SVEUČILIŠTE U RIJECI

FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU,

OPATIJA
Preddiplomski sveučilišni studij „Menadžment u turizmu“

ALEJA GLAGOLJAŠA ROČ-HUM U TURISTIČKOJ PONUDI

KOLEGIJ: Glagoljski spomenici u STUDENT: Paola Flego

turističkim itinerarima
MATIČNI BROJ: 22135/12
MENTOR: dr. sc. Elena Rudan
SADRŽAJ

UVOD....................................................................................................................................................3
1. GLAGOLJICA...................................................................................................................................4
2. ALEJA GLAGOLJAŠA.....................................................................................................................5
2.1. Buzet...........................................................................................................................................5
2.2. Roč..............................................................................................................................................5
2.3. Hum.............................................................................................................................................5
3. GLAGOLJSKE ZNAMENITOSTI U ALEJI GLAGOLJAŠA...........................................................7
3.1. Stup Čakavskog sabora................................................................................................................8
3.2. Stol Ćirila i Metoda.....................................................................................................................8
3.3. Katedra Klimenta Ohridskog.......................................................................................................8
3.4. Glagoljaški lapidarij....................................................................................................................9
3.5. Klanac Hrvatskog Lucidara.........................................................................................................9
3.6. Vidikovac Grgura Ninskog........................................................................................................10
3.7 Uspon istarskog razvoda.............................................................................................................10
3.8. Zid hrvatskih protestanata i heretika..........................................................................................11
3.9. Odmorište žakna Jurja...............................................................................................................11
3.10. Spomen otporu i slobodi..........................................................................................................11
3.11. Gradska Vrata Huma................................................................................................................12
4. HUMSKI GRAFIT I ROČKI GLAGOLJSKI ABECEDARIJ..........................................................13
4.1. Humski grafit.............................................................................................................................13
4.2. Ročki glagoljski abecedarij........................................................................................................13
ZAKLJUČAK......................................................................................................................................14
POPIS LITERATURE..........................................................................................................................15
POPIS PRILOGA.................................................................................................................................16
UVOD

Turizam je kompleksna gospodarska grana koja mnogim zemljama, pa tako i našoj, može
pridonositi gospodarskom razvitku. U trajnim nastojanjima primarni zadatak mora biti
koristiti se izvorima kulturne baštine koja je nastajala stoljećima.
Glagoljičko pismo, ali i svi spomenici glagoljičke pismenosti, neprijeporno su kulturno dobro
hrvatske baštine. Glagoljica se višestruko eksploatira u znanstvenom, kulturnom i turističkom
smislu. Ipak, unatoč njezinoj svestranoj, i sve češćoj uporabi, o rijetkoj promociji glagoljice u
obliku knjige, posebno knjige suvenira, govori mali broj naslova, prije svega onih pojačanije
komunikativnosti.
Knjige kao specifično kulturno blago, osobito prijevodi tekstova važnih za nacionalnu
kulturu, imaju važnu ulogu u prezentiranju turističkih destinacija, pa bi stoga trebale biti
uvrštene u turističku ponudu.
1. GLAGOLJICA

Glagoljica je prvo slavensko pismo nastalo sredinom 9. stoljeća. Po uvjerenju većine

slavenskih filologa, sastavio ga je Ćiril, pravim imenom Konstantin, prije svoga puta među
moravske Slavene.
Ime pisma dolazi od staroslavenske riječi glagolati što znači „govoriti“. Sam naziv nastao je
na hrvatskom prostoru jer nastaje tek potkraj srednjeg vijeka. To je vrijeme kada su
glagoljicom pisali još samo Hrvati. U 12. stoljeću glagoljica je izašla iz upotrebe u većini
slavenskih zemalja osim iz Hrvatske, gdje se u razvijala u narednim stoljećima.
Iz vremena nastanka pisma sredinom 9. stoljeća nema sačuvanih spomenika. Najraniji poznati
zapisi potječu iz 10. stoljeća, a pisani su glagoljicom oblog tipa. U tom je obliku poznaju i
njome se služe više slavenskih naroda. Od 12. stoljeća, potisnuta ćirilicom, glagoljica kod
većine slavenskih naroda počinje gubiti na značenju i nestaje; jedini narod koji se nastavlja
njome služiti u stoljećima koja slijede jesu Hrvati. Iz toga razdoblja, prijelaza 11. u 12.
stoljeće, potječe i jedan od najznačajnijih spomenika pisanih glagoljicom - Bašćanska ploča
na kojoj se očituje razlika u prijelazu oblog tipa pisma u uglati - tipa koji će postati svojstven
prostoru Hrvatske.
Osim na kamenu, glagoljaši su pisali i na pergameni. Uz liturgijske knjige, glagoljaši su pisali
i druge tekstove, kao što su pravi i književni tekstovi, privatna pisma, oporuke i brojne crtice
iz života.
2. ALEJA GLAGOLJAŠA

Aleja glagoljaša je turistička i kulturna znamenitost u sjevernoj Istri. To je spomen-obilježje

glagoljašima i glagoljaštvu, postavljeno uz odvojak ceste od Roča do Huma u dužini od 7 km.
Imajući u vidu da je upravo ročko-humsko područje bilo središte hrvatskog glagoljaštva u
Istri, osmišljena je i izgrađena u razdoblju od 1977. do 1985. na prijedlog Zvane Črnje,
tadašnjeg glavnog tajnika Čakavskog sabora, Aleja glagoljaša. Riječ je o stazi uz koju je
postavljeno 10 kamenih obilježja, koja započinju Stupom čakavskog sabora, a završavaju sa
11 obilježjem, bakrenim vratima grada Huma. Aleju je u spomenutom razdoblju osmislio
akademik Josip Bratulić, a postavio kipar Želimir Janeš.
Nastala je kao projekt Čakavskog sabora koji je osnovan 1969. godine u Žminju, a koji je
zamišljen kao kulturno-znanstvena manifestacija koja će se baviti uglavnom pitanjima
čakavskog pjesništva.
Aleja završava vratima „najmanjeg grada na svijetu“. U nekadašnjoj školi u Humu bio je
uređen Muzej glagoljice.

2.1. Buzet

Grad Buzet teče kosom brda od sjevera prema jugu. Ima dvoje gradska vrata, četiri trga,
međusobno spojena trima glavnim ulicama koje teku od sjevera prema jugu. Trg na kojem je
smještena župna crkva isklesan je na živom kamenu. Srce grada nekoć je bila gradska cisterna
s baroknim ukrasima iz 18. stoljeća. Od brončanog doba grad traje do danas pamteći bolja i
gora vremena. Novo, moderno naselje skupilo se u podnožju brda, na Fontani, tamo gdje su u
19. stoljeću održavani sajmovi. Od starog imena Piquentum u srednjem vijeku, prema
furlanskom obliku Pilsent, načinili su stari Hrvati ime Plzet, kako ga nalazimo jednom u
Istarskom razvodu, onda običnije Blzet, od čega nastaje današnje ime Buzet. Talijani ga
nazivaju Pinguente.

2.2. Roč

Roč je naselje iz prapovijesti smješteno na brdašcu na cesti Rijeka-Buzet. U srednjem vijeku,

tu je bila utvrda, a i središte glagoljaške djelatnosti. Roč je udaljen od Buzeta desetak
kilometara. Prvi put se današnje mjesto, odnosno grad Roč, u obliku Ruz spominje već 1064.
godine. Talijanski naziv je Rozzo. Roč je do početka 19. stoljeća imao svu silu crkava. Danas
su u samom gradu samo tri: župna crkve sv. Bartola, crkva sv. Antuna i romanička crkva sv.
Roka s freskama iz 14. i 15. stoljeća.

2.3. Hum

Dolina koja se pruža od mora koritom rijeke Mirne, prodire duboko u kopno Istre. Iznad te
plodne i pitome doline na humku uzdiže se grad Hum, najmanji grad na svijetu. U Hum se
ulazi kroz Vrata Huma. Gradić se spominje već u 11. stoljeću, kao tadašnja utvrda, pod
nazivom Cholm. Osnovna namjena kaštela bila je obrambena, ali je naročito u ranijem
razdoblju, u njemu bilo sjedište feudalaca kojima je pripadao. Uz kaštel se postupno gradilo i
naselje.
3. GLAGOLJSKE ZNAMENITOSTI U ALEJI GLAGOLJAŠA

Aleju čini 11 spomen-obilježja, od kojih je 10 od kamena, a samo su Gradska vrata izrađena

od bakra. To su:
 Stup Čakavskog sabora
 Stol Ćirila i Metodija
 Katedra Klimenta Ohridskog
 Lapidarij
 Vidikovac Grgura Ninskog
 Uspon Istarskog razvoda
 Zid hrvatskih protestanata
 Odmorište žakna Jurja
 Spomen otporu i slobodi
 Gradska vrata

Slika 1 Aleja glagoljaša

Izvor: www.cro-eu.com

3.1. Stup Čakavskog sabora

Godine 1977. otkriveno je u Aleji glagoljaša prvo obilježje – Stup Čakavskog sabora. Na
početku svoga djelovanja, Čakavski sabor izabrao je svoj amblem, zaštitni znak, glagoljsko
slovo S koje simbolizira logos, um, riječ. Također simbolizira prvo slavensko pismo i početke
slavenske pismenosti. Slovo podno Roča, na početku Aleje glagoljaša trostranični je stup. Sa
strane ceste koja vodi u Hum uklesana je ruka kavu srećemo nacrtanu u glagoljaškim
kodeksima i koja ispruženim kažiprstom upućuje čitaoca na važno mjesto; ovdje prst putniku
pokazuje smjer kretanja prema Humu, a pokazuje i na uklesani natpis Aleja glagoljaša.
Čakavski sabor je sebi postavio kao zadatak, među svojim posebnim programima, izgradnju
Aleje glagoljaša. Ovo slovo S postavljeno je u prostor tako da ga Sunce obasjava za sunčanih
dana od rana jutra, ali i posljednja sunčeva zraka u zalazak dana pozdravlja ovaj znak.

3.2. Stol Ćirila i Metoda

Stol Ćirila i Metoda je nazvano drugo obilježje u Aleji glagoljaša, postavljeno podno sela
Forčići i svečano otkriveno 1978. godine. Sastoji se od okrugle kamene ploče na tri noge
simbolizirajući s jedne strane glavne elemente glagoljskih slova, a sa druge savršenstvo i Sv.
Trojstvo. Na obodu stola zapisano je „Stol Ćirila i Metoda“ na trima srednjovjekovnim
pismima koja su se koristila u Hrvatskoj – latinici, glagoljici i ćirilici. Stol simbolizira
okupljanje, u ovom slučaju okupljanje Hrvata oko njihovog pisma. Kraj stola su bila zasađena
dva čempresa koja su trebala simbolizirati Svetu Braću, Ćirila i Metoda, ali danas je ostao
samo jedan koji svojom veličinom nadoknađuje onaj, koji je vjerojatno uvenuo.

3.3. Katedra Klimenta Ohridskog

Iste godine kad je otkriven Stol Ćirila i Metoda, otkriveno je i još jedno obilježje u Aleji.
Nalazi se na stazi koja skreće s glavne ceste na Kras. Smješteno je ispod jednog hrasta. Ova
škola u prirodi posvećena je najzaslužnijem učeniku i sljedbeniku Ćirilu i Metodu, Klimentu.
Nakon što je protjeran iz Moravske, Kliment dolazi na Ohrid gdje je osnovao prvo slavensko
sveučilište.
Postavljena je u prirodni ambijent, uostalom kao i ostala obilježja. Mislilo se pri tome
naglasiti kako je prvo slavensko učilište bilo u prirodi, skromno.
Sastoji se od kamenog stola i nekoliko kamenih stolaca-blokova postavljenih okolo koji su
obilježavali kamene klupe za učenika koji su slušajući i učeći od učitelja omogućili daljnji
prodor i uporabu glagoljice. Na katedri je i glagoljicom i ćirilicom zapisan naziv „Katedra
Klimanta ep(iskopa)“.
Podizanje spomen-obilježja Katedra Klimenta Ohridskog pomogla je izdašnim novčanim
prilogom Makedonska akademija znanosti i umjetnosti.
3.4. Glagoljaški lapidarij

Riječ lapidarij označava izložbeni prostor, odnosno spremište kamenih fragmenata arhitekture
i skulpture važnih za arheologiju i povijest umjetnosti. Dolazi od latinske riječi lapis, što znači
kamen. Već u počecima Aleje glagoljaša bio je predviđen prostor za Lapidarij – to je prostor
uz crkvicu Gospe od snijega u selu Bernobići.
Osmislio ga je Branko Fučić, u kojem su u suhozidu ugrađene kopije najvažnijih hrvatskih
glagoljskih natpisa. Tu se nalaze kopije Plominskog natpisa, Kninskog ulomka, Krčki natpis,
Valunska ploča, Plastovskog ulomka, Bašćanske ploče, Kamenica za blagoslovljenu vodu iz
Mošćenica, Grdoselski ulomak, Kustodija iz Vrha, Senjska ploča i Supetarski ulomak.
Nekoliko godina nakon što je postavljen „Glagoljski lapidarij“ našao se „dobročinitelj“ koji je
otuđio posudu za blagoslovljenu vodu iz Mošćenica. Po modelu po kojem se radila posuda za
„Aleju glagoljaša“, novu je izradio Drago Fučić, brat akademika Branka Fučića.
Sličan lapidarij je Branko Fučić postavio u Valunu na otoku Cresu i u Portu na otoku Krku.
Tamo se još nalaze i: Kameni držak iz Huma, Reljef sv. Martina iz Senja i Natpis iz Osora.

3.5. Klanac Hrvatskog Lucidara

Lucidar, odnosno latinski Elucidarium ili Elcidarius priručnik je srednjovjekovnog znanja iz

teologije, astronomije, medicine i zemljopisa. To je srednjovjekovna enciklopedija, knjiga
sveopćeg znanja, nastala u europskoj srednjovjekovnoj književnosti 12. stoljeća.
Hrvatski Lucidar sačuvan je u dva glagoljska rukopisa: u Petrisovu fragmentu i Žgombićevu
zborniku. Postoji i prijepis na latinski, drugačije redakcije, preveden s talijanskoga, kojeg je
prepisao Gverin Tihić, Zadranin, koji je bio javni bilježnik u Rijeci te je pisao isprave na
latinskom jeziku, ali i glagoljicom, na hrvatskom. Hrvatskom Lucidaru posvećeno je spomen-
obilježje koje je nazvano Klanac Hrvatskog Lucidara, postavljeno uz put na selu Grabri.
Prikazan je polukružnim kamenim zidom na čijem je vrhu kameni obelisk. Prijevod Lucidara
na hrvatski napisan je glagoljicom. Očito ga je radio Istrijan jer se u njemu spominje Učka
koje u originalnom tekstu nema. Učka je simbolizirana i kamenim obeliskom. Ovaj kamen
koji je na najvišoj točki kamenog zida prikazuje oblak na Učki. Upravo oblaci na Učki (ljudi
kažu da Učka ima „kapu“) dobar su pokazatelj vremenskih prilika. Ima li Učka „kapu“
vrijeme neće biti dobro. Tekst u prijevodu Lucidara na hrvatski glasi: „Vaspet jest jedna last,
jaže zovet se Istrija. I v tej zemlji je jedna gora, jaže zovet se latinski Olimfos, ježe jest Učka.
I te gori visokost ide daže pod oblaki.“ Ovaj spomenik tako simbolizira istarski Olimp –
Učku.
3.6. Vidikovac Grgura Ninskog

Grgur Ninski je poznati hrvatski biskup iz 10. stoljeća, borac za glagoljicu i narodni jezik, te
je branio značaj svoje biskupije, ali i indirektno uporabu glagoljice u crkvi. Iz povijesnih
izvora bilo je shvatljivo da je kao Hrvatski biskup sudjeovao na Splitskom crkvenom saboru
925. godine i da je neke svoje stavove, bez konačnog uspjeha ogorčeno branio. Vidikovac
Grgura Ninskog nije zamišljen s njegovim likom koji prijeti golemim i opasnim kažiprstom,
kakav je na Meštrovićevoj veličanstvenoj skulpturi. Nije uopće prikazan nikakav lik.
Na maloj visoravni ispod sela Grabri, postavljen je kameni blok u obliku zatvorene knjige. S
njene jugozapadne strane, u suncu, uklesana su tri pisma, koja su se u našoj povijesti i kulturi
upotrebljavala ravnopravno: dvije azbuke (glagoljica i ćirilica) i jedna abeceda (latinica).
Pisma su poredana tako da se slova lako i jednostavno prepoznaju. Na ovoj tablici pisama
mnogi su naučili prva slova glagoljice, a neki i prva slova ćirilice. Tome i služi Vidikovac
Grgura Ninskog. Spomen-obilježje je postavljeno 1979. godine.

3.7 Uspon istarskog razvoda

Na dan 27. srpnja 1980. godine svečano je otkriveno spomen-obilježje Uspon Istarskog
razvoda.
Istarskog razvod je hrvatski srednjovjekovni pravni spomenik o razgraničenju istarskih
općina, komuna, odnosno feudalaca koji su vladali Istrom: oglejskog (akvilejskog) patrijarha,
pazinskog kneza i Mlečana. Isprave su bile pisane latinskim, njemačkim i hrvatskim jezikom,
a sačuvan je prijepis na hrvatskom jeziku kojeg je sastavio pop glagoljaš Mikula Gologorički,
pisar gospodina kneza pazinskoga i zemaljske gospode. Original dokumenta je iz 14. stoljeća.
Tim dokumentom se utvrđivalo plaćanje naknada za korištenje šuma, vinograda i pašnjaka.
On je jedan od najdragocjenijih istarskih povijesnih dokumenata. On pokazuje trajnost pravne
tradicije u Hrvata u Istri, a ima i nesumnjive literarne vrijednosti. On se svakako može uvrstiti
među naše najljepše originalne srednjovjekovne tekstove.
Uspon istarskog razvoda su kamena vrata u obliku glagoljičnog slova L, kroz koje prolazi put
a oko njega su razasuti kameni u obliku glagoljičnih slova, ispisujući riječi Istarski razvod.
Uspon istarskog razvoda postavljen je na prostoru gdje cesta iz Roča prema Humu čini luk
uspinjući se prema najmanjem gradu na svijetu, Humu. Samo obilježje čini neku vrstu
nekropole sa osebujnim stećcima. Na lijevoj strani slova zabilježene su ustanove i istarske
općine koje su svojim prilozima pomogle postaviti ovo spomen-obilježje srednjovjekovnoj
istarskoj seoskoj upravi. To su općine: Buje, Buzet, Labin, Pazin, Poreč, Pula i Rovinj. Sa
druge strane je znak Čakavskoga sabora, glagoljsko slovo S.
Kameni koji ispisuju naziv Istarski razvod podsjećaju na predmete kakve susrećemo po
istarskim raskrižjima: to su likovi krušnih peći, dimnjaka, seoskih crkvica. Ti osebujni oblici
godinama su zaokupljali pozornost kipara Želimira Janeša, i on ih je prenio u kamene blokove
dajući im novu simboliku. Iz prirode su snimani, i preneseni s novim označnicama u prirodu u
kojoj upisuju najznačajniji istarski hrvatski spomenik, Istarski razvod.
3.8. Zid hrvatskih protestanata i heretika

Neposredno iznad obilježja Uspon Istarskog razvoda, na stazi koja je prečica sa donje na
gornju cestu, postavljeno je 1982. godine obilježje Zid hrvatskih protestanata i heretika. Zid je
zazidao domaći majstor, u suhozidu, kao mnoge stare istarske zidove, što brane posjed.
Posred zida je kameni blok od bijela kamena, a u njegovoj sredini, kao u negativu, upisano je
stilizirano slovo S. na stranicama udubina, tj. gornjim bokovima slova, uklesana su imena
značajnijih protestanata i heretika kao što su Matija Vlačić Ilirik, Baldo Lupetina, Stipan
Konzul Istrijan, Mihalja Bučića, Matije Grbca, a negdje pri kraju tog popisa stoji i ime Josipa
Križanića. Imena su poslagana tako da ih Sunce na svom putu, kao na sunčanom satu, otkriva
i pokriva. U zidu su na pločama, kojima je bio popločen trg u Motovunu, ispisani citati iz
protenstantskih knjiga.

3.9. Odmorište žakna Jurja

Žakan Juri istarski je glagoljaški svećenik i vjesnik prve hrvatske tiskane knjige. On je bio
đak, student koji se pripremao za zvanje popa glagoljaša. Morao je biti odličan u učenju,
barem tako prikazuje njegov lijep rukopis. U doba kada je tiskarski stroj tek izumljen, a knjiga
je vrijedila čitavo bogatstvo, žakan, odnosno đakon Juri je sa svojim suradnicima pripremao
za tisak „Misala kneza Novaka“, koji će tako postati prva hrvatska tiskana knjiga. Na zadnjoj
stranici misala, koji je poslužio kao uzor za prvotisak, Juri je zapisao: „Vita, Vita, štampa naša
gori gre“. Upravo se te riječi nalaze na spomeniku u obliku knjige, pokraj kojih je na sedam
kamenih kocki ispisano glagoljicom „žakn Juri“. Koce ujedno predstavljaju kalupe za ručno
slaganje knjiga.
Spomen-obilježje Odmorište žakna Jurja postavljeno je 1981. kao prva javna manifestacija u
Hrvatskoj povodom 500. obljetnice tiskanja hrvatskoglagoljskog Misala. Ovo obilježje nalazi
se uz cestu od koje se odvaja put a zapadnu Humšćinu, a neposredno je iznad obilježja Zida
hrvatskih protestanata.
Žaknu Jurju je, kao vjesniku prve hrvatske knjige, Čakavski sabor u Roču, nad Velikim
vratima, postavio spomen-ploču već ranije. Podizanje ovog spomen-obilježja pomogla je
novčanim prilogom i skupština općine Izola.

3.10. Spomen otporu i slobodi

Odmah pred Humom nalazi se „Spomenik otporu i slobodi“ koji je otkriven 1979. godine.
Skulptura simbolizira nemirnu povijest Istre. To su tri kamena bloka koji stoje jedan na
drugome. Pojedini blok simbolizira jedno povijesno razdoblje, od starog vijeka, preko
srednjeg vijeka do novog vijeka. Sva tri bloka zajedno simboliziraju otpor žitelja Humšćine i
vječitu težnju za mirom i slobodom.
Već ranije, na kraju Aleje, na ulasku u najmanji grad na svijetu, Hum je bio predviđen Obelisk
bratstvu i jednakosti. Stajao bi nasuprot starom hrastu, kojega je upravo te godine, u ljeto
oborio grom, te od stogodišnjaka nije ostalo ništa.
Na najnižoj kocki uklesani su latinski stihovi rimskog pjesnika Lukana iz 1. stoljeća, koji u
prijevod glase: „Slobodu je pritislo ljuto oružje, a ne zna da mačevi postoje zato da nitko ne
robuje.“
Na srednjoj ploči je glagoljicom i latinicom uklesan citat iz Istarskog razvoda: „Zato je
pravica vapila da se krivica potare“.
Najgornja kocka, posvećena novovjekovnoj borbi za slobodu i jednakost predstavljena je
stihovima „Mi smo pak Istrani, Hrvati pravi. Mi kano lavi svoje zemlje branimo.“

3.11. Gradska Vrata Huma

Istog dana kada je otkriveno spomen-obilježje Odmorište žakna Jurja svečano su, uz zvonjavu
zvona, uz naročiti ceremonijal, otkrivena su po prvi put Vrata Huma.
Hum je prahistorijsko naselje koje je u svojoj najstarijoj povijesti imao dvoja vrata: jedna su
gledala na istok, prema izlazećem Suncu, a druga na zapad i pozdravljala su zalazeće Sunce.
Ostala su tijekom vremena samo zapadna gradska vrata kojima se ulazilo u grad kroz Polaču.
Iznad vrata i uz sam ulaz u grad bili su uklesani glagoljski natpisi, ali su ih fašisti za svoje
uprave dali otući, kako bi zatrli svaki trag našeg pisma i našeg prisustva u grad, i uopće u Istri.
Danas su ovi natpisi obnovljeni, kao kopije, te se nalaze u Polači zajedno s onim natpisom s
pročelja crkve koji je doživio istu sudbinu kao i ovi iz Polače.
Stara gradska vrata Huma odavno su nestala. Ali Hum je zaslužio imati svečana gradska vrata
koja će potvrđivati tradiciju grada od prethistorije, antike, srednjovjekovlja do danas.
To su bakrena vrata s bukranijem, alkama i kalendarijem, na kojem su prikazani radovi u
polju u svakom mjesecu kroz godinu. Rukohvat u obliku volovskih rogova sa čijih strana se
nalaze alke s ugraviranim tekstom dobrodošlice. Na jednoj od alki na vratima zapisan je
natpis na staroslavenskom koji glasi: „Vrata se ne zatvaraju danju, nema noći u ovome gradu.
I nek ne uđe nitko tko je ukaljan!“. Druga alka sadrži stihove V. Pernića napisane latinicom i
glagoljicom: „Tom malom gradiću u pohode dođi, na kamenu tvrdu toplina vri…“.
Na vratima se nalazi dvanaest medaljona, kao dvanaest mjeseci u godini s prikazima prizora
iz seoskog života. Kalendarij je likovno oblikovan poput starih glagoljskih kodeksa.
4. HUMSKI GRAFIT I ROČKI GLAGOLJSKI ABECEDARIJ

4.1. Humski grafit

U Crkvi sv. Jeronima na groblju u Humu, najmanjem gradu na svijetu, neki je humski pop
glagoljaš u 12. stoljeću na zidu iza oltara, u apsidi na crkvenoj borduri freske oštricom uparao
30 okomitih crta, kojima je evidentirao odslužene takozvane "gregorijanske mise". Nakon
svake odslužene mise, kroz 30 dana, uparao je po jedan vaš i na kraju zabilježio: "Kovača
Martina je se 30; je vzetaino ošće jedna.". Zbolježio je da je za dušu pokojnoga humskog
kovača Martina izrekao gregorijanski niz misa i da je povrh toga niza preuzeo da odsluži još
jednu misu. Po paleografskim značajkama uklapa se u skupinu najstarijih spomenika Istre i
Kvarnera.

4.2. Ročki glagoljski abecedarij

Otkriven je u Roču, jednom do srednjovjekovnih središta istarskoga glagoljašstva, u Crkvi sv.

Antuna opata i pustinjaka. glagoljski azbučni niz oštricom je ucrtan u dva reda na prečki u
krugu posvetnoga križa oslikanoga žarkom crkvenom bojom. Glagoljsko pismo je iz razdoblja
formiranja hrvatske uglate glagoljice. Značenje i dokumentarna vrijednost Ročkog
glagoljskog abecedarija je u tome što ga je "izravno na crkveni zid zabilježila izvježbana ruka
samoga glagoljaša i to u živom hrvatskom srednjovjekovnom ambijentu glagoljice kakav je
vjekovima bio istarski Roč.". Otkrio ga je 1949. godine Branko Fučić kada je skidao noviju
žbuku i višeratne vapnene premaze u Crkvi sv. Antuna opata u Roču.
On obuhvaća niz glagoljske azbuke: 34 znaka (između ostalih dva znaka za poluglas i znak za
nazal). U njemu se ogleda standard hrvatske glagoljske azbuke starijega razdoblja jednako u
morfologiji znakova, sastavu azbuke, u redoslijedu slova i njihovoj brojevnoj vrijednosti.
ZAKLJUČAK

Orijentacija na kulturni turizam posljedica je prirodne zasićenosti korištenja isključivo

prirodnih prednosti i izvora, kao što su, npr. klima, šume, tla, podmorja i gorja.
Kulturni turizam istodobno je i posljedica uključivanja sve većega broja ljudi u turizam, kao
svojevrstan sociološki i ekonomski fenomen između dva svjetska rata i osobito poslije
Drugoga svjetskoga rata. Možda bi se izvorište turizma moglo povezati s karakteristikom ljudi
da privremeno rado napuštaju svoje stalne boravke, a da bi privremeno boravili u drugim
prostorima, gdje se posvećuju drugim aktivnostima, nešto drugačijima od onih kojima se bave
kod kuće. Kao posljedica te karakteristike pojavljuje se prije mnogo stoljeća fenomen koji je
posljedica želje posjetiti glavno svetište religije kojoj pripada. U povijesti su poznate stoljetne
migracije ljudi koji kao hodočasnici posjećuju grobove svojih vjerskih prvaka. Ta su
hodočašća, zapravo, svojevrsni počeci stvaranja turizma kao sociološkog i ekonomskog
fenomena, stvarajući iskustva putovanja i osiguravanja smještaja i prehrane radi
preživljavanja na tim često rizičnim putovanjima.
U tom je kontekstu kulturni turizam samo posljedica iskustava mnogih prethodnih naraštaja
koji su zbog vjerskih razloga kreirali izvorišta kulturnoga turizma. Naravno, kulturni je
turizam posljedica stvaranja niza neprocjenjivih građevinskih i umjetničkih djela koja se i
danas s ushićenjem posjećuju.
Dakle, razvitak kulturnoga turizma zasniva se na oslanjanju na potencijale objekata turističke
baštine koja je nastajala stoljećima kao posljedica intelektualnog potencijala ljudi prethodnih
naraštaja. Razvijanje kulturnoga turizma nezamislivo je bez državnoga poticaja. Zbog toga je
potrebno naglasiti da Turistička zajednica Republike Hrvatske mora dobiti pravo i da mora
prihvatiti obvezu intenziviranja kulturnog turizma. U tim je procesima prijeko potrebno da
upravo Turistička zajednica osnuje poduzeće zaduženo za vrednovanje i korištenje objekata
kulturne baštine u kontekstu kulturnoga turizma.
POPIS LITERATURE

BRATULIĆ, J. Aleja glagoljaša. Zagreb: Znamen, 1994.

FUČIĆ, B.Terra incognita. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1997.
HORVAT KIŠ, F. Istarski puti. Zagreb: Državno izdavačko poduzeće Hrvatske, 1950.
JELINČIĆ, D.A.: Abeceda kulturnog turizma. Zagreb: Meandarmedia, 2008.
NAZOR,A. Knjiga o hrvatskoj glagoljici „Ja slovo znajući govorim“, Zagreb, Erasmus
naklada, 2008.

http://www.fabula-croatica.com
http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=980
http://izletipoistri.com/2009/01/10/roc-hum-kotli-aleja-glagoljasa/
http://www.istria-culture.com/aleja-glagoljasa-i131
http://inlovewithtraveling.com/aleja-glagoljasa/
POPIS PRILOGA

Slika 1 Aleja glagoljaša..........................................................................................................................7