosa me škaklja po obrazima dok odmahujem glavom.
- Ne razumijem to. - Pogledam ga izravno u oči. - Ali sad mi je jako žao. -
Nakašljem se, ispravim. - Znam da nisi došao ovamo gledati odraslu osobu kako
plače.
- Ja sam plakao pred vama - napomene. Nasmiješim se. - Pošteno.
- Posudio sam jedan vaš film, sjećate se? - Iz džepa jakne izvuče plastičnu
kutiju, odloži je na stolić. Noć mora pasti. Zaboravila sam na to.
- Jesi li ga mogao gledati? - upitam.
- Da.
- I kakav ti je?
- Jeziv. Onaj tip.
- Robert Montgomery.
- Je li on glumio Dannyja?
- Da.
- Jako je jeziv. Sviđa mi se onaj dio kad pita curu... uh...
- Rosalindu Russell.
- Je l' ona glumila Oliviju?
- Da.
- Kad je pita sviđa li joj se, a ona mu, ono kaže, ne, a on njoj kao, svima
ostalima se sviđam. - Zahihoće se. Ja se nasmiješim.
- Drago mi je što ti se svidio.
- Aha.
- Crno-bijeli filmovi nisu tako loši.
- Ne, bio je u redu.
- Možeš posuditi koji god želiš.
- Hvala.
- Ali ne želim da upadneš u bilo kakvu nevolju s roditeljima. - On sada
skrene pogled prema rešetki kamina. - Znam da su bijesni - nastavim.
On potiho šmrcne. - Imaju oni svojih problema. - Ponovo me gleda.
- Jako je teško živjeti s njima. Ono, užasno je teško.
- Mislim da mnogo mladih misli to isto o svojim roditeljima.
- Ne, ali stvarno je tako. Kimnem glavom.
- Jedva čekam da odem na fakultet - kaže. - Još dvije godine. Čak i malo
manje.
- Znaš li kamo bi želio otići?

279
Odmahne glavom. - Zapravo ne. Nekamo jako daleko. - Savije ruku iza sebe,
počeše se po leđima. - Nije baš da ovdje imam nekih prijatelja.
- Imaš li djevojku?- upitam ga. On odmahne glavom.
- Dečka?
Gleda me, iznenađen. Slegne ramenima. - Tek pokušavam skužiti te stvari -
objasni mi.
- Pošteno. - Pitam se znaju li to njegovi roditelji. Zidni sat otkuca jednom,
dvaput, triput, četiri puta.
- Znaš - kažem mu, - stan u podrumu je prazan. Ethan se namršti. - Što je
bilo s tim tipom?
- Otišao je. - Ponovo se nakašljem. - Pa... ako želiš, možeš ga koristiti.
Prostor. Znam kako je to kad ti treba vlastiti prostor - Pokušavam li se ja to
osvetiti Alistairu i Jane? Ne bih rekla. Mislim da ne. Ali moglo bi biti zgodno -
bilo bi lijepo, sigurna sam - imati nekoga dolje. Mladu osobu, ni manje ni više,
čak i ako je to samo neki usamljeni tinejdžer.
Nastavljam, kao da mu prodajem stan: - Nema TV, ali mogu ti dati lozinku
za Wi-Fi. A imaš dolje i kauč. - Veselo pričam, uvjeravam sama sebe. - Moglo bi
to biti mjesto na koje možeš pobjeći kad prigusti kod kuće.
Zagledao se u mene. - To bi bilo fantastično.
Ustajem prije no što se predomisli. Davidov je ključ na radnoj površini u
kuhinji, mala srebrna krhotina pod prigušenim svjetlom. Uzmem ga u ruku i
pružim Ethanu koji ustaje.
- Fantastično - ponavlja spremajući ga u džep.
- Dođi kad god poželiš - kažem mu.
On pogleda prema vratima. - Vjerojatno bih trebao doma.
- Naravno.
- Hvala vam za... - potapša se po džepu. - I za film.
- Nema na čemu. - Otpratim ga u hodnik.
Prije no što ode, okrene se, mahne prema kauču: - Malac je sramežljiv
danas - kaže i pogleda me. - Imam mobitel - ponosno će.
- Čestitam.
- Hoćete ga vidjeti?
- Naravno.
Izvadi izgreben iPhone. - Rabljeni je, ali nema veze.
- Odličan je.
- Koja je generacija vaš?
- Nemam pojma. A tvoj?
- Šest. Skoro pa najnoviji.

280
- Eto, odličan je. Drago mi je što imaš mobitel.
- Memorirao sam vaš broj. Hoćete moj?
- Tvoj broj?
- Da.
- Naravno. - On klikne na zaslon i ja osjetim vibraciju mobitela negdje
duboko u džepu kućnog ogrtača. - Evo, sad ga imate - objasni mi prekidajući
poziv.
- Hvala ti.
Primi kvaku, zatim je ispusti, pogleda me, iznenada sasvim ozbiljno.
- Žao mi je zbog svega što vam se dogodilo - kaže toliko nježnim glasom da
mi se grlo stegne.
Kimnem.
On ode. Zaključam vrata za njim.
Vratim se natrag na kauč i promatram stolić dok tabletice na njemu sjaje
poput zvijezda. Pružim ruku, zgrabim daljinski. Nastavim gledati film.
- Ako ću biti iskren - kaže Jimmy Stewart, - to me doista malo plaši.

281
SUBOTA
13. studenoga

282
83.

Pola jedanaest je i ja se osjećam drugačije.


Možda zbog spavanja (dva Temazepama, dvanaest sati); možda zbog želuca
- nakon što je Ethan otišao, napravila sam sendvič. To je ovaj tjedan najbliže
pravom obroku.
O čemu god da je riječ, što god bio uzrok, osjećam se drugačije.
Osjećam se bolje.
Istuširam se. Stojim pod mlazom; voda mi moči kosu, udara me po
ramenima. Prođe petnaest minuta. Dvadeset. Pola sata. Kad izađem iz tuša, čista
i oprane kose, osjećam se kao da imam novu kožu. Uvučem se u traperice i
vestu. (Traperice! Kada sam posljednji put odjenula traperice?)
Koračam kroz spavaću sobu prema prozoru, razmaknem zavjese; svjetlost
grune u sobu. Zatvorim oči, pustim je da me zagrije.
Osjećam se spremna za borbu, spremna suočiti se s novim danom. Spremna
za čašu vina. Samo jednu.

Spuštam se dolje, ulazim u svaku sobu pored koje prolazim, podižem rolete,
razmičem zavjese. Svjetlost preplavljuje kuću.
U kuhinji natočim tri-četiri prsta merlota. (- Samo se viski mjeri prstima -
čujem Eda kako govori. Potisnem ga, natočim još jedan prst.)
A sad: Vrtoglavica, druga runda. Smjestim se na kauč, vratim film na
početak, na onu smrtonosnu scenu na krovu s vratolomnim skokovima i padom.
Jimmy Stewart pojavljuje se u kadru, penje se po ljestvama. U posljednje
vrijeme puno vremena provodim s njim.

Nakon jednog sata, dok ispijam treću čašu:


- Bio je spreman odvesti ženu u instituciju - izgovara službenik suda
predsjedajući sudskom istragom, - u kojoj bi se za to kvalificirani službenici
pobrinuli za njezino mentalno zdravlje. - Uzvrpoljim se, ustanem kako bih
dotočila piće.
Ovoga poslijepodneva odlučila sam da ću malo igrati šah, pregledati svoju
omiljenu internetsku stranicu o filmskim klasicima, možda počistiti kuću - sobe
na katu pune su prašine. Ni pod kojim uvjetima neću promatrati susjede.
Čak ni Russellove.

283
Pogotovo ne Russellove.
Dok stojim uz kuhinjski prozor, uopće ne gledam njihovu kuću. Okrećem joj
leđa, vraćam se na kauč, legnem.
Prođe nekoliko trenutaka.
Šteta je, uzimajući u obzir njezine suicidalne namjere...
- Pogled mi skrene na poslužene tablete na stoliću. Zatim se uspravim,
spustim stopala na tepih i sve ih pokupim u jednu ruku. U šaci mi je prava
gomila.
- Porota smatra da je Madeleine Elster počinila samoubojstvo dok nije bila
pri zdravoj pameti.
Varate se, pomislim. Nije tako bilo.
Spuštam tablete, jednu po jednu, u njihove bočice. Čvrsto zatvorim
poklopce. Dok tako sjedim, počnem razmišljati kada bi Ethan mogao doći.
Možda bi želio još malo razgovarati.
- To je najdalje što sam mogao doći - kaže Jimmy tužno.
- Najdalje što sam mogla - ponovim za njim.
Prođe još jedan sat; svjetlost sa zapadne strane ukoso ulazi u kuhinju. Sad
sam već prilično pripita. Mačak došepa u sobu; cvili dok mu pregledavam šapu.
Namrštim se. Jesam li ove godine ikada uopće pomislila na veterinara? -
Neodgovorno od mene - kažem Punchu.
On trepne, ugnijezdi mi se između nogu.
Na televizoru Jimmy tjera Kim Novak da se popne na zvonik. - Nisam
mogao za njom - Bog zna da sam pokušao - vikne držeći čvrsto Kim za ramena. -
Ne dobiva se često druga šansa. Želim prestati biti opsjednut.
- Želim prestati biti opsjednuta - izgovorim. Zatvorim oči, ponovim to još
jednom. Gladim mačka. Posegnem za čašom.
- A ona je umrla, ne ti. Njegova prava žena - viče Jimmy. Ruke su mu na
njezinu vratu. - Ti si bila njezina kopija. Ti si bila krivotvorina.
Nešto mi zazvoni u glavi, poput zvuka radara. Nježan zvuk, visoke
frekvencije i udaljen, ali ipak mi odvrati pažnju.
Međutim, samo nakratko. Naslonim se, otpijem gutljaj vina.
Časna sestra, vrisak, zvonik zvoni i film završava. - Tako i ja želim skončati -
obavijestim mačka.
Jedva ustanem s kauča, spustim Puncha na pod; on protestira. Odnesem
čašu u sudoper. Moram početi održavati red u kući. Ethan možda poželi
provoditi vrijeme ovdje - ne smijem se pretvoriti u staru gospođicu Havisham 13.

13Lik iz Dickensova romana Velika očekivanja; stara žena u fizički i mentalno lošem stanju, koja
se, nakon što je ostavljena pred oltarom, zatvorila u kuću u kojoj sve održava kako je bilo na dan
vjenčanja, (op. prev.)
284
(Još jedan od naslova u knjižnom klubu Christine Gray. Trebala bih saznati što
ovih dana čitaju. Zasigurno nema ništa loše u tome.)
Gore, u radnoj sobi, idem na svoj šahovski forum. Prođu dva sata, vani se
spusti noć; pobijedim u trima uzastopnim partijama. Vrijeme je da to proslavim.
Donesem bocu merlota iz kuhinje - najbolje igram kad sam dobro podmazana - i
natočim ga dok se uspinjem stepeništem prljajući tapison vinom. Kasnije ću ga
očistiti spužvom.
Nakon još dva sata izvojevala sam još dvije pobjede. Nezaustavljiva sam. U
čašu istočim zadnje kapi iz boce. Popila sam više no što sam namjeravala, ali
sutra ću biti bolja.
Na početku šeste partije razmišljam o protekla dva tjedna, o groznici koja
me obuzela. Kao da sam bila hipnotizirana, poput Gene Tierney u Vrtlogu;
osjećala sam se kao da sam poludjela, kao Ingrid Bergman u Plinskom svjetlu.
Radila sam stvari kojih se ne sjećam. Nisam radila stvari kojih se mogu
prisjetiti. Klinički psiholog u meni trlja ruke: je li to bila prava epizoda
podvojene osobnosti? Dr. Fielding će...
Dovraga.
Slučajno sam žrtvovala kraljicu - zamijenila sam je za lovca. Opsujem,
detoniram bombu na slovo J. Već danima nisam opsovala. Žvačem riječ, uživam
u njoj.
Ipak, međutim. Ta kraljica. Rook&Roll iskoristi priliku, naravno, uzme mi
je.
WTF??? Šalje mi poruku. Krivi potez LOL!!!
Zamijenila sam je s jednom drugom figurom, objasnim te prinesem čašu
usnama.
U tom se trenutku sledim.

285
84.

Što ako...
Razmisli.
Misao mi pobjegne, poput krvi u vodi.
Stisnem čašu.
Što ako...
Ne.
Da.
Što ako:
Jane - žena koju sam ja upoznala kao Jane - nikad nije bila Jane?
...Ne.
...Da.
Što ako...
Što ako je ona čitavo vrijeme netko drugi?
To mi je Little rekao. Ne - to je polovica onoga što mi je Little rekao. Rekao
je da je žena na broju 207, žena s elegantnom frizurom i uskim bokovima,
definitivno i dokazano Jane Russell. U redu. Prihvaćam to.
Ali što ako je žena koju sam upoznala, ili sam mislila da sam je upoznala,
zapravo stvarna - samo je neka druga osoba koja se pretvarala da je Jane?
Figura koju sam zamijenila za neku drugu figuru? Lovac kojega sam zamijenila
za kraljicu?
Što ako je ona kopija - žena koja je umrla? Što ako je ona krivotvorina?
Čaša se udaljila od mojih usana. Stavim je na stol, odgurnem je. Ali zašto?
Razmisli. Pretpostavimo da je bila stvarna. Da: zanemari Littlea, zanemari
logiku i pretpostavimo da čitavo vrijeme imam pravo ili gotovo imam pravo.
Stvarno je postojala. Bila je tamo. Bila je tamo, u njihovoj kući. Zašto bi
Russellovi - zašto jesu - zanijekali njezino postojanje? Bili bi uvjerljivi i da su
tvrdili da ona nije Jane, ali oni su otišli korak dalje.
A kako je ona mogla znati toliko o njima? Zašto se pravila da je netko drugi,
zašto se pretvarala da je Jane?
- Tko je mogla biti? - upita Ed.
Ne. Prestani.

286
Ustanem, odšećem do prozora. Podignem pogled prema kući Russellovih -
onoj kući. Alistair i Jane stoje u kuhinji, razgovaraju; on u jednoj ruci drži laptop,
njoj su ruke prekrižene na prsima. Neka oni pogledaju ovamo, pomislim. U tami
radne sobe osjećam se sigurno. Osjećam se skriveno.
Krajičkom oka vidim nekakav pokret. Bacim pogled gore, prema Ethanovoj
sobi.
On je na prozoru, izgleda kao uska sjena obasjana svjetlošću lampe iza
njega. Objema rukama naslonjen je na staklo, kao da se napinje vidjeti kroz
njega. Nedugo zatim podiže jednu ruku. Maše mi.
Puls mi se ubrza. I ja njemu mahnem, polako.
Sljedeći potez.

287
85.

Bina se javlja na prvo zvono.


- Jesi li dobro?
- Ja...
- Zvao me tvoj doktor. Jako je zabrinut.
- Znam. - Sjedim na stepenicama, blago osvijetljena mjesečinom. Pored
mojeg je stopala vlažna mrlja na mjestu gdje mi se ranije prolilo vino. Moram to
očistiti spužvicom.
- Kaže da te pokušava kontaktirati.
- Pokušao je. Dobro sam. Reci mu da sam dobro. Slušaj...
- Jesi li pila?
- Ne.
- Zvučiš malo... malo frfljaš.
- Ne. Samo sam spavala. Slušaj, razmišljala sam o nečemu...
- I mislila sam da si spavala. Ignoriram tu primjedbu.
- Razmišljala sam o nekim stvarima.
- Kojim stvarima? - upita me oklijevajući.
- O ljudima preko puta parka. O onoj ženi.
- Oh, Anna. - Uzdahne duboko. - To je... željela sam o tome razgovarati s
tobom u četvrtak, ali nisi me čak htjela ni pustiti da uđem.
- Znam. Žao mi je. Ali...
- Ta žena čak i ne postoji.
- Nije tako, ja samo ne mogu dokazati da postoji. Da je postojala.
- Anna. To je suludo. Gotovo je.
Šutim.
- Nema se tu što dokazati. - Uvredljivo će ona, gotovo ljutito - nikad je
nisam čula takvu. - Ne znam što ti je bilo na pameti ili što se... što ti se događalo,
ali sada je gotovo. Uništavaš svoj život. - Slušam je kako diše.
- Što duže nastaviš s tim, duže će ti trebati da se oporaviš.
- Tišina.
- Imaš pravo.
- Doista to misliš?

288
Uzdahnem. -
Da.
- Molim te, reci da nećeš učiniti ništa nepromišljeno.
- Neću.
- Moraš mi to obećati.
- Obećavam.
- Moraš mi reći da si sve to izmislila.
- Sve sam to izmislila. Tišina.
- Bina, imaš pravo. Oprosti. Bilo je to samo - odgođeno stanje šoka ili nešto
slično. Kao kad neuroni nakon smrti i dalje odašilju električne impulse.
- Pa - kaže ona, glas joj zvuči nježnije, - ne bih znala ništa o tome.
- Oprosti. Najvažnije je da neću učiniti ništa nepromišljeno.
- I obećaj mi to.
- Obećavam.
- Znači sljedeći tjedan kad dođem na trening, neću slušati ni o čemu... znaš
već. Ničemu uznemirujućem.
- Ništa osim uznemirujućih zvukova koje i inače ispuštam.
Osluškujem kako se nasmiješila. - Dr. Fielding mi je rekao da si još jednom
izašla iz kuće. Da si bila u kafiću.
To kao da je bilo prije milijun godina. - Jesam.
- Kako je bilo?
- Uh, zastrašujuće.
- Još uvijek.
- Još uvijek.
Razgovor ponovo zastane. - Još samo jednom... - izusti ona.
- Obećavam. Sve sam to samo izmislila. Oprostimo se. Završimo razgovor.
Rukom trljam stražnju stranu svojeg vrata, onako kako to često činim kad
lažem.

289
86.

Moram dobro razmisliti prije no što nastavim. Nema mjesta za pogrešku.


Nemam nijednog saveznika.
Ili možda imam jednog. Međutim, neću mu se još obratiti. Ne smijem.
Razmisliti. Moram razmisliti. Ali prije svega moram spavati. Možda je to od vina
- vjerojatno je od vina - ali iznenada sam jako umorna. Pogledam na mobitel.
Gotovo pola jedanaest. Vrijeme leti.
Vraćam se u dnevnu sobu, ugasim stojeću lampu. Odem gore u radnu sobu,
gasim laptop (poruka od Rook&Rolla: Kamo si nestala???). Ponovo gore u
spavaću sobu. Punch me prati posrćući. Moram nešto učiniti s tom njegovom
šapicom. Možda ga Ethan može odnijeti veterinaru.
Pogledam u kupaonicu. Preumorna sam za umivanje, pranje zubi. Osim
toga, oboje sam obavila ujutro - nadoknadit ću sutra. Skinem odjeću, podignem
mačka, uvučem se u krevet.
Punch se šeće po posteljini pa se smjesti negdje u dnu kreveta. Slušam ga
kako diše.
I ponovo, možda zbog vina - gotovo sigurno zbog vina - ne mogu zaspati.
Ležim na leđima, buljim u strop, u nabore štukature uz njegove rubove;
okrenem se na stranu, promatram tamu u hodniku. Okrenem se na trbuh,
zarijem lice u jastuk.
Temazepam. Još je uvijek u bočici na stoliću. Trebala bih ustati, otići dolje.
Umjesto toga okrenem se na drugu stranu.
Sada vidim kuću s druge strane parka. Kuća Russellovih otišla je na
spavanje: u kuhinji je mrak; zavjese su navučene u dnevnoj sobi; Ethanova je
soba osvijetljena fantomskim svjetlom računala.
Buljim u nju sve dok mi oči ne posustanu.
- Što ćeš učiniti, mamice?
Okrenem se na drugu stranu, zarijem glavu u jastuk, čvrsto zatvorim oči. Ne
sad. Ne sad. Koncentriraj se na nešto drugo, bilo što drugo.
Misli na Jane.
Premotam sjećanje na početak. Ponovo odmotam svoj razgovor s Binom;
vidim Ethana na prozoru, osvijetljenog s leđa; prsti su mu pritisnuti na staklo.
Zamijenim filmske role, prevrtim na Vrtoglavicu, Ethanov posjet. Samotni sati
od čitavog tjedna odmotavaju mi se pred očima; kuhinja mi se puni
posjetiteljima - prvo detektivi, zatim David, pa Alistair i Ethan. Sve se ubrzava,
290
postaje mutno, prolazim pored kafića, pored bolnice, pored one noći kad sam
vidjela kako umire, fotoaparat skače s poda u moje ruke - unatrag, unatrag,
unatrag sve do trenutka kad je stajala pored sudopera i okrenula se prema
meni.
Stop. Okrenem se na leđa, otvorim oči. Strop se pred mojim očima rastvori,
pretvori se u projekcijsko platno.
U kadru je Jane - žena koju sam poznavala pod imenom Jane. Stoji pored
kuhinjskog prozora, pletenica joj visi između lopatica.
Scena se odvija sasvim usporeno.
Jane se okreće prema meni, ja joj zumiram nasmijano lice, iskričave oči,
sjajni srebrni privjesak. Kamera se sada udaljava, široki plan: u jednoj ruci ima
čašu s vodom, u drugoj čašu s konjakom. - Nemam pojma pomaže li konjak u
ovakvim situacijama! - ćurlika, u surround ozvučenju.
Zaustavim taj kadar.
Što bi sada Wesley rekao? Analizirajmo ovo detaljno, Fox.
Prvo pitanje: Zašto mi se ona predstavlja kao Jane Russell?
Dodatak prvom pitanju: Predstavlja li mi se ona doista tako? Nisam li ja
prva koja progovara oslovljavajući je tako?
Ponovo premotam, sve do trenutka kad prvi put začujem njezin glas. Ona
se vraća natrag k sudoperu. Stisnem play: - Baš sam krenula tvojim susjedima...
Tako je. To je bio taj trenutak - tada sam odlučila tko je ona. Trenutak kada
sam sve krivo postavila.
Zatim, drugo pitanje: Kako mi odgovori na to? Ubrzam premotavanje,
zaškiljim prema stropu, u krupnom planu imam njezine usne dok čujem svoj
glas: - Ti si žena koja živi s druge strane parka - izgovaram. - Ti si Jane Russell.
Ona se zarumeni. Usne joj se razdvoje. Kaže mi...
A sad čujem nešto sasvim drugačije, nešto što nije u ovom filmu.
Dolazi odozdo.
Zvuk razbijenog stakla.

291
87.

Ako nazovem 911, koliko brzo mogu biti ovdje? Ako nazovem Littlea, hoće li se
javiti?
Ruke mi skoče sa strane.
Nema mobitela.
Tapkam po jastuku, po pokrivaču. Ništa. Mobitel nije ovdje.
Misli. Misli. Kad sam ga posljednji put imala u rukama? Na stepenicama, kad
sam razgovarala s Binom. A zatim - zatim sam otišla u dnevnu sobu ugasiti
svjetlo. Što sam učinila s mobitelom? Jesam li ga odnijela u radnu sobu? Jesam li
ga ostavila ondje?
Nema veze, pomislim. Nemam ga kod sebe.
Onaj isti zvuk ponovo rascijepi tišinu. Razbijanje stakla.
Ustanem iz kreveta, stavim nogu ispred noge, pritisnem stopala o sag.
Uspravim se. Vidim kućni ogrtač bačen na stolicu, povučem ga k sebi. Krenem
prema vratima.
U hodniku siva svjetlost spušta se s krovnog prozora. Išuljam se kroz vrata,
prilijepim leđa na zid. Silazim niza zavojite stepenice, plitko dišem, srce mi
topovski tutnji.
Spustim se na sljedeći zavoj stubišta. Dolje je sve utihnulo.
Polagano, polagano - na prstima se domognem radne sobe, osjetim grubu
tkaninu pod stopalima, zatim mekani sag. S vrata mogu vidjeti radni stol.
Mobitel nije ondje.
Okrenem se. Još me samo jedan kat dijeli od prizemlja. Nenaoružana sam.
Ne mogu nikoga dozvati upomoć. Dolje se čuje razbijanje stakla.
Protrnem, udarim se u bok o kvaku vrata ostave.
Vrata ostave.
Zgrabim kvaku. Okrenem je. Čujem škljocanje, otvorim vrata.
Ispred mene zijeva ugljenocrna tama. Uđem u nju.
Unutra zamahnem rukom nadesno, prstima dodirnem policu. Špagica za
paljenje svjetla lupka me po čelu. Smijem li riskirati? Ne - prejako svijetli;
osvijetlila bi stepenište.
Hodam prema naprijed u mraku, s objema rukama ispruženim ispred sebe,
kao da se igram slijepog miša. Sve dok mi jedna ruka ne napipa ono što tražim:
hladan metal kutije za alat. Napipam kopču, otvorim je, tražim unutra.
292
Skalpel.
Izađem iz ostave s oružjem u ruci, gurnem plastični osigurač; oštrica izađe
iz kućišta, sjaji na zalutaloj Mjesečevoj zraci. Popnem se na vrh stepenica, lakat
mi je čvrsto stisnut uz tijelo, skalpel usmjeren ravno ispred mene. Drugom
rukom primim se čvrsto za ogradu stepenica. Zakoračim.
I u tom se trenutku sjetim telefona u biblioteci. Fiksna linija. Samo nekoliko
koraka od mene. Okrenem se.
Ali prije no što uspijem zakoračiti, odozdo začujem još nešto:
- Gospođo Fox - netko me oslovi. - Pridruži mi se u kuhinji.

293
88.

Prepoznajem taj glas.


Oštrica mi drhti u ruci dok silazim niza stepenice, pažljivo, ograda mi
glatko klizi pod dlanom. Čujem svoje disanje. Čujem svoje korake.
- Tako je. Malo brže, molim.
Spustim se u prizemlje, zastanem tik pred vratima. Udahnem toliko duboko
da se zakašljem, zapljujem se. Pokušavam prigušiti zvukove, iako on zna da sam
ovdje.
- Uđi.
Uđem.
Kuhinja je okupana mjesečinom, popločila je radne površine srebrnim
sjajem, ispunila prazne boce pored prozora. Slavina sjaji; sudoper je osvijetljeni
bazen. Čak i drvene plohe sjaje.
Naslonio se na kuhinjski otok, silueta obasjana bijelom svjetlošću,
jednodimenzionalna poput sjene. Krhotine mu svjetlucaju pod nogama: komadi
i vitice stakla razasuti po podu. Na radnoj plohi pored njega siluete boca i čaša,
do vrha napunjene mjesečinom.
- Oprosti na... - pokaže rukom po sobi, - neredu. Nisam htio biti primoran ići
gore.
Ne govorim ništa, samo stisnem prste o držak skalpela.
- Bio sam strpljiv, gospođo Fox. - Uzdahne Alistair okrenuvši glavu ustranu,
tako da mu vidim profil obrubljen svjetlošću: visoko čelo, kosi nos. - Dr. Fox.
Kako god da... se zoveš. - Riječi su mu natopljene alkoholom. Primjećujem da je
jako pijan.
- Bio sam strpljiv - ponovi. -Puno sam pretrpio. - Šmrcne, odabere čašu,
zarola je između dlanova. - Svi smo, ali ja pogotovo. - Sada ga jasnije vidim;
jakna mu je do grla zakopčana i na rukama su mu tamne rukavice. U grlu mi se
stegne.
I dalje ne odgovaram. Umjesto toga približim se prekidaču svjetla, dignem
ruku prema njemu. Staklo eksplodira nekoliko centimetara od moje ispružene
ruke. Ustuknem. - Ostavi jebena svjetla ugašena - zareži.
Ukočim se, prsti su mi zgrčeni oko dovratka.
- Netko nas je trebao upozoriti na tebe. - On odmahuje glavom smijući se.
Progutam slinu. Njegov se smijeh rastopi, utihne.

294
- Mojem si sinu dala ključ svoga stana. - Podigne ga. - Ja ti ga vraćam. Ključ
zvekne kad ga on baci na kuhinjski otok. - Čak i da jesi pri... jebenom zdravom
razumu, ne bih želio da provodi vrijeme s odraslom ženom.
- Nazvat ću policiju - prošapćem.
On šmrcne. - Samo naprijed. Evo ti mobitel. - Podigne ga s radne površine,
baci ga uvis jednom, dvaput.
Da - ostavila sam ga u kuhinji. Na trenutak čekam da ga baci na pod, da ga
zvekne o zid; ali umjesto toga, on ga odloži pored ključa. - Policija misli da si
luda - kaže koraknuvši prema meni. Podignem skalpel.
- Oh! - Smiješi se. - Oh! Što misliš učiniti s tim? - Ponovo učini korak prema
meni.
Ovoga puta to učinim i ja.
- Van iz moje kuće - kažem mu. Ruka mi se klima; šaka mi se trese. Oštrica
svjetluca na mjesečini, mala kriščica srebra.
Prestao se micati, prestao je disati.
- Tko je bila ona žena? - upitam ga.
I odjednom njegova ruka posegne za mojim grlom, zgrabi ga. Odgura me
unatrag, leđima lupim o zid, zveknem snažno glavom. Vrištim. Njegovi prsti
skoro da mi probijaju kožu.
- Haluciniraš. - Njegov mi dah, topao od alkohola, baca plamen u lice, peče
mi oči. - Ne približavaj se mojem sinu. Ne približavaj se mojoj ženi.
Ja dašćem, stružem. Jednom ga rukom ščepam za prste, zarijem mu nokte u
zapešće.
Drugom rukom zamahnem oštricom postrance prema njemu.
Međutim, moja meta zamahne široko rukom i skalpel odleti na pod. Nogom
stane na njega, stisne mi vrat. Zakrkljam.
- Ne približavaj se, jebem ti, nikome od nas - dašće. Prođe jedan trenutak.
Zatim još jedan.
Gubim vid. Suze mi cure niz obraze. Gubim svijest...
On pusti moj vrat. Skliznem na pod pokušavajući doći do zraka.
Sada je uspravljen iznad mene. Naglo povuče nogu unatrag, šutne skalpel
koji otkliže u kut.
- Zapamti ovo - kaže pokušavajući doći do zraka, glas mu se poderao. Ne
mogu ga pogledati.
Ali čujem kako izgovara još nešto, kratko, nježno lomljivo: - Molim te.
Tišina. Gledam kako se njegove čizme okreću, udaljavaju se.
Dok prolazi pored kuhinjskog otoka, povuče rukom po njemu. Val stakla
razbije se o pod, raspadne se u krhotine, polomi se. Pokušam vrisnuti. U grlu mi
zviždi.
295
On odlazi do vrata u hodniku, snažno povlači bravu. Čujem kako je
otključava i snažno zalupi.
Obujmila sam se rukama, jedna mi je na vratu, druga mi grli vlastito tijelo.
Jecam.
A kad Punch došepesa u sobu i pažljivo mi poliže ruku, zaplačem još
snažnije.

296
NEDJELJA
14. studenoga

297
89.

U kupaonici u ogledalu pregledavam vrat. Pet modrica, plavih poput dragog


kamenja, tamni otisak na mojem vratu.
Spustim pogled na Puncha, sklupčao se na pločicama, liže šapu. Koji smo mi
par.
Neću prijaviti policiji ono što se sinoć dogodilo. Neću i ne mogu. Imam
dokaz, naravno, doslovno imam otiske prstiju na vratu, ali oni će htjeti saznati
zašto je Alistair uopće došao ovamo, a istina je... uh. Pozvala sam tinejdžera čiju
obitelj opsjedam i pratim da provodi vrijeme u mojem podrumu. Razumijete, kao
zamjenu za moje mrtvo dijete i mrtvog supruga. Ne bi dobro izgledalo.
- Ne bi dobro izgledalo - kažem isprobavajući svoj glas. Zvuci slabašno,
uvenulo.
Izađem iz kupaonice i spustim se niza stepenice. Duboko u džepu kućnog
ogrtača mobitel mi se sudara s bedrom.

Pometem krhotine stakla, razbijene boce i čaše; s poda pokupim stakleno iverje
i komadiće, bacim ih u vreću za smeće. Pokušavam ne misliti kako me zgrabio,
pritisnuo. Kako je stajao iznad mene. Kako je bijesno koračao preko netom
razbijenih ostataka.
Ispod mojih papuča pod od drveta breze sjaji se poput pješčane plaže.
Na kuhinjskom stolu igram se skalpelom, osluškujem škljocanje dok oštrica
izlazi i ulazi u držak.
Pogledam preko puta prema parku. Kuća Russellovih uzvraća mi pogled,
prozori su joj prazni. Pitam se gdje su. Pitam se gdje je on.
Trebala sam bolje naciljati. Trebala sam jače zamahnuti. Zamišljam kako
mu oštrica reže jaknu, para kožu.
I onda bi imala ranjenog čovjeka u kući.
Odložim skalpel i ustima prinesem šalicu. U ormarićima nema čaja - Ed ga
nikad nije volio, a ja radije pijem druge stvari - stoga otpijem toplu vodu
začinjenu solju. Peče mi grlo. Protrnem.
Ponovo pogledam prema parku. Zatim ustanem, čvrsto spustim rolete.
Sinoćnji događaji čine mi se kao neki grozničavi san, kao oblak dima.
Filmsko platno na mojemu stropu. Zvonka lomljava stakla. Ništavilo ostave.
Zavojito stepenište. I on, stoji tamo, zove me, čeka me.

298
Dodirnem grlo. Nemoj mi reći da je sve ovo san, da on nikada nije bio ovdje.
Gdje... da: ponovo Plinsko svjetlo.
Zato što to nije bio san. (Ovo nije san! Ovo se stvarno događa! - Mia Farrow u
Rosemarynoj bebi.) Provaljeno je u moj dom. Uništeno je moje vlasništvo.
Prijetio mi je. Napao me. I ja ne mogu poduzeti ništa u vezi s tim.
Ne mogu poduzeti ništa u vezi is čim. Sada znam da je Alistair nasilan; sada
znam za što je sposoban. Međutim, ima pravo: policija me neće slušati. Dr.
Fielding misli da haluciniram. Bini sam rekla, obećala joj, da sam prestala s tim.
Ethan mi je izvan dosega. Wesley je prošlost. Nema nikoga.
- Pogodi tko je?
Ovaj je put to njezin glas, slabašan, ali jasan.
Ne. Odmahnem glavom.
Tko je bila ta žena?Upitala sam Alistaira.
Ako je postojala.
Ne znam. Nikada neću saznati.

299
90.

Ostatak jutra provedem u krevetu, kao i poslijepodne, pokušavajući ne plakati,


pokušavajući ne razmišljati - o prošloj noći, o današnjem danu, o sutrašnjem, o
Jane.
Iza prozorskih stakala skupljaju se oblaci, njihovi su trbusi sasvim niski i
tamni. Provjerim prognozu na mobitelu. Olujno nevrijeme kasnije večeras.
Spušta se tmuran sumrak. Navučem zavjesu i uključim laptop, stavim ga
pored sebe; on grije plahte dok na internetu gledam Saradu.
- Čime bih te mogao zadovoljiti? - Cary Grant zahtijeva odgovor. - Da
postanem sljedeća žrtva?
Protrnem.

***

Na kraju filma već napola spavam. Glazba odjevne špice pojačava se; rukom
poklopim laptop, zaklopim ga.
Nešto kasnije probudi me zujanje mobitela.

Hitno upozorenje
Mogućnost poplave na vašem području do 3.00 ujutro prema
vremenskoj zoni Istočne obale. Izbjegavajte poplavljena područja. Pratite
lokalne medije. - DHMZ

Kako su samo oprezni, Državni hidrometeorološki zavod.


I planiram izbjegavati poplavljena područja. Otvorim usta i snažno
zijevnem, izvučem se iz kreveta, dovučem se do zavjese.
Vani je mrkli mrak. Još nije počela kiša, ali nebo se spustilo, oblaci su još
niže no prije; grane na platanama pomiču se. Čujem kako puše. Omotam jednu
ruku oko tijela.
Preko puta parka upali se svjetlo u kuhinji Russellovih; to je on, ide prema
hladnjaku. Otvori ga, uzme bocu - mislim da je pivo. Pitam se hoće li se ponovo
napiti.
Prsti su mi na grlu. Bole me masnice.

300
Navučem zavjesu i vratim se u krevet. Obrišem poruku na mobitelu,
provjerim koliko je sati: 21.29. mogla bih pogledati još jedan film. Mogla bih
nešto popiti.
Rukom slučajno dodirnem zaslon. Mislim da ću nešto popiti. Samo jedno
piće - boli me kada gutam.
Boja bljesne i osvijetli vrhove mojih prstiju. Pogledam mobitel; otvorila
sam pretinac fotografija. Srce mi uspori: evo one moje uspavane fotografije.
Slika koju sam navodno sama uslikala.
Zgrozim se. Trenutak kasnije obrišem je.
Automatski se pojavi prijašnja fotografija.
Na trenutak je ne prepoznajem. Zatim se sjetim: snimila sam taj prizor kroz
kuhinjski prozor. Zalazak Sunca, žarko narančaste boje, zgrade u daljini
nagrizaju ga poput zubi. Zlatan odsjaj sunca na ulici. Jedna jedina ptica
zamrznuta na nebu, široko raširenih krila.
A na prozoru se vidi odraz žene koju sam upoznala pod imenom Jane.

301
91.

Proziran odraz, nejasnih rubova - ali, to je, bez greške, Jane, opsjeda donji desni
kut poput sablasti. Gleda izravno u kameru, usne su joj razdvojene. Jedna ruka
nije u kadru - gasi cigaretu u zdjeli, sjećam se. Iznad njezine glave diže se spirala
od dima. Automatski ispis vremena kada je fotografija nastala kaže 18.04, prije
gotovo dva tjedna.
Jane. Nagnula sam se nad zaslon, jedva dišem.
Jane.
Svijet je predivno mjesto, rekla je.
Nemoj to zaboraviti i nemoj ga propustiti, rekla je.
To je prava cura, rekla je.
Ona je doista rekla te stvari, sve njih, zato što je postojala.
Jane.
Prevrnem se i izađem iz kreveta, plahte se vuku za mnom, laptop sklizne na
pod. Skočim do prozora, rastvorim zavjesu.
U dnevnoj sobi Russellovih upaljeno je svjetlo - to je soba u kojoj je sve
započelo. I njih dvoje ondje sjede, na onom prugastom dvosjedu: Alistair i
njegova žena. Lijeno se zavalio, u ruci mu je boca piva; ona je podvukla noge
ispod sebe, rukom prolazi kroz sjajnu kosu.
Lažljivci.
Gledam mobitel u svojoj ruci.
Što ću sad?
Znam što bi Little rekao, što će reći: Fotografija ne dokazuje ništa osim
vlastita postojanja i neke nepoznate žene.
- Dr. Fielding te također neće poslušati - kaže mi Ed.
Šuti.
Ali ima pravo.
Razmišljaj. Razmišljaj.
- A što je s Binom, mamice?
Dosta.
Razmišljaj.
Mogu povući samo jedan potez. Pogled mi se iz dnevne sobe uspne prema
mračnoj spavaćoj sobi na katu iznad.

302
Uzimam pješaka.

- Halo?
Glas ptičice, nježan i slabašan. Kroz mrak gledam u njegov prozor. Nema ga
nigdje.
- Anna je - kažem.
- Znam. - Gotovo da šapće.
- Gdje si?
- U svojoj sobi.
- Ne vidim te.
Trenutak kasnije pojavi se na prozoru poput prikaze, tanak i blijed u bijeloj
majici kratkih rukava. Stavim ruku na staklo.
- Vidiš li me?
- Da.
- Moraš doći ovamo.
- Ne mogu.- Odmahuje glavom. - Ne smijem.
Bacim pogled na dnevni boravak ispod. Alistair i Jane nisu se pomaknuli.
- Znam, ali jako je važno. Jako je važno.
- Tata mi je uzeo ključ.
- Znam.
Tišina. - Ako vas ja vidim... - izgubio se.
- Što?
- Ako vas ja vidim, i oni vas mogu vidjeti.
Zaljuljam se prema natrag na jednoj nozi, povučem zavjese, ostavim samo
mali prorez između njih. Provjerim dnevnu sobu. Nisu se pomaknuli.
- Samo dođi - kažem mu. - Molim te. Nisi...
- Što?
- Ti si... kad možeš izaći iz kuće?
Ponovo pauza. Vidim da pregledava mobitel, ponovo ga prislanja na uho.
- Moji roditelji gledaju Dobru ženu u deset. Možda bih onda mogao izaći.
Sada ja provjeravam na mobitelu. Za dvadeset minuta. - U redu. Dobro.
- Je li sve u redu?
- Da. - Ne želim ga uznemiriti. Nisi na sigurnom. - Ali trebam razgovarati s
tobom o nečemu.
- Sutra bi mi bilo lakše svratiti.
- Ovo ne može čekati. Doista...
Pogledam dolje. Jane gleda u krilo, drži bocu piva. Alistaira nema.

303
- Prekini razgovor - kažem mu užurbanim glasom.
- Zašto?
- Prekini.
Usta mu se otvore.
Soba mu se odjednom osvijetli.
Alistair stoji iza njega, s rukom na prekidaču.
Ethan se okrene, ruku spušta uz bok. Čujem prekid veze.
I promatram scenu u tišini.
Alistair stoji na vratima, govori. Ethan zakorači prema njemu, podigne
ruku, pruža mu mobitel.
Na trenutak samo nepomično stoje.
Zatim Alistair učini par koraka prema sinu. Uzme mu mobitel. Gleda ga.
Pogleda Ethana.
Prođe pored njega, prema prozoru, gledajući kroz njega. Povučem se još
dalje u sobu.
Raširi ruke, spusti roletu preko prozora.
Soba je sasvim zatvorena.
Šah-mat.

304
92.

Okrenem se od zavjesa i promatram svoju spavaću sobu.


Ne mogu zamisliti što se ondje događa. Zbog mene.
Odvučem noge do stubišta. Svakim korakom mislim na Ethana, iza tih
prozora, samog s ocem.
Dolje, dolje, dolje.
Dolazim u kuhinju. Dok ispirem čašu u sudoperu pod slavinom, začuje se
potmula grmljavina pa provirim kroz roletu. Oblaci se sada brže kreću, grane
stabala mlataraju. Vjetar postaje sve jači. Približava se oluja.

Sjedam za stol, u rukama mi je merlot. Silver Bay, Novi Zeland, piše na etiketi
ispod malog bakroreza nasukanog broda. Možda bih se mogla preseliti na Novi
Zeland, početi ondje ispočetka. Sviđa mi se ime Silver Bay. Jako bih voljela
ponovo jedriti.
Ako ikada izađem iz ove kuće.
Približim se prozoru i razmaknem rebro rolete; kapi kiše padaju na staklo.
Pogledam preko puta parka. Njegove su rolete još uvijek zatvorene.
Čim se vratim za stol, začujem zvono na vratima.
To je on. To je Alistair.
Obuzme me panika. Prsti mi zarone u džep, zgrabe mobitel. Drugom rukom
uzmem skalpel.
Ustanem i polako prijeđem na drugi kraj kuhinje. Približim se parlafonu.
Skupim hrabrost, pogledam na zaslon.
Ethan.
Pluća mi se opuste.
Ethan, ljulja se na petama, rukama se obgrlio. Pritisnem dugme i otključam
bravu. Nedugo zatim on je u kući, kosa mu sjaji od kapi kiše.
- Što ćeš ti ovdje?
On bulji u mene. - Rekli ste mi da dođem.
- Mislila sam da ti je otac...
Zatvori vrata, prođe pored mene u dnevnu sobu. - Rekao sam mu da je to
prijatelj s plivanja.

305
- Zar ti nije provjerio mobitel? - upitam prateći ga. - Memorirao sam vas
pod drugim imenom.
- Što da je nazvao broj?
Ethan slegne ramenima. - Nije. Što je ovo? - Gleda u skalpel.
- Ništa. - Ubacim ga u džep.
- Smijem li na WC? Kimnem glavom.
I dok je on u crvenoj sobi, pretražujem mobitel, spremna za akciju.
Čuje se puštanje vode, zatim zvuk slavine i on mi ponovo prilazi. - Gdje je
Punch?
- Ne znam.
- Kako mu je šapa?
- Dobro. - Trenutačno me to uopće ne zanima. - Želim ti nešto pokazati. U
ruku mu stavim mobitel. - Idi na aplikaciju fotografija. - Pogleda me namrštena
čela. - Samo otvori aplikaciju - ponovim. Promatram mu lice dok to čini. Stari
zidni sat otkucava deset sati. Zadržavam dah.
Isprva ništa. Potpuno je ravnodušan. - Naša ulica. Ranom zorom - kaže. -
Ne... čekaj, to je na zapadu. Znači da je to zalazak Sun...
Zaustavi se.
To je to.
Prolazi trenutak.
Podiže prema meni širom otvorene oči.
Šesti otkucaj, pa sedmi.
Otvara usta.
Osmi. Deveti.
- Što... - izusti.
Deseti.
- Mislim da je vrijeme da mi kažeš istinu - kažem mu.

306
93.

Kad se oglasi posljednje duboko zvono, on ustane preda me, gotovo da ne diše,
sve dok ga ne primim za rame i usmjerim prema kauču. Sjedimo, Ethan još
uvijek drži mobitel u ruci.
Ništa ne govorim, samo ga promatram. Srce mi je podivljalo, poput
zatočene muhe. Spustim ruke u krilo kako ne bi drhtale. On nešto prošapće.
- Što?
Pročisti grlo. - Kad ste ovo pronašli?
- Večeras, malo prije no što sam te nazvala. Kimne.
- Tko je ona?
On još uvijek gleda u mobitel. Na trenutak mi se čini kao da me nije čuo.
- Tko je...
- Moja majka.
Namrštim se. - Ne, detektiv je rekao da ti je majka...
- Moja prava majka. Biološka. Gledam ga netremice. - Usvojen si?
On ne kaže ništa, samo ponovo kimne spuštena pogleda.
- Znači... - nagnem se prema naprijed, prođem rukama kroz kosu. - Znači...
- Ona... ne znam odakle da počnem.
Zatvorim oči, pokušam odagnati svoju zbunjenost. Treba ga voditi kroz ovo.
To je nešto što znam.
Nagnem se tijelom prema njemu, izravnam kućni ogrtač po bedrima.
Pogledam ga. - Kad si usvojen? - upitam.
On uzdahne, nasloni se, jastuci izdahnu pod njegovim pritiskom. - Kad sam
imao pet godina.
- Zašto tako kasno?
- Zato što je ona bila... drogirala se. - Zastaje, kao kad ždrijebe pravi prve
korake. Pitam se koliko je to već puta izgovorio. - Jako mlada se počela
drogirati.
To objašnjava zašto je izgledala tako mlađahno.
I onda sam došao živjeti s mamom i tatom. - Proučavam mu lice, vrhom
jezika ovlažio je usne, na sljepoočnicama mu se ljeskaju kapi kiše.
- Gdje si odrastao? - upitam.
- Prije Bostona?
307
- Da.
- U San Franciscu. Tamo su me roditelji dobili.
Opirem se nagonu da ga dodirnem. Umjesto toga uzmem mu mobitel iz
ruke, odložim ga na stol.
- Jednom me već pronašla - nastavlja on. - Kad sam imao dvanaest. Pronašla
nas je u Bostonu. Samo se pojavila na vratima i pitala tatu može li me vidjeti. On
je odbio.
- Znači nisi razgovarao s njom?
- Ne. - On zastane, duboko udahne, oči mu se zasjaje. - Roditelji su bili
užasno ljuti. Rekli su mi da im moram reći ako me ikada ponovo pokuša
kontaktirati.
Kimnem glavom, naslonim se. Sada govori potpuno slobodno.
- I onda smo se preselili ovamo.
- Ali otac ti je ostao bez posla.
- Da. - Oprezno će.
- Zašto?
Uzvrpolji se. - Nešto sa šefovom ženom. Ne znam. Puno su se svađali oko
toga.
Sve je ultratajnovito, likovao je Alex. Sada znam i zašto. Mala afera. Ništa
posebno. Pitam se je li vrijedilo.
- Odmah nakon što smo se uselili, mama se vratila u Boston srediti još neke
stvari. I da se malo makne od tate, čini mi se. Onda je i on otišao za njom.
Ostavili su me samoga, samo jednu noć. I prije su to znali napraviti. I onda se
ona pojavila.
- Tvoja prava mama?
- Da.
- Kako se zove?
Šmrcne. Povuče rukom preko nosa. - Katie.
- I došla ti je u kuću.
- Da. - Ponovo šmrcne.
- Kada? Koji je to točno dan bio?
- Ne sjećam se. - Odmahuje glavom. - Ne, čekaj... bilo je to na Halloween.
Te sam je večeri upoznala.
- Rekla mi je da je... 'čista' - kaže izgovarajući riječ kao da dvama prstima
prima mokar ručnik. - Da se više ne drogira.
Kimnem.
- Rekla je da je na internetu pročitala o tatinu premještaju i da je saznala da
se selimo u New York. Pa nas je pratila ovamo. I čekala je da donese odluku o

308
tome što će učiniti kad mi roditelji odu u Boston. - Zaustavi se. Počeše se po
ruci.
- I što se onda dogodilo?
- I onda... - Sada ima zatvorene oči. - Onda je došla u kuću.
- I razgovarao si s njom?
- Da. Pustio sam je unutra.
- To je bilo na Halloween?
- Da. Tijekom dana.
- Ja sam je upoznala toga poslijepodneva - kažem.
On kima glavom gledajući u svoje krilo. - Otišla je u hotel po fotoalbum.
Željela mi je pokazati stare slike. Slike kad sam bio beba i to. I onda je na putu
natrag vidjela vas.
Prisjetim se njezinih ruku oko svojega struka, njezine kose koja me očešala
po obrazu. - Ali meni se predstavila kao tvoja majka. Tvoja... kao Jane Russell.
Ponovo kimne.
- Znao si to?
- Da.
- Zašto? Zašto bi mi rekla da je netko drugi?
Konačno me pogleda. - Rekla je da to nije ona učinila. Rekla je da ste je vi
oslovili maminim imenom, a da se ona nije mogla dovoljno brzo sjetiti nekog
izgovora. Nije uopće trebala biti ovdje, sjećaš se. - On pokaže rukom po sobi. -
Nije trebala biti ovdje - Zastane, ponovo se počeše po ruci. - Osim toga, mislim
da se voljela pretvarati da je... znate već. Moja mama.
Prolomi se grmljavina, kao da će nebo puknuti. Oboje se trznemo. Nakon
kratkog predaha ponovo ga pritisnem. - Što je bilo dalje? Nakon što mi je
pomogla?
Svrati pogled na svoje prste. - Vratila se u našu kuću i još smo malo
razgovarali. O tome kakav sam bio kao beba. O tome što je radila otkad me je
dala na posvojenje. Pokazivala mi je slike.
- I onda?
- Otišla je.
- Vratila se u hotel?
Ponovo odmahuje glavom, sporije.
- Kamo je otišla?
- Pa, tada to nisam znao.
U trbuhu mi se stegne čvor. - Kamo je otišla?
Ponovo podigne pogled prema meni. - Otišla je ovamo.
Sat otkucava.

309
- Kako to misliš?
- Upoznala je onog tipa koji živi dolje. Ili je živio tu. Buljim u njega. -
Davida?
Sada kima glavom.
Prisjećam se jutra nakon Hallovveena, kad sam čula vodu u cijevima dok
smo David i ja proučavali mrtvog štakora. Sjetim se naušnice na njegovu
noćnom ormariću. Pripadala je dami po imenu Katherine.
Katie.
- Bila je u mojem podrumu - kažem.
- Skužio sam tek kasnije - on ustraje.
- Koliko je dugo bila ovdje?
- Sve do - glas mu zastane u grlu.
- Dokad?
Sada ispreplete prste. - Vratila se dan poslije Halloweena i kratko smo
razgovarali, i ja sam roditeljima rekao da se želim viđati s njom, ono, službeno.
Zato što ću još malo imati sedamnaest godina, a kad napunim osamnaest, mogu
raditi što god želim. I onda sam sljedećeg dana nazvao mamu i tatu i rekao im.
- Tata je podivljao - nastavlja. - Ono, mama je bila ljuta, ali tata je poludio.
Odmah se vratio i pitao me gdje je ona, a kad mu nisam htio reći, on je... - Niz
obraz mu se zakotrlja jedna suza.
Položim mu ruku na rame. - Je li te udario? - upitam.
Kimne bez ijedne riječi. Sjedimo u tišini.
Ethan glasno udahne, zatim udahne još jednom. - Znao sam da je s vama -
nesigurno će. - Vidio sam vas ondje - pogleda prema kuhinji - iz svoje sobe. Na
kraju sam mu rekao. Žao mi je. Jako mi je žao. - Plače.
- Oh... - kažem mu, ruka mi je iznad njegovih leđa.
- Jednostavno sam ga se morao osloboditi.
- Razumijem.
- Mislim.. - povuče prst ispod nosa. - Vidio sam da je izašla iz vaše kuće.
Zato sam znao da je neće naći. To je bilo onda kad je došao ovamo.
- Da.
- Gledao sam vas. Molio se da se ne naljuti na vas.
- Ne, nije. - Samo me zanima je li te tko posjetio večeras, objasnio mi je. A
nešto kasnije rekao je: Tražio sam svojeg sina, ne svoju ženu.
Laži.
- A onda, čim se vratio kući, ona... ona se ponovo pojavila. Nije znala da je
već došao kući. Trebao se vratiti sljedećeg dana. Pozvonila je na zvono i on me
natjerao da otvorim vrata i pozovem je unutra. Bilo me je jako strah.

310
Ne govorim ništa; samo ga slušam.
- Pokušali smo ga urazumiti. Oboje.
- U vašoj dnevnoj sobi - promrmljam. On trepne. - Jesi li nas vidjela?
- Jesam.- Sjećam se kako su sjedili tamo, Ethan i Jane - Katie na dvosjedu, a
Alistair na fotelji preko puta. Tko zna što se u obiteljima zapravo događa?
- Nije baš dobro prošlo. - Dah mu je sada isprekidan. On štuca. - Tata joj je
rekao da će, ako se ikad ponovo vrati k nama, zvati policiju i srediti da je uhite
zbog maltretiranja.
Ja i dalje razmišljam o prizoru uokvirenom prozorom: dijete, otac, „majka“.
Tko zna što se događa...
I zatim se prisjetim još nečega.
- Sljedećeg dana... - započnem.
On kimne, zagleda se u pod. Prsti mu se grče u krilu. - Vratila se. I tata je
rekao de će je ubiti. Zgrabio ju je za vrat.
Tišina. Njegove riječi gotovo da odzvanjaju. Da će je ubiti. Zgrabio ju je za
vrat. Sjetim se kako me Alistair prikucao na zid stežući mi rukom vrat.
- I ona je vrisnula. - Oglasim se potiho.
- Da.
- Tada sam vas nazvala. Ponovo kimne glavom.
- Zašto mi nisi rekao što se događa?
- On je bio tamo. I ja sam se bojao - kaže glasnije, obrazi su mu vlažni.
- Želio sam. Došao sam ovamo nakon što je ona otišla.
- Znam. Znam da jesi.
- Pokušao sam.
- Znam.
I onda mi se sljedeći dan mama vratila iz Bostona. - Šmrcne. - Kao i Katie.
Te večeri. Mislim da je smatrala da će s mamom biti lakše razgovarati.
- Zarije glavu među dlanove, obriše suze.
- Što se dogodilo?
Na trenutak ne govori ništa, samo me krajičkom oka promatra, gotovo
sumnjičavo.
- Doista niste vidjeli?
- Ne. Vidjela sam samo tvoju... vidjela sam samo kako viče na nekoga, i
zatim sam je vidjela s... - Ruka mi poleti prema prsima. - ... s nečim u... - povučem
se. - Nisam vidjela nikoga drugog ondje.
Kad ponovo progovori, glas mu je tiši, mirniji. - Otišli su na kat razgovarati.
Moji tata i mama i ona. Bio sam u svojoj sobi, ali sve sam čuo. Tata je želio
pozvati policiju. Ona - moja - neprestano je ponavljala da sam ja njezin sin i da

311
bismo se trebali moći viđati te da nas moji roditelji ne bi trebali u tome
sprječavati. Mama je vikala na nju, govorila da će se pobrinuti da me više nikada
ne vidi. I onda je sve utihnulo. Minutu kasnije otišao sam dolje i ona je bila...
Lice mu se nabora i on kroz suze progovori, jecaji mu bubre negdje duboko
u prsima i rasprskavaju se na površini. Pogleda ulijevo, uzvrpolji se na mjestu
gdje sjedi.
- Bila je na podu. Ona ju je ubola. - Sada Ethan pokazuje na svoja prsa.
- Nožem za otvaranje pisama.
Kimnem, zatim zastanem. - Čekaj... tko ju je ubo? On se zagrcne. - Moja
mama. Buljim u njega.
- Rekla je da ne želi da joj me netko uzme - štucne, - da me odvede. - Nagne
se naprijed, ruke mu preko obrva načine šilt. Ramena mu poskakuju i tresu se
dok plače.
Moja mama. Krivo sam skužila. Sve sam krivo skužila.
- Rekla je da je toliko dugo čekala dijete i... Zatvorim oči.
- ...i još je rekla da joj neće dopustiti da me ponovo povrijedi. Čujem kako
tiho jeca.
Provedemo tako minutu, zatim još jednu. Mislim na Jane, pravu Jane;
razmišljam o majčinskom instinktu, instinktu lavice, istom onom nagonu koji
me obuzeo u provaliji. Toliko je dugo čekala imati dijete. Nije željela da me netko
drugi uzme.
Kad otvorim oči, on je prestao plakati. Ethan sada pokušava doći do daha,
kao poslije trčanja. - Učinila je to radi mene - kaže on. - Da me zaštiti.
Prolazi još jedna minuta.
On se nakašlje. - Odnijeli su je... odnijeli su je u našu kuću gore na sjeveru
države i pokopali je ondje. - Spušta ruke u krilo.
- Znači tamo je? - kažem.
Učestalo i duboko udiše.
- Da.
- A što je bilo kad se policija sljedećeg dana pojavila i ispitivala vas o tome?
- To je bilo strašno - kaže on. - Bio sam u kuhinji, ali sam čuo njihov
razgovor u dnevnoj sobi. Rekli su da je netko protekle noći prijavio nekakav
izgred. Moji su to samo zanijekali. A onda kad su saznali da ste to bili vi, shvatili
su da će biti vaša riječ protiv njihove. Naše. Nitko je drugi nije vidio.
- Ali David ju je vidio. Proveli su... - roštam po datumima u glavi. - Četiri
noći zajedno.
- To smo saznali tek kasnije. Kad smo joj pregledavali mobitel kako bismo
vidjeli s kim je razgovarala. A tata je rekao da nitko ionako neće uzimati za

312
ozbiljno nekog tipa koji živi u podrumu. Znači bila je vaša riječ protiv njihove. A
tata je rekao da ste vi... - Zaustavi se.
- Da sam ja što?
Proguta slinu. - Da ste nestabilni i da previše pijete. - Ne odgovorim na to.
Osluškujem kišu, pljusak udara o prozor.
- Tada nismo znali za vašu obitelj. Zatvorim oči i počnem brojiti. Jedan. Dva.
Prije nego što dođem do broja tri, Ethan nastavlja, napetim glasom. -
Osjećam da tajimo previše stvari od mnogo ljudi. Ne mogu to više izdržati.
Otvorim oči. U polutami dnevne sobe, pod nježnom svjetlosti stojeće lampe,
on izgleda poput anđela.
- Moramo to reći policiji.
Ethan se nagne prema naprijed, rukama obuhvati koljena. Zatim se uspravi,
na trenutak se zagleda u mene te skrene pogled. - Ethane.
- Znam.- Gotovo će nečujno.
Iza mene začuje se krik. Okrenem se na mjestu. Iza mene sjedi Punch, glavu
je nagnuo na jednu stranu. Ponovo mijaukne.
- A tu je on. - Ethan posegne prema naslonu kauča, ali mačak ustukne na
drugu stranu. - Čini se da me više ne voli - kaže Ethan nježno.
- Gle - nakašljem se. - Ovo je vrlo, vrlo ozbiljna situacija. Nazvat ću detektiva
Littlea da dođe ovamo kako bi mu mogao ispričati ovo što si meni rekao.
- Mogu li reći njima? Prije toga? Namrštim se. - Kome? Tvojim...
- Mami i tati.
- Ne - odgovorim, odmahujući glavom. - Mi...
- Oh, molim vas. Molim vas. - Glas mu pukne poput brane.
- Ethane, mi...
- Molim vas. Molim vas. - Sada gotovo da vrišti. Gledam ga netremice. Iz
očiju mu izlaze potoci suza, na koži su mu se pojavile mrlje. Gotovo da je
podivljao od panike. Trebam li ga pustiti da se isplače?
Međutim, on već nastavlja, izgovara mokru poplavu riječi: - Ona je to
učinila radi mene. - Oči su mu pune suza. - Učinila je to radi mene. Ne mogu... ne
mogu joj to učiniti. Nakon svega što je učinila za mene.
Počinjem plitko disati. - Ja...
- I neće li i za njih biti bolje ako se sami predaju? - upita on. Razmišljam o
tome. Što je bolje za njih, bolje je i za njega. No ipak...
- Izvan sebe su otkad se to dogodilo. Doista će poludjeti. - Gornja mu se
usna sjaji od znoja i šmrkalja. Rukom je obriše. - Tata je rekao mami da bismo
trebali otići na policiju. Mene će poslušati.
- Ne znam...

313
- Sigurno hoće. - Uvjerljivo kima glavom, duboko dišući. - Ako im kažem da
sam razgovarao s vama i da ćete vi otići na policiju ako oni to ne učine.
- Jesi li siguran da... Da možeš vjerovati majci? Da te Alistair neće napasti?
Da se nijedno od njih neće okomiti na mene?
- Možete li samo pričekati da razgovaram s njima? Ne mogu - ako dopustim
policiji da ih samo uhite, ne znam... - Pogled mu se spusti prema rukama. - Ja to
jednostavno ne mogu učiniti. Ne znam kako bih... živio sam sa sobom. - U glasu
mu se ponovo čuje uzbuđenje. - A da im prvo ne pružim priliku. Da si sami
pomognu. - Jedva progovara. - Ona je moja majka.
Misli na Jane.
Ništa me u dosadašnjem iskustvu nije moglo pripremiti na ovo. Razmišljam
o Wesleyju, o onome što bi mi on savjetovao. Razmisli svojom glavom, Fox.
Smijem li ga pustiti da se vrati u tu kuću? Među te ljude?
Bih li ga mogla osuditi na cjeloživotno kajanje? Znam kako bi se osjećao;
znam kako to beskrajno boli, poznajem neprekidno mrmorenje krivnje. Ne
želim da se tako osjeća.
- U redu - kažem mu.
On trepne.
- U redu?
- Da. Reci im.
Gleda me sav u čudu, u potpunoj nevjerici. Umalo zatim dođe k sebi. - Hvala
vam.
- Molim te, budi jako oprezan.
- Hoću.
- Ustaje.
- Što ćeš im reći?
Ponovo sjedne, plačno uzdahne. - Pretpostavljam... da ću reći da... vi znate.
Da imate dokaze. - Kimne glavom. - Reći ću im istinu. Da sam vam ispričao što
se dogodilo i da ste mi rekli da moramo otići na policiju. - Glas mu zadrhti. -
Prije no što vi to učinite. - Trlja oči. - Što mislite, što će biti s njima?
Zastanem, pažljivo tražim prave riječi. - To je... Mislim... da će policija
shvatiti da su ti roditelji bili žrtve maltretiranja, da te ona - Katie, zapravo
pratila. I vjerojatno je time kršila dogovor načinjen pri usvajanju. Polako kima
glavom. - Uz to - dodajem, uzet će u obzir i da se sve dogodilo tijekom svađe.
On grize usnicu.
- Neće biti lako.
Spušta pogled. - Neće - uzdahne. Zatim me pogleda toliko prodornim
pogledom da me umalo sruši s kauča. - Hvala vam.
- Pa, ja...

314
- Doista. - Proguta slinu. - Hvala vam. Kimnem. - Imaš kod sebe mobitel, je li
tako? On potapša džep kaputa. - Da.
- Nazovi me ako... samo mi javi da je sve u redu.
- U redu.- Ponovo ustane; ustanem i ja s njim. Krene prema vratima.
- Ethane... - On se okrene.
- Moram znati nešto: o tvom ocu. On me promatra.
- Dolazi li on - je li bio po noći u mojoj kući? On se namršti. - Da. Sinoć.
Mislio sam da...
- Ne, mislila sam na prošli tjedan.
Ethan ništa ne odgovori.
- Zato što su mi svi govorili da sam izmislila događaje u tvojoj kući, a sada
znam da nisam. Isto tako su mi rekli da sam sama nacrtala sliku koju nisam
nacrtala. I želim - moram saznati tko me fotografirao. Zato što - čujem kako mi
glas drhti, - doista ne bih htjela da sam to sama učinila.
Muk.
- Ne znam - kaže Ethan. - Kako je mogao ući? Na to nemam odgovora.
Zajedno hodamo prema vratima. On uzme kvaku, ja ga primim, približim ga
k sebi i čvrsto zagrlim.
- Čuvaj se, molim te - prošapćem.
Stojimo tamo tako dok kiša udara po prozorima i vjetar vani zavija.
Udalji se od mene, tužno se nasmiješi. Zatim ode.

315
94.

Razmaknem zavjese, promatram ga kako se uspinje ulaznim stepenicama, gura


ključ u bravu. Otvara vrata; kad se zatvore, on je potpuno nestao.
Jesam li dobro postupila pustivši ga da ode? Jesam li prvo trebala upozoriti
Littlea? Jesam li trebala pozvati Alistaira i Jane u svoju kuću?
Sad je prekasno.
Gledam na drugu stranu parka, na prozorima nema nikoga, sobe su prazne.
Negdje u dubini te zgrade on razgovara s roditeljima, čekićem ruši njihov svijet.
Osjećam se kao svakoga dana tijekom Olivijina života: Čuvaj se, molim te.
Ako sam išta naučila radeći s djecom, kad bih morala sve te godine iskustva
sažeti u jednu jedinu stvar, to je sljedeće: djeca su iznimno otporna. Mogu se
oduprijeti zanemarivanju; mogu preživjeti zlostavljanje; mogu otrpjeti, čak i
napredovati, u situacijama u kojima bi se odrasle osobe raspale kao kule od
karata. Moje srce kuca za Ethana. Trebat će mu ta otpornost. Morat će izdržati.
I kakva je to samo priča - kako grozna priča. Drhtim pri povratku u dnevnu
sobu, gasim lampu. Jadna žena. Jadno dijete.
I Jane. Ne Alistair, nego Jane.
Suza mi se skotrlja niz obraz. Dodirnem je prstom i ona se upije u kožu;
znatiželjno je gledam. Zatim obrišem ruku o kućni ogrtač.
Kapci mi se spuštaju. Odlazim u spavaću sobu, brinuti se, čekati.

Stojim uz prozor, promatram kuću s druge strane parka. Nema znakova


života.
Grizem nokat na palcu sve do krvi. Hodam po sobi, u krugovima, po sagu.
Gledam na mobitel. Prošlo je pola sata.
Treba mi nešto što će mi odvratiti pažnju. Moram se smiriti. Nešto poznato.
Nešto smirujuće.
Sjenke sumnje. Scenarij napisao Thornton Wilder, i to je Hitchev favorit
među vlastitim filmovima: naivna mlada žena spoznaje da junak nije ono za što
se izdaje. Thornton Wilder, scenarist. - Mi samo idemo dan za danom i ništa se
ne događa - žali se ona. - Upali smo u groznu kolotečinu. Jedemo i spavamo i to
je to. Više uopće i ne razgovaramo. - Sve dok ih ne posjeti stric Charlie.
Za moj ukus, ona, ak' ćemo iskreno, malo predugo ne razumije o čemu je
riječ.

316
Gledam film na svojem laptopu cuclajući ranjeni palac. Nakon nekoliko
minuta mačak ušeće u sobu, u jednom mi se skoku uvuče u krevet. Pritisnem
mu šapicu; on zasikće.
Kako se radnja filma zapliće, zapliće se i nešto u meni, nekakav neobjašnjiv
nemir. Pitam se što se događa u kući preko puta.

Zazuji mi mobitel pužući preko jastuka pored mene. Zgrabim ga.

Idemo na policiju.

23.33 Zadrijemala sam.


Ustajem iz kreveta i naglo povučem zavjese na jednu stranu. Kiša udara o
prozore, snažno kao artiljerijska paljba, pretvarajući ih u lokve.
Preko puta parka, kroz neizoštrenu sliku oluje, vidim mračnu kuću.
- Ima toliko toga što ne znaš, toliko toga. Iza mene film i dalje traje na
zaslonu laptopa.
- Živiš u snovima - podrugljivo će stric Charlie. - Mjesečariš, slijepa si.
Odakle znaš kakav je svijet? Znaš li da bi, kad bi poskidali pročelja kuća, u njima
pronašla svinje? Upotrijebi mozak. Nauči nešto.
Skrenem prema kupaonici pod svjetlom koje u sobu ulazi kroz prozor.
Idem po nešto da me uspava - mislim da ću uzeti melatonin. Treba mi večeras.
Progutam tabletu. Na zaslonu tijelo pada, vlak škripi, kreće odjavna špica.

- Pogodi tko je.


Ovaj ga put ne mogu zanemariti zato što spavam, iako sam svjesna svega.
Ovo je lucidni san.
No ipak pokušavam. - Ostavi me na miru, Ede.
- Hajde, pričaj sa mnom.
- Neću.
Ne vidim ga, ne vidim ništa. Čekaj - vidim njegove obrise, samo sjenu.
- Mislim da moramo razgovarati.
- Ne. Odlazi.
Tama. Tišina.
- Nešto nije u redu.
- Ne. - Međutim, ima pravo nešto doista nije u redu. To me i muči u želucu.
- Čovječe, ispada da je taj Alistair nakaza tjedna, zar ne?
- Ne želim razgovarati o tome.
- Umalo sam zaboravio. Livvy ima pitanje za tebe.
317
- Ne želim ga čuti.
- Samo jedno. - Bljesak bijelih zubi; zavojit osmijeh. - Jedno jednostavno
pitanje.
- Neću.
- Ajde, bundevice. Pitaj mamicu.
- Rekla sam da ne...
Ali njezina su mi usta već pored uha, šapuću mi u um tople male riječi, glas
joj je grleni šapat kojim uvijek govori svoje tajne.
- Kako je Puncheva šapa? - upita me.

Budna sam, odjednom bistre glave, kao da me netko polio vodom. Oči mi se
širom otvore. Kralježnica od svjetla siječe strop iznad moje glave.
Otkotrljam se iz kreveta i odšećem do zavjesa, navučem ih. Soba potamni u
sivu boju; kroz prozore, kroz kišu vidim kuću Russellovih kako na ramenima
nosi strašno nebo. Iskidana munja pojavi se iznad nje. Potmulo zatutnji grom.
Vratim se u krevet. Punch tiho mijaukne dok se namještam.
Kako je Puncheva šapa?
To je to - taj grč u želucu.
Kada me Ethan prekjučer posjetio, zatekao je mačka kako se izležava uz
naslon kauča, a Punch se spustio na pod i odmigoljio ispod. Zaškiljim i ponovo
odvrtim istu scenu iz svih kutova. Ne: Ethan nije vidio - nije mogao vidjeti -
njegovu šepavu šapu.
Ili je mogao? Opipavam gdje je Punch sada, primam ga za rep; on se ušuška
uz mene. Na mobitelu pogledam koliko je sati: 1.10.
Digitalno svjetlo osvijetli mi oči. Čvrsto ih zatvorim, zatim se zagledam u
strop.
- Kako je znao za tvoju šapu?- upitam mačka u mraku.
- Zato što te posjećujem po noći - odgovori Ethan.

318
PONEDJELJAK
15. studenoga

319
95.

Tijelo mi se propne od šoka. Glava mi se okrene prema vratima.


Munja osvijetli sobu, obasja je bijelim svjetlom. On stoji na vratima,
naslonjen na dovratak, glava mu se sjaji od kiše, šal mu labavo visi oko vrata.
Riječi mi skliznu s jezika. - Mislila sam... da si otišao kući.
- Jesam. - Govori tiho, ali jasno. - Poželio sam im laku noć. Čekao da odu
spavati. - Usne mu se iskrive u blagi osmijeh. - Zatim sam se vratio ovamo. Često
dolazim ovamo - dodaje.
- Što? - Ne razumijem što se događa.
- Moram ti reći - nastavlja, - upoznao sam mnogo psihologa, a ti si prva koja
mi nije dijagnosticirala poremećaj osobnosti. - Podižu mi se obrve.
- Pretpostavljam da nisi baš najbolji psihić na svijetu.
Usta mi se uz klopotanje zatvore i uz škripu otvore, poput klimavih vrata.
- Usprkos tomu, zanimaš me - kaže on. - Stvarno. Zato sam ti se neprestano
vraćao, čak i kad sam znao da ne bih trebao. Zanimaju me starije žene. - Namršti
se. - Oprosti, vrijeđa li te to?
Ne mogu se pomaknuti.
- Nadam se da ne. - Uzdahne. - Tatin šef je imao ženu koja me zanimala.
Jennifer. Sviđala mi se. I ja sam se njoj sviđao, na neki način. Samo...
- Promijeni položaj svojega štrkljastog tijela, nasloni se na drugu stranu
dovratka. - Došlo je do... nesporazuma. Baš netom prije no što smo se preselili.
Odlazio sam im u kuću. Noću. I njoj se to nije svidjelo. Ili je samo rekla da joj se
nije svidjelo. - Sada mu je pogled izazovan. - Znala je što radi.
Tada vidim što drži u ruci. Srebrni klin, svjetluca se.
To je oštrica. Nož za otvaranje pisama.
Oči mu putuju od mojega lica do njegove ruke i ponovo natrag. Grlo mi se
stegnulo.
- Ovo sam upotrijebio s Katie - objasni veselo. - Zato što me nije željela
ostaviti na miru. Rekao sam joj i rekao sam joj, toliko mnogo a ona jednostavno
nije... - odmahuje glavom. - Željela prestati. - Šmrcne. - Isto kao i ti.
- Ali , graknem, - večeras si... - Glas mi usahne, nestane.
- Što?
Poližem usne. - Rekao si mi...

320
Rekao sam ti dovoljno da - oprosti, ali da ti začepim usta. Žao mi je što se
moram tako izraziti, zato što si stvarno simpatična. Ali želio sam da zašutiš. Dok
ne uspijem srediti stvari. - Vrpolji se na mjestu. Ti si željela pozvati policiju.
Trebalo mi je malo vremena da - znaš već. Da sve pripremim.
Krajičkom oka primijetim pokret: mačak, isteže se po dužini kreveta.
Pogleda u Ethana i mijaukne.
- Taj prokleti mačak - kaže on. - Obožavao sam taj film kao klinac. Taj
prokleti mačak.
Nasmiješi se Punchu. - Usput, mislim da je slomio nogu. Oprosti.
Otvarač pisama zasjaji se kada ga uperi prema krevetu. - Stalno me noću
pratio po kući i malo sam se naljutio. Osim toga, alergičan sam, kao što sam ti i
rekao. Nisam želio kihnuti i probuditi te. Žao mi je što si sada budna.
- Dolaziš ovamo noću?
On zakorači prema meni, oštrica se jasno vidi na sivom svjetlu. - Dolazim
ovamo gotovo svake noći.
Osluškujem se kako hvatam zrak. - Kako?
Ponovo se nasmiješi. - Uzeo sam ti ključ. Onoga dana kada si zapisivala svoj
broj telefona. Vidio sam ga na kukici kad sam došao prvi put i shvatio da nećeš
ni primijetiti da ga nema. Nije baš da ga koristiš. Izradio sam kopiju i vratio ti
ga. - Ponovo se nasmiješi. - Jednostavno. - Sada zahihoće, a slobodnu ruku
prisloni na svoja usta. - Oprosti. Samo - bio sam gotovo siguran da si sve skužila
kad si me večeras nazvala. Bio sam, ono... nisam znao što da radim. Ovo sam
imao u džepu. - Ponovo zamahne otvaračem za pisma. - Za svaki slučaj. I
odugovlačio sam što sam mogao više. A ti si sve popušila. 'Tata mi ima gadnu
narav.' 'Joj, jako se bojim.' 'Jao, ne daju mi da imam mobitel.' Skoro da si slinila
nada mnom. Kao što sam rekao, nisi baš najbolji psihić na svijetu.
- Hej! - poviče. - Imam ideju: analiziraj me. Želiš znati o mojem djetinjstvu,
zar ne? Svi žele znati kako mi je bilo u djetinjstvu.
Nijemo kimnem glavom.
- Obožavat ćeš ovo. To je, ono, san svakog terapeuta. Katie - doslovno
prijezirno izgura tu riječ kroz usta, - bila je narkomanka. Kurva na cracku, osim
što je uzimala i heroin. Kurva na heroinu. Nikad mi nije rekla tko mi je otac. I,
čovječe, ona stvarno nije trebala biti majka.
Gleda u otvarač za pisma. - Počela se drogirati kad sam imao godinu dana.
Tako su mi barem rekli roditelji. Većine stvari se, zapravo, ne sjećam. Mislim,
imao sam pet kad su joj me oduzeli. Ali sjećam se da sam često gladovao. Sjećam
se nekih prizora s iglama. Sjećam se da su me njezini dečki mlatili do
iznemoglosti kad god im se prohtjelo.
Tišina.
- Kladim se da moj pravi otac ne bi tako postupao. Ne govorim ništa.

321
- Sjećam se kad joj se jedna prijateljica predozirala. Gledao sam je kako mi
pred očima umire. To mi je prvo sjećanje. Imao sam četiri godine.
Ponovo tišina. On lagano uzdahne.
- Počeo sam se ružno ponašati. Pokušala mi je pomoći, ili me zaustaviti, ali
bila je previše drogirana za to. I onda me sustav dao na usvajanje i mama i tata
su me dobili. - Slegne ramenima. - Oni... da. Mnogo su mi dali. - Ponovo uzdahne.
- Uzrokujem im probleme, znam. Zato su me ispisali iz škole. I tata je izgubio
posao zato što sam želio bolje upoznati Jennifer. Bio je bijesan zbog toga, ali,
znaš ono... - Lice mu se smrači. - Nema sreće.
Sobu ponovo osvijetli munja. Zatutnji grom.
- Kako god. Katie. - Sada gleda kroz prozor, na drugu stranu parka. - Kao što
sam ti rekao, pronašla nas je u Bostonu, ali mama joj nije dopustila da razgovara
sa mnom. Zatim nas je pronašla u New Yorku, samo se pojavila jednoga dana
kad sam bio sam kod kuće. Pokazala mi je onaj svoj privjesak s mojom slikom u
njemu. I razgovarao sam s njom, zato što me zanimalo što će mi reći. A
pogotovo zato što me zanimalo tko mi je otac.
Sada usmjeri pogled na mene. - Znaš li kakav je osjećaj pitati se je li ti otac
sjeban isto kao i majka? Nadati se da nije? Ali rekla mi je da to uopće nije važno.
Nije bio na njezinim slikama. Doista je imala fotografije. Sve što sam ti rekao je
istina, znaš.
- Zapravo... - pogleda me plaho. - Nije baš sve. Sjećaš se onoga dana kad si
čula vrisak? Primio sam je za vrat. Nisam čak ni toliko jako, ali već mi je počela
ići na živce. Samo sam želio da ode. Podivljala je. Nije željela zašutjeti. Tata nije
ni znao da je kod nas sve dotad. Rekao joj je: 'Odlazi iz kuće prije nego što se
dogodi nešto loše.' I onda si ti nazvala, a ja sam se morao pretvarati da sam
prestrašen, onda si ponovo nazvala, a tata se pretvarao da je sve u redu... -
Odmahne glavom. - A ta se kučka bez obzira na sve vratila i idućeg dana.
Tada mi je već dosadila. Opako mi je dosadila. Nisu me zanimale slike.
Boljela me briga za to što je naučila jedriti ili što ide na sate znakovnog jezika ili
za bilo što drugo. I kao što sam već rekao, nije mi željela reći ništa o ocu.
Vjerojatno nije ni mogla. Vjerojatno ga nije ni poznavala. - On šmrcne.
- Znači, vratila se. Bio sam u svojoj sobi i čuo da se svađa s tatom. Nisam to
više mogao podnijeti. Želio sam da nestane, nije me zanimala njezina tužna
priča, mrzio sam je zbog svega što mi je učinila, mrzio sam je zato što mi nije
rekla ništa o ocu, želio sam da nestane iz mojega života. Zato sam zgrabio ovo iz
svojega radnog stola - mahne otvaračem za pisma, - i otišao sam dolje, utrčao, i
samo... - zamahne njime prema dolje. - Sve se odigralo jako brzo. Nije čak ni
vrisnula.
Razmišljam o onome što mi je ispričao prije samo nekoliko sati: o tome
kako je Jane ubola Katie. I sjetim se da mu je pritom pogled skrenuo ulijevo.

322
Oči su mu sada bistre. - Na neki način bilo je, ono, uzbudljivo. Puka sreća je
da nisi vidjela što se dogodilo. Ili ne baš sve što se dogodilo. - Gleda me
neprijazno. - Međutim, vidjela si dovoljno.
Polako zakorači prema krevetu. I još jednom.
- Mama nema pojma. Ni o čemu. Čak nije ni bila tamo - vratila se sljedećeg
jutra. Tata me natjerao da se zakunem da joj neću reći. Želi je zaštititi. Malo mi
ga je žao. To je prilično velika tajna za skrivanje od osobe za koju si oženjen. -
Zakorači i treći put. - Ona jednostavno misli da si luda.
Još jedan korak i sada stoji pored mene, oštrica mi je u ravnini vrata.
- I? - kaže. Zacvilim od straha.
On zatim sjedne na rub madraca, donji mu je dio leđa uz moja koljena. -
Analiziraj me. - Nagne glavu u jednu stranu. - Popravi me.
Zgrozim se nad tim. Ne. Ne mogu.
Ali ti to možeš, mamice.
Ne. Ne. Gotovo je.
Hajde, Anna.
Ali on ima oružje.
Ti imaš svoj mozak.
U redu. U redu.
Jedan, dva, tri, četiri.
- Ja znam što sam - kaže Ethan nježno, gotovo umirujuće. - Pomaže li to?
Psihopat. Površinski šarm, labilna osobnost, bezosjećajno djelovanje.
Otvarač za pisma u njegovoj ruci.
- Ti si... odrastao mučeći životinje - kažem mu pokušavajući umiriti glas.
- Jesam, ali to je lako. Dao sam tvojem mačku štakora kojega sam rasjekao.
Pronašao sam ga u našem podrumu. Ovaj grad je odvratan. - Gleda u oštricu.
Zatim ponovo gleda mene. - Još nešto? Hajde. Možeš ti i bolje od toga.
Duboko udahnem i pokušam ponovo. - Uživaš manipulirati drugima.
- Pa, da. Mislim... naravno. - Počeše se po stražnjem dijelu vrata.
- Zabavno je. I jednostavno. Ti si stvarno lagan plijen. - Namigne mi.
Nešto mi dotakne ruku. Bacim pogled ustranu. Mobitel je skliznuo s
jastuka, zapeo mi je za lakat.
- Preintenzivno sam navalio na Jennifer. - Izgleda zamišljen. - Postala je...
bilo je to previše. Trebao sam ići sporije. - Polegne oštricu na bedro, gladi je, kao
da je draška. Ona grebe po trapericama. - Zato nisam želio da me doživiš kao
prijetnju. Zato sam rekao da mi nedostaju prijatelji. Zato sam se pretvarao da
sam gej. I zato sam svaki jebeni put plakao. Sve kako bi se ti sažalila nada mnom
i mislila da sam taj neki... - Zamisli se. - I zato što te se, kao što sam rekao, na
neki način ne mogu zasititi.
323
Zažmirim. U glavi vidim mobitel kao da je osvijetljen.
- Hej jesi li primijetila kad sam se svlačio pored prozora? Učinio sam to
nekoliko puta. Znam da si me jednom vidjela.
Progutam slinu. Polako povučem lakat unatrag prema jastuku, mobitel se
vuče za mesom moje podlaktice.
- Što još? Problemi s taticom, možda? - ponovo se glupo nasmiješi. Znam da
o njemu dosta govorim. O svojemu pravom ocu, ne o Alistairu. Alistair je samo
otužni, obični čovjek.
Osjećam glatkoću zaslona mobitela na zapešću, hladan je i gladak. - Ti ne...
- Što?
- Ne poštuješ tuđi prostor.
- Pa, ovdje sam, zar ne?
Ponovo kimnem. Povučem palcem po zaslonu.
- Rekao sam ti: zainteresirala si me. Ona stara kuja niže niz ulicu mi je
pričala o tebi. Očito, nije mi rekla sve. Naučio sam mnogo o tebi otad. Ali zato
sam ti donio onu svijeću. Mama nije imala pojma. Ne bi mi dopustila. - Zastane,
promatra me. - Kladim se da si prije bila lijepa.
Pomakne otvarač za pisma prema mojem licu. Provuče oštricu ispod uvojka
kose koji mi je na obrazu, oštrim trzajem makne mi ga s lica. Protrnem, zajecam.
- Ona stara samo je rekla da si stalno u kući. To mi je zvučalo zanimljivo. Ta
neka čudakinja koja nikad ne izlazi. Neka luđakinja. - Primam mobitel u ruku.
Otvorit ću zaslon i upisati lozinku, samo ću pustiti prste da utipkaju moja četiri
broja. Učinila sam to toliko puta. Mogu i u mraku. Mogu i dok Ethan sjedi pored
mene.
- Znao sam da te moram upoznati.
Sada. Dodirnem tipku mobitela, pritisnem je. Nakašljem se kako bi tipkanje
bilo nečujno.
- Moji roditelji... - započne on okrećući se prema prozoru. Zaustavi se.
Glava mi se okrene za njim. Vidim isto što i on: sjaj mobitela, njegov odraz u
prozorskom staklu.
On glasno uzdahne. Ja glasno uzdahnem.
Pogledam ga. Bulji u mene.
Zatim se naceri. - Šalim se. - Pokaže prema mobitelu otvaračem za pisma. -
Već sam promijenio lozinku. Netom prije no što si se probudila. Nisam glup. Pa
neću valjda pored tebe ostaviti funkcionalan mobitel.
Ne mogu disati.
- A iz telefona u biblioteci izvadio sam baterije. U slučaju da te zanima. Krv
mi se zaledi.

324
Pokaže rukom prema vratima. - Kako god. Dolazim ovamo po noći već dva
tjedna, samo šećem, promatram te. Sviđa mi se tu. Tiho je i mračno. - Zvuči
obzirno. - I na neki način zanimljivo, to kako ti živiš. Osjećam se kao da te
proučavam. Kao za neki dokumentarac. Čak sam te - nasmiješi se, - slikao tvojim
mobitelom. - Napravi grimasu. - Je li to bilo malo previše? Osjećam da sam tu
malo pretjerao. Oh - ali pitaj me kako sam otključao mobitel.
Ništa ne govorim.
- Pitaj me. - Zaprijeti mi.
- Kako si otključao mobitel? - prošapnem.
Nasmije se širokim osmijehom, poput djeteta koje zna da će učiniti nešto
jako pametno. - Ti si mi rekla kako.
Odmahnem glavom. - Ne.
Okrene očima. - Pa dobro... nisi rekla meni - Nagne se prema meni. - Rekla si
onoj staroj kučki iz Montane.
- Lizzie? On kimne.
- Ti... ti si nas špijunirao?
On udahne jako duboko. - O Bože, stvarno si glupa. Usput, ne podučavam
invalidnu djecu plivanje. Radije bih se ubio. Ne, Anna: ja sam Lizzie.
Usta mi se širom otvore.
- Ili bolje, bio sam - kaže on. - U posljednje vrijeme često izlazi iz kuće.
Mislim da je skoro ozdravila. Zahvaljujući svojim sinovima - kako se ono zovu?-
- Beau i William - odgovorim prije no što se uspijem zaustaviti. Ponovo
zahihoće. - Jebem ti. Ne mogu vjerovati da si to zapamtila. - Još se snažnije
nasmije. - Beau. Kunem se da sam to izmislio dok sam tipkao.
Buljim u njega.
- Onaj prvi dan kad sam došao ovamo. Na laptopu ti je bila otvorena ta
stranica za luđake. Čim sam došao doma, napravio sam račun. Upoznao sam
usamljene luzere svih vrsta. DiscoMickey, ili kako li se sve zovu. - Odmahuje
glavom. - Koji jadoši. Ali on me uputio na tebe. Nisam ti se samo htio javiti
niotkuda. Nisam htio da znaš. Posumnjaš.
- Uglavnom. Ti si rekla Lizzie kako da šifrira lozinke. Zamijeniti slova
brojkama. Jebote, pametno kao da si iz NASA-e.
Pokušam progutati slinu, ne mogu.
- Ili upotrijebiti rođendan - to si joj ti rekla. A menisi rekla da ti se kći rodila
na Valentinovo. Jedan-četiri-nula-dva. Tako sam pokrenuo tvoj mobitel i uslikao
te dok hrčeš. Nakon toga promijenio sam lozinku, samo da se malo zabavim s
tobom. - Uperi prst prema meni.
- I otišao sam dolje i ušao ti u laptop. - Nagne se prema meni govoreći
sasvim polako. - Naravno da ti je lozinka Olivijino ime.

325
I za laptop i za mejl. I naravno da si samo zamijenila slova brojkama. Baš
kao što si savjetovala Lizzie. - On odmahuje glavom. - Koliko možeš biti jebeno
glupa?
Ne govorim ništa.
Bijesno me promatra. - Pitao sam te nešto - kaže. - Koliko jebeno glupa...
- Jako - odgovorim.
- Jako što?
- Jako glupa.
- Tko je glup?
- Ja.
- Jebeno jako glupa.
- Da.
On kimne glavom. Kiša udara po prozoru.
- I onda sam napravio račun na Gmailu. Na tvom vlastitom laptopu. Rekla si
Lizzie da ste se vi u obitelji uvijek zafrkavali s 'pogodi tko je' kad ste razgovarali,
i to je jednostavno bilo predobro da se ne iskoristi. Pogodi tko je, Anna? -
Zahihoće. - Zatim sam poslao sliku na tvoj mejl. Da sam ti barem mogao vidjeti
lice. - Ponovo zahihoće.
U sobi nema zraka. Ostajem bez daha.
- I jednostavno sam morao staviti mamino ime u adresu. Kladim se da te to
zainteresiralo. - Podrugljivo će on. - Međutim, ispričala si ti Lizzie još neke
stvari. - Ponovo se nagne prema naprijed, otvarač pisama uperio mi je u prsa. -
Imala si ljubavnika, droljo. I ubila si svoju obitelj.
Ne mogu govoriti. Potpuno sam bespomoćna.
- I onda si se tako zajapurila oko Katie. Bilo je suludo. Ti si bila luda. Mislim,
na neki način te kužim. Ja sam to učinio pred tatom, i on je isto podivljao. Iako,
zapravo mislim da mu je laknulo što je više nema, ako ćemo iskreno. Meni je
laknulo. Kao što sam rekao, popizdio sam više od nje.
Sjedne na krevet, bliže meni. - Pomakni se. - Savijem noge, naslonim ih na
njegovo bedro. - Trebao sam provjeriti prozore, ali sve se dogodilo jako brzo. I
bez obzira na to, bilo je užasno lako zanijekati sve. Lakše nego lagati. Lakše
nego reći istinu. - Ponovo odmahuje glavom. - Osjećam se, ono, loše zbog njega.
Samo me želio zaštititi.
- Pokušao te zaštititi od mene - kažem. - Iako je znao...
- Ne - odgovori mi jednoličnim glasom. - Želio je tebe zaštititi od mene.
Ne bih želio da provodi vrijeme s odraslom ženom, rekao je Alistair.
I to ne radi Ethana, nego radi mene.

326
- Ali, znaš, što se tu može, kužiš? Jedan psihijatar je mojim roditeljima
rekao da sam ja jednostavno zao. - Ponovo slegne ramenima. - U redu, jebemti. U
redu.
Bijes, psovke - njegovo raspoloženje eskalira. Krv mi navre u sljepoočnice.
Usredotoči se. Sjeti se. Razmisli.
- Znaš, malo mi je žao i murje. Onaj tip se tako jako trudio otrpjeti te. Pravi
svetac. - Ponovo šmrcne. - Ona mi se činila kao prava kučka.
Gotovo da ga uopće ne slušam. - Reci mi nešto o svojoj mami - promrmljam.
On me pogleda. - Što?
- Tvoja mama - kažem kimajući glavom. - Pričaj mi o njoj. - Pauza. Vani se
začuje bolna grmljavina.
- Kao... što? - upita me oprezno.
Nakašljem se. - Rekao si da su te njezini ljubavnici zlostavljali. Bijesno zuri
u mene. - Rekao sam da su me mlatili.
- Da. Kladim se da se to često događalo.
- Da - I dalje me ljutito gleda. - Zašto? - Rekao si da misliš da si 'jednostavno
zao'. - Rekao sam da je to rekao onaj psihijatar.
- Ja ne vjerujem u to. Ne vjerujem da si jednostavno zao. Nagne glavu. -
Stvarno ne?
- Ne. - Pokušavam umiriti dah. - Ne vjerujem da se ljudi rađaju takvi. -
Uspravim se na jastucima, izravnam pokrivač na bedrima. - Ti se nisi rodio
takav.
- Ne?- Drži oštricu labavo u ruci.
- Kad si bio dijete, dogodile su ti se neke stvari. Bilo je... stvari koje si vidio.
Stvari koje su izvan tvoje kontrole. - Glas mi zvuči snažnije. - Stvari koje si
preživio.
On se trzne.
- Ona ti nije bila dobra majka. Imaš pravo. - On proguta slinu; ja isto
progutam. - I mislim da si do trenutka kada su te roditelji posvojili, bio jako
oštećen. Mislim... - Hoću li riskirati? - Mislim da im je jako stalo do tebe. Iako
nisu bili savršeni - dodajem.
Gleda me u oči. Mali trzaj iskrivi mu lice.
- Oni me se boje - izusti.
Kimnem glavom. - Sam si to rekao - podsjećam ga. - Rekao si da me Alistair
pokušavao zaštititi tako što te držao podalje - što nas je držao podalje jedno od
drugoga.
Nepomično sjedi.
- Ali ja mislim da se također bojao za tebe. Mislim da je i tebe želio zaštititi.
- Pružam ruku. - Mislim da su te spasili kad su te odveli svojoj kući.

327
On me promatra.
- Oni te vole - kažem mu. - Ti zaslužuješ ljubav. I ako porazgovaramo s
njima, znam - sigurna sam - da će učiniti sve kako bi te zaštitili. Oboje. Znam da
žele... uspostaviti vezu s tobom.
Moja se ruka približi njegovu ramenu, lebdi nad njim.
- Ono što ti se događalo u djetinjstvu nije tvoja krivnja - prošapćem.
- I...
- Dosta tih sranja. - Izmakne se prije no što ga uspijem dodirnuti. Ponovo
privučem ruku k sebi.
Izgubila sam ga. Osjećam kako mi krv otječe iz mozga. Usta su mi se osušila.
Nagne se prema meni, pogleda me u oči, jasnim i izravnim pogledom. - Na
što ti mirišem?
Odmahnem glavom.
- Ajde. Pomiriši malo. Na što mirišem?
Udahnem. Sjetim se prvog puta kad sam udisala miris svijeće. Lavanda.
- Na kišu - odgovorim.
- I?
Ne mogu to ni izgovoriti. - Kolonjsku vodu.
- Romance. Ralpha Laurena - dodaje. - Želio sam da ti ovo bude lijepo.
Ponovo odmahnem glavom.
- O, da. Ono što ne mogu odlučiti jest - nastavlja, pažljivo, - hoće li to biti
pad niz stepenice ili predoziranje. Mislim, u posljednje vrijeme si jako tužna i
sve to. I imaš puno tableta na stoliću. Ali uz to si i u jebeno lošem stanju, pa bi,
recimo, mogla krivo zakoračiti na stepeništu.
U nevjerici sam. Pogledam mačka. On je ponovo na boku, čvrsto spava.
- Nedostajat ćeš mi. Nikome drugome nećeš. Nitko danima neće primijetiti
niti će ih poslije biti briga.
Privučem noge k sebi pod pokrivačem.
- Možda tvoj psihijatar, međutim, kladim se da si mu navrh glave. Rekla si
Lizzie da strpljivo podnosi tvoju agorafobiju i tvoju krivnju. Isuse Kriste. Još
jedan jebeni svetac.
Čvrsto zatvorim oči.
- Gledaj me kad ti govorim, kučko. Svom svojom snagom udarim ga
nogama.

328
96.

Spojim se s njegovim trbuhom. On se preklopi i ja ponovo privučem noge k sebi,


opet ga udarim, u glavu. Petom ga prasnem u nos. On padne na pod.
Bacim pokrivač na pod i skočim iz kreveta, otrčim van iz sobe u mrkli mrak
hodnika.
Iznad mene kiša udara po krovnom prozoru. Zapnem za sag u hodniku,
padnem na koljena. Klimavom rukom uhvatim se za ogradu stepeništa.
Stubište odjednom odozgo obasja bijela svjetlost munje. U tom trenu
pogledam kroz stupove ograde i vidim sve ijednu stepenicu osvijetljenu, u
spirali kako idu dolje, dolje, dolje, sve do prizemlja.
Dolje, dolje, dolje.
Trepnem. Stubište je ponovo uronilo u tamu. Ništa se ne vidi, ništa se ne
osjeća osim udaranja kapi kiše.
Podignem se na noge, stuštim se niza stepenice. Vani tutnji grmljavina. I
zatim:
- Kučko jedna. - Čujem ga kako tetura na zavoju stubišta, vlažnoga glasa. -
Kučko jedna. - Ograda zaškripi kad se on zaleti u nju.
Moram se dokopati kuhinje. Skalpel je ondje, još uvijek izvučene oštrice, na
kuhinjskom stolu. Trčim prema komadićima stakla što se presijavaju u kanti za
smeće. Prema parlafonu.
Prema vratima.
Ali možeš li izaći van? Upita Ed, tiho, kroz šapat. Moram ići. Pusti me na
miru.
Savladat će te u kuhinji. Nećeš uspjeti izaći van. A i da uspiješ...
Već sam na katu ispod i vrtim se poput igle kompasa, orijentiram se.
Okružuje me četvero vrata. Radna soba. Biblioteka. Ostava. Mala kupaonica.
Izaberi jedna.
Čekaj...
Izaberi jedna.
Kupaonica. Nebeski zanos. Zgrabim kvaku, širom otvorim vrata, uđem
unutra. Škiljim kroz dovratak, plitko i brzo dišem...
...evo ga dolazi, juri niza stepenice. Prestajem disati. Došao je na zavoj
stubišta. Stane, oko metar od mene. Osjećam pomicanje zraka.

329
Na trenutak ne čujem ništa osim bubnjanja kiše. Znoj mi se cijedi niz leđa.
- Anna. - Tiho, hladno. Protrnem.
Grčevito se pridržavajući jednom rukom za dovratak, dovoljno čvrsto da ga
iščupam, provirim u tamu zavoja stubišta.
Slabo ga vidim, samo je sjena među sjenama, ali vidim raspon njegovih
ramena, lebdeće bljedilo njegovih dlanova. Okrenut mi je leđima. Ne vidim u
kojoj mu je ruci otvarač za pisma.
Polagano se okreće; vidim ga u profilu, gleda prema vratima biblioteke.
Gleda ravno preda se, sasvim nepomičan.
Zatim se ponovo okrene, ovaj put brže, i prije no što se uspijem povući
natrag u kupaonicu, on me gleda.
Ne mičem se. Ne mogu.
- Anna - kaže tiho.
Usne mi se razdvoje. Srce mi snažno udara. Buljimo jedno u drugo.
Spremam se vrisnuti. On se naglo okrene i ode.
Nije me vidio. Ne vidi dobro u mraku. Ali ja sam naviknuta na to, malo
svjetla, bez ikakva svjetla. Vidim ono što on ne...
Sada stane na vrh stepenica. Sjajna mu je oštrica u ruci; drugu stavlja u
džep.
- Anna - doziva me. Izvlači ruku iz džepa, podiže je ispred sebe. Iz njegova
dlana pojavi se svjetlost. To je mobitel. Baterija.
S vrata kupaonice vidim osvijetljeno stubište, zidovi kao da su izbijeljeni.
Grom zagrmi negdje u blizini.
Još jednom se okrene, zraka svjetla preleti preko zavoja stubišta poput
svjetlosti svjetionika. Prvo prema vratima ostave. Zakorači prema njoj, otvori je.
Uperi mobitel unutra.
Zatim radna soba. Uđe unutra, prouči je pod svjetlom mobitela. Gledam ga s
leđa, pripremam se za bijeg dolje. Dolje, dolje, dolje.
Ali dolje bi te mogao uhvatiti.
Nemam drugog izlaza.
Imaš.
Kamo?
Gore, gore, gore.
Odmahnem glavom dok on izlazi iz radne sobe. Sljedeća je na redu
biblioteka, a nakon toga kupaonica. Moram otići prije nego...
Bok mi počeše kvaku. Ona se okrene i tiho zacvili.
On se naglo okrene, svjetlo prođe pored vrata biblioteke i zastane izravno
na mojim očima.
Oslijepilo me. Vrijeme stane.
330
- A tu li si - prošapće.
I tada se bacim.
Kroz dovratak, udaram u njega, zarijem mu rame u trbuh. On zasopće dok
ga guram. Ne vidim ništa, ali guram ga u stranu, prema stepeništu...
...i odjednom ga nema. Čujem kako pada niza stube, svjetlost njegova
mobitela luduje po stropu.
Gore, gore, gore, šapće mi Olivia.
Okrenem se, još uvijek mi svjetluca pred očima. Jednom nogom zapnem za
bazu stepeništa, spotaknem se, drugi korak učinim gotovo pužući. Uspravim se.
Potrčim.
Na zavoju se zavrtim, oči mi se privikavaju na tamu. Ispred mene je moja
prazna spavaća soba; preko puta nje je soba za goste.
Gore, gore, gore.
Ali gore je samo još jedna prazna soba. I tvoja soba.
Gore.
Na krov?
Gore.
Ali kako? Kako ću?
Stemerice, kaže Ed, nemaš izbora.
Dva kata niže Ethan navaljuje na stepenice. Okrenem se i na sve četiri
grebem prema gore, gruba tkanina saga opeče mi stopala, ograda škripi pod
mojom rukom.
Zaletim se na sljedeći zavoj stubišta, odjurim do krovnih vrata. Mlataram
rukom iznad glave, pronađem lanac. Omotam prste oko njega i snažno ga
povučem.

331
97.

Voda mi smoči lice kad se vrata otvore. Ljestve se stušte prema meni uz škripu
metala. Na dnu stepenica Ethan viče, ali vjetar mu odnosi riječi.
Čvrsto zatvorim oči pod naletom kiše i popnem se. Jedan, dva, tri, četiri,
prečke su hladne i skliske, a ljestve cvile pod mojom težinom. Na sedmoj prečki
osjetim da mi je glava vani na krovu, a zvuk...
Zvuk me zamalo baci na leđa. Oluja divlja poput životinje. Vjetar para zrak,
kida ga u komadiće. Kiša mi, poput oštrih zuba, grize kožu. Voda mi liže lice,
kosu mi ispire prema natrag...
Njegova me ruka zgrabi za gležanj.
Oslobodim se tresući nogom, uspaničeno, i podignem se gore i van,
kotrljam se na bok, između krovnih vrata i krovnog prozora. Rukom se uprem o
zakrivljeno staklo kupole i podignem se na noge, otvorim oči.
Svijet se prevrće oko mene. Usred hučanja oluje čujem svoje stenjanje.
Čak i u mraku vidim da je na krovu prava divljina. Iz posuda i gredica
iskipjele su biljke; zidovi su, kao venama, prošarani penjačicama. Klima-uređaj
u potpunosti je obrastao bršljanom. Ispred mene je gromada od luka za
penjačice, tri i pol metra dugačka, nagnuta u jednu stranu pod težinom lišća.
A iza nje kiša ne pada nego suklja, u naletima, u velikim vodenim plahtama.
Poput utega se obrušava na krov, pjeni se na kamenoj površini. Kućni mi se
ogrtač već zalijepio za kožu.
Polako se okrećem, koljena mi klecaju. Na tri strane četiriju katova dubok
ponor; prema istoku, zid crkve sv. Dimfne uzdiže se poput planine.
Iznad mene nebo. Otvoreni prostor oko mene. Prsti na rukama mi se grče.
Noge mi propadaju. Disanje mi je nepravilno. Buka je sve veća i veća.
Vidim mračnu rupu - krovna vrata. I iz nje izlazi, propinjući se jednom
rukom na kiši, Ethan.
Ustaje na krovu, crn poput sjene, otvarač za pisma srebrna mu je oštrica u
ruci.
Spotaknem se, zapnem unatrag. Stopalo mi zakoči na kupoli krovnog
prozora; osjetim kako lagano popusti - Klimavo, upozorio me David. Grana
padne na to i izbije cijeli prozor.
Njegova mi se sjena približava. Vrisnem, ali vjetar mi iščupa vrisak iz usta,
zakovitla njime kao otpalim listom.

332
Na trenutak se Ethan nagne unatrag od iznenađenja. Zatim se nasmije.
- Nitko te ne čuje!- vikne glasnije od bučanja oluje. - Mi smo u... - I dok to
izgovara, kiša još snažnije počne padati.
Ne mogu se povući više unatrag a da pri tome ne stanem na krovni prozor.
Zakoračim u stranu, samo centimetar i pod stopalom osjetim mokri metal.
Pogledam dolje. Kantica za zalijevanje koju je David srušio onoga dana kad je
bio na krovu.
Ethan prilazi, mokar do kože, bistrih očiju na mrkom licu, uspuhao se.
Sagnem se, zgrabim kanticu za zalijevanje, zamahnem prema njemu ali
slabo mi je, gubim ravnotežu i kantica mi sklizne iz ruku i odleti daleko.
On se sagne.
A ja potrčim.
U tamu, u divljinu, uplašena pod otvorenim nebom, ali prestravljena
dječakom iza sebe. U sjećanju mi je karta krova: lijevo je red svibovine, cvjetne
su gredice iza toga. Na desno su prazne sadilice između kojih su vreće sa
zemljom, pogrbljene poput pijanaca. Tunel luka za penjačice ravno je ispred
mene.
Grom bijesni. Munja osvijetli oblake, natopi krov bijelom svjetlošću. Kišna
zavjesa pomiče se i drhti. Trčim kroz nju.
Svakoga trenutka nebo bi se moglo urušiti i zdrobiti me u komade, no ipak
moje srce pumpa krv što mi grije žile dok trčim prema luku.
Kišna zavjesa zaklanja ulaz u njega. Probijem se kroz nju u tunel, mračan
poput zatvorena mosta, vlažan poput prašume. Unutra je tiše, ispod baldahina
od pruća i cerade, kao da je zazidan zvuk; čujem samu sebe dok pokušavam
doći do zraka. Na jednoj je strani mala niska klupa. Preko trnja do zvijezda.
Na kraju su tunela, gdje sam se i nadala da će biti. Jurnem prema njima.
Zgrabim ih objema rukama. Okrenem se.
Iza vodopada nazire se silueta. Tako sam ga i upoznala, prisjetim se, sjena
mu se približavala mutnom staklu mojih ulaznih vrata.
I sada on uđe kroz njega.
- Ovo je savršeno. - Obriše vodu sa svojega lica, krene prema meni. Kaput
mu je potpuno mokar; šal mu visi oko vrata. Otvarač za pisma strši mu iz ruke. -
Mislio sam ti polomiti vrat, ali ovo je još bolje. - Podigne jednu obrvu. - Toliko si
bila sjebana da si skočila s krova.
Odmahnem glavom.
Sada se smiješi. - Ne slažeš se s tim? Što ti je to u rukama? I tada ugleda što
imam.
Vrtlarske škare tresu mi se u rukama, teške su i ja drhtim, ali ih podignem u
visinu njegovih prsa dok mu se približavam.
Više se ne smiješi. - Spusti to - kaže mi.
333
Ponovo odmahnem glavom, zakoračim prema njemu. On oklijeva.
- Spusti to - ponovi.
Zakoračim još jednom, škljocnem škarama. U očima mu zasvijetli oštrica
koju drži u ruci. I on se povuče u zid od kiše.
Pričekam malo, prsa mi se podižu dok snažno udišem. Rastopili su mu se
obrisi. Polagano, polagano se došuljam do ruba luka. Tu se nakratko zaustavim,
sitne kapljice vlaže mi lice, a ja gurnem vrh škara kroz vodopad, poput rašlji.
Sad.
Zamahnem škarama ispred sebe i skočim kroz vodu. Ako me čeka, bit će...
Smrznem se, niz kosu mi se slijeva kiša, odjeća mi je mokra do kože. Nema
ga.
Gledam po krovu.
Nije pored svibovine.
Pored klima-uređaja. U cvjetnim gredicama.
Munja iznad glave, krov bijelo bljesne. Potpuno je prazan, vidim - samo
pustara neurednih biljaka i ledene kiše.
Ali ako nije ovdje, onda...
Zabije se u mene s leđa, toliko brzo i jako da mi iz pluća izbije vrisak. Iz
ruku mi ispadnu škare i padnem zajedno s njim, koljena mi popuste i
sljepoočnicom udarim o mokar krov; čujem pucanje. Usta mi se napune krvlju.
Kotrljamo se po krovu, jednom, dvaput, sve dok nam tijela ne udare o
krovni prozor. Osjetim kako podrhtava.
Kučko - promrmlja on. Osjetim njegov topli dah u uhu, i sad se uspravio,
nogom mi pritišće vrat. Krkljam.
- Nemoj me zajebavati. - Naređuje mi. - Odšetat ćeš s ovog krova. A ako
nećeš, onda ću te ja baciti. Dakle.
Gledam kišne kapi kako padaju na asfalt pored mene.
- Koju bi stranu izabrala? Prema parku ili ulici? Zatvorim oči.
- Tvoja majka... - prošapćem.
- Što?
- Tvoja majka.
Pritisak na moj vrat popusti, ali samo malo. - Moja majka? - Kimnem.
- Što s njom?
- Rekla mi je...
Sada pritišće jače, gotovo me uguši. - Što ti je rekla?
Oči mi se izbulje. Usta mi se otvore. Gušim se.
Ponovo malo popusti pritisak. - Što ti je rekla?
Duboko udahnem. - Rekla mi je - izustim, - tko ti je otac.

334
Nepomično stoji. Kiša mi umiva lice. Okus krvi na mojem jeziku postaje sve
jači.
- Lažeš.
Nakašljem se, zatresem glavom na podu.
- Ne.
- Nisi znala ni tko je ona - kaže on. - Mislila si da je netko drugi. Nisi znala
da sam usvojen. - Pritišće mi nogom vrat. - Kako je onda mogla...
- Rekla mi je. Nisam...- progutam slinu, grlo mi natiče. - Tada nisam
razumjela o čemu govori, ali rekla mi je...
Ponovo je zašutio. Zrak mi pišti u grlu; kiša pljušti po krovu. - Tko?
Šutim.
- Tko.? - Udari me nogom u trbuh. Udahnem, sklupčam se, ali već me
zgrabio za majicu, vuče me i podiže na koljena. Padnem prema naprijed. Rukom
me zgrabi za vrat, čvrsto ga stegne.
- Što je rekla? - vrišti.
Grebem prstima po vratu. Počinje me dizati i ja ustajem s njim, koljena mi
klecaju, sve dok ne stojimo gledajući se oči u oči.
Izgleda tako mlad, koža mu je svježe okupana kišom; pune usne, kosa mu je
zalizana preko čela. Jako zgodan dečko. Iza njega vidim kako se prostire park,
golemu sjenu njegove kuće. A pod stopalima osjećam kupolu krovnog prozora.
- Reci mi!
Bezuspješno pokušavam progovoriti.
- Reci mi.
Gušim se.
On popusti pritisak oko vrata. Spustim pogled. Otvarač za pisma još mu je
uvijek u šaci.
- Bio je arhitekt - pokušavam doći do zraka. Promatra me. Kiša pada oko
nas, između nas.
- Obožavao je tamnu čokoladu - kažem mu. - Zvao ju je 'štemerice'. - Ruka
mu se spustila s mojega vrata.
- Volio je filmove. Oboje su ih voljeli. Voljeli su... On se namršti. - Kad ti je
ona to rekla?
- One noći kad me posjetila. Rekla mi je da ga je voljela.
- Što mu se dogodilo? Gdje je sad? Zatvorim oči. - Umro je.
- Kada?
Odmahnem glavom. - Prije nekog vremena. Nije važno. On je umro, a ona se
raspala.

335
Ruka mu ponovo zgrabi moj vrat i oči mi se širom otvore. - Naravno da je
važno. Kad...
- Ono što je važno je da te volio - zakrkljam. Zamrzne se. Spusti ruku s
mojega vrata.
- Volio te - ponovim. - Oboje su te voljeli.
Uz Ethanov bijesni pogled, dok u ruci stišće otvarač za pisma, ja duboko
dišem.
I zagrlim ga.
Prvo se ukoči, zatim mu se tijelo opusti. Stojimo tako na kiši, ja ga grlim,
njegove su ruke spuštene sa strane.
Ljuljam se, hvata me nesvjestica, a on me pridržava dok se obavijam oko
njega. Kad se ponovo osovim na noge, zamijenili smo položaje, moje su ruke na
njegovim prsima, osjećam otkucaje njegova srca.
- Oboje su te voljeli - mumljam.
I tada, svom svojom težinom, naslonim se na njega i gurnem ga na krovni
prozor.

336
98.

Padne na leđa. Krovni se prozor zatrese.


On ne govori ništa, samo me gleda, zbunjeno, kao da sam mu postavila
teško pitanje.
Otvarač za pisma otklizao je u stranu. Raširio je ruke preko prozora,
pokušava se njima oduprijeti, uspravlja se. Srce mi sve sporije kuca. Vrijeme
usporava.
I tada se prozor pod njim raspadne, nečujno u oluji.
U sekundi nestane iz vidokruga. Ako i vrišti, ja ga ne čujem.
Priđem rubu gdje je bio krovni prozor, pogledam preko njega na stepenište
u kući. Naleti kiše kovitlaju se u tu provaliju poput iskri; na zavoju ispod sjaji se
galaksija razbijenog stakla. Ne vidim što je dolje u dubini, previše je mračno.
Stojim tako na oluji. Ošamućena sam. Voda mi oplahuje stopala.
Zatim zakoraknem unatrag. Pažljivo se krećem oko otvora prozora. Idem
prema krovnim vratima koja su još uvijek širom otvorena.
Silazim dolje. Dolje, dolje, dolje. Prsti na rukama klize mi po prečkama.
Spustim se na pod, kiša je natopila sag. Odlazim do vrha stubišta, prolazim
ispod provalije na krovu; kiša pada po meni.
Stižem do Olivijine sobe. Zastanem. Pogledam unutra.
Moja bebica. Moj anđeo. Jako mi je žao.
Trenutak kasnije okrenem se, siđem na donji kat; sag je tu suh i grub. Na
zavoju stubišta ponovo zastanem, prođem kroz vodopad i stanem, potpuno
mokra, na vratima svoje sobe. Pregledam krevet, zavjese, crnu sablast od kuće
Russellovih s druge strane parka.
Još jednom prođem kroz tuš, još jednom se stepenicama spustim dolje i
sada sam u biblioteci - Edovoj biblioteci; svojoj biblioteci - promatram zapuhe
kiše na prozoru. Sat na polici iznad kamina otkucava. Dva su sata u noći.
Skrenem pogled i izađem iz sobe.
Sa zavoja stepeništa već vidim ostatke njegova tijela, razbacane na podu,
poput kakva palog anđela. Siđem dolje.
Tamna kruna krvi širi mu se iz glave. Jedna mu je ruka preklopljena preko
srca. Njegove me oči gledaju.
Uzvratim mu pogled.

337
I zatim prođem pored njega.
I uđem u kuhinju.
I uštekam fiksni telefon kako bih nazvala detektiva Littlea.

NAKON
ŠEST TJEDANA

338
99.

Posljednje pahulje pale su prije sat vremena i podnevno sunce sada pluta na
nebu modrom toliko da izaziva bol - to je nebo koje „ne grije meso, već je samo
oku ugodno“. Nabokov, Stvarni život Sebastijana Knighta. Složila sam vlastiti
popis za čitanje. Za mene nema više čitalačkog kluba na daljinu.
Doista godi oku. Jednako kao i ulice ispod, na suncu prekrivene bjelinom
visoke frekvencije. Jutros je na grad palo trideset centimetara snijega. Satima
sam gledala kroz prozor svoje spavaće sobe, vidjela sam snijeg kako se gusto
kovitla, smrzava pločnike, prekriva ulazne stepenice, stvara visoke hrpe na
teglama s cvijećem. Negdje nakon deset sati četvero Grayevih izašlo je jedno za
drugim iz kuće u veselom krdu; veselo su vriskali među zapusima snijega
teturajući među nanosima niz ulicu, pa mi se izgubili iz vida. A preko puta
pojavila se Rita Miller na ulaznim vratima, divila se vremenu, omotana u kućni
ogrtač, sa šalicom u ruci. Suprug je izašao za njom, obujmio je rukama, bradu
naslonio na njezino rame. Ona ga je poljubila u obraz.
Inače, saznala sam njezino pravo ime - Little mi je rekao, dok je razgovarao
sa susjedima. Zove se Sue. Koje razočaranje.
Park se pretvorio u snježno polje, toliko je čist da sjaji. Iza njega, zatvorenih
prozora, pogrbljena ispod blještava neba, stoji kuća koju su neobuzdanije
novine nazvale KUĆA TINEJDŽERA UBOJICE OD 4 MILIJUNA DOLARA! Cijena joj je manja,
znam, ali pretpostavljam da svota od 3,45 milijuna dolara ne zvuči jednako
seksi.
Prazna je. Već je tjednima tako. Little me drugi put posjetio toga jutra,
nakon što je došla policija, nakon što je hitna služba odnijela tijelo. Njegovo
tijelo. Alistair Russell je uhićen, rekao mi je detektiv, optužen kao sukrivac u
ubojstvu; sve je odmah priznao, čim je čuo što se dogodilo njegovu sinu. Sve je
bilo točno kao što je Ethan opisao, priznao je. Navodno se Alistair slomio; Jane
je bila jako čvrsta. Pitam se koliko je znala. Pitam se je li uopće znala.
- Dugujem vam ispriku - promrmljao je Little odmahujući glavom. A Val...
čovječe, ona vam se stvarno treba ispričati.
Nisam mu proturječila.
Svratio je također i sljedećeg dana. Tada su mi već novinari počeli kucati na
vrata, zvoniti na parlafon. Ignorirala sam ih. Ako ništa drugo, protekle sam
godine usavršila ignoriranje vanjskog svijeta.
- Kako ste, Anna Fox?- upitao me Little. - A ovo je sigurno slavni psihijatar.

339
Dr. Fielding izašao je za mnom iz biblioteke. Stajao je pokraj mene
promatrajući začuđeno detektiva, njegovu veličinu. - Drago mi je što ima vas,
gospodine - rekao je Little stišćući mu ruku.
- I meni, također.- Odgovorio je dr. Fielding.
I meni je. Tijekom posljednjih šest tjedana moje se stanje stabiliziralo,
razjasnilo. Kao prvo, popravljen je krovni prozor. Svratio je profesionalni čistač,
ulaštio cijelu kuću. A ja uzimam propisane doze lijekova, pijem manje. Zapravo
uopće ne pijem, zahvaljujući istetoviranoj čudotvorki po imenu Pam. - Radila
sam ja sa svakakvim ljudima, u svakakvim situacijama - rekla mi je prilikom
prvog posjeta.
- Ovo bi ti moglo biti sasvim novo iskustvo - odgovorila sam joj.
Pokušala sam se ispričati Davidu - zvala sam ga barem desetak puta, ali
nikad mi nije odgovorio na poziv. Pitam se gdje je. Pitam se je li na sigurnom.
Pronašla sam mu slušalice ispod kreveta u podrumu. Odnijela sam ih gore,
spremila u ladicu. U slučaju da se javi.
I prije nekoliko tjedana ponovo sam se vratila na Agoru. Oni su moje pleme;
gotovo da su mi obitelj. Promicat ću liječenje i dobrobit pacijenata.
Odupirem se Edu i Liwy. Ne čitavo vrijeme i ne u potpunosti; tijekom nekih
noći, kad ih čujem, došapnem im svoj odgovor. Ali nema više dugih razgovora.

340
100.

- Hajde.
Binina je ruka suha. Moja nije.
- Hajde, hajde.
Širom je otvorila vrata prema vrtu. Hladan vjetar puše unutra.
- Učinila si to na krovu i po kiši.
Ali to je bilo drugačije. Tada sam se borila za vlastiti život.
- Ovo je tvoj vrt. Vani je sunčano. Istina.
- I na nogama imaš svoje buce.
Također istina. Pronašla sam ih u ostavi. Nisam ih nosila od one noći u
Vermontu.
- Pa što onda čekaš?
Ništa, ne više. Čekala sam da mi se vrati obitelj; neće se vratiti. Čekala sam
da nestane moja depresija; neće, ne bez moje pomoći.
Čekala sam da se ponovo pridružim svijetu. Sada je pravi trenutak.
Sada, kada sunce obasjava moju kuću. Sada, kada sam čista uma i bistra
pogleda. Sada, dok me Bina vodi do vrata, na vrh stepenica.
Ima pravo: učinila sam to na krovu i po kiši. Borila sam se za vlastiti život.
Onda zasigurno ne želim umrijeti.
A ako ne želim umrijeti, moram početi živjeti.
Što čekaš?
Jedan, dva, tri, četiri.
Ona mi pusti ruku i izađe u vrt ostavljajući iza sebe tragove u snijegu. Vrati
se, poziva me rukom da dođem.
- Hajde.
Zatvorim oči.
I otvorim ih.
I zakoračim u svjetlost.

341
ZAHVALA

Jennifer Joel, mojoj prijateljici, agentici i neprocjenjivom vodiču;


Felicity Blunt, zato što je izvela čuda;
Jakeu Smithu-Bosanquetu i
Alice Dill, koji su mi pružili čitav svijet;
timovima u ICM-u i
Curtic Brownu.

Jennifer Brehl i Juliji Wisdom, mojim trezvenim i velikodušnim


pobjednicima;
Timovima u Morrow and Harper; mojim međunarodnim izdavačima, uz
veliku zahvalnost.
Josie Freedman,
Gregu Mooradianu,
Elizabeth Gabler i
Drewu Reedu.

Hope Brooks, pronicavoj prvoj čitateljici i neumornoj navijačici;


Robertu Douglasu-Fairhurstu, dugogodišnjem nadahnuću;
Liate Stehlik, koja mi je rekla da ja to mogu; mojoj obitelji i prijateljima,
koji su mi rekli da bih trebao.

A.J. FINN piše za brojne tiskovine, uključujući i Los Angeles Times,


Washington Posti The Times Literary Supplement (UK). Finnov prvi roman Žena
na prozoru objavljuje se u trideset i sedam zemalja i trenutačno ga studio Fox
adaptira za veliko platno. Rođeni Njujorčanin, Finn je živio u Engleskoj deset
godina prije no što se ponovo vratio u New York.

342