Folia Linguistica

FOLIA LINGUISTICA ET LITTERARIA:
ASOPIS ZA NAUKU O JEZIKU I

KNJIEVNOSTI
(8)
Institut za jezik i knjievnost

Filozofski fakultet, Niki
Univerzitet Crne Gore
FOLIA LINGUISTICA ET LITTERARIA: asopis za nauku o jeziku i knjievnosti
FOLIA LINGUISTICA ET LITTERARIA: Journal of Language and Literary Studies
Glavni urednik / General Editor: Marija Krivokapi Kneevi
Izdava: Institut za jezik i knjievnost, Filozofski fakultet, Niki

Publisher: Institute for Language and Literature, Faculty of Philosophy, Niki
Ureivaki odbor / Board of Editors:
Rossella Abbaticchio, University of Bari

Aleksandra Banjevi, University of Montenegro
Nick Ceramella, University for Foreigners of Perugia
Vesna Vukievi Jankovi, University of Montenegro
Ginette Katz-Roy, Pairs West University Nanterre La Dfense
Bernhard Kettemann, University of Graz
Jelena Kneevi, University of Montenegro
Radmila Lazarevi University of Montenegro
Aleksandra Nikevi Batrievi, University of Montenegro
Ana Pejanovi, University of Montengero
Ljiljana Pajovi Dujovi, University of Montenegr
Dirk Skiba, Friedrich Schiller University of Jena
Sekretar / Secretary:
Petar Boovi, University of Montenegro
Recenzenti / Reviewed by:
Branko Crnogorac, University of Banja Luka

Jasmina orevi, Faculty of Business and Law, Novi Sad
Dubravka uri, Singidunum University, Belgrade
Rajka Gluica, University of Montenegro
Biljana Mii Ili, University of Ni
Marko Luki, University of Zadar
Petar Penda, University of Banja Luka
Biljana Radi Bojani, Unviersity of Novi Sad
Violeta Stojii, University of Ni
Sanja ubari, University of Montenegro
Grafiki dizajn / Graphic Design: Biljana ivkovi, Studio Mouse
tampa / Printed by: ITP Kolo, Niki
Copies: 1000
Filozofski fakultet, Niki, 2013

SADRAJ / TABLE OF CONTENTS
Nauka o jeziku / Language Studies
The Beauty of Translation: In the Eye of the Reader or the Prescriptivist?

eljka Babi ------------------------------------------------------------------------------------- 7
Generating Concern and Apprehension about Immigration in The Telegraph

Newspaper Reports
Bledar Toska, University of Vlora --------------------------------------------------------- 19
The Passive Revisited: Be-passive vs. Get-passive

Andrijana Stoki Penda --------------------------------------------------------------------- 31
Upotreba predloga do s predloko-padenim konstrukcijama

Sonja Nenezi --------------------------------------------------------------------------------- 47
Upotreba deagentizovanih reenica u listu Crnogorac 18711872.

Miodarka Tepavevi ------------------------------------------------------------------------ 55
Policijski diskurs kao oblik institucijskog diskursa

Sanja etkovi --------------------------------------------------------------------------------- 69
Zato se ne moe oprati prljav obraz? Tranzitivnost znaenja opisnog pridjeva

prljav,-a,-o u crnogorskom i opisnog pridjeva dirty u engleskom jeziku u
kontrastu
Dragana arapi ------------------------------------------------------------------------------ 85
Experiential Present Perfect in English and Its Equivalents in Serbian

Ivana oki, Bojana Krsti ------------------------------------------------------------------ 99
Primena kognitivnih modela uenja u univerzitetskoj nastavi jedinstvo

teorijskih i praktinih znanja
Samina Dazdarevi, Amela Luka Zorani, Ana Stiovi Milovanovi ----------- 113
Osvrt na teoriju i praksu u uenju i nastavi leksike stranog jezika

Ljiljana ikmanovi -------------------------------------------------------------------------- 119
Kontinuirani profesionalni razvoj u obrazovanju nastavnika stranih jezika

Dragia Vukoti ------------------------------------------------------------------------------ 131
Studije knjievnosti i kulture / Literary and Cultural Studies
Nadrealistiki asopisi Rista Ratkovia

Olga Vojii Komatina ---------------------------------------------------------------------- 145
Po, klasina i metafizika detektivska pria

Saa Simovi ---------------------------------------------------------------------------------- 161
Foknerov tragini junak i njegova propast otkrivanje vela kobnog sluaja

Vedran Cvijanovi --------------------------------------------------------------------------- 173
Julian Barness Flauberts Parrot: Biography as Autobiography

Jelena Pain ----------------------------------------------------------------------------------- 183
Esthaoppens Taciturnity as an Inimitable Technique of Social Protest in

The God of Small Things
Soumen Mukherjee ------------------------------------------------------------------------- 197
Razliiti struni prilozi /Miscellaneous
PREVODI / TRANSLATIONS
FEMINISTIKA KNJIEVNA TEORIJA (PRVI DIO)
Priredila Aleksandra Nikevi Batrievi-----------------------------------------------------
O kanonima: Muna istorija i uspon crnih feministikih knjievnih studija (I)

En Dusil ----------------------------------------------------------------------------------------- 207
Knjievna politika feministike teorije

Elen Runi --------------------------------------------------------------------------------------- 215
Na zajednikom tlu? Feministika teorija i kritika studija rase

Rami Varma ---------------------------------------------------------------------------------- 237
UPUTSTVO AUTORIMA --------------------------------------------------------------------- 261

INSTRUCTIONS FOR CONTRIBUTORS --------------------------------------------------- 263
Nauka o jeziku / Language Studies
Folia linguistica et litteraria 7
THE BEAUTY OF TRANSLATION: IN THE EYE OF THE READER OR

THE PRESCRIPTIVIST?
UDK 81255
eljka Babi, University of Banja Luka
Abstract: Linguists and translators rely on research in translation studies, contact and
contrastive linguistics when it comes to successful transfer of structures which are not
equivalent in source and target languages. There is still prevalence of researches which
are focused on trying to establish a system which will be based on binary, contrastive
assignment of features, which should be followed consistently throughout the translation
process. The usage of this quid-pro-quo approach has put aside the cultural dimension(s)
and layers, which inevitably constitute the most intriguing part of the translation process.
This paper will focus on researching the conventional approaches to translation of
linguistically-specific structures in L1 and L2, with particular focus on analysis of
strategies used by the translators: either using or avoiding conventional or prescriptive
norms, which are considered a(n) (un)written must. The basic questions which are going
to be discussed are whether it is possible to find any or some proper measure of using
strategies such as avoidance when dealing with translation of purely linguistic or cultural
issues, and how plausible it is that such strategies actually work successfully.
Key Words: linguistic transfer, conventions in translation, contrastive analysis.
Introduction
Interdisciplinarity is not a need or a desirable approach in any science, it

is namely a must in a contemporary research. Most of the researchers pledge
that interdisciplinarity and multidisciplinarity are at the very base of everything
they do. Still, when talking about translation studies in general, there seems to
be this fine line drawn between the linguists and the translators views towards
approaching some basic problems which occur during the translation process
itself. What really strikes, at the first glance, is this need for putting a label one
talks about linguists and translators as if this dichotomy has to be emphasized
somehow at the very beginning of every research. As if one has to see the
results of the research according to the position taken, not according to the
results given. This paper will focus on emphasizing some problems which may
occur if the presciptivist approach (be it linguistic or the one belonging to the
translation studies) is being followed to the letter.
8 Journal of Language and Literary Studies
The Short Survey of Some Contemporary Developments in Translation

Studies
It is important to mention some of the changes which have happened in

translation studies from the 1980s onwards.
Nida and Taber (1969: 12) and their view that translation is reproducing
in the receptor language the closest natural equivalent of the source language
put the solid basis for what has been known as the linguistic-based theories of
translation. The equivalence they are talking about is dual: in terms of meaning
and in terms of style. This approach has influenced the appearance of many new
theories, such as:
a) sense-for-sense translation: dynamic equivalence (Nida 1964, Nida and

Taber 1969), functional equivalence (De Waard and Nida 1986),
communicative translation (Newmark 1988a), covert translation (House
1981),
b) word-for-word translation: formal equivalence (Nida 1964, Nida and
Taber 1969), semantic translation (Newmark 1988a), overt translation
(House 1981).
This purely linguistically-based approach primarily puts a judgment onto

the translation itself: it is called either good or bad, according to the theory
attached to it when judging.
One of the most prominent linguists of the twentieth century, Roman
Jakobson, even suggests a tripartite distinction when talking about types of
translation (1959: 232-9). He emphasizes that there exist intralingual translation
or rewording, interlingual translation or translation proper and intersemiotic
translation or transmutation. It is very interesting that here Jakobson opens the
point which is to become central in contemporary translation studies the role of
the culture as an intertwined part of the translation process itself. Still, it would be
unfair not to emphasize the fact that again only one type of translation is
considered proper; moreover, it is the only type of translation for which
Jakobson does not have a specific label or distinctive name.
Importance of cultural transfer has led to appearance of normative
translation practices, which put in focus requirements of translation of not only
linguistic structures but also the attainment of equivalence between the source-
and target-language cultures (Bassnet-McGuire 1991 [1980]; Bassnett and
Lefevere 1990).
Some theoreticians have been more interested in what happens in
translators mind during the translation process than in the product of
translation itself. Such an interest resulted in process-oriented research, with
Krings (1986) as its founder. From the 1990s, the research of mental activity
started to involve cultural and linguistic differences (Lrscher 1991, 1996 and
Fraser 1996). Bell (1993) argues that in the translation theory two actions
should be taken: the balance should be redressed through a systematic study of
the process of translation and one has to adopt a descriptive rather than a
prescriptive approach.
Descriptive approaches set forward in two distinctive paths system-
oriented and reception-oriented. Hermans (1999) and Even-Zohar (1990)
emphasize search on determination of norms and constraints which operate
within texts in source and target language. The key concept is explanation of the
relationship between the two texts in terms of manipulations which have
occurred. Therefore, one group of scholars even calls themselves the
Manipulation School (Gideon Toury, Andr Lefevere, Jos Lambert, Theo
Hermans, Susan Bassnett, etc.). Gentzler (2001) vouches for reception-oriented
model, which is based on comparative study of source and target texts which
have already been translated.
Functionalists look at the product of translation as a new act of
communication, with the emphasis on its purposefulness with respect to the
translators client and readership. Reiss and Vermeer (1984) stand at the point
that it is the intended function or aim (skopos) of the source text which
determines translation method(s) and strategies and not the function of the
source text. Nord (1991) puts the emphasis on the interpersonal interaction
which the translation process possesses. She (1991:6) claims that the skopos is
contained in the translation brief, under which she realizes the set of translating
instructions issued by the client when asking for the translation to be made. In
her later works, Nord (1997) makes a note that the skopos rule is a very general
rule which does not account for specific conventions prevalent in a particular
culture community and modifies the theory by adding the concepts of loyalty
and convention.
Culturally-oriented research of Wallmach (2000) puts the emphasis on
specific languages and discourses, cultures and sexualities. Translation studies
have followed the paths of postcolonial translation theory (Bassnett and Trivedi
1999). A concept of linguistic tribalization was used, where people are seen as
belonging to particular language and cultural groups (Snell-Hornby 2000). Venuti
(1995) uses the concepts of resistancy and resistance to refer to the strategy of
translating a literary text in such a way that it retains something of its
foreignness. Derrida (2001) talks about ethnocentric violence of the translation
he calls relevant, and at the same time focuses on its mystification, because the
language is univocal and idiomatic.
Simon (1996) makes a connection between the translation and the
cultural impact of gender and gender-specific influence of culture, thus opening
way to gender-based approaches to translation, whose main interests include
critiques of patriarchal language and development of openly interventionist

translation practices.
At the end, resistive approaches will be mentioned, because more and
more attention is drawn to returning to basic issues in the twentieth-century
translation, because much of the corpora done at that time can now be looked
at from different perspectives and dealt with by usage of different research
apparatuses.
Translation Strategies and Prescriptivism
From the previous paragraphs, it is quite obvious that one is prone to

taking a stand, as far as the type of the translation method one is going to use is
concerned. The other thing which is evident is the fact the there seems to be a
need to look for a safe haven a method, a prescriptive down-to-earth set of
rules and regulations, which can always be used as an excuse or a vade mecum
for all our doubts and questions. Somehow these rules usually lead to the
linguistic side of the translation process itself. One has the feeling that it is
utterly normal to have a kind of formula (or formulae) for the transfer of each of
the linguistic structures used in the source language into the target language.
Pym (1993: 1) cites famous translation studies theoretician Christiane Nord:
Whenever we claim that a certain text must be translated in such and such a
manner, we are subject to a culture-specific convention. Nord, within the
Skopostheorie, starts from a point that every linguistic, and translation convention
in general, is culture specific. It is entirely up the culture of the target language to
set rules for translation of certain linguistic structures. As an example, we can use
the norm of translation of proper names into Serbian used in the first half of the
twentieth century, where we find the heroine of Pride and Prejudice called
Jelisaveta Benit.
Translation studies somehow relied on contrastive analysis. Carl James
(1980) insisted on putting the emphasis on the structures which are different in
two languages. If one looks at some translation manuals, one sees columns
being drawn of which structures of the source language are equal or are to be
used in the target language.
The research in translation studies has gone further; the researches put
the lists of translation strategies used in the process. Let us give one of the most
cited ones, Peter Newmarks.
Newmark (1988b: 81) insists that there exists the difference between
translation methods and translation procedures, saying that while translation
methods are related to whole texts, translation procedures are used for sentences
and the smaller units of language. As methods of translation, he proposes the
following ones: word-for-word, literal translation, faithful translation, semantic
translation, adaptation, free translation, idiomatic translation and communicative
translation (Ibid, 45-47). As far as translation procedures are concerned, the list he
proposes is wider: transference, naturalization, cultural equivalence, functional
equivalent, descriptive equivalent, componential analysis, synonymy, a near TL
equivalent, through-translation, shifts or transpositions, modulation, recognized
translation, compensation, paraphrase, couplets and notes (Newmark, 1988b,
1991).
Without going into details and explanations of each of the methods and
procedures, one still feels prone to commenting the need for labelling. Why is it
that we all like to have a manual for everything? Why is it necessary to predict
and write down all the instances of issues which occur during the translation
process? One of the answers is that we, as translators, do feel safer if there is
something that we can turn to.
Data Discussion
The focus of this paper is an effort to illustrate the usage of methods

and strategies in real-life situations. The research has used Agatha Christies
novel Curtain and its translation into Serbian as the corpus for the study. (For
the purpose of this paper, these two novels will be referred to as C for the
English, and Z for the Serbian text.) The reason for such a choice is a simple one:
there has been a supposition that the translator will have a product-like attitude
towards the translation process, so the strategies prescribed by the
theoreticians will easily be tested. Still, it has to be emphasized that all the
examples are used here just as an illustration. There has never been any
intention of criticism or deep analysis of the translation itself.
There are quite a lot of examples of translations which does not belong
to any of the methods mentioned above, meaning presumably free
translation. The quotes are used here, because this example shows that the
translator did not take the liberty of translating the sentence freely, but gave it
completely different meaning.
Poirot was supposed to keep early hours. (C, 45)

Poaro je imao obiaj da rano lee i rano ustaje. (Z, 46)
English structure linguistically aims at meaning of should, had to, as opposed to

the Serbian one which literally means used to.
As is the way with night worries, everything gets exaggerated. (C, 48)
I kako to obino biva nou, sve slutnje izgledaju mnogo crnje. (Z, 48)
Here, again, we have an example of one meaning in the source-

language sentence and the other in the target language one. There seems to be
a very liberal approach to translation used here: it is solely up to the translator

to decide whether to use certain strategy prescribed or not. The above two
examples have been used as illustrations, because it is very difficult to justify the
choice of the strategy used. These examples emphasize what happens when
free translation method is taken literally. It really proves the necessity of some
kind of prescriptive approach towards the translation process. Has there really
come a time when it is up to the translator to decide what should and what
should not be translated? Well, that time came a long time ago, but here, what
we, as readers are clearly facing, is the interpretation of the translator of what
the author was saying, not the transfer of information. The two examples given
illustrate the juxtaposition of the solutions to the problem: the first translation
is not acceptable in its entirety; the second one has some connection with the
source language text.
Now let us look at some examples of the linguistic structures and their
translation.
Actually I had been going to stay with my old friend John Cavendish,
whose mother, recently remarried, had a country house named
Styles. (C, 1 2)
Bio sam, zapravo, poao u posetu svom starom prijatelju, Donu

Kevendiu, ija je majka posedovala kuu po imenu Stajls, a nedavno
se bila preudala. (Z, 5)
Applying the basic rules of connection of the head and modifiers, one
has to wonder whether the house named Styles remarried recently, at least
according to the translation given. Again, the prescribed written (or unwritten)
rule of translation of embedded clauses makes us connect them to their head.
Serbian language, in this case, would make the connection with the nearest
noun head because the conjunct a was used. The translator followed the
prescribed rule to the letter when translating the English past perfect
progressive with the Serbian plus-quam-perfect, even though this tense,
together with other past tenses, has a tendency of rare usage in contemporary
Serbian, especially in every day speech. The question which has arisen is why
the same principle had not been used throughout the sentence?
The same can be said for translation of extraposition.
It was at Styles that I had met again that strange little man, Hercule
Poirot, whom I had first come across in Belgium. (C, 2)
U Stajlsu sam tada ponovo sreo tog neobinog oveuljka, Herkula
Poaroa, koga sam prethodno bio upoznao u Belgiji. (Z, 5)
The attempt to follow the topicalization present in the English text has
led to a pretty awkward sentence in Serbian, at least its second part. Word
order of Serbian is free, so the focus of the sentence is not put onto the
prepositional phrase extraposed, i.e. adverbial, but on added adverbial tada
(then), whose trace cannot be found in original. But plus-quam-perfect is again
present, even though very few people would use it, because temporal
relationship is being established by using adverbial prethodno (previously).
The next example illustrates the attitude of the translator towards the
culturally-charged structures.
She was dressed in a neglige of pale eau-de-Nil and was lying on her
chaise lounge. Beside her was a small revolving bookcase-table with the
coffee apparatus set out. He fingers, deft and white, dealt with the
ritual of coffeemaking with some slight aid from Nurse Craven. (C, 139)
Leala je na otomanu, odevena u svetloplavi neglie. Pored nje je stajao
rotacioni stoi koji je ujedno sluio i kao polica za knjige, a na njemu je
stajao pribor za kafu. Njeni okretni beli prsti sami su obavljali itav ritual
pripremanja kafe, uz vrlo skromnu pomo sestre Krejven. (Z, 133 134)
Throughout the translation, the translator has made an excellent job

when translating adverbials, especially those which are Slavic languages specific
and do not exist in Germanic languages. But again, if we look at the phrase a
pale eau-de-Nil neglige we see that the translator tries to convince us it is a
shade of blue, where in fact we have a shade of greenish blue. Why is it
important? Well, for the mere fact that it emphasizes the extravagance of its
owner. If that is not an important information, then why such a meticulous
translation of a bookcase-table?
These examples illustrate the consistancy used throughout the
translation of the novel: there were only two strategies predominately used,
transference and avoidance. Other strategies could be found, but merely as
examples, not a consistent variety used.
These illustrations really put a plausible doubt in front of a researcher: is
it really necessary to have a prescribed methods and strategies? Remember one
of the first translations into Serbian of the famous Hamlets puzzle. Is biti ili ne
biti, pitanje je sad, the translation which we use nowadays better than trt, mrt,
ivot ili smrt? Who is to say? All options are still left open. What is evident is the
fact that each of the methods and strategies are based on the practice and real-
life situations and that they are not proposed to be used as the sole and
ultimate answer to all the problems posed in front of translators.
Instead of Conclusion
Functionalist theories give us some answers to the question posed at the

beginning of this paper: where does the beauty of translation lie? It is definitely
partly hidden within the translation triangle itself, within the cultures of the
source text and the target text. Vermeer (1989: 35-7) proposes his answer: that
of the existance of the following categories: paracultures, diacultures and
idiocultures:
We share some common cultural elements (a paraculture), yet we belong

to different sectors of that common set (diacultures) and we each have
our individual cultural elements (idiocultures), so in this mosaic of shared
and non-shared values we can communicate and yet remain distinct.
The beauty lies in establishment of equilibrium of all these. That is the reason for
introducing the notion of interculturality. Culture is inextricably intertwined within
the society and, therefore, into the transfer of social norms. The reader does not
have to know the social norms and conventions of the target culture. It is up to
the translator to make the connection. Temporal and spacial connections have to
be seen within the translation. Vermeer proposes that space for paraculture is the
entire society (Gesamtgesellschaft), for the idioculture the individual (Individuum)
and for the the culture itself the society (Gesellschaft). Still, there seems to be an
empty space open, a space for the translation of intercultural notions. Can we, as
readers, say that a certain translation is good, beautiful, breathtaking,
without involving a highly-personalized and subjective position? Definitely not.
That was not what this paper wanted to emphasize. Let us again go back to
Christiane Nord and her notion that it would be a great help to future translators
to have an exact description of the regulative and constitutive conventions of
translation for the source and target cultures they are working with (Pym 1993:
9). It would be, but would it not be better to leave some space open for the
translators voice to be heard. Pym (1993) has dedicated a chapter of his master
thesis explaining that there is no need for the translators voice to be heard (apart
from the third person), and another chapter to convincing us that linguistics is not
very helpful, and most of the thesis to challenge Newmarks work. Still, Pym
admits that he has learned to appreciate Newmarks postulates through
experience. Coming back to the proposed beginning of this argumentation, the
skopos theory, let us cite Vermeer once again (Baker and Malmkjr 2000: 117):
To translate means to produce a text in a target setting for a target purpose and
target addressees in target circumstances. There is very little chance that all the
beauty of the source and the target texts will be seen if the focus that there exists
is being put only on prescriptions derived from the source text. The aim of the
translation has, in some circumstances, been set before the actual beginning of
the translation process itself. Knowing the aim or the purpose leaves the door ajar
for highlighting all the nuances deeply interwoven in the source text.
Bibliography:
Baker, Mona and Kirsten Malmkjr. Routledge encyclopedia of translation

studies. London: Routledge, 2000. Print.
Bassnett, Susan and Andre Lefevere. Translation, History and Culture. London:
Pinter, 1990. Print.
Bassnett-McGuire, Susan. Translation Studies. (2nd revised edition). London:
Methuen, 1999 [1980]. Print.
Bassnett, Susan and Harish Trivedi. Introduction. In Bassnett, Susan, and
Harish Trivedi. Postcolonial Translation: Theory and Practice. London:
Routledge, 1999. Print.
Bell, Roger T. Translation and Translating. Theory and Practice. London:
Longman, 1993. Print.
Christie, Agatha. Curtain. New York: Berkley Books, 1975. Print.
Derrida, Jacques. What is relevant translation? Critical Inquiry 27.2 (2001):
174-200. Print.
De Waard, Jan and Eugene Albert Nida. From One Language to Another:
Functional Equivalence in Bible Translating. Nashville: Thomas Nelson
Publishers, 1986. Print.
Even-Zohar, Itamar. Polysystem Theory. Poetics Today 11.1 (1990): 45-51.
Print.
Fraser, Janet. The translator investigated: learning from translation process
analysis. Translator 2 (1996): 65-79. Print.
Gentzler, Edwin. Contemporary Translation Theories. Clevedon: Multilingual
Matters, 2001. Print.
Hermans, Theo. Translation in Systems. Descriptive and System-Oriented
Approaches Explained. Manchester: St. Jerome Publishers, 1999. Print.
House, Juliane. A Model for Translation Quality Assessment. Tbingen: Gunter
Narr, 1981. Print.
Jakobson, Roman. On Linguistic Aspects of Translation. In R.A. Bower (ed.). On
Translation. Cambridge: Harvard UP, (1959): 232-239.
James, Carl. Contrastive Analysis. Longman: London and New York, 1980.
Krings, Hans Peter. Translation problems and translation strategies of advanced
German learners of French. In House, Juliane, and Shoshana Blum-
Kulka. Interlingual and Intercultural Communication: Discourse and
Cognition in Translation and Second Language Acquisition Studies.
Tbingen: Gunter Narr, (1986): 263-275. Print.
Kristi, Agata. Zavesa. Beograd: Politika Narodna knjiga, 2005. Print.
Lrscher, Wolfgang. Translation Performance, Translation Process, and

Translation Strategies. Tbingen: Gunter Narr, 1991. Print.
Lrscher, Wolfgang. A psycholinguistic analysis of the translation processes.
Meta 41 (1996): 26-32. Print.
Newmark, Peter. A Textbook of Translation. London: Pergamon, 1988a. Print.
Newmark, Peter. Approaches to Translation. Hertfordshire: Prentice Hall, 1988b.
Print.
Newmark, Peter. About Translation. Clevedon, Philadelphia, Adelaide:
Multilingual Matters Ltd, 1991. Print.
Nida, Eugene Albert. Toward a Science of Translating, with Special References to
Principles and Procedures Involved in Bible Translating. Leiden: Brill,
1964. Print.
Nida, Eugene Albert and Charles Russel Taber. The Theory and Practice of
Translation. Leiden: Brill, 1969. Print.
Nord, Christiane. Text Analysis in Translation: Theory, Methodology, and
Didactic Application of a Model for Translation-Oriented Text Analysis.
Amsterdam: Rodopi, 1991. Print.
Nord, Christiane. Translating as a Purposeful Activity: Functionalist Approaches
Explained. Manchester: St. Jerome Publishers, 1997. Print.
Pym, Anthony. Translation and Text Transfer. An Essay on the Principles of
Intercultural Communication. Frankfurt-Main/Berlin/Bern/New York/
Paris/Vienna: Peter Lang, 1992. Print.
Pym, Anthony. Why translation conventions should be intercultural rather then
culture- specific. An alternative link model. Parallles: Cahiers de
lcole de Traduction et dInterprtation de Genve 15, (1993): 60-68.
Print.
Reiss, Katherina and Hans Josef Vermeer. Grundlegung einer Allgemeinen
Translationtheorie. Tbingen: Niemeyer, 1984. Print.
Simon, Sherry. Gender in Translation. Routledge: London, 1996. Print.
Snell-Hornby, Mary. Communicating in the global village: on language,
translation and cultural identity. In Schffner, Christina. Ed. Translation
in the Global Village. Clevedon: Multilingual Matters, (2000): 11-28.
Print.
Venuti, Lawrence. The Translators Invisibility: A History of Translation. London:
Routledge, 1995. Print.
Vermeer, Hans Josef. Skopos und Translationsauftrag. Heidelberg: Institut fr
bersetzen und Dolmetschen, 1989. Print.
Wallmach, Kim. Get the lost just as in the narrow streets of the casbah:
metaphors of resistance and subversion in translation. Hermeneus 2,
(2000): 235-258. Print.
LJEPOTA PREVODA: U OKU ITAOCA ILI PRESKRIPTIVISTE?
Lingvisti i prevodioci pouzdaju se u istraivanja koja se obavljaju unutar

translatologije, kontaktne i kontrastivne lingvistike kada je u pitanju uspjean
transfer struktura koje nisu iste u jeziku izvoru i jeziku cilju. Jo uvijek postoji ve-
i broj istraivanja koja su usredsreena na pokuaj ustanovljavanja sistema koji
e biti zasnovan na binarnom, kontrastivnom dodjeljivanju uloga koga treba
konzistentno slijediti u procesu prevoenja. Korienje ovog pristupa quid-pro-
quo ostavio je po strani kulturalnu dimenziju (dimenzije) i slojeve koji predsta-
vljaju i najintrigantniji dio procesa prevoenja.
Ovaj rad e se usredsrediti na istraivanje konvencionalnih pristupa pre-
vodu specifinih jezikih struktura u jeziku izvoru i jeziku cilju sa posebnim foku-
som na analizu strategija koje prevodioci koriste: korienje ili izbjegavanje
konvencionalnih ili preskriptivnih normi koje se smatraju (ne)pisanim zakonima.
Osnovno pitanje koje e se razmatrati jeste da li je mogue pronai ikakvu ili ba-
rem nekakvu mjeru pri korienju strategija kao to je izbjegavanje kada se radi
o prevodu isto jezikih ili kulturolokih pojmova, te koliko je mogue da takve
strategije budu uspjene.
Kljune rijei: jeziki transfer, konvencije u prevoenju, kontrastivna

analiza.
GENERATING CONCERN AND APPREHENSION ABOUT

IMMIGRATION IN THE TELEGRAPH NEWSPAPER REPORTS
UDK 342.7(497.2):070(420)
Bledar Toska, University of Vlora
Abstract: Following a critical discursive approach, this short article investigates frequent
and important linguistic aspects in some of the The Telegraph newspaper articles written
in December 2013 to report on the right of Romanias and Bulgarias citizens to work in
the UK starting from 1 January 2014. The results obtained from a 12,000-word corpus
and their analysis confirmed my initial hypothesis that the use of particular items in
specific contexts is intended to indirectly convey ideological viewpoints and effects on
readers. These citizens are represented as exploiters who will move to the UK to claim
social benefits and the overall imminent situation aims at generating concern and
apprehension about immigration.
Key words: concern, fear, immigration, Romania, Bulgaria, the UK, ideological
viewpoints.
Introduction
Starting from 1 January 2014 the citizens of Romania and Bulgaria have the right
to move to the UK to live and work as all the EU citizens. This situation received
considerable media coverage in the last few months of 2013, but it was also
debated in some political circles in the UK. Both media coverage and political
discussions have been mainly concerned about the social consequences the UK
may suffer from Romanians and Bulgarias citizens moving to the UK. Needless
to say, this concern was also transmitted to people by the media, in some way
or another. We also know that this social reality was inevitably expected to be
reflected in the language media used to inform their audience. And some of the
newspaper articles I had the opportunity to read during that period showed a
tendency to linguistically exaggerate and manipulate the entire story.
Therefore, the main motivation for conducting this short research was to
explore how and by what linguistic means newspaper reports linguistically
manipulate their readers. The central focus was to investigate the ideological
work done related to immigration issues for social and political purposes in the
The Telegraph, a pro-governmental quality newspaper with right-center and
conservative orientation. For this, a small corpus comprising 18 articles was built
to help me conduct quantitative analysis so as to complement the qualitative
discussion in the second part of the paper.
The analytical framework adopted for the study, the Critical Discourse
Analysis, is briefly discussed in the next section of the paper, where I attempt to
highlight its main principles and its central scope. Research methodology and
the corpus built for the analysis are included in the Method and Corpus section.
The results obtained from the corpus analysis and their discussions make up the
main part of the article. In this part I mainly focus on collocation patterns
between Romania(ns)/Bulgaria(ns) and statistical figures/quantity words.
Keywords and keyness are two additional aspects relevant to the analysis in this
part. The paper ends with some conclusive remarks.
Analytical Framework
The analytical framework adopted in this article is the Critical Discourse Analysis
(CDA) approach which focuses on the relationship between language, power
and ideology and takes full account of the processes of text production,
distribution and consumption (Fairclough 9). In this sense language is seen not
only as a tool which shapes society and is shaped by it, but also as an efficient
instrument to establish certain power relations and to convey overtly particular
ideological stances. So, CDA is particularly interested in the ideological effects
on society and how power relations are affected by texts (25). Aspects of
inequality, domination, marginalization or exploitation through unequal use of
language to the benefit of the powerful and to the detriment of the powerless
are of particular interest to critical discourse analysts, particularly in political
discourse and media discourse. This paper concentrates on the latter and
attempts to identify and examine particular tendencies in the representation of
discourse in newspapers which conforms to ideological viewpoints in the
production of news (54-69) by means of specific linguistic choices.
Method and Corpus
In order to verify my initial hypothesis that newspaper reports attempt to

exercise some ideologically influence on their readership, I built a small corpus
of these reports downloaded from the The Telegraph website (http://www.
telegraph.co.uk/). The corpus consists of 18 reports, all in all 12,242 words,
chronologically listed from 1 December 2013 to 31 December 2013 and I used
the versatile commercial software WordSmith Tools 6 for the corpus content
analysis. Each of the reports focuses on the topic of immigration in the UK and is
related to right of Romanias and Bulgarias citizens to live and work in the UK
beginning from 1 January 2014. The minimum length of each report is 500
words and each contains keywords such as (im)migration, the UK, Romania,
Bulgaria and 1 January. The codes TNR 01-18 (The Telegraph Newspaper
Reports) used for referential purposes in the text, dates of publications and the
titles of the reports can be found in the appendix A attached to this paper.
Results and Discussion
This second part of the article aims to present some of the most significant
results obtained during the investigation and discusses in general and specific
terms how they can influence the interpretation of the news articles explored
here. The investigation interweaves qualitative and quantitative analysis mainly
on the micro level to construct a macro-level discussion of potential discourses
constructed in the articles.
First, lexical collocation pattern analyses have been carried out to spot
important combination of co-occurring lexical items with the words
Romania/Bulgaria and Romanian(s)/Bulgarian(s). Frequent occurrences of
patterns in a textual environment are likely to tell us something about meanings
created in relation to their references in a given context and the regularity of
them help us to form an initial hypothesis in meaning similarities in collocation
patterns (Sinclair xvi).
From the concordance analyses one can notice that there are regular
combinations between the abovementioned words and items referring to
general and specific figures related to these immigrants, and although they
amount to about 20 per cent of all instances, they appear in almost all the news
articles considered here. This last fact seems to be significant, since readers are
expected to be exposed almost always to figures related to citizens from
Romania and Bulgaria moving to the UK to work after 1 January 2014. Figure 1
below shows most of the concordance lines for these citizens and the figures or
amount words which collocate with them.
majority 44,000 will be from Bulgaria, the poorest country in the

At least 385,000 Romanians and Bulgarians will come to Britain after
suggested that more than 300,000 Romanians and Bulgarians will travel
in 2010 estimates that 8,000 Romanians will come to Britain in 2014
concerns of an influx from Romania and Bulgaria next month after
385,000 people will migrate from Romania and Bulgaria to the UK over
allow an unlimited number of Romanian and Bulgarian migrants to move
days as thousands of Bulgarian and Romanian migrants expected to
a wave of mass immigration from Bulgaria and Romania at the end of the
thousands of migrants could arrive from Romania and Bulgaria the
case there is an influx of Romanian and Bulgarian immigrants when
50,000 migrants moving to Britain from Bulgaria and Romania every year,
insist that 29 million Romanians and Bulgarians will invade British
deferring our own influx [of Romanians and Bulgarians] by a couple
Thousands of migrants from Bulgaria and neighbouring Romania are expect
33,000 will arrive each year from Romania the Democracy Institute
Figure 1 A sample of concordance lines for Romania(ns)/Bulgaria(ns) in the The

Telegraph corpus
In these instances readers are expected to interpret the given contexts in

relation to the future expectation that a large number of immigrants from
Romania and Bulgaria will arrive in the UK very soon. The foregrounding of this
arrival is easily noticed by both the statistics provided and by the aggregation
process of representing certain figures. For instance, sentences (1), (2) and (3)
overtly state high figures of immigrants.
(1) At least 385,000 Romanians and Bulgarians will come to Britain after
restrictions are lifted on January 1 a think tank has warned. (TNR 02)
(2) Politicians from a party known for its xenophobic slogans insist that 29
million Romanians and Bulgarians will invade British shores. (TNR 08)
(3) 33,000 will arrive each year from Romania the Democracy Institute
estimates. (TNR 02)
What is problematic in these instances is the fact that they are based on
predictions or mere speculations, and the figures are offered to the readers as
statistics representing these immigrants in exaggerated numbers which cannot
be proven correct at the time the articles were written. The present context is
probably intended to cause worry and fear among readers by manipulating the
reality in order to cause ideological effects on them.
In the next three examples the aggregation strategy has been used to
avoid an overtly stated excessive number of immigrants who will arrive in the
UK. This strategy allows writers to quantify participants and treat them as
statistics in discourse (Machin and Mayr 83), which is expected to have
ideological implications. As Van Leeuwen points out aggregation is crucial in
many contexts, because it is often used to regulate practice and manufacture
consensus opinion (37).
(4) The mission comes amid concerns of an influx from Romania and
Bulgaria next month after the countries citizens gain unrestricted rights
to work in the UK. (TNR 09)
(5) David Cameron is facing a rebellion from inside the government over
plans to allow an unlimited number of Romanian and Bulgarian
migrants to move to Britain from next year. (TNR 01)
(6) James Joshua, director of Conservative Grassroots, said: "In just a

couple of days Britain faces a wave of mass immigration from Bulgaria
and Romania at the end of the seven-year moratorium put in place by
the last Labour government. (TNR 15)
The representation of the forthcoming event depicts an immigration

situation likely to generate apprehension among The Telegraph readers. An
influx, an unlimited number and a wave of mass immigration connote a (very)
large number of citizens from Romania and Bulgaria, even though no concrete
figures are provided in these instances. But still such abstractions are utilized to
make the statements as credible as possible and to proximate more concern
among readers. Van Leeuwen observes that most frequently immigrants are
aggregated, which makes them not only the subject of rational economic
calculation, but also makes them that large horde which is so legitimately
feared (38). If we try to read the provided examples without these quantity
words, then most probably the effect would be different and more neutral, even
though they still would have remained vague: concerns of immigration from
Romania and Bulgaria, allow a number of Romanian and Bulgarian migrants
and Britain faces immigration from Bulgaria and Romania.
Yet, this short analysis of concordance collocations remains limited in
terms of the semantic and discursive interpretation of the co-occurring lexical
items here. This is mainly because it presents only a snapshot of the contextual
environment where words such as Romania(ns)/Bulgaria(ns) occur and
discusses only aspects of figures related to the impending immigration from
the two countries. At his point it would be very useful to consider and analyze
keywords and keyness in the The Telegraph 12,000-word corpus.
Bondi considers keywords to be words which play a role in identifying
important elements of the text (1) and help researchers focus on specific
discourse aspects, worth being explored and interpreted in relation to a given
context. Broadly speaking, keywords are often infrequent words occurring with
some high frequency in a particular text and connoting cultural aspects shared
by interlocutors. Exploiting the facilities that software such as WordSmith Tools
6 provides helps scholars to objectively pick out keywords in our corpus and
reduce the arbitrariness in their identification (OHalloran 567). Keyness is
also particularly relevant in this study, since work on keyness in text easily
leads to work on discourse, linking language use beyond the sentence to the
study of social practices and ideological assumptions associated with language
(Bondi 7).
To identify keywords I contrasted the The Telegraph corpus with British
National Corpus (BNC), which consists of one hundred million words and is used
as the reference corpus in our case. Table 1 below includes the twenty most
frequent keywords, their frequency, % in the corpus and keyness.
Keyword Frequency % in corpus Keyness

EU 78 0.63 1243.33
migrants 77 0.62 960.81
Romanians 44 0.35 570.65
Bulgarians 43 0.35 498.97
Romanian 45 0.36 478.71
UK 86 0.69 473.91
Britain 88 0.71 456.89
Bulgarians 31 0.25 452.61
Romania 46 0.37 445.79
immigration 45 0.36 431.52
Bulgaria 35 0.28 367.39
Cameron 37 0.30 356.50
restrictions 44 0.35 339.44
benefits 44 0.35 250.27
s 58 0.47 236.59
countries 51 0.41 229.14
European 52 0.42 215.72
migration 25 0.20 200.76
January 32 0.26 145.46
amendment 20 0.16 139.91
Table 1 The 20 highest keyword values for the 12,000-word The Telegraph corpus
This keyword analysis can be viewed as an efficient method for identifying

topics central to discourse (Tyrkk 81-82). If we want to better understand how
the arguments on the topic of immigration in the corpus have been developed
and sustained, then we have to consider what specifically these keywords relate
to. The keywords in Table 1 can be broadly categorized into three major issues
which are relevant to us. The first group is concerned with Romanias and
Bulgarias migrants and includes the following keywords: migrants, Romanians,
Bulgarians, Romanian, Bulgarians, Romania, immigration, Bulgaria, migration.
The second one is related to the UK and EU and comprises the following
keywords: EU, UK, Britain, Cameron, European. The last group refers to products
and results processes expressed through nominalization and involves the
following keywords: restrictions, benefits, amendment.
Most of the keywords related to the first two groups have already been
discussed above as items which highlight, in most cases, The Telegraphs
attempt to generate concern and apprehension about the immigration among
readers. This was regarded as a representation strategy to describe the
approaching situation in January 2014 and as an important part of the covertly
expressed ideological viewpoint in the analyzed articles. The third group of
keywords appears to be particularly relevant in the analyses, since they denote
processes related to products and results and could provide additional
interpretative elements to the analyses, which probably would help us direct

our discussion to different subtopics, apart from that of the large number of
immigrants from both countries arriving in UK. So it would be relevant to
investigate these keywords (restrictions, benefits and amendment) in the
appropriate context.
Since the word restrictions refers to official rules which limits or controls
certain activities viewed as unacceptable or inappropriate, one can expect that
it is used in the corpus to foreground the presence of concern and worry related
to the arrivals of new Romanians and Bulgarians citizens in the UK. And indeed
the word restrictions collocates frequently with some of the keywords in Table 1
and with some others related to the context created. I randomly chose
examples (1) above, (7) and (8) below to illustrate this point. In example (1)
readers are warned about the large amount of Romanians and Bulgarians
coming to Britain after the lifting of the working restrictions. Concern and fear in
this instance are anticipated and the situation to come is portrayed and implied
as problematic. In sentence (7) concerns have been overtly mentioned, but it is
very unclear from the context who is really concerned about the future
situation. The passivization of the utterance (has raised concerns) seems to be
an attempt to involve readers in the concern process.
(7) The lifting of labour market restrictions on Bulgarians and Romanians

has raised concerns that many will come to the UK to work. (TNR 18)
Example (8) draws a parallelism between a previous context and the future one.
Thus, the article represents negatively this state of affairs without providing any
necessary evidence, but which is most likely intended to be offered as a
threatening one based on previous experiences on immigration. In a word,
readers are introduced with a situation similar to the one when there were no
restrictions on immigration and the UK suffered an influx of eastern European
migrants.
(8) Nigel Mills, the Conservative MP who masterminded the amendment,

said there was great concern among his colleagues about a repeat of
the previous influx of eastern European migrants, when there were no
restrictions and one million moved to the UK. (TNR 01)
Benefits is another keyword worth being investigated in larger contexts to

see how it relates to Romanians and Bulgarians citizens. As Table 1 indicates,
benefits occurs 44 times in the The Telegraph corpus. However, what is relevant
when investigating them in context is that more than half of them collocate with
important verbs which denote claiming and exploitation of social benefits in the
UK. So, benefits co-occurs with to claim/claiming 17 times, to exploit/exploiting
3 times and to get, to have and to take advantage of once with each of them,
over a collocation span of -5+5 in the corpus. The following extracts instantiate
two of these co-occurrences.
Example (9) below aims at foregrounding the measures that the
Government has taken in order to extend from one month to three months the
period after which Romanians and Bulgarians will be able to claim social
benefits. Despite this, the problem of immigrants claiming social benefits is
represented as a fact and is expected in a short period of time. In other words,
the process of claiming social benefits is taken for granted, although there
seems to be no evidence to support this, at least not in the passage. This comes
to no surprise, since media reporting sometimes discriminates immigrants and
blames them for abusing social welfare systems to be perceived as a thread
for the Anglo-Saxon culture (Wodak 50).
(9) New arrivals from the two countries will have to wait three months
before they can start claiming benefits, the Government has said.
Currently the rules would allow them to claim benefits after one month.
(TNR 11)
The following example is even more emphatic. Unlike in the previous

passage, we can notice in it the direct involvement of the author (The Daily
Telegraph) in discourse. Readers are offered a frightening situation described
as not only pre-arranged and well-organized but also as abusive, since
Bulgarians are being instructed how to exploit social benefits once in Britain.
The use of this discursive strategy involves the construction of a negative
presentation of others to legitimize the exclusion of these citizens (and to see
them as belonging to an out-group) and to inject ideological viewpoints of
marginalization (Wodak 49).
(10)Recruitment agencies are offering Bulgarian migrants practical tips and

advice on how to exploit the benefits system when they arrive in Britain
after January 1, The Daily Telegraph has learnt. (TNR 14)
Finally, the word amendment also appears to have important ideological

implications in the arguments forwarded by The Telegraph in relation to the
Romanias and Bulgarias citizen arriving in the UK. Broadly speaking, in all the
instances found in the corpus, it refers to some changes that should be made to
the Immigration Bill to ban Romanias and Bulgarians citizens from working in
the UK for some more years. Moreover, they appear in a clear political context,
as shown in example (11).
(11) campaigners and many Conservative MPs fear that the relaxation in
the rules will see up to 50,000 migrants moving to Britain from Bulgaria
and Romania every year, undermining the governments target to cut
net migration to the tens of thousands. By Friday evening, 54 Tory
MPs had signed a Commons amendment calling for the existing
restrictions on migrants from Romania and Bulgaria to be extended for
another five years until 2019. (TNR 01)
However, what seems to be ideologically problematic in this example is

the intertextual linkage between the reporting article and the referential
situational context of Tory MPs who had signed an amendment calling. This
leads us to think that the shaping of discourse through intertextuality aims at
constructing specific meanings in the present article. Also, it can be argued that
there is an attempt to wisely institutionalize the passage with political
referential events, which may make the topic under discussion sound more
serious than common people may perceive. This obviously comes in response to
and anticipates opposing viewpoints and the point is to foreword concern
among readers and to represent the new citizens unfairly. After all, the subtle
manipulation of the text in this way is regarded important in media discourse
considering that texts are often sites of struggle in that they show traces of
differing discourses and ideologies contending and struggling for dominance
(Wodak 11).
Conclusive Remarks
Even though newspaper reports are supposed to be informative, it is not

very difficult to notice that they can also be used as powerful tools to transmit
ideological viewpoints to their readership in relation to specific topics. The short
analysis of the 12,000-word The Telegraph corpus showed important ideological
implications in the discourse of citizens from Romania and Bulgaria to move to
the UK. This was mainly demonstrated at the micro-level with the analyses of
statistical figures, the aggregation process, collocation co-occurrences,
keywords and keyness in contexts which led us to the macro-level of our overall
discussion in this paper. The frequent and regular proximization of an imminent
frightening situation after 1 January 2014 was seen as an attempt to legitimize
the sense of warning to the readership anticipating fear. It seems that in some
parts of the reports The Telegraph unfairly generates unnecessary concern and
apprehension about the hyped-up-new-immigration situation which socially
represents citizens of Romania and Bulgaria as benefit claimers and modern
exploiters, while no reasonable evidence justifies this in the news reports
investigated here.
Bibliography:
Bondi, Marina. Perspectives on keywords and keyness: An introduction.

Keyness in Texts. Eds. Marina Bondi and Mike Scott. Amsterdam and
Philadelphia: John Benjamins, 2010. 1-18. Print.
Fairclough, Norman. Critical Discourse Analysis. London: Longman, 1995. Print
Machin, David and Andrea Mayr. How to Do Critical Discourse Analysis: A
Multimodal Introduction. SAGE Publications Ltd., 2012. Print.
OHalloran, Kieran. How to use corpus linguistics in the study of media
discourse. The Routledge Handbook of Corpus Linguistics. Eds. Anne
OKeefe and Michael McCarthy. London / New York: Routledge, 2010.
563-77. Print.
Scott, Mike. WordSmith Tools. Liverpool: Lexical Analysis Software, <this year>.
Software.
Sinclair, John. Reading Concordances. Harlow: Pearson Longman, 2003. Print.
Tyrkk, Jukka. Hyperlinks: Keywords or key words? Keyness in Texts. Eds.
Marina Bondi and Mike Scott. Amsterdam and Philadelphia: John
Benjamins, 2010. 79-91. Print.
Van Leeuwen, Theo. Discourse and Practice: New Tools for Critical Discourse
Analysis. Oxford: Oxford University Press, 2008. Print.
Wodak, Ruth. Critical Discourse Analysis. The Continuum Companion to
Discourse Analysis. Eds. Ken Hyland and Brian Paltridge. London:
Continuum, 2011. 38-53. Print.
---. What CDA is about - a summary of its history, important concepts and its
developments. Methods of Critical Discourse Analysis. Eds. Ruth Wodak
and Michael Meyer. London: Sage Publications, 2001. 1-13. Print.
NXITJA E SHQETSIMIT DHE FRIKS PR IMIGRACIONIN N

ARTIKUJ T THE TELEGRAPH
Duke ndjekur nj prqasjeje t ligjrimit kritik, ky artikull i shkurtr

hulumton aspekte gjuhsore t rndsishme dhe t shpeshta n disa artikuj t
gazets The Telegraph, shkuar n dhjetor 2013 pr t raportuar n lidhje me t
drejtn e shtetasve rumun dhe bullgar pr t punuar n Mbretrin e
Bashkuar duke filluar nga 1 Janari 2014. Rezultatet e marra nga nj korpus prej
12 000 fjalsh dhe analiza e tyre ka konfirmuar hipotezn time fillestare se
prdorimi i disa njsive t caktuara n kontekste t veanta synon t
transmetoj n mnyr t trthort pikpamje dhe efekte ideologjike tek
lexuesi. Kta qytetare paraqiten si shfrytzues q do t shprngulen n
Mbretrin e Bashkuar pr t pretenduar prfitime sociale dhe situata e
prgjithshme e afrt synon t shkaktoj preokupim dhe shqetsim pr

imigracionin.
Fjal kye: shqetsim, frik, imigracion, Rumani, Bullgari, Mbretri e

Bashkuar, pikpamje ideologjike.
Appendix A
List of the The Telegraph news reports analyzed in this paper.
Code Date News Report Title

TNR 01 01.12.2013 David Cameron faces unrest over EU migration
from inside government
TNR 02 04.12.2013 385,000 Romanians and Bulgarians will come to
Britain, report warns
TNR 03 04.12.2013 Britain should be 'grateful' for migrants, says
Romanian minister
TNR 04 11.12.2013 Home Office draws up plans in case of Romania
and Bulgaria 'surprises'
TNR 05 12.12.2013 On immigration and MPs' pay, the problem is
political will
TNR 06 13.12.2013 Tory rebels to defy David Cameron over
Romanian migrants
TNR 07 13.12.2013 Stop unrestricted immigration from poor EU
countries, David Cameron suggests
TNR 08 16.12.2013 Ion Jinga: How many Romanians will come next
year to the UK?
TNR 09 16.12.2013 British police tell Romanians 'don't come
without jobs'
TNR 10 18.12.2013 Judge warns Romanian criminals: 'Don't come
here'
TNR 11 18.12.2013 We will block benefits to new EU migrants, says
Cameron
TNR 12 28.12.2013 Britain must keep Romanian and Bulgarian
restrictions
TNR 13 29.12.2013 Economic recovery will make Britain more
attractive to Romanians and Bulgarians, report
suggests
TNR 14 30.12.2013 Bulgarian migrants are given lessons in
exploiting British benefits
TNR 15 30.12.2013 Tory activists call on David Cameron not to
open borders to Romanians and Bulgarians
TNR 16 30.12.2013 'Britain should watch its bankers, not our

beggars', says Romanian adviser
TNR 17 31.12.2013 Ghost towns left by Bulgarians seeking work in
UK
TNR 18 31.12.2013 Non-EU citizens will be able to work in Britain
after Bulgarian restrictions lifted
THE PASSIVE REVISITED: BE-PASSIVE VS. GET-PASSIVE

UDK 811.111367.625
Andrijana Stoki Penda, Banja Luka (Independent scholar)
Abstract: The aim of this paper is to compare and contrast uses of be- and get-passives in
order to challenge widely accepted idea that be-passive is used mostly, if not only, in
formal discourse, while get-passive is said to be used in informal discourse. This paper
will also question the claim of most grammarians that passives are the products of
transformation and prove that some passives are to be regarded as original structures.
Furthermore, contrastive analysis of the two passive forms will elucidate when they are
interchangeable or, on the other hand, exclusively dependent on a particular type of verb.
Using the British National Corpus (BNC) I will also examine to what extent the corpus
data conform to what is said in the relevant literature about these two forms of passive.
Special attention will be paid to generic context in order to find out interrelation with
different genres and passive forms, as well as to characteristics of verbs that are used
mostly with be and those used mostly with get. In addition, elliptic forms of passive will
be examined to further illuminate the nature of be- and get-passives by determining their
original full forms.
Key words: be- and get-passive, agent, corpus, by-phrase, elliptic forms, context, genre.
This paper deals with the use of be-passive and get-passive in regard to
context, verb characteristics and structures pertaining to the above. Having in
mind the size of British National Corpus (BNC), I had to restrict the analysis on be-
and get-passives, while other forms are discussed only when closely related to the
mentioned structures. Two opposing views of passive are visible in the literature
overview the first treating passive as a form derived from the original active
structure and the second treating it as a completely independent structure.
Special attention is paid to the verb semantics used with both types of passives.
However, my main focus is get-passive as it has been marginalized and reduced to
informal variant of be-passive and the paper questions the very idea of get-
passive as an informal counterpart of be-passive. The findings will summarize the
results of the contrastive analyses of Get-passive is more common for informal
writing and spoken English be- and get-passive and take a position in relation to
findings within the discussed grammar books. All the above should provide more
insight into occurrence of get-passive, as well as the factors determining its use.
Review of Literature on the Passive
Passive is usually defined as a form of the auxiliary verb to be followed

by the past participle of the main verb (Leech, 80; Greenbaum & Quirk, 45;
Thomson & Martinet, 263). Although passive voice is one of the most
complicated structures for foreign learners, thus being the subject-matter of
almost every grammar book intended for learning English as a second language,
it is not present enough in general literature dealing with English linguistics. It is
rather neglected in the relevant linguistic books and it is only at the level of the
sentence, or in rare cases at the level of the clause, that the passive is dealt
with. Furthermore, bare, short, prepositional, or adjectival passives (Huddleston
& Pullum, 244-6), for example, are only ocassionaly included and dealt with.
Speaking of its historic development, Halliday states that although the
number of passive tenses has lagged behind the number of active ones, the
system opened up [...] and now every active tense has its passive counterpart.
In this respect, Halliday sees the passive functioning like an extra secondary
tense (339). In addition to this, most grammarians insist on passives as
transformations and see them as a tool for learning passive forms (Coe et. al.,
197), which implies that a passive sentence represents a transformation from an
active sentence. Biber et. al. also claim that the passive involves restructuring
of the clause (935), while Borjars & Burridge state a property of the object to
be shifted to initial position to become the new grammatical subject of a passive
sentence (89). However, this transformation is disputable in forming the
passive, as it seems that most grammarians overlook cases where the passive
form has not been created by transformation. Grammarians who insist on a
semantic approach, however, add another view to the passive and see it as an
alternative realization of the relation between a transitive verb and its object
(Dixon, 353). Hence, in line with this, some passive forms are more common and
would sound unnatural in the active voice, which implies that they are not
transformations from active forms, but originally created as passive forms. Quirk
et. al. bring out the idea that with some verbs and verb constructions only the
passive is possible (162):
(1) John was said to be a good teacher.

(2)
Conversely, some transitive verbs do not occur at least in some senses in the
passive (Quirk, 162):
(3) John resembles his father.
An important notion regarding the passive is using an agent by-phrase or

its omitting. It is usually seen as a matter of style and according to Dixon, in
formal, written English, more than 80 per cent of passives are agentless, and the
figure is undoubtedly higher for colloquial, spoken styles (353). Passives followed
by agent by-phrase are labeled long passives, while agentless passives are labeled
short passives (Biber 935). Tracing the preposition back in the past, it becomes
visible that the agent preposition changed from of to by (Nevalainen 110).
Most linguists, when dealing with the passive, focus on the auxiliary be,
while get-passive is usually treated as colloquial, less formal or even ignored.
Traditional grammar deals only with be-passive, while get-passive is either
heavily disregarded or very briefly categorized as being used in informal English
(Greenbaum & Quirk, 45). The get-passive is also seen as conveying the meaning
that the referent of the subject has some responsibility for the action
(Greenbaum & Quirk, 45). Speaking of the first occurrences of get-passive, Tertu
Nevalainen mentions its sporadic instances in the Early Modern Period, while be-
passive can be traced back to Old English (110-111). In Brjas & Burridge (147),
get passive is mentioned as more colloquial and involves the participation of the
subject. Dixon (357) also mentions the involvement of passive subject in get-
passive and the implication of recent actions when used in get-passive forms.
Although closely related to passive and treated as bare passives by
Huddleston & Pullum (245), causatives are not analyzed in this paper.
The Results
The study of distribution of be-passive and get-passive is focused on the

electronic corpus, British National Corpus (BNC) and deals both with the
quantitative and qualitative research. Accordingly, it involves the frequencies of
passives and all the paradigms of the verbs be and get, including the analysis of
the data with regard to context and verb properties. The latter, qualitative
research, will deal with the analysis of two types of passive in reference to their
use in different texts and levels of formality. In order to determine the context
and formality, I manually checked all the chosen examples. Taking into account
the pitfall of overgeneration (Curzan & Palmer, 22), I had to exclude a large
number of get forms that were pseudo-passives or not passives at all. Concerning
undergeneration (Curzan & Palmer, 22), the search engine left out a significant
percentage of elliptic forms of passive. Albeit rather extensive, only 10 per cent of
the data in the corpus is a transcription of spoken English. This fact is very
important since one of the aspects I analyze in this paper is the medium as well.
In order to retrieve data I used the following strings: {be/V} _VVN and
{get/V} _VVN to get the wanted structures. Since be-passive contained practically
all clear-cut examples, I used the entire corpus when analyzing particular verbs
and agent by-phrase or randomly selected 250 000 examples when analyzing
frequency of verbs and tenses. For the more detailed analysis I chose 200
randomly selected examples. Get-passive was more problematic since the data
contained a large number of get + PP forms which are not passives, such as the
following examples:
(4) if ever you get rid of this just let me know. (BNC KC3 2850)
(5) We got fed up waiting (BNC FR0 1192)
As in the case of be-passive, I used the entire corpus for specific verbs and
specific or unusual forms, and retrieved 250 random examples of get-passive for
the detailed analysis. Larger number get-passives was necessary in order to end
up with the similar number of both structures analyzed in the paper since half of
the retrieved structures was not passives at all and are illustrated in examples (3)
and (4). Since both strings I used included the verb (be or get), it was obvious that
the elliptic form wasnt going to be included in the data as it contained no
auxiliary verb. I retrieved those using the string _NN1 _VVN.
The be-passive in the corpus is found in 3935 texts with the frequency of
9215.21 instances per million words. Several instances of non-passive structures
(e.g. 280 examples of BE gone) are included, but do not significantly influence
the data. The following table shows the results pertaining to the randomly
chosen 250 000 examples.
form verb used in number of percentage

passive examples
be used use 2678 1.07%
be made make 2596 1.04%
be seen see 2100 0.84%
be taken take 1530 0.61%
be found find 1334 0.53%
was made make 1222 0.49%
be given give 1188 0.48%
been made make 1185 0.47%
is made make 1015 0.41%
was born bear 931 0.37%
be considered consider 907 0.36%
be held hold 896 0.36%
was found find 789 0.32%
were made make 787 0.31%
was given give 774 0.31%
is based base 742 0.30%
be said say 739 0.30%
was taken take 735 0.29%
is known know 715 0.29%
was held hold 680 0.27%
be expected expect 662 0.26%
are made make 655 0.26%
is given give 649 0.26%

was set set 486 0.19%
Figure 1 Most frequent be-passives in relation to form and verbs used
Results show that be-passive is mostly used in combination with modal

verbs (can being the most frequent one). As far as the passivized verbs are
concerned, if we include the entire be paradigm in combination with made, we
can easily see that the verb make is the one most commonly used in passive.
(6) free tickets can be collected from. (BNC C9M 54)

(7) Umbrellas could be made of oiled cloth (BNC J28 97)
Furthermore, about 96.5 per cent of the examples of be-passive are found in
written English. The majority of the writers are from the UK or Ireland (97 per
cent) compared to only 0.6 per cent of USA writers. However, this corpus to a
large extent contains the works of British authors and transcripts of the speech
recorded in the UK, hence I do not analyze the writers/speakers origin.
Out of 200 randomly selected examples for more detailed analysis, four
contained s for is. Although I used {BE} in the search and would expect all s
forms to stand for is, not has, I found example (7) treated as passive, instead of
present perfect. Example (8) looks suspicious since it is ambiguous as to who put
clothes on Tsu Ma. A wider context would substantiate whether he was helped
or not.
(8) If I get home soon I can have summat to eat. I spec Marys left some
food in the cupboard. (BNC A74 2324 )
(9) Tsu Ma was dressed in white, his hair tied back in a single elegant
bow (BNC GUG 2355)
The proportion of written and spoken examples is similar to the one in

general findings (95.5 per cent of written and 4.5 per cent of spoken material).
The same accounts for the origin of writers (96.6 per cent are from the UK or
Ireland; 0.17 per cent from the USA and 0.17 per cent from the Commonwealth),
which makes the chosen examples in terms of passive presentation good
representatives of the whole corpus. Although be-passive is more common in
written English, it is not a typical form in literature. The following table illustrates
the results based on the text type the examples are taken from.
TEXT TYPE NUMBER OF EXAMPLES PERCENTAGE

Academic prose 44 22.11%
Unpublished written material 12 6.03%
Non-academic prose and biography 63 31.66%

Other published written material 40 20.1%
Newspapers 18 9.04%
Other spoken material 7 3.52%
Fiction and verse 13 6.53%
Spoken conversation 2 1%
Figure 2 Distribution of be-passive regarding the text type
Most common verbs used in passive in the analyzed examples are: make
(4.52 per cent), take (3 per cent), hold (2 per cent), know (1.50 per cent), set
(1.50 per cent), place (1.50 per cent), meet (1.50 per cent), say (1.50 per cent),
give (1.50 per cent), and obtain (1.50 per cent). The number in the brackets
indicates the percentage of the mentioned verb in relation to the 200 selected
examples. To a great extent, the figures match the general findings from the
beginning of this section.
The agent by-phrase is considered by many grammars as optional and,
in this case, it is found in 25 examples. It can be argued that its use largely
depends on the type of text and the semantics of the main verb which follows.
Its distribution regarding the text type is broken down as such:

Academic prose 6 24%
Unpublished written material - -
Non-academic prose and biography 7 28%
Other published written material 7 28%
Newspapers 4 16%
Other spoken material - -
Fiction and verse 1 4%
Spoken conversation - -
Figure 3 Distribution of agent by-phrase regarding the text type
The agent by-phrase is used in the sentences with the following main
verbs: reveal, subdue, commission, cause, place, take, generate, meet, protect,
pass, attack frustrate, continue, dismiss, carry, serve, contaminate, interview,
prove, accompany, rape, manage and manipulate. According to Dixon (353) 80
per cent of passive in formal writing is agentless and in this analysis, the figure
seems even higher. Out of 44 examples of formal style, by-phrase is found in 6,
which makes 84 per cent of passive in formal writing agentless. In informal
writing, by-phrase is used in 13 per cent of all cases.
Out of 9579 examples of get+PP in the corpus, I randomly chose 250.
When analyzed, it turned out that only 115 were passives, while the other
examples of this structure were phrasal verbs. Combined with different forms of
the verb get (gets, getting or got), the most common combinations were rid of
(49 examples), married (17), fed up with (6), dressed (6), changed (also meaning
dressed 3), involved (5), started (4) and mixed up (meaning confused 3). These
forms are called pseudo-passives (Nevalainen, 111), but are not treated as
passives in this paper. The following example illustrates that this is not a passive
structure.
(10) now you can't get rid of him. (BNC CA3 1550)
On the other hand, some verbs that usually occur in pseudo-passives can
be used as true passives as well. In the examples (9) and (10) feed and marry are
passives and treated as such. In (9) old people are literally fed and in (10), we
may assume that I is the object of both marriage and burial.
(11) I wait at breakfast every morning, including weekends, when

only the long-term residents get fed. (BNC HTG 401)
(12) Im getting married, not buried! (BNC A73 3)
In terms of tenses, get-passive is mostly used in past simple and present

simple. Besides the occasional present continuous and ing participle clauses,
there were only two examples of future will:
(13) he puts the letters into a plastic bag so they won't get eaten by
beetles or woodworm. (BNC G1X 971)
(14) Thou shall not get found out! (BNC CEH 2330)
Furthermore, there are only 60 examples of get + PP used in future will,

including the phrasal verbs in all 9579 examples, which gives the impression that
whether a passive or phrasal verb, get is not commonly used in the mentioned
tense. A possible explanation could be a relatively recent occurrence of this
structure. Another curiosity about the structures following the main verb when
passivised with get is a significant number of prepositions. More than half (55
per cent) of the verbs are either phrasal or followed by a prepositional phrase.
Since phrasal verbs are considered as more informal and so is get-passive, a
large number of these structures is not surprising.
Verb catch is the most frequent one used in this form and makes up 7
per cent of all the examples. Verbs that follow are call and pay (3.50 per cent),
pass (2.63 per cent) and change, turn, crush, send and arrest (1.75 per cent).
Although a rather small number of examples is used in this analysis, the
connotation of the verbs used in get-passive is in most cases negative. Besides
the verbs promote, elect, describe, pull, listen, change and pay, which have a
positive or neutral meaning, all other examples include verbs that imply harm to
the passive subject. These verbs are: burn, damage, crap, sucker, bomb, tear,
slaughter, arrest, shout at, frighten, punish, wheel, sue, bust, poke, kidnap,
overrun, catch, trap, bite, knock over, throw out, crush, drag into, bother, tie,
shoot, kill, leave, eat, blow off, reprimand. Most grammars state that the get-
passive somehow includes the responsibility of the subjects (inanimate subjects
are excluded). Based on this data, it seems that there is an adverse effect on the
subject (Huddleston & Pullum, 245). Even the verbs we wouldnt expect to have
a negative meaning are used as such when combined with get-passive. The
following examples illustrate that: marriage in (14) is not voluntary as is
described in the customs of the Sikhs and the groom is the object of his parents
action. In (15) one soldier is warning the other about the eleventh
commandment not to allow the enemy to find him. In (16) the police stopped
the driver for speeding.
(15) His parents arranged his getting married. (BNC AT4 699)
(16) Thou shall not get found out! (BNC CEH 2330)
(17) You get pulled over by the police. (BNC K1C 821)
As evident from the data, 15.79 per cent of the examples of get-passive
include the agent. It could be due to the fact that get-passive implies the
involvement of the subject, which is in these cases lessened through the explicit
mentioning of the agent.
According to many linguists, get-passive is more common in spoken
English. Considering the disproportion of written and recorded/spoken material
in BNC, 28 per cent of get-passive used in spoken English is a significant number,
which is in accordance with the previous claim.
Another characteristic of get-passive is that it is more common in
informal and colloquial speech. In this analysis I have come across 88 examples
of get-passive structures in informal, 18 in formal and 8 in semi-formal speech,
which means that almost a third of all examples does not belong to informal
speech. Example (17) is taken from the scientific paper about child care and
example (18) is taken from the social science lecture. The use of get-passive in
these and similar examples could be the writers/speakers wish to convey a
more intimate and personal tone with the audience, a proof of their own social
background or a proof that get-passive is more present in academic and formal
English than previously thought.
(18) much violence in the family now involves the police and so gets
recorded as violent crime. (BNC CN6 284)
(19) every bit of it gets written down (BNC JT1 411)
The following table provides more insight into types of texts where the
mentioned structure occurs.

Academic prose 3 2.63%
Unpublished written material 2 1.75%
Non-academic prose and biography 19 16.7%
Other published written material 5 4.39%
Newspapers 19 16.7%
Other spoken material 4 3.50%
Fiction and verse 34 29.82%
Spoken conversation 28 24.56%
Figure 4 Distribution of get-passive regarding the text type
It can be seen that the get-passive is mostly found in spoken

conversation and in prose texts, but when they actually resemble ordinary
conversation. Perhaps a more accurate view will illustrate a division based on
topics, as represented in Figure 5. Social issues and relationships are the most
common topics people discuss or read about in the newspapers and the number
of get-passives is much larger in these instances.
TOPIC NUMBER OF EXAMPLES PERCENTAGE

Sports 9 8.33%
War 8 7.40%
Economy and social issues 16 14.81%
Science 3 2.78%
Womens position 9 8.33%
Health 8 7.40%
Jobs 9 8.33%
Travelling 5 4.62%
Crime 6 5.56%
Childhood and youth 8 7.40%
Relationships 15 13.89%
Art 8 7.40%
Landscape description 2 1.85%
Figure 5 Distribution of get-passive according to different topic
The elliptic passive is not recognized by the search engine in this analysis.
Biber (936) defines it as an element of the non-finite constructions. It can occur in
both long and short passive, as a postmodifier or a premodifier of a noun and as a
verb complement. Brjas & Burridge also claim that passive participles can form
non-finite subordinate clauses with obvious passive meaning (209). The
examples to illustrate this form of passive are taken from the British National
Corpus.
(20) control unit supervises the operation of the other three
sections of the computer discussed above. (BNC EUS 44)
(21) introduced the risk of dependence upon the fortunes of the
company selected. (BNC ABP 1010)
Using the string _NN1 _VVN, I found 93592 examples of this type of
passive. Although _VVN should stand for past participle, not adjective, there are
examples that are not passives. Their number is not large enough to significantly
influence the findings, but include adjectives or even infinitives as can be seen
from the following examples.
(22) talking earnestly with a burly man dressed in white house-
painter's overalls. (BNC A7A 1362
(23) they would let a young woman come to them on her own!
(BNC J10 2353)
The elliptic passive is not used with by-phrase as much as the other two
discussed in this paper (only 1.60 per cent) and is most commonly found in
academic writing and non-academic prose and biography. On the other hand, it
can be found in poetry. Passives with be and get are nowhere found in poetry in
450 examined examples, while elliptic passive is. The following example is from
the poem called The sirocco room.
(24) I saw a man bent by work (BNC HNX 544)
Further analysis of this form investigates whether it derives from be- or
get-passive. In order to do so, I chose 7 most frequent occurrences and compared
them to be and get combinations. I found out that the mentioned structures are
rarely found in combination with be-passive and never with get-passive. This
finding could also challenge the idea of get-passive being the colloquial variant of
be-passive. The following chart illustrates the findings.
BARE {BE} {GET}

time spent 395 121 0
time taken 306 42 0
Value Added 296 5 0
man called 289 11 0
problems associated 253 6 0
damage caused 209 90 0
services provided 199 35 0
Figure 6 Number of examples found in bare, be-passives and get-passives

If analyzed separately, without objects, the results reveal that these 7 verbs are
rarely used in get-passive. Considering the fact that I searched the entire corpus,
the occurrences of get combinations are insignificant and in be-passive are
measured in thousands, as can be seen in the following table.
PP of the following verbs {BE} {GET}

spend 1939 6
take 15144 55
add 2749 1
call 8941 65
associate 2252 3
cause 1752 0
provide 4227 1
Figure 7 Number of examples of these verbs occurring in be-passive and get-passive
These results impose the idea that get-passive cannot be reduced to

non-finite construction, thus a proof that all elliptic passives derive from be-
passives.
Contrastive Analysis of the Two Passive Forms
The analysis shows a significantly larger number of be-passive than get-

passive. Although considered by many grammar books as a colloquial variant of
be-passive, it seems that get-passive is used with specific verbs and in specific
contexts. Firstly, verbs that are frequent in be-passive are rarely or never found
in get-passive form and vice versa. For example, the verb make is the most
frequently used verb in be-passive (29 014 examples in the entire corpus), but
when combined with get-passive, I found only 32 examples, most of which
include one of the paradigms of get and make redundant. On the other hand,
catch (7.6 per cent) and pay (10.22 per cent) are the most frequent verbs used
with get-passive but make only 0.2 per cent and 0.54 per cent respectively of all
be-passives.
It also seems that the two forms impose certain restrictions to the verb
use. The verb pay can be found in both forms, but when used with get-passive,
it implies that a person received a salary for the completed job, while when
used with be-passive, it can be used for an inanimate subject as well, and in
different contexts, having entirely different meaning. The following examples
illustrate the restriction in use in case of the verb pay.
(25) Provided the gift is at least 600 it will be regarded as having

been paid net of basic rate tax. (A01 322)
(26) Finally, special attention was paid to staff training (CS7 640)
(27) As the line is paid out, and the kite ascends on the wind gradient
with improving lift (CA1 593)
(28) A lot of people say I'm bloody lucky to get paid for being at
home sick! (KCT 8563)
Another interesting finding related to the verb semantics and revealed

in this analysis is an emphasized negative connotation of verbs used with get-
passive. The verbs are listed in the previous chapter and most of them are
related to the topic of crime. Unlike get-passive, be-passive does not give the
impression of exclusively positive or negative connotation.
The results of the research support the claim that get-passive is more
common for informal writing and spoken English, showing that it is used more in
conversation and less in academic writing. In accordance with that, be-passive is
found less in conversation and more in academic writing. However, get-passive
is not entirely excluded from academic writing and formal style, which can be
seen in the previous section, examples (17) and (18) supporting the claim. A
rather large number of get-passive in novels can be explained by the fact that in
the analyzed examples, fiction imitates real conversation, and the characters
use of this colloquial form makes them even more convincing. The following
chart illustrates the percentage of two different forms of passive regarding the
text type.
35
30
25
20
15
10
5 be-passive
0
get-passive
Fiction and verse
Other published
Conversation
Newspapers
Other spoken
Academic writing
and biography
Non-academic
Unpublished
written
Figure 8 Percentage of be and get passives found in different types of texts
Both forms take the agent by-phrase to the similar extent (12.56 per
cent of be-passives and 15.79 per cent of get-passives). According to Brjas &
Burridge (263) agentless passives are a characteristic of impersonal (some say

pretentious) academic writing and because of it a reminiscent of more
prestigious registers. This claim can be supported by the fact that get-passive is
used more in informal conversation and writing. However, in the data analyzed,
15 out of 25 examples of be-passive belong to a formal or semi-formal style and
6 out of 18 in case of get-passive. These figures show the significant use of by-
phrases in formal writing and speech.
In terms of tenses used, there is one more curiosity that seemingly
restricts the use of get-passive. While be-passive is found in many forms, in
different tenses, finite or non-finite clauses, most get-passive examples are in
either past simple or present simple.
There is a vast literature suggesting that get-passive implies the
responsibility of the passive subject. It seems that the increased use of agents in
this case is there to lessen the participation of the passive subjects. Biber (953)
however, sees the verb semantics as a crucial factor in determining whether an
agent will be used or not. In all cases of both passive forms, verbs used with by-
phrase are dynamic. The following chart (Figure 7) shows the dispersion of by-
phrases in different types of texts and styles, based on the randomly chosen 200
examples of each form.
30
20
10 be
0 get
Figure 9 Percentage of by-phrases in different texts
Another difference concerning the two passives is closely related to the

passive subjects. The most frequent verb used in be-passive is make, whose
meaning implies that a person is making a thing. On the other hand, catch is the
most frequent verb in get-passive and gives the idea that a person is catching a
person. In that situation, the object is not entirely submissive as in the situation
of making, when the object endures the action, but we can assume that the
object is at least avoiding the act of being caught. The previous claim is in
accordance with what is said about get-passive and the involvement of the
passive subject. What is more, it could be that very involvement that causes a
significantly larger number of animate passive subjects in get-passive. Only 6 per
cent of get-passives have inanimate passive subjects, while the number in case
of be-passive is much bigger 77 per cent. These figures suggest the idea that a
predisposition for a verb to be used in get-passive is to have an animate object.

Dixon (360) says that verbs that are particularly open to passivisation are those
whose object is likely to be human, or else something with specific reference
that is being particularly focused on. I would add that get-passive fits into the
first part of the definition, and be-passive into the second.
Conclusion
The results of the analysis seem to match the criteria described by

different grammar books in case of be-passive, which is treated as a dominant
form. Be-passive is more frequently found in formal writing. Get-passive, on the
other hand, is marginalized which is also the reason why I paid more attention
to that form. Get-passive is more often found in spoken and colloquial language,
but is not entirely excluded from formal and academic writing. Considering the
fact that one third of the analyzed get-passives is taken from formal or semi-
formal contexts, it makes it an important structure in this type of language.
Furthermore, the analysis of verbs that take be- and get- passives shows that
these two forms are usually combined with different verbs, thus the idea of get-
passive as a colloquial variant of be-passive is disputable. It is the verb semantics
that determines the choice of the passive type, not the level of formality. Most
verbs used in get-passive bear negative connotation. The analysis also
demonstrates a significantly larger number of inanimate passive subjects in be-
passive, which supports the idea of the passive subjects participation in get-
passives. Both types are rarely found in literature, especially poetry, except
when get-passive is used to illustrate conversation. The analysis of elliptic
passives proves that they all derive from be-passive, which also means that get-
passive cannot be reduced.
References:
Biber, Douglas et. al. Longman Grammar of Spoken and Written English. Harlow:
Longman, 2007.
Coe, Norman et. al.. Oxford Practice Grammar. Oxford: OUP, 2010.
Curzan, Anne & Chris C. Palmer. ''The Importance of Historical Corpora,
Reliability, and Reading'' in Facchinetti, Roberta & Matti Rissanen (eds).
Corpus-based Studies of Diachronic English. Bern: Peter Lang, 2006.
Dixon, R. M. W. A Semantic Approach to English Grammar (second edition).
Oxford: OUP, 2005.
Greenbaum, Sidney & Randolph Quirk. A Student's Grammar of the English
Language. Harlow: Longman, 1990.
Halliday, M.A.K. An Introduction to Functional Grammar. London: Hodder. 2004.
Huddleston, Rodney & Geoffrey K. Pullum. A Student's Introduction to English
Grammar. Cambridge: CUP, 2007.

Leech, Geoffrey. A Glossary of English Grammar. Edinburgh: EUP, 2006.
Nevalainen, Tertu. An Introduction to Early Modern English. Edinburgh: EUP,
2010.
Quirk, Randolph et. al. A Comprehensive Grammar of the English Language.
London & New York: Longman, 1994.
Thomson, A. J. & Martinet A. V. A Practical English Grammar. Oxford: OUP,
1986.
REDEFINISANJE PASIVA:BE- NASPRAMGET-PASIVA
Cilj ovog rada je da uporedi i kontrastira upotrebu be i get-pasiva kako

bi se propitala iroko prihvaena ideja da se be-pasiv koristi uglavnom, ako ne i u
potpunosti, u formalnom diskursu, dok se get- pasiv koristi u neformalnom di-
skursu. Ovaj rad takoe dovodi u pitanje tvrdnje veine gramatiara da je pasiv
proizvod transformacije, te pokazuje da su neki pasivi izvorne strukture.
Pored toga, kontrastivna analiza dvaju pasivnih oblika e rasvijetliti u kojim slu-
ajevima su be- i get-pasivi meusobno zamjenjivi, za razliku od sluajeva kada
zahtijevaju odreenu vrstu glagola. Koristei Britanski nacionalni korpus (British
national Corpus - BNC) pokazae se u kojoj mjeri su dobijeni rezultati istraivanja
u skladu s literaturom koja se bavi pasivom. Posebna panja e se posvetiti an-
rovskom kontekstu kako bi saznali meuodnos razliitih anrova i pasivnih obli-
ka, kao i karakteristike glagola koji se koriste uz be- ili get-pasiv. Eliptini oblici
pasiva e takoe biti razmatrani kako bi dodatno rasvijetlili prirodu be- i get-
pasiva odreivanjem njihove izvorne pune forme.
Kljune rijei : be- i get-pasivi, vrilac radnje, korpus , by-fraza, eliptine

forme, kontekst, anr.
UDK 811.163.4'366.54
,
:
:
, .
,
.
.
: , , , ,
, .
1.1. -
, -
, . ,

, ,
-
, . , :
, -
- , -
.
1.2. -
1, ,
, , , , . , -
,
, -
.
1.3.

( 1969: 173). ,
1
. , . .
( 1969: 173). . ,
,
(2008: 156).
-
, - ( 1969: 173).
-
.
,
.
, , -
, -
.
2.1. , -
, - - -
. .
(1995: 8286). .
- -
,
. -

, ,
, (1979: 298299). . -

, + ,
+ + , (2007: 36),
+ , + , + , + , (2007: 38). ,
-
. -
: , , , , , , , , , , -
, (1969: 173). .
2.2. -
( 2007: 3132).
. , -
. ,
. , -
,
.
, .
2.3.
-
, (-
2007: 4142).
. -
, , , -
- , -
. ,
, ,

( 1957: 154, 156).
3.1. -
, , , -
, , ,
:
(, 303),
(, 417), . (, 556),
(, 624),
(...) . (, 674), -
(, 235), (...)
. (, 477),
(, 169),
(, 694), -
. (, 82),
(, 385), -
(, 127)...

, , , -
, .
3.2. -
, -
-
:
-
(www.pobje-
da.me),
(forum.krstarica.com)...
3.3. - -
,
:
- (, 92), -
(, 378), -
. (, 388), ... (-
, 202), , (, 136)
3.4.
, : -
(, 210).
3.5. -
( 2005:
146-147). , , , 2:
. (,
257), , (, 28),
(, 35),
(, 138), .
(, 76), (blic.rs)...
3.6. , -
, , -
, :

. (, 316), , , -
! (, 436), (.)
-
.
3.7.
,
:
(dan.co.me),
(.),
(.), (f-ton.org)
3.8.
, , , :
(.),
1878.
(polimlje.info), ... -
2
, , , ( )
( , , ) (2005: 146147).
(vijesti.me), ... 517. ... (montene-

grina.net)...
4. , , -
.
.
4.1. , , , -
,
(
1957: 151):
(, 262),
(, 253), (, 147),
, (, 113), , ,
. (, 55), -
... (, 67),
(, 15),
(, 167), , ...,
. (, 176)...
4.2. , -
, ,
:
. (, 27), -
. (, 221), ,
(, 65); (,
75), ,..., ,
. (, 146), , (, 99),
, (, 83),
. (, 38)...
-
:
(, 445), (, 602),
.
4.3. ,
, . -
, :

(, 53), , , .
(, 129), . (, 213), -
. (, 183),
. (, 181),
10 (forum.cafemonte-
negro.com), . (, 80),
(, 162)...
4.4.
. -
,
:
(, 67),
. (.), ... -
(pobjeda.co.me)...
5. -
- .
: (240). -
-
, ,
.
: ;
; ., -
.
6.
-
. 19 --
( : , , , , , -
, , , , , , : , , , -
, : , , , ) 8 -
( : , -
: , : , , , )
. , -
- (
).
-
.
:
Piper, Predrag. Imenska grupa u slovenakom jeziku u poreenju sa srpskim.

, 74 ( , 2008): 147-171.
, . , ,
, 1999.
, . . : .,
. . :
, ,
(2005): 119-300.
, . .
, V/12 ( , 2007): 31-43.
, , , , , 2000.
, , , ,
2007.
, .
. ,
II, 1957: 145-158.
: vijesti.me, pobjeda.co.me, dan.co.me, blic.rs, montenegrina.-
net, polimlje.info, forum.cafemontenegro.com, forum.krstarica.com, f-
ton.org.
, .
. , XII.
, 1969: 173182.
, , , , 1967.
, , , , 1965.
.
Sijari, amil. Bihorci, Vijesti, Podgorica, 2006.
, . ( -
) II. : , 1979.
, . .
: , , : , 1995.
THE USE OF THE PREPOSITION DO (TO) WITH ADJECTIVE-CASE CONSTRUCTIONS

Based on voluminous and heterogeneous linguistic material, this paper

analyzes the combinations of the preposition do (to) with prepositional
constructions: it is most frequent with prepositional genitive and prepositional
accusative, and quite rare with the locative. The mentioned prepositional cases
combined with the preposition do (to) have spatial, temporal or potentially
quantifying meaning. The very preposition do (to) joins its adlative meaning with
these cases.
Key words: preposition do (to), prepositional genitive, prepositional

accusative, adlative, specific meaning, temporal meaning.

18711872.
UDK 811.163.4367:070(497.16)(091)
,
:
,
.
, .

, ,
, ,
.
, ()
,
.
: , , ,
, .
0.
.
,
, XIX .
- , -
1871. , -
3. I ,
, , -
.
23. 1871. -
, 10. 1871. , -
8. 1872.
3
1832. ;
1835. ;
(17971800);
1850. , 1866. ;
1871. ,
, 1895. (
, , ,
18711872, , 1983).
4. 102 408 -
5. , -
703 ( 1975: 548).
: , -
, , , ,
, , : , ,
, , . .
-
.
6.
-
, 7.
, -
,
.
,
, . -
: ( ),
( , -
). , -
4
, , 1873.
( , 18341934,
, 1934, 34).
5
4 , 3 (32, 36. 38. 1872. )
. 31 x 46 .
1, 192.
1, 48.
( 40. 1872. 30),
. 1871. :
9, 11, 25, 29; 1872. 29, 35, 3740. : 58, 76, 184.
1871. , 164. 1872. . : Ivan Tepavevi,
Crnogorska slika neprijatelja u listu Crnogorac 18711872, Tokovi, 1, Berane, 2010, str. 225.
6
,
. : ,
, , , , , ,
, . .

. ,
, , 18711872.
7
: . , (17921794),
, 1968; ,
, , 29/1, , 2000,
287296; ,
( 19. ),
, L, , 2007, 6370.
, -
( 1999: 59). ,
,
( 2000: 288).
, -
, . -
, , . ,
, .
-
.
,
.
, ,
.
-
, ,
. - : -
, ,
. -
.
, -
.
.
, -
.
, -
()
e .
1. 8
( 1977, 99117;
1983: 4551; 2000: 287297) -
, , , , ,
, , , , .
, 12. ,
- 1,4,
, , -
2,8, , -
3,12,
8
1871. ,
48 .
3,12, 3,12, -
4,16, 4,16,
5,20, -
5,20, 5,20,
, , 9,34, -
, 9,36, ,

10,37, .
, 12,48, -
13,52, ... 13,
52, ,
23,89, ,
10,37,
() 10,37, ...
... ... 48,192.
,
(, , , .), -
, --
.
: , , -
; , ,
; , , , , .
, , ,
, + , -
+ ( ). -
, .
, , -
, , ,
, , , -
, -
-.
3,12,

4,16, 6,21,
, ,
6,21, 8,29,
8,29, ,
9,34, -
9,36, ... 12,48,
.
,
... ... ...

... ...
,
... 43,171.
2.
.
, -
XIV
1,3, , -
2,7, ,
, 2,8, ,
,
, 4,13, -
- , 4,13, -

4,16, -
5,20, ...
5,20,
6,23, -
6,23, 7,28,
8,31,
, -
8,32,
9,33, ,
9,34, 9,36, -
10,37,
- -
... 10,38, -
10,40, ,
, ,
,
12,45,
12,47, , ,
, 13, ,
13,51, ,
14,53, -

, 16,64, -

27,107, -
29,114, 36,144, ,
,
, ,
, 46,183.
-
, , -
( ).
-
, -
. :
, , , , , , , , -
, , , , .
9, -
, () -
.
(, , -
, .),
,
. -
, .10
3. ,
-
.
(
) -
, -
.

.
,
. ,
.
, . .
9
,
, , 1999, . 251.
10
. ,
man-Stze ,
, VII, , 19621963, 96.
, .
( , .),
, , .
, .
:
, , -
, ,
1,3,
, 1,3,
,
3,12, ,
4,13, -
4,16, ,
4,16, -
5,19,
5,20,
5,20, 14. . . 6,24,
7,28,
8,29, 8,29,
,
, -
,
... 9,36,
9,36, -
10,40, , ,
13,49, -
13,51, -
13,52, ,
, 13,52,
. ,
, 13,52,
-
. 1858. 16,64, 18,
71, , -
20,80, .
24,96,
, 26,102,
29,113,
, -
... , , -
. . ...
21 ... ...
, , -
... ... ,
, . .
34,133,
. ,
.
, , , -
35,137, -
-
34, 134, 36,144,
, ,
... -
40,157, -
47,185, -
,
48,189,
, 6,22,
, 6,23,
10,39,
10,40, -
... 10,40, -
12,47, , , , -
116,64, , -
22,87,
30,119, ,
, 35,138,
40,160,
-
: 1. -
; 2.
; 3. ; 4.
; 5.
; 6.
; 7. -
; 8.
8,32.
-
.
,
.
--
, . -
( , -
, .), -
.
. -
,
( 1990: 72).
,

1,3, , -
6,23,
6,23,
8,32,
, , ,
. -
24,95, -
30,119, -
-
, 32,128,

20,79,
. -
28,112,
48,192.

,
( 2007: 64).

,
:
, ,
. .
. -
... -
... 159
19,73,

.
. -
. 26 18,69.
-

. -
, -
. :
-
,

,

10,40, -
. -
,
. ,
, o
19,75, -
, , -
... , , , -
... ,
, , , -
, , ...
...
19,76, -
...
, ...
- ...
. ,
. . -
19,76, -
... , -
... ... , ,
, ...
...
, ... -
, - 27,108, -
, -
... . -
, ,
. ,
33,132,
...
, ,
. -
... -
, , ... -
. . ...
... -
. ...
. -
... ...
... 50 ...
... . .

,
... 38,151,
-
. ,
.
44,176.
, -
,
,
,
, , , , , , :
...
... :
...

, ... -
... ... -
... ...
... ... ,
11,4243, :
... ,
... ... -
, ...
,
. ... ,
... ... ... , -
... ... , ... 12,46-47.
4.
. -
,
. -
, -
, , -
. -
, ,
,
, , . -
-
, ,
, , -
.
,
.
, . (1792-1794),
, 1968.
Katni-Bakari, Marina. Lingvistika stilistika, Open Society Institute, Center for
Publishing Development, Electronic Publishing Program, Budapest, 1999.
, .
( 19. ),
, L, , 2007: 63-70.
, . 18341934, ,
1934.
, . man-Stze , -
, VII, , 19621963: 93-98.
, . , -

, , XXVIII (XLVIII), XXXII, 3-4,
, 1975.
, . - -
, ,
XXXIII, 1977: 99-117.
, . -
, -
, XXVI/2, 1983: 45 51.
, . , ,
18711872, , 1983.
, . -
,
, 29/1, , 2000: 287-296.
Tepavevi, Ivan. Crnogorska slika neprijatelja u listu Crnogorac 18711872, To-
kovi, 1, Berane, 2010: 223-254.
, ,
1999.
Ham, Sandra. Pasiv i norma, Jezik, Zagreb, 1990, 65-76.
THE USE OF DEAGENTIZED SENTENCES IN THE PAPER CRNOGORAC 1871-1872.
The paper deals with the use of all types of deagentized sentences
passive, impersonal constructions (impersonalized) and sentences with indefinite
subjects, as well as with their functionality in the paper Crnogorac (The
Montenegrin).
Key Words: deagentized sentences, passive sentences, non-finite

constructions, sentences with indefinite subject, paper Montenegrin (Crnogorac).
POLICIJSKI DISKURS KAO OBLIK INSTITUCIJSKOG DISKURSA

UDK 8142:343.144
Sanja etkovi, Univerzitet Crne Gore
Apstrakt: U ovom radu govorimo o diskursu policijskog sasluanja i nekim njegovim

osobenostima koje ga svrstavaju u oblike institucionalizovanog diskursa. U toku
policijskog sasluanja uloge uesnika su jasno definisane i precizne. Te uloge su
poprilino neuravnoteene, naroito u pogledu distribucije moi i kontrole. Predstavnik
policije ima direktnu mo nad osobom koju ispituje, kontroliui okruenje u kojemu se
sasluanje odvija i donosei odluke od vitalnog znaaja u pogledu oslobaanja ili
pritvaranja koje se baziraju na ishodu razgovora. U veini sluajeva, u ovim sasluanjima
je zastupljen standardni institucionalizovani diskurs od strane predstavnika policije koji
vodi razgovor sa nekim ko ne pripada toj instituciji. Meutim, u pojedinim sluajevima,
upravo se pribjegava intimnijem jezikom kontaktu sa osumnjienim ne bi li se,
uspostavljanjem odnosa bliskosti i razumijevanja, dolo do priznanja za izvreno krivino
djelo koje se osumnjienom stavlja na teret.
Kljune rijei: policijski diskurs, diskurs institucije, asimetrija moi.
Uvod
Kada govorimo ili piemo, mi pokuavamo da prilagodimo ono to kae-

mo situaciji u kojoj se komunikacija odvija, a istovremeno, nain na koji govori-
mo ili piemo oblikuje samu situaciju odnosno kontekst (Gee 1999: 11). Ovim se
potvruje, kako kae Ferklaf (Fairclough 1989: vi) da je jezik oblik drutvene pra-
kse, a ne pojava koja djeluje u vakuumu, in koji oblikuje drutvene institucije u
kojima djelujemo i kojega, istovremeno oblikuju te iste institucije. Govorei o di-
skursu moi Ferklaf (44-47) ovakav tip usmenog diskursa koji se prepoznaje i odi-
grava i u policijskom sasluanju, naziva diskursom oi u oi (face to face
discourse) gdje imamo neravnopravne uesnike odnosno situaciju koju ovaj autor
naziva nejednaki susret (unequal encounter). Ferklaf tvrdi da osoba koja ima
mo u takvoj situaciji kontrolie i usmjerava doprinos podreenog uesnika. Ispi-
tiva koji je u nadreenoj poziciji to ini tako to sprjeava drugu stranu u diskursu
(u ovom sluaju osumnjienog) da ponavlja stvari koje je ve rekao ili da govori o
onima koje su suvine i nebitne za temu i da ga navede da kae upravo ono to se
od njega trai. U ovom smislu moemo se posluiti Ferklafovim terminom ,,pozici-
je subjekta (subject positions) kojim se ilustruje kako diskurs definie drutvene
strukture i kako drutvene strukture definiu i oblikuju sam diskurs. Sljedei odlo-
mak iz policijskog sasluanja moe se nai upravo kod Ferklafa (18). Sasluava se
svjedok jedne pljake (W) a policajac (P) biljei ono to smatra znaajnim za
istragu:
P: Did you get the look to the one in the car?

W: I saw his face, yeah.
P: What sort of age was he?
W: About 45. He was wearing a
P: And how tall?
W: Six foot one.
P: Six foot one. Hair?
W: Dark and curly. Is this going to take long? Ive got to collect
kids from school.
P: Not much longer, no. What about his clothes?
W: He was a bit scriffy-looking, blue trousers, black
P: Jeans?
W: Yeah.
Ono to moemo zakljuiti iz ovakvog razgovora jeste da su pozicije ispi-

tivaa i svjedoka oito nejednake u ovoj komunikaciji i da policajac ima punu
kontrolu nad tokom razgovora. Policajac ne ini nita kako bi svoje zahtjeve po-
stavio u donekle ublaenoj formi, ve se slui kratkim pitanjima, u vidu fraze ili
samo jedne rijei (how tall? ili hair?), jer je za policajca od presudnog znaaja
potovanje forme koju nalae njegov posao. Kontrolu ispoljava naroito onda
kada prekida svjedoka kada ovaj pokuava da opie poinitelja, jer policajac eli
da takav opis dobije redoslijedom koji on namee i smatra jedinim ispravnim.
Isto tako, policajac ne pokazuje previe razumijevanja za svjedoka i njegove line
potrebe i probleme (Ive got to collect kids from school) ve nastavlja sa svojim
ispitivanjem. Tako policajac i svjedok imaju razliit poloaj i razliite drutvene
uloge koje odreuju njihovo jeziko ponaanje. U tom pogledu, od policajca se i
ne oekuje da na neki nain ublai ono to pitanjima trai (da, na primjer, na po-
etku razgovora pita: Did you, by any chance, have a look at the person in the
car?) ili da ima obzira prema linim potrebama svjedoka. Policajac i svjedok, u
ovom sluaju, zauzimaju razliite uloge u jednom tipu diskursa iji je cilj priku-
pljanje informacija. Ovakav primjer potvruje da u ovom tipu diskursa sudjeluju
uesnici koji posjeduju mo njegove kontrole i oni koji su lieni takve moi. Do-
prinos potinjenog uesnika je ogranien i biva konstantno usmjeravan od stra-
ne onog koji raspolae kontrolom.
Policijski diskurs esto je usmjeren na postizanje i odravanje kontrole
pravca u kojem se interakcija u toku sasluanja odvija. Kako bi se ta tenja bolje
razumjela, treba znati da u procesu sakupljanja podataka policija nastoji da se
usredsrijedi na bitne informacije koje ukljuuju utvrivanje motiva, prilike za
izvrenje kaznenog djela, namjere da se to djelo izvri, njegovo pripremanje i
planiranje, kao i poznavanje detalja sa mjesta zloina, utvrivanje identiteta

osumnjienog i eliminacija greke ili sluajnosti. Karakteristini ciljevi koje imaju
policijski slubenici u procesu sasluanja osumnjienog, prisutni su u brojnim do-
kumentima koji policiji ukazuju na postojanje obrasca prilikom dokaznog po-
stupka u sasluanju (tzv. rules of evidence).
Primjerima emo ilustrovati i analizirati neke od zadataka koje policijski
slubenici imaju u toku jednog sasluanja, odnosno naine na koje se pokuavaju
prikupiti relevantne informacije. Na taj nain moemo stei uvid u oblike na koje
se zahtjevi ovakvih zadataka koje policija ima manifestuju u jeziku policijskog
slubenika koji obavlja sasluanje. Bavimo se, dakle, nekim aspektima policijskog
posla koji promoviu jedno specifino verbalno ponaanje, a koji su motivisani
zahtjevima konteksta upotrebe. Svi ilustrativni primjeri u daljem tekstu jesu
stvarni podaci. Transkripti sa sasluanja osumnjienih pronaeni su na razliitim
internet stranicama ili preuzeti iz nekih objavljenih radova.
Utvrivanje motiva za izvrenje krivinog djela
Prilikom utvrivanja krivice osumnjienog veoma je vano razotkriti mo-

tiv koji je doveo do zloina i koji predstavlja znaajan dio dokaznog materijala.
Ukoliko policajac koji ispituje osumnjienog postavi pitanje: And what made you
do it?, on ili ona direktno pokuavaju da ustanove motiv za izvrenje krivinog dje-
la. U narednom isjeku sa saluanja, u kojem se pokuava utvrditi motiv, ilustruje-
mo nain na koji policajac upravlja temom u ovom razgovoru, a koji bi bio prili-
no neuobiajen ili ak neprimjeren u nekom drugom kontekstu interakcije.
P: George*11 it was a brutal attack on that girl.

S: I know.
P: On little Kate*. I want to know why you did it, I want to know
what
made you do it.
S: I didnt do it.
P: If we knew why you did it and what made you do it well
perhaps we
could understand, but the way things stand we cannot fathom
out the reason behind it, are you listening to what Im saying?
S: Yes.
P: Well wouldnt you feel better if you told us what it was all
about?
S: I didnt kill her.
11
Zvjezdicom su oznaeni pseudonimi i druge izmjene originalnih imena
P: And what made you do it?

S: I didnt kill her.12
Policijski slubenik postavlja pitanja kojima se eksplicitno pokuava utvrditi mo-

tiv ubistva jedne mlade djevojke, koristei se vie puta varijantama pitanja what
made you do it. Ovaj odlomak ilustruje i neke duge pojave netipine za druge
kontekste interakcije, ukljuujui neumorno ponavljanje jednog istog pitanja i
ispitivaeve odluke da ignorie injenicu da ovakvo pitanje ukljuuje direktnu
pretpostavku koju osumnjieni, isto tako direktno, uzastopno negira.
Pretpostavka u pitanjima namijenjenim utvrivanju motiva jeste da se ne-
to dogodilo, odnosno nije dogodilo. U jasnim sluajevima osnova za takve pret-
postavke postoji i prije nego to se postavi pitanje zato?. U naem primjeru,
meutim, pretpostavka da je osumnjieni zaista nekog ubio nije utemeljena na
prethododno utvrenoj injenici, niti se osumnjieni u bilo kom trenutku sloio sa
takvom tvrdnjom u toku ovog razgovora. Tako se osumnjieni sve vrijeme kon-
centrie na pretpostavku koja je sadrana u ovom pitanju, u svojim razliitim obli-
cima. Ispitiva se, s druge strane, fokusira iskljuivo i otvoreno na aspekt utvri-
vanja motiva koji njegova pitanja imaju za cilj. Naravno, i osumnjieni i policajac
svjesni su injenice da bi potvrdan odgovor na neko od pitanja ,,zato? istovre-
meno oznaio i priznanje zloina koji je u pitanju.
Utvrivanje poznavanje detalja o zloinu
Utvrditi poznavanje detalja u vezi sa zloinom kod osumnjienog moe

biti od velike vanosti pri pokuajima da se neki sluaj izgradi valjano i do kra-
ja. Ovaj postupak podrazumijeva znanje o onim detaljima koji bi mogli biti po-
znati iskljuivo osobi koja je poinila krivino djelo (i koji bi se, naravno, tokom
istrage mogli utvrditi). Na taj nain, u sluajevima kada je osumnjieni ve pri-
znao da je poinio zloin, poznavanje detalja moe biti presudan faktor u odre-
ivanju istinitosti ili lanosti nekog priznanja. Lana priznanja nijesu rijetka: po-
stoje brojni podaci o postojanju i takvih priznanja to, naravno, veoma oteava
sudski posao (Leo i Ofshe, 1998; Gudjonsson, 1992).
Da bi se razumjela karakteristina priroda pitanja koja se postavljaju u
svrhu utvrivanja poznavanja detalja od strane osumnjienog, bitno je ukazati
na koje se naine ova pitanja razlikuju od drugih tipova pitanja. Na optem
nivou, pitanja se dijele na dva osnovna tipa: ona kojima se utvruje poznata
informacija i ona kojima se trai nova informacija. Osnovna razlika izmeu ova
dva tipa esto se objanjava time da na pitanja kojima se potvruje ve poznato
dobija da/ne odgovor. Takvo bi, recimo bilo pitanje: So, you hit her on the
12
Odlomak iz transkripta ovog sasluanja preuzet iz Gudjonsson, G. H. 2003. The Psychology of
Interrogations and Confessions.
head? Pitanja kojima se trai nova informacija jesu ona koja zahtijevaju nara-
tivan odgovor (pr. wh-pitanja: What made you do it?). Pitanja koja slue utvri-
vanju motiva za izvrenje krivinog djela razlikuju se po svom obrascu od pitanja
kojima se utvruje poznavanje detalja. U prvom sluaju, pitanja koriste obrasce
tipine za pitanja kojima se trai nova informacija da bi se potvrdila neka pozna-
ta injenica. To znai da, za razliku od sluaja kada se pokuava utvrditi motiv,
gdje ispitiva moda i nema jasnu predstavu o motivu dok mu osumnjieni sam
ne prui potrebnu informaciju, u ovom drugom sluaju ispitiva mora znati (ili
mora imati mogunost da precizno utvrdi) odgovor na pitanja koja postavlja osu-
mnjienom. Ako, na primjer, ispitiva treba da pita: koliko puta si ga ubo no-
em? ili po kojim mjestima na tijelu?, tanost odgovora koji osumnjieni daje
moe se utvrditi njegovim poreenjem sa injenicama koje su policajcu koji oba-
vlja sasluanje ve poznate.
Pitanja koja su formulisana tako da bi se dobili podaci o tome koliko
osumnjieni poznaje detalje u vezi sa zloinom ne moraju se fokusirati na one
stavke koje su od presudnog znaaja za konkretan sluaj da bi ona bila efikasna
u postizanju svog cilja. Sposobnost osumnjienog da ispria tano i neke trivija-
lne, svakidanje detalje moe biti dovoljna. Stoga, policajci koji obavljaju saslu-
anje esto neumorno ponavljaju pitanja o nekim nevanim stvarima kako bi do-
li do dokaza o postojanju takvog znanja.
Sljedei primjer preuzet je iz transkripta sa sasluanja iz jednog sluaja
koji je kasnije poniten zbog nedostatka odgovarajuih dokaza koji bi poduprili
jedno neuvjerljivo priznanje koje je osumnjieni prethodno dao. Osumnjieni je,
nakon tri dana sasluavanja, tokom kojih je poricao svoju umijeanost u zloin,
konano priznao ubistvo jedne djevojice:
P: Where did the blood come from?

S: (the victims name).
P: But where from? From her head?
S: From between her legs.
O: From between her legs? Howay13 George, look us in the eyes
and tell
me the truth . . . Well Im saying to you that you did something
else to
her as well, didnt you eh? . . . what did you do?
S: Assaulted her.
P: What do you mean you assaulted her?
S: Sexually.
P: What did you do?
S: Tried to have sex with her.
13
howay je sleng termin u znaenju come on esto u upotrebi na sjevero-istoku Engleske
P: How did you try to have sex with her? How did you try to
have sex
with her?
S: Same way everybody has sex.
P: . . . you didnt try to have sex with her, did you George?
S: No.
Ovaj razgovor desio se u jednom momentu u toku priznanja koje je do

tada funkcionisalo vrlo organizovano u pogledu poznavanja okolnosti zloina.
Meutim, svi podaci koje je osumnjieni do tada dao bili su poznati javnosti jer
je ovaj sluaj dobio puno medijske panje, pa je svako ko je proitao novine ili
uo vijesti na televiziji tih dana mogao znati da je ta djevojica ubijena, gdje je
poslednji put viena i gdje je tijelo pronaeno. U ovom trenutku osumnjieni
poinje da govori o stvarima koje je mogao zakljuiti iz pitanja koja su mu posta-
vljena, ali detalje nije poznavao jer nije bio stvarni poinilac. Primjeujemo ovdje
i visok stepen saradnje izmeu osumnjienog i policijskog slubenika: policajac
vjeruje da je osumnjieni poinio zloin i eli da ovaj prizna kao i da to priznanje
bude validno na sudu, a osumnjieni takoe u datom momentu eli da prizna
zloin. Oigledno je da, u tom pokuaju, osumnjieni nagaa na koji je nain
rtva ubijena i to ini sve dok ne prui odgovor koji e zadovoljiti policajca.
Za razliku od prethodnog primjera gdje se razgovor usredsrjeuje na de-
talje od perifernog znaaja za ishod dokaznog postupka, u primjeru koji slijedi
ispitivanje se tie poznavanja detalja koji su od sutinske vanosti za sluaj.
Ovdje, opet, postoji evidentna saradnja izmeu osumnjienog i policajca u po-
gledu elje da se prizna zloin i da takvo priznanje bude validno doku-
mentovano.
P: Did that kill her George, with the brick? George, it didnt did
it, George? There is more isnt there George?
P: Howay you have told us there was blood all over the place,
what else did you do? George, we know whats happened, we
know whats happened. So you know you are not holding
anything back by not telling us, George what else did you do?
George howay son, just finish it off and tell us what else you did.
George.
S: Went to throttle her.
P: You went to throttle her, what with?
S: Me hands.
P: But you hit her with something else didnt you?
S: Probably, I cant remember.
P: George think, I know its not very nice son but just think what
else
did you hit her with? Eh. George.

S: Fist.
P: What else? Howay George you used something else didnt
you, George? We know howay, George what else did you do?
Come on.
S: Piece of metal.
P: Piece of metal.
U ovom odlomku se svrha ispitivanja u datom trenutku sasluanja jasno

odraava u lingvistikim sredstvima koja bira ispitiva. Ispitivai (u ovom sluaju
imamo dva policajca, ali nije jasno pokazano u transkriptu kada govori jedan a
kada drugi) postavljaju pitanja koja su tako formulisana da navedu osumnjie-
nog da daje precizne odgovore. Oni vode rauna da ne otkriju detalje koji se tra-
e od osumnjienog, ali mu pruaju pritom brojne informacije kojima ga navode
i usmjeravaju, kako bi on sam dao potrebne odgovore i tako potkrijepio njihove
sumnje. Izgleda da ispitivai u toku policijskog sasluanja smatraju da dok god
eksplicitno ne pomenu rije koja oznaava oruje kojim je rtva ubijena, pitanja
poput but you hit her with something else, didnt you? ne mogu dovesti u pitanje
profesionalnu primjerenost njihovog naina ispitivanja.
Informacija koja se daje osumnjienom sadrana je u samom pitanju ko-
je je postavljeno, odnosno, pitanja su takva da su po svojoj prirodi informativna.
Kao i kod pitanja kojima se utvruje motiv, pretpostavke i ovdje igraju vanu
ulogu. Brojna pitanja u ovom dijelu sasluanja kriju u sebi pretpostavke koje osu-
mnjienom ukazuju na prirodu informacije koja se od njega trai, pri emu se
moe uoiti frekventna upotreba rijei else ili more.
- Pitanje: Who else was in your car? pretpostavlja da je jo neko bio sa

osumnjienim.
- Pitanje: Ok, and what else did you take from her residence? Pretpo-
stavlja da je osumnjieni uzeo jo neto to nije prethodno pomenuo.
Inherentno obiljeje wh-pitanja jeste da se njima iznose pretpostavke,

ali postoji bitna razlika izmeu optih pretpostavki i onih koje se grade pomou
what else? pitanja koja jasno odraavaju nastojanje policijskog slubenika da
ispuni zahtjeve jednog dokaza koji e biti prihvaen na sudu. Na primjer, tipian
obrazac iskazuje se pitanjem: You went to throttle her, what with? koje sadrava
pretpostavku da je osumnjieni ,,poeo da je davi (went on to throttle her) i ova
pretpostavka je neosporna jer potie od informacije koju je osumnjieni
prethodno dao policiji. Nasuprot tome, what else pitanja sadre pretpostavku
koja ne potie iz prethodne razmjene informacija ve od neke nove informacije,
do tada nepomenute u toku sasluanja (Hall 2008: 73).
Pored pitanja koja sadre odreenu pretpostavku, jedan drugi tip pita-
nja se vrlo esto javlja u navedenim primjerima, a to su tzv. upitne fraze ili tag
questions. Ova pitanja ponekad se opisuju kao pitanja kojima se sprovodi najvei
stepen kontrole (Woodbury 1984). Informacija data u takvom pitanju opet nije
potpuno eksplicitna, ali svakako usmjerava osumnjienog koji eli da sarauje i
da se povinuje policijskim tenjama za dobijanjem priznanja, prema specifinom
poznavanju konkretne situacije i detalja koji se od njega zahtijevaju da ih verba-
lno saopti, kako bi odreeni sluaj bio potkrijepljen valjanim dokazima. Tako
imamo primjer u kojemu se policajac slui upitnim frazama da navede osumnji-
enog da kae na koji je tano nain ubio rtvu:
P: But you did something else to her didnt you, you say with a piece of
metal, what did you do? Now you did something with that piece of
metal didnt you the body has been examined George, we know
exactly what happened, if youre telling the truth just tell us what then
happened.
Ferklaf (46) skree panju na upotrebu i znaaj odrinih pitanja i upitnih fra-
za u diskursu neravnopravnih uesnika i kae da, u zavisnosti od intonacije i drugih
faktora, ovakva pitanja mogu da znae sljedee: ,,ja pretpostavljam da se radi o X
ali vi kao da tvrdite neto drugo, a to sigurno nije tako? U kontekstu sasluanja
osumnjieni treba da zna da stvari ne stoje onako kako on tvrdi, pa postavljanje
ovakvih pitanja, kae Ferklaf, predstavlja nain na koji se osoba koja je superiornija
u diskursu pomalo ruga onoj drugoj. Ferklaf je ovu upotrebu objasnio u primjeru ra-
zgovora izmeu profesora i studenta ali se taj sluaj moe lako poistovjetiti sa dru-
gim, slinim kontekstima, kao to je i ovaj o kojemu mi govorimo.
Odgovarajui na pitanja, osumnjieni prua sljedeu informaciju: I went to
throttle her. Tu novu informaciju ispitivai ne odbacuju, ali jasno pokazuju da to nije
ono to su traili ve da treba da kae neto drugo: But you hit her with something
else didnt you?. Osumnjieni zatim kae kako se ne sjea, ali nakon daljeg ,,podsti-
canja od strane policije on kae sljedee: I hit her with my fist. Ispitivai ipak na-
stavljaju da tragaju za eljenom informacijom i kada osumnjieni, nakon vie pitanja
what else?/ something else?, navede da je to bilo pare metala piece of metal,
ispitiva reaguje drugaije i ponavlja rijei osumnjienog. Ovaj primjer ispitivanja
tipian je za tzv. ,,trostranu razmjenu o kojoj govori Beri (Berry 1987) u kontekstu
interakcije u uionici.
Teacher can you tell me why do you eat all that food. Yes? (initiation)
Pupil to keep strong (response)
Teacher to keep strong, yes to keep you strong (feedback) (Berry
1987: 4647)
*
P: What else? Howay George you used something else didnt you,
George?
We know howay, George, what else did you do? Come on. (initiation)
S: Piece of metal. (response)
P: Piece of metal. (feedback)
Prema Berijevom opisu, tipini djelovi interakcije ovog tipa jesu: posta-
vljanje pitanja, odgovor i povratna informacija (1. initiation, 2. response 3. Feed-
back). Ono to je zajedniko u oba konteksta jeste da osoba koja postavlja pi-
tanje ima poziciju autoriteta, da ta osoba unaprijed zna taan ili makar poeljan
odgovor i da se eljeni odgovor daje kao povratna informacija ueniku, odnosno
osumnjienom, kao potvrda da je dati odgovor taan.
Prikazaemo, na kraju, i jedan ekstreman primjer navoenja osumnjie-
nog da da eljenu informaciju. Radi se o odlomku sa sasluanja Dejvida Vaskeza
(David Vasquez), mentalno zaostale osobe, uhapenog, a zatim i osuenog za si-
lovanje i ubistvo jedne ene u Virdiniji, 1985. godine. Vaskez je, iz straha od
smrtne kazne, priznao ubistvo. Meutim, 1989. godine, sud je ponitio presudu i
oslobodio ga svake krivice.
Detective 1: Did she tell you to tie her hands behind her back?
Vasquez: Ah, if she did, I did.
Detective 2: Whatcha use?
Vasquez: The ropes?
Detective 2: No, not the ropes. Whatcha use?
Vasquez: Only my belt.
Detective 2: No, not your belt... Remember being out in the sunroom,
the room that sits out to the back of the house? ...and what did you cut
down? To use?
Vasquez: That, uh, clothesline?
Detective 2: No, it wasn't a clothesline, it was something like a
clothesline. What was it? By the window? Think about the Venetian
blinds, David. Remember cutting the Venetian blind cords?
Vasquez: Ah, it's the same as rope?
Detective 2: Yeah.
Detective 1: Okay, now tell us how it went, David -- tell us how you did
it.
Vasquez: She told me to grab the knife, and, and, stab her, that's all.
Detective 2: (voice raised) David, no, David.
Vasquez: If it did happen, and I did it, and my fingerprints were on it...
Detective 2: (slamming his hand on the table and yelling) You hung her!
Vasquez: What?
Detective 2: You hung her!
Vasquez: Okay, so I hung her.14
Iz primjera moemo vidjeti kako Vaskez unosi u svoje priznanje detalje

koje mu nameu policajci. Oni to ine u poetku strpljivo navodei ga da prui
eljeni odgovor, a onda, poslije niza ,,pogrenih odgovora, policajac gubi str-
pljenje i sam daje eljeni odgovor na pitanje koje je postavio. Vaskezovo pri-
znanje je, u najveoj mjeri, posljedica elje da udovolji osobama koje predsta-
vljaju autoritet, to jeste esta praksa kada se radi o ljudima koji imaju ovakav
ili slian mentalni kapacitet. Zaista je teko povjerovati da je neki sud prihvatio
ovakvo priznanje i smatrao ga validnim.
U krivinim postupcima, kada je jezik dokazni materijal, od sutinske
je vanosti da se tom jezikom materijalu prilazi sa istom naunom objekti-
vnou i sigurnou kakve oekujemo od bilo koje druge vrste forenzikog do-
kaza. Ako je takav dokaz iskvaren nainom na koji predstavnici zakona po-
stavljaju pitanja ili na druge naine iskrivljuju stvarnost, sud treba da bude u
stanju da prepozna takve manipulacije. Poto veina ljudi, ukljuujui poli-
cajce, pravnike i sudije, nije lingvistiki obuena, moe se dogoditi da ih za-
vede neto to je po njihovom uvjerenju vrst i neoboriv dokaz a to, u
stvarnosti, prua malo osnova za takvo shvatanje stvari.
Izgradnja odnosa prisnosti sa osumnjienim
Da bi prikupljanje dokaza bilo uspjeno i zadovoljavajue, neophodno je

kreirati atmosferu koja e dovesti do saradnje sa osumnjienim, tako to e se
ostvariti poeljan odnos prisnosti izmeu policajca koji sasluava i osumnjienog
(Cherryman and Bull 2000; Inbau et al. 1986; Stacey 1997.). U dostupnom ma-
terijalu koji se odnosi na transkripte sa sasluanja, za ove aktivnosti je karakte-
ristino da se ispitivai koriste takvim lingvistikim stilom koji bi bio prikladan za
neku prijateljsku interakciju. Jezik koji se koristi da bi se postigao ovaj cilj nema
obiljeja institucijski orijentisanog obrasca. U stvari, upravo odsustvo standar-
dnih obiljeja policijskog diskursa u svojim prepoznatljivim formama jeste klju-
na osobina varijante policijskog jezika namijenjene postizanju pomenutog cilja.
Policajci, u ovu svrhu, mogu birati one termine za koje smatraju da e dovesti do
stvaranja jedne prijateljske atmosfere koju e karakterisati visok stepen saradnje
sa osumnjienim:
14
http://www.aclu.org/capital-punishment/mentally-retarded-death-row-exonerations
P: But you knew she was dead didnt you. George didnt you didnt you
son.
Eh didnt you George. George come on, come on it will be better when it
is
all out. Didnt you, you knew then she was dead, didnt you son.
S: YES.
*
P: [I] just want to close that door

S: well do you want me to-
P: nah its okay Warren* Ill do that mate
U prvom primjeru, prilikom obraanja, ispitiva vie puta pominje ime

osumnjienog a zatim ga, na kraju, zove i ,,sine (son).15 Takoe, pokazuje razu-
mijevanje za psihiko stanje osumnjienog i tvrdi da e mu ,,biti lake ukoliko
sve ispria. U drugom primjeru, australijski policajac koristi rije mate kada se
obraa osumnjienom. Iako je mate u irokoj upotrebi kao neformalni termin u
svakodnevnom jeziku australijskog govornog podruja, njegova uestalost u
kontekstu formalnog policijskog sasluanja djeluje neprirodno. Ova pojava pred-
stavlja jedan vid manifestacije njihove elje za ostvarenjem prisnijeg odnosa sa
osumnjienim. Treba takoe naglasiti da policajci nijesu jedini koji tee ostva-
renju takvog odnosa u procesu sasluanja, ve da to esto ine i osumnjieni.
Meutim, napori osumnjienog ka ostvarenju tog cilja ne manifestuju se lingvi-
stiki na isti nain kao kod policije. U narednim primjerima prikazana su dva
pristupa u izgradnji odnosa bliskosti i saradnje: 1. policajac uvodi termin mate
u proces interakcije i 2. osumnjieni ponavlja odnosno ,,reciklira novi termin
kao vid pokuaja prilagoavanja situaciji:
P: How are you going mate?

S: Im pretty good mate.
Izrazi saosjeanja mogu, uz dodatak drugih, optijih aktivnosti koje slue

izgradnji prisnog odnosa sa osumnjienim doprinijeti uspjehu sasluanja na na-
in to policajac pokuava uvjeriti osumnjienog da su njegovo vienje situacije i
dogaaja, kao i njegova osjeanja u vezi sa ispravnou njegovih ranijih postu-
paka, prihvatjiva iz ugla policajca koji ga sasluava. Ova taktika je evidentna iz
sljedeeg primjera:
15
Ovaj razgovor snimljen je na sjevero-istoku Engleske gdje se rije son esto koristi kada se stariji
mukarac obraa mlaem. Transkript ovog razgovora preuzet je iz Holovog lanka (Hall, 2008: 89).
P: Yes you loved her I accept that.

S: More than anybody seems to realise.
P: James, I can realise, I can realise, Ive got a daughter of me own.
Iako se ovakvi izrazi saosjeanja vrlo esto javljaju u sasluanjima, teko

je odrediti do koje mjere takvo ponaanje policajca zaista utie na konano do-
bijanje priznanja od osumnjienog. U svakom sluaju, vano je primijetiti da se
odreeni broj dokazano lanih priznanja odigrao u okolnostima gdje je osumnji-
eni, nakon dueg perioda izolacije, pod uticajem dugotrajnog i upornog insisti-
ranja na tome da je kriv i pod jakim stresom priznao da je poinio zloin u atmo-
sferi razumijevanja i prisnosti koju je izgradio policajac koji ga je ispitivao. Evo
jo jednog primjera pokuaja sugestivnog ponaanja koje policajac ispoljava pri-
likom ispitivanja:
P: Its something eatin you right now. Beverly, youre gonna

sleep better, youll sleep better if you remember this. Youll
sleep better.
S: Im gonna try.
Takoe, nije rijedak sluaj da policajac pokuava da moralno opravda

zloin koji je osumnjieni navodno poinio pri emu pokazuje svoje razumije-
vanje naglaavanjem vanosti spleta nezgodnih okolnosti u kojima se osumnji-
eni naao u trenutku kada je do zloina dolo. Policajac se moe truditi da pri-
kae odreeni zloin kao rezultat spontanog i razumljivog reagovanja na provo-
kaciju ili uticaj spoljnih faktora (Gudjonsson et al. 2010, Klaver, Lee, and Rose
2008).
P: It was just, just too much for you to deal with at the moment.
And it was just overwhelming.
S: Thats a hard thing to understand.
P: No, no its not. Its hard to admit, sure, but its not hard to
understand.
Iako je diskurs policijskog sasluanja vrlo specifian oblik diskursa, stru-

kturisan pravnim regulativama, njegovu institucionalizovanost odreuju sami
uesnici tokom interakcije budui da oni sami postavljaju ciljeve njegove orga-
nizacije. To znai da, dok su odreeni aspekti sasluanja, naroito njegov poe-
tak i kraj, strogo pravno normirani, ono to svako pojedino sasluanje ini dije-
lom policijskog, institucionalizovanog diskursa, u sutini odreuje sama intera-
kcija. Osoba koja sprovodi sasluanje iskoriava svoju dominantnu poziciju u
velikoj mjeri. Policajac upozorava, izaziva, negira i prigovara. Mnogo je direktniji
u svom nastupu, postavlja zahtjeve i kontrolie tok razgovora. U njegovim pita-
njima je esto prisutno nepovjerenje u ono to je osumnjieni izgovorio. Od osu-

mnjienog se, s druge strane, oekuje da se pokorava, da sarauje, da ne ispo-
ljava nestrljivost ili negodovanje ili da ak bude pasivan. Meutim, osoba koja se
sasluava ima kontrolu nad onim to e izgovoriti a to jeste i najvaniji dio ove
interakcije. Koliko god da policajac ima kontrolu nad situacijom, ishod ispitiva-
nja jeste u rukama (odnosno u rijeima) onoga ko se sasluava. Tako je pitanje
moi i kontrole bitan aspekt diskursa policijskog sasluanja.
Zakljuak
U ovom radu smo pokuali prikazati neke aspekte diskursa policijskog

sasluanja koji su nam bili interesantni sa stanovita izuavanja institucijskog
diskursa u kojemu se ispoljavaju jezika obiljeja svojstvena neravnopravnim
pozicijama u interakciji. Prikazali smo i kako se moe dokazivati jeziko manipu-
lisanje osumnjienim u toku sasluanja, prouavanjem strategija koje policajci
koriste ne bi li doli do eljenog ishoda koji je, u ovim sluajevima, bio iskljuivo
priznanje krivice. Vidjeli smo da je u primjerima kojima smo ilustrovali takve slu-
ajeve jezik predstavljao mono oruje za uspostavljanje kontrole nad tokom i
rezultatima sasluanja, dobijanje odgovora na pitanja zato i kako je krivino
djelo poinjeno kao i za pridobijanje povjerenja i izgraivanje intimnog odnosa
sa osumnjienim to e doprinijeti kreiranju atmosfere razumijevanja i prisnosti
koja e zauzvrat stvoriti privid opravdanosti pojedinih postupaka bez obzira na
njihovu moguu nezakonitost.
Bibliografija:
Auburn, T., Drake, S. & Willig, C. You punched him, didnt you?: Versions of
violence in accusatory interviews. Discourse and Society 6 (3), 1995:
353386.
Baldwin, J. Police interview techniques: Establishing truth or proof. British
Journal of Criminology 33 (3), 1993: 325352.
Berry, M. Is teacher an unanalysed concept?, New Developments in Systemic
Linguistics, Vol. 1: Theory and Description, M. A. K. Halliday & R. P.
Fawcett (eds.), London: Frances, 1987.
Drew, P. Asymmetries of knowledge in conversational interactions. In K. Foppa i
I. Markova (eds.), Asymmetries in Dialogue. Hemel Hempstead:
Harvester Wheatsheaf, 1991 21-48.
Drew, P. and Heritage, J. Talk at Work: Interaction in institutional settings.
Cambridge: CUP, 1992.
Fairclough, Norman. Language and Power. London: Longman, 1989.
Gee, J. P. An Introduction to Discourse Analysis. Theory and Method. London:

Routledge, 1999.
Gibbons, J. Forensic Linguistics: An Introduction to Language in the Justice
System. Oxford:Blackwell, 2003.
Gudjonsson, G. H. The Psychology of Interrogations and Confessions. Chichester.
West Sussex: John Wiley & Sons, 2003.
Hall, P. Policespeak. In J. Gibbons and M. T. Turell. Eds. Dimensions of Forensic
Linguistics. Amsterdam: John Benjamins, 2008: 67-94.
Harris, D.R. Basic Elements of Intelligence. Washington, DC:U.S. Department of
Justice, Law Enforcement Assistance Administration, 1976.
Haworth, Kate. The Dynamics of Power and Resistance in Police Interview
Discourse, Discourse & Society 17, 2006: 739-759.
Heydon, Georgina. The Language of Police Interviewing, A Critical Analysis:
Palgrave Macmillan, 2005.
Inbau, F.E., Reid, J.E.,& Buckley, J.P. Criminal Interrogation and Confessions.
Baltimore: Williams & Wilkins, 1986.
Nakane, Ikuko. Problems in Communicating the Suspects Rights in Interpreted
Police Interviews: Applied Linguistics 281, 2007: 87-112
Newbury, P. & Johnson, A. Suspects resistance to constraining and coercive
questioning strategies in the police interview. The International Journal
of Speech, Language and the Law 13 (2), 2006: 213240.
Pearse, J. And Gudjonsson, G. H. Police interviewing techniques at two South
London police stations. Psychology, Crime & Law, 3, 1996: 63-74.
Rock, Frances. Communicating Rights: The Language of Arrest and Detention.
Palgrave Macmillan, 2007.
Royal, R.F., & Schutt, S.R. The Gentle Art of Interviewing and Interrogation: A
Professional Manuel and Guide. Upper Saddle River, NJ: Prentice Hall,
1976.
Sacks, H. Notes on Police Assesment of Moral Character. In D. N. Sudnow (ed.),
Studies in Social Interaction (pp.280-93), New York: Free, 1972.
Shuy, Roger W. The Language of Confession, Interrogation and Deception,
Thousand Oaks, CA: Sage, 1998.
Shuy, Roger W. Creating Language Crimes, How Law Enforcement Uses (and
Misuses) Language: OUP, 2005.
van Dijk, T.A. Discourse, Power and Access. In C. R. Caldas-Coulthard and M.
Coulthard (eds), Text and Practices: Readings in Critical Discourse
Analysis (pp.84-104). London: Routledge, 1996.
Yeschke, C.L. Interviewing: An Introduction to Interrogation. Springfield, IL:
Charles C. Thomas, 1987.
POLICE DISCOURSE AS A FORM OF INSTITUTIONAL DISCOURSE
In this paper we examine the discourse of police interrogations and

analyze some specific features of this type of discourse that can be attributed to
institutional discourse in general. The roles of the participants in the process of
police interrogation are clearly defined and precise. These roles are obviously
asymmetric particularly regarding the distribution of power and control. Police
officer has a direct power over a person being interrogated, controlling the
environment and making some vital decisions regarding the release or arrest of
that person based on the outcome of the interrogation. In most cases, we find
that a police officer uses the language of the institution he or she represents in
communication with the person who does not belong to that institution.
However, in some cases, a police officer tries to establish a friendly and
cooperative atmosphere using language free of institutional markers in order to
obtain a confession for the crime which was committed.
Key Words: police discourse, institutional discourse, asymmetry of

power.
ZATO SE NE MOE OPRATI PRLJAV OBRAZ ? TRANZITIVNOST

ZNAENJA OPISNOG PRIDJEVA PRLJAV ,-A,-O U CRNOGORSKOM
I OPISNOG PRIDJEVA DIRTY U ENGLESKOM JEZIKU U
KONTRASTU
UDK 811.163.4367.623:811.11367.623
Dragana arapi, Univerzitet Crne Gore
Apstrakt: U okviru obimnijeg istraivanja opisnih pridjeva i njihovih priblinih

sinonima primijeeno je da je u velikom broju analiziranih primjera, izmeu ostalih i
pridjeva prljav,-a,-o, zastupljenije preneseno od osnovnog znaenja. Metodoloki
postupak kojim je utvrena frekventnost osnovnog i prenesenog znaenja obuhvatao je
analizu uestalosti upotrebe pridjeva prljav,-a,-o u okviru elektronskog Korpusa
savremenog srpskog jezika Prirodno-matematikog fakulteta u Beogradu, dok smo, u
namjeri da utvrdimo da li se ista pojava tranzitivnosti znaenja javlja i u engleskom
jeziku, sproveli analizu najuestalijeg kolokacijskog okruenja pridjeva dirty koristei se
elektronskim resursima Britanskog nacionalnog korpusa (BNC).
Kljune rijei: opisni pridjev, primarno znaenje, preneseno znaenje, najuestalije

kolokacijsko okruenje.
1. Uvod
ivotna pouka koju djeca mogu uti od svojih roditelja glasi: Sve se moe oprati
sem prljav obraz. Moramo priznati da ovo naravouenije u ranom dobu razvoja
djeluje nejasno, zbunjujue, poto je leksema prljav,-a,-o, djetetu pojmovno bli-
a stanju zaprljanosti, njegovom osnovnom, primarnom znaenju, a ne pojmu
moralne nedolinosti, kao prenesenom, sekundarnom znaenju. Naravno, u pro-
cesu sazrijevanja, mlai narataji bivaju prosvijetljeni punim znaenjem ove pou-
ke i uoavaju da se u sluaju ovog pridjeva odnos primarnog i sekundarnog zna-
enja u pogledu njihove frekventnosti poravnao, ako ne i znatno promijenio u
korist sekundarnog, prenesenog znaenja.
Dominacija navedenog prenesenog znaenja za pridjev prljav,-a,-o ogle-
da se i u promjenama znaenja nekih drugih leksema koje Dragievi (2010) na-
vodi u svojoj knjizi Leksikologija srpskog jezika:
Trenutno najupadljiviji primer za ovu pojavu jeste glagol priati,

koji se u svakodnevnom jeziku upotrebljava, pored znaenja pria-
ti (priu, vic, i sl.), jo i u znaenjima govoriti i razgovarati, to po-
kazuju reenice: Ne priam vie s njim (= govorim), Ona dobro pri-
a panski (= govori)16, Sve vreme smo priale (= razgovarale). Sli-

no ovome, glagol polomiti sve ee se koristi i u znaenjima koja
imaju glagoli slomiti i razbiti; npr. polomiti nogu / ruku (= slomiti),
polomiti nekom nos (=razbiti), polomiti prozor / staklo / vazu (=
razbiti), oito pod uticajem jednostranog tumaenja engleskog
glagola break17 i njegovog prevoenja skoro uvek istom reju.
(Dragievi 2010)18
Iz navedenih primjera uoavamo da se pojava tranzitivnosti znaenja javlja iz vi-

e razloga. Naime, izuzev uestalosti upotrebe odreenog pojma u datom kolo-
kacijskom okruenju, primijeeno je i da pozajmljenice iz odreenih jezika mo-
gu uticati na proirenje znaenja rijei izvornog jezika.19
Stockwell i Minkova (2006: 149-161) smatraju da semantike promjene
nastaju kao posljedica brojnih spoljnih i unutranjih faktora. Kao spoljni uticaji
navode se tehnoloke promjene, dok se kao unutranji uticaji navode upotreba
leksema zasnovana na analogiji i sklonosti prema generalizaciji. Dragievi
(2010: 135) smatra da se sekundarna znaenja20 leksema u veini sluajeva ra-
zvijaju u skladu s nekoliko principa (metaforom, metonimijom i sinegdohom)21,
ali napominje da postoji i mnotvo sluajeva kada se znaenja razvijaju neuobi-
16
U ovom sluaju bilo bi veoma uputno razmiljati o kritici ovakvih promjena i njihovom praenju.
17
Potiranje sinonimnosti, u vidu potiskivanja, vidi se i u nekoliko sluajeva postepene prevage
strane rei ili stranog uzora nad domaima: egzil, izgnanstvo; reptil, gmizavac; ke, gotovina;
informacija, obavetenje; demantovati, opovrgnuti; kratka pria (doslovnim prevoenjem
engleskog short story), pripovetka; ohrabrivati (neadekvatnim tumaenjem jednog od znaenja
engleskog encourage), podsticati (Dragievi 2010).
18
U prilog prethodno navedenom uticaju anglicizama i na crnogorski jezik naveu jedan primjer iz
nastavne prakse. Naime, na pitanje postavljeno studentima kako da prevedu rije gas iz engleskog
jezika na na, oni su i pored oiglednog konteksta, koji je upuivao na znaenje gorivo za datu rije
gas u engleskom jeziku, izabrali istu rije gas (ova jezika pojava poznata je u engleskom jeziku kao
false friends). Ovu problematiku je i Kaasinen (2012) opisala u svom radu koji ukazuje na uticaj tzv.
false friends-lanih prijatelja (nastalih usljed navedenih jezikih promjena, kao posljedica
interferencije jezika davaoca na jezik primaoca) u tumaenju ekspirove drame Twelfth Night.
Crystal (2009) je takoe izuavao jezik ekspirovih drama, obraajui panju upravo na prisustvo
prethodno pomenute jezike pojave poznate pod nazivom lani prijatelji. Slinu tematiku obrauje
i Budini (2010) u svom radu o semantikim ekstenzijama leksema preuzetih iz engleskog jezika, i
to na primjeru sportske leksike, npr. set, corner, singl, draft, itd.
19
Uticaj stranog jezika na proirenje znaenja rijei u jeziku primaocu izuavao je i Pintari (2011),
ispitujui prisustvo germanizama u varadinsko-kajkavskom dijalektu.
20
Gortan-Premk (2004) takoe tvrdi da svaka leksema ima svoj osnovni semantiki sadraj,
osnovno znaenje, dok sekundarna znaenja lekseme nastaju semantikim transformacijama ovih
obiljeja. Stoga Gortan-Premk (2004) razlikuje etiri vrste transformacija, odnosno etiri tipa
semantike disperzije: platisemiju, metonimiju, sinegdohu i metaforu.
21
O metafori, metonimiji i sinegdohi opirnije u Lakoff and Johnson (1980); Johnson (1987); Lakoff
(1987); Radden and Kvecses (1999); Radden (2000); Barcelona (2000a); Ronberg (1990); Panther
and Thornburg (2003); Deignan (2005); Kovaevi (2009).
ajeno i kada nije sasvim jasno da li je neko od njih posebno ili je samo specija-
lan sluaj nekog proirenja.22 Upravo zato emo u narednom poglavlju ukazati
na neke od uzroka promjena i proirenja znaenja.
2. Semantike promjene (proirenje23 i suenje znaenja)24
Osniva moderne semantike, Breal i njegov prethodnik Reisig, zapoeli

su nauno istraivanje zakona koji utiu na tok promjena u znaenju. Sve do
1930. godine, istraivanja u ovoj oblasti razvijala su se u dva pravca: klasifikacija
promjena znaenja i otkrivanje semantikih zakona (Ullman 1962). Meutim,
uprkos, kompleksnosti ovih procesa, prema Ullman-u (1962), mogue je izdvojiti
nekoliko glavih uzroka nastajanja semantikih promjena:
1. Lingvistiki uzroci. Neke se semantike promjene mogu desiti usljed

veza koje postoje meu rijeima. Uobiajene kolokacije mogu trajno uti-
cati na znaenje izraza, tako da se smisao odreene rijei prenese na
drugu rije zato to se pojavljuju zajedno u mnogim kontekstima.25
2. Istorijski uzroci. Objekti, institucije, ideje, specifini koncepti mijenjaju
se vremenom; mada se vremenom njihov naziv ne mijenja i time se odr-
ava tradicija i kontinuitet.26
3. Drutveni uzroci. Kada rije pree iz standarnog jezika u struni kao
to je terminologija trgovine, zanata, neke profesije ili neke druge ome-
ene drutvene grupe tada taj jezik dobija ogranieno znaenje. Nasu-
prot tome, rijei koje su pozamljene od jezika neke drutvene grupe, a
potom su prele u svakodnevni govor, dobijaju mnogo ire znaenje.27
4. Psiholoki uzroci. Semantike promjene esto nastaju kao odraz go-
vornikovog stanja uma ili kao posljedica nekog trajnog svojstva njegovog
mentalnog sklopa. Neka sluajnost koja govorniku skrene panju, ili du-
hovita ideja, mogu stvoriti sliku koja e zbog svoje prikladnosti i ekspre-
sivnosti, iz pojedinane upotrebe prei u optu upotrebu. Ideja da neto
ima odreenu povezanost s konjem oblikom, situacijom ili karakterom
22
Preuzeto iz Budini (2010).
23
Radi-Bojani i Silaki (2012) istraivale su metaforine i metonimijske konceptualizacije pojma
glava u srpskom jeziku i pojma head u engleskom jeziku.
24
Za detaljni prikaz semantikih promjena vidi Shindo (2009) i Dirvens i Porings (2006).
25
Upravo su navedeni lingvistiki uzroci jezikih promjena (proirenja znaenja leksema) tema
naeg istraivanja.
26
Na primjer, rije pencil potie iz latinskog jezika u znaenju pero ili tanka etkica, meutim, ista
rije je zadrana i kasnije kada se za pravljenje ovih pisaljki poelo koristiti drvo, tako da sada
imamo dananje grafitne olovke oznaene ovom istom rijeju pencil.
27
Nyota and Mareva (2012) ilustruju uticaj ulinog argona na standarni jezik, pri tome opisujui
veliki broj urbanih dijalekata koji predstavljaju kombinaciju standardnog jezika Zimbabvea i
engleskog kao stranog jezika.
inspirisala je mnoge grafike i duhovite metafore i idiome: clothes-

horse, horse-fish, horse-tail, horse-play, i, to flog a dead horse, to mount
the high horse, to look a gift horse in the mouth, itd.
U semantikim istraivanjima naroito je posveena panja psiholokim

uzrocima promjena znaenja meu kojima se izdvajaju sljedei uzroci: emotivni
faktori i tabu. esto je osjeaj strahopotovanja prema natprirodnim biima na-
metao tabuizirane zabrane na njihova imena. Jevrejima nije bilo dozvoljeno da se
direktno obraaju Bogu; slino je i u engleskom jeziku, gdje se koristi izraz Lord,
kao i u francuskom jeziku gdje imamo rije Seigneur. Meutim, poostoji opta
ljudska skolnost da se izbjegava direktno oslovljavanje neprikladnih pojmova. Po-
stoji veliki broj eufemizama koji su povezani s boleu i smru. Rijei kao to su
disease (bolest) i undertaker (pogrebnik) pokazuju da su ove zamjene postale usko
povezane sa samom tabuiziranom idejom, tako da su izgubile svoju eufemistiku
vrijednost i da je potrebna nova zamjena da bi se ublaio utisak neprijatnosti koji
izraavaju.28
Nakon pregleda datih uzroka tranzitivnosti znaenja prikazaemo postu-
pak naeg istraivanja, kojim se namjerava ukazati na prisustvo prenesenog zna-
enja u analizi opisnog pridjeva prljav,-a,-o u crnogorskom jeziku i pridjeva dirty
u engleskom jeziku.
3. Metodologija istraivanja
U poslednjih desetak godina sve je vie istraivanja u kojima se upotre-

bljavaju kombinovani raznorodni izvori, kao i metode. Mogue je da se u okviru
jednog istraivanja koristi dva ili vie metoda, kao i izvora podataka. Na primjer,
u analizi 26 istraivakih radova Kepser i Reis (2005a) u pola su (13) koristili dva
(ili ak i vie u pojedinim radovima) empirijska podatka i metoda. Drugi ilustra-
tivni primjeri upotrebe veeg broja metoda su primijetni kod Gries-a (2002) i
Rosenbach-a (2003) kada je u pitanju alternacija u izraavanju pripadnosti u
engleskom jeziku, Featherston-a (2005) u analizi opsega sintaktikih struktura u
engleskom i njemakom jeziku i Arppe-a i Jrvikivi-a (2007b) kada je u pitanju
analiza sinoniminih glagolskih parova u finskom jeziku (2007).
Upravo se zato i odgovor na pitanje koji je najbolji pristup analizi znae-
nja rijei, nalazi u interdisciplinarnom pristupu koji objedinuje vei broj metoda,
a ne podrazumijeva samo jedan iskljuivo najbolji metod (Dragievi 2010: 88;
Aarpe 2008: 20). Primjenom interdisciplinarnog pristupa, koji podrazumijeva
prvo kolokacijski metod (Hlebec 2007: 39; Hlebec 2010: 107-109)29, zatim kom-
28
Vidi Gareearts (2009).
29
Moramo istai da postoje izvjesne razlike u predstavljenom kolokativnom metodu i nainu na
koji smo mi analizirali kolokacijsko okruenje. Naime, u kolokativnom metodu Hlebeca (2007)
ponentnu analizu semantikog sadraja ekstrahovanih kolokata opisnih pridjeva

i na kraju njihovo kontrastiranje, namjerava se ukazati na slinosti i razlike meu
analiziranim pridjevima.
Kako je ve prethodno navedeno, sprovedena analiza obuhvata opisni
pridjev prljav,-a,-o u crnogorskom jeziku i pridjev dirty u engleskom jeziku. Za
kontekstualnu analizu navedenih pridjeva koristili smo elektronske rjenike i je-
zike baze podataka kao to su Britanski nacionalni korpus (112,181,015 rijei)
za primjere u engleskom jeziku i Korpus savremenog srpskog jezika Prirodno-
matematikog fakulteta u Beogradu (113,000,000 rijei) za primjere u crno-
gorskom jeziku. Dakle, usljed nepostojanja elektronskog korpusa crnogorskog
jezika, u analizi se morao koristiti Korpus savremenog srpskog jezika, naroito
ako se ima u vidu da se ovim istraivanjem vri analiza opisnih pridjeva, ija se
podudarnost s primjerima u crnogorskom jeziku ogleda u velikom broju njima
srodnih kolokacija. U toku istraivanja, kolokacijsko okruenje u navedenom
korpusu uporeivano je sa primjerima preuzetim s internet mree (stranice iz
Crne Gore).
3.1. Opisni pridjev prljav,-a,-o u crnogorskom jeziku i njegov prevodni

ekvivalent dirty u engleskom jeziku
Upotrebom elektronskog Korpusa savremenog srpskog jezika Prirodno-

matematikog fakulteta u Beogradu utvrena su etiri30 najuestalija kolokata
(~ve, ~novac, ~posao, ~rat)31 pridjeva prljav, a potom smo upotrebom intrenet
mree (stranice iz Crne Gore) 32 provjeravali uestalost njihove upotrebe u
crnogorskom jeziku.
insistira se na analizi svih moguih znaenja date lekseme, dakle na punoi njene
polisemantinosti, dok se u naoj analizi insistira na uestalosti kolokacijskog okruenja, to
naravno podrazumijeva ogranien broj moguih znaenja analiziranih leksema.
30
Sun, Huang & Liu (2011) u svom istraivanju priblinih sinonima istiu da je dovoljno navesti
etiri kolokacije, kako bi se izbjeglo analiziranje velikog broja svih moguih kolokacija. Upravo iz
istog razloga i mi smo se odluili za isti broj kolokacija i to najuestalijih kako bi rezultati
istraivanja bili validniji.
31
Piits (2010) potvruje polaznu hipotezu da zajednike kolokacije pridruene datim rijeima
ukazuju na sljedee leksike veze: sinonimija, antonimija, hiperonimija itd. Na osnovu korpusa
estonskog jezika, koji je analiziran programom WordSmith Tools, sakupljeno je 30 najuestalijih
rijei koje se pojavljuju lijevo i desno od glavne rijei. Za potrebe ovog istraivanja, a po samoj
prirodi pridjeva, kao vrste rijei, analizirane su samo kolokacije desno od glavne rijei i to runo,
bez upotrebe specijalizovanih programa za analizu korpusa.
32
Veliki broj istraivaa koristio je internet mreu kao korpus analize. Inkpen (2004) je koristila
interenet mreu kao korpus u svojim istraivanjima koja su rezultirala osmiljavanjem statistikog
modela prilikom izbora priblinih sinomima; Grefenstette (1999) je koristio intrenet mreu (Web)
za istraivanje mainskog prevoenja, zasnovanog na specifinim primjerima; Kilgariff (2001) je
istraivao razliite vrste buke na osnovu podataka s mree; Mihalcea i Moldovan (1999), kao i
Agirre i Martinez (2000) koristili su mreu kao dodatni izvor za potrebe razlikovanja znaenja
Tabela 1
Nakon sprovedene analize, uoava se da je zajedniki sadraj kolokata za

dtu sememu prljav (tabela 1) ljudski rad i angaovanost u: prljanju vea (kon-
kretno i preneseno nelegalne, nemoralne radnje), u nelegalnom sticanju novca,
netransparentnom finansijskom poslovanju, i u naravno svim nehumanim, profi-
terskim radnjama u ratu.
Slian zajedniki sadraj kolokata postoji i za pridjev prljava (tabela 2)
(ljudski rad i specifina vrsta angaovanosti), s tim to je ona sada manje di-
rektna i u njenom potpunijem opisu mogao bi se upotrijebiti drugi pridjev perfi-
dna (~kampanja, ~igra, ~tehnologija, ~la).
Tabela 2
meu rijeima; Resnik (1999) je koristio mreu za istraivanje bilingvalnih tekstova. Keller i Lapata
(2003) prikazuju da su podaci s mree u skladu s podacima preuzetih iz drugih relevantnih
korpusa. U sluaju ovog istraivanja, analiza upotrebom internet mree (Web) bila je neophodna
poto jo uvijek ne postoje elektronski korpusi crnogorskog jezika.
Zajedniki sadraj kolokata pridjeva u srednjem rodu prljavo opet uka-

zuje na ljudski rad, ali u ovom sluaju na konkretne rezultate rada (prljavo: ru-
blje, posue, lice, staklo) (tabela 3).
Tabela 3
U poreenju zajednikog semantikog sadraja datih najeih kolokata

pridjeva u sva tri roda, primjeuje se da su se kolokati u mukom rodu ticali ozbi-
ljnijih radnji (rat, posao, novac), zatim, kolokati u enskom rodu su se uglavnom
odnosili na neto manje presudno vane ljudske aktivnosti (kampanja, igra, la-
ganje), za razliku od srednjeg roda, za koji su najuestaliji kolokati ukazivali na
neke svakodnevne radnje, kao to su prljanje posua, rublja, lica i stakla.
Krajnji zakljuak analize zajednikog sadraja navedenih kolokata jeste
da bi preneseno znaenje pridjeva prljav bilo nelegalan, nemoralan, dok bi pre-
neseno znaenje pridjeva prljava bilo perfidna, dok se u analizi pridjeva prljavo
ne uoava prisustvo prenesnog znaenja.
U engleskom jeziku najuestaliji nominalni kolokati pridjeva dirty jesu:
trick, water, job i man. Prevodni ekvivalenti navedenih nominalnih kolokata u
crnogorskom jeziku jesu trik, voda, posao i mukarac (www.WordBanksOnline:
English.com, preuzeto: 11.02.2013). Dakle, primjeuje se dominacija nominalnih
kolokata mukog roda (trik, posao i mukarac), kao i preovladavanje prenesenog
znaenja (nemoralan, nelegalan u tri primjera (trik, posao, mukarac) u odnosu
na jedan primjer konkretnog znaenja (voda) (tabela 4).
33
Tabela 4
3.2. Komponentna analiza
U daljem postupku istraivanja sprovedena je komponentna analiza pri-

djeva prljav,-a,-o. Izdvojena znaenjska obiljeja ukazuju na nijanse u znaenju
osnovnog pridjeva prljav,-a,-o, prepoznatljiva kroz njihove upotrebe u najue-
stalijem kolokacijskom okruenju (ve, novac, posao, rat, kampanja, igra, tehno-
logija, la, rublje, posue, lice, staklo).
[+MUKOIVOODRASLO]
Opisni pridjev prljav:
1) Ve [+ISPRLJAN]
2) Novac [+STEEN NA NELEGALAN NAIN]
3) Posao [+NELEGALAN+NEHIGIJENSKI]
4) Rat [+PROFITERSKI+HEMIJSKO NAORUANJE]
[-MUKOIVOODRASLO]
Opisni pridjev prljava:
1) Kampanja [+NEPOTENA]
2) Igra [+NEPOTENA]
3) Tehnologija [+NEZDRAVA]
4) La [+TEKA]
[MUKOIVO-ODRASLO]
Opisni pridjev prljavo:
1) Rublje [+ISPRLJANO]
2) Posue [+ISPRLJANO]
3) Lice [+ISPRLJANO]
4) Staklo [+ISPRLJANO]
33
Prilikom utvrivanja najuestalijeg kolokacijskog okruenja pridjeva na engleskom jeziku
koriten je sajt www.justtheword.com. Ovo je sajt iji se podaci, prilikom utvrivanja kolokacijskog
okruenja odreenih leksema, oslanjaju na Britanski nacionalni korpus.
[MUKOIVOODRASLO]
Opisni pridjev dirty:
1) Trick [+NEPOTEN]
2) Water [+ZAGAENA]
3) Job [+NELEGALAN+NEPOTEN]
4) Man [+NEMORALAN]
Nakon utvrivanja znaenjskih obiljeja pridjeva prljav,-a,-o u crnogorskom je-
ziku i pridjeva dirty u engleskom jeziku, pristupilo se njihovom kontrastiranju.
3.3. Kontrastivna analiza opisnog pridjeva prljav,-a,-o u crnogorskom jeziku i

pridjeva dirty u engleskom jeziku
U postupku primjene jednosmjerne kontrastivne analize, vreno je upo-

reivanje znaenjskih obiljeja pridjeva prljav,-a,-o u odnosu na najee kolo-
kate (~ve, ~novac, ~posao, ~ulaz, ~kampanja, ~igra, ~tehnologija, ~la, ~rublje,
~posue, ~lice, ~staklo).
Najuestalije znaenjske komponente pridjeva prljav,-a,-o u crnogor-
skom i pridjeva dirty u engleskom jeziku, kao i njihovih priblinih sinonima, u
odnosu na ponueno kolokacijsko okruenje jesu:
a) najuestalije komponente znaenja pridjeva prljav u odnosu na
ponueno kolokacijsko okruenje (ve, novac, posao, rat):
[+MUKOIVOODRASLO]
1) [+NELEGALAN]
b) najuestalije komponente znaenja pridjeva prljava u odnosu na ponueno
kolokacijsko okruenje (kampanja, tehnologija, igra, la):
[-MUKOIVOODRASLO]
1) [+NEPOTENA]
c) najuestalije komponente znaenja pridjeva prljavo u odnosu na ponueno
kolokacijsko okruenje (rublje, posue, lice, staklo):
[MUKOIVO-ODRASLO]
1) [+ISPRLJANO]
d) najuestalije komponente znaenja pridjeva dirty u odnosu na ponueno
kolokacijsko okruenje (trik, voda, posao, mukarac):
[+MUKO+NEPOTEN]
Primjenom komponentne analize opisnog pridjeva dirty u engleskom je-
ziku primijeena je dominacija znaenjskih obiljeja mukog roda (tri najue-
stalija) u odnosu na jedno znaenjsko obiljeje enskog roda.
Najuestalije zajednike znaenjske komponente pridjeva prljav,-a,-o u
crnogorskom jeziku i pridjeva dirty u engleskom jeziku jesu:
[+MUKO+NELEGALAN]
4. Zakljuak
Kontrastivna analiza najuestalijih semantikih obiljeja opisnog pridjeva

prljav,-a,-o u crnogorskom i njegovog prevodnog ekvivalenta dirty u engleskom
jeziku ukazala je na to da postoji veliki broj njihovih najuestalijih zajednikih
semantikih obiljeja.34 Naime, navedena najuestalija semantika obiljeja koja
su bila svojstvena semskoj strukturi i crnogorskog i engleskog jezika predsta-
vljaju svojevrsne arhiseme seme vieg ranga, dok preostala periferna obilje-
ja35 ili diferencijalne seme nieg ranga objanjavaju specifinost kolokacijskog
okruenja.
U skladu s prethodno navedenim rezultatom su i rezultati sprovedene
komponentne analize koji su ukazali na razlike u znaenju opisnih pridjeva zavi-
sno od njima pridruenih kolokacionih okruenja. I pored oiglednih nedostata-
ka komponentne analize, kao to su odreivanje ogranienih semantikih obi-
ljeja leksikih jedinica, kao i subjektivnost istraivaa prilikom odreivanja
istih,36 uoili smo znaajne rezultate primjenom ove metode:
primjenom komponentne analize opisnog pridjeva dirty u engleskom

jeziku primijeena je dominacija znaenjskih obiljeja mukog roda (est
najuestalijih) u odnosu na znaenjska obiljeja enskog roda (ukupno
dva), dok su najuestalije zajednike znaenjske komponente pridjeva
prljav,-a -o u crnogorskom jeziku i pridjeva dirty u engleskom jeziku:
[+MUKO+NELEGALAN]
[+MUKO+NEHIGIJENSKI]
to se predstavljene komponentne analize tie, zanimljivo je primijetiti

da je nedostatak gramatikog roda u engleskom jeziku odigrao znaajnu ulogu u
prepoznavanju razlika u rodnoj obiljeenosti kolokata, to nije bio sluaj sa pri-
mjerima u crnogorskom jeziku.
S druge strane, upravo zbog prisustva gramatikog roda u crnogorskom
jeziku, uoava se uticaj gramatikog roda (muki, enski i srednji) na razliitost
najuestalijih kolokata opisnog pridjeva prljav,-a,-o (za sva tri roda ponaosob),
34
Detaljiniji prikaz pronai u dijelu o komponentnoj analizi.
35
M. Radi-Dugonji (1999: 65) slijedei tradiciju ruske leksikologije, naglaava da ni sve
diferencijalne seme nisu na istom hijerarhijskom nivou. U semantikoj strukturi lekseme ona
razlikuje semantiko jezgro i semantiku periferiju. Semantiko jezgro se sastoji iz arhiseme i jedne
ili vie diferencijalnih sema koje su joj u hijerarhijskoj semskoj strukturi neposredno potinjene.
Arhisema i najvanije seme pomau identifikaciji lekseme i zato se taj semski kompleks zove
identifikator. Sve ostale seme ine semantiku periferiju (Dragievi 2010: 71).
36
Odreena doza objektivnosti se ogleda u injenici da smo prilikom odreivanja semantikih
obiljeja analiziranih primjera konsultovali elektronske korpuse (Korpus savremenog srpskog jezika
i Britanski nacionalni korpus), ijem smo kontekstu upotrebe saobraavali nae opise.
to nije sluaj s opisnim pridjevom dirty u engleskom jeziku, u kojem se, kako
smo ve naveli ne primjeuje prisustvo gramatikog roda. Na primjer:
prljav: 37ve (4820)38; novac (15000); posao (51900); rat (1910) (tabela
1),
prljava: kampanja (26000); igra (42000); tehnologija (2120); la (8680)
(tabela 2), prljavo: rublje (29900); posue (6790); lice (2650); staklo
(3700) (tabela 3).
Navedeni primjeri ukazuju i na metaforino39 i metonimijsko40 proirenje

znaenja pridjeva prljav,-a,-o u navedenom najeem kolokacijskom okruenju.
Zakljuujemo da osim fizike zaprljanosti, kao osnovnog, denotacijskog znae-
nja, ovaj pridjev ukazuje i na moralnu zaprljanost, nedosljednost, zatim na per-
fidnu kampanju, la i netransparentno poslovanje.
Navedeni rezultat je u skladu sa zakljucima Dragievi (2010) koja je
istakla da
primjeri s vezanom upotrebom pridjeva nedvosmisleno pokazuju kako

se znaenje lekseme oblikuje u kontekstu, bar u tom smislu to se u sva-
kom novom kontekstu, naglaavaju posebne semantike komponente
lekseme, a druge se zanemaruju.
Dakle, ovaj rezultat i potvruje opravdanost upotrebe prethodnog pomenutog

kolokativnog metoda, poto je utvreno da kolokacijsko okruenje preciznije
odreuje znaenje rijei od njihovog denotativnog znaenja i ukazuje na fleksi-
bilnu i dinaminu prirodu znaenja rijei i znaaj metafore i metonimije kao
osnove te fleksibilnosti.
37
Najuestalija etiri kolokata na osnovu podataka sakupljenih iz Korpusa Matice srpske.
38
Broj konkordanci pridjeva sa navedenim kolokatima analiziranih na korpusu www.google.com
(stranice iz Crne Gore).
39
Metaforina proirenja znaenja pridjeva analizirali su Persson (1989) istraivanjem razlika
meu priblinim sinonimima deep i profound i zakljuili da uz razliite kolokate ovi pridjevi imaju
razliito znaenje. Deep kolocira s rijeima koje izraavaju afektivnost, ubjeenje, osjeanja,
aljenje, zadovoljstvo, tugu Dok profound kolocira s rijeima kojima se izraava razliitost,
neukus, efekat, neuspjeh, uticaj Imajui u vidu njihovu metaforinost oni mogu znaiti poziciju s
jedne strane ili dubinu s druge strane. Samo deep sadri metaforu pozicije, ali kvalitet dubine
moe se izraziti upotrebom oba izraza.
40
Prema Apresian-u (1995), jedan od produktivnih naina za nastajanje sinonima jeste stvaranje
sekundarnih znaenja leksema, prije svega metaforikih i metonimijskih. Sekundarno znaenje
jedne lekseme moe biti sinonimno s primarnim ili sekundarnim znaenjem druge (lekseme zlato i
aneo mogu biti kontekstualni sinonimi kada u svojim sekundarnim znaenjima oznaavaju dijete;
govoriti i gukati su sinonimi kada gukati znai govoriti. Oigledno je da se izvorita sinonimije
ukrtaju, pa isti primjer moemo navoditi za vie modela nastajanja (Dragievi 2010).
Nakon sprovedene analize moemo izvesti zakljuak da se fizike mani-

festacije uprljanosti, pridjeva prljav,-a,-o, transponuju kako na apstraktne
pojmove (kampanja, igra...), tako i na konkretne pojmove (lice, staklo...), i stoga
pridruenim kolokatima prenose negativni prefiks, tj. znaenjsko obiljeje nei-
stote, nejasnosti, nepreciznosti i nedosljednosti.
Isti zakljuak moe se izvesti i kada je u pitanju analiza pridjeva dirty u
najuestalijem kolokacijskom okruenju: dirty trick/job/man. Rezultati ovih istra-
ivanja upuuju na injenicu da su se neke osobine karakeristine za ljudska bia
pripisale odreenim predmetima i pojavama i u engleskom i u crnogorskom jezi-
ku i da je uoena tranzitivnost41 znaenja pridjeva prljav,-a,-o u crnogorskom
primijeena i u analizi pridjeva dirty u engleskom jeziku.
Imajui u vidu prethodne rezultate analize, koji upuuju na veu morfo-
loku slojevitost pridjeva prljav,-a,-o u crnogorskom jeziku u odnosu na pridjev
dirty u engleskom jeziku, izvodimo krajnji zakljuak da su pojave tranzitivnosti
znaenja prisutne u oba jezika, s razlikom to je postojanje gramatike katego-
rije roda u velikoj mjeri uticalo na vei broj prenesenih znaenja (ukupno 12) u
crnogorskom jeziku u odnosu na broj prenesenih znaenja opisnog pridjeva u
engleskom jeziku (4). Dakle, gramatika kategorija roda, nedvosmisleno predsta-
vlja znaajan izvor proirenja znaenja leksema u crnogorskom jeziku, kao jeziku
slojevite morfoloke strukture.
Literatura:
Agirre, Eneko and Martnez, David. Exploring automatic word sense

disambiguation with decision lists and the Web. Proceedings of the
COLING Workshop on Semantic Annotation and Intelligent Annotation,
Luxembourg (2000): 11-19.
Arrpe, Antti and Jarvikivi, Juhani. Every method counts: Combining corpus-
based and experimental evidence in the study of synonymy. Corpus
Linguistics and Linguistic Theory 3 (2007): 131-159.
Breal, Michael. Semantics: Studies in the Science of Meaning. London:
Heinemann, 1900.
Dirvens, Ren and Porings, Ralf. Metaphor and Metonymy in Contrast, Berlin:
Mouton de Grutyer, 2006.
Dragievi, Rajna. Leksikologija srpskog jezika. Beograd: Zavod za udbenike,
2010.
41
I Darinka-Gortan-Prenk (1997) slae se da svaka leksema ima svoj osnovni semantiki sadraj,
osnovno znaenje, dok sekundarna znaenja lekseme nastaju semantikim transformacijama ovih
obiljeja. Ona razlikuje etiri vrste transformacija, odnosno etiri tipa semantike disperzije:
platisemiju, metonimiju, sinegdohu i metaforu.
Geeraerts, Dirk. Theories of Lexical Semantics. New York: OUP, 2009.

Gortan-Premk, Darinka. Polisemija i organizacija leksikog sistema u srpskome
jeziku. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva, 2004.
Grefenstette, Gregory. Very Large Lexicons. Computational Linguistics in the
Netherlands (2000): 1-15.
Hlebec, Boris. Kolokacijska metoda semantike analize (na primeru imenice
panja), Semantika prouavanja srpskog jezika. Srpski jezik u svetlu
savremenih lingvistikih teorija 12 (2008): 65-79.
Hlebec, Boris. Collocations with old, young and new and their Serbian
correspondents,
Belgrade: ELLSACC Proceedings 1 (2008c): 171-192.
Hlebec, Boris. The portrait of wild (in the collocational technique) Banja Luka,
Filolog 3 (2011): 212-130.
Hlebec, Boris. The seme strong in lexicological definitions, Belgrade English
language & Literary studies, igoja tampa, Beograd, 4 (2012): 7-27.
Inkpen, Diana. Building and using a lexical knowledge-base of near-synonym
differences. Computational linguistics, 32(2) (2006): 223-262.
Kaasinen, Anne. False Friends or what you will: How False Friends Created through
Semantic Change Affect the Interpretation of William Shakespeare's
Twelfth Night, unpublished doctoral dissertation. TS. 2012.
Kilgarriff, Adam and Grefenstette, Gregory. Introduction to the Special Issue on
Web as Corpus. Computational Linguistics 29(3) (2003): 1-15.
Kovaevi, Milo. Stilistika i gramatika stilskih figura. Kragujevac: Katnakuzin,
2000.
Keller, Frank and Lapata Mirella. Using the web to obtain frequencies for
unseen bigrams. Computational Linguistics 29(3) (2003): 459484.
Mihalcea, Rada and Moldovan, Dan I. A method for word-sense disambiguation
of unrestricted text, (1999): 152-15 . 15.06.2013.
Persson, Gunnar. Deep and Profound: A Study in So-Called Synonymy. Ume:
Printing Office of Ume University, 1989.
Piits, Liisi. Neighbourhood collocations of the most frequent words denoting
man in Estonian in comparison with other languages, unpublished
doctoral dissertation. TS. 2010.
Anita, Pavi, Pintari. Germanizmi u varadinskome kajkavskom govoru, odjel
za germanistiku, Sveuilite u Zagrebu, projekat Erasmus-Lehrenden-
mobiltat. TS. Graz, 2011. WEB. 12.09.2013.
Radi-Bojani, Biljana i Silaki, Nadeda. Metaphoric and metonymic
conceptualizations of the head a dictionary-based contrastive analysis
of English and Serbian Facta Universitatis, Ni Series: Linguistics and
Literature, 10(1) (2012): 29-39.
Resnik, Philip and Smith, Noah, A. The web as a parallel corpus, 29(3) (1999):
349-380. WEB. 10.05.2013.
Shindo, Mika. Semantic Extension, Subjectification, and Verbalization. Lanham

[etc.]: University Press of America. 2009.
Stockwell, Robert, P. and Minkova, Donka. English Words, History and Structure,
Cambridge: Cambridge University Press, 2006.
Sun, Koum-Ten, Huang, Yueh-Min, & Liu, Ming-Chi A WordNet-Based Near-
Synonyms and Similar-Looking Word Learning System. Educational
Technology & Society, 14(1) (2011): 121134.
Ullmann, Stephen. Semantics: An Introduction to the Science of Meaning,
Oxford: Basil Blackwell, 1962.
WHY CAN'T YOU WASH A DIRTY FACE? CONTRASTIVE ANALYSIS OF MEANING

TRANSITIVITY (DESCRIPTIVE ADJECTIVE PRLJAV,-A,-O IN
MONTENEGRIN AND DESCRIPTIVE ADJECTIVE DIRTY IN ENGLISH IN
CONTRAST)
Within a wider scientific research of descriptive adjectives and their near

synoyms, we noticed a a prevailing idiomatic meaning of the analized adjectives.
In this paper, we will apply contrastive analysis of descriptive adjective prljav,-a,-o
in Montenegrin and the descriptive adjective dirty in English in order to prove the
presence of the abovementioned descriptive adjectives' prevailing idiomatic
meaning in both languages. Methodology of the research comprises frequency of
the primary and idiomatic meaning analyses of descriptive adjective prljav,-a,-o,
based on the grounds of the Contemporary Serbian language electronic corpus,
Faculty of Mathematics and Natural Sciences, University of Belgrade, and the
descriptive adjective dirty analysed on the British National Corpus data (BNC).
Key words: descriptive adjective, primary meaning, idiomatic meaning,

the most frequent collocational framework.
EXPERIENTIAL PRESENT PERFECT IN ENGLISH AND ITS

EQUIVALENTS IN SERBIAN
UDK 811.163.4367.625:811.11367.626
Ivana oki, Faculty of Philology and Arts, Kragujevac
Bojana Krsti, Faculty of Philosophy, Ni
Abstract: This paper offers insight the into the use of the experiential present perfect in
Stephenie Meyers novel Twilight and its translation equivalents in its Serbian
counterpart. The authors explore various types of the present perfect and present the
findings of the frequency analysis to show whether similar linguistic devices are used to
convey meaning in English and Serbian. The corpus is comprised of 36 examples of the
present perfect in English and their Serbian equivalents. Because of the differences in the
inherent lexical-aspectual interaction in the two languages, it is concluded that a vast
majority (94%) of the examples of the present perfect are translated into Serbian by using
the plain perfect form.
Key Words: perfective aspect, experiential present perfect, contrastive analysis,

translational equivalence.
1. Introduction
It is the primary aim of this paper to employ interlingual synchronic

contrastive approach to explore and define translation options when translating
the Present Perfect into Serbian by determining translation equivalents.
Translating this particular verb form into Serbian seems to be quite a challenging
task, as there is no such thing as the Present Perfect in the Serbian language. It is
thus impossible to expect any formal correspondence in the target language.
However, the authors will focus on determining translation forms which, despite
not being formally identical, still provide semantic correspondence i.e. the
sameness of meaning. It is this conceptual reference that will be taken to
represent the tertium comparationis, the third element of language comparison,
apart from the items of the source and target languages.
The dominant technique that will be implemented in this paper is
objective the authors will observe and analyze the existent translation
equivalents. The two languages will be compared and contrasted based on the
same text, where English will be labeled as Ls (source language) and Serbian Lt
(target language). The objective technique will only be combined with the
individual technique of unilateral translation in cases where corrections or
modifications of the pre-given translation are necessary.
The categories of tense and aspect will be defined and described in order
to confirm the postulate that the Present Perfect is related to verb aspect rather
than verb tense, as it was often maintained in a variety of traditional grammar
books. It is generally held that there are four types of the Present Perfect: the
Resultative Present Perfect, the Experiential Present Perfect, the Present Perfect
for Recent Past and the Present Perfect for Persistent Situation (Comrie, 1976). As
the Experiential Present Perfect is our subtype of interest, the examples obtained
from the corpus will mostly belong to this specific type of the Present Perfect.
However, the authors will refer to other types of the Present Perfect if it is
difficult to clearly determine the exact type of the perfect used. The paper will
attempt to show that, despite the fact that it is often very hard to differentiate
amongst the various types of the present perfect, it can often be concluded that
the given examples belong to the Experiential Perfect type.
2. The Categories of Verb Tense and Verb Aspect
Before moving on to describe the Present Perfect in the English

language and its translation equivalents in Serbian, it is essential to define the
categories of tense and aspect and explore the differences between the two
concepts. Such differentiation is necessary as the Present Perfect in the English
language is related primarily to verb aspect, not verb tense. Tense is typically
defined as any of the forms of a verb that may be used to show the time of the
action or state expressed by the verb(Advanced Learners Dictionary,
2000:1139). However, in linguistic literature, the category of tense is defined as
providing a grammatical location of the verbal situation in objective time
(Comrie, 1985:9). Tense is graphically represented on the time axis, where the
past is traditionally represented on the left hand side, the future on the right
and the present in the middle (Comrie, 1985:2).
Verb aspect does deal with tense as well, but in a dramatically different
way. Moreover, there are numerous, often conflicting approaches to studying
verb aspect. Comrie (1976) defines it as an internal temporal property of a
verbal situation. Dahl (1987) arrives at similar conclusions while exploring the
definition of perfective and imperfective aspect. Aspect is typically referred to
as 'the form of a verb that shows, for example, whether the action happens
once or repeatedly, is completed or still continuing' (Advanced Learners
Dictionary, 2000:60) The aspect of the verb is not related to binding the time of
the situation with any other point in time, but rather about the internal
temporal content of a situation (Comrie, 1976:5). In other words, Comrie views
verb aspects as different ways of grasping the internal temporal structure of the
verbal situation (1976:3). It should be highlighted that there are two ways of
looking at this viewing the situation as a whole and viewing it as a structure
(perfective and imperfective aspect, respectively) (Smith, 1991:6). This means
that verb aspect can be interpreted as determining the scope or diameter of the
verbal situation (Novakov, 2008)
3. Perfective Forms in the English Language Meaning
The dominant attitude in the majority of literature inspecting the

perfective aspect is that perfective forms have an inherent basic meaning and
additional meanings, i.e. uses. The basic meaning of these forms is to connect a
verbal situation with a specific moment in the past, present or future (Comrie,
1976:52). It is because of this connection that the aforementioned verb forms
are claimed to represent aspect rather than tense. In order to illustrate this
connection of the verbal situation, we shall examine the following examples:
Mary has lost her bag and Mary lost her bag. In the first proposition, it can be
assumed that the bag is still lost, whereas in the second example it cannot be
the case. The present perfect in the first example describes a past event which is
connected to the present moment (as the bag has not been retrieved yet), while
the second sentence illustrates an action which occurred completely in the past
and is in no way connected to the present. It is important to note that the
Present Perfect in the English language cannot be used with a past adverbial,
e.g. *John has got up at 9 yesterday. The only adverbials that can be used are
those typically used for the present, e.g. Have you seen him today?, since the
day is still in progress.
3.1 Present Perfect in the English Language
The present perfect is a verb form which has undoubtedly generated

numerous debates within linguistic circles and provoked conflicting opinions.
The traditionalists regard it as a tense, while others view it as aspect. These
opposing attitudes stem from the fact that this particular verb form is used to
describe a verbal situation which is not placed solely in the past, present or the
future the criteria that need to be met in order to characterize it as a tense.
This form, however, is used to describe situations which stretch from the past
via the present all the way to the future. This finding still does not disprove that
the Present Perfect has a temporal dimension. Nonetheless, it cannot be
defined relying on the temporal component only. What also must be taken into
consideration is the connection to the moment of utterance, as well as other
components such as situation validity or the existence of results etc. (Novakov,
2008: 41). This verb form is called aspect because of the aforementioned
components necessary to define it.
3.2. Types of the Present Perfect in the English Language
There are different classifications of the Present Perfect in the English

language. Certain authors taxonomy relies on the use of the present perfect,
whereas others classification is done according to its types. Leech recognizes four
uses of the Present Perfect for 'state-up-to-the-present', 'indefinite past'. 'habit-
up-to-the-present' and 'resultative past' (Leech, 2004:36). Contrary to Leech's
taxonomy, based on the use of the Present Perfect, Comrie classifies it into the
following types: Perfect of Result, Experiential Perfect, Perfect of Persistent
Situation and Perfect of Recent Past. Despite the fact that these taxonomies
appear to be different, it can be maintained that these are essentially the same
types of perfect, described by using different nomenclatures. Although this paper
deals with one particular type of the present perfect, other types will be defined
in the following section in order to allow us to recognize why certain verb form is
classified as belonging to experiential, rather than another type of perfect.
3.2.1 Perfect of Result
The Perfect of Result (sometimes referred to as Resultative Perfect) is

used to describe situations which occurred in the past, but are still connected to
the present moment, since their results are still visible in the present. As Comrie
formulates it, this particular perfective form is the most striking manifestation
of the relevance of the present moment for the past situation (1976:56). In the
sentence I have had a bath, the perfective aspect shows that the results of the
action are still noticeable at the present moment.
3.2.2 The Perfect of the Persistent Situation
This particular type of perfect is widely present in the English language
and is used to describe a situation which was initiated in the past, and yet
stretches all the way to the present moment. This type of the present perfect is
often used with adverbials for and since, as in the following example: We have
lived here for five years. In spite of the fact that it is obvious that this persistent
situation began at a specific, defined moment in the past, it is still valid at present.
3.2.3 The Perfect of the Recent Past
This type of the Present Perfect is used to describe past situations which
entail temporal closeness, i.e. the situations which occurred in recent past. The
sentence John has just left describes a past situation which occurred a few
moments before the moment of the utterance.
3.2.4 Experiential Perfect
Experiential Perfect is used to describe a verbal situation which occurred

at least once in the period between an indefinite past and the present moment
(Comrie 1976: 58). As the very name of this type of perfect entails, it refers to a
certain individuals experience since the beginning of life until the current
moment. However, it does not necessarily have to be experience which entails a
life-time period. In certain situations it can refer to experience within a single day
(today), the ongoing week etc. For instance, I havent been to England or I havent
seen him this week speak equally about certain experience which an individual
possesses or does not possess regarding a specific situation. Ever, never and
before are adverbials which are typically encountered in the examples of the
experiential present perfect and are used to indicate that an individual has or
does not have certain experience. However, it is possible to find examples of the
experiential present perfect where there is no adverbial presence. Examples of
the experiential perfect with and without an adverbial will be illustrated and
analyzed in the following sections.
It must be noted, following Novakov (1999) that there is no verb form in
the Serbian form which fully corresponds to the present perfect in English. This is
due to the inherent differences between the two languages, both on the lexical
and the grammatical level. According to Novakov, verbal lexemes in the Serbian
language are more precisely defined when it comes to the distinctive features of
stativity, duration and telicity. As it is obvious in the difference between the verbs
itati and proitati, or trati and pretrati, prefixes themselves contain and
introduce the feature of telicity, typical of the perfective aspect. In English,
however, the feature of telicity cannot be coded on the lexical level, as English
lexemes are insufficiently specified when it comes to this type of meaning. Still,
they allow a great deal of modification on the level of syntax (grammar), and it is
at that particular level that the aspectual features are coded. This means that a
static lexeme (e.g. the verb like) cannot appear in the progressive aspect in the
English language, while Serbian lexemes that possess the telicity marker
automatically entail the perfective aspect. In other words, aspect in English is
formed at the level of syntax, while in Serbian it is created based on the inherent
semantic properties of the verb lexemes. These differences account for the
assumption that the majority of the instances of the present perfect in English will
be translated into Serbian by using the regular perfect form.
4. Corpus
In order to test the similarities and differences between the English and
Serbian and explore the use of the experiential present perfect and its translation
equivalents in the Serbian language, the authors used corpus-based research. The
corpus is comprised of 36 instances of the present perfect in English, collected

from Twilight (2005), a novel by Stephenie Meyer, and their Serbian equivalents,
obtained from the Serbian translation of the aforementioned book entitled
Sumrak (2008). The analysis will focus on the semantic equivalence of the English
and Serbian counterparts. The instances of the experiential present perfect with
adverbials will be presented at the beginning of the following section; the latter
section will be dedicated to the examples in which there are no adverbials, as well
as those in which the type of the perfect used remains unclear.
5. Corpus Analysis
Examples with Adverbials Ever, Never or Before

1. Hasn't anyone ever told you? Life isn't fair. (T24)
Zar ti to nikad niko nije rekao? ivot nije fer. (S46)
2. I've done the lab before, though,... (T25)
Zna, ve sam ga radila... (S49)
These two examples clearly illustrate a positive or negative experience

which is stressed by the use of adverbials ever and before. The Serbian
translation also incorporates corresponding adverbials. The given examples, just
as the majority of other examples detected, have been translated into Serbian
using the perfect.
3. You know, I've never seen him sit with anyone but his family before.
That was weird. (T54)
Zna, nikad pre ga nisam videla da sedi ni sa kim osim sa svojima. Ba je
to bilo udno. (S107)
4. I've never noticed before your hair has red in it. (T69)
Nikad to pre nisam primetio kosa ti je blago crvenkasta. (S137)
5. I've never tried to keep a specific person alive before, and it's much
more troublesome... (T83)
Nikada pre nisam neku konkretnu osobu nastojao odrati u ivotu, a to
je daleko napornije... (S166)
The given examples illustrate the use of the experiential present perfect
with the adverbial never, which shows absence of experience. Such examples
have been translated into Serbian by using perfect verbal forms, with a
corresponding Serbian translation of the word never (nikad/nikada)
6. Like I haven't heard that one before! (T131)

Kao da to ve nisam uo! (S267)
7. I haven't seen you like this before. (T142)
Nisam te jo videla ovakvog. (S290)

8. I told you I've never felt like this about anyone before, not even close.
(T146)
Rekla sam ti da mi niko pre nikad nije znaio ovoliko, ma ni blizu.
(S298)
The adverbial before is used together with the verbal form in the perfect
aspect in order to show the presence or absence of a particular experience until
the present moment. In the last example there is a combination of two
adverbials never and before.
9. Calm down, Bella. His voice was cold. We've been there before.
(T180)
Smiri se, Bella. Glas mu je bio hladan. Nee nam to biti prvi put.
(S366)
Interestingly, the present perfect form in the English language was

translated into Serbian by using a future form in the last of the examples above.
This is not typical when translating the present perfect. However, the example in
English is clearly an idiomatic expression which can best be translated into Serbian
exactly the way that the author opted to do. As idioms cannot and must not be
translated literally, it is impossible to use a perfect form when translating this
particular example. If idioms were phrases whose meaning consisted of the
combined meanings of all the constituent individual words, the literal translation
into Serbian would be *Ve smo bili tamo. However, contextual information helps
to determine that the given sentence does not have such meaning, but is an
idiomatic expression, which can be translated by using a future form.
10. Haven't you ever seen snow fall before? he asked incredulously. (T20)
Zar nikad jo nisi videla kako pada sneg? (S37)
This example illustrates the use of adverbials ever and never for the
experiential present perfect in order to stress the presence or absence of certain
experience. The given example has also been translated into Serbian by a perfect
form.
11. I've never seen him act like that. (T14)

Nikad ga nisam video da se tako ponaa. (S25)
12. Have you ever seen a driftwood fire? (T56)
Jesi li ikada videla vatru od naplavljenog drveta? (S111)
13. I've never had a boyfriend or anything else. I didn't go out much. (T73)
Nikad nisam imala nikoga ko bi mi ni izbliza bio deko. Nisam puno

izlazila. (S146)
14. I've never been in an accident Bella I've never even gotten a ticket.
(T86)
Nijednom nisam doiveo nesreu, Bella i nijednom nisam dobio
kaznu. (S173-4)
15. You've never seen me in Gym, I guess, but ... (T101)
Nikad me nisi video na asovima fizikog, valjda, ali ... (S203)
16. If you've ever seen a bear attack on television, you should be able to
visualize Emmett hunting. (T103)
Ako si ikada videla napad medveda na televiziji, sigurno si u stanju
zamisliti kako izgleda Emetov nain lova. (S207)
17. I've never minded being alone I'm too much like you. (T114)
Nikad mi nije smetalo to ostajem sama previe sam slina tebi.
(S230)
18. You're not like anyone I've ever known. (T115-6)
Nikad nisam upoznao nijednu koja bi ti iole bila slina. (S234)
19. I fought with Rosalie, Emmett, and Jasper when they suggested that
now was the time... the worst fight we've ever had... (T128)
Posvaao sam se sa Rozali, Emetom, i Dasperom kad su kazali da je
dolo vreme... nikad se nismo gore sukobili... (S261)
20. I've never spent much time around anyone who eats food. I forget.
(T137)
Nikad nisam proveo toliko vremena uz bilo koga ko jede hranu.
Smetnem to s uma. (S279)
21. I've never seen anything like him in my three hundred years. (T189)
U svojih trista godina nikad nisam video nijednog poput njega. (S383)
22. but I don't remember it myself, I've never done it or seen it done, so
keep in mind that I can only tell you the theory. (T195)
ali sama ga se ne seam, niti sam ga ikada izvela ili videla kako se
izvodi, pa imaj na umu da ti mogu rei samo teoriju. (S396)
All of the examples above show that the experiential present perfect is
most commonly used with adverbials ever and never, in order to describe and
accentuate the presence or absence of certain experience until the present
moment. All of the examples of the present perfect were translated into Serbian
by using a perfect form.
The Examples Without Adverbials

23. Has he kissed you? (T97)
Je li te poljubio? (S194)
In this particular example there is no adverbial that could indicate that

this is the instance of the experiential present perfect. However, the contextual
information proves that this example illustrates a certain experience which a
particular person possesses. When this example is viewed outside the context of
the utterance, it could be classified as an instance of the Perfect of the Recent
Past, even as the Perfect of Result. This example is indicative of the fact that the
boundaries between the various types of perfect are sometimes blurred and that
the context plays a pivotal role in determining the type of the present perfect.
24. Yes the female has been in town... She hasn't gone near him, so don't
be afraid. (T197)
Da ena je bila u gradu... Nije mu se ni pribliila, ne boj se. (S400)
Just as with the previous example, it is difficult to determine the exact

type of present perfect if we observe it outside the context. It is clear that this is
an instance of the experiential perfect, that the female has been in town
some time in her life, until now. However, whether the female has gone near
him can refer to either until now or today, or the perfect of the recent
past, as in if the woman has gone near him recently. Again, the context plays
an essential role when determining meaning and we can thus conclude that this
particular example actually is the example of the experiential perfect which
entails whether she has approached him anytime until now or not.
25. I haven't had one speck of trouble from any one of them. (T19)
Nisam imao ni trunice problema ni s jednim od njih. (S35)
This particular example is very similar to the previous one, where the
context allows us to determine that this is the case of a possession of a
particular experience or not, and not the perfect of the recent past. It is
essential to note the importance of the context when determining the types of
the present perfect.
Other examples
26. No one has tried to do away with me today. (T100)

Niko me danas nije pokuao srediti. (S202)
This example illustrates the use of the Present Perfect for an experience
which is not a lifetime experience, but rather experience related to today only.42
In other words, the present perfect is used in this case to describe a situation
42
This additional use was described by Geoffrey Leech (2004:39).
which has been going on in the period until the present moment, i.e. the
experience that an individual gained in the period until now.
27. He hasn't had time to grow sensitive to the differences in smell, in

flavour. (T126)
Nije jo stigao da postane osetljiv na razlike u mirisu i ukusu. (S256)
It has already been mentioned that it is often difficult to differentiate

among specific types of the present perfect. The situation in the example above is
problematic, as it might relate to recent past, but also refer to the presence or
absence of experience. It remains unclear whether an individual has not become
sensitive in the recent past or whether they lack experience in the given situation.
28. What does that mean? My voice quavered, and I fought to control it.
That he hasn't called yet?
ta to znai? glas mi je zadrhtao, i s naporom sam ga obuzdala. To to
jo nije nazvao? (S392)
The examples with the adverbial yet typically illustrate other types of the present
perfect, but in certain instances, it can be claimed to represent the experiential
perfect, as is the case with the example given above. The context helps to
understand it as an example of the experiential perfect (with the meaning of the
lack of experience).
It has to be stressed that in this particular example the Serbian equivalent
provided by the translator might not be the best translation option. In the
translation of this sentence there is a loss of meaning, as the translator must have
misunderstood and misinterpreted the question. A revised translation of this
particular sentence could be Da jo nije nazvao?. The solution provided by the
translator ignores the meaning of the previous question What does it mean?, as
the second question is a continuation of the first question.
23. I don't know. Something is missing another decision hasn't been made
yet. (T196)
Ne znam. Neto nedostaje neka druga odluka nije jo donesena. (S398)
This example also illustrates that the boundaries between certain

subtypes of the Present Perfect are often difficult to pinpoint.
24. I haven't seen any lately, but I'll keep my eyes open for you. (T58)
Nisam videla nijedan u zadnje vrijeme, ali imau to na umu. (S116)
This particular example proves that the experiential perfect does not
have to be used solely with the adverbials such as ever, never and before, but
that this can be done by using other adverbials such as lately. This particular
adverbial does not have to be used only with the perfect of the recent past, but
can, as shown above, be used in relation with experience that an individual has
or does not have in the recent past.
31. You haven't asked me the most important question yet. (T88)
Jo mi nisi postavila najbitnije pitanje. (S177)
32. You know, I haven't forgiven you for the Tyler thing yet. (T101)
Zna, nisam ti jo oprostila ono s Tajlerom. (S203)
The use of the experiential perfect with other adverbials, e.g. yet has
already been mentioned. Although it initially seems to exemplify another type
of perfect, it can be maintained that it is the case of the experiential perfect if
we refer to the co-text.
33. I haven't had to wait at all. Why should I get off so easily? (T143)
Ja uopte nisam morala da ekam. Zato bih se ja tako lako izvukla?
(S292)
The phrase at all helps us to interpret this particular sentence as

meaning until now, i.e. that this is an instance of the experiential perfect.
34. We haven't run into any company in a long time. (T178)

Ve dugo nismo naili ni na kakvo drutvo. (S362)
In a long time provides us with the context according to which it can be

concluded that this is an instance of an experiential perfect.
35. We've been on the hunt all the way down from Ontario, and we
haven't had the chance to clear up in a while. (179)
Lovimo celim putem skroz od Ontarija, pa ve neko vreme nismo dobili
priliku da se malo sredimo. (363)
The example above illustrates the complexity and ambiguity of the

translation of the present perfect. It can be claimed that this is either an
instance of the perfect of the persistent situation or the experiential perfect,
because of the presence of the adverbial in a while. Nonetheless, this particular
instance of the present perfect is important as it was the only one that was
translated into Serbian by using the present tense (lovimo). It is noteworthy that
while present perfect is most commonly translated into Serbian by the perfect
form, its progressive form is typically translated by using the Serbian present
tense. The aforementioned example actually does have the properties of the
present perfect progressive, as Weve been on the hunt could easily be
understood and paraphrased as Weve been hunting. This means that the
translators tense of choice was not only justified but also eligible.
36. Let Charlie see you haven't kidnapped me, and lead this James on a
wild-goose chase. (183)
Daj da Charlie vidi kako me nisi oteo, i povedi tog Jamesa na krivi trag.
(372)
This example can be taken to represent both the perfect of result and
experiential perfect. The sentence You haven't kidnapped me can refer to
either the fact that there is no result of the kidnapping at the present
moment, or that a specific individual has not been kidnapped until the present
moment. i.e. that there is the absence of the experience of being kidnapped.
Of the total of 36 examples of the experiential present perfect in
Meyers novel in English and their translation equivalents in Serbian, 34 were
translated by using the perfect verb form (94%), one was translated by using the
present tense (2.8%) and one by using a future form (2.8%). Most of the
examples of the experiential present perfect in English were used with the
typical adverbials such as ever, never and before (61%). There were five
instances of this type of perfect used without any adverbials (14%), 4 examples
used with a non-typical adverbial yet (11%) while 5 examples (14%) were
borderline cases which could be interpreted as belonging to the category of the
experiential present perfect.
5. Conclusion
It was the aim of this paper to describe and analyze the use of the
Present Perfect and its Serbian translation equivalents. The obtained results
showed that the author of the translation most commonly chose to translate
the Present Perfect with perfect forms in the Serbian language (94%). There is
only one instance in which the present perfect was translated by using a future
form, which can be easily explained when we know that the given example was
an idiomatic expression whose elements could not be translated separately and
literally. Corpus analysis also confirmed the inner complexity and overlap
between the different types of the present perfect, as it was often difficult to
precisely determine the type of the present perfect in question. At times, it was
an easy task, especially when adverbials such as ever, never and before were
present. However, it was observed that there were borderline cases. i.e.
examples in which there were no adverbials or examples with adverbials other
than those typically associated with the experiential present perfect. In those
cases, the context played an essential role in selecting the correct category for
classification.
References:
Advanced Learners Dictionary. Oxford: OUP, 2000.

Binnick, R.I. Time and the Verb, Oxford: OUP, 1991.
Comrie, B. Aspect, Cambridge: CUP, 1976.
Comrie, B. Tense, Cambridge: CUP, 1985.
Leech, G. Meaning and the English Verb, Great Britain, Pearson, 2004.
Meyer, S. Twilight, 2005. Available online at:
http://downloadthefile.com/download.html?wm=5&sub=1&file=Twiligh
t%20(The%20Twilight%20Saga,%20Book%201)
Mejer, S. Sumrak, 2008. Available online at:
http://www.ebook-downloader.com/downloadinfo/Stephenie-Meyer-
Sumrak-Saga-01-Sumrak-84371761
Novakov, P. Glagolski vid i tip glagolske situacije u engleskom i srpskom jeziku,
Novi Sad: Futura, 2005.
Novakov, P. Mogui vidski parametri u engleskom i srpskom jeziku in VI
Simpozijum Kontrastivna jezika istraivanja, Zbornik radova, Novi Sad
1999: 119-124.
Oxford Advanced Learner's Dictionary. Oxford: OUP, 2000.
ISKUSTVENI SADANJI PERFEKAT U ENGLESKOM JEZIKU I NJEGOVI

EKVIVALENTI U SRPSKOM JEZIKU
Ovaj rad se bavi upotrebom iskustvenog sadanjeg perfekta u romanu

Sumrak autorke Stefani Majer i njegovim prevodnim ekvivalentima u istom ro-
manu na srpskom jeziku. Autorke rada istrauju razliite vrste sadanjeg perfe-
kta i predstavljaju otkria analize uestalosti kako bi pokazale da li se slina jezi-
ka sredstva upotrebljavaju za prenoenje znaenja u engleskom i srpskom jezi-
ku. Korpus se sasoji od 36 primera sadanjeg perfekta u engleskom jeziku i njiho-
vih prevodnih ekvivalenata u srpskom jeziku. Zbog razlike u interakciji leksike i
glagolskog vida u ova dva jezika, zakljuuje se da se veina (94%) primera sada-
njeg perfekta prevodi upotrebom obinog perfekta u srpskom jeziku.
Kljune rei: perfektivni aspekt, iskustveni sadanji perfekat, kontrasti-

vna analiza, prevodni ekvivalenti.
PRIMENA KOGNITIVNIH MODELA UENJA U UNIVERZITETSKOJ

NASTAVI JEDINSTVO TEORIJSKIH I PRAKTINIH ZNANJA
UDK 371.3:378
Samina Dazdarevi, Amela Luka Zorani, Ana Stiovi Milovanovi,
Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru
Apstrakt: Efikasnost nastave u najveoj meri zavisna od naina organizovanja procesa

nastave, od obrazovnih sadraja, predznanja i individualnih karakteristika studenata,
socijalnog okruenja i drugih faktora.
Kognitivne teorije formuliu obrazovne ciljeve kao svrsishodne postupke u nastavi.
Krajnji dometi su pojmovi, relacije, strukture, metode i stavovi. Krajnji cilj je
produktivno, a ne reproduktivno miljenje.
Struna praksa je najefikasniji nain evaulacije i samoevaulacije nastavnih postignua, jer
omoguava procenu strukturisanog iskustva. Struna praksa je i nain da se brzo i
svrsishodno koriguje kurikulum, ako se pokau eventualni nedostaci teorijske nastave.
Kljune rei: nastavni proces, kognitivne teorije, produktivno miljenje, funkcionalno

znanje, strukturisano iskustvo
Po Hegelovom miljenju, sutina uenja je u tome da subjekt spozna i

pronikne u objekat, i da to saznanje da oveku mogunost da u svetu deluje svr-
sishodno i smisleno.
Ako nastavnik docira gradivo, ako izbegava etiku argumenta, onda je
uenje samo jednodimenzionalni trougao. Puni transfer znanja mogu je samo u
didaktikom mnogouglu (koji e imati i elemente interpolarnih odnosa, nastavne
tehnologije, razumevanja teorijskih postulata i empirijskih ishodita, odnosa u
sistemu).
Kognitivistike teorije uenja, bez obzira na aspekt koji se u njima nagla-
ava (struktura, proces, funkcija), mogu se dvojako tumaiti: sa stanovita teorij-
skih pretpostavki (interesovanje za sam proces uz pomo kojeg se dolazi do zna-
nja) i sa stanovita nastavne prakse (u kojima se prevashodno analiziraju ishodi
procesa). Staro pitanje je i distinkcija izmeu uenja (formiranja) pojmova i poj-
mova koji su naueni i koji treba da postanu funkcionalni, koje treba koristiti,
kao alatku u intelektualnom uzrastanju. Ako se ve moe govoriti o novom pri-
stupu pojmu stvaralakog u nastavi, svakako se mora imati na umu jedna od
implikacija kognitivnih teorija, koje tvrde da subjekt mora biti aktivan, a
spoznaja je u biti aktivna, jer je aktivan i ovek. U spoznaju se unosi po-

neto od slobodne aktivnosti, jer ona nije prosti odraz, ve stvaralako
preobraavanje. Subjekat je aktivan u spoznaji jer vlada sposobnou da

sam pretvori materijalni primer u intelektualni dogaaj.43
Pedagoka istraivanja pokazala su, na alost, da se nastava, kao najva-

niji oblik rada na fakultetu, svodi na receptivne modele, koji ne obezbeuju
trajna i funkcionalna znanja, da je uspenost studenata sve manja, a da se ra-
zvijanje kognitivnih i refleksivnih vetina zanemaruje.
Poznato je da je efikasnost nastave u najveoj meri zavisna od naina
organizovanja procesa nastave, zatim od obrazovnih sadraja, predznanja i indi-
vidualnih karakteristika studenata, socijalnog okruenja i drugih faktora.
Kognitivne teorije formuliu obrazovne ciljeve kao svrsishodne postupke
u nastavi: od parcijalnog ka integrativnom uenju, od saznanja u uem podruju
ka fundamentalnim znanjima, od specifinog ka generalnom transferu. To znai
ovladavanje primenom gradiva, injenice su osnovni sadraji, a krajnji dometi su
pojmovi, relacije, strukture, metode i stavovi. Krajnji cilj je produktivno, a ne re-
produktivno miljenje.
Najnovije teorije se zalau za razvijanje intelektualnih vetina, koje bi vo-
dile ka kreativnjoj angaovanosti i razvijanju stvaralakog miljenja. Uenje mora
da pomogne prenoenju iskustva u vre sisteme oznaavanja i raspore-
ivanja, kako kae Bruner.
Da bi student iao ka sutinskom razumevanju pojma i njegovoj primeni,
mora razumeti i strukturu i nauiti da je povezuje sa drugim strukturama. To se,
po Bruneru, postie kroz sledee neophodne uslove: intelektualna aktivnost,
organizacija uenja, rasporeivanje nastavne grae prema kriterijumu oekiva-
nja, vrsta i vreme potkrepljenja.
Studijski programi Departmana za filoloke nauke Internacionalnog uni-
verziteta podrazumevaju predmete najireg diskursa lingvistikih i knjievno-
teorijskih znanja i utemeljenja u multidisciplinarni i interkulturalni kontekst
prouavanja maternjeg/stranog jezika, knjievnosti i kulture (Uvod u teorije knji-
evnosti, Uvod u optu knjievnost, Opta lingvistika, Kulturna batina u savre-
menom tehnolokom okruenju, Filozofija sa estetikom, Retorika, Informatika).
Naredni strukturni nivo ine predmeti, koji daju mogunost konkretnog
prouavanja izabranih oblasti (Engleski jezik i knjievnost, Nemaki jezik i knji-
evnost, Bosanski jezik i knjievnost, Srpski jezik i knjievnost), kroz fonetike,
morfoloke, sintaksike i lingvistike nauke.
Ovaj vid rasporeivanja nastavne grae prati kriterijum oekivanja, koji
e imati krajnje potkrepljenje u nastavnim predmetima, koji daju pedagoka i
didaktika znanja i vetine (Opta psihologija, Pedagogija sa didaktikom, Meto-
dika nastave, Pedagoka komunikologija).
43
: ,.84.
Intelektualne aktivnosti, rasporeivanja nastavne grae prema kriteri-

jumu oekivanja, intelektualna i empirijska potkrepljenja su temeljni u ideji
izmena nastavnih programa, koji su zapravo ''strukturisano iskustvo'', model
znanja koji treba preneti. Razliite strukture koriste i razliite metode istrai-
vanja, razliite naine primene znanja.
Departman filolokih nauka Internacionalnog univerziteta, rukovoen
idejom jedinstva teorijskih i praktinih znanja, uvodi u univerzitetsku nastavu
novi diskurs prouavanja maternjih i nematernjih jezika i knjievnosti. Novi
kurikulumi (Poslovni engleski/nemaki jezik, Jezici u kontaktu, Susreti naroda i
kultura u modernoj prozi), predstavljaju mogunost novog razumevanja odnosa
u sistemu naunih oblasti.
Ideja jedinstva teorijskih i praktinih znanja, u skladu je sa postulatima
Tempus programa projekta za unapreenje studija jezika u Jugoistonoj Evro-
pi, koji razvija, modernizuje i proiruje nove nastavne planove i programe, nasta-
vne metode i materijale, podiui kvalitet nastave. Zahvaljujui ovom projektu,
sainjen je novi studijski program Engleski jezik i knjievnost, prevodilaki smer.
Engleski jezik je nezamenljiv u komunikaciji u domenu meunarodne trgovine,
poslovanja, finansija, i slinih oblasti, koje spadaju u naunu disciplinu ekonomi-
je u najirem smislu. Stoga znaaj poznavanja engleskog jezika u svetlu najnovi-
jih kretanja svetske privrede, koju karakterie globalizacija poslovanja, postaje
sve izraeniji. Jedan od ciljeva nastave poslovnog engleskog jezika je korienje
strune literature na stranom jeziku. Na ovaj nain studenti su osposobljeni da
koriste jezik u specifinom obliku, u diskursu funkcionalne komunikacije, koja
ima specifinu terminologiju.
Tako se dolazi do najvrednijih i svrsishodnih ishodita nastavnog proce-
sa: od parcijalnog do integrativnog, od specifinog ka generalnom transferu.
Ovladavanje primenom gradiva u ovom kontekstu je lako merljivo i podlono
transparentnoj evaulaciji.
Za studenta je vano da internalizuje strukturu, da pronae ono to nje-
govom nainu uenja odgovara, da bolje i trajnije zapamti naueno, da se moe
koristiti nuaenim. Ovakva ideja o strukturama implicira da nastavnik treba da
prenese samo temeljne postulate iz nastavne oblasti i da ukae na metode istra-
ivanja kojima se student moe sluiti. Tako se student mora upuivati na bav-
ljenje naukom, kroz teorijske postulate kroz upotrebu literature i empiriju, a ne
na prosto pamenje i reprodukovanje sadraja. Jedino tako se omoguava vei
transfer znanja.
Studenti Departmana za filoloke nauke Internacionalnog univerziteta
imaju, u sve etiri studijske godine, strunu praksu. Ishod predmeta je pove-
zivanje teorijske nastave sa praktinim radom i korelacija razliitih nastavnih
sadraja. Poseban segment strune prakse daje studentima mogunost pre-
zentovanja produktivnog znanja (pisanje osvrta/eseja, promocije knjiga ili stru-
ne literature, audio ili video prezentacije multidisciplinarnih sadraja). Krea-
tivno i stvaralako pristupanje nastavnim sadrajima je esto prezentovano na

Univerzitetu ili u lokalnoj zajednici, to dodatno motivie studente u procesu
preobraaja znanja u intelektualni dogaaj.
Na ovaj nain, struna praksa postaje najefikasniji nain evaulacije i sa-
moevaulacije, jer omoguava procenu strukturisanog iskustva. Struna praksa je
i nain da se brzo i svrsishodno koriguje kurikulum, ako se pokau eventualni ne-
dostaci teorijske nastave.
Nastava je organizovana po ugledu na primarne postulate "Service
Learning"-a, primenjenog uenja. Bazina ideja je veoma jednostavna: u svakoj
nastavnoj oblasti se pronalazi segment, koji moe biti upotrebljen u neku pra-
ktinu drutvenu svrhu. Moto kompleksne ideje Service Learning metode podu-
avanja, saet je u sentenci g. Hikslija: "Experience is not what happens to a
man; it is what a man does with what happened to him." Primenjeno uenje za-
snovano je na ideji da svako znanje, (u svim nastavnim oblastima), koje se stie
u toku redovnog kolovanja (na svim nivoima, od osnovnokolskog do univerzi-
tetskog), moe i mora biti funkcionalno i merljivo, a nuno korisno, naroito u
okvirima lokalnih zajednica.
U skladu sa idejom primenjenog uenja, naroito dobre rezultate je po-
kazalo uee u projektu "Gradimo mostove, a ne zidove: Uloga univerziteta u
izgradnji mira". To je regionalni program Norvekog Helsinkog komiteta za ljud-
ska prava, koji nastoji da razvija saradnju izmeu civilnog drutva i univerziteta u
Bosni i Hercegovini, u Srbiji i na Kosovu u oblasti interkulturalnog razumevanja,
ljudskih prava i pomirenja.
Konkretan cilj je izgradnja kompetencija univerziteta u programu koji
priprema studente za doprinos razvoju kulture, utemeljene na vrednostima ljud-
skih prava i interkulturalnosti. Studenti stiu znanja kroz uvoenje izbornih
predmeta (Interkulturalno razumevanje, Ljudska prava i Obnova poverenja i po-
mirenje), da bi i sami mogli biti promoteri ovih vrednosti na svojim buduim rad-
nim mestima.
Cilj nastave, prema Talizinoj, jeste prevazilaenje stanja entropije, kojem
nastava, kao sistem, tei. Ujedno, to je i najvaniji i najtee ostvarljiv cilj. On po-
drazumeva sagledavanje znanja i umenja, sagledavanje celokupnog sistema ko-
jim treba da ovladaju studenti (u nastavi se to zove "princip horizontalne i verti-
kalne povezanosti"), sagledavanje sistema u postojeim znanjima i ume-njima, a
naroito u intelektualnom i optem razvoju linosti.
Ako je najvaniji kriterijum efikasnosti nastave stepen ostvarenih ci-
ljeva, onda se Departman za filoloke nauke kree prema njemu.
Literatura:
Boyl, M. Multicultural Service Learning~Education Teachers in Diverse

Communities, Teachers College, 2002.
Blum, B.S. Taksonomija ili klasifikacija obrazovnih i odgojnih ciljeva, Beograd:
Jugoslovenski zavod za prouavanje kolskih i prosvetnih pitanja, 1970.
Pavlievi, D. Primjena naela korelacije i integracije izmedju sadraja je-ziko-
umjetnikog i ostalih nastavnih podruja, Suvremena metodika nastave
hrvatskoga ili srpskoga jezika, 4, Zagreb, 1988.
Vilotijevi, M. Sistemsko-teorijske osnove nastavnog procesa, Beograd: Uiteljski
fakultet, 1996.
Zindovi-Vukadinovi, Gordana. Obrazovanje za budunost. Beograd: Pedagoko
drutvo Srbije, 2004.
Vuo, J. i B. Milatovi. Evaulacija u nastavi jezika i knjievnosti. Niki: Filozofski
fakultet, 2008.
Vuo, J. i B. Milatovi. Individualizacija nastave jezika i knjievnosti. Niki:
Filozofski fakultet, 2008.
APPLIANCE OF COGNITIVE MODELS OF LEARNING IN THE UNIVERSITY

CLASSROOM THE UNITY OF THEORETICAL AND PRACTICAL KNOWLEDGE
Teaching efficiency largely depends on the organization of the teaching,

the learning content, knowledge and personal characteristics of students, social
environment and other factors.
Cognitive theories formulate educational goals as meaningful actions in
class. The maximum for the concepts, relations, structures, methods and
attitudes. The ultimate goal is a productive, not reproductive opinion.
Professional practice is the most effective way of teaching evaluation
and self-evaluation achievement because it enables the assessment of a
structured experience. Professional practice is a way to quickly adjust the
curriculum and practical, if found to be potential drawbacks of lectures.
Key Words: teaching and learning, cognitive theory, productive

thinking, functional knowledge, structured experience
OSVRT NA TEORIJU I PRAKSU U UENJU I NASTAVI LEKSIKE

STRANOG JEZIKA
UDK 371.3:81243
Ljiljana ikmanovi, Univerzitet Crne Gore
Apstrakt: Leksika predstavlja jednu od najvanijih komponenti uenja nekog jezika, bilo
maternjeg ili stranog. Koliko god uspjeno da je savladao gramatiku ili glasove nekog
stranog jezika, bez znanja rijei koje su nosioci znaenja, a samim tim i sutinskog
sadraja poruke, ovjek ne moe da ostvari istinsku, smisaonu komunikaciju na tom
jeziku. Cilj ovog rada je da ukae na inioce koji su od vanosti kada su u pitanju
osmiljavanje i organizacija nastave i uenja leksike stranog (u ovom sluaju, engleskog)
jezika. U radu je dat detaljni pregled odnosa meu rijeima, kao i niz vrlo korisnih
konkretnih ideja koje su pogodne za uenje i nastavu leksike stranog jezika u formalnim
uslovima, odnosno u uionici.
Kljune rijei: leksika stranog jezika, semantiki odnosi, uenje, nastava.
1. Leksika u nastavi stranog jezika
Godinama je leksika bila zanemarena u jezikoj uionici, a od uenika

stranog jezika, koji i sami prepoznaju njenu vanost, esto se moe uti da im je
veoma teko da je savladaju, ak i onda kada odmaknu od poetnog i stignu do
prilino visokog nivoa znanja jezika koji ue (Meara 1980). Zahvaljujui brojnim
lingvistikim prouavanjima leksike, psiholingvistikim prouavanjima prirode
mentalnog leksikona, popularnosti komunikativnog metoda poev od 70-ih go-
dina dvadesetog vijeka pa na ovamo, i brojnim istraivanjima u oblasti usvajanja
leksike drugog, odnosno stranog jezika, koja pruaju dragocjene uvide u ovu
problematiku i upuuju na neophodnost predavanja leksike u uionici, dolo je do
promjene miljenja i stavova o vanosti i mjestu leksike u nastavi stranog jezika.
U okviru gramatiko-prevodnog metoda, u nastavi stranog jezika posto-
jala je u prilinoj mjeri ravnotea u zastupljenosti gramatike i leksike, s tim da je
uenje leksike uglavnom podrazumijevalo uenje liste s rijeima, pa se i nastava
odvijala u tom pravcu. Tokom pedesetih i ezdesetih godina dvadesetog vijeka,
kada je u nastavi dominirao audio-lingvalni metod (u okviru kojeg je naglaavana
vanost usvajanja osnovnih gramatikih obrazaca), leksika je bila umnogome za-
nemarena vladalo je uvjerenje da ona predstavlja najlaki aspekt jezika i da za
nju nije potrebna formalna nastava (Nunan 2000). Sedamdesete i osamdesete
godine ponovo vraaju leksiku u nastavu, zahvaljujui uticaju komunikativnog
metoda i Kraenovog prirodnog metoda, kada poinje da preovladava miljenje
da je usvajanje odgovarajue leksike od sutinske vanosti za uspjenu upotrebu

stranog jezika i da gramatiku tanost, koja je od sutinskog znaaja u uionici, u
stvarnoj komunikaciji moe nadomjestiti paljivo upotrijebljena leksika (Brown
1994; Harmer 1997; Nunan 2000).
Mekarti (McCarthy 1998: 3-33) predlae da se ne insistira na strogoj po-
djeli izmeu gramatike i leksike, s obzirom na to da se bilo koja rije nekog je-
zika, pa ak i predlozi i lanovi, moe istovremeno smatrati leksikom jedinicom i
posmatrati i prouavati sa stanovita gramatike. Slinog miljenja je i Harmer
(Harmer 1997: 153), koji gramatiku strukturu jednog jezika smatra njegovim
kosturom, a leksiku njegovim vitalnim organima i mesom.
2. Odnosi meu rijeima
Kada je rije o nainu na koji je jedan jezik (u ovom sluaju engleski)

organizovan, bilo u pogledu semantikih odnosa koji vladaju meu rijeima, u
pogledu naina na koji se rijei organizuju u ovjekovom umu ili, pak, u pogledu
naina na koji se one koriste u konkretnoj komunikaciji, onda se govori o sljede-
im odnosima, odnosno kategorijama: kolokacijama (kao sintagmatskim odnosi-
ma), sinonimima, antonimima, hiponimima (kao odnosima paradigmatskog ti-
pa), semantikom polju, homonimiji i polisemiji, metafori i komponentnoj analizi,
a onda i o leksikim frazama (Nick Ellis 1997: 122-139; McCarhy 1998: 3-33).
Mekarti (McCarthy 1998: 12) smatra da je odnos koji vlada meu rijei-
ma unutar kolokacije zapravo brani ugovor'' kojim su neke rijei vezane vre
a neke labavije, i da kolokacija zasluuje centralno mjesto u nastavi leksike. Svaki
put kada koristi neku rije, govornik iz nekog razloga koristi ba tu, a ne neku
drugu rije, iz razloga to neke rijei mogu da nose svoje puno znaenje kada se
posloe na jedan, ali ne i kada se posloe na neki drugi nain. Tako se, na pri-
mjer, moe rei:
1. They rejected my appeal.

2. My application succeeded/was approved.
ali ne i
3. My application was accepted. (McCarthy 1998: 16)
Sinonimija kao pojam vezuje se za ideju istovjetnosti, odnosno jedna-kosti

znaenja (kao, na primjer, u sluaju rijei begin i start, below, beneath i under-
neath, adore i worship). Postavlja se, meutim, pitanje da li je znaenje rijei koje
se smatraju sinonimima uvijek isto, odnosno da li se te rijei mogu zamijeniti
jedne drugima u svakom kontekstu, tj. situaciji? Mnogi naunici, naime, dovode u
pitanje mogunost postojanja potpuno istog znaenja kod dvije rijei, pa tako
samu injenicu da postoje dvije rijei za neto to bi trebalo da znai isto uzimaju
kao potvrdu da se radi o nepotpunom poklapanju znaenja (Bugarski 1996).
Ako se pogledaju sljedei primjeri, mogu se uoiti izvjesna ogranienja u

upotrebi datih rijei:
1. The baby began/started to cry as soon as they had left.

2. I couldnt start my car; the battery was flat.

3. I couldnt begin my car; the battery was flat.
x
4. The plane leaves/departures from Gatwick, not Heathrow.

5. We left house at six.

6. We departed the house at six.
x
(McCarthy 1998: 17)
Upravo pojava ovakvih ogranienja navodi na miljenje da moda ne bi

trebalo insistirati na postojanju (pravih) sinonima.
Antonimija predstavlja suprotnost znaenja (na primjer: hot i cold, big i
small). Meutim, na skali od jednog do drugog antonima, moe se nai i mno-
tvo drugih rijei:
...freezing COLD cool tepid warm HOT boiling scorching...

minute tiny SMALL little average medium BIG/large huge
enormous... (McCarthy 1998: 17-18)
Zbog ega se kao antonimi uzimaju ba parovi hot/cold, big/small, a ne

rijei koje se nalaze, recimo, na krajevima ovih nizova nije poznato; do odgo-
vora na to pitanje moda bi se moglo doi kroz neka etimoloka prouavanja.
Dalje, jedna ista rije u razliitim kontekstima moe imati razliite anto-
nime. Tako, na primjer, antonimi od light mogu biti: heavy, strong, light, itd., a
od rough: calm, quiet, gentle, precise, itd:
Light/heavy bag
Light/strong wind
Light/dark colours
Rough/calm sea
Rough/smooth texture
Rough/quiet area
Rough/gentle person
Rough/precise calculation. (McCarthy 1998: 19)
Pojam hiponimije vezuje se za organizaciju rijei u taksonomije ili hije-

rarhijske dijagrame tipa leksikog stabla, gdje date rijei predstavljaju konkretne
primjere nekog opteg koncepta. Tako je, na primjer, rije bus hiponim od rijei
vehicle, dok rije vehicle predstavlja hiperonim; rijei car, van i lorry predsta-
vljaju ko-hiponime, vei broj ko-hiponima (npr. car, van, lorry, bus, motorcycle)
predstavlja leksiki niz, dok sve rijei pod naslovom sredstva transporta pred-
stavljaju leksiko polje. Hiponimija, kao princip organizacije rijei, od izuzetne je
koristi za nastavu i uenje leksike i, kao takva, esto se koristi prilikom izrade
udbenika i materijala za uenje jezika.
Semantiko polje je apstraktan pojam i sadri samo koncepte, odnosno
podjele unutar opteg semantikog prostora koji je dostupan jeziku da izrazi
stvarnost, odnosno da verbalizuje svijet, dok leksiko polje predstavlja realizaciju
semantikog polja i sadri konkretne rijei, koje imaju neke zajednike karakte-
ristike (McCarthy 1998).
Veliki broj rijei nekog jezika u razliitim kontekstima pojavljuje se sa ra-
zliitim znaenjima; u takvim sluajevima govori se o homonimiji i polisemiji. Ho-
monimi su rijei koje imaju istu formu, a razliito znaenje, kao to je to sluaj sa
rijeju bank u sljedeim primjerima:
I'm just off to the bank to deposit a cheque.

The bank was steep and overgrown. (McCarthy 1998: 22)44
Polisemija, odnosno vieznanost, kao termin vezuje se za pojavu da je-

dna rije ima vei broj znaenja od kojih se samo jedno realizuje u datom konte-
kstu. Kao primjer polisemije, moe se uzeti engleska rije head45:
Shes the head of the department.

Ill meet you at the head of the valley.
Have you hurt your head? (McCarthy 1998: 23)
Od izuzetne vanosti za prouavanje leksike je i metafora, koja predsta-

vlja sredstvo za proirivanje postojeih i stvaranje novih znaenja i koncepata.
Ona omoguava konceptualizaciju i razgovor o stvarima u neodreenim i nedefi-
nisanim, pa ak i apstraktnim okvirima, kao i to da se o nekim stvarima i pojmo-
vima govori pomou nekih drugih stvari i pojmova (Low 1988). Korisnici jezika
vjerovatno nisu svjesni metaforike primjene leksikog polja i toga da su mnoge
stvari iz svakodnevnog ivota iskazane su metaforom; primjer metafore je da je
ljubav ludilo:
44
Primjeri koje navodi Bugarski (1996: 212) da ilustruje homonimiju u srpskom jeziku su: kosa (na
glavi i za koenje), biti (postojati i tui).
45
Ili u srpskom jeziku rije krilo (ptice, aviona, prozora, zgrade, u fudbalu). Bugarski (1996:212).
Im crazy about you.

She drives me insane.
Hes gone all ga-ga since he met her. (McCarthy 1998: 27)
Izvorni govornici nemaju puno problema sa razumijevanjem konvencio-

nalnih i nekonvencionalnih metafora, to nije sluaj sa uenicima stranog jezika.
Tako, jednu od najveih tekoa Kinezima koji ue engleski jezik predstavlja ra-
zumijevanje kulturoloki vezanih metafora na koje nailaze u britanskim no-
vinama (McCarthy 1998).
Organizacija leksikog polja u smislu utvrivanja zajednikih, odnosno
razliitih, obiljeja koja postoje meu rijeima unutar njega predstavlja predmet
komponentne analize, 46 a govorei o psiholingvistikim aspektima usvajanja
leksike, Nik Elis (Nick Ellis 1997: 229) skree panju i na prouavanje leksikih
fraza, koje se u uenikovom umu kognitivno obrauju kao zasebne rijei, i koje
se i kao takve na kraju mogu analizirati kroz proces segmentacije (Schmitt and
McCarthy 1997).
3. Kako bi trebalo predavati i uiti leksiku stranog jezika
Gotovo svi primjeri odnosa meu rijeima koji su navedeni u ovom krat-
kom pregledu ukazuju na to da je jezik organizovan na semantikom principu;
stoga bi moda i nastavu leksike stranog jezika trebalo organizovati na slinom
principu. Poznato je da su nastavnici nekada insistirali na pravljenju lista sa rije-
ima; danas se, meutim, naglaava potreba za prezentacijom rijei u kontekstu,
odnosno uvoenjem rijei na takav nain koji e omoguiti uenicima da naslute
njihovo znaenje na osnovu konteksta, oblika rijei ili nekog tipa ilustracije, pri
emu uenike treba podsticati da pogaaju znaenje tih novih rijei, i pri tom ne
oekivati od njih da budu uvijek uspjeni u tome. Takoe je vano da uenik zna
da li se neka rije koristi veoma esto ili veoma rijetko, da li se vie koristi u pi-
sanju ili u govoru, da li je pogodnija za formalni ili za neformalni kontekst, i slino.
Deremi Harmer (1997) naglaava izuzetnu vanost tehnike otkrivanja
pomou koje uenik samostalno dolazi do znaenja rijei umjesto da ga dobije
od nastavnika ili ga pronae u rjeniku, i smatra je naroito korisnom na sre-
dnjem i viim nivoima. Koristei ovu strategiju, uenik pamti kontekst u kome se
odreena rije upotrebljava i kako ona kolocira sa drugim rijeima, i istovre-
meno aktivira i svoje prethodno znanje. U sreditu ovakvog jednog pristupa na-
lazi se interakcija, iji znaaj je nemjerljiv kada se zna da uenik lake ui i pamti
novu rije ako ona ima neko lino znaenje za njega i ako je vezuje za svoje isku-
stvo, odnosno ako uspostavi neki odnos sa njom (ikmanovi 1997). Uenike,
46
Npr. panijel i terijer imaju sljedea zajednika obiljeja: + domaa ivotinja, + pas, + lovaki pas,
i slino.
svakako, treba upoznavati sa razliitim odnosima koji vladaju meu rijeima,

davati im prevod i skretati panju na sufikse, prefikse i druge naine na koje se
neke rijei mogu rastavljati (Ur 1999),47 jer se na taj nain osposobljavaju za
razumijevanje novih rijei na osnovu razumijevanja njihovih djelova.
Na osnovu svog istraivanja, Na i Herman (Nagy and Herman 1985) do-
laze do zakljuka da leksiku treba predavati implicitno, kroz ekstenzivno itanje.
Slinog miljenja je i Kodi (Coady 1997), koji smatra da uenik lako obogauje
svoj leksiki fond ukoliko je esto izloen razliitim diskursnim kontekstima. Se-
kmenova (Skman 1997: 239) ide jo dalje; ona se zalae za kombinaciju impli-
citne i eksplicitne nastave leksike, usaglaavajui, na taj nain, tendencije grama-
tiko-prevodnog metoda ka direktnoj i tendencije komunikativnog metoda ka
implicitnoj nastavi leksike.
I Lauferova (Laufer 1988, 1997, 2005) je miljenja da nije dobro oslanjati
se samo na jedan ili samo na drugi vid nastave, odnosno uenja leksike; ona sma-
tra da kupljenje rijei iz konteksta predstavlja dobar nain uenja leksike ukoliko je
uenik izloen datom kontekstu u velikoj mjeri; kada je, pak, glavni izvor leksike
uionica, onda je neophodna nastava sa puno objanjenja. Ona predlae nasta-
vnicima da prave sopstvene planove za nastavu leksike koje e bazirati na speci-
finim potrebama uenika, i da podstiu uenike da prave sopstvene rjenike i po-
navljaju rijei s vremena na vrijeme, jer se na taj nain povea leksiki fond i pobo-
ljava fluentnost. Uenicima treba skretati panju i na sinformijske oblike (npr.
cancel/conceal/counsel, embrace/embarrass, unanimous/anonymous, sensible
/sensitive/sensual), kao i na meujezike semantike razlike, i ne treba im zabra-
njivati prevod rijei na maternji jezik. Kada je rije o pogaanju znaenja rijei na
osnovu konteksta, treba imati na umu da je najvaniji uslov za uspjenu upotrebu
ove strategije razumijevanje okolnih rijei koje sadre odreene signale; prema
istraivanjima (Laufer 1997: 27-31; Hirsh and Nation 1992), optimalno je znati 98%
rijei u tekstu kako bi se uspjeno moglo pogoditi znaenje nepoznatih rijei u tom
tekstu; ne treba, meutim, oekivati da strategije pogaanja zamijene leksiko
znanje.
Pol Mira (Meara 1980, 2005) smatra da treba insistirati na tome da ue-
nik za to krae vrijeme naui to vie rijei; on je miljenja da taj cilj nije neo-
stvariv, premda je veoma zahtjevan. Prema njemu, potrebno je natjerati uenike
da proitaju i napiu poneto novo svaki dan, jer se, ba kao i u sluaju ma-
ternjeg jezika, leksiki fond stranog jezika bogati itanjem, dok se znaenje rijei
konsoliduje kroz pisanje. On naglaava vanost uenja rijei kroz igru, sluanje
pjesama i gledanje filmova bez prevoda, ak i po vie puta, a veoma korisnim
smatra i uenje dijaloga iz filmova i stihova iz pjesama, i savjetuje da se napamet
naui ak i po jedna knjiga manjeg obima po sopstvenom izboru ili bar neki njeni
47
Peni Ur (Penny Ur) smatra da je ovakva vrsta informacije od koristi prevashodno uenicima sa
viim nivoima znanja.
djelovi. On smatra da je ovaj metod naroito dobar ukoliko je uenik ve paljivo

proitao tu knjigu na svom maternjem jeziku, i tvrdi da e na taj nain uenik
obogatiti svoju leksiku za oko 1000 rijei, ak i uz neku knjigu manjeg obima.
Mira, ba kao i Lauferova, insistira na redovnom ponavljanju rijei, jer se njime
obezbjeuje dugoronost njihovog pamenja.
I Pol Nejn (Nation 1990, 1997, 2005) daje niz dragocjenih savjeta za
uenje i nastavu leksike stranog jezika. On, u prvom redu, ukazuje na izuzetnu
korist koju u uenju rijei stranog jezika uenici mogu imati od gradiranih mate-
rijala za itanje (graded readers) i smatra da uenik treba da proita bar jednu
knjigu u dvije nedelje. On, zatim, savjetuje skretanje panje ueniku na razliku
izmeu visokofrekventnih i niskofrekventnih rijei, i predlae da im se i u nastavi
pristupa na razliite naine; prema njemu, visokofrekventne rijei zasluuju veu
panju i za njih treba i vrijedi izdvojiti puno vie vremena, kako u nastavi, tako i
prilikom uenja, dok je u sluaju niskofrekventnih rijei najbolje ukazati ueni-
cima na strategije koje e im pomoi da takve rijei savladaju. Nejn, takoe,
smatra da uenici treba da naue najkorisnijih 15-20 prefiksa i sufiksa u engles-
kom jeziku, jer im oni mogu biti veoma korisno sredstvo za pamenje mnogih ri-
jei latinskog porijekla.
Od ostalih naina predavanja leksike treba spomenuti crtanje na tabli,
slike, dijagrame, tabele, postere i druga vizuelna sredstva, zatim konkretne
predmete (realia), definicije, objanjenja, primjere, parafraze, diskursne signale,
mimiku, gestikulaciju i demonstraciju, fiziku aktivnost, rjenike, itd. Koje od ovih
ideja e neki nastavnik koristiti zavisie od velikog broja inilaca, a neki od njih
su maternji jezik uenika, nivo znanja uenika, broj uenika u uionici, stilovi i
strategije koje uenici koriste, dostupnost jezikih materijala, i sl.
Svakako je najbolje da se nastavnik na poetnom i poetnom-srednjem
nivou usredsredi na uvoenje visokofrekventnih rijei, kao to predlae Nejn, a
na srednjem i viim nivoima na akademski vokabular, a onda i na struni jezik
(Nation and Meara 2002). Takoe je dobro imati na umu da uenici mogu imati
veliku korist od ekstenzivnog itanja i ee izloenosti velikoj koliini kontek-
stualizovane leksike, i koncipirati nastavu u tom pravcu (Beglar and Hunt 2005).
Od izuzetno velike koristi moe biti i osmiljavanje govornih i pisanih aktivnosti
tako da podstiu usvajanje leksike kroz tri vrste zadataka: a) pred-aktivnosti
(npr. upotreba semantikih mapa sa leksikom o kojoj uenici diskutuju u paro-
vima, kroz aktivnosti itanja i sluanja gdje su ciljane rijei ili sakrivene ili ba
naglaene), b) glavne aktivnosti (npr. rjeavanje problema kroz upotrebu zadatih
rijei za izvrenje/izradu zadataka i slino) i c) post-aktivnosti (u okviru kojih
uenici govore o odlukama ili zakljucima do kojih su doli u okviru rada u svojoj
grupi/paru) (Beglar and Hunt 2005; ikmanovi 2007).
Potrebno je, takoe, navikavati uenike da povremeno ponavljaju ve
poznate rijei, kako bi ih zadrali u pamenju i pretvorili u aktivni vokabular, jer
su brojna istraivanja potvrdila da postoji velika korist od ponavljanja rijei u
odreenim vremenskim intervalima. Redovno ponavljanje rijei, komunikativne

aktivnosti, itanje i sluanje razliitih tekstova na istu temu, ektenzivno itanje i
sluanje pomau razvoju fluentnosti, odnosno omoguavaju bri pristup ve
poznatim rijeima i ankovima48. Sve to vodi do poveanja uenikove autonomije,
a poveana autonomija dovodi do vee unutranje motivacije, koja je, opet,
povezana sa boljim uspjehom (Beglar and Hant 2005).49
Uenike treba poduavati i upotrebi strategija za uenje leksike. Upore-
do sa poveanjem svog znanja stranog jezika, uenici treba da razvijaju i meta-
kognitivnu svijest o tome kada i koju kombinaciju strategija za uenje leksike tre-
ba da koriste, u zavisnosti od konkretnog zadatka; proces usvajanja leksike stra-
nog jezika moe se ubrzati ukoliko nastavnik naui uenika kako da uspjeno po-
gaa znaenje rijei na osnovu konteksta, koristi strategiju kljune rijei, redo-
vno ponavlja rijei, upotrebljava rjenik i koristi karte sa rijeima (Beglar and
Hant 2005).
Takoe je korisno i miljenje Peni Ur (Penny Ur 1999) da rijei treba pre-
davati u skupinama sa drugim rijeima na koje se zadate rijei nadovezuju i sa
kojima stoje u nekom znaenjskom odnosu, i da nove rijei treba povezivati sa
drugim, ve poznatim rijeima pravljenjem raznih asocijacija (zvunih ili znaenj-
skih). Ona naglaava da najprije (na samom poetku asa) treba objasniti najva-
nije rijei, a onda se uputati u dalje aktivnosti, da nove rijei treba ponoviti bar
jednom u toku asa i jo jednom na samom kraju asa, i istie vanost strategija
uenja rijei i podsticanja uenika da koriste one strategije koje im, prema njiho-
vom linom miljenju i zapaanju, najbolje odgovaraju i pomau.
4. ta bi trebalo predavati
Ne postoji opta saglasnost oko toga koje rijei treba predavati na kom
nivou, kao to je to sluaj sa gramatikom; meutim, nepisano je pravilo da se ri-
jei sa konkretnim znaenjem predaju na niim, a rijei sa apstraktnim zna-
enjem na viim nivoima.
Drugi kriterijum za izbor rijei koje je najbolje uiti je uestalost upo-
trebe rijei i broj znaenja koja ona pokriva (to vie znaenja neka rije pokriva,
to bolje). Prema najee citiranim rezulatima prorauna uestalosti rijei, 2000
najfrekventnijih glavnih rijei pokriva oko 85% rijei na bilo kojoj strani bilo koje
knjige, bez obzira na temu; te rijei sadrane su i u General Service List of English
Words (Nation and Newton 1997).
48
Chunks.
49
Pozivajui se na Gardnera, Beglar i Hant istiu da se motivacija poveava kada se cilj vidi kao
vaan i ostvariv pri emu specifini ciljevi (npr. Nauiu 20 rijei nedeljno) dovode do veeg
uspjeha od optih ciljeva (npr. Poboljau svoje znanje engleskog jezika).
U tabeli koja predstavlja adaptaciju tabele koja je preuzeta od Nejna

(Nation 1990: 16) dat je prikaz uestalosti pojavljivanja leksike po nivoima, koji
se zasniva na obradi pisanog akademskog teksta.
Tabela br. 3: PRIKAZ UESTALOSTI POJAVLJIVANJA RIJEI PO NIVOIMA

Nivo Broj rijei Pokrivenost u tekstu (%)
________________________________________________________________________
Visokofrekventne rijei 2000 87
Akademski vokabular 800 8
Struna leksika 2000 3
Niskofrekventne rijei 123200 2
Ukupno 128000 100
Izvor: Nation (1990: 16)
Jasno je da 2000 visokofrekventih rijei engleskog jezika zasluuju najve-

u panju, jer bez njih ne bi bilo mogue sluiti se engleskim jezikom na norma-
lan nain, te da, samim tim, njima treba posvetiti odgovarajue vrijeme i panju.
Osam stotina glavnih rijei sa liste akademskog vokabulara esto se ko-
riste u velikom broju akademskih tekstova, kako u srednjoj koli, tako i na fa-
kultetu, a onda i u novinama (npr. rijei: abandon, alternative, comply, denote,
element, evident). Ukoliko uenici namjeravaju da se bave akademskim proua-
vanjima ili ele da itaju novine, onda je sljedei u nizu za uenje svakako akade-
mski vokabular. Ukoliko, meutim, namjeravaju da koriste engleski jezik za dru-
tvene potrebe, odnosno za poslove za koje nije neophodno znati itati aka-
demske tekstove, ili, pak, da itaju romane ili popularne asopise, onda treba da
preu na uenje niskofrekventnih rijei.
I Norbert mit (Schmitt 1995) smatra da visokofrekventnim rijeima tre-
ba pokloniti dunu panju i vrijeme i da ne treba gubiti dragocjeno vrijeme pre-
davajui, odnosno uei, niskofrekventne rijei, ve da, u njihovom sluaju, tre-
ba uputiti uenika na korienje strategija. Kao najvanije strategije za uenje ri-
jei, on navodi (1) pogaanje znaenja rijei na osnovu konteksta, koje dovodi
do uenja rijei bez prekida itanja, kao i do osamostaljivanja uenika u odnosu
na nastavnika i rjenik, zatim, (2) strategiju upotrebe djelova rijei, koju, po nje-
govom miljenju, ne treba koristiti (samo) za otkrivanje znaenja date rijei ve
(i) za njeno pamenje, dok kao treu vanu strategiju navodi upotrebu (3) tehni-
ke dubinske obrade u cilju uenja izolovanih rijei (primjeri ove tehnike su klju-
na rije, uenje na osnovu karata i dr.).
5. Zakljuak
Sama izloenost velikoj koliini komunikativnog inputa esto ne dovodi

ni do tane jezike produkcije ni do usvajanje rijei, ve je potrebno ozbiljnije
obratiti panju kako na formu tako i na znaenje rijei u toku nastave kako bi se
pomoglo ueniku da prevazie potencijalne probleme (kao, na primjer, sa
sinformijskim oblicima, sa kojima bi uenik teko izaao na kraj bez nastavnikove
pomoi i instrukcije). Pored direktne pomoi, u smislu objanjavanja forme i
znaenja rijei, nastava pomae i da se uenik osposobi za efikasnije uenje rije-
i, koje podrazumijeva pravilnu selekciju rijei, odnosno uenje, u prvom redu,
visokofrekventih rijei i afiksa, pa tek onda ostalih rijei, a zatim i da se naui
upotrebi strategija za otkrivanje i konsolidaciju rijei, koje e mu pomoi da se
osamostali i naui da preuzima odgovornost za sopstveno uenje. Pri svemu
tome, ne bi trebalo generalizovati pristup nastavi leksike, ve bi trebalo voditi
rauna kako o jeziku koji se ui, tako i o maternjem jeziku uenika, a zatim i o
nivou uenikovog znanja jezika, stilovima i strategijama koje koriste, i u skladu
sa time birati pristup nastavi i konkretne aktivnosti.
Bibliografija:
Allen, V. F. Techniques in Teaching Vocabulary. Oxford: OUP, 1983.

Beglar, D. and Hunt, A. Six Principles for Teaching Foreign Language
Vocabulary. The Language Teacher. Vol. 29, No 7, 2005.
Brown, H. D. Teaching by Principles: An Interactive Approach to Language
Pedagogy. NJ: Prentice, 1994.
Bugarski, R. Uvod u optu lingvistiku. Beograd: igoja XX vek, 1996.
Carter, Ronald and Michael McCarthy. Vocabulary and Language Teaching.
Harlow: Longman, 1988.
Coady, J. L2 vocabulary acquisition: A synthesis of the research. Second
language vocabulary acquisition: A rationale for pedagogy. Eds. J. Coady
and Th. Huckin. Cambridge: CUP, 1997. 273-91.
Coady, James and Thomas Huckin. Second Language Vocabulary Acquisition. UK:
CUP, 1997.
Ellis, Nick Vocabulary acquisition: word structure, collocation, word-class, and
meaning. Vocabulary: description, acquisition and pedagogy. Eds. N.
Schmitt and M. McCarthy. Cambridge: CUP, 1997. 122-139.
Ellis, R. The Study of Second Language Acquisition. Oxford: OUP, 1999.
Harmer, J. The Practice of English Language Teaching. England: Addison Wesley
Longman, 1997.
Hirsh, D., and Paul Nation. What vocabulary size is needed to read unsimplified
texts for pleasure? Reading in a foreign language 8(2) (1992): 689-696.
Hogben, D., and M. J. Lawson. Keyword and multiple elaboraition strategies for
vocabulary acquisition in foreign language learning. Contemporary
Educational Psychology 19, (1994): 367-376.
Huckin, T., M. Haynes, and J. Coady. Second Language Reading and Vocabulary
Learning. Norwood, N.J: Alex, 1993.
Hunt, A., and D. Beglar. Current Research and Practice in Teaching Vocabulary.
JALT. 22(1) (1998): 7-11.
Laufer, B. The concept of synform (similar lexical forms) in vocabulary
acquisition. Language and Education 2 (1988): 113-132.
Laufer, Batia. The lexical plight in second language reading: Words you dont
know, words you think you know, and words you cant guess. Second
Language Vocabulary Acquisition. Eds. J. Coady and T. Huckin. UK: CUP:
1997. 20-34.
Laufer, Batia, Paul Meara, and Paul Nation.Ten best ideas for teaching
vocabulary. The Language Teacher. Vol. 29, No 7. (2005). The Japanese
Association for Language Teachers.
Low, G. D.On teaching metaphor. Applied Linguistics 9/2 (1988): 125-47.
McCarthy, M. Vocabulary. Oxford: OUP, 1998.
Meara, P. Vocabulary acquisition: A neglected aspect of language learning.
Language Teaching and Linguistics: Abstracts (1980): 221-246.
Nagy, W., and P. Herman. Incidental vs. instructional approaches to increasing
reading vocabulary. Educational Perspectives 23 (1985): 16-21.
Nation I.S.P. Teaching and Learning Vocabulary. Mass.: Heinle and Heinle, 1990.
Nation, P., and J. Newton. Teaching vocabulary. J. Second language
vocabulary acquisition: A rationale for pedagogy. Eds. Coady & Th.
Huckin. Cambridge: CUP, 1997: 238-55.
Nunan, D. Language Teaching Methodology: A Textbook for Teachers.
Edinburgh: Pearson, 2000.
Schmitt, Norbert and Michael McCarthy. (Eds.) Vocabulary: description,
acquisition and pedagogy. Cambridge: CUP, 1997.
Schmitt, N. (1995). The word on words: An interview with Paul Nation. The
Language Teacher 19:2.
ikmanovi, Lj. Nastava engleskog jezika za odrasle (neobjavljena magistarska
teza). Biblioteka Filolokog fakulteta u Beogradu. 2007.
Skmen, A. Current trends in teaching second language vocabulary.
Vocabulary: description, acquisition and pedagogy. Eds. N. Schmitt and
M. McCarthy. Cambridge: CUP, 1997: 237-257.
Thornbury, S. How to Teach Vocabulary. Harlow: Longman, 2002.
Ur, Penny. A Course in Language Teaching (Practice and Theory). Cambridge:
CUP, 1999.
A REVIEW OF THE THEORY AND PRACTICE OF LEARNING AND TEACHING

FOREIGN LANGUAGE VOCABULARY
The aim of this paper is to highlight the factors that are important for
the conception and organization of teaching and learning foreign language
vocabulary. The paper gives a detailed overview of the relationships between
words, as well as a number of very useful concrete ideas that are suitable for
learning and teaching foreign language vocabulary in formal setting, i.e. in the
classroom.
Key Words: foreign language vocabulary, semantic relations, learning,

teaching.
KONTINUIRANI PROFESIONALNI RAZVOJ U OBRAZOVANJU

NASTAVNIKA STRANIH JEZIKA
UDK 371.13:81243
UDK 81.09
Dragia Vukoti, Univerzitet Crne Gore
Apstrakt: Rad tretira jednu prilino novu kategorije u oblasti obrazovanja nastavnika
kontinuirani profesionalni razvoj nastavnika stranih jezika. Sa kratkim osvrtom na
razloge i neophodnost za ovakvim vidom usavravanja nastavnika, autor u nastavku rada,
uz konsultaciju relevantne literature, stavlja teite na teorijske postavke i pojanjenja
problema, uz nabrajanje najeih vidova profesionalnog razvoja.
Kljune rijei: kontinuirani profesionalni razvoj, nastavnici stranih jezika.
1. Uvod
Istovremeno sa postavljanjem viih standarda u oblasti obrazovanja, ja-

vlja se i potreba za mehanizmom obuke nastavnika, kako bi se obezbijedio bolji
kvalitet nastave. Uvia se da znanje steeno na fakultetu za obrazovanje na-
stavnika nije dovoljno, jer ukoliko se nastavnik ne bi razvijao, ostao bi gotovo na
istom nivou kao to je bio na poetku karijere. Stoga se poelo razmiljati o ra-
zvijanju koncepta doivotnog uenja, to bi nastavnicima omoguilo da se i dalje
tokom svoje karijere permanentno usavravaju i budu upoznati sa tokovima sa-
vremene nauke i nastavne teorije i prakse.
Kao nastavnik sa dugogodinjim radnim iskustvom u osnovnoj koli, au-
tor je miljenja da je ovo pitanje izuzetno aktuelno i vano, emu u prilog ide i i-
njenica da se u reformisanom sistemu crnogorskog kolstva, u okviru Zavoda za
kolstvo, izdiferencirala posebna jedinica Odsjek za kontinuirani profesionalni ra-
zvoj nastavnika50, kada se u periodu od 2005. do 2009. godine po prvi put for-
mirao sistem kontinuiranog profesionalnog razvoja nastavnika u Crnoj Gori. Tre-
ba napomenuti da se u svijetu o ovoj temi poelo razmiljati, raspravljati i pisati
ranije, o emu svjedoi literatura na engleskom jeziku ( devedesete godine pro-
log vijeka), a kao novi trend, ili potreba i obaveza, od skora ovaj aspekt nasta-
vnike profesije poinje biti aktuelan i kod nas.
U nastojanju da na jedan sistematian i cjelovit nain obuhvatimo osno-
vne postavke ovog problema, sa naroitim fokusom na nastavnike stranih jezika,
50
Sve informacije o nadlenostima i djelatnostima Odsjeka za kontinuirani profesionalni razvoj
nastavnika mogu se dobiti na sajtu Zavoda za kolstvo crne Gore: www.zavodzaskolstvo.gov.me
u radu emo dati pojanjenje pojma kontinuirani profesionalni razvoj nastavnika

stranih jezika, dobijeno analizom i sintezom relevantnih autora i literature koja
se bavi datom tematikom, a takoe emo nabrojati i najee vidove perma-
nentnog usavravanja kada su nastavnici stranih jezika u pitanju.
2. Pojam kontinuiranog profesionalnog razvoja nastavnika stranih jezika
Nastavnici stranih jezika se danas vie nego ikada suoavaju sa kon-

stantnom potrebom (i obavezom) za permanentnim usavravanjem u struci
(ZZCG 4). Razlozi za to su mnogobrojni, od kojih emo istai nekoliko njih:
promjena stavova i naela u metodici nastave stranih jezika s kraja dva-

desetog vijeka, a koje se tiu novog koncepta nastave stranih jezika
tradicionalni vid nastave se zamjenjuje novim metodama, pristupima i
tehnikama, i postavlja se glavni cilj izuavanja stranog jezika sticanje
komunikativne kompetencije kod uenika (Thornbury 36,37; Davies,
Pearse 5,6; Hedge 44; Celce-Murcia 13; Kiti 39; Larsen-Freeman 121;
Lindsay, Knight 20; Cook 35-37).
rastua potreba za izuavanjem stranih jezika (naroito engleskog) na
svim nivoima obrazovanja, od ranog kolskog do univerzitetskog,
reforme obrazovnog sistema, kako na globalnom, tako i na nacionalnom
nivou (reforme u obrazovanju su trenutno jedna od vanijih tema o koji-
ma se raspravlja u okviru sistema obrazovnih politika zemalja Evropske
unije, kao i kod nas, u Crnoj Gori).
razvitak i postavljanje novih standarda za nastavu i uenje stranih jezika.
Svi ovi razlozi, naravno, rezultiraju potrebom drutva i obrazovnih vlasti za kvali-
tetnim, kompetentnim i dobro obuenim nastavnim kadrom koji e odgovoriti
novim zahtjevima savremene nastave, implementirati nova saznanja, i sa uspje-
hom obavljati sloeni posao nastavnika stranog jezika.
Nastavnici stranih jezika se jo u toku studija obuavaju za nastavniki
poziv pohaajui kurseve iz metodike nastave, gdje se upoznaju sa osnovnim
teorijama, pristupima, metodama i tehnikama koje predstavljaju osnovu za rad
sa uenicima, a takoe stiu i odreenu praksu, kroz hospitovanje i samostalno
izvoenje nastave prilikom polaganja praktinog dijela ispita u okviru kursa iz
metodike nastave odreenog stranog jezika. Smatra se da je ovo osnova i pola-
zna taka od koje nastavnik-poetnik moe poeti sa izvoenjem nastave, a, na-
ravno, od njega se oekuje da se profesionalno usavrava tokom itavog svog
radnog vijeka (Richards, Farrell 1; ZZCG 4).
Tornberi smatra da profesionalni razvoj nastavnika moe biti formalne
prirode (tokom radnog staa nastavnika, i karakterie ga pohaanje kraih ili
duih kurseva, ili profesionalnih konferencija). Meutim, vie se vezuje za nefor-

malne, kolske i programe vezane za nastavu koji inkorporiraju cikluse nastavne
prakse i refleksiju (razmiljanje o sopstvenoj nastavi). Oni mogu ukljuivati slje-
dee aktivnosti:
sistem mentorstva, gdje iskusni nastavnici rade sa nastavnikom-

poetnikom, to podrazumijeva uee u timskoj nastavi,
opservacije asova od strane kolega, mentora ili nadzornika, uz davanje
povratne informacije (fidbeka),
voenje dnevnika nastave,
radionice i seminari lokalnog karaktera,
voeno itanje i diskusija (224).
Isti autor istie da se pojam profesionalni razvoj nastavnika vrlo esto

suprodstavlja pojmu obuka (trening) nastavnika, pri emu drugopomenuti ter-
min ima vie tehniki cilj, kao to je usvajanje osnovnih uionikih vjetina i zna-
nja iz odreene oblasti. S druge strane, obuka nastavnika ima orijentaciju na na-
stavnika kao cjelokupnu linost, sa ciljem razvijanja nastavnikovog kapaciteta za
samorukovodei razvoj i profesionalnu dobrobit. Oba ova pojma potpadaju pod
ire polje koje se naziva obrazovanje nastavnika (Tornberi 225).
Dejvis i Pirs smatraju da ja veoma vano proi inicijalnu nastavniku
obuku na poetku, ali da je to samo poetak profesionalnog razvoja nastavnika.
Program profesionalnog razvoja moe olakati kontakt sa novim idejama i njiho-
vom primjenom u uionici. Po njihovom miljenju, opcije za razvoj se mogu svr-
stati u tri iroke kategorije: samorazvoj, kooperativni razvoj i formalni razvoj. Sa-
morazvoj podrazumijeva neprekidno razmiljanje o sopstvenoj nastavi, voenje
dnevnika nastave, snimanje asova i itanje strune literature, kooperativni ra-
zvoj ukljuuje rad sa kolegama (razmjena iskustava i ideja) i opservacije asova
od strane kolega, dok formalni razvoj obuhvata programe za obuku tokom na-
stavnikovog rada u koli, i pohaanje seminara, konferencija i kraih kurseva
(197-202).
Ed i Garton predlau ukljuivanje nastavnika engleskog jezika u proces
kontinuiranog linog i profesionalnog razvoja. Poenta nije u kom pravcu e se
odvijati proces razvoja moda e neko od nastavnika poeljeti da se fokusira
na rad u uionici, neko e moda vie voljeti da napreduje u oblastima poput pri-
premanja materijala ili dizajniranja kurseva, testiranja u nastavi jezika ili obuke
nastavnika ili bilo kom drugom aspektu nastave engleskog jezika u razliitim pe-
riodima svoje karijere. Mogui putevi koji vode profesionalnom razvoju na-
stavnika, po miljenju ova dva autora su:
itanje (itanje strunih asopisa vezanih za nastavu engleskog jezika, kao

i konsultovanje sajtova koji nude obilje lanaka sa praktinim idejama),
kooperacija (saradnja sa kolegama opservacije asova, kao i pridru-
ivanje profesionalnim udruenjima nastavnika),
istraivanje (proirivanje saradnje sa kolegama koja vodi u ozbiljnije
istraivanje sopstvene nastave), i
kvalifikacije (certifikati, diplome, TKT Teacher Knowledge Test, master
studije) (183-180).
Harmer iznosi stav da razvoj nastavnika moe biti korak od nesvjesne

nekompetencije (kada nijesmo svjesni da radimo neto loe) ka nesvjesnoj
kompetenciji (kada radimo neto dobro, a ne moramo da razmiljamo o tome).
Da bi se ovo postiglo, moramo biti svjesni nae nekompetencije (svjesna nekom-
petencija), i znati da smo je poboljali (svjesna kompetencija) (Underhill u Har-
mer 344). Harmer u nastavku nabaraja i objanjava vidove profesionalnog usavr-
avanja akciono istraivanje, koritenje strune literature i razvoj sa kolegama,
u okviru koga se izdvajaju kooperativni/kolaborativni razvoj, opservacije od stra-
ne kolega, grupe nastavnika, udruenja nastavnika i virtuelna drutva (344-350).
Pitanjem profesionalnog razvoja nastavnika stranog jezika bavi se Dim
Skrivener, iznosei stav da je nastava proces koji je u stvari uenje. Dakle, nijesu
samo uenici ti koji ue, ve i nastavnici. Nastavnici predaju i ue istovremeno,
nastava i uenje se prepliu. Autor nadalje istie da se ovdje ne radi samo o inici-
jalnoj obuci ili poetnim godinama nastavnikovog staa, ve da se proces uenje
nastavlja tokom itave karijere nastavnika, a neke od predloenih aktivnosti za
razvoj su sljedee:
itanje strunih asopisa i isprobavanje ideja koje se nalaze u njima,

pisanje lanaka za strune asopise,
posjeivanje konferencija i seminara,
izlaganje na konferencijama (lina iskustva),
razmjena ideja sa ostalim kolegama nastavnicima,
dogovor sa kolegama o uzajamnim opservacijama asova,
organizovanje seminara za kolege,
rukovoenje strunim aktivom,
osnivanje sopstvene kole,
davanje privatnih asova,
pisanje lanaka za novine, pisanje knjiga itd.
Skrivener predlae i neke od naina usavravanja nastavnika stranih jezi-

ka: grupe i udruenja nastavnika na nivou kole, lokalnom, regionalnom, nacio-
nalnom i internacionalnom nivou, opservacije, fidbek, razmiljanje o nastavi koju

nastavnik izvodi i akciono istraivanje (370-380).
Riards i Farel objanjavaju razloge za usavravanje nastavnika stranih
jezika, istiui da se danas od nastavnika oekuje da budu u toku sa novim de-
avanjima iz struke i da redovno preispituju svoje vjetine. Nadalje, od nekih
nastavnika se oekuje da budu mentori nastavnicima-poetnicima, da planiraju
radionice i druge aktivnosti koje se tiu struke, da prezentuju radove na semina-
rima konferencijama, i da piu za strune asopise. Isto tako, od obrazovnih
institucija se oekuje odravanje visokog profesionalnog standarda koji e obe-
zbijediti nastavnicima da se profesionalno usavravaju, i koji e obezbijediti uslo-
ve u kojima e nastavnici saraivati u cilju postizanja vieg nivoa uenja kod nji-
hovih uenika. Autori nadalje u knjizi ispituju jedanaest razliitih procedura koje
se mogu koristiti u cilju olakavanja profesionalnog razvoja u nastavi stranih jezi-
ka: radionice, samonadgledanje, grupe nastavnika, voenje dnevnika nastave,
opservacije od strane kolega, nastavni portfolio, analiza kritikog incidenta, ana-
liza sluaja, saradnja sa kolegom nastavnikom, timski rad sa nastavnicima i ak-
ciono istraivanje (ix).
Hed i Tejlor su miljenja da se razvoj nastavnika koncentrie na nastavni-
kov sopstveni unutranji potencijal za promjenu. Usredsreuje se na linu svijest
o mogunostima za promjenu i na ono to utie na proces promjene. Nadogra-
uje se na prolost, jer prepoznavanje prolih iskustava kao progresivnih ili ne-
progresivnih pomae nam da identifikujemo mogunosti za promjenu u sada-
njosti i budunosti. Takoe se oslanja na sadanjost, u smislu podsticanja po-
tpune svijesti o tome kakvi smo nastavnici sada i o tome kako nas drugi doivlja-
vaju. To je proces samoposmatranja, jer preispitivanjem starih navika moe doi
do alternativnih naina onoga to jesmo i to radimo (1).
Globalizacija i potreba za engleskim kao jezikom internacionalne trgovi-
ne i komunikacije rezultirali su potrebom nacionalnih obrazovnih vlasti za no-
vom politikom izuavanja stranih jezika, veom kontrolom nad nastavom i, sa-
mim tim obrazovanjem nastavnika stranih jezika. Danas postoji znatno vei nivo
profesionalizma u nastavi engleskog jezika, nego to je to bio sluaj ranije. Taj
profesionalizam je posveen obezbjeivanju profesionalne obuke i kvalifikacija
za nastavnike, razvitku standarda za nastavu i nastavnike engleskog jezika, eks-
panziji profesionalnih i strunih asopisa, konferencija i organizacija, i ostvari-
vanju vieg nivoa znanja o nastavi i usvajanju stranog jezika koji se zahtijeva od
nastavnika engleskog jezika. Biti nastavnik engleskog jezika znai biti dio svjetske
zajednice profesionalaca sa zajednikim ciljevima, vrijednostima i praksom, ali i
imati samokritiki pogled na svoju nastavnu praksu i obavezu za transformacioni
pristup prema sopstvenoj ulozi nastavnika (Burns, Richards 1-3). Slino je i za
nastavnike ostalih jezika.
Bouen i Marks smatraju da je nastava stranih jezika izuzetno praktina
aktivnost. Mnogi nastavnici vjeruju ili pretpostavljaju da nastavna praksa jeste,
ili bi trebalo da bude bazirana na primjeni teorija koje su razradile discipline u

prvom redu lingvistika i psihologija. Ovaj pristup profesionalnom obrazovanju
tipa odozgo na dolje, gdje znanje praktiarima prenose strunjaci koji su udaljeni
od svakodnevne prakse i realnosti, je uobiajen ne samo u obrazovanju, ve i u
ostalim oblastima. Po ovom modelu primijenjene nauke (o emu e detaljnije
biti rijei u nastavku rada), profesionalna kompetencija se razvija kroz praksu ko-
ja se bazira na rezultate dobijene od naunog saznanja i istraivanja. Posveeni
nastavnici koji se interesuju za poboljanje i razvoj svoje profesionalne kompete-
ncije nastoje da se oslanjaju na organizatore seminara i programa obuke, autore
materijala za nastavu i knjiga za nastavnike, kao na neposredne izvore najnovijih
saznanja. Meutim, iako nastavnici zasigurno mogu imati koristi od inicijalne
obuke i kasnije nadogradnje, prevelika zavisnost od ovog modela moe dovesti
do zanemarivanja nastavnikove ekspertize, resursa i potencijala za samorazvoj,
do oslabljenja njegovog rada, i do nepotrebnog osjeaja krivice i srama. Na kraju
krajeva, postavlja se pitanje ko je u boljoj poziciji da bude strunjak za nastavu
onaj koji radi ili onaj koji teoretie? Pa ipak, da bi postupili ispravno prema ovoj
ulozi kao strunjaci, nastavnici treba da budu to je vie mogue svjesni znanja
koje imaju o tome ta, kako i zato rade, da bi to mogli procijeniti, eksperimen-
tisati i razviti (2).
Volis razmatra tri razliita modela obrazovanja nastavnika stranih jezika,
i predlae refleksivni model kao onaj koji kombinuje odreene dobre strane
koje se nalaze odvojeno u prethodna dva modela. Naime, autor se bavi utvri-
vanjem prirode nastavnikog poziva kao profesionalne aktivnosti sa namjerom
da otkrije kako se na najbolji nain taj poziv moe nauiti. On daje pregled tri ra-
zliita modela:
nastava kao zanat

nastava kao primijenjena nauka
refleksivni model obrazovanja nastavnika.
Nastava kao zanat Ovaj model je bio tradicionalno prihvaen model obra-
zovanja nastavnika sve do kraja drugog svjetskog rata. Po ovom modelu, mu-
drost profesije lei u iskusnom praktiaru, onome ko je strunjak u zanatskoj
praksi. Mladi nastavnik ui imitiranjem iskusnog starijeg nastavnika, slijedei nje-
gova uputstva i savjete. Na taj nain, nastavniki zanat se prenosi sa generacije
na generaciju. Ovaj model moe se grafiki predstaviti na sljedei nain:
Uenje sa starijim
iskusnijim Profesionalna
Praksa
nastavnikom: kompetencija
demonstracija/
uputstva
Slika 1: Zanatski model profesionalnog obrazovanja (Wallace, 2001:6)
Dakle, stariji i iskusniji nastavnik bi govorio svojim uenicima ta da ra-

de, pokazao bi im kako da neto odrade, a oni bi ga imitirali. Ova tehnika je u
osnovi konzervativna i statina, a danas, u savremenom drutvu, ono to je iz-
vjesno jeste da se stvari mijenjaju, i da, recimo, za deset godina od sada, one de-
finitivno nee biti iste. kole se danas razvijaju u dinaminom drutvu koje se
prilagoava promjenama, tako da koncept potovanog starog majstora nasta-
vnika teko da se moe odrati u obrazovnom kontekstu novih metodologija i
nastavnih planova i programa. Ovaj model je, kao to smo prije istakli, statian, i
stoga mu se zamjera to zanemaruje nauna saznanja, na primjer iz oblasti
lingvistike, psiholingvistike i sociolingvistike.
Nastava kao primijenjena nauka ovaj model preovladava kod veine
programa za obuku i obrazovanje nastavnika, a bazira se na dostigniima nau-
nih empirijskih istraivanja. Strunjaci prenose nauna saznanja nastavnicima, a
ovi ta saznanja primjenjuju u praksi. Ako se to u praksi ne pokae uspjenim,
smatra se da nastavnik nije pravilno razumio nauna saznanja, ili da ih nije pri-
mijenio u praksi na odgovarajui nain. Ovaj model se moe grafiki predstaviti
ovako:
Nauna
saznanja
Primjena naunih saznanja/usavravanje

eksperimentisanjem
Rezultati preneseni
nastavnicima
Povremeno osavremenjivanje
znanja (tokom prakse)
Praksa
Profesionalna
kompetencija
Slika 2: Model nastave kao primjene nauke (Wallace 9)
Ovdje treba pomenuti sveprisutnu podjelu na teoretiare s jedne, i pra-

ktiare s druge strane. Oni koji se bave istraivanjem, i oni koji sprovode teoriju
u praksi su dvije potpuno suprotne struje, ime se naglaava razlika izmeu teo-
rije i prakse u nastavi stranih jezika. Istraivakom i nastavnom djelatnou bave
se potpuno razliiti ljudi, te djelatnosti se obavljaju na razliitim mjestima, uz
primjenu razliitih metoda rada, te se ekspertiza naunika umnogome razlikuje
od ekspertize nastavnika praktiara. Ono to je bio problem kod zanatskog
modela (nedostatak naunih saznanja), model nastave kao primijenjene nauke
je uzeo u razmatranje, ali kao rezultat prijepomenute podjele, dolazi do tende-
ncije degradiranja vrijednosti ekspertize nastavnika praktiara koja nastaje na
osnovu njegovog iskustva. Dodatni problem predstavlja i to to ovaj model nije
jo uvijek dao nauna rjeenja za neke veoma kompleksne profesionalne dileme.
Refleksivni model kada govorimo o profesionalnom znanju, moemo
govoriti o dvijema vrstama saznanja dobijeno saznanje (koje je nastavnik do-
bio tokom formalnog obrazovanja ili na obuci), i kao kontrast ovome, druga
vrsta saznanja, iskustveno saznanje (koje se stie praksom i razmiljanjem o
praksi). Grafiki predstavljen refleksivni model izgleda ovako:
Dobijeno znanje
Profesionalna
Praksa Razmiljanje
kompetencija
Prethodno
iskustveno
znanje
Slika 3: Refleksivni model (Wallace 15)
Ovaj model predstavlja kompromisno rjeenje koje podjednako vrednu-

je i iskustvo i nauna saznanja. Prema tome, obrazovanje nastavnika ima dvije
glavne dimenzije:
- dobijeno saznanje, koje ukljuuje, izmeu ostalog, neophodan i

dragocjen elemenat naunog istraivanja, i
- iskustveno saznanje, koje se odnosi na profesionalno iskustvo (2-
17).
3. Vidovi kontinuiranog profesionalnof razvoja nastavnika stranih jezika
Potrebno je navesti i vidove kontinuiranog profesionalnog razvoja nasta-

vnika stranih jezika. Uz osvrt na relevantnu strunu literaturu, kao i na osnovu
saznanjima steenih iskustvom, tokom nastavne prakse, moemo konstatovati
da su mnogobrojni, a od onih koji su najee prisutni u teoriji i u praksi izdva-
jaju se: nastavna praksa (jo za vrijeme studija stranog jezika), mentorstvo i pru-
anje podrke nastavnicima, kolski nadzor, refleksivna nastava, koritenje stru-
ne literature, zatim vidovi kolaborativnog ili kooperativnog razvoja (rad sa kole-
gama) razmjena miljenja i iskustava, opservacije asova kolega, timski rad sa
nastavnicima, kao i formalnog razvoja obuka nastavnika na radionicama (se-
minarima) i uee i izlaganje na konferencijama i naunim skupovima.
4. Zakljuak
Oblast permanentnog usavravanja nastavnika predstavlja jedno relati-

vno novo podruje u obrazovanju nastavnika. U skladu sa drutvenim potreba-
ma i zahtjevima koje postavlja savremena nauna teorija i praksa, obrazovne po-
litike zemalja stavljaju akcenat na unapreenje kvaliteta obrazovanja. Obrazo-
vne vlasti, shodno tome, imaju zadatak da obezbijede visok nivo znanja kod ue-
nika, to, s druge strane, podrazumijeva visok nivo znanja, vjetina i profesiona-
lizma kod nastavnika. Svaka drava, u skladu sa svojim mogunostima i resursi-

ma, sprovodi politiku profesionalnog razvoja, a na koji nain, i pod kojim uslovi-
ma se odvija ovaj proces, zavisi od sluaja do sluaja.
Bibliografija:
Bowen, Tim and Jonathan Marks. Inside Teaching: Options for English Language
Teachers. Oxford: Heinemann English Language Teaching, 1994.
Burns, Anne and Jack C. Richards, eds. The Cambridge Guide to Second
Language Teacher Education. New York: CUP, 2009.
Celce-Murcia, Marianne, ed. Teaching English as a Second or Foreign Language.
Boston: Heinle & Heinle, 2001.
Cook, Guy. Applied Linguistics: Oxford Introductions to Language Study. Oxford:
OUP, 2003.
Davies, Paul and Eric Pearse. Success in English Teaching. Oxford: OUP, 2000.
Edge, Julian and Sue Garton. From Experience to Knowledge in ELT. Cambridge:
CUP, 2009.
Harmer, Jeremy. The Practice of English Language Teaching. Harlow: Pearson,
2003.
Head, Katie and Pauline Taylor. Readings in Teacher Development. Oxford:
Macmillan Heinemann English Language Teaching, 1997.
Hedge, Tricia. Teaching and Learning in the Language Classroom. Oxford: OUP,
2000.
Kiti, Slobodanka. An Introduction to Methodology in ELT. Ni: Filozofski fakultet
u Niu, 2007.
Larsen-Freeman, Diane. Techniques and Principles in Language Teaching.
Oxford: OUP, 2001.
Lindsay, Cora and Paul Knight. Learning and Teaching English: A Course for
Teachers. Oxford: OUP, 2006.
Richards, J. C. and Thomas S. C. Farrell. Professional Development for Language
Teachers: Strategies for Teacher Learning. New York: CUP, 2009.
Scrivener, Jim. Learning Teaching. Oxford: Macmillan Education, 2005.
Sinclair, John. Ed. Collins Cobuild Advanced Learners English Dictionary.
Glasgow: HarperCollins, 2003.
Thornbury, Scott. An A to Z of ELT. Oxford: Macmillan, 2006.
Wallace, M. J. Training Foreign Language Teachers: A Reflective Approach.
Cambridge: CUP, 2001.
Zavod za kolstvo Crne Gore. Deset godina Zavoda. Podgorica: Zavod za
kolstvo, 2009. www.zavodzaskolstvo.gov.me, sajtu pristupljeno
04.05.2011. u 01.15.
CONTINUING PROFESSIONAL DEVELOPMENT IN SECOND LANGUAGE TEACHER

EDUCATION
The aim of the paper is to shed light on quite a new area in foreign
language teacher education continuing professional development for foreign
language teachers. By giving reasons and pointing out the necessity for this kind
of teacher development, the author displays main theoretical considerations
regarding this issue as well as the most frequent activities for continuing
professional development for foreign language teachers.
Key Words: continuing professional development, foreign language

teachers.
Studije knjievnosti i kulture /
Literary and Cultural Studies
NADREALISTIKI ASOPISI RISTA RATKOVIA

UDK 821.163.4.09Ratkovi R.
Olga Vojii Komatina, University of Montenegro
Apstrakt: Ovaj rad se bavi interpretacijom sadraja u asopisima koje je pokrenuo Risto
Ratkovi dvadesetih godina prologa vijeka. S obzirom na to da navedeno vrijeme
pripada avangardi, jasno je da su i asopisi toga opredjeljenja te da su i svi poetski
tekstovi upotrebljivi u svrhu poetoloke rekonstrukcije avangardne formacije. Almanasi
Venost, Umetnost, aa vode, Refleks mladih i Bela revija, ipak, najvie doprinose
rasvjetljavanju nadrealistikog pravca koji predstavlja zalaznicu avangarde, a kroz sve to
moemo pratiti poetiki razvoj pokretaa asopisa Rista Ratkovia koji nikada nije
bespogovorno prihvatio postulate nadrealistike tehnike automatskog pisanja.
Depersonalizacija lirskog subjekta, somnambularne vizije, antilogiko spajanje pojmova,
ikoniki znak, iroka asocijativnost i slobodan stih, samo su neki od brojnih elemenata
kojima se promovie nova poetika, ali i nova poetika u nadrealistikim almanasima Rista
Ratkovia.
Kljune rijei: avangardna formacija, nadrealistiki pravac, nadrealistiki asopisi,

automatsko pisanje, depersonalizacija,somnambularnost, antilogika, ikoniki znak,
slobodan stih
Ratkovievo poimanje nadrealistike poetike moglo bi se tumaiti iz nje-

govog iskaza: Najvei uspeh neke knjige je da se ja zbunim itajui je. (Ratko-
vi, 1). Konzistentni odnos izmeu nadstvarnosti i stvarnosti, prisutan je u alma-
nasima koje je pokrenuo Risto Ratkovi i koji postaju autentina ekspresija je-
dnog vremena koje na nov nain tumai doivljaj literarnog estetizma. Almanasi
Bela revija, Refleks mladih, Umetnost, aa vode i Venost, manifestacija su
posve nove literarnosti, jer upuuju na drugaiji izgled kako poezije, tako i proze.
Pomenuti almanasi su, u naelu, programskog karaktera, stoga to promoviu
nadrealistiki koncept pisanja koji podrazumijeva automatizam, a samim tim i i-
tanje dobija drugaiji aspekt. U vrijeme kada su se pojavili, predstavljali su knji-
evno-publicistiku inovaciju i dobili su paradigmatsko obiljeje jednog novog
naina pisanja, doivljavanja i tumaenja knjievnosti. Poto je srpski nadreali-
zam nastajao i razvijao se skoro istovremeno kad i francuski, evidentno je da je
postojala potreba inkorporacije novog pokreta, tako da je Risto Ratkovi sa pri-
jateljima pjesnicima inicirao pokretanje publikacija koje e postati medijum
izmeu pjesnika i italake publike koju je elio zbuniti dekanonizacijom pjesni-
kog izraza.
asopisi koji su obiljeili period nae avangarde, svjedoanstvo su dis-
perzije ovjeka-stvaraoca koji se naao u areni posleratne zaostavtine i koji je
usljed nemogunosti stvaranja nad razruenim tekovinama, spoznao sopstveni

hendikep te je izvrio apsolutni zaokret od tradicijskog bremena. ovjek posle
rata pjeva i misli na drugaiji nain. Dematerijalizovan u egzistencijalnom smislu,
pjesnik ratni rekonvalescent odluuje da kreira radikalno opredmeenje knjiev-
nosti. Osnivaju se snani pokreti koji imaju zajedniki imenitelj jugoslovenska
avangarda u okviru koje se deavaju krupne reforme na planu knjievnog po-
stupka i jezikog izraza. Dadaizam koji je zahvatio Evropu, imao je znaajnog
odjeka i kod nas. Revolt prema Prvom svjetskom ratu, zasienost konformizmom
i ustajalim graanskim vrijednostima, otpor prema buroaskoj klasi elementi
su koji ine mentalnu svojstvenost pjesnika spremnih da iniciraju verbalna
eksperimentisanja i da time izazovu osjeanja apsurda kod italaca nenaviklih na
takvo dekodiranje i deformisanje postojeeg. Anarhizam i osjeanje cinizma do-
ivljavaju kulminaciju u zenitizmu koji posredstvom asopisa Zenit (urednici
Ljubomir i Anuka Mici) emituje nove ideje o nekom drugaijem Balkanu na ko-
jem e se drugaije misliti, ivjeti i vjerovati. Svi -izmi jugoslovenske avangarde
su prenosili kroz djelovanje razliitih knjievnika razliite tenje, od panslavi-
stike, do kasnije komunistikih. Nemogue je bilo objavljivati radove manife-
stno profilisane i drati se po strani te ne ostaviti peat homo politicusa u
jednom od najuzburkanijih perioda dvadesetog vijeka. Kauzalitet svjetske pozor-
nice uticao je i na formiranje senzibiliteta balkanskih pjesnika koji korijene novo-
nastale literarnosti nalaze jo u neoromantizmu. U ogoljenoj stvarnosti pjesnik
ne podraava postojee, naprotiv, slojevite snovne strukture postaju inspiracija
ondanjih pjesnika. Iz takvog raspoloenja nastaje nadrealizam kao pokret pje-
snikog zaklona od stvarnosti.
Pjesnici koji sa Ratkoviem ureuju asopise dvadesetih godina dvade-
setog vijeka, kao i pjesnici iji su lanci, pjesme i poetski tekstovi objavljivani u
njima, imaju identian poetoloki stav; iz balasta naslijeenog raa se razgra-
ivaki odnos prema svijetu koji jeste materijalno boravite, ali pjesnici naeg
nadrealistikog prosedea ne trae bijeg u domenu totalne fantazmagorije, ve iz
pozicije ovdjepostojeeg grade viziju vremenskog i prostornog apsoluta, to e
rei da grade sopstvenu viziju ljepote koja ne odgovara tradicionalnim shvata-
njima ljepote. Pjesnik avangarde prezire ratom uniteni kult prolosti i svoju
poeziju otvara ka svijetu satkanom od razliitosti, unosi u nju duh kosmopo-
litizma. S obzirom na to da ova poezija spaja pojavnosti razliite meu sobom,
odlikuje je osjeanje kolektivizma tako da je u potpunosti shvatljivo to to su
pokreti razvijani u dvadesetim i tridesetim godinama dvadesetog vijeka, nosili
znak izrazito lijevih orijentacija. Turbulentno vrijeme donosi sa sobom i libera-
lizam pjesnike forme te ukidanje svega onoga to je do tada proklamovalo nor-
mu i jedinstven uzus pjesnike ekspresije. Asocijativnost i realizacija metafore,
kako u poetskom, tako i u proznom tekstu, sainjavaju kompleks novih vrijedno-
sti knjievnoumjetnikog djela posredstvom kojih se doprinosi dezautomatizmu
itanja. Shodno ukidanju monolitnosti u anrovskom pogledu, stvaraju se nove
vrste u kojima dolazi do kolanog mijeanja razliitih rodova i vrsta, a takoe i

do spajanja umjetnosti s osobitim uplivom slikarstva u knjievne tokove. Isto ta-
ko, raaju se nove eksperimentalne vrste nastale iz heterogene zajednice knji-
evnosti i publicistike pa nerijetko u knjievnim asopisima oivljavaju eklektini
spojevi lirskog teksta i reportae ili poezije polemiki osmiljene. U avangar-
dnom svijetu deformisane forme, neobine leksike i razbijenih sintaktiko logi-
kih korelacija, u opscenoj atmosferi vladavine provincijalizama, varvarizama i
kovanica neuobiajenog sklopa, dolazi do depersonalizacije umjetnosti, jezike
fragmentarnosti i nedovrenosti, a najee i do promjena na spoljanjem planu
koje se oituju u nepriznavanju stvarnosti i u parodijsko ironijskom odnosu
prema njoj.
Poeziju nadrealizma esto su nazivali vizuelnom poezijom, jer slikovni
elementi prodiru u literarne pa pjesma, osim jezikog izraaja ima i svoju intenzi-
vnu boju, fotografsku upeatljivost i letraset, to spada u verbalno-ikoniki znak.
U pjesmi Legitimacija Moni de Buli, objavljenoj u asopisu Venost (marta
1926. godine), kae se:
Sunce bez zavese

dan u kou obuen
ulicama izlog sija podne
ae u snu sve sirene

lae nema ni oblak
vene tonu mrak nek padne
prozor sobe zatvoren
rei rei bez izreke

ko devojka pogledom
san kroz kavez
ptice krilima u nebu
zvuk pada
nauk visi samoubice
misli obeene
asovnik ide
voz u snegu mrak
bez take
put.
Eliminacijom interpunkcije realizuje se bunt protiv svih ustanovljenih

poetikih ograda i normi, a otvara se irok vidokrug ka poeziji slike koja postaje
novi anr. Poto se naglaava pjesnika slika, jezik vizuelne poezije, upravo je
mnogo vie fotocentrino, a ne logocentrino sredstvo oblikovanja.
Osnovna odlika vizuelne poezije jeste sadejstvo sadrajnih i vizuelnih

elemenata teksta, tako da
efekat ovih tvorevina poiva na optiko-grafiko-tipografskom djelo-

vanju [...] Francuski pjesnik Pjer Garnijer je vizuelnu poeziju odredio kao
ue podruje izraavanja konkretne poezije, odnosno kao novu vrstu
umjetnikog stvaranja van knjievnosti i njenih radova, u kojem je poet-
sko i vizuelno izraavanje izgubilo semantike funkcije. (Popovi 777)
U slikovnoj poeziji informacija proistie iz likovnih predstava i tako dobi-ja

naglaene elemente ilustrativnosti, a neslaganje u kongruentnom odnosu i
nedostatak koreferencije, upuuju na zakljuak da ova poezija posjeduje multi-
medijalnost, oitavanu, izmeu ostalog u prodoru slikarskog, fotografskog, mu-zikog
pa i publicistikog u tekstovni plan. "Uloga rei u vizuelnoj poeziji preina-ava se
mentalnim dikursom koji se preko slike pretvara u metaforu" (Popovi 778). Analizirati
takvu vrstu poezije na uobiajen nain, traiti u njoj kompozi-ciono jedinstvo i
emocionalno je posmatrati, nemogue je, jer ona izmie defini-ciji i kontroli
teoretisanja, jedino i dominantno to se prua iz tokova navedene poezije, jeste
preimustvo slika, dakle, vizuelnih opaaja. Koherentno povezati sve slike koje se daju
na mikro planu, takoe je nemogue, jer svaka sama za se-be predstavlja
autonomnost, svaka je alogina i neprevodiva na stvarnosni nivo te je bespredmetno
traiti harmoniju meu njima. Ni slike nijesu ovdje date kao konstanta, ve
neprestano i cirkularno smjenjuju jedna drugu, a lirski subjekt je esto anuliran ili pak,
minimalizovan. U situaciji nizanja, smjenjivanja i modifiko-vanja vizuelnih struktura i
sam posmatra, tj. recipijent, biva za trenutak izmje-ten u neku drugu sferu
improvizacije, tako da je tu rije o posebnoj fenomeno-logiji primanja poetske
informacije. Slino umjetniko i estetsko vrednovanje po-stoji i u apstraktnom
slikarstvu. Naime, suoen sa apstraktnom slikom, posma-tra ne zna da se postavi ako
u njoj ne nae ono to obino u slici trai ili nalazi. Dok se u prikazivakom slikarstvu
uvijek dogaaju odreene prepoznatljive po-novljivosti koje odgovaraju realnom
svijetu, u apstraktnom slikarstvu slika se raa iz datog umjetnikog problema koji se
postavlja samo jednom, a slika treba da predstavlja jedino mogue rjeenje tog
problema. Isto tako, klju za razumije-vanje poezije ikonikog verbalnog znaka ne
postoji, jednostavno, ona je sva u sli-ci koja i zvuanjem i znaenjem daje audiovizuelni
sloj otpora prema tematici i kompoziciji realizma.
U nenaslovljenoj pjesmi koju pjesnik Duan Jerkovi objavljuje u asopi-
su Venost broj 3 (mart 1926.godine) izraava se stav prema totalitarnosti duha.
tamnice tamne zidaju

zidove zelene zalepe
reklame sa stene skidaju
sve da zaslepe
mesto odela ljude veaju

nemaju li draganu?
pod asfaltom srce imaju
proleter propelerom peva

preko prsti pree krik
smrzli kosti na ulici
petrolej
Jerkovieva neimenovana pjesma biljei aliteracijska ponavljanja odre-

enih glasova, kao i reanje slika po dinamici kretanja, ali i opkoraenja koja su
vie zasebne slike zakljuci, negoli nastavak misli iz prethodnog stiha i ak je-
dno retorsko pitanje koje je ujedno i refleksivno-emocionalni zakljuak cen-
tralno mjesto pjesme. No, ljubavna premisa ovdje nikako nema prevagu, samo
je postavljena kao element reflektovanja i rasijavanja naglaene socijalne moti-
vacije koja katkad diskretno, ali nekad i vrlo razueno vri prodor u tekstove
avangarde.
Iako izmeu nadrealistike prakse i socijalne knjievnosti ima izrazitih ra-

zlika u knjievnoistorijskim modelima, zajednika im je napredna leva
orijentacija i akcija protiv graanskih formi miljenja, protiv modernisti-
ke knjievnosti, protiv svih vidova konzervativizma i desne reakcio-
narne, tradicionalistike kritike i stvaralake prakse. Ta akcija je usmje-
rena na borbu za naprednu misao o knjievnosti i za revolucionisanje
stvarnosti koje ima za cilj stvaranje novog drutva. (Tei 17)
U nadrealistikim asopisima koje je pokrenuo Risto Ratkovi, a osobito

u Venosti koju je ureivao sa Monijem de Bulijem, ogleda se njegovo vienje
nadrealistike poezije. Kroz njegovu poeziju i kroz specifine lirske sentencije
koje esto daje kao moto asopisa, a takoe i kroz odabir poezije njegovih prija-
telja pjesnika, eksplicitno se izraava njegova poetika. I njemu je blizak raskid sa
kanonima prolosti, i za njega svakidanjica predstavlja lavirint te traei izlaz iz
nje, gradi imaginarnu stvarnost. Meutim, strano mu je potpuno podsvjesno ilu-
zionisanje i okretanje ovjeka-pjesnika sebi, a ne i drutvu. Shvatao je da tako
koncipirana i doivljena moderna poezija samo postavlja pitanja, ali ne nudi i
odgovore pa sutina ostaje netaknuta. Takoe je poimao i da slikovna sugesti-
vnost nadrealistikog djela pokree snanu doivljajnost, ali nije odobravao her-
metizam forme. Knjievnost, po miljenju Rista Ratkovia, pokree buenje i po-
bunu uma i kod italakog kolektiva, a ne samo kod stvaraoca, te, samim tim,
knjievnost, kao ni cjelokupna umjetnost, nema samo znaaj estetskog, ve i
moralnog vrijednovanja. "On zakljuuje da se moralna briga nadrealista svodi sa-
mo na iluzorna artistika pitanja, tako da, kao i veina modernista, oni sprovode
revoluciju samo u tehnikoj, inae, marginalnoj ravni" (Beanovi 42). Dakle,

hod u ravan podsvjesnog stanja jeste bijeg od stvarnosti i dobra podloga za isti-
canje kreatorskog ja, ali cjelokupni taj proces moe otii predaleko i biti uzronik
destabilizacije stvaraoca i aloginosti njegovog akta.
Iste godine kad je pokrenuo Venost iz tampe izlaze i Mrtve rukavice,
Izreke iz reke, i Seksualna revolucija. I sama semantika naslova ukazuje na neo-
bian sklad pojmova, to znai da je i naslovno slovo zapoelo revoluciju poezije.
Revolucija stiha i manira pisanja, revolucija tematike i izraza, revolucija refleksije
i, naposljetku, revolucija okrenuta ka dinamizaciji misaonosti kod samog itaoca,
to podrazumijeva, dakle, drutveni angaman, jeste tenja Ratkovievog i
poetskog i poetikog zamaha.
Uzalud prsti uzlud podnoktne misli moje

nikad jo nita dodirnuo nisam
Sve prave linije izlomio sam,
i samo od jednog sluajnog pokreta ruke
zavisi hou li biti bog. (Venost br.1, januar 1926.)
Interpretacija dekadentnosti, rafiniranost izraza i tenja ka savrenoj for-

mi daju odlike koje Ratkovievu poeziju ine neoromantiarskim, a nadreali-
stima ga pribliava vizualizacija rijei. U njegovoj poeziji jezik je instrumentali-
zacija emocije koja je u neku ruku, filtrirana kroz razum, ak i kad govori o pro-
hodu u snovne kreacije. Zato su Ratkovievi stihovi i sutinski i formalno sklad
zvuka i znaka, pojma i slike.
Jedan od osnovnih postulata ove, apolonijski orijentisane poetike je kult

forme, i s tim u vezi, ekstremni artizam i sluenje lepoti. Emocija gubi
ekstatinost, te se, kontrolisana i rafinirana, sliva u formalno savrene
stihove sa naglaenim larpuralartistikim intencijama, to vodi artisto-
kratizaciji poezije. (Beanovi, 47)
U almanasima Venost i Refleks mladih svoje mjesto nalaze i, unekoliko,

meusobno razliiti profili poetskog izraza. Tu je Ratkovieva poezija u kojoj ima
izraenog duha simbolizma, katkad i parnasovstva, ali je tu takoe prisutna i
poezija Desimira Blagojevia, Duana Jerkovia, Dragutina Markovia ili Momila
Dragutinovia koja svojim manirom odgovara raspoloenju avangarde i zapravo
je pokazatelj opteg stanja duha, ali u njoj ima i krajnje romantiarskih intencija.
Ratkoviev poetski izraz je smiren i harmonian, koliki god bunt nosila njegova
poetska fantazija, njegov lirski subjekt se bez suvie pitanja i uzvika ironino
"miri" sa fatalitmom egzistencije, ali u tom "mirenju" nema nihilizma niti bilo ko-
je vrste potonulosti, naprotiv, u pitanju je snano subjektivizirana parodija na
svijet. A parodija, ak i u poeziji, samo je privid mira, to je lirski intoniran oblik
nepristajanja na ovu stvarnost. U stihovima, jer nebo i zemlja platom su pregra-

eni / i laje privezan pas / u moje telo zakopan (Venost br.1, januar 1926.) daju
se simboli nebozemne korelacije na ijim suprotnim polovima obitava subjekt, ni
ovjek, ni pas, i, uz to, nevidljivim lancima sputan i usmjeren na jednu trasu ovo-
zemaljskog ivljenja. Moe se naslutiti da ovdje poiva vjeiti estetski pesimi-
zam umjetnika; rastrzanost ovjeka pjesnika na ono to je poetsko-nebesko u
njemu i na ono to je zemaljsko-ljudsko.
Slinog raspoloenja, ali drugaije koncipirane lirske emocije, jesu pje-
sme Desimira Blagojevia, Duana Jerkovia, ili pak lirski zapisi objavljeni u Re-
fleksu mladih. U toj poeziji interpunkcijski znaci jo nijesu redukovani, to ukazu-
je na to da totalni raskid sa tradicijom jo nije uzeo maha, makar ne onaj koji se
tie formalne strane pjesme. Potovanje romantiarskog prosedea ima odraza u
tome to je u pjesmama uspostavljena komunikacija izmeu poetskog subjekta i
objekta pa je i jednom i drugom pojmu poklonjena panja, jer objekat je uzro-
nik subjektove patnje i takoe predstavlja stoer fiksacije svih subjektivnih pita-
nja i nedoumica. Ono to ovu poeziju odvaja od starog romantiarskog duha je-
ste bogat repertoar vizualizacije i eksklamativnosti izraza koja sigurno vie odgo-
vara futuristikoj, negoli romantiarskoj vokaciji. Ve je napomenuto da ekspre-
sija nekih od navedenih pjesnika vrlo brzo postaje bliska nadrealistikom konce-
ptu pisanja i poimanja.
Pjesma Pitanja drugu Kosti objavljena je u Refleksu mladih br.1, a urei-
vaki odbor su sainjavali: Kosta Mihailovi, Momilo Dragutinovi i Bratislav
Jovanovi. U strukturalnom pogledu, pjesma bi se mogla shvatiti kao umjetni-
ko-lirska verzija slovenske antiteze, jer predstavlja mozaik sastavljen od pitanja
i odgovora, od dilema i zakljuaka jedne uzburkane nervne struje.
Dal' ima smisla

da se tio mre,
kad nas daleke gore rastue,
drue?
Pa kako? Pa gde?
Tuno je rei ne.
Jutrom sam nasmejan pevo,

a polja za nama bila su pokisla.
Sad evo,
da l' ima smisla
da se tio mre,
kad nas daleke gore rastue,
drue?
Jedno je krilo belo

leprom lako
pronelo kroz okieno telo
toplu i rodnu jezu.
Pa gde? Pa kako?
Slutim za nae gore rascvetanu brezu
apatom zvan na njoj vee celo.
Tuga oiju naih,
prerano svisla.
Gle!
Jedne se noi ko dete uplaih.
Pa gde? Pa kako?
- Umreu tako,
bez sna,
dok oi spustim na plava dna...
Veruj mi, drue, ne bih plako'
ne mue mene vie pitanja.
Veruj mi, drue,

ni bledom rukom ne bih elo tak'o,
kad nas daleke gore rastue.
Prigrli grudi na rana bela svitanja.
U obraanju objektu koji je personalizovan samo imenskom odrednicom

drue i koji, uz to, nema drugih identifikacionih obiljeja, jer na pitanja i za-
kljuke on nema komentara, to jest, ima samo indirektnog uea u pjesmi koja
asocira na poemu te je i komunikacija svedena na fiktivnu ravan, poiva, dakle,
lirska snaga jednog melanholinog subjektiviteta; raanje i umiranje, kao i pro-
ces izmeu te dvije krajnosti, doivljeni su nostalginim senzibilitetom. Neu-
jednaen raspored strofa, eufonijsko umekavanje, ponavljanje odreenih se-
kvenci, svjeina metafore i unoenje, ak epskih elemenata u pjesmu, svjedoi o
novoj metodologiji spajanja romantiarskog i avangardnog. Kad se uzme u obzir
podatak da su Desimira Blagojevia nazivali folklornim modernistom, u potpu-
nosti se shvata opcija spajanja dvije, u osnovi, razliite struje. Folklorno se tie
neodricanja od starovremenog pjesnikog duha i kole koja je sa sazrijevala iz te-
melja tradicije, a modernistiki je izraz interpretiran kroz naglaenu slikovitost.
Da bi se pokrenula emotivna bujica, izraz je morao biti neobian, a opet sasta-
vljen od, inae, prepoznatljivih i obinih rijei koje sklopljene u novu cjelinu, ine
jedinstvo neobinosti. Stih Prigrli grudi na rana bela svitanja dat kao zakljuak
pjesme, personifikuje ivotnost i odupiranje svakoj vrsti utonulosti, njime se zao-
kruuje poruka pjesme i on je, ujedno, koncipiran kao oponentski rezime ivota
prema smrti. Blagojevieva poezija iziskuje imaginarnog sluaoca i taj momenat

zahtijevanja auditorijuma vodi porijeklo iz tenje pjesnikove da sve to je
napisano, mora promijeniti svijest italaca, tako da i poezija nastala iz odreenih
drutvenih okolnosti, istovremeno ima i drutveni angaman.
Blagojevieva pjesma Raskona predveerja zamiljena je kao lirski dija-
log subjekta sa samim sobom. Objavljena je u Refleksu mladih br.3, a, inae, u
ureivanju tog broja nije uestvovao Risto Ratkovi.
Budem li u dvorcu oblaka svetli knez

to toi podneblju krv praoci mog,
ljubim li utrnut ko Holandea
u meseastoplavom ogrtau,
klikom izrazit kao Bog,
s devama na rumenom mau,
- propijaniu,
zaet u smeku mimoza
drhtau
ko od nebeskih groza,
u plau, na mau.
Propijaniu!
Da plovim, plovim
po tugama, draga,novim
jer sve je samo rumen
i snenog blaga grumen.
Preploviu!
Da snim, snim,
preblagi, dragi, tvoj uvenan mim,
Jer sve je samo krilati Rim
razapet nad oblacima svim.
Propijaniu,
budem li u dvorcu oblaka svetli knez
to toi podneblju krv praoca mog
obamirau,
zanemo u umi besvesti,
jer treba da opevam jablana kog
e sve nae strasti preplesti
kao pokidan devojaki vez.
Obamirau,
u plau, na mau,
pa nek se krsti sve do uda!
Svi e otploviti ko zna kuda.
U Blagojevievoj pjesmi prepliu se san i java, pri emu onostranost ima

prioritet. U gradacijskom nizanju fotocentrinih stihova i u refleksivnim subje-
ktovim nedoumicama, ogleda se tenja da se u nadstvarnom poetskom prostoru
ovjek udalji od zemaljske omeenosti. Kad bi subjekt konstantno bio u domenu
stvarnog svijeta, senzacije koje doivljava bile bi povrne kvaziivotne, stoga sfe-
ra u kojoj subjekt moe biti u dvorcu oblaka svetli knez jeste konstruktivni ele-
ment ove poezije. Zanimljivo je da opkoraenja u ovoj pjesmi imaju slojevitu
funkciju, mogu se tumaiti kao zasebne cjeline novi tokovi misli, ali su istovre-
meno i nastavci prethodnih subjektovih mijena. Bogatstvo nadovezivanja povlai
i bogatstvo tumaenja, a asindetsko reanje pojmova i imperativno ponavljanje
autosugestija propijaniu, obamirau, prepoloviu, sve su jeziko-stilski izrazi ko-
jima se intenzivira bjekstvo lirskog subjekta u izvanstvarne dimenzije.
Poezija predstavljena u avangardnim asopisima koje je pokrenuo Risto
Ratkovi, iako heterogena po motivaciji, odnosu prema tradicijskom kodu pa ak
razliita i po formalnim obiljejima, ipak je imala jedinstvenu maksimu pred-
staviti raspoloenje drutva koje dejstvuje u ruiniranim tekovinama posleratne
atmosfere, ali i spremnost pojedinca da snagom svog senzibiliteta konstruie
svoj intimni svijet koji e za njega biti nadgradnja stvarnosti. Avangardna poezija
daje viziju novog poretka koji e biti okrenut ovjeku i njegovim htjenjima. Ne
moe se rei da je svaki avangardni pravac na tlu bive Jugoslavije ba imao u
vidu komunizam kao najbolje rjeenje, kao pokret koji e postati renesansa je-
dnog drutva, ve se prije zakljuuje da ideja o pokretu nije bila jasno definisana,
nego se kao takva tek negdje kasnije nametnula drutvenoj svijesti koja je vapila
za otrenjenjem. Traei izlaz iz svakidanjice pjesnici su lebdjeli u verbalnim
svjetovima te su, elei pravdu za sve, i sami zaokruili komunizam i prodrli u po-
lja socijalnog angamana. U traganju za svijetom koji bi bio iznad nuenog, naj-
vie od svih pokreta avangarde, isticao se zenitizam, a njemu su bili naklonjeni
brojni tadanji pjesnici pa i sam Risto Ratkovi.
Zenitizam se zalae za revolucionarne promene u drutvu, to se oliava

u svojevrsnom aktivizmu koji je neretko povezivao nespojive politike
ideje: internacionalizam sa antinevropskom, panslavizam sa srpskim na-
cionalizmom, boljevizam i troicizam. (Popovi 778)
Proza objavljivana u nadrealistikim asopisima izrazito je lirskog kara-
ktera, samim tim, osnovni koncept nadrealistikog teksta jeste varijacija svijesti
te i podsvijesti u ije se tokove eli prodrijeti. Smatra se da halucinantnost i ira-

cionalnost obezbjeuju raznovrsnu tematiku, zato su potpuno osloboene. U
skladu sa ovim i reenica nadrealiste je esto iskidana, nedovrena, alogina, li-
ena misaonosti, a obuhvaena snagom vizuelnog doivljaja. Tokovi ovjekove
misli obiluju neprestanim smjenama doivljenog, nasluenog i izmatanog; regi-
star svjesnog vidokruga sklopljen je od stalnih flebekova i kadrova koji dinami-
no idu jedan za drugim. Iz takvog arolikog scenarija, zgusnutog asocijativnou
koja ne mora imati bilo kakav redosljed, niti logiku pa ni sintaksiku poveza-
nost, stasava nadrealistiki tekst. Proces miljenja u slikama zapoet jo u ru-
skom formalizmu, u nadrealizmu je do te mjere sazrio da je i rije kao samosta-
lan konstituent imala svoju autonomnost u smislu pomjeranja njenog ustaljenog
znaenja i ukazivanja na neko posve drugaije, oneobieno i neoekivano. A ve
same reenice su najee izgledale kao djelovi najrazliitijih tekstova izvueni
metodom sluajnog odabira. itav tekst shvaen i doivljen kao cjelina, esto
ima parodijsku strukturu, meutim, katkad je ta poruka neuhvatljiva, jer spoljni
strukturni elementi nemaju vrstu konfiguraciju pa ono to se ini kao zakljuak,
katkada moe biti i uvod i obrnuto. Podruje predsvjesnog i nesvjesnog, tim prije
to je manje dokuivo i istraeno, objekat je fascinacije nadrealista i ekspozi-
cijsko je mjesto svake njihove motivacije. "Nadrealistika tehnika automatskog
pisanja u stvari je modifikovana psihoanalitika terapeutska metoda koja nas
uvodi u udesni svet podsvesti gde, po miljenju nadrealista, lei misterija posto-
janja kao i sama sutina bia" (Beanovi 28).
Ratkovieva inspiracija takoe izvire iz polja iracionalnog magnovenja, s
tim to on ono to je nadnaravno, shvata kao obilje koje je nemogue ukrotiti,
stoga ga je prvenstveno neophodno selekcionirati, a onda i formalno harmoni-
zovati. U potpunosti se prepustiti nepoznatom vrelu i, uz to, ne pokuati ga po-
jednostaviti u formalnom smislu, za Ratkoviev knjievni izraz je nepoznanica.
Ako je poenta nadrealistikog pisanja da se formom izazove ono sutinsko koje
se tie unutranjeg spoznavanja, tanije, ako se slikom izaziva emocija, onda je
za Ratkoviev ukus neprihvatljivo davati prioritet samo tehnikoj strani, to jest,
automatizmu pisanja, jer se tako zapostavlja idejna poruka teksta, a u prvi plan
stavlja nepovezana tekstualna ornamentika koja je sama sebi cilj. Suvie veliki
komoditet za Ratkovia je, ne voditi podjednako rauna o tome kako i ta rei, a
taj stav je produkt neoromantiarske profilisanosti sklada zvuanja i znaenja;
takvim stavom Ratkovi je atipizirao crnogorski nadrealizam, tavie, uinio ga je
osobenim. Zato, ma ta da je sadrina njegovog nadrealistikog proznog teksta,
u samoj formi uvijek se prepoznaje sloenost i staloenost misli, nema mjesta
haotinim formulacijama, a to sve opet ne oduzima, ve, naprotiv, doprinosi la-
pidarnosti izraza i prenosivosti znaenja.
S dovoljno se talenta do sad pevalo da prvi put u nas kaemo: Venost je

pre svega manifestacija na polju venosti, a da uz to jeste ili nije
knjievni pokret o tome mi nemamo da vodimo rauna.
Dobre pesme nisu dovoljne da svedoe dobrog pesnika... Gospodin N. N.
pie divne pesme ta se to nas tie?
Znamo jedino ta hoemo. Dok bi svako programskog razlaganje nae
ideologije svedoilo da nismo svesni materijala s kojim imamo posla,
materijala duhovnog i materijalnog.
ist um kao kristalizacija bezumlja. ("Venost" br.3)
U avangardnim almanasima su bili esti tekstovi pamfletne sadrine, a

njihova funkcija je bila u tome da na duhovit, sarkastian, aluzivan, metaforian,
a svakako pjesniki nain, propagiraju neko novo razmiljanje.
Nadrealistika kritika misao je imala pun izraz, pre svega u manifestima

i programima koji su bili povod za polemike i sukobe sa socijalnim pisci-
ma. Praktika kritika najee se realizovala u pamfletima i polemikama,
ili, odreenije, u negaciji tradicije srpske knjievnosti i uspostavljanju
jednog novog koncepta pesnike umetnosti. [...] Dvadesete godine me-
uratne knjievnosti karakterie tenja za institucionalizacijom pesnike
prakse avangardnog tipa (odreenije: u pomenutom razdoblju kritika se
najee poistoveuje sa manifestima i problemima ili ih u izvesnoj meri
tumai i produbljuje... (Tei, 17 i 37)
Kada se govori o kritikoj misli eksponiranoj kroz manifeste, ne misli se

samo na iznoenje suda o piscima, ve i o novim ideologijama u literaturi, prije
svega o nadrealistikoj. U jednom tekstu Ratkovi kae:
Front pojaan dakle definitivnim prilaskom nadrealizma. Ideologija na-

drealizma je pre svega revolucionarna: nadrealizam bez maske. Sveje-
dno da li je to mrani ponor duha ili Marksova matematika, jer: sve je
podsvest a svest samo sankcija podsvesti. ("Venost", br.2, februar
1926.)
Koliko god ulazio u nedovoljno dokuenu podsvijest kao vrhovni cilj na-
drealista, Ratkovi u tom svom poetskom zamahu ne zapostavlja prolost, nema
izrazito negativistiki odnos prema njoj, a ne prenebregava ni budunost. Svje-
stan je da svaka podsvijest prikazana u trenutku sadanjice mora nositi talog
prolosti, jer drugaije ne bi ni postojala ni opstajala, a svako budue stanje opet
zavisi od kauzaliteta prolosti. Razlog za Ratkovievo nezanemarivanje prolosti
kao vremensko-prostorne jedinice koja je doprinijela konvergentnom slaganju
elemenata podsvjesnog modela, treba traiti u podneblju iz kojeg je ponikao.
Njegovo nadrealistiko opredjeljenje je moralo imati specifian modus, jer

usmeni kod crnogorskog mentaliteta, ipak, diktira, ne samo stvarnosnu, ve i
nadstvarnosnu liniju pjesnikovog ivljenja i stvaranja. Upravo ovaj pjesnik istie
da poetika ivljenja mora da korespondira sa poetikom stvaranja. Da pisanje ne
treba da postoji samo zarad sadanjeg trenutka i zbog prezentacije trenutne
knjievne mode ili osjeanja, vidi se po socijalnoj boji njegove poetike. Svaka
umjetnost, zapravo je izraz opteovjeanskog i treba da slui opteovje-
anskom.
Kubizam u slikarstvu i interes za primitivistiko vajarstvo nisu bili re-

zultat samovolje pojedinaca, kao to nije bio samo sluaj da surovi de-
zben i arlston potisne sentimentalnu muziku i tihe valcere, da libadeta i
tepeluke zameni kratka suknja i bubikopf; dadaizam, iako kultiviran u
izuzetno malim krugovima, posredno je izraz raspoloenja mnogih i
mnogih koje je divljaki rat kulturnih predstavnika sveta razoruao svima
idealima; a nadrealizam, taj dadaistiki vampir, nastavak je ba toga ra-
spoloenja razoaranih, raspoloenja koja je trajanjem prelo preko gra-
nice svog prvobitnog bia u rezignirano traenje. (Ratkovi 239-240)
U tekstu Ogledalo objavljenim u Refleksu mladih br.2, Ratkovi odaje

poast ljepoti. Lirski tekst sa kulminativnom dinamikom kakvu imaju bajke jeste
oda trajnoj ljepoti duhovnog porijekla. Rekosmo da Ratkovi ne favorizuje auto-
matizam pisanja, smatrajui da knjievno djelo ne smije biti fotokopija misaonih
operacija, ve je ono ureena fikcijska dokumentacija stvaranja i provienja. Za-
to su ovdje reenice komplementarne, a misli vezane nitima prie i dogaanja.
Akteri su Ona i On, a meu njima se dinamiziraju dijaloke replike. Tekst ostavlja
potencijal pretpostavljanja i nasluivanja, kao i svaki tekst u kojem cirkulie lir-
ska emocija. Moe se shvatiti kao ljubavna pria u kojoj dvoje ljudi jesu duevni
srodnici te, kao takvi, zajedniki kontempliraju u blagodeti koja im je pruena
time to su spajanjem idealnih polovina stvorili svoj svijet. Analogno sa tom
poetskom asocijacijom tekst se jo doivljava i kao odnos umjetniko djelo re-
cipijent, pri emu je Ona umjetniko djelo i oaza neunitive ljepote, a On je ui-
valac koji se cjeloivotno divi materijalizovanom duhu. ''Bila je prozrana. Kroz
njeno telo jasnije se video duh, nego to se kroz njenu haljinu videlo telo. Gola je
imala vie duha, a obuena je vie pokazivala svoju lepotu.'' Ovdje je, dakle,
Ratkovi, namjerno ili ne, dotakao problematiku percepcije umjetnikog djela te
je uao u polje estetike. Postoje razliite modifikacije estetskog doivljaja; onaj
koji doivljava moe biti usmjeren samo na zadovoljstvo, meutim, u ovom
tekstu onaj koji posmatra ono to postaje estetski predmet, tei da obuhvati sve
relevantne aspekte predmetovog postojanja, to jeste da adekvatno aktuelizuje
opredmeenu duhovnost. ''On je izgledao ravnoduan. Ali, oi su disale dubinom
patnje i dubinom snage. Voleo je da se satire. Opijao ga je beskraj, opijale su ga
senke. I ona. Voleo ju je nemarno, ali beskrajno.'' A o njenoj ljepoti koja podli-
jee i njenom esteskom sudu vrijednosti, kae se jo ''O, ona je imala lepotu
udaljenosti od koje se bojala. I kada bi god videla svoju prozranost, svoju rume-
nu maglovitost, svoju udaljenost, u njoj je zvonio treptaj straha iji se odjek pre-
livao u ljubomoru.''
Kada se pregleda sadraj almanaha u ijem je ureivakom odboru bo
Risto Ratkovi, teko je samo na osnovu naslova odgonetnuti da li je u pitanju
poetska ili prozna forma, to je i razumljivo ako se zna da je sutinski materijal i
svakog proznog teksta nadrealiste sainjen od poetskih niti. Naslovi kao Senke
zloina (P. Starevi), Otkrovenje (Tinmor), Prisna utapanja i Nedirnuta varka (M.
Dragutinovia), Raskrsnica (B. Jovanovi), Pred razvalinama jednog bia i Sedam
malih zlatnih paukova (M. Dragutinovi), Tragovi (R. Ratkovi), More oko Beo-
grada (Moni de Buli) i dr., odraz su sutinske promjene u poslijeratnom promi-
ljanju, jer davati sasvim neobine i u dotadanjoj knjievnoj praksi, skroz neuo-
biajene naslove, znailo je radikalno reformisati stav prema poeziji i ivotu, a
moda i imati rafiniraniji senzibilitet za prirodu i ljude. Tekstovi nastajali u avan-
gardno vrijeme, osim to su novina u sintaksikom i semantikom smislu, takoe
su po svojoj fenomenolokoj intepretaciji, znaili i prohod u neke nove domene
literarnih postupaka neoavangardne i kasnije, strukturalistike. Nesvakidanje
jezike konstrukcije su primarna operacija ovih tekstova, a to svakako povlai I
ambivalenciju u znaenjskom pogledu.
Rei beskunice i noas kao svake noi bezbrino lee po klupama u

javnim parkovima. Samo re otii nije meu njima. Uvijena u svilene
senke, ona je ta ljubomorna devica naoruana do zenica, ta zloglasna
varalica i lutalica odgovorna za pet razliitih krivica: dva ubistva, jedan
pokuaj ubistva, rodoskrvljenje i bespravno noenje oruja Policija traga
za njom. (Moni de Buli, Venost br.2, februar 1926.)
Molitvom sunca zgreni pristupam tvojoj patnji. Ne ostavi nas sudbina

ubogog svitanja. U zadivljenom tonjenu tvog bolnog prostranstva ieza-
vaju sva ostrva pomirenja. Sklopila si nad nama crne zavese ljubavi da
ne bi zaigrali senkom. Unapred smo veno van iskuenja da se blaimo
belom penom povrina. U hram tiine trule bacila si oganj prokletstva,
Rusijo! (D. Blagojevi; R. Ratkovi, Venost br.2, februar 1926.)
Ali mi nemamo vremena da mrzimo mi nemamo vremena da volimo. Mi

moramo da sejemo konfete u pukotine azurnih gleera koji se tope na
padinama sanjive polusvesti. (Moni de Buli, Venost, br.2, februar
1926.)
Sen. Sve je sen. Bludee svetlosti u mraku, nepomine senke na svetlo-

sti. Probuenje je u snu; u krvi je i u vinu, u dimu je i u eni... (M. Dragu-
tinovi Kobni svretak, Refleks mladih)
Koliko god da su tematski rasprostranjena i distinktivna interesovanja

pomenutih pjesnika, motivska, pa i motivacijska izvorita su im gotovo identina
-opsesija polusvjesnim, igre svjetlosti, nadogradnja sopstvenih svjetova na te-
melju stvarnih te konstruisanje opozitivnih odnosa meu njima, spajanje najra-
zliitijih taaka na geografskom, matematikom i filozofskom nivou, to se sve
opet ostvaruje krajnje drugaijom kontekstualizacijom rijei. I fonetski i morfo-
loki, u doba avangarde, rije je bogatija i ekspresivnija i esto je instrument po-
stizanja humora. Verbalna komika koja se prepoznaje u ovim tekstovima rezultat
je ironijskog reagovanja aktivistikog duha prema stvarnosnim modelima.
Duh revolta dominira u tekstovima objavljenim u "ai vode", "Beloj re-

viji" i "Venosti", a mladi Ratkovi, sa svog eksplozivnog kontinenta Anti,
oduevljeno pozdravlja sva prevratnika stremljenja i u Revoluciji i u
Poeziji vidi najvie manifestacije duha. (...) Desimir Blagojevi, Duan
Jerkovi i, uskoro bez traga nestali Pavle Starevi, pod idejnim vo-
stvom Rista Ratkovia nastupaju u pomenutim almanahu (aa vode)
bez jasno definisanog pesnikog programa i ideologije, ali sa ve formi-
ranim idealom i apsolutnog nekonformizma i ironinim stavom prema li-
teraturi. (Beanovi 53, 64)
Dvadesete godine prolog vijeka obiljeene su brojnim deavanjima na

kulturnom planu: osnivaju se asopisi kao to su Danas, Svjedoanstvo, Nemo-
gue, Zenit, Dedinac izdaje Javnu pticu sa fotomontaama, Marko Risti upozna-
je Bretona te duh nadrealizma iri i kod nas, zenitizam postaje balkanski tota-
lizator novog ivota, a po svom literarnom demonstriranju biva blizak Ristu Rat-
koviu koji ne pretenduje na favorizovanje izlomljenih misli u pisanom obliku, a
negdje tih godina kroz literaturu poinje provijavati i duh marksizma. Zasiena
drutvena misao suvie umorna od ekspanzije profanog u drutvu i knjievnosti
zahtijevala je prvo redukciju, a onda postepeno i proienje od negativnih uti-
caja svake vrste pa je i umjetnost, po Ratkovievim rijeima dobila svoj moralni
smisao, a drutvo je dobilo pravac. Koliko je za Ratkovia bilo vano biti etian i
svoj i u umjetnikom i u vanumjetnikom maniru, svjedoi i njegov odgovor Lju-
bomiru Miciu, objavljenom u "Venosti" br.3, mart 1926.godine:
Ovim pismom elim kazati i Vama i svakom da proklamujem apsolutnu

unutarnju slobodu i nezavisnost ni od koga. I u najveoj svojoj senti-
mentalnosti zadravam za se prava da svakog oveka kad ustreba mogu
beskrajno udaljiti od sebe.
Lutanje misli, duevna osloboenost, intelektualizam humora i socijalni materi-

jalizam nalaze svoje mjesto i u ovom obraanju, a da to istovremeno nije bio cilj
obraanja. Pismo dobija manifestnu putanju, jer u njemu stoji sve to inae
Ratkovi zastupa u miljenju, ivljenju i stvaranju.
Literatura:
Beanovi.T. Zaspati ili umreti. Podgorica: CID, 2003.

Popovi. T. Renik knjievnih termina. Beograd: Logos Art, 2007.
Tei.G. Knjievna kritika izmeu dva svjetska rata. Beograd: Prosveta-Nolit-
ZZINS, 1985.
SURREALIST MAGAZINES OF RISTO RATKOVIC
This paper interprets the content of the magazines launched by Risto

Ratkovic in the 20s of the 20th century. Considering that this period belongs to the
avant-garde, it is clear that the magazines are of the same orientation and all
poetic texts can be used for the purpose of poetic reconstruction of the avant-
garde formation. The almanacs The Eternity, The Art, The Glass of Water,
The Reflection of Youth and The White Review, nevertheless, contribute the
most to clarify the surrealist movement representing the setting of the avant-
garde, and through all of this we can follow the poetic development of Risto
Ratkovic who launched the magazines and never unquestioningly accepted the
postulates of the surrealist technique of automatic writing.
Depersonalization of the lyrical subject, somnambular visions, antilogical
association of concepts, iconic sign, wide associativity and free verse, are only
some of the many elements that promote new poetry, and a new poetics in the
surrealist almanacs of Risto Ratkovic.
Keywords: avant-garde formation; surrealist movement; surrealist

magazines; automatic writing, depersonalization; somnambulation; antilogical;
iconic sign, free verse
PO, KLASINA I METAFIZIKA DETEKTIVSKA PRIA

UDK 821.111(73).09-32 Po E. A.
Saa Simovi, Univerzitet Crne Gore
Apstrakt: Ovaj rad bavi se priama raciosinacije Edgara Alana Poa i njegovim
doprinosom razvoju klasine i metafizike detektivske prie. Zahvaljujui priama o
Dipenu, sklonom rjeavanju sluajeva iz naslonjae, a u kome su uzora pronali erlok
Holms, Herkul Poaro i mnogi drugi detektivi, Po je uveo misteriju na iroka vrata
amerike knjievne scene. Iako je napisao sedamdesetak pria ini se da je najvei
doprinos dao razvoju pria raciosinacije iji je rodonaelnik.
Kljune rijei: detektivska pria, detektiv, razrjeenje, misterija.
Poove prie raciosinacije, odnosno detektivske prie, za koje je, svjestan svoje
uloge u stvaranju ovog anra, prokomentarisao da veliki dio svoje popularnosti
duguju injenici da su stvorene u novom kljuu, svoje pretke imaju u knjiev-
nim eksperimentima poput Duguljastog sanduka i Ti si taj. U pitanju su
eksperimentalne prie koje se od prave detektivske prie razlikuju na vie na-
ina. arls Mej istie da i u jednoj i drugoj prii misteriju razrjeava osoba koja
kazuje priu to znai da nema pripovjedaa posrednika koji ima sutinsko upo-
rite u priama sa Dipenom i Zlatnoj bubi. Poova tehnika korienja pripovje-
daa nalik Votsonu itaoca stavlja u krucijalnu hermeneutiku situaciju izmeu
pripovjedaa i protagoniste u kojoj on zna manje od drugog, ali vie od pretho-
dnog51 (May 83). U ovim djelima Po nam ne prezentuje hermeneutiku zago-
netku, to je kljuna konstanta Dipenovih pria. U prii Ti si taj italac tek na
kraju saznaje razrjeenje zagonetke, dok u Duguljastom sanduku pripovjeda
shvata da je pogrijeio. Pripovjeda Duguljastog sanduka nije ekspert u analiti-
kim analizama poput Dipena. Traganje za istinom njega zanima iskljuivo da bi
zadovoljio sopstvenu radoznalost. U prii Ti si taj italac shvata koja je mi-
sterija u pitanju tek na koncu prie. Struktura zapleta nije izgraena na objanja-
vanju nekog skrivenog obrasca, kako je to primjetno u Dipenovim priama, ve
na ironinom obrascu (84). Ovdje je od izuzetnog znaaja igra rijei, pogotovo sa
imenima protagonista, tako da se od samog poetka italac navodi da pomisli da
je g. Dobri (Goodfellow, prev. S. Simovi) zaista dobar momak (good fellow), a
da se g. Punikesi (Pennifeather, prev. S. Simovi) zbog novca rijeio roaka.
Poov sljedei eksperiment sa priom raciosinacije jeste Zlatna buba, Poova
51
Poes technique of employing a Watsonlike narrator puts the reader in a crucial hermeneutic
situation between the narrator and the protagonist in which he knows less than the latter but
more than the former.
najpopularnija pria. U Zlatnoj bubi sve se vrti oko (ne)adekvatnog tumaenja i

(ne)razumijevanja. U prii, kako je to inae karakteristino za Poa, nema tempo-
ralne realnosti, ve samo prostorni obrazac (86). Elementi drugosti utkani su
kroz sujevjerje crnca Jupitera i ludilo glavnog protagoniste, velikog (franc. le
grande) g. Legrana, osiromaenog izdanka stare hugenotske porodice. Za ovu
priu Po je dobio prvu nagradu koju je dodjeljivao filadelfijski list Dollar
Newspaper.
Sa Poovim najuvenijim detektivskim priama (Ubistva u ulici Morg,
Misterija Mari Roe i Ukradeno pismo) misterija ulazi na velika vrata knji-
evnosti. On uvodi lik amaterskog detektiva koji rjeava zloine iz svoje udobne
naslonjae ba kao to e to initi mnogi poslije njega od Dojlovog erloka Hol-
msa do Herkula Poaroa Agate Kristi. Pomenute tri prie povezuje herojbog
Dipen, kako ga je nazvao Edvard H. Dejvidson, ovjek izuzetnih analitikih sposo-
bnosti iji je metod zapravo groteska bilo kakvog racionalnog sistema, i koji je
itao um kriminalca tako to je redukovao sva njegova naprezanja do funda-
mentalne, prvobitne jednostavnosti, njegovog sutinskog rauna vjero-
vatnoe52 (216-218). Po je bio miljenja da teorija sluaja, odnosno raun vje-
rovatnoe, kako je matematiari nazivaju, ima izuzetnu specifinost, da je njena
opta istina u direktnoj proporciji sa njenom osobitom zabludom. Ovakav stav
Po je iznio 1845. godine u Poglavlju prijedloga. Dejvidson je u priama raciosi-
nacije poovskog manira prepoznao slinost sa pjesmom jer svaka se na sebi
svojstven nain kree od raznolikosti i konfuzije do primarne jednostavnosti53
(Davidson 220).
Ubistva u ulici Morg (1841), Poova prva detektivska pria, u kojoj se bavi
tragedijom koja je zadesila majku i kerku, poinje poput eseja, u maniru knji-
evne tradicije XVIII vijeka. Predmet ovog eseja jeste prikaz mentalnog stanja, a
posebno se ini interesantnim onaj dio gdje se komentarie analitika mo.
Analitiku mo ne treba meati sa obinom pameu; jer, dok je analitiki

um nuno pametan, pametan ovek je esto izrazito nesposoban za
analizu. Mo konstruisanja ili kombinovanja, kroz koju se pamet obino
ispoljava, i koju frenolozi (ini mi se, pogreno) pripisuju nekom pose-
bnom organu, pretpostavljajui da je to prvobitna sposobnost, veoma
esto je uoavana i kod intelekta inae ogranienih na idiotizam, tako da
je privlaila panju meu autorima koji su pisali o karakterima. Izmeu
pameti i analitike sposobnosti u stvari postoji mnogo vea razlika nego
mate i imaginacije, ali strogo analognog karaktera. U stvari, treba pri-
52
actually grotesquerie of any rational system [...] reducing all its exercises to a fundamental,
primordial simplicity, its basic Calculus of Probability.
53
each in its special way proceeds from multipicity and confusion to the primal simplicity.
metiti da su pametni ljudi esto matoviti, a oni zaista imaginativni uvek

su samo analitini. (Po u Simonovi 350)
Za Dipena je bitan sveukupni obrazac, kako predmeti odgovaraju i me-

usobno se uklapaju u cjelinu. Druga stvar koja se istie, to je takoe Poov do-
prinos razvoju ovog anra, jeste zloin koji je, ini se, bez motiva (May 88-89). U
pitanju je tipino poovsko sredstvo eksploatisano vie puta. Ubistva u ulici
Morg predstavljaju Poovu transformaciju gotske prie sa nagovjetajima natpri-
rodnog u modernu detektivsku priu pa se na prvi pogled natprirodni elementi
na kraju pokazuju kao vrlo realni, naravno zahvaljujui izvanrednim sposobno-
stima francuskog detektiva. Pratei materijalne dokaze i pomno ispitujui kuu
porodice Lepanaj Dipen shvata ono to je pariskoj policiji promaklo i dolazi do
razrjeenja prie u kojoj je puno toga outr. Glavni osumnjieni biva oslobo-
en optube jer se uzrok tragedije ne vezuje za njega ve za odbjeglog orangu-
tana koji je unesreio majku i kerku. U Misteriji Mari Roe Dipen pribjegava
slinom metodu kao u Ubistvima u ulici Morg. On istrauje sluaj smrti mlade
Parianke Mari Roe prouavajui novinske tekstove i eksponirajui metode ko-
riene u prethodnoj prii. Dipen kae svom prijatelju da je ovaj zloin obian
bez obzira koliko je jeziv, da u njemu nema nieg to je outr. U postskriptu
prie pripovjeda vraa se na problem s poetka prie naglaavajui da je u
pitanju sluajnost i da on ne tvrdi da se injenice iz sluaja Mari Roe poklapaju
sa injenicama iz sluaja njujorke prodavaice cigareta Meri Sesilije Roders.
Ukradeno pismo (1844) je izgleda ponajvie zaokupljalo panju kriti-
ke, pogotovo psihoanalize i dekonstrukcije. Radnja se preplijee oko pisma ne-
poznate sadrine koja, oigledno, moe biti pogubna po kraljicu. Dakle, kurio-
zitet prie sastoji se u tome to se panja itaoca ne usredsreuje na neto to je
skriveno velom tajne, ve to je poznato. Tek kada Dipen, zahvaljujui svojim
izvanrednim analitikim sposobnostima, preda pismo prefektu, i dobije ade-
kvatnu novanu nagradu, prava pria zapravo poinje da se odvija. Mej istie Di-
penov metod dvojstva koji ukljuuje identifikaciju i objanjenje. Dipen pria
priu o djeaku koji odlino igra igru par nepar tako to se identifikuje sa inte-
lektom momka koji u ruci dri klikere. Dipen koristi isti metod tako da sopstve-
nim projektovanjem u intelekt ministra, u kome prepoznaje i matematiara i
pjesnika, shvata da e on pribjei lukavstvu i da e pismo vrlo vjerovatno staviti
na vidjelo, tamo gdje ga niko ne oekuje. Dipen uzima traeno pismo skriveno
u korpici za posjetnice u ministrovom dvorcu, a na njegovo mjesto ostavlja dru-
go, s porukom Zamisao tako kobna ako nije dostojna Atreja, dostojna je Tije-
sta (Po u Simonovi 732), kao dokaz da je nadmudrio pravog krivca.
II
Patricija Merivejl i Suzan Elizabet Svini smatraju da je metafizika dete-

ktivska pria poela sa Poovim detektivskim priama napisanim tokom etvrte
decenije XIX vijeka, ali i priama Artura Konana Dojla nastalim pola stoljea ka-
snije kao i estertonovih pria s poetka XX vijeka (Merivale and Sweeney 4).
Manir estertonovske detektivske prie nastavljen je i tokom tridesetih i etrde-
setih godina u knjievnim ostvarenjima Horhe Luisa Borhesa, Vladimira Naboko-
va, Flen OBrajena, a tokom pedesetih posebno u priama Alena RobGrijea i
ostalih pisaca francuskog nouveau romana. Revizije detektivske prie imamo i u
ostvarenjima Donalda Bartelma, Tomasa Pinona kao i mnogih drugih postmo-
dernista. Metafizika detektivska pria je tekst koji parodira ili podriva konven-
cije tradicionalne detektivske prie poput zavretka prie i uloge detektiva kao
surogat itaoca54 (2).
U metafizikoj detektivskoj prii esto nemamo kraj, odnosno svretak
prie na tradicionalan nain u okviru kojeg italac saznaje sve i dobija odgovor
na svako pitanje. Naprotiv, kae Majkl Holkvist, detektiv esto se suoava sa
nerjeivim misterijama sopstvene interpretacije i sopstvenog identiteta. Za Pa-
triciju Merivejl u pravoj metafizikoj prii detektiv postaje ubica za kojim je tra-
gao. Kevin D. H. Detmar smatra da metafizika detektivska pria navodi itaoca
da ita poput detektiva priu koja alje upozorenje protiv takvog itanja.
Osim metafizika detektivska pria kritiari koriste i druge termine da
bi odredili ovaj anr. Vilijam V. Spanos je 1972. dao termin anti-detektivska pri-
a, Stefano Tani je takoe prihvatio ovaj termin i elaborirao ga u prvoj studiji
posveenoj metafizikoj detektivskoj prii iz 1984. Godine 1987. Patrik Brantli-
ger je ponudio termin dekonstruktivne misterije za pojedine romane, poput
Kafkinog Procesa, tri godine kasnije Vilijam D. ik da bi prokomentarisao e-
stertonove detektivske prie koristio je termin etika romansa. Kevin Detmar
predloio je naziv postmoderne misterije, Majkl Sirvent postnouveau roman
detektivske prie, Doel Blek tumai hermeneutiki pristup koji otkriva anti ili
posthermeneutike crte. Don T. Irvin preporuuje termin analitika detekti-
vska pria posebno da bi ukazao na razliku izmeu Poovih i Borhesovih pria.
Godinu dana kasnije Ilana Gomel je ponudila kovanicu ontoloka detektivska
pria koja se odnosi na anrovsku povezanost sa metafizikom, ali i afinitet pre-
ma naunoj fantastici (2-4). Ipak, izgleda da odrednica metafizika detektivska
pria jeste najiri pojam koji zapravo pokazuje kako su postmodernisti pro-
mijenili detektivsku priu. Ovakve prie su satkane od parodije, paradoksa, epi-
stemoloke alegorije, nerjeive misterije i kao takve one preispituju prirodu
stvarnosti onako kako to ine metafizike pjesme sa svim konetima i apstra-
54
a text, that parodies or subverts traditional detective-story conventions such as narrative
closure and the detectives role as surrogate reader.
kcijama kojima su oznaili XVII vijek u engleskoj poeziji. Valja napomenuti da je

termin metafizika detektivska pria prvi put upotrebio 1941. Hauard Hejkraft
da bi opisao paradoksalne zaplete i filozofsko-teoloke intencije estertonovih
pria o ocu Braunu. Metafizike detektivske prie obuhvataju irok dijapazon te-
ma koje obuhvataju poraenog detektiva, svijet, grad ili tekst poput lavirinta,
ukradeno pismo, tekst kao objekat nejasnoe i dvosmislenosti, potpunu besmi-
slenost dokaza, nestalog dvojnika, zamijenjene identitete, odsustvo, greku, sa-
moporaavajuu prirodu bilo kakvog zavretka istrage (8). U ovoj vrsti prie mi-
sterija je lavirint bez izlaza. Detektiv se suoava sa knjievnim tekstom koji
funkcionie kao lavirint i ne uspijeva da razrijei misteriju ili da interpretira tekst.
Patricija Merivejl je miljenja da je Po ne samo udario temelje klasinoj
soft-boiled detektivskoj prii sa detektivom amaterom zastupljenim u tri prie
iz Dipen serije ve da je zapoeo i hard-boiled detektivsku priu pogotovo pri-
om ovjek gomile (1840) i to metafiziku hard-boiled detektivsku priu ko-
ju ona naziva detektivska gotika (Gumshoe Gothic). Dakle, metafizika detekti-
vska pria vodi porijeklo od Poovog Dipena, takozvanog armchair detective, koji
se preputa analitikom prosuivanju i rjeavanju sluaja velikim dijelom iz svoje
udobne naslonjae, ali i detektiva / naratora ovjeka gomile.
Doel Blek uvodi termine kljuni tekst (key text) i nagradni tekst
(prize text) i objanjava da kljuni tekst, koliko god bio vaan, nije detektivov ko-
nani cilj ve je to otkrivanje i povraaj nagradnog predmeta koji moe biti drugi
tekst (Black u Merivale and Sweeney 75-98). U Ukradenom pismu skriveno
pismo moe funkcionisati i kao kljuni i kao nagradni tekst. Ono se moe shvatiti
kao pismo od sutinskog znaaja za Dipena da bi ostvario obeanu nagradu od
strane prefekta i u tom sluaju je kljuni tekst, mada se u ovom pismu moe pre-
poznati i konani objekat Dipenove potrage pa se onda moe shvatiti kao nagra-
dni tekst. Zbog ovoga Ukradeno pismo predstavlja granini sluaj, kae Blek,
jer u veini detektivskih pria postoji jasna distinkcija izmeu kljunog i na-
gradnog teksta. On navodi primjer estertona kao prvog pisca koji je uradio vari-
jaciju na temu problem-teksta 1911. godine u prii Pogrean oblik gdje inter-
pretativni problem nije samo forma ve oblik poruke koji moe navesti na
pogrean trag. U prii se osjea odjek Ukradenog pisma posebno kroz izmije-
njeni izgled ukradenog pisma i in zamjene pisma. tavie, i u Pogrenom obli-
ku imamo citat potpis, ba kao i u Ukradenom pismu, mada Po ovo sred-
stvo koristi da zavri priu, dok u estertonovoj prii doktor pomenuto sredstvo
koristi da bi optuio svoju rtvu da je izvrila samoubistvo. Ovoj liniji pogrenih
oblika pisama pripadaju i ABC ubistva Agate Kristi u kojima detektiv Herkul
Poaro, za razliku od oca Brauna iz Pogrenog oblika, tek na kraju prie shvata
ta je pogreno sa pismima koje dobija. U Ukradenom pismu ministar na-
mjerno stavlja svoje kao ime primaoca na ukradenom pismu da bi zavarao po-
liciju. U ABC ubistvima ubica je pogreno adresirao pismo da bi odloio njegov
dolazak i zavarao policiju da ne stigne na mjesto zloina prije nego to tree, od
glavnog znaaja, ubistvo ne bude obavljeno (82). Horhe Luis Borhesova pria
Smrt i kompas (1942) nosi karakteristike koje je uveo Po, a kasnije razradio
esterton knjievni citat pogreno shvaen kao zapis samoubice, to smo
susreli ve kod estertona i uvodna scena koja neodoljivo podsjea na onu iz
Pogrenog oblika.
Od Ukradenog pisma detektiv je esto preuzimao ulogu analitiara

koji pokuava da rijei misteriju nadmudrujui svog protivnika. Za Poo-
vog Dipena i Poaroa Kristijeve odsustvo ili prisustvo pisma predstavlja
intelektualni izazov kojeg postavlja kriminalac, protivnik. Sa Borhesom
(preko estertona) detektiv je evoluirao u itaoca tekstova iji je glavni
zadatak da odgonetne i interpretira zagonetni dokument. (90)
Klasina detektivska pria obino poinje ubistvom, odnosno od lea.

Za razliku od nje u metafizikoj detektivskoj prii, kao najintertekstualnijem
anru, kako ju je odredila Svinijeva, nema lea, ali zato tu je uvijek knjiga ili i-
tavo biblioteko bogatstvo. Obino u takvoj biblioteci su i Prie misterije i imagi-
nacije Edgara Alana Poa, kae Patricija Merivejl. Prisjetiemo se i Borhesovih ri-
jei da smo svi mi koji itamo detektivski roman zapravo izum Edgara Alana Poa,
ali i da je Po projektovao mnogostruke sjeni aludirajui na injenicu da je ovaj
pisac inicirao mnoge stvari u knjievnosti i da toga moramo biti svjesni. Meri-
vejlova istie da metafizika pria, ba kao i klasina, dodue ne na isti nain, vo-
di porijeklo od Poa i uvenih pria o detektivu Dipenu Ubistva u ulici Morg,
Misterija Mari Roe i Ukradeno pismo. Ova poslednja pria bila je predmet
detaljne analize psihoanalize i dekonstrukcije, Ubistva u ulici Morg takoe
predstavljaju olienje klasine sentimentalne soft-boiled detektivske prie sa
svim osobenostima koje krase ovaj anr detektiv zavaljen u fotelju, zakljuana
soba, osumnjieni za koga se ispostavlja da je bio najmanje sumnjiv, oskudni
materijalni tragovi koje za sobom ostavlja kriminalac. ak i najmanje zanimljiva
i uspjela, runa sestra tria (Merivale u Merivale and Sweeney 104), Misterija
Mari Roe zasluuje da bude cijenjena, pogotovo poetak prie.
Merivejlova u prii ovjek gomile (1840) vidi detektivsku priu koja
nudi nerjeivu misteriju te je kao takvu s pravom oznaava analognom hard-
boiled ili gumshoe detektivskoj prii, odnosno Gumshoe Gothic ili metafizika
Gumshoe pria. U ovoj prii nema Dipena. Pria poinje pripovjedaevim refle-
ksijama o stranim tajnama ljudskog srca koje se ne daju ispriati. Pripovjeda
kroz zadimljeni prozor kafane D. u Londonu posmatra prolaznike i ljude koji sto-
je u gomili da bi mu panju skrenuo oronuli starac koji postaje predmet njegove
opsesivne potrage.
I ovde sam dugo, usred zbrke koja je svakog trenutka postajala sve vea,
ustrajao u praenju neznanog oveka. Ali, po svom obiaju, on je iao
tamo-amo i celog dana nije izlazio iz vrtloga ove ulice. A kad su se poele
pribliavati senke drugog veera, bio sam ve mrtav umoran, pa, za-
stavi pred lutalicom, gledao sam ga netremice pravo u lice. On me nije
primetio, ve je nastavio svoju sveanu ophodnju, dok sam ja, odustavi
od daljeg praenja, ostao sav udubljen u razmiljanje. Ovaj starac, re-
koh najzad sam sebi, olienje je i duh duboko skrivenog zloina. On ne-
e da bude sam. On je ovek gomile. Uzalud bi ga pratio; jer ne bih nita
vie saznao o njemu ni o njegovim delima. Najgore srce na svetu deblja
je i odvratnija knjiga od Hortulus Animae, i moda je to jedna od velikih
bojih milosti to es Icisst sich nicht lesen. (Po u Simonovi 347)
Vjerovatno prvi put u knjievnosti, istie Merivejlova, imamo lik koji po-
put detektiva otkriva sluaj i koji je zavezao usta maramicom zbog ogromne
vlage u vazduhu, nosio gumene kaljae da bi se kretao bez ikakvog uma,
potpuno neprimijeen. On ne uspijeva u svojoj opsesivnoj hajci te ne ispunivi
zamisao zakljuuje da je u pitanju ovjek gomile, olienje duboko skrivenog
zloina ije se tajne ne daju proitati. No, postavlja se pitanje opravdanosti pri-
povjedaevog komentara na kraju prie, ako uopte moemo govoriti o kraju u
tradicionalnom smislu, jer se ponaanje ovjeka gomile moe protumaiti i kao
reakcija na saznanje da ga itavog dana netremice posmatra i u stopu prati ne-
poznat ovjek zarad sopstvene zabave i zadovoljenja radoznalosti uma.
ovjek gomile se po modernoj kritici moe tretirati prvom metafi-
zikom Gumshoe priom. Poovi uticaji osjeaju se i u djelima japanskog Kafke
Kobo Abea, ali i Pola Ostera, posebno u metafizikim detektivskim priama Grad
stakla, Duhovi i Zakljuana soba objavljenih kao Njujorka trilogija. Osnovne
karakteristike uvenih detektiva poput Dipena i erloka Holmsa, podrazumije-
vaju sklonost ka dupliranju, nevjerovatnu sposobnost da se odgonetnu motivi i
metodi kriminalaca, ali ne i dovoenje u opasnost sopstvene linosti. U metafizi-
koj detektivskoj prii situacija je prilino izmijenjena. Ukleti detektiv je nespo-
soban da razlikuje ono to pretpostavlja i zna, ali zato moe shvatiti da je on r-
tva koju sveti, kriminalac kojeg trai, ili oboje u isto vrijeme55 (Sweeney u
Merivale and Sweeney 248). Kako Svinijeva navodi, u takvim detektivskim pria-
ma na uveno pitanje Whodunit? odgovor je Ja, mada ovo povlai sljedee
pitanje Ko je to Ja, odgovor je vie nego kompleksan. Detektivi u priama
Borhesa i Ostera insceniraju sopstvenu smrt.
Takve supstitucije tavie, obino se deavaju na dva nivoa: prvo na ni-

vou dijegetikog zapleta teksta (to jest, oigledna smrt protagoniste ini
55
The victim he avenges, the criminal he seeks, or both at once.
zloin); drugo, na nivou ekstradijegetike naracije (to jest, protagonista

traga za metafiktivnom besmrtnou unutar teksta).56 (249)
Kod Poa primjetan je i problem uduplavanja, odnosno udvostruavanja,

a refleksiju pomenutog imamo i kod njegovih knjievnih nasljednika. Ovaj feno-
men se posebno istie u Ukradenom pismu, pojedini kritiari su miljenja da
su Dipen i ministar D. zapravo jedna osoba. Jo u prii Vilijam Vilson Po je
eksperimentisao sa pripovjedaem koji pripovijeda o svojim jalovim pokuajima
da se oslobodi progonitelja koji neodoljivo podsjea na njega. Svinijeva je milje-
nja da veza izmeu progonitelja i progonjenog u Vilijamu Vilsonu, ba kao i u
ovjeku gomile, predvia udvostruavanje detektiva i kriminalca u priama u
kojima se pojavljuje detektiv analitiar Dipen. Komentariui estetiku uduplava-
nja Mark enetje istie da je Po do majstorstva doveo pomenutu tehniku jo od
Vilijama Vilsona, potom preko istraiteljskih i metafizikih dimenzija poznate
trilogije. Dipen, Bunar i klatno, El Araf [sic! S. Simovi], Eureka: Poova djela
omoguavaju stvaranje koje [...] nas nosi naprijed ka razdvajanju znakova i veli-
kih bijelih pustih prostora na kraju Avantura Artura Gordona Pima57 (Chnetier
u Barone 40). Iako se Vilijam Vilson obino ne ubraja u Poove detektivske pri-
e, ipak se moe smatrati pievim prvim doprinosom ovom anru jer Vilsonovo
kriptiko samoubistvo ima istu vanost kao i ostale Poove novine nadasve de-
tektiv sklon analitikom promiljanju i fenomen zakljuane sobe. Zaista, ova
pria je konano dovela do metafizikih detektivskih pria Alfaua, Nabokova,
Borhesa i Ostera iji protagonisti takoe insceniraju sopstvenu smrt da bi dobi-
li nove identitete i stekli kontrolu tekstova u kojima se pojavljuju58 (Sweeney u
Merivale and Sweeney 251). Artur Konan Dojl je pozajmio i elaborirao pome-
nuto sredstvo, kao na primjer u ovjeku sa iskrivljenom usnom (1891).
Irvin je Poove prie u kojima se pojavljuje Dipen nazvao arhetipima ana-
litike detektivske knjievnosti, a objanjavajui ono to podrazumijeva pod ana-
litikom detektivskom priom rekao je sljedee:
Ba zbog toga to je to anr koji izrasta iz interesovanja za dedukciju i

rjeenja prije nego li za ljubav i dramu, analitika detektivska pria po-
kazuje malo interesovanja za lik, uspijevajui u najboljem sluaju da
56
Such substitutions, moreover, usually occur on two levels: first, the texts diegetic plot (that is,
the protagonists apparent death constitutes the crime); second, its extradiegetic narration (that
is, the protagonist seeks metafictional immortality within the text).
57
Dupin, The Pit and the Pendulum, El Araf [sic! S. Simovi], Eureka: Poes works underpin a
creation which [...] carries us ever forward, toward the dissolution of signs and the great white
empty spaces of the end of The Narrative of Arthur Gordon Pym.
58
Indeed, this tale eventually led to metaphorical detective stories by Alfau, Nabokov, Borges,
and Auster whose protagonists also stage their own deaths in order to attain new identities and
gain control of the very texts in which they appear.
proizvede karikature udovita osobenosti od Holmsa do Poaroa59

(Irwin 1-2).
Seminar o Ukradenom pismu aka Lakana je u sadanjoj formi napisan

ljeta 1956. mada je njegov sadraj prezentovan godinu dana ranije, kao dio ne-
djeljnog seminara Ego u Frojdovoj teoriji i tehnici psihoanalize (1954 1955).
Zapravo itav seminar na kome je prezentovao svoju zbirku Ecrits predstavljao je
jednogodinje komentarisanje Frojdovog djela Iza principa zadovoljstva (Muller
and Richardson 55). Pominjui Bodlerov prevod naziva prie (La lettre vole)
Lakan kae da pri prvom itanju Ukradenog pisma moemo razlikovati dramu,
naraciju i uslove te naracije. On izdvaja dvije scene, primarna scena deava se u
u kraljevskom budoaru dok se druga scena, koja se moe smatrati ponavljanjem
prve, zbiva u ministrovoj kancelariji. Po Lakanu obje scene imaju strukturu
trougla sastavljenu od tri logina momenta, tri pogleda utjelovljena svaki put
drugim likom60 (Lacan u Muller and Richardson 32).
Prvi je pogled onaj koji ne vidi nita. Kralj i policija.

Drugi, pogled koji vidi da prvi ne vidi nita i obmanjuje sebe tajnou
onoga to skriva: kraljica, potom ministar.
Trei vidi da prva dva pogleda eksponiraju ono to bi trebalo da bude
skriveno svakome ko bi ga se doepao: ministar, onda konano Dipen.61
(32)
Lakan je od Sosira prihvatio razlikovanje jezika (struktura) i govora (akt

/in), distinkciju u lingvistici poznatu izmeu signifier (zvuk govora) i signified
(mentalna slika) kao i proizvoljnu prirodu veze meu njima. Od Romana Jako-
bsona, jednog od Sosirovih sljedbenika, Lakan takoe prihvata princip da su
signifiers povezani jedan sa drugim ili du ose kombinovanja ili ose odabira.
Jakobsonov uticaj na Levi Strosa je oigledan. Levi Stros je istakao korisnost stru-
kturalne lingvistike i ukazao Lakanu na prednost te paradigme da bi se otkrili
univerzalni zakoni koji reguliu nesvjesne umne aktivnosti (56).
Ukradeno pismo bilo je i predmet prouavanja dekonstrukcije. Derida
je svoje stavove iznio u eseju Donosilac istine. Ovaj esej objavljen je u origina-
59
Precisely, because it is a genre that grows out of an interest in deductions and solutions rather
than in love and drama, the analytic detective story shows little interest in character, managing at
best to produce caricatures monsters of idiosyncracy from Holmes to Poirot.
60
incarnated each time by different characters.
61
The first is a glance that sees nothing: the king and the police.
The second, a glance which sees that the first sees nothing and deludes itself as to the secrecy of
what it hides: the Queen, then the Minister.
The third sees that the first two glances leave what should be hidden exposed to whoever would
seize it: the Minister, and finally Dupin.
lu pod nazivom Le facteur de la vrit u sklopu Deridine Poetike (1975). Kako

je kritika odavno primijetila, koristei termin facteur ak Derida se oigledno
poigrao rijeima jer u prevodu sa francuskog ova rije moe oznaavati faktor,
ali i potara, to e rei da faktor / potar, donosilac istine u svakom sluaju
oznaava pitanje tretiranja istine u psihoanalizi. Inae, Derida je od Sosira preu-
zeo distinkciju signifier i signified mada ta distinkcija za njega nije apsolutna.
Derida u Donosiocu istine napada Lakanov pristup Poovoj prii sa vie aspe-
kata, posebno trouglu strukturu pomenute dvije scene. I Derida je miljenja da
se pria sastoji od dvije scene, ali ne one dvije na koje se fokusirao Lakan, dvije
ispripovijedane scene (narrated scenes). Derida istie dvije scene pripovijedanja
(scenes of narration). Prva scena obuhvata prvu prefektovu posjetu Dipenu u
kojoj ga prefekt informie o deavanjima u kraljevskom budoaru, a kao drugu
scenu navodi ponovnu posjetu prefekta u kojoj Dipen pripovijeda o dogaajima
iz ministrove kancelarije. Pripovjedai dvije ispripovijedane scene u kraljevskom
budoaru i ministrovoj kancelariji su prefekt i Dipen, a pripovjeda scena pripovi-
jedanja u Dipenovom stanu je Dipenov neimenovani drug. Po Deridi Lakan na
takav nain redukuje etvorostruku strukturu scene pripovijedanja to Derida
zove scena pisanja na trostruku strukturu ispripovijedane scene zanema-
rujui poloaj pripovjedaa, njegovo uee u dogaajima onoga to se ini da
pripovijeda62 (Irwin 4-5).
Nije teko uoiti da je Ukradeno pismo bilo inspirativno za analizu
brojnih kritiara. Po je, meutim, pored uvenih detektivskih pria napravio i
prvu parodiju na anr koji je ustanovio i to u prii Ti si taj koju je Mabot nazvao
prvom kominom detektivskom priom. Kako Irvin istie, u ovoj prii Po se
oigledno dobro zabavio i poigrao sa anrom koji je izmislio posebno ako na
umu imamo svretak prie i razrjeenje enigme i to na najneobiniji mogui na-
in podignuti le kao kombinacija lutke koja iskae iz kutije i one koju koristi
trbuhozborac. Ti si taj definitivno predstavlja izuzetan doprinos razvoju de-
tektivske prie jer prvi put u ovom anru koristi se balistiki dokaz, odnosno pri-
povjeda, koji na poetku prie tvrdi [o]digrau sada ulogu Edipa u enigmi iz
Retlboroa (Po u Simonovi 680), jeste zapravo prvi detektiv koji razrjeava
sluaj pomno se bavei metkom ispaljenim iz puke. Irvin istie da se u prii prvi
put koristi i najmanje sumnjivi za koga e se na kraju ispostaviti da je krimi-
nalac za kojim se traga. Pojedini kritiari u naslovu prie prepoznaju biblijsku ko-
notaciju te ga povezuju sa Drugom knjigom Samuilovom gdje prorok Natan
dolazi kod Davida da ga optui zbog preljube i ubistva pa mu kae Ti si taj. Po
Irvinu postoji jo jedna mogunost kao potencijalni model koji je Po imao na
62
[A]ccording to Derrida, Lacan reduces the four-sided structure of the scene of narration what
Derrida calls the scene of writing to the three-sided structure of the narrated scene by over-
looking the narrators position, the narrators involment in the content of what he seems to be
recounting.
umu dok se odluivao kako da imenuje priu. U pitanju je Sofoklov Kralj Edip,
odnosno prevod na engleski jezik onog dijela kada prorok Tiresija optuuje Edipa
koji mu se obraa za pomo da sazna ko je ubica njegovog oca Laja. Poto prorok
uporno odbija da otkrije traeno ime, Edip okrivljuje proroka da je uestvovao u
zavjeri na ta mu prorok odgovara Thou art the man, / Thou the accursed
polluter of this land (Irwin 4-5).
Bibliografija:
Barone, Denise. Ed. Beyond the Red Notebook: Essays on Paul Auster.
Philadelphia: U of Pennsylvania, 1995.
Black, Joel. (De)feats of Detection: The Spurious Key Text from Poe to Eco in
Ed. Patricia Merivale and Susan Elizabeth Sweeney. Detecting Texts: The
Metaphysical Detective Story from Poe to Postmodernism. Philadelphia:
U of Pennsylvania, 1995.
Bloom, Harold. Ed. Blooms Modern Critical Views: Edgar Allan Poe. New York:
Chelsea, 2006.
Bloom, Harold. Short Story Writer and Short Stories. Philadelphia: Chelsea, 2005.
Bloomfield, Shelley Costa. The Everything Guide to Edgar Allan Poe. Avon,
Massachusetts: Adams, 2007.
Chnatier, Marc. Paul Austers Pseudonymous World in Ed. Denise Barone.
Beyond the Red Notebook: Essays on Paul Auster. Philadelphia: U of
Pennsylvania, 1995.
Connely, Michael. Ed. In the Shadow of the Master. New York: Harper Collins,
2009.
Davidson, Edward H. Poe: A Critical Study. Cambridge: The Belknap of Harvard
UP, 1969.
Irwin, John T. The Mistery to a Solution: Poe, Borges, and the Analytic Detective
Story. Baltimore: The John Hopkins UP, 1996.
Keesey, Donald. Contexts for Criticism. New York: McGraw Hill, 2003.
Lacan, Jacque. Seminar on The Purloined Letter in Ed. John P. Muller and
William J. Richardson. The Purloined Poe: Lacan, Derrida and
Psychoanalytic Reading. Baltimore: The Johns Hopkins UP, 1988.
Mankowitz, Wolf. The Extraordinary Mr. Poe. New York: Summit, 1978.
May, Charles E. Edgar Allan Poe: A Study of the Short Fiction. Boston: Twayne,
1991.
Merivale, Patricia and Susan Elizabeth Sweeney (eds). Detecting Texts: The
Metaphysical Detective Story from Poe to Postmodernism. Philadelphia:
U of Pennsylvania P, 1994.
Muller, John P. And William J. Richardson (eds). The Purloined Poe: Lacan,
Derrida and Psychoanalytic Reading. Baltimore: The Johns Hopkins UP,
1988.
Silverman, Kenneth. New Essays on Poes Major Tales. Cambridge: CUP, 1993.
Simonovi, Simon (ur). Edgar Alan Po: Sabrane prie i pesme. Beograd: Rad, 2006.
POE, THE CLASSICAL AND THE METAPHYSICAL DETECTIVE STORY
This paper deals with Edgar Allan Poes stories of ratiocination and his
contribution to development of the classical and the metaphysical detective
story. Owing to his stories about Dupin inclined to armchair detecting who
served as a model to Sherlock Holmes, Hercule Poirot and many other
detectives, Poe introduced mystery through the front door of the American
literary scene. Although he wrote about seventy short stories it seems that he
gave the greatest contribution to development of ratiocination stories, a genre
that he originated.
Key Words: detective story, detective, solution, mystery.

FOKNEROV TRAGINI JUNAK I NJEGOVA PROPAST: OTKRIVANJE

VELA KOBNOG SLUAJA
UDK 821.111(73).09'31 Fokner V.
Vedran Cvijanovi, Univerzitet u Beogradu
Apstrakt: Vilijam Fokner spada u red onih pisaca koji imaju posve unikatan dar da
pomou malo rei i oskudnih deskripcija izraze mnogo toga, ak i stvari iji pravi smisao
naizgled izmie i sveobuhvatnim granicama jezika. Zbog toga je cilj autora ovog rada da
pokua da u zasebnom svetlu prikae tumaenje lika Kventina Kompsona, moda i
najvanije figure itavog pievog opusa. Pod tumaenjem e se ovde podrazumevati pre
svega detaljno rasvetljavanje svih nejasnih okolnosti pod kojima je ovaj lik doekao
svoju traginu sudbinu u romanu Buka i bes. Stoga e se sredinja analiza lika Kventina,
na pomalo nekonvencionalan nain, baviti neim to izdaleka podsea na kakvu
forenziku istragu, budui da e se u stopu pratiti kretanje junaka tokom njegovog
poslednjeg dana, da bi se nakon toga psiholokim tumaenjem i analizom dolo do istine
koja se krije iza njegove strane sudbine.
Kljune rei: Buka i bes, Kventin Kompson, samoubistvo, riv, Kedi, otac, sestra.
Bihevioristiki udeo u formiranju Kventinove linosti
Pre nego to se uzme u obzir analiziranje bilo kakvih spoljanjih ili unu-
tranjih okolnosti pod kojima je izvreno Kventinovo delo, panju bi trebalo
usmeriti na dve znaajne teze iz eseja autora Dona Fridmana i Dobsa, odnosno
Rikija Flojda, koji su se delimino pozabavili ovim sluajem. U prvoj tezi autor ka-
e: Da bi se razumeo lik Kventina, neophodno je prvo razumeti drutvene i isto-
rijske uslove koji su sazdali ovog nepromiljenog Galahada (Dobs/Flojd 1997:
1). U drugoj tezi navodi se: Njegova nesposobnost da se suoi sa promenama,
reenost da ne zanemari stari junjaki kodeks, kao i opsednutost vremenom i
vitetvom, ine da njegova svest oslikava celokupnu svest i starog i novog Juga
(Fridman 2010: 1).
Govorei o liku Kventina, moda je najbolje poeti u Foknerovom stilu,
in medias res, kako bi se u to manjoj meri odstupilo od razumevanja ovog lika
na nain koji je verovatno i sam pisac imao na umu.
Zarad boljeg razumevanja fragmentovanog oslikavanja Kventinovih misli
tokom poslednjeg dana njegovog ivota (02.06.1910.), neophodno je prvo
upoznati se sa istorijskom podlogom prema kojoj je ovaj lik sainjen. To se pre
svega odnosi na aristokratsko poreklo porodice Kompson koja ne samo da uiva
ugled zbog svog prosperiteta i pozicije u drutvu, ve i zbog injenice da se radi o
direktnim potomcima starog, amerikog Juga, simbola jednog potenog i kava-
ljerskog soja naroda. Tako je Kventin, kako istie autor Volp, predstavljen kao li-
nost koja je vaspitana u svetlu karakternih crta ljubaznosti, vitetva, hrabrosti,
iskrenosti (Volp 2003: 106). Imajui to u vidu lake se moe razumeti, pre sve-
ga, njegova neuobiajena privrenost sestri Kedi i beskonana ljubav prema njoj,
kao i stravino primanje k srcu svih onih inilaca koji kaljaju njeno ime, odnosno
naruavaju za njega itav ideal sestre u jednom apstraktnom, simbolikom po-
gledu, kao i ideal stabilne i srene familije uopte.
elja da se ideali, vrednosti i vitetvo ouvaju i ostanu netaknuti je vrlo
prominentna u mladom junaku koji ipak nije imao snage ni sredstava da se na
kraju izbori za ouvanje istih, makar u krugu sopstvene porodice, to je, kako e-
mo videti, prouzrokovalo na kraju njegov pad.
Korak po korak: Kventinovo kretanje kao simbolika njegovog sloma na

realnom planu
7:30-7:4563
Kventin se nalazi u svojoj sobi na Harvardu. Ovo mesto predstavlja poetnu i za-
vrnu (ako izuzmemo mesto izvrenja samoubistva) taku Kventinovog dana.
Videemo kako ovo mesto, na koje se on pred kraj dana vraa, simbolizuje po-
etak i kraj njegovog ivota.
Ali je senka prozorskog okvira jo bila tamo, a ja sam se bio izvebao da

po njoj pogodim vreme skoro u minut, te sam morao da joj okrenem le-
a (Fokner 2001: 92)
Kventin odbija da zna koliko je tano sati. Odavde poinje njegovo hvatanje u
kotac s vremenom, to je samo jedan od njegovih brojnih nereivih problema.
injenica da ne moe zaustaviti vremenski tok znaajna je za delo u smislu da
ona predstavlja jo jedno borbeno polje na kojem je ovaj junak ostao poraen.
7:58
Kventinova predavanja poinju za dva minuta. Njegov cimer riv se na brzinu
sprema nameravajui da krene.
Zar jo nisi gotov?

-Nisam jo. Tri. I ja u za tobom. (Fokner 2001: 93)
63
asovi odvijanja radnje su priblino definisani jer je nemogue precizno odrediti tano vreme
koje je proteklo u toku Kventinovih sledova misli. Preskoeni vremenski sledovi su oni ija
dogaanja nisu relevantna za sluaj samoubistva.
Kventin nije otiao na predavanje tog dana. Svakako iz razloga to je bio ispla-
nirao neto sasvim drugaije. Ova injenica je znaajan pokazatelj da je Kventinu
daleko znaajniji od linog prosperiteta bio porodini sklad sa sestrom Kedi u
svom centru.
8:00-8:15
Kventin se i dalje nalazi u sopstvenoj sobi.
Priao sam ormanu i uzeo sat, s licem jo neprestano okrenutim naopa-

ko. Udario sam staklom o ugao ormana i pokupio komade stakla u aku i
stavio ih u pepeljaru, a onda sam istrgao kazaljke i stavio ih isto tako u
pepeljaru. (Fokner 2001: 95)
Ovaj neoekivani akt razbijanja stakla na svom satu i unitavanja kazaljki jo je-
dan je u nizu dokaza o Kventinovom konstantnom sukobu sa vremenom, iji se
koreni nalaze u nihilistikoj indoktrinaciji njegovog oca, o kojoj e kasnije biti
vie rei.
8:20-8:30
Kventin ulazi u asovniarsku radnju da bi pokazao svoj slomljeni sat asovni-
aru. I ovaj odeljak je ustvari povezan sa njegovim vremenskim sukobom.
Bolje bi bilo da ga sad ostavite.

- Doneu ga docnije. (Fokner 2001: 99)
Ovde imamo jednu od prvih naznaka da je pitanje samoubistva u junakovom

umu ve reeno. Kventin, kako je poznato, ne namerava da se vrati u radnju.
8:45
Kventin sada dolazi u gvoarsku radnju u nameri da kupi utije. Dokazni mate-
rijali o samoubistvu se gomilaju i namera o onome to eli da uini biva jo vie
rasvetljena. Ne spominje se direktno zbog ega ih kupuje, meutim, njegove mi-
sli nam otkrivaju da e izgledati kao dve zavijene cipele, to upuuje na to da nije
eleo da neko primeti ta tano ima kod sebe, a pretpostavlja se (ili bolje rei
izvesno je) da su mu one posluile kao indirektno sredstvo izvrenja samoubistva
time to bi mu, privezane za telo ili noge, omoguile da brzo potone do samog
dna.
8:55-9:00
Kventin ulazi u tramvaj. injenica da ne zna kuda tramvaj tano ide ne mora nu-
no da opovrgne to da nije svestan kuda je poao. Ispostavlja se da ono to je
isplanirao, iako podsvesno, ipak radi proraunato.
9:15
Tramvaj staje i Kventin izlazi. Najverovatnije da je tada prvi put doao do mesta
izvrenja samoubistva nakon to ga je isplanirao. Namera mu je bila, pre svega,
da tu pronae Dikona kako bi mu uruio pismo za riva. Takoe, smatra se da su
ga ista elja i nagon u neku ruku i podsvesno doveli do mesta njegove tragedije
gde su ga potom obuzele mnoge misli i seanja.
9:30
Kventin konano pronalazi Dikona.
Hteo sam s tobom neto da razgovaram (Fokner 2001: 110).

- Izvadio sam ono pismo iz depa. Odnesi ovo sutra u moju sobu i pre-
daj rivu. (Fokner 2001: 112)
Ponovivi sutra ak jo tri puta, Kventin jo vie ukazuje na gorku nameru o

svom planu. Svakako da nije nipoto eleo da pismo kojim sluajem doe ranije
do njegovog prijatelja jer bi mu to poremetilo, ako ne i osujetilo plan.
9:45
Kventin sree riva.
Je li, ta ti to danas namerava? Udesio si se i bludi kojekuda kao da

sprema govor pred spaljivanje udovica. Jesi li bio jutros na asu psiho-
logije? (Fokner 2001: 114)
riv postavlja logina pitanja o namerama svog cimera, meutim Kventin je do-
sledan u sopstvenoj nameri da ne otkrije ni deli onoga to planira i trudei se
da za sve one koji ne slute nita neobino u vezi s njim, njegov sluaj ostane oba-
vijen velom misterije.
12:00
Kventin dolazi do mosta sa koga namerava da skoi. Doao je kako bi sakrio utije
koje nije eleo da izlae daljoj mogunosti da budu otkrivene.
13:00-13:30
Kventin dolazi u pekaru gde sree jednu siromanu devojicu s kojom bezu-
speno pokuava da uspostavi kontakt. Ova epizoda je vrlo vana za itav sluaj
jer aludira na neuspeli pokuaj da nagovori svoju sestru da izvri njegovu volju,
to je svakako jedna od prekretnica za odluku o samoubistvu.
18:30-19:00
Nakon to se afera sa italijanskom devojicom i policijom zavrila, Kventin se sa-
da naao u drutvu svojih kolega i drugara: riva, Spouda i Deralda. Kako je
Derald vaio za hvalisavca kada su devojke u pitanju, sada ga je pomahnitali
Kventin, prenuvi se iz svojih misli, napao, to je dovelo do tue. Ovaj odeljak
predstavlja jo jedan u nizu od Kventinovih poraza na psiholokom i fizikom pla-
nu, budui da je direktno povezan sa njegovim napadom na Doltona Ejmza, to
je prethodno i evocirao u svojim mislima.
21:30-22:00
Zavrni deo dana upotpunjuje ciklinu strukturu ovog odeljka: Kventin je ponovo
u svojoj sobi, po poslednji put, inei zavrne pripreme. Tano u 22:00 naputa
stan i odlazi da konano uini ono to je nameravao. Interesantno je vienje au-
tora Boulinga (Bowling) koji Kventinovu elju da sve bude u stanju besprekorne
urednosti (npr. stvari bez velikog znaaja koje radi pred samu smrt, poput pranja
zuba) vidi kao manifestaciju njegovog puritanistikog duha (Bowling 1958: 466).
Procenjeno vreme smrti: 23:00
Psiholoka kriza kao surova istina Kventinovog sluaja
Govorei o psiholokom aspektu sluaja Kventina Kompsona, draemo

se iskljuivo stanja njegovog uma tokom celog odeljka, to jest obraivae se one
informacije koje su pruene u junakovim brojnim evokacijama prolosti posred-
stvom unutranjih monologa, odnosno toka svesti.
Uzevi u razmatranje prethodni odeljak koji je pratio Kventinovo kreta-
nje i aktivnosti u toku dana, odmah na poetku bi se mogla povui upeatljiva
paralela izmeu ova dva aspekta. Naime, uvideli smo da iako su pomenuto kre-
tanje junaka i njegove radnje mahom haotine i neoekivane (mada on u poje-
dinim sluajevima zna vrlo dobro ta radi), one su zapravo skoro pa preslikano
stanje njegovog uma, odnosno stanje ozbiljne psiholoke pometenosti i distor-
zije koje, kada se stavi pod analitiku lupu, daje jasan i nepobitan odgovor zato
se mladi student odluio na radikalni (bez)izlaz kao ad hoc reenje problema koji
su prelili au i prouzrokovali mentalni krah.
Radi preglednosti, sada e biti predstavljena tabela, a potom i dijagram
koji e jasnije oslikati sva fatalna psiholoka optereenja koje je glavni junak u
svom umu konstantno proivljavao i koja su stoga dovela do, moemo slobodno
rei, oekivanog epiloga.
Dakle, naredna tabela pokazuje etiri centralna i fatalna jezgra njegovih
problema, kao i misli koje su se rojile u vezi s njima.
Kedin Brak Kedi i Oev nihilizam Dolton Ejmz

promiskuitet Herberta
Rue. Ne device G. i ga Dejson Predajem ti grobnicu Oe, to sam bio
kao pasjakovina, Rimond Kompson svake nade i elje,... ja, ne Dolton
mleika (92) obavetavaju vas (91) Ejmz (94)
(92)
Na Jugu, ovek se Veo joj se vio u ovek e se uvek Dolton Ejmz,
stidi nevinosti (93) dugakim kajati zbog navike Dolton Ejmz
odblescima lenosti (92) (95)
potpetice... glas
koji se iri nad
Edenom (96)
Izvrio sam Kventine, ovo je Pogan, kao znojenje Dolton Ejmz
rodoskrvnjenje Herbert (106) (92) (105)
(94)
I ona mora da radi Zar nee ak ni da Otac kae da je to Zato ga ne
izvesne stvari iz ga otvori? (107) kao smrt, samo uvede kui,
enskih razloga stanje u kome se Kedi? (106)
(106) drugi ostavljaju (93)
Bacio je jedan Moram da se udam I to je isto tako Dolton Ejmz
pogled na nju i za nekoga (124) alosno, ovek nikad (117)
znao (113) ne moe da uini
nita tako uasno..
(94)
Je li ih bilo mnogo, Moram da se udam Ranije se ovek Voli li ga (158)
Kedi (126) za nekoga (126) poznavao po svojim
knjigama, dok se
danas poznaje po
onima koje nije
vratio (95)
Jesi ve videla Moram da se udam Jer mi je otac kazao Kedi ti ga mrzi
doktora, jesi li ga za nekoga (127) da asovnici ubijaju je li da da ga
videla Kedi (138) vreme (99) mrzi (158)
Nisam mu Kedi taj nitkov taj Ali sam ponovo Jeste mrzim ga
dopustila, bila sam nitkov Kedi (131) pomislio na ono to umrla bih za
se razjarila (143) mi je otac rekao njega ve sam
povodom umrla za njega
nitavnosti (100) umirem za
njega
neprestano i
uvek iznova kad
god se to
dogodi (159)
ikad inila to Jesi li Zato mora da se Nitavilo svega to je On je izlazio iz
ikad inila to u uda za nekoga ljudsko (104) drvea u sivou
sivoj tmini (155) Kedi (132) prema nama

(162)
Oe ja sam izvrio Taj nitkov Kedi Otac ree prianja Voli li ga sad
(156) (133) kao izumrli brljan (164)
uz staru potamnelu
ciglu (108)
Jesi li ih volela Taj nitkov Kedi Sve dok zlo ne Traim vas ve
Kedi jesi li ih (134) postigne svoju svrhu dva ili tri dana
volela (110) (165)
Kad su me
dodirnuli umirala
sam (157)
Ono to sam ja Prvi automobil u ovek bi pomislio da Voli li ga Kedi
radila ono to sam gradu (178) e se nesrea jednog (170)
ja uinila (159) dana zamoriti a
onda vreme postane
ovekova nesrea
(117)
Ja sam nevaljala istota je jedno
svakako ti tu nita naopako stanje i
ne moe pomoi prema tome
(165) protivno prirodi
(127)
To se tebe ne tie Problem prljavtine
bludnice bludnice koji se muno i
(167) sporo razvija do
nepromenljivog
nitavila (134)
im je ona naila Da su svi ljudi samo
na vrata on je lutke ispunjene
poeo da plae strugotinom
(180) pokupljenom s
gomile ubrita
(181)
Ne bio primoran On to ini kad shvati
da mi pria kako da ni oajanje ni
si izvrio kajanje ni alost nisu
rodoskrvnjenje od naroitog znaaja
(183) za onoga mranog i
tajanstvenog bacaa
kocaka (183)
Privremeno a on to
je najtunija od svih
rei (184)
Naredna grafika pokazuje koliko je puta u toku dana Kventinu prola

kroz glavu misao svake od etiri navedene teme.
Dominantne teme Kventinovih misli

20
15
10
5
0
Kedin Brak Kedi i Oev nihilizam Dolton Ejmz
promiskuitet Herberta
Moda nije naroito iznenaujue to oev nihilizam preovladava u nje-

govim mislima, meutim nije pogreno ni tumaenje da su presudni faktori
sloma Kedin promiskuitet kao i njen brak, ili svedeno na jedan univerzalni pojam
sestra. Re je o najnovijim, ali zapravo istim razoaranjima i porazima u dru-
gom ruhu, koji se ne mogu nadoknaditi. Uz to, neke od misli vezanih za sestru,
za njega simbola apsolutne istote i nevinosti, imaju strahovitu i vrlo ubojitu te-
inu (kad su me dodirnuli, umirala sam), to je psiholoki razdiralo ve preo-
ptereenog junaka. Drugo, u isti ovaj ko mogle bi se svrstati i itave tematske
celine poput Kventinove ideje o incestu sa sestrom, odnosno namera da u jed-
nom momentu ubije nju i sebe, meutim ovo su oblasti koje predstavljaju za-
sebne teme istraivanja.
Na kraju krajeva, argumentovano se moe zakljuiti da temelj njegovoj
nameri nije postavio jedan dogaaj, osoba ili motiv, ve je to ubojita kombi-
nacija sva etiri snana i nemilosrdna poraza iji eho nije uspevao da utihne, to
je ovom traginom junaku iznova i iznova nanosilo te iste smrtonosne udarce i
poraze.
Zanimljivo je pak vienje da su sve te misli toliko izmuile Kventina da
smrt za njega vie nije predstavljala nuno zlo, niti oajniki beg u beskrajnu ta-
mu subjekta kome je sve ve dojadilo. To je za njega postalo, tako rei, blaeno
izbavljenje (i onda me vie nee biti Te najutenije od svih rei. Najutenije rei.
Non fui Sum Fui Non sum..., Fokner 2001: 180) iz sveta pakla u kome se naao i
koji sam nije u stanju da prevazie.
Simbolika beznadene borbe: Kventinov konflikt sa apstraktnim
Analizirajui Kventinove misli do sasvim sitnih detalja, svakako se dobija

jasan i precizan uvid u prirodu njegove linosti i, kao to smo ve videli, uzroke
njegovog dela. Meutim, bilo kakvo zaokruivanje faktora formiranja ovih aspe-
kata bilo bi nepotpuno ako se u obzir ne bi uzeli dva trajna, psiholoka konflikta
koji proimaju itav drugi odeljak romana konflikt sa vremenom i sopstvenom
senkom.
Poetak konflikta sa vremenom, prikazanog ve na samom poetku ode-
ljka u vidu oevog poklona, kao i razbijanja istog, to ima, kako je davno ustano-
vio an-Pol Sartr, simboliku vrednost; omoguava nam pristup vremenu bez
satova (Sartr 1955: 1), predstavlja i Kventinovu elju ne samo da pobedi vreme,
ve da u tom sukobu na svojstveni nain nadvlada sopstvene kobne dogaaje
koji su usko povezani s vremenom. Voen oevom tvrdnjom da asovnici ubija-
ju vreme (Fokner 2001: 99), i svojom namerom da ni po koju cenu ne sazna ni u
jednom momentu koliko ima sati, konstantno nam se prikazuje kako Kventin
uporno, oajniki eli da simboliki barem na jedan dan oivi vreme i ostvari na
psiholokom planu barem u jednom danu svojevrsni trijumf nad tekim nedai-
ma svog ivota; meutim, vreme se uvek vraa i iznova ga pobeuje, to je pri-
kazano injenicom da je on u svakom momentu makar okvirno svestan koliko
ima sati.
Nesposobnost da se na ovaj nain izbori sa vremenom ujedno oslikava i
nesposobnost da se i u ivotu izbori sa problemima koje ima i zbog kojih je po-
klekao.
Sukob sa sopstvenom senkom predstavlja zasebnu mistino-simbolinu
sliku samopotovanja junaka, ili konkretnije, nain na koji on vidi sebe i svoje
neuspehe na kraju svega.
Slino kao i sa vremenom, Kventin pokuava da pobedi sopstvenu senku.
Za njega ona ne moe da predstavlja nita drugo do njega samog. Samoga sebe
on u vremenu pripovedanja, odnosno na kraju svega, praktino vie ni ne do-
ivljava kao individuu u realnom svetu. On prezire ak i svoju senku, najradije bi
je unitio, samo da je ne gleda (Iao sam po svojoj senci trudei se ponovo da je
gaenjem utisnem u areni hlad drvea (Fokner 2001: 131).). Mrzei sopstvenu
senku on zapravo mrzi i samog sebe, odnosno onog sebe koji je pretrpeo sve te
poraze i iji su ideali i smisao ivota u potpunosti smrvljeni, a koji jo uvek po-
stoji u tom svetu. injenica da ga senka prati, logino, simbolie i to da ga pome-
nuti porazi stalno prate i iznova mu se deavaju, i da ne moe da ih pobedi ko-
liko se god trudio, to nam, paralelno sa ovim, doarava i njegov tok misli.
Uzevi u obzir i ova dva apstraktna aspekta Kventinove linosti, spozna-
jemo onaj deo njega koji nam nije dostupan na prvi pogled. On nije nezreli slabi
koji je brzo poklekao zbog par porodinih problema. Bitke u kojima on uestvuje
su zaista u potpunosti beznadene: ne moe se zaboraviti vreme, kao ni unititi
sopstvena senka. Ono to njega ini, nasuprot svim oekivanjima, velikim bor-
cem je injenica da je on svesno uao u kotac s ovim nesavladivim psiholokim
preprekama, a i na realnom planu se suoio sa problemima koje ne samo on, ve
ni najvri karakteri ne bi mogli reiti na nain na koji je on eleo i koji bi zado-
voljio visoke i viteke vrednosti i ideale njegove linosti. Nita drugo sem nemi-
novnog poraza nije mogao ni da doeka.
Literatura:
Dobbs, Ricky Floyd. Case Study in Social Neurosis: Quentin Compson and the Lost
Cause, Papers on Language & Literature, 1997. www.questia.com.
Fokner, Vilijam. Buka i bes, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva,
2001.
Jean-Paul Sartre. On The Sound and The Fury: Time in The Work of Faulkner, 1955.
http://drc.usask.ca/.
Joe, Friedman. Dueling Consciences: Quentin Compsons Deliverance, voices.
yahoo.com, 2010.
Lawrence, E. Bowling. Faulkner and the Theme of Innocence. Kenyon Review.
(XX), Ohio, 1958.
Volpe, Edmond. A Readers Guide to William Faulkner, New York: Syracuse UP,
2003.
Weltner, Peter: Stalking Quentin Compson, Clapboard, 2009. www.clapboard-
journal.com/
THE FORENSIC AND PSYCHOLOGICAL VIEW OF THE TRAGIC CASE OF QUENTIN

COMPSON IN THE NOVEL THE SOUND AND THE FURY
The paper deals with the two key aspects considered vital for unraveling
the true reason(s) behind the tragic fate of the character of Quentin Compson in
Faulkner's The Sound and the Fury. The aspects are classified as forensic meant
to follow the character's actions relevant to the case in real time narration and
psychological organized as a kind of self-imposed study of the character's state
of mind during the day. The analysis of the deed is meant to give some clear
insights and answers to those acquainted with the novel but still baffled with
the gloomy and mysterious circumstances in which Faulkner's hero was put into.
Key Words: The Sound and the Fury, Quentin Compson, suicide, Shreve,
Caddy, sister.
JULIAN BARNESS FLAUBERTS PARROT: BIOGRAPHY AS

AUTOBIOGRAPHY
UDK 821.111.09 Barns D.
Jelena Pain, Komunikoloki Fakultet u Banjoj Luci
Abstract: The focus of this paper is Flauberts Parrot, a novel by Julian Barnes. One of
the major questions in this study was whether this was a biography of a famous writer,
Flaubert, or an autobiography of a fictionalised character, Braithwaite. This research
discusses what connection Braithwaite found between Flaubert and himself, as well as
what purpose Flauberts art would serve to Braithwaite. It explores the meaning of the
parrot in the novel as well as the persistent quest for that same parrot. The research aims
to analyse the difficulties of interpreting the past correctly as well as how perspective
influences that interpretation and ultimately it provides an analysis of the result of the
narrators quest and a conclusion of what it suggests.
Key Words: art, life, biography, autobiography, past, history, parrot, meaning,
perspective, objectivity, subjectivity.
Introduction
Flauberts Parrot, by Julian Barnes, published in 1984, is perhaps Barnes

best-known novel. It was short-listed for the Booker and won the Prix Medics
for non-fiction. In 2005, Barnes wrote an article for The Guardian, called When
Flaubert Took Wing in which he explains how it all began. The first time he was
interested in Flaubert was when he was fifteen years old when he read Madame
Bovary by Flaubert for the first time. In 1981 he went to Normandy for a holiday
and visited three places connected with Flauberts life. He saw, just like Geoffrey
Braithwaite, the protagonist, the statues of the author and he visited the
Flaubert museum at Hotel Dieu where he saw a stuffed parrot said to be
Flauberts model for writing the short story Un Coeur Simple. A few days later,
Barnes went to Croisset to see the pavilion built on the same place where
Flauberts house used to be. There he saw another parrot also claimed to be the
same parrot that Flaubert used as a model for Un Coeur Simple. After these
events under a certain impression he knew he wanted to write something about
Flaubert. Barnes explains: All I knew was the sort of book I didn't want to write
any kind of biography, for instance, or something in that charmingly illustrated
Thames & Hudson series about writers and their worlds... (Barnes 2005, par. 3).
And as a result, with the use of a wide range of techniques and combinations of
genres, he created a rather complex novel that tells three main stories at the
same time: the story of Flaubert, the famous parrot and Geoffrey Braithwaite,
the narrator of the novel.
The main character in this novel is Geoffrey Braithwaite. He is a retired
doctor who presents himself as a great admirer of Gustave Flaubert. Flauberts
Parrot starts with Braithwaites trip to Rouen where Flaubert spent most of his
life. While visiting two different museums, Braithwaite, just like Barnes, saw two
different parrots that were in the possession of those two museums. Both of
them were said to be the original parrot that Flaubert used as model for writing
the short story Un Coeur Simple. In the rest of the novel, Braithwaite tries to
solve the mystery and find out which of the two is the real parrot.
The search for the real parrot is just one of the stories in the novel which
starts at the beginning, at times is dealt with throughout the novel and finished at
the end. The biggest part of the novel presents Flauberts biography, his literary
work (especially his novel Madame Bovary) and his relationship with Louise Colet.
Throughout the novel Braithwaite is in search for facts about the life and works of
the famous French writer. He tells stories about him, quotes his novels, letters
and diaries. However, Braithwaite thinks that he has superficial knowledge about
Flaubert. As Braithwaite says, all that is left from Flaubert is paper, ideas,
phrases, metaphors, structured prose which turns into sound (Barnes 1984, 12).
He wants to know him intimately, to get more information about his life and
work. The third dimension of the novel, the story that was delayed, is
Braithwaites story about his relationship with his wife Ellen who betrays him with
number of men and eventually commits suicide. None of these stories is told
separately, especially Ellens story which is delayed for a long time. Braithwaite
every once in a while mentions his wife and at times he attempts to begin his
painful story, and every time he leaves his story unfinished. As the novel
continues, we can sense that Braithwaites story about Flaubert and the parrot is
a kind of a cover for telling the tragic story of his wife Ellen.
Quest for the Parrot. Why Did He Choose the Parrots?
Braithwaite is haunted by not one ghost but two that of his beloved
wife Ellen and that of the dead French writer. Braithwaite seems to confront
Flauberts voice through the figure of the parrot. Flauberts parrot Loulou was a
kind of symbol for God in Flauberts story Un Coeur Simple. For Geoffrey the
parrot is a symbol of Flaubert. The birds presence seems to provide him the
access to the essence of Flaubert.
In the novel, during his tour, Braithwaite comes face to face with a stuffed
parrot which was borrowed by Flaubert from the Museum of Rouen and placed
on his desk during the writing of Un Coeur Simple. Braithwaite says: I gazed at
the bird, and to my surprise felt ardently in touch with this dead writer who
disdainfully forbade posterity to take any personal interest in him (Barnes 184,
16). Pateman concludes: Part of Braithwaites efforts to create a context of

interpretation through an archive revolves around a grouping-together of
objects that provide him with a physical and immediate contact (29). These old
objects and relics offer a direct relationship with the dead writer. Pateman
further explains that the parrot is also a member of this set of objects that
provide a context of interpretation (29). Braithwaite thinks that if he finds the
real parrot he will understand Flaubert better and get to know him better. On
the other hand if he succeeds in that he hopes he will understand his own past
and himself better.
A few days later, while visiting Flauberts house on the outskirts of
Croisset, the narrator discovers a second parrot which is also said to be the one
which inspired the French writer. Roberts points out in his critical study that
Braithwaite assigns great importance to the first parrot and views the other one
with scepticism and as a symbol for inaccessibility of the author (qtd. in Groes
and Childs 26). The writers voice what makes you think it can be located that
easily? Such was the rebuke offered by the second parrot (Barnes 1984, 22).
And this is where Braithwaite reveals to us what the parrot is to him a dead
writers voice. Finding out that there is another parrot claimed to be the
authentic one shakes his faith and unsettles him. Scott argues that Braithwaites
interest in the parrot shows the human compulsion to grasp at artefacts and to
use these as signifying ends in themselves, because of reluctance or fear to see
the artefact as merely one component in an endless chain of meaning (Scott
60). For Braithwaite the parrot is a kind of intersection between Flauberts life
and work. Braithwaite leaves the town determined to solve the mystery. Thus, it
began the search for the truth which made the protagonist travel through
France, write letters, analyze documents, interview authorities. He believes that
finding out which parrot is the real one will help him learn more about the life
and works of Flaubert.
(Auto)Biography?
In this novel, from time to time there are facts about Flauberts life and
story of our biographer. This novel shows us the relationship between readers
and writers, and between fiction and biography. It shows us how we search for
meaning of our own lives between the lines of books that we read. When we start
reading Flauberts Parrot it seems to us that it is just another biography about a
famous writer who has probably been the subject of many biographies and critical
studies. Here, in fact, the essential argument is the connection between art and
life, and the one that tries to discuss these issues is the protagonist. He faces a
personal tragedy that has changed his life in many ways. From the beginning we
follow Geoffrey Braithwaite, the protagonist of the novel, who starts his search
for the facts about Flaubert, his literary work and personal life. As the novel starts
unfolding we realise that this isnt an ordinary biography.
Ivanovi argues that there are two ways of analyzing this novel. One of
them is the issue of fiction and non-fiction in the novel. The other way of
analyzing the novel is the kinds of novel involved in this unusual novel (qtd. in
Parlog 31-32). This novel, which is a kind of a biography, includes fiction also,
and thus it becomes a sort of a mystery. Braithwaite tries to solve many
mysteries about Flauberts life, even though his ways of doing this may seem
strange, and the search itself seems to be more important than the result of it.
Why did Barnes write Flauberts Parrot in this way?
Moseley noted that Instead of narrative, Braithwaite provides an
impressive mix of other types of prose (75). He quotes a critic, Higdon, who
argues, relating this book to James Joyces Ulysses and D. M. Thomass The United
Hotel, that Flauberts Parrot skilfully deconstructs itself into various types of
documents: the chronology, biography, autobiography, bestiary, philosophical
dialogue, critical essay, manifesto, trainspotters guide, appendix, dictionary,
pure story, and even examination paper (qtd. in Moseley 75).
This novel has a completely different approach to writing a biography,
and Barnes himself explained his view on the traditional form of biography:
There seemed other things wrong with the biographical form, especially when
applied to someone as long dead and as long famous as Flaubert. Each new
biography is another layer of papier-mch applied to the funeral mask, making
the features more stylized (Barnes 1985, par. 16). He wanted to write about
Flaubert in different way. As he says in that article he didnt want to be fair or
judicious (Barnes 1985, par. 16). Even Flaubert himself had a similar opinion on
biography. In a letter of 1872 to his friend Ernest Feydeau, he urged: When you
write the biography of a friend, you must do it as if you were taking revenge for
him.
Pateman argues that another point from which we can approach the
issue of analyzing this novel is the different characters (narrators) in the novel
(31). In the narrative of the novel we have different agents, that is, several
narrators and characters, and as in the case with different genres they represent
a different discourse.
There are four major agents in Flauberts Parrot. The one that
dominates throughout the novel is Braithwaite, because he tells the story.
However, as Moseley stated, Braithwaite makes very little narration in the
conventional way (74). He doesnt control the narration all the time. For
example, in the chapter titled Louise Colets Version the narration is passed over
to the Flauberts mistress. The writer makes her the agent of the novel.
Braithwaite lets her tell the story of her affair with Flaubert from her point of
view. Even in the part that tells the most personal story of his wife, Braithwaite
quotes lines from Flauberts letters. Not only that, but also in the third
chronology in the chapter titled Chronology Braithwaite passes over the

narration once more and Flaubert becomes the narrator.
Who is Geoffrey Braithwaite? Usually when we read someones
biography there are only facts and stories about the person in question.
However, in Flauberts Parrot we have a narrator who constantly draws us back
and forth from the biography of a famous French writer to his own personal
story. Ivanovi argues that it is evident that Braithwaite is a fictional character,
and as the fictional character, he investigates and collects facts about the non-
fictional author and historical figure (qtd. in Parlog 32). However, this provides a
lot of information about Braithwaite. Even though Braithwaite tries to hide
behind the life of Flaubert, the centre of the novel seems to be Braithwaites life
in addition to Flauberts. Braithwaite stands not only for Barnes and his
connection to Flaubert, but as well as for all of us who read novels and try to
find understanding of ourselves through other peoples writings. Barnes
explains in his article: my narrator Geoffrey Braithwaite is about to tell you a
load of stuff about Flaubert because he is unable to tell you the real story he is
loaded down by. It will be a novel about emotional blockage, about grief
(Barnes 2005, par. 8).
His personal tragedy led him to start his relentless attempt to solve the
mystery of the real parrot and to find some true facts about Flauberts life.
However, it turns out to be more complex than that. At one moment
Braithwaite contemplates:
Why does the writing make us chase the writer? Why cant we leave
well alone? Why arent books enough? Flaubert wanted them to be: few
writers believed more in the objectivity of the written text and the
insignificance of the writers personality: yet still we disobediently
pursue. (Barnes 1984, 12)
And as the story unfolds, Braithwaites story about his life becomes as
important, if not even more important than the story about Flaubert. As
Braithwaite himself says he is giving us one biography, the one he can try to
understand, as opposed to his own that haunts him as a mystery. He tells
Flauberts story instead, even though his own story as well as Ellens eventually
comes out. However, we ask ourselves whether Flauberts books provide the
solution that Braithwaite searches for. We can see that facts about Flauberts
life are as elusive as those of Braithwaites life. Moseley suggests that
Barnes has another need; his technique is more complex. He has no

need to use Flauberts story as a way of avoiding Braithwaites; he uses
Braithwaites telling of Flauberts story as Braithwaites way of telling his
own story, mostly against his will and without his knowledge. (73)
So we can conclude that there is maybe another source of Braithwaites search

for Flaubert. At one point even Braithwaite himself confesses:
Three stories contend within me. One about Flaubert, one about Ellen,
one about myself. My own is the simplest of three it hardly amounts
to more than a convincing proof of my existence and yet I find it the
hardest to begin. [] Ellens is a true story; perhaps it is even the reason
I am telling you Flauberts story instead. (Barnes 1984, 85-6)
Interpreting the Past
In the third chapter Braithwaite says:
You can define a net in one of two ways, depending on your point of
view. Normally, you would say that it is a meshed instrument designed
to catch fish. But you could, with no great injury to logic, reverse the
image and define a net as a jocular lexicographer once did: he called it a
collection of holes tied together with a string. (Barnes 1984, 38)
We can use the definition of a net for defining the process of seizing the
past. Braithwaite knows that its impossible to know everything about
somebody. Historiography is a narrative composed of connections, threads
that reach across the gaps in knowledge and understanding where most of the
past falls through the net (Childs 87). History for Barnes is made from other
texts and other peoples memory (Childs 87). Braithwaite contemplates: How
do we seize the past? How do we seize the foreign past? We read, we learn, we
ask, we remember, we are humble; and then a casual detail shifts everything
(Barnes 1984, 90). Barnes cannot know everything about Flaubert. He can find
out some particular details from Flauberts life. And he selects those pieces of
information that he wants to use while writing a biography about this writer.
The knowledge we have about others can never be complete. And as a result,
with that partial knowledge about the person they write about, biographers
face the problem of deciding what to use in a biography.
The novel shows the difficulties of interpreting the past and history. We
have an image of a person that is made of memories that we have about that
person. And this fact makes Braithwaites attempt to write a biography about a
writer, who died hundred years ago, a big challenge. For Braithwaite only the
passage of time enables us to think we can understand history (Childs 87-88).
With the passage of time some events, details, pieces of information are
forgotten and some others live through. Braithwaite suggests that this is the
case with writing a biography as well. Moseley claims that Braithwaite is
dubious about the possibility of knowing the truth (Moseley 85). This is
implied in several metaphors when Braithwaite describes history. Braithwaite

compares the historical past to a piglet which had been smeared with grease
(Barnes 1984, 14). His trying to solve the mystery of authenticity, which started
when he found the second authentic stuffed parrot that Flaubert used as
model for writing his short story Un Coeur Simple, turns out to be just like the
greased piglet which escaped capture making the pursuers look ridiculous while
trying to catch it. For this reason, Braithwaite makes us doubt the historical past
that is presented to us.
The historical truth can be changed even unintentionally as a result of
the passage of time. There is another metaphor for history Braithwaite makes
later in the novel:
The past is a distant receding coastline, and we are all in the same boat.
Along the stern rail there is a line of telescopes; each brings the shore into
focus at given distance. If the boat is becalmed, one of the telescopes will
be in continual use; it will seem to tell the whole, the unchanging truth.
But this is an illusion; and as the boat sets off again, we return to our
normal activity: scurrying from one telescope to another, seeing the
sharpness fade in one, waiting for the blur to clear in another. (Barnes
1984, 101)
This example shows how perspective can influence the way we see
things. We can look at the shore through one telescope at a time, and every
available telescope gives only a partial and temporary image. Does the novel
then suggest or manifest the complete unavailability of truth or it is possible to
conclude that Barnes intended to imply scepticism about the history but also
produce a different effect (Moseley 86)?
Many critics have argued on the topic of history and past in Flauberts
Parrot. John Bayley believes that Flauberts Parrot suggests something deeper.
The difficulty of finding out about the past of people or things doesnt disprove
those things but it authenticates them (qtd. in Moseley 86). Another critic of
Barnes, James B. Scott, who mostly agrees with Bayley, uses the example of
Ellen. It is impossible to know that Ellen committed suicide despite Braithwaites
statement that clearly indicates she did (qtd. in Moseley 88). Geoffreys
scepticism about that event leads us to his own explanation of the past and the
history: We can study files for decades, but every so often we are tempted to
throw our hands and declare that history is merely another literary genre: the
past is autobiographical fiction pretending to be a parliamentary report (Barnes
1984, 90). This elicits the conclusion that Braithwaite has little scepticism about
the past, but great scepticism about the truth and the reality about that past.
We can see that from the case of his search for the stuffed parrot. Braithwaite
doubts he will find the real parrot but he doesnt conclude that there is no
real parrot. In the same way he is aware of the impossibility to explain his wifes
life but not the reality of it (Moseley 88). We have to emphasise that this
scepticism doesnt prevent him from searching and seeking. Pateman suggests
that the reason for this pursuit of Braithwaites is a process of self-identification
(26). His need to understand his relationship with Ellen and his relationship with
himself pushes him to create a stable context by telling the story about Flaubert
and the parrot. After dealing with Flaubert, Colet, and the parrot, finally
Braithwaite is ready to tell his story of Ellens life and death (Pateman 28).
Childs believes that in Flauberts Parrot the perspective is everything,
perhaps even more important than truth (91). The best example of the
importance of perspective is the chapter called Chronology, which consists of
three completely different, even contradictory chronologies of Flauberts life. In
the first part he writes in a third-person narration and it is a positive description
of Flaubert and his literary career. In this part Flaubert dies full of honour,
widely loved and working hard to the end (Barnes 1984, 27). The second part
also written in third person narration is a description of Flauberts failures,
losses and pain. In this chronology he dies impoverished, lonely and
exhausted (Barnes 1984, 31). The last chronology is a different one. This one is
an inner description supposed to be written by Flaubert himself. In this part
Flaubert expresses himself: If (the book) is to appear next winter, I havent a
minute to lose between now and then. But there are moments when Im so
tired that I feel Im liquefying like an old Camembert (Barnes 1984, 37). The
author shows how easy it is to interpret the same event in different ways and
this depends on the person who does it. Life can never be fully described and
interpreted in a biography. Any reconstruction will be fragmented and
incomplete, and usually opinions of the biographer and his prejudices never
make the objective truth.
Another example of narrating some event through different perspective
is his personal story about his wife and his relationship with her. He says: I
loved her; we were happy; I miss her (Barnes 1984, 161); She didnt love me;
we were unhappy; I miss her (Barnes 1984, 161); We were happy; we were
unhappy; we were happy enough (Barnes 1984, 165).
At one point Braithwaite gives us a short biography of his dead wife, he
says:
She was born in 1920, married in 1940, gave birth in 1942 and 1946,
died in 1975. Ill start again. Small people are meant to be neat, arent
they; but Ellen wasnt. She was just over five feet tall, yet moved
awkwardly [...] Ill start again. She was a much-loved only child. She was
a much-loved only wife... (Barnes 1984, 162)
Here we have an evident example how different persons biographies can be

given. All of these are true and about the same person. However they provide
different aspects of somebodys life, and seem to be contradictory.
Braithwaite tries to present the object of his studies in a comprehensive
way, but eventually it becomes evident that the knowledge of the past is only
possible through tracks. Braithwaite understands that some episodes in the life
of Flaubert have left no record, so the knowledge will be incomplete. The best
example of this is in the chapter called Finders Keepers, the story of Julie
Herbert, the English governess to Flaubert who was in the service of his family
for 55 years. At a book fair, Geoffrey meets Ed Winterton, who informs him of
possession of the letters that testify the love affair between Herbert and
Flaubert. The two meet and Mr. Winterton confesses to Geoffrey that he had
just burnt all the correspondence in his possession because the writer would
wanted it that way. Geoffrey is desperate and seriously altered. In fact, there
are no traces, documents or letters that could lead one to suppose any kind of
relationship between the two.
The sincerity of Geoffrey, who admits his ignorance, differs from the
usual practice, biographical or historical, where the writer wants to present a
clear and complete picture of facts. Ivanovi argues that Braithwaite tries to
grasp everything that other Flauberts biographers lost from their nets (qtd. in
Parlog 34-35). Barnes makes a kind of mockery of biographers: The biography
stands, fat and worthy-burgherish on the shelf, boastful and sedate: a shilling
life will give you all the facts, a ten pound one all the hypotheses as well. But
think of everything that got away, that fled with the last deathbed exhalation of
the biographee (Barnes 1984, 38). You can not claim to know the past in a
comprehensive way; a biography gives only the illusion of completeness.
Pure Story
This is when the novel draws to a close. Until this point as Braithwaite
announced, we were given a list of items, letters, and even insignificant details
about the life of Flaubert. The narrator seems to forget the death of his wife,
which keeps our curiosity. In reality, he has difficulty confessing. Geoffrey has so
far declined to speak directly and honestly about himself. As Ivanovi states
Braithwaite finds it easier to deal with someone elses novels, life, past, personal
tragedies and accomplishments (qtd. in Parlog 29). Braithwaite escapes facing
the pain of the loss of his wife and makes the text saturated with references to
the life and works of Flaubert.
In Pure Story, however, something changes because the narrator finally
decides to speak openly about Ellen. As already pointed out, until now every
time he was referring to his wife he did it by using ellipses, in half sentences,
references to other chapters. However, in this chapter, he finally agrees to tell

his story, which was announced about a hundred pages earlier.
After a page or two of introduction he starts writing about his wife in a
single paragraph: She was born in 1920, married in 1940, gave birth in 1942
and 1946, died in 1975 (Barnes 1984, 162). He does this as if to hide behind the
objective, distancing himself from personal involvement. He realizes, however,
he cannot dismiss with a few sentences, about his companion of a lifetime and
offers to start over: Ill start again (Barnes 1984, 162). So Braithwaite tells us
briefly about Ellens life, her personality, and her affairs with other men and
how she committed suicide. He gives a sort of outline and many things still
remain vague. Yet he still hesitates while revealing what he calls a pure story.
David Leon Higdon describes this as: a most oblique and reluctant confession
by a man who blames his hesitation on his typically reticent English nature, on
his own embarrassment, and finally on his fear of unmasking himself as a
cuckold, especially after he has earned the readers respect by way of his
erudition, his sincere love of Flaubert and his skilful amateur sleuthing (qtd. in
Moseley 74-5). We can see that Braithwaite obviously suffers. The reason for his
suffering is his wife who was adulterous with number of men and eventually
committed suicide. While searching for details of Flauberts life he tries to
escape suffering. Ellens suicide is great sadness for Braithwaite, and the reason
for writing about Flaubert is to try to deal with and overcome the pain that he
feels because of it (Pateman 27). Braithwaite believes that lovers are like
Siamese twins, two bodies with a single soul; but if one dies before the other,
the survivor has a corpse to lug around (Barnes 1984, 169). He cannot forget
about his wifes infidelity and her suicide. He constantly questions his life while
searching for the details about Flauberts life. He is trying to understand his
wife, her adulteries and her suicide. And in order to do that he turns to art. He
chose a medium to articulate his search for meaning. And that medium is
Flaubert. Braithwaite himself tries to explain it to us: Books are where things
are explained to you; life is where things arent. Im not surprised some people
prefer books. Books make sense of life. The only problem is the lives they make
sense of are other peoples lives, never your own (Barnes 1984, 168).
The similarities between his sad story and life and works of G. Flaubert
become sources of meaning for Braithwaites life. Mathew Pateman suggests
that Braithwaites desire to be able to understand his relationship with Ellen
and his relationship with himself necessitates the construction of the context of
Flaubert and Emma Bovary (29).
But what does Emma Bovary have to do with Braithwaites life? Why did
he choose to tell Flauberts story? The connection between Flauberts story and
story about Braithwaites wife Ellen is obviously Flauberts masterpiece,
Madame Bovary (Moseley 79). Madame Bovary is a middle-aged woman who
also had numerous affairs, betrayed her husband, and in the end, committed
suicide. The plot of Madame Bovary becomes for Braithwaite a kind of context
of interpretation of his own life story. He in some way identifies with Emmas
husband, Charles Bovary, and tries to understand Ellen better through the
character of Emma Bovary. This connection that Geoffrey finds between his sad
story and the life and works of Gustave Flaubert becomes a source of meaning
for Braithwaites life.
We come to a conclusion that the novel is about Flaubert. However,
details from Flauberts life are mingled with those the narrator tells us about his
own life. In this way, by telling the story of Gustave Flaubert, Geoffrey writes his
own autobiography.
Perhaps It Was One of Them
In the last chapter the narrator arrives at the end of his journey, which
ends where it started: in Rouen. Braithwaite is in the attic of the museum, Hotel
Dieu, where he had permission to examine three other specimens of the
parrots, each of which could be borrowed by Flaubert. The question is how he
can tell which one is right. To complicate the issue, the guardian of the museum
informs Geoffrey that there are 50 other specimens of the same parrot in the
same attic. Braithwaite comes to a conclusion that both parrots said to be the
authentic ones were chosen from the fifty other parrots that were available in
the museum. And he finally sees that all of them could have been the real one.
At this point Geoffrey is totally disoriented and he concludes: Perhaps
it was one of them (Barnes 1984, 190). It is strange to have an end like this, to
have Braithwaite reach the end with nothing. In the first chapter the narrator
sees the parrot as the symbol of the writers voice, but when his search ended
without a result it defined the parrot as vague symbol of the writers voice. The
novel for the last time assures us that we can never know Flaubert. We can
never know the absolute truth. Even though we have some archive and some
relics of the past, a biographer as well as a historian can never access the
undeniable truth about past events.
In one of his interviews with Guignery, Barnes explained why he ended
the novel in such a way:
If you set up a novel in which there is a sort of symbolic chase for the
writers voice, which is eblematised in one of two parrots, I think its
only fair that the writers voice, that the feeling of getting finally in
touch with the great writer, fails in the end: let him have a little privacy,
and let him keep his secrets, I say. (qtd. in Guignery 268)
As Guignery noted, the book ends in an enigmatic note, suggesting that

Braithwaites quest for the parrot, for Flaubert, for the past, for the truth, has not
resolved in the end (50). On the other hand Scott explains that Grail-questing
knight with Braithwaites belief that the search is all (61). Braithwaite was
aware of the difficulty of interpreting the past correctly, but it didnt stop him in
his search. He was relentless in his pursuit to try to understand his loss, to try to
deal with his grief, to answer some questions about his own life. Many critics
discussed about the end of the novel. And there were usually two contrary
analyses of Braithwaites failure. One that suggests that there is no purpose of the
pursuit and other that we have to pursue and seek regardless of the result. Scott
claims that the failure to solve the mystery of the real parrot does not decline the
purpose of the quest. Braithwaite committed himself to the search, regardless of
the result. He faced the risk of discovering the secret panel to the heart that might
not open, or if it did open, it might contain nothing but a mouse skeleton (Scott
61). This is why Braithwaites failure in the end is of little importance or no
importance whatsoever.
References:
Barnes, Julian. Flauberts Parrot. London: Jonathan Cape, 1984.

Pateman, Matthew. Writers and their work: Julian Barnes. Horndon, Tavistock,
Devon: Northcote, 2002.
Moseley, Merritt. Understanding Julian Barnes. Columbia, South Carolina: U of
South Carolina P, 1997.
Childs, Peter. Contemporary novelists: British fiction since 1970. Houndmills,
Basingstoke, Hampshire and New York: Palgrave Macmillan, 2005.
Guignery, Vanessa. The Fiction of Julian Barnes. Houndmills, Basingstoke,
Hampshire and New York: Palgrave Macmillan, 2006.
Scott, James B. Parrot as Paradigms: Infinite Deferral of meaning in Flauberts
Parrot, in Ariel: A Review of International English Literature 21(3), July
1990.
Ivanovi, Nina. The Problem of Genre in Julian Barness Flauberts Parrot, in
British and American Studies. Ed. Parlog Hortensia. Timisoara: Timisoara
UP, 2007. 31-39.
Roberts, Ryan. Inventing a Way to the Truth: Life and Fiction in Julian Barness
Flauberts Parrot in Contemporary Critical perspectives: Julian Barnes
Eds. Groes, S. and Childs, P., London and New York: Continuum
International, 2011
Barnes, Julian. When Flaubert took wing. 5 Mar. 2005. The Guardian.
http://www.guardian.co.uk/books/2005/mar/05/fiction.julianbarnes. 1
Aug. 2011
Barnes, Julian. The Follies of Writers Worship. 17 Feb. 1985. The New York
Times. http://www.nytimes.com/books/01/02/25/specials/barnes-
worship.html. 15Aug. 2011
BARNSOV FLAUBERTOV PAPAGAJ: BIOGRAFIJA KAO AUTOBIOGRAFIJA
Sredinja tema ovog rada je Flauberov papagaj, roman koji je napisao

Julian Barnes. Jedno od glavnih pitanja u ovom radu jeste da li je ovo biografija
poznatog pisca, Flauberta, ili je autobiografija izmiljenog lika, Braithwaitea. U
radu se raspravlja o vezi koju je Braithwaite pronaao izmeu Flauberta i sebe,
kao i o samoj svrsi Flaubertove umjetnosti za Braithwaitea. Istrauje se znaenje
papagaja u romanu kao i uporna potraga za tim istim papagajem. U radu e se
pokuati analizirati potekoe pri ispravnom tumaenju prolosti kao i nain na
koji perspektiva utie na to tumaenje, te na kraju analizirati krajnji ishod
junakove potrage i dati zakljuak o tome ta taj ishod znai.
Kljune rijei: umjetnost, ivot, biografija, autobiografija, prolost,

istorija, papagaj, znaenje, perspektiva, objektivnost, subjektivnost.
ESTHAOPPENS TACITURNITY AS AN INIMITABLE TECHNIQUE

OF SOCIAL PROTEST IN THE GOD OF SMALL THINGS
UDK 821.214.0931
Soumen Mukherjee, NIET Business School, Greater Noida, Uttar Pradesh, India
Abstract: Arundhati Roys Man-Booker award winning novel, The God of Small Things
(1997), which is armed with the invincible incorruptibility of its twins Esthappen and
Rahel, depicts the trauma of the children born out of a mixed parentage. If Esthas ordeal
can be traced back to his childhood experience of sexual molestation, then definitely, a
pristine Esthappen unknown is tormented by the separation of his parents and the brutal
killing of his role model. Esthas inaccessibility of a cognitive and conscious knowledge
about this traumatic experience ultimately turns him into a reticent personality. The
present research paper argues in detail that Esthas taciturnity is actually, a unique way of
remonstration against the societal atrocity.
Key Words: trauma, children, sexual molestation, taciturnity, remonstration, atrocity.
In our society, in most of the cases, children are a common concern and
source of problems within mixed or inter-religious marriages that turn out to be a
failure. They might grow up feeling confused and are often treated as
marginalized entity in the society. What are more pathetic, people often ostracize
these children for no fault of their own64. At times they may also face the
tomfoolery of discrimination which is like an imperceptible injury, tricky to
eloquent or evoke in the lingo of the proclamation or substantiation.
In actual fact, these everyday forms of bigotry against the vulnerable
children and adolescents have become so pragmatic in nature that they hardly get
proper attention in the media. It is only when the prejudice against the
marginalized section of our society reaches the extreme, culminating in
despicable violence that is transparently vicious in nature that we tend to unite
against this mayhem and voice our resentment. Since literature is the mirror of
the society, so these menacing, everyday forms of inequity against the children
born out of futile inter-religious marriages find expressions through the pages of
texts as well rhymes. The horrified tales of alienation of these brood from the
normal routine life by the people representing the centre, not only disturb the
body and the mind of the readers, but it also build up anger and frustration.
Arundhati Roys Booker Award winning debut-novel, The God of Small
Things (1997) narrates the story of coercion of social institutions and of history,
64
Cf. http://marriage.rutgers.edu/Publications/pubtenthingsyoungadults.htm.Web.
over the disempowered sections of Indian society, which obviously includes the
children born out of a futile inter-religious marriage.One of the main characters in
the novel is Estha or, Esthappen Yako, who has been depicted as a child born out
of a failed inter-religious marriage. Though from a well-to-do family, Estha had a
gloomy upbringing, because right from his birth, he had been raised amidst the
squabble of his parents. His Fathers alcoholic outbursts created the real ruckus in
the family.
In the recent past, the results of several studies have shown that children
from alcoholic families report higher levels of depression and anxiety and exhibit
more symptoms of generalized stress (i.e. low self-esteem) than do children from
nonalcoholic families (Russell 1984: 2). An estimated 6.6 million children under
the age of 18 years live in households with at least one alcoholic parent. Current
research findings suggest that these children are at risk for a range of cognitive,
emotional, and behavioral problems.
After considering the reports, we can very well comprehend the real
reasons for Esthas behavioral problems from an early age. The separation of his
parents, when he was barely five years old, further aggravated the situation.
Shockingly, his fathers drunken violence followed by post drunken badgering
commenced, when he was barely two. Consequently, Estha grew up to be a
somber, bright, but somewhat apprehensive child, who wears beige and pointy
shoes and has an Elvis puff. In his growing years, Estha was so much dazed by
the musing of childhood culpability, caused by falsely incriminating his favorite
person innocently in the police station, which ultimately caused the formers
death that he hardly talked with anyone and did never protest against any
misdoing of the society.
Estha grew up with his twin sister Rahel, in a world which never accepted
them as its members, as they were children born out of inter-religious marriage.
His maternal uncle Chackos outburst at the very outset, avowaling that they have
No Locusts Stand I (57), explains the real reason for their alienation in the
family. Actually, as per the Indian societal norms all the male members born in a
family inherited the ancestral wealth, but the daughters were deprived to the
share of their parental property on the pretext that the women were gifted with
jewellery, clothes and household articles at the time of their marriage by the
parents and hence it compensated their deprivation of their ancestral wealth. In a
nutshell, the woman became an undesirable guest in her own household. As
Shirin Kudchedkar (1998, 90) rightly argues that this patriarchal set-up led to
violence against women, almost as soon as she was born and female infanticide
was prevalent in certain regions of the country.
It was just because of these norms that even in their maternal uncles
house, Estha, Rahel and their mother, were treated as outsiders, for no fault of
their own. At the age of seven only, Estha realizes that they are unsolicited guests
in his grandmothers house, which made his life more desolate at the Ayemenem
House. As if this estrangement was not enough, the helpless Estha, regrettably,
encountered a detestable sexual abuse in his childhood days. The vendor selling
soft-drinks in the Cinema Hall compels or rather tactfully triggers the boy to
masturbate him. The outcome of this heinous mischief is so strong on the seven
years old child, that it profoundly sinks into his psyche and torments him,
throughout the rest of his life.
The sexual abuse of the child, a widespread terminology used in
sociological idiom, is but the other name of behavioral violence against children.
The effects of child sexual abuse can include depression, post-traumatic stress
disorder, anxiety, http://en.wikipedia.org/wiki/Child_sexual_abusecite_-note-
levitan-6 susceptibility to further victimization in adulthood, and physical injury to
the child, among other problems. There is no universal definition of child sexual
abuse. However, a central characteristic of any abuse is the dominant position of
an adult that allows him or her to force or coerce a child into sexual commotion.
Child sexual abuse may include fondling a child's genitals, forced masturbation,
oral-genital contact, digital penetration, and vaginal and anal intercourse. Child
sexual abuse is not exclusively constrained to physical contact; such abuse could
include noncontact abuse, such as exposure, voyeurism, and child pornography
Besharov 1994).
Exact statistics on the frequency of child and adolescent sexual abuse are
difficult to bring together but children who are the victims of sexual abuse are
also often exposed to a variety of other stressors and difficult circumstances in
their lives. The sexual abuse and its aftermath may be only part of the child's
negative experiences and subsequent behaviors. Child sexual abuse cases can be
very hard to prove largely because cases where standard, objective evidence
exists are the exception rather than the rule. The first signs of sexual abuse may
not be physical, but rather behavioral changes or abnormalities. Unfortunately,
because it can be so difficult to accept that sexual abuse may be occurring, the
adult may misconstrue the gestures and feel that the child is simply being
insubordinate or rude (Finkelhor 1994).
As the sexual abuse of children remains a taboo word in society, Estha is
unable to share this incident with his mother. But, the ignominy of that shocking
molestation and the feeling of self-reproach arising out of it disturb Estha to such
an extent, that he feels that the Orangedrink Lemondrink Man could just walk in
through the gauze door (Roy 197) and assault him de novo. His attempt at
narrating the whole incident to his sister does not bring any solace to his
tormented soul. But definitely, being a twin sister, Rahel could comprehend the
intensity of the ill-treatment! She is unable to unlearn the traumatic experience of
Estha, even after twenty three years of their separation. She remembers, for
instance (though she had not been there), what the Orangedrink Lemondrink Man
did to Estha in Abhilash Talkies (2-3).
The unexpected molestation and many other harsh realities of life wreak
deep abrasion in Esthas vulnerable and infantile mind. These acrimonious
episodes in his early stage of life compel him to think that: (a) Anything can
happen to anyone, and (b) Its best to be prepared (194).
An analysis of an innocent Esthas thoughts process shows that he is not
only beleaguered by the aloofness of his relations at his maternal uncles house
but also with the other trepidations of his life. Actually he prepares himself to face
the worst if that happens. Later incidents prove that his fearfulness were not
completely groundless. He slowly glides away from all and sundry. Further, the
separation of his parents at a very tender age created a feeling of insecurity and
uncertainty in his mind. As a result, of this separation, his mother had not chosen
a surname as yet (36). Therefore, on his notebook Estha had rubbed out his
surname with spit, and taken half of the paper with it. Over the whole mess, he
had written in pencil un-known (157).
As a matter of fact, positive social and emotional child development
generally has been linked to fostering family settings in which caregivers are
conventional, daily routines are respected, and everyone recognizes clear
boundaries for acceptable behaviors (Shonkoff & Phillips, 2000). Such
circumstances are often missing in the homes of single parents. It is the cold
behaviour of the Ayemenem house, aggravated by the detached attitude of his
Father, which incites Estha to introduce himself as Esthappen Unknown.
To combat this genuine problem, additional supports and intrusions are
needed to help children draw upon their vigor and make best use of their natural
talent notwithstanding their surroundings. The caring factors, such as the
involvement of other supportive adults like extended family members, mentors,
clergy, teachers, neighbors etc. may help the neglected children to lead a normal
life.
Every dark cloud has a silver lining, goes the proverb. In the desolate life
of Estha also comes a person, who acts as a friend, philosopher and guide to the
twins. He is Velutha, the low-caste carpenter in the factory of his maternal uncle,
who really loved the twins and becomes a father figure to Estha. However, this
idyllic period in the life of Estha is short lived. The moment Ammus secret liaison
with Velutha is revealed, their tranquil epoch is over. Ammu, who was locked into
her bedroom for her amorous relationship with an Untouchable, had
unintentionally shrieked at the children as the millstones round my neck!(Roy
253). An astonished Estha, who is receptive enough and knows what millstones
meant, deduced from it that both he and Rahel are unwanted and so he decides
that though it was dark and raining, the Time had come for them to run away,
because Ammu did not want them anymore (264).
Esthas plan did not include taking along their cousin Sophie into this
venture, but she persisted on joining them and she was able to convince the
younger twins to take her with them (292). Eventually their little boat collided
against a floating log and tilted over. Sophie was drowned as she did not know
how to swim but the twins survived (292-93). Hence, a mere accident turned the
fate of the whole plan. Estha is held responsible for the death of Sophie and as a
consequence Estha, his sister and his mother were not allowed to attend the
funeral of Sophie Mol but, they were made to stand separately, not with the rest
of the family. Nobody would look at them (6).
The tribulation of Estha does not end here. He is tactfully coerced by Baby
Kochamma to give false evidence against Velutha at the Kottayam police station.
She is successful in convincing the boy that this was the best way to save his
Mother from the clutches of the police. A perplexed and reluctant Estha did that
accordingly, though he knew that Velutha is innocent. He is in fact, a father figure
for the twins and he actually loved them. It is also heartrending for Estha to
remember how Inspector Thomas Mathew had misbehaved with his mother and
called her Veshya (prostitute).
In his growing years, Estha very much traumatized by the memory of this
childhood guilt that he gradually turned out to be a taciturn personality in life.
Within few days after the ghastly incident, the innocent boy is separated
from his mother and sister and sends straight to his alcoholic father who barely
had any affection for him. An unwilling Estha had to return to his Father and with
the passing of the days, he abruptly stopped talking to anyone around, which was
strangely enough, a barely noticeable quietening. As though he had simply run
out of conversation and had nothing left to say. Yet Esthas silence was never
awkward. Never intrusive. Never noisy (10). Actually, Esthas silence conveyed
his inner struggle to cut himself off from the world, in order to forget his past and
ignore his pain.
Silence can be characterized as the dearth of dialogue or clamor. When
applied to the social realm, silence may mean submissiveness, lack of action, lack
of initiative, or unstated approval of one's circumstance. A more clear
understanding of the notion of silence, however, speaks of subjugated voices.
Such voices are neither scrawny, nor feeble or inoperative. Nor have they been
wiped away by other voices. Instead, they are seen to be active alongside the
prevailing discourse, but have been accorded little standing or power (Enloe
1993). In the case of Estha too, the development was not sudden. In point of fact,
Estha was tacit from his early childhood, so nobody could say exactly when the
change took place. It was the psychological equivalent of what lungfish does to
get them through the dry season, except that in Esthas case of dry season looked
as though it would lose forever (Roy 10). Acknowledged as a gradual change,
Esthas silence is regarded not merely as a state of being but rather something
that dwells inside of him, like an affliction he must live with every day:
Once the quietness arrived, it stayed and spread in Estha. It reached out
of his head and enfolded him in its swampy arms []. It sent its stealthy,
suckered tentacles inching long the insides of his skull, hovering the knolls
and dells of his memory, dislodging old sentences, whisking them off the
tip of his tongue. It stripped his thoughts of the words that described
them and left them pared and naked. Unspeakable. Numb [](13).
While staying with his Father in Kolkata, Estha became very much
attached to his dog Khubchand. As such, when his dog became ill, he was mentally
disturbed and nursed it well. However, even after his care and nursing, when the
dog died, he started walking alone for hours. Rather than again be the reason for
someones death, Estha chooses to disengage from the world. This peculiar habit
stayed with him even when he was re-returned to Ayemenem after twenty
three years by his father (12-13).
In reality, the silence, like a parasite, has made a home in the heart of
Esthas survival the silence is lodged onto Estha very firmly. He is struck quiet a la
death as an outcome of the sagacity of indignity. As the silence continues to
harbor itself in Esthas soul, he accepts it as something that should be a part of his
being. He has not only stopped talking; his mind also seems to have become bare
of any perception of die past and the current. He allows it to live within him and
continually anesthetized him. By allowing the silence to stay, Estha keeps his inner
feelings at bay. The reader in analyzing the function of Esthas silence can make a
connection with him, to recognize his need for silence as a way to deal with his
pain.
As the silence continues to harbor itself in Esthas soul, he accepts it as
something that should be a part of his being. His soundless actions give clues to
the reader about how he is feeling and what he is struggling with. For instance,
though the narrator never explains the reasons for Esthas obsessive compulsive
cleanliness, but the reader can guess easily that Esthas need to clean may be
linked to the filth he felt as a small child after being sexually abused and
witnessing incredible violence around him. Nevertheless, his obsession with
sanitation, which reminds one of Shakespeares Lady Macbeth, is formulated to
plunk against the wisdom of permanent disparagement. It seems he is continually
trying to wash off the muggy stuff from his hand. His actions act as a language
expressing his continued distress. It is only, when his sister, Rahel returns to
Ayemenem, that she tries to heal the psychic void in him, by entering into an
illegitimate corporal relation with him.
As M.K Naik puts it:
He (Estha) could never unlearn that he was in a way, responsible for

Veluthas death, because it was his false testimony that had finally
condemned the man to his death. He and Rahel are also convinced that
they were responsible for Sophie Mols death. And then his old dog,
Khubchand dies, though he has nursed him through his final ordeal as
though his own life depended on it. (12)
Perhaps it is as a result of these deaths weighing on his mind that Estha starts
going on unusually long walks, not responding even when people accost him (Naik
2004, 229).
At the novels moments of Loss, in which subaltern characters become
subject to the totalizing and devastating sweep of Big Things, Silence becomes
another important trope. Spivaks famous negative answer to the question Can
the Subaltern Speak? (1988) imply that silence is a critical component of
subaltern identity. The subaltern cannot represent her/himself publicly and in an
enduring way. In his efforts to remain silent, not only does Estha refuse to speak,
it is as if his whole mind has been turned off. He does not have thoughts
constantly pouring into his conscious brain. Thus, Roys techniques serve to create
a clear understanding of a complex character.
An assiduous study of the character of Estha shows that throughout his
life, he has followed separate defense methods against each of the ordeals he has
endured. His answer to the treachery of his love for Velutha is silence. Actually, by
becoming silent he has cleared himself of the accountability for offering a
rationalization for his demeanor. Again in the later part of his life, he becomes a
reticent personality, just in order to lodge his protest in opposition to the
misdemeanor he encountered in life.
Hence, by the end of the novel, one can very easily comprehend that
Estha, in reality, uses his silence as an inimitable technique of remonstration
against the hoary brutality of the social order!
Works Cited:
Altos, C.A: The Center for the Future of Children, the David and Lucile Packard
Foundation. Print.
Besharov, D. J. Responding to child sexual abuse: The need for a balanced
approach. In R.E. Behrman. Ed. The Future of Children, 3 & 4, 1994:
135-155.
Enloe, Cynthia. The Morning After: Sexual politics at the end of the Cold War.
Berkeley, CA: U of California P: 1993: 87-89. Print.
Finkelhor, D. Answers to important questions about the scope and nature of
child sexual abuse. The Future of Children, 4(2). Los Altos, CA: David
and Lucie Packard Foundation, 1994. Print.
Nelson, Cary and Lawrence Grossberge. Eds. Interpretation of Culture. Urbana

and Chicago: U of Illinois P, 1988. 271 313. Print.
Kagan, J. The role of parents in children's psychological development.
Pediatrics, 104 (1), 1999: 164167. Print.
Kaij, L. Alcoholism in Twins. Studies on the Etiology and Sequels of Abuse of
Alcohol. Stockholm: Almqvist & Wiksell Publishers, 1960.Print.
Kudchedkar, Shirin, and Sabiha, Al-Issa. Eds. Violence against Women, Women
against Violence. Delhi: Pencraft International, 1998. Print.
Naik, M.K. Of Gods and Gods and Men: A Thematic Study of Arundhati Roys
The God of Small Things. Twentieth Century Indian English Fiction. Ed.
M.K Naik. Delhi: Pencraft International, 2004. Print.
Roy, Arundhati. The God of Small Things. New Delhi: India Ink, 1997. Print.
Russell, M, C. Henderson, C. and S. B. Blume. Children of Alcoholics A Review of
the Literature. New York: Children of Alcoholics Foundation, 1984.
Shonkoff, J. & D. Phillips. Eds. From neurons to neighborhoods: The science of
early childhood development. Washington, DC: National Academy, 2000.
Spivak, Gayatri Chakravorty. Can the Subaltern Speak? Marxism and the
Interpretation of Culture. Ed. Cary Nelson, and Lawrence Grossberge.
Urbana and Chicago: University of Illinois Press, 1988. 271 313. Print.
Internet Sources:
http://en.wikipedia.org/wiki/Child_sexual_abuse.htm.Web.
http://marriage.rutgers.edu/Publications/pubtenthingsyoungadults.htm.Web.
REZERVISANOST ETAPENA KAO JEDINSTVENA TEHNIKA DRUTVENOG

PROTESTA U BOGU MALIH STVARI
Roman Bog malih stvari (1997) Arundati Roj, dobitnik Bukerove nagra-
de, opremljen je nesavitljivom vrlinom blizanaca Etapena i Rahele i biljei trau-
matsko odrastanje djece iz mjeovitih brakova. Ukoliko Etinu patnju moemo
pratiti nazad do trenutka seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu, tako je, oigle-
dno, i netaknuti neznani Etapen muen razvodom roditelja i brutalnim uni-
tenjem uzornog modela. Etina nemogunost da pristupi kognitivnom i svje-
snom razumijevanju ovog traumatsog iskustva na kraju ini od njega rezervisanu
linost. Ovaj rad, prema tome, pozabavie se detaljnom analizom Etine povue-
nosti kao jedinstvenog naina sukobljavanja sa drutvenim nasilnitvom.
Kljune rijei: trauma, djeca, seksualno zostavljanje, povuenost, revolt,

nasilnitvo.
Razliiti struni prilozi /Miscellaneous
Feministika knjievna teorija (Prvi dio)

Priredila Aleksandra Nikevi-Batrievi
UDK 82.09:141.72
PREVODI / TRANSLATIONS
O KANONIMA: MUNA ISTORIJA I USPON
CRNIH FEMINISTIKIH KNJIEVNIH STUDIJA (I)
UDK 82.09:141.72
En Dusil
U istoriji Sjedinjenih Drava dva puta je borba za rasnu jednakost bila

poput babice za feministiki pokret. U Abolicionistikom pokretu tokom
tridesetih i etrdesetih godina devetnaestog vijeka, i tokom ezdesetih
godina dvadesetog vijeka, u vrijeme Pokreta za graanska prava, ene
koje su imale kontradiktorna oekivanja i osjeale uznemirenost zbog
promjene drutvenih uloga, transformisale su snaan osjeaj nezadovo-
ljstva u drutveni pokret. Zalagale su se za rasnu pravdu i sticale iskustvo
u organizovanju i kolektivnoj akciji, ideologiji koja je opisivala i osuivala
opresiju koja je bila analogna njihovoj, i vjerovale u ljudska prava koja
mogu opravdati njihovu potragu za jednakim pravima.
Sara Ivans, Lina politika (1980)
Crne feministike knjievne studije, poput crnih ena, imale su problematian

odnos sa irim feministikim kontekstom. Ova problematinost potie dijelom
iz istorije elitizma i marginalizacije koji prate razvoj feminizma kao drutvenog i
intelektualnog pokreta u Sjedinjenim Dravama i kao politiku itanja u akademi-
ji. U devetnaestom vijeku, mnogo prije nego to je termin feministiki uao u
upotrebu, meinstrim pokret za prava ena govorio je i pisao o sebi u jednini kako
bi pojaao osjeaj sestrinstva. Ipak, u stvarnosti, upotreba jednine odraavala je
kratkovidost ispoljenu do krajnjih granica, kao i osjeaj sopstva i sestrinstva koji
je, najblae reeno, bio sebian. Uopteno govorei, univerzalna ena koja je u
ovom ranom pokretu nala svoje utoite, bila je bijela, pripadala je srednjoj ili
vioj klasi i stanovala je u istonim djelovima Sjedinjenih Drava. Kada se govori-
lo o ovoj eni nije se mislilo na pionirku koja je promjerala granicu prema zapa-
du, niti na Indijanku koja je sa teritorije na kojoj je ivjela bila iseljavana u ime Bo-
gom projavljene sudbine (Manifest Destiny). Niti se ta jednina odnosila na siro-
manu bijelu enu ili imigrantkinju, pripadnicu radnike klase. I svakako nije obu-
hvatala ropkinju iji su nehumani uslovi za ivot bili tako inspirativni za bijele pro-
to-feministkinje koje su u njihovoj opresiji prepoznavale metaforu za sopstveno
ropstvo.
To to su muke crnih ropkinja posluile u instruktivne i inspirativne svr-

he za bijele ene koje je Sara Ivans opisala u Linoj politici, nije jedini niti pri-
marni paradoks koji je inherentan abolicionistikom porijeklu prvog talasa fe-
minizma u Sjedinjenim Dravama.65 Ima ironije i u injenici to su crne ene, koje
su esto bile na margini enskog pokreta, i povremeno sasvim iskljuene iz nje-
ga, imale jae izraen osjeaj rodne i rasne nejednakosti; suptilnije reeno, isku-
stvo polne podjele rada, steeno na poljima i u domainstvima; i duu i komple-
ksniju istoriju onoga to bi se moglo nazvati feministikim aktivizmom. Na pro-
pust da prihvatimo postojanje duge istorije crne feministike agitacije i pisanja,
imao je stvarne posljedice za savremenu feministiku misao i aktivizam za
meinstrim feministike diskurse, kao i za crnu feministiku teoriju i kritiku.
Kako su poticale iz matrilinearnih i patrijarhalnih afrikih drutava u koji-
ma su polovi esto ostajali odvojeni (to ne znai da su bili jednaki) u okviru si-
stema moi (vlasnitva nad imovinom, rada i zaraivanja nadnica), crne ene ni-
jesu imale istu tradiciju zavisnosti od mukaraca ili potinjavanja mukom auto-
ritetu kao to je to bio sluaj sa bijelim enama. Ono to su umjesto toga imale,
u mnogim sluajevima, bila je tradicija samodovoljnosti, sestrinstva, meuso-
bnog povezivanja i enskog preduzetnitva koji nijesu bili sasvim uniteni uslovi-
ma ivota u Novom svijetu. Nije sirotinjska kuica bila patrijarhalno carstvo u ko-
me je mu vladao nad enom i djetetom kao dobavlja i zatitnik. Vjerovatnije je
da su ene bile glave ropskih domainstava iako je ova uloga podrazumijevala
naporan rad i bila definisana odgovornostima, a ne posjedovanjem moi.66
Poput crnih robova, bijele ene u Sjedinjenim Dravama (u devetnae-
stom vijeku), nezavisno od njihovog drutvenog poloaja, nijesu uivale u svim
pravima i privilegijama koji su graanima bili zagarantovani. Ovo je posebno va-
ilo za udate ene za koje je sveta brana zajednica predstavljala vrstu graa-
nske smrti koja je negirala njihov nezavisan zakonski status i davala muevima
vlast nad njihovim ivotom, radom, imovinom i djecom. S obzirom na nedosta-
tak politikog prava, ne iznenaujue to je bijele ene privuklo pitanje jednakih
prava. Ali i kada su prisvajale ropstvo kao metaforu za sopstvenu opresiju, priori-
teti njihove borbe protiv muke dominacije bili su drugaiji od prioriteta crnih
ena. Dok su se bijele aktivistkinje zalagale za prava udatih ena na imovinu, na
primjer, crnkinje su se bavile osnovnim ljudskim pravom da ne budu posjedova-
ne poput stoke. Dok su se bijele ene zalagale za promijenu zakona o razvodu,
crne ene su se borile da promijene zakon koji je robovima zabranjivao da se
65
Pogledati u knjizi Sare Ivans, Lina politika: Korijeni enskog pokreta za osloboenje u pokretu za
graanska prava i Novoj ljevici (New York: Vintage, 1980), str. 24-5.
66
O ovoj temi pogledati u tekstu Kristi Farnam, Safira? Pitanje dominacije u ropskim porodicama,
1830-1865, koji je objavljen u knjizi koju su priredile Kerol Gronman i Meri Bet Norton, Rad
dugaak kao dan: Amerikanke i njihov rad, 1780-1980 (Ithaca: Cornell University Press, 1987), str.
68-83; u tekstu Andele Dejvis, Refleksije o ulozi crne ene u svijetu robova, The Black Scholar
(novembar i decembar 1981), str. 3-15 (tekst je prvi put objavljen u decembru 1971, broj 3:4,).
vjenavaju. Dok su bijele ene teile da se odrede izvan uloga ene i majke, crne
ene traile su slobodu koja bi im dozvolila da ive u okviru tradicionalnih rodnih
uloga, da uivaju u ljubavi prema svojim mukarcima i svojoj djeci: da stignete
do mjesta gdje moete voljeti onoga koga izaberete, napisala je Toni Morison u
Voljenoj (1987), gdje vam nije potrebna dozvola da osjetite elju.67
Javno artikulisane kampanje crnih ena u kojima su se borile za pravo da
posjeduju sopstvena tijela, sopstveni rad, svoju zemlju, svoju elju, po prvi put
su zapoete u osamnaestom vijeku, ukoliko u ovu priu ukljuimo linosti kao
to su pjesnikinja, govornica i nekadanja ropkinja Lusi Teri Prins (oko 1724-
1821). Ona je najpoznatija po sauvanoj pjesmi (Bars Fights, 1746) koja je svje-
doanstvo o indijanskom prepadu u Dirfildu, Masausets. Prins je proivjela dug
i neobian ivot u kojem je bilo mnogo izazova za preovlaujui patrijarhalni red.
Na granici u Gilfordu, Vermont, njen dom je bio, kako je ostalo zabiljeeno, sre-
dite rasprava o graanskim pravima i knjievnih aktivnosti u godinama koje su
uslijedile nakon to se udala za Bijaha Prinsa 1756. godine, osloboenog crnca
koji je kupio njenu slobodu. Godine 1785. u vrijeme kada bijele ene, uopteno
govorei, nijesu govorile na sastancima i drugim javnim forumima, niti su se
otvoreno suprotstavljale mukom autoritetu, Prins se obratila guverneru Vermo-
nta i njegovom savjetu za pomo kako bi se okonalo maltretiranje njene poro-
dice i nevolje koje im je priredio Don Nojis, bogati komija.
to je presudilo da guverner, njegovi najblii saradnici i savjetnici stanu
na stranu crne ene a ne na stranu uticajnog bijelog dravnika? to je presudilo
da uopte pristanu da sasluaju jednu crnu enu? To to nekadanja ropkinja
prema logici svoga vremena nije mogla biti svrstana u kategoriju ena (i svaka-
ko u kategoriju onoga to e kasnije biti imenovano kultom istinskog enstva),
omoguilo je gospoi Prins da pristupi javnoj sferi i pravo da govori u ime svoga
mua, to najveem broju bijelih ena ne bi bilo dozvoljeno. Takoe je istina da
iako nije bila egalitarijanska, kolonijalna granica je na odreen nain bila manje
rodno i rasno stratifikovana u osamnaestom vijeku nego to e mnoga civilizo-
vana drutva postati u devetnaestom. Ukoliko se nerigidnost rodnih konvencija
i rasnih kodova stavi po strani, legendarni govorniki dar Lusi Prins bez sumnje
joj je pomogao da ubijedi Guvernerski savjet, ali je njena dovitljivost u jednom
dijelu molbe koju je izloila u ime svoga mua i djece prevagnula. Izgleda da je
gospoa Prins navela da ukoliko guverner ne naredi optinskim odbornicima u
Gilfordu da zatite njenu porodicu od daljeg unitavanja njihove imovine i priho-
da, Prinsovi nee biti u mogunosti da se izdravaju i zavisie od gradske milosti-
nje. Drugim rijeima, gospoa Prins je pobijedila igrajui na kartu socijalne po-
moi i apelujui na optinski dep, ne na optinsku nepristrasnost.
Prins se takoe pripisuju i dva neobina podviga koji imaju karakter fe-
ministike pobune i za koje se nadaleko ulo: nastojanje da zatiti svoju zemlju i
67
Toni Morison, Voljena (New York: New American Library, 1987), str. 162.
neuspio pokuaj da prime njenog sina na koled bez obzira na pripadnost crnoj
rasi. Legenda kae i da je njena tuba protiv drugog bijelog komije, pukovnika
Eli Bronsona, stigla do Vrhovnog suda, i da je predsjedavajui, sudija Semjuel
ejs, pohvalio Prins jer je svoje argumente verbalno uobliila bolje od bilo kojeg
advokata u Vermontu. Postoje brojni sekundarni izvori o pomenutim dogaaji-
ma, ali nedostaju primarni. Prins se mogla obratiti nekom tijelu kojim su predsje-
davali bijeli mukarci voena eljom da jedan od njena tri sina dobije mogunost
da se obrazuje na visokokolskoj instituciji, i mogla je voditi raspravu sa sudijom
nekog suda mogao je to biti i vii sud. Nejasno je, ipak, da li su prisutni bili po-
vjerenici koleda Vilijam ili arbitri amerikog Vrhovnog suda, kao to nam le-
genda kazuje. Zapravo, u vrijeme kada je Vilijams bio inkorporiran kao koled
1893. godine, njeni stariji sinovi Cezar i Festus, koji su u ranijem dijelu teksta na-
vedeni kao subjekti njene molbe, mogli su imati trideset i est odnosno trideset
godina. ak i najmlai sin Abijah koji se ne pominje u ovim priama, mogao je
imati dvadeset i etiri godine. Iz jednog nedavno otkrivenog izvora saznajemo da
je institucija koja se pominje mogla biti Slobodna kola Vilijamstauna, koja je ka-
snije postala Vilijams koled, a da je zakonodavno tijelo ispred kojeg se Prins po-
javila mogao biti Okruni sud kojim je sudija Semjuel ejs predsjedavao tokom
majskih zasijedanja 1796. godine u Beningtonu, Vermont.68
Lusi Teri Prins bila je naroita pojava bez sumnje, ali nije bila jedina u to
vrijeme, kako se moe zakljuiti iz valorizovanih istorijskih izvjetaja. Ona je simbol
odlunosti i nezavisnog duha koji nijesu bili neuobiajeni meu crnim enama, ak
i ropkinjama, mnogo prije nego to je poela kampanja za enska prava 1830. i
1840. godine, i pokret za osloboenje ena iz ezdesetih i sedamdesetih godina
dvadesetog vijeka. Mnoga imena nijesu ostala zabiljeena u istorijskim zapisima,
ali veliki broj crnih ena posvetio se procesima abolicije, enskim pravima, borbi za
pravo na glas i sprovoenju borbe za rodnu, ali i rasnu jednakost.
Obraajui se mijeanoj publici u Bostonu, septembra 1832. godine, Ma-
rija Stjuart, osloboena crna ena i neumorna borkinja za jednaka prava, postala
je prva Amerikanka koja je odrala javni govor (u obzir uzimamo sve rase). Tom
prilikom ona je govorila o Pokretu za kolonizaciju, ali je bila identifikovana i kao
jedna od prvih ena roenih u Americi (opet imamo na umu sve rase), koja je
odrala predavanje na temu enskih prava.69 Zaista, mnogi eseji i govori koje je
odrala su pravi feministiki manifesti za koje je inspiraciju nalazila u znaajnim
68
Pogledati (uz druge izvore), knjigu Lorenca Donston Grina, Crni ovjek u kolonijalnoj Novoj
Engleskoj (New England: Columbia University Press, 1944, koja je u drugom izdanju objavljena sa
uvodom Bendamina Kvelsa, New York: Atheneum, 1969, str. 314-15). Istorijskih zabiljeki nema
puno, ali zahvaljujui biografskom pamfletu Dejvida Ropera na dobar nain se odvajaju
dokumentovane injenice od proze koja je u opticaju. Pogledati u knjizi Dejvida R. Ropera, Lusi Teri
Prins: Pjesnikinja istorije (Deerfiled, MA: Pocumtuck Valley Memorial Association, 1997).
69
Merilin Riardson, ur., Marija V. Stjuart, prva amerika crna politika spisateljka (Bloomington
Indiana University Press, 1987).
biblijskim i istorijskim linostima. U njima je nastojala da ubijedi ene da prepo-

znaju i shvate svoj potpuni drutveni, intelektualni i politiki potencijal.
Nijesu crne ene poput Stjuart samo javno protestovale, ve su i o svom
otporu pisale u tekstovima razliitih anrova. U knjievnim ostvarenjima one su se
fokusirale na sljedee teme: obrazovanje ena, opresija, silovanje, zabranjeni se-
ksualni odnosi meu razliitim rasama, kao i brak izmeu bijelih ena i crnih mu-
karaca (to je tema romana Na crnac, iz 1859. godine koji je napisala Harijet
Vilson). Kao to puni naslov sugerie, ovaj roman (Our Nig; ili, Sketches from the
Life of a Free Black, in a Two-Story House, North, Showing That Slavery Shadows
Fall Even There) se bavio jo jednom tabu temom, a to je rasizam na sjeveru.
Uprkos zabranama koje su se odnosile na seksualne odnose i, u nekim
sluajevima, na brakove izmeu bijelih ena i crnih mukaraca, oni su bili uobi-
ajeniji nego to je to civilizovani svijet bio spreman da prihvati. Veoma rano
(1663. godine), u merilendskom statutu koji zabranjuje takve veze, pie da neke
Engleskinje koje su roene slobodne, smetnuvi s uma svoju slobodu i na sramo-
tu svoje nacije, odluuju da se udaju za crne robove.70 Sa sigurnou moemo
potvrditi da se opisi seksualnih odnosa izmeu bijelih mukaraca i crnih ropkinja
pojavljuju veoma rano u amerikoj prozi. Harijet Vilson, meutim, nije bila samo
prva Afroamerikanka iji je roman objavljen u Sjedinjenim Dravama.71 Ona je
bila prva amerika spisateljka koja je za temu svog romana izabrala brak izmeu
crnog mukarca i bijele ene. Ali dok zapoinje priu o bijeloj eni koja je zbog si-
romatva prinuena da prihvati branu zatitu i finansijsku podrku jednog Afri-
kanca, nakon to ju je bijeli ljubavnik ostavio, ovaj roman kanjava prodoran go-
spodarski mentalitet koji je ak i crne ene (koje su roene slobodne) pretvarao
u objekte kojima se moe trgovati. U isto vrijeme primjenjujui i ruei konven-
cije enskog romana, Vilson nam pria autobiografsku priu o odbaenoj me-
leskinji, kerki jedne bjelkinje i mukama koje ona trpi kao slukinja na sjeveru, u
domu jedne dame iz Nove Engleske. Kao to Henri Luis Gejts sugerie u uvodu
koji je napisao za izdanje ovoga romana iz 1983. godine, tema bijelog rasizma na
sjeveru nije mogla biti popularna meu bijelim i crnim abolicionistima, to je i-
njenica kojom bi se mogao objasniti stogodinji nestanak ovoga romana.72
Poput ovog romana, autobiografska proza Harijet Dejkobs iz 1861. go-
dine pod naslovom Dogaaji iz ivota jedne mlade ropkinje, smjelo optuuje si-
70
Citirano u knjizi Keneta M. Stempa, Neobina institucija: Ropstvo na predratnom jugu (New
York: Knopf, 1956), str. 352.
71
Roman Vilijama Velsa Brauna iz 1853. godine pod naslovom Klotel; ili, predsjednikova kerka,
objavljen je est godina prije romana Na crnac, ali u Londonu. Ipak, status koji roman Na crnac
ima (prvi roman koji je objavila jedna Afroamerikanka), nedavno je doveden u pitanje otkriem i
autentifikacijom, takoe od strane Gejtsa, romana Pria jedne zatoenice, za koji se vjeruje da ga
je tokom pete decenije devetnaestoga vijeka napisala crna ena pod imenom Hana Krafts.
72
Hariet E. Vilson, Na crnac: ili, skice iz ivota osloboenog crnca. Henri Luj Gejts je priredio tu
knjigu i napisao predgovor za nju (New York: Vintage, 1983), str. xii.
stem vrijednosti, kao i seksualne preokupacije, predrasude i sklonosti civilizova-

nog drutva koje bijelu ene postavlja na pijedestal, a crnu alje na aukciju. Pod
pseudonimom Linda Brent, Dejkobs pria svoju ivotnu priu i nepravde koje
je tokom ropstva preivjela, ukljuujui sedam godina koje je provela krijui se
od bludnog gospodara na tavanu koji je bio tako mali da se na njemu nije mogla
ispraviti. Ali poput Harijet Vilson, Dejkobs pie i o onome na ta je ljubomorna
gospodarica bila spremna kako bi uinila domainstvo na plantai opasnim mje-
stom za crne ene. Meutim, kao to je napisala Frensis Smit Foster, crna femi-
nistika naunica, iako ovaj narativ, poput drugih tekstova koji govore protiv
ropstva, potvruje brojnost silovanja i konkubinata, pria o otporu i bijegu iz i-
vota Dejkobs je pria o ropkinji koja je odbila da bude rtvovana.73
Kada je Din Fagan Delin autorizovala ovu knjigu i kada ju je ponovo
objavio Harvard juniversiti pres krajem osamdesetih godina dvadesetog vijeka,
Dogaaji su smatrani najsvetijim tekstom koji je u devetnaestom vijeku napisala
crna ena. Kao takva, ova autobiografija je bacila u zasjenak korpus djela koji je
stvorila Frensis Elen Votkins Harper. Jedno od poznatijih imena iz devetnaestog
vijeka, Harper je aktivno uestvovala u borbi protiv ropstva, borbi za jednaka
prava i pokretu za trezvenjatvo. Iza sebe je ostavila zapise (poezija, eseji i go-
vori), kao i etiri romana i priu za koju se vjeruje da je prva kratka pria koju je
napisala neka Afroamerikanka. Pod naslovom Dvije ponude objavljena je iste
godine kada i Na crnac (1859). Ova pria o dvije roake je posebno intere-
santna zbog naina na koji jukstapozicionira brani odnos i aktivizam protiv
ropstva. Ona predstavlja parabolu o razliitim vrstama rtvovanja koja dvije ene
jedna supruga i jedna aktivistkinja moraju u drutvu podnijeti. Harper ne bira
rijei kada kritikuje brak kao samoograniavajuu instituciju za ene. Intenzivna
ljubav je esto srodna intenzivnoj patnji, napisala je ona.74 Moglo bi se rei da
su aktivizam Harper, usmjeren ka jednakim pravima, i njena subverzivna kritika
rasne ideologije i rodnih konvencija, najavili (stotinu godina prije nego to e se
desiti) uspon radikalnog crnog feminizma. Ipak, Harper je esto itana i odbaci-
vana kao mimetina, sentimentalna moralistkinja iz ranih dana crnih feministi-
kih knjievnih studija, iju vrijednost razliita itanja tek treba da potvrde, o e-
mu e biti vie rijei u drugom dijelu ovoga eseja.
Poput Harper, Meri En ed Keri bila je uesnica mnogih politikih, dru-
tvenih i intelektualnih inicijativa u vremenu u kojem je ivjela: abolicija, enska
prava, trezvenjatvo, javno obrazovanje, crni emigracioni pokret i enski crni na-
cionalizam. Novinarka, aktivistkinja, uiteljica i reformatorka, ona je bila prva
73
Frensis Smit Foster, Nepredvieni dogaaji, u knjizi Debore M. Garfild i Rafije Safar (ur.)
Dogaaji iz ivota mlade ropkinje (New York: Cambridge University Press, 1996), str. 61-2.
74
Frensis E.V. Harper, Dvije ponude, prireeno u antologiji En Elen okli, Afroamerike
spisateljke, 1746-1933: Antologija i kritiki prirunik (New York: New American Library, 1989), str.
65. Dvije ponude su bile originalno objavljene u nastavcima 1859. godine.
Afroamerikanka koja je objavljivala i ureivala novine (dugo objavljivani Provincial

Freeman, sa sjeditem u Kanadi), i druga koja je postala advokatica. Iako Keri nije
poznato ime, ak ni meu istoriarkama feminizma, lake ju je percipirati u ovome
kontekstu od veeg broja Afroamerikanki iz devetnaestog vijeka. Prema tvrdnjama
njene biografkinje Dejn Rouds, Kerina pria je sauvana zahvaljujui tekstovima
koje je sama napisala. Kao novinarka, advokatica i aktivistkinja, ostavila je iza se-
be tekstove koji bacaju svijetlo na njen ivot, politike ideje i svijet koji ju je okru-
ivao, objanjava Rouds u biografiji koja je objavljena 1998. godine. ,,Mali je broj
Afroamerikanki o kojima su pisani tragovi sauvani. Nedostatak dokumentarnih
izvora predstavljao je kljunu prepreku u ispisivanju istorije crnih ena.75
Rouds je u pravu: istorijskih zabiljeki je malo. Ali tano je i da enska
istoriografija i knjievne studije nijesu uvijek bile usredsreene na Afroameri-
kanke kao pionirske primjere feministike umjetnosti i aktivizma koje treba
ukljuiti u tok rasprava. ee se deava da takve studije, ukljuujui neke koje
su napisale crne feministike naunice i kritiarke, pretpostavljaju da su Afro-
amerikanke u devetnaestom i ranom dvadesetom vijeku bile primarno zaintere-
sovane za ono to su (vidjele) kao najjai vid opresije koji ih je snaao rasi-
zam.76 Iako su nosile breme rasne ali i rodne razlike, ove spisateljke i aktivi-
stkinje, prema rijeima jedne crne feministike naunice, napravile su izbor, na
koji su ih prisilile okolnosti, a to je da svoju borbu usmjere prvo protiv rasizma,
a onda protiv seksizma.77 U interkulturalnoj studiji o Amerikankama koje su pisa-
le u periodu od 1890. do 1930. godine, Elizabet Amons, bijela feministika nau-
nica, potvruje da je pitanje od najveeg znaaja za crne ene bila rasa. Patile
su jer su bile ene, pie ona, ali patile su jo vie jer su bile crne: ako je trebalo
dati prioritet jednom ili drugom pitanju, odabrano je da to bude pitanje rase.78
Frensis Harper se esto citira kada se ele potkrijepiti tvrdnje o priori-
tetima crnih ena. Komentariui gnijevnu, povremeno otru debatu o pravima
crnih mukaraca u odnosu prema enskim pravima poslije Graanskog rata,
Harper je jednom primjetila: Kada su razmatrale pitanje rase, ono drugo inilo
se manje vanim. Ali bijele ene su posveene pitanju pola, i u njihovom sluaju
rasna problematika zauzima manje znaajno mjesto. Simultano rjeavanje raznih
vrsta opresije, bilo bi najznaajnije. Ovako crna ena ostaje uz crnog mukarca i
75
Dejn Rouds, Meri En ed Keri, Crna tampa i protest u devetnaestom vijeku (Bloomington:
Indiana University Press, 1998), str. xiv-xv.
76
En Elen okli, Crna lezbijka u amerikoj knjievnosti: Pregled, u knjizi koju je priredila Barbara
Smit pod naslovom Djevojke iz komiluka: Antologija crnog feminizma (New York: Kitchen Table
Women of Color Press, 1983), str. 83.
77
Kerolajn Silvander, Desi Redmond Foset, crna amerika spisateljka (Troy, NY: Whitson, 1981),
str. 5.
78
Elizabet Amons, Nekompatibilne prie: amerike spisateljke na prijelazu u dvadeseti vijek (New
York: Oxford University Press, 1991), str. 23.
eka da se nakon rjeavanja rasnog pitanja, posveti rodnom.79 U paljivom kon-

tekstualnom itanju Harperine opaske su manje znaajne kao zauzimanje stava
po pitanju rasne politike u odnosu prema rodnoj, a vie kao komentar o isto-
rijskoj sljepoi i otvorenoj netrpeljivosti bijelih feministkinja, ije je estoko su-
protstavljanje crnim mukarcima koji su stekli pravo glasa prije njih, esto odre-
ivano u rasistikom kontekstu. Poput mnogih crnih aktivistkinja iz njenog vre-
mena, Harper je shvatila da je abolicija ropstva malo promijenila drutvene i
ekonomske uslove ivota najveeg broja crnih ljudi. Ona je potvrditi politiko
ovlaivanje crne rase, to je za nju i druge poput nje feministiki kao i antirasni
imperativ.
U istorijskom smislu, samo su crne i druge obojene ene bile pozivane
da razvrstaju svoje patnje i da daju prioritet rasnim i rodnim identitetima, kao da
je takvo podvajanje sopstva bilo mogue. Prema ovoj ideji o podijeljenom ro-
dnom i rasnom identitetu od samog poetka nije bilo lako zauzeti stav u crnim
feministikim studijama. Godine 1988. Elizabet Spelman, bijela feministika filo-
zofkinja, identifikovala je pretpostavku o podijeljenom sopstvu kao jednu of gla-
vnih u okviru problematike meinstrim feminizma. Zapadna feministika teori-
ja, napisala je ona u knjizi Manje vana ena: Problemi ekskluzije u feministi-
koj misli, eksplicitno je zahtjevala da Afroamerikanke, Amerikanke azijskog po-
rijekla ili Latino-Amerikanke odvoje enski glas od rasnog ili etnikog a da ni-
jesu zahtijevale da bijele ene naprave razliku izmeu injenice da su ene i da
su bijele.80 Kao to u argumentovati uskoro, ova problematika drugim rije-
ima, ovaj podijeli pa vladaj nain razmiljanja o rasi i rodu imao je ozbiljne po-
sljedice za razvoj crnih i bijelih feministikih studija tokom sedamdesetih i osam-
desetih godina. Tretirao je aboliciju u devetnaestom vijeku i crni pokret za oslo-
boenje u dvadesetom kao feministiko pitanje, samo kada su ga zastupale bije-
le ene.
Prevela Aleksandra Nikevi-Batrievi
79
Pogledati u knjizi Elinor Fleksner, Vijek borbe: Pokret za enska prava u Sjedinjenim Dravama,
rev. edn. (Cambridge, MA: Harvard University Press, 1975), str. 147.
80
Elizabet V. Spelman, Manje vana ena: Problemi marginalizacije u feministikoj misli (Boston:
Beacon Press, 1988), str. 13.
KNJIEVNA POLITIKA FEMINISTIKE TEORIJE

UDK 82.09:141.72
Elen Runi
injenica da su feministika politika i feministika teorija blisko poveza-

ne jeste neto to se da zakljuiti na osnovu zdravog razuma. Bilo kakva pobuna
u pogledu traenja enskih prava nosi u sebi neku vrstu kritike dominantnog po-
retka, neku vrstu teorije o potlaivanju ena u patrijarhalnom drutvu. Isti je
sluaj kada se radi o enskom aktivizmu koji se svjesno ispoljava u vidu neposre-
dnog izraza enskih iskustava, emfatiki privilegujui enske glasove, i koji je po-
sveen sutinskoj politikoj aktivnosti. Neophodno je (mada ne i dovoljno) pri-
mijetiti da takvo predstavljanje potrebe ukljuuje odreenu retoriku, strategi-
ju predstavljanja i raspravljanja, u kojoj je jedan model direktne akcije suprotsta-
vljen drugim modelima i predstavljen kao prava osnova autentine feministike
aktivnosti. Iako je sve ovo istina kada kaem da svaka pobuna u pogledu trae-
nja enskih prava nosi u sebi neku teoriju o potlaenosti ena mislim na neto
vanije i specifinije za enski pokret kao takav, za feminizam kao nain milje-
nja, pisanja i djelovanja.
I sama mogunost politikog djelovanja protiv patrijarhata i maskulini-
zma zahtijeva obrazloenje nedostataka samog maskulinizma, sputanja sa onog
mjesta gdje nastoji da postavi feminizam i da njime dominira. U pokuaju razo-
tkrivanja te maskulinistike naracije o enskosti, stereotipi o eni i enama ja-
vljaju se kao posljedica patrijarhata ukljuujui i njegove brojne prie. Otkrivanje
jednog dijela takve naracije o enstvenosti jeste sutina (sine qua non) femini-
stike pobune. Mnoga djela feministike teorije i rasprave koja opisuju vrijeme
koje je prethodilo ovom trenutku razotkrivanja u naraciji, kao i ono to je uslije-
dilo, ponekad su o tome govorila kao o Bogojavljanju, nekada kao o preobra-
anju, nekada kao o padu. Njegovi brojni oblici su simptom razliitih ispoljavanja
enstvenosti u drutvenom ivotu i neminovno je povezano sa nekom kontrana-
racijom, nekom vrstom premjetanja ena u novi, nepatrijarhalni postor ili djelo-
vanje, moda (iako ne i uvijek) u jednu novu enstvenost. Feminizam, tako,
uvijek ukljuuje neku vrstu ponovnog pisanja enstvenosti, odnosno kategorija
koje definiu ene kao takve81. U stvari, raskid za koji se optuuje patrijarhat
kako bi mu se mogao pruiti otpor neizbjeno razotkriva enstvenost kao
ideologiju, to jest kao strukturu u kojoj se nalazimo, onu koju moemo proua-
81
Ovi napori ukljuuju paralelno pisanje ili, makar, mijenjanje maskuliniteta u naracijama. Ono to
se podrazumijevalo u ranim hrianskim tekstovima sada postaje glavna tema feministikih i
homoseksualnih teoretiara. Prelazak sa enskih studija na rodne studije na mnogim
amerikim univerzitetima predstavlja simptom ovog razvoja.
vati i na taj nain i kritikovati, onu koju feministkinje ele promijeniti. ak i oni
naizgled kritiki nesamosvjesni oblici feminizma ukljuujui one koji estoko
odbacuju teoriju kao nesigurnu, zbunjujuu ili ak apolitinu pripovijedaju o
ovom raskidu sa ideologijom enstvenosti, o ovom razdoru one jasnosti enskog
subjektiviteta. U toku postupka koji je nekada bio dio zdravog razuma da
smo ene javlja se kao mjesto ispitivanja i politikog djelovanja. Simon de Bo-
voar opisuje ovaj pokret kao odbacivanje naturalizacije kategorije ene: enom
se ne raa, enom se postaje. U postupku otkrivanja ideolokog rada koji se ve-
zuje za postanak ene/ena, teorija i praksa se intimno proimaju u okviru polja
samog politikog djelovanja.
ak i za one koji su ubijeeni da teorija uvijek funkcionie u svakom fe-
ministikom djelovanju, korak od opte rasprave ili teorije u ime feminizma ili
osloboenja ena ka ue usredsreenijoj feministikoj knjievnoj kritici ne pred-
stavlja neto to bi bilo od sporednog znaaja. Postoje oigledne razlike izmeu
teorijskog raskida koji denaturalizuje potinjenost ena u porodici ili koja razo-
tkriva seksualne mitove o enskoj pasivnosti ili standardnoj heteroseksualnosti i
onaj teorijski rad koji se fokusira na knjievna naela, odnosu izmeu pola i
anra, ili pitanje enskog stila. Kako pokuavamo da artikuliemo ove razliite
teorije, pozicija brojnih knjievno-kritikih oblika feminizma u okviru univerziteta
dodatno komplikuje stvari samim tim to bi ova pozicija oznaila priznavanje
akademske orijentacije feministikoj knjievnoj teoriji. Ovdje dolazi do izraaja
jo jedna logina pretpostavka, odnosno ona kojom se tvrdi da ono to mi po-
drazumijevamo pod terminom politiko treba da se shvati doslovno kao i da je
oito da tumaenja knjievnih djela nijesu doslovno politika: takva tumaenja
ne biraju voe, ne donose zakone niti vladaju ustavnim pitanjima ili stvaraju
dravnu politiku. Poput drugih shvatanja za koja se tvrdi da se oslanjaju na zdrav
razum i ovoj se tvrdnji teko moemo suprotstaviti.
S druge strane, postoje i drugi naini za interpretaciju ove hijerarhije po-
litikih oblika. Sama injenica da feministika knjievna kritika pronalazi svoje
mjesto na akademiji (u nekim sredinama) izgleda da refleksivno izaziva sumnju
da je, u najmanju ruku, politiki marginalna, odnosno da je njen predmet samo
akademski. (Ovo je svakako istina kada su SAD u pitanju.) Istovremeno, uprkos
rairenosti takvih sumnji, jo uvijek mnogi naunici/naunice smatraju da je lo-
gino da su misli, analize ili ak nagaanja knjievnih teoretiara/teoretiarki koji
se bave pitanjima roda, polne razliitosti ili maskulinistikih ideologija, usko po-
vezana sa politikim projektima i organizacijama koje se bave enskim pitanjima
u stvarnom svijetu; ova pretpostavka, vie nego vjerodostojna, ima vrijednost
neega to je ve poznato i ustanovljeno.
Dajana Fas govori o tvrdoglavosti i vrijednosti ovakvog shvatanja u za-
kljuku svog ispitivanja politike feministikog tumaenja, itati feministiki.
Fas analizira rasprave o osnovama feministike kritike, prvo u smislu esencija-
listikog pogleda na ene kao klasu koja se fundamentalno razlikuje od muka-
raca, a zatim u duhu antiesencijalistike kritike takvog shvatanja; ona primjeuje

da pojedini termini podlijeu otrom ispitivanju u ovim raspravama, ukljuujui i
takve sutinske koncepte za feministiku teoriju kao to su jastvo i iskustvo. Na
samom kraju Fas zakljuuje da kroz svaku, ponekad gorku, raspravu o kategoriji i
klasi ena i njenim osnovama, pojam politike zadrava poseban status, ustvari,
kljuni poloaj: politika je ono to je kljuno za mnoge samodefinicije femini-
zma. Ona nam govori, po mom miljenju, da antiesencijalisti ele da izmjeste
identitet, jastvo, iskustvo i praktino svaku drugu kategoriju koja se podra-
zumijeva osim politike. Poto je teko zamisliti nepolitizovani feminizam politika
se javlja kao sutina feminizma.82 Ovakvo miljenje Fas obiljeava uporna tvr-
dnja da e feministika praksa tumaenja ili kritika uvijek biti politika koliko
god da se [politika] istrajno odupire toj definiciji (str. 111). Ona se zapravo za-
lae za miljenje da nema druge kategorije koja ujedinjuje raznovrsne, suprot-
stavljene oblike feministike knjievne teorije. Politika je zapravo jasna katego-
rija u feministikom diskursu i to ona koja je najizdrljivija i najnezamjenlji-
vija.... predstavlja istovremeno najjasniji i najnejasniji pojam (str. 111). Oksimo-
ron koji ovdje koristi Fas da je politiko istovremeno najjasniji i najnejasniji
pojam, da je ono vidljiva tama jeste jedan od onih sa kojima se feministika
knjievna prouavanja neprekidno sukobljavaju u procesu obnove svojih politi-
kih projekata.
Meutim, u savremenom istorijskom trenutku u istoriji feminizma ili
feministike knjievne teorije mnoga se ozbiljna pitanja postavljaju u vezi sa
politikom feministikih knjievnih izuavanja. Iako se ova pitanja ne mogu sma-
trati sasvim novim, kada poinemo da razmatramo njihove savremene oblike
treba da se podsjetimo da su mnoge od najranijih predstavnica feministike kri-
tike bile poprilino sigurne u to da postoji bliska veza izmei politike i knjievnih
izuavanja i njihovog vlastitog poloaja kao intelektualki iz redova jednog politi-
kog pokreta. One su esto sebe smatrale ne samo knjievnim kritiarkama koje
su bile dio jedne snane politike kampanje za enska prava ve i aktivistkinjama
u okviru univeziteta, zaslunim politikim akterkama koje su preispitivale ne sa-
mo naela svojih uih disciplina ili predrasude svojih kolega i intelektualnih
prethodnika ve i uobiajenu naunu djelatnost samog univerziteta.83 Transfor-
macija sadraja univezitetskog nastavnog programa sluila je istovremeno posti-
zanju rekonfiguracije njegovih oblika i mnogih standardnih obiljeja intelektual-
nog i institucijskog ivota. Po rijeima Naomi or, feministiko ispitivanje institu-
82
Diana Fuss, Reading Like a Feminist, u Naomi Schor i Elizabeth Weed, eds., The Essential
Difference (Bloomington: Indiana University Press, 1994), str.112.
83
Vidjeti kod Dale Spender, ed., Mens Studies Modified: The Impact of Feminism on Academic
Disciplines (Oxford: Pergamen Press, 1981); Ellen Carolyn DeBois, Gail Pardise Kelly, Elizabeth
Lapovsky Kennedy: Carolyn W. Korsmeyer Lillian S. Robinson, Feminist Scholarship: Kindling in the
Groves of Academe (Urbana: University of Illinois Press, 1987) i Ellen Messer-Davidow, Disciplining
Feminism (Durham: Duke University Press, 2002).
cijske moi u akademiji izraavalo je moda utopijsku enju za jednim druga-

ijim univerzitetom, univerzitetom razliitosti.84 Dananji univerziteti se zaista u
mnogo emu razlikuju od univerziteta sa kakvim su se susretale tadanje femini-
stike kritiarke, naroito u nacionalnim kontekstima gdje su se feministika
knjievna izuavanja prihvatala i institucionalizovala, to moemo razumjeti kao
dokaz nekih utopijskih nadanja pionira na tom polju. Ironino je, meutim, da su
neka od savremenih pitanja vezana za politiku feministikih knjievnih istraiva-
nja direktna posljedica udobnosti koju izuavanje roda danas uiva na univerzi-
tetu i samim uspjehom ovog poduhvata to djelimino potvruje i postojanje
knjige kakav je Kembridov prirunik za feministiku knjievnu teoriju.
Puni doprinos promjene koju su donijele feministike kritiarke ostaje
nedovoljno jasan, naroito u pogledu pitanja kako feministiko izuavanje doi-
vljava sopstvene politike zadatke i moi. Osim to su neka znanja o femini-
stikoj knjievnoj teoriji rijetko uzimana zdravo za gotovo na brojnim katedrama
za knjievnost, postavlja se pitanje kakvu je promjenu ovaj novi zahtjev donio u
politikom smislu. S druge strane, do kojeg stepena feminstika kritika mora da
potvrdi da se temeljno asimilovala na univerzitetima o ijem je preoblikovanju
nekada matala, to jest, da upotrijebimo jednu danas estu frazu, na kojima je
bila politiki izabrana? Koji je ispravan odnos izmeu intelektualnog rada i
politike aktivnosti? Da li feministika knjievna teorija ima politiku kao takvu?
Ako ozbiljno shvatimo miljenje da je univerzitet mjesto politikog djelovanja, da
li moramo postaviti pitanje ne samo kako je feministika knjievna teorija
povezana sa spoljanjom politikom, van akademije, ve i kako pojedini projekti
unutar akademije postiu politike efekte? ta mislimo kada kaemo politika i
ta feministika knjievna kritika ima zajedniko sa tim?
Djelo Seksualna politika (1970), autorke Kejt Milet, predstavlja primjer
amerikog teksta iz samouvjerenijeg perioda pojave feministikih knjievnih
izuavanja, kada su veze izmeu knjievnosti, njenog kritikog tumaenja i iro-
kog politikog pokreta bile vre i oito manje neprijatne.85 Sam naslov, tako
84
Vidjeti kod Naomi Schor, The Righting of French Studies, u djelu Schor-ove, Bad Objects:
Essays Popular and Unpopular (Durham: Duke University Press, 1995).
85
Vidjeti kod Gazele Greene i Coppelia Kahn, eds., Changing Subjects: The Making of Feminist
Literary Criticism (London: Routledge, 1993). Unosim epitet ,,oit kako bih izbjegla implikaciju da
u rajskoj (i na taj nain nepovratno izgubljenoj prolosti), politika feministike kritike nije bila tema
rasprava. Uopteno govorei, prolost nije bila prijatnija kada su stvari bile kakve su bile.
Razmatrajui sluaj iz SAD prikazala bih tri svoja zapaanja vezana za istoriju konflikta meu
feministikim kritiarkama: 1. u ranim godinama feministike kritike institucionalizacije, naunici
su se estoko raspravljali, ali su osjeali da su snano vezani za ,,Pokret; 2. status teorije kao takve
bio je tema rasprave unutar i van univerziteta; 3. dok se sprovodila politika intelektualnog rada,
svae u vezi sa takvim politikama su se gomilale. Vidjeti kod Alice Echols, Daring to Be Bad:
Radical Feminism in America, 1967-1975 (Minneapolis: University of Minnesota Press, 1989) i
Katie King, Theory in its Feminist Travels: Conversations in U.S. Womens Movements
(Bloomington: Indiana University Press, 1994).
saet bez podnaslova koji bi upozoravao da se radi o knjizi koja govori o, na

primjer, knjievnosti, politici i moi otkriva autorkino uvjerenje da je njeno
djelo i te kako politiko, otvoreno politiko, da ima politiki vid. Naravno, Milet
nije bila profesionalna knjievna kritiarka koja pie u okvirima ustanovljenog
naunog anra, a bila je i politiki aktivna u enskom pokretu, ali su upravo takve
bile okolnosti u kojima su u poetku pisale brojne feministike kritiarke. Ova
knjiga Milet je postala bestseler (na mojoj kopiji mekog poveza pie da je
tampana u 200 hiljada primjeraka i da se afirmativni osvrti na ovo djelo mogu
proitati u New York Times-u i Time Magazine-u kao i u Cosmopolitan-u). Bilo je
to jedno vrlo raznoliko izdanje posveeno temama toliko irokim da su obuhva-
tile i oblast psihoanalize, slubeni eksperiment nad porodicom u nacistikoj
Njemakoj i Sovjetskom Savezu, znaenje seksualne revolucije kao i samu knji-
evnost.86 Djelo je nastalo kao disertacija na katedri za engleski jezik na univerzi-
tetu u Kolumbiji i sadri opirna tumaenja pisaca poput D. H. Lorensa, Henrija
Milera i ana enea. U uvodu Milet zvui manje zabrinuto za to da knjievna
analiza u njenoj knjizi moda ne bude shvaena kao dovoljno politika nego za to
da li e njena politika tumaenja kao kritiku prihvatiti neka akademija koja je
jo uvijek vezana za Novu kritiku i pretjeranu, slavljeniku prozu.
Moje je uvjerenje da poduhvat knjievne kritike nije ogranien na poslu-

nu laskavost ve da je sposoban da dosegne dublje razumijvanje koje
nam knjievnost prua u smislu ivota koji opisuje, tumai ili ak iskri-
vljeno prikazuje. Ovaj esej, sastavljen podjednako od djelova knjievne i
kulturne kritike, predstavlja neku vrstu anomalije, hibrid ili ak potpuno
novu mutaciju. Vodila sam se pretpostavkom da ima prostora za kritiku
koja u obzir uzima iri kulturni kontekst u kojemu se zainje i stvara poe-
zija. Kritika koja je nastala iz istorije knjievnosti je suvie ograniena da bi
ovo postigla; kritika koja potie iz estetskih obzira, Nova kritika, nikada
to nije ni htjela postii. (str. xii)
Djelo Milet bilo je zamiljeno, i iroko prihvaeno, kao rasprava u ime fe-
ministike seksualne revolucije. Meu pohvalama koje je dobilo, na naslovnoj
strani knjige stoji: izuzetno znaajno djelo koje oznaava kraj tiranije polnih ulo-
ga. Sa tolikom otvorenom moi da se bori protiv tiranije, da srui mo stereo-
tipnih polnih uloga, kao jedne od njenih osobina, jasno je da Seksualna politika
nije smatrala sebe ogranienom poljem svojih knjievnih prouavanja. Revolu-
cionarna feministika kritika bila je centralni dio njene politike strategije.
Mutacija koju prikazuje kritika praksa Milet sastoji se u njenom insi-
stiranju da kao to pol ima esto zanemaren politiki aspekt tako ga ima i knji-
86
Vidjeti kod Kate Millet u djelu Sexual Politics (New York: Double Day, 1970), str. 176-89 i str.
157-76.
evnost (str. xi).87 Ovaj zanemareni politiki aspekt knjievnosti bio je jedna od
glavnih tema feministike kritike. Njeno djelo predstavlja primjer eksplicitnosti
kojom su mnoge rane feministike kritiarke u okviru akademije kao i u okviru
opte kulture kritike nekog djela stvarale svoj knjievno-kritiki projekat kao
oblik politikog djelovanja, doslovno kao politiku akciju. Naravno, ne treba uzi-
mati ovakve optimistine i samouvjerene izjave doslovno onako pozitivno kako
one vjerovatno zvue. Raskid sa tiranijom koju su nametale polne uloge a koji je
obeavalo djelo Seksualna politika jo je u toku, na veoma raznolikim mjestima.
Ali ubjeenje koje su mnoge kritiarke i teoretiarke knjievnosti prihvatile da
je njihov rad ustvari sredstvo tada cvjetajueg enskog pokreta bilo je iroko
prihvaeno, ukljuujui, u najveoj mjeri, i one najglasnije protivnike bilo kakve
inovacije kakva je feministika knjievna teorija.
Prolo je vie od 30 godina od kada su se pojavili prvi pokuaji femini-
stike knjievne kritike u akademskim krugovima. Ona je od tada postala jedna
od glavnih kritikih komponenti knjievnih izuavanja u mnogim univerzitetskim
sredinama. Moda je teko, iz perspektive 21. vijeka, ak i prisjetiti se kako je na-
silan, prezriv i poniavajui bio otpor prema tvrdnjama feministike kritike u tim
ranim godinama ovoga pokreta kada bi ak i pisanje disertacije na temu bilo koje
spisateljke osim nekoliko njih koje su bile odobrene (kao Dejn Ostin ili Emili
Dikinson u SAD) izazivalo skandal. Preispitivati sadraj naeg knjievnog kanona,
iznova procjenjivati estetska dostignua spisateljki, ispitivati nae vlastite estet-
ske vrijednosti i kriterijume i istraivati igru rodnih razliitosti i seksizma u knji-
evnim djelima iz svih perioda, i to od strane ena i mukaraca podjednako sve
je to u poetku doekano sa podsmjehom i duboko usaenim neprijateljstvom.
Ovaj je otpor bio jasno politiki, jaajui odbranu intelektualnih prioriteta patri-
jarhata. Ovo je podrazumijevalo podrku stvaranju razliitih ideologija muke su-
periornosti, dominacije i rodnih stereotipa (otkrivenih u knjievnosti a naroito
upadljivo u knjievnoj kritici i teoriji; takoe je zahtijevalo neposredniju (teo-
rijsku i praktinu) odbranu vidova kritike, koncepata i kanona koje je njegovalo
nastavno osoblje (koje je uglavnom, iako ne u potpunosti, bilo mukog pola)
koje je tada kontrolisalo knjievna izuavanja i njihove oblasti na univerzitetu i u
javnoj sferi.
Pojava femistikih knjievnih izuavanja na ovaj nain je ustanovljena
kao otvoreno i jasno politika u oima njenih najranijih predstavnika, djelimino
zbog toga to je neprijateljstvo koje je izazivala bilo u velikoj mjeri politike pri-
rode. Niko od onih koji su uestvovali na bilo kojoj od sukobljenih strana ne bi tu
87
Komentari o zapostavljanju koje daje Milet obiljeavaju njen tekst; danas svaka tvrdnja da pol
ima bilo kakav aspekt koji na neki nain nije politiki predstavlja provokativan stav. Buova
administracija, nastojei da opravda otkazivanje godinje parade homoseksualaca koju odravaju
zaposleni u Ministarstvu pravde, nedavno je objavila da predsjednik ,,ne vjeruje da treba
politizovati seksualno opredjeljenje (New York Times, June 7, 2003, str. A7.).
borbu nazvao samo akademskom niti bi ih opisao tako da se potcijeni njihov

znaaj za realni svijet. Rane godine razvoja feministike kritike bile su istovre-
meno i period u kojemu su feministkinje (ili ene na bilo kojem politikom po-
loaju) u okviru katedri za knjievnost na univerzitetu, predstavljale esto isuvie
malu grupu koja je traila podrku sa drugih katedri (i tako pomagala u osnivanju
programa interdisciplinarnih enskih studija) i to uglavnom, bez podrke u ra-
spravama oko reformi nastavnog programa ili angaovanja novog osoblja. Rije
embattled (spremna za boj) javlja se u pripovijedanjima brojnih feministikih
naunica iz tog perioda a njihovi protivnici esto su glasno isticali pratei (mada
manje odgovarajui) osjeaj opkoljenosti koji su imale. Oni koji su prezirali
knjievnost enskog oslobaanja, kako ju je Harold Blum nazivao, nikada nije-
su sumnjali u postojanje takve opsade i smatrali su da su feministike kritiarke
bile krive za njeno afirmisanje prema svakoj estetici i prema etikim kriterijumi-
ma, dovodei i samu Zapadnu civilizaciju u rizinu situaciju. Neumorni polemi-
ari onoga to je na kraju dovelo do kulturnih ratova na amerikoj akademiji
bili su uvijek spremni da osude politike efekte i predrasude onoga to su nazi-
vali izuavanjem rtvovanja, postavljajui feministika izuavanja na udarnu
poziciju na svom spisku grijehova protiv tradicije.88
Ovakve rasprave odbacivane su miljenjem vladajuih kritiara da je i
sam njihov rad politiki neutralan. Ovakav stav bio je ustanovljen kao vladajui
na amerikoj akademiji sedamdesetih i osamdesetih godina kada se tamo po
prvi put pojavila feministika kritika. Ovu ,,etiku, kako je samu sebe laskavo na-
zivala, bilo je teko prikazati kao alibi ili naslovnu priu za odreenu grupu poli-
tikih gledita, ne zbog toga to je tako efektno titila one naunike koji su imali
koristi od statusa quo koji je proziao iz prihvatanja injenice da njihov vlastiti
rad aktivno stvara nejednaka, iskrivljena i nepravedna ureenja moi ve zato
to je jednostavno odraavala poznate istine o prirodi knjievnosti i odnosa me-
u polovima. Ideja da znanje moe biti isto objektivno, izolovano od svjesno
proklamovanih i nesvjesno proivljavanih vrijednosti, bilo je u ovom smislu pra-
va ,,ideologija, i to ona sa svijeu unutar i izvan univerziteta. Kako primjeuje
Luj Altiser (1970) ideologija nikada nije toliko mona kao kada je nesvjesna svog
ideolokog statusa i nikada toliko efektna kao kada za sebe tvrdi da je samo
,,stvar zdravog razuma.89
88
Rita Felski smatra da se ovakvi napadi nastavljaju sve do kasnih devedesetih i da ni sada nijesu u
potpunosti nestali. Vidjeti u njenoj knjizi Literature After Feminism (Chicago: University of Chicago
Press, 2003), str 1-22.
89
Vidjeti kod Louis Althusser,Ideology and Ideological State Apparatuses, u Althusser, Lenin and
Philosophy and Other Essays, prev. Ben Brewster (New York Monthly Review Press, 1971), str.
127-86, za ideologiju kao nesvesno i nain na koji ideoloki ,,subjekti rade sami (str. 18); i Capital
to Marxs Philosophy, u Louis Althusser i Etienne Balibar, Reading Capital (London: Verso, 1970),
str 11-70, za kritiku mita nevinog tumaenja (str. 14).
Oiglednost zdravog razuma na koju nas upozorava Altiser ne razvija se

samo meu onim (antifeministikim) naunicima koji odbacuju injenicu da i oni
sami obavljaju jednu politiku djelatnost u postupku tumaenja. Postoje takoe
feministike kritiarke za koje se politika tumaenja sastoji jednostavno u ismija-
vanju tuih ideologija a ne u izlaganju vlastite, jednako ,,ideoloke problemati-
ke. Kritiki stavovi Milet da su i seksualnost i knjievnost ,,zapostavile politike
aspekte bili su radikalni po svom proklamovanju djelovanja jedne nepriznate
politike u privatnoj sferi polnih odnosa i jednog privatizovanog polja knjievnog
tumaenja. Altiserova teorija ideologije bila je radikalna i po svojoj tvrdnji da je
ideologija ono to definie, pored toga to je i definisano obiljeje drutvenog
poretka (a ne samo baza i nadgradnja, ili efekat) i po svom insistiranju da ideolo-
gija ne treba da se izuava pod optim svjesnim ubjeenjima, dogmama ili pro-
gramima. On je smatrao da ideologiji moramo prii putem svojih nesvjesnih i ta-
ko nepotvrenih pretpostavki o svijetu kao takvom, a naroito, putem pretpo-
stavki o (u smislu ,,preuzimanja mjesta koje nam je navodno dodijeljeno) su-
bjektivitetu, o vlastitom statusu subjekta u svijetu, subjekta kojeg je stvorila ideo-
logija. Altiser odbacuje stav da ideologija predstavlja jednostavnu mistifikaciju, lai
,,svetenika i despota, manipulativne lai koje se nameu masovnom stanovni-
tvu preko vladajue klike ,,cininih mukaraca (str. 163). Umjesto toga on tvrdi
da je ideologija trajno obiljeje drutvenog ivota, ona prevazilazi istoriju; i utie
na sve ljude kao na podanike a ne samo na one koji pripadaju vladajuoj klasi.
Ideologija je toliko vie neizbjena koliko smo mi njeni podanici; jednostavno
sklanjanje sa oiju ideolokih titnika i sagledavanje svijeta kakav on jeste ne
moe vie da bude na politiki cilj. Kako kae Altiser, ,,to znai priznati dje-
lotvorno prisustvo nove realnosti: ideologije (str. 133).
U svijetlu ove teorije koja je ideologiju smatrala ,,realnou i to realno-
u koja je od kljunog znaaja za formiranje linosti i za na doivljaj nas samih
kao subjekata lako je vidjeti da jedna ukorijenjena ideologija zdravog razuma
moe igrati ulogu u feministikim debatama o politici feministike knjievne teo-
rije. Poela sam ovaj esej jednom jasnom primjedbom: zdrav razum nam govori
da su feministika politika i feministika teorija intimno povezane. Jaa verzija
ove tvrdnje pokazuje da akademska tenja feministike knjievne kritike jeste
posljedica politikih pokreta za osloboenje ena, odnosno rezultat politike
aktivnosti. Ovakav stav je vrlo rasprostranjen iako ga moemo smatrati klieom.
Kao argument (iako se teko moe nazvati argumentom jer je njegova zasnova-
nost na realnom toliko oigledna) on istie intelektualni posao revidiranja tra-
dicionalnih naela napadajui falusnu kritiku koja ih je stvorila, prezirui seksi-
stiku ideologiju u knjievnosti i tragajui za konturama enskog pisanja pa se
moe objasniti kao odraz konkretnog politikog rada koji se vrio na drugim
mjestima, na ulicama, u enskim organizacijama, u zakonodavstvu i na sudo-
vima. Iz ove perspektive su feministika knjievna prouavanja i feministike
knjievne teorije jednostavno proizvodile razliite feministike politike, odnosno
njen podmladak. Kontinuitet koji meu njima postoji je stabilan; on se podra-

zumijeva.
Meutim, kako sam ve naglasila, skoro od trenutka kada su feministi-
ka knjievna izuavanja zapoela da se afirmiu kao moan faktor u akademskoj
kritici to jest od trenutka od kada se moe rei da su stekla intelektualnu (pa
tako i politiku) mo, van kruga njenih ranih sljedbenika feministkinje su po-
ele da postavljaju pitanje ta jedna takva pobjeda zapravo znai, naroito u po-
gledu politikih rezultata feministike kritike. Ova pitanja mogu imati dva oblika,
jedan koji je primarno okrenut ka univerzitetu i pritiscima koje treba da podnese
jedna feministika naunica, a drugi primarno okrenut stanju savremenih en-
skih pokreta i njihovog odnosa sa akademskim feminizmom. U mnogim od ovih
pitanja osjea se strepnja u pogledu akademskog uspjeha; uspjeh je izgleda
dovoljno moan da natjera postojeu namjeru knjievnog i akademskog femini-
zma na preispitivanje njihovih korijena. Susan Gubar je nedavno na drugaiji
nain izrazila ovakve sumnje:
Da li smo mi, feministkinje, izmijenile vie obrazovanje ili je ono izmije-

nilo nas? Da li smo zadrale svoju vizionarsku nadu kada se radi o femi-
nistikoj misiji na koledima i univerzitetima i njenoj sposobnosti da
transformie tradicionalne naine sticanja znanja? Ili smo poeli da se
osjeamo integrisanima u akademski sistem sa rigidnim, bolnim i besmi-
slenim procedurama? Da li je naa inkorporacija u nastavno osoblje za-
htijevala ispoljavanje sebinosti i grupisanja usaena karijeristikim
manevrisanjem?90
Strah od toga da feminizam sada toliko prevladava da predstavlja ansu

za karijerizam jeste ustvari jedan vie akademski vid brige o politikim poslje-
dicama uspjeha.91 Pitanja koja postavlja Gubar tiu se feminizma koji nije cjelo-
vit, asimilirana (Critical Condition, str. 104) feministika kritika koja predstavlja
samo simbol u jednoj potpuno drugaijoj igri, u igri napretka u karijeri, ka ukro-
enom feminizmu, i to ne neophodno jednostavnom sebinou ili nedosta-
tkom feministike namjere ve kapitulacijom ili preuranjenim pomirenjem sa
strukturama univerzitetskog ivota i institucijalnom navikom, sauesnitvom sa
akademijom.
U svom nedavno objavljenom djelu, Feminizam bez granica, andra Mo-
hanti takoe sa podsmijehom komentarie karijerizam na univerzitetu gdje
90
Susan Gubar, Critical Condition: Feminism at the Turn of the Century (New York: Columbia
University Press, 2000), str. 104. Vidjeti moj uvod za ovu knjigu za detaljniju raspravu o eseju Lilian
Robinson, Feminist Criticism: How Do We Know When We Won?
91
Pogledati moj uvod u reakciju Lillian Robinson na modernizovanje feministikih rasprava i
predmeta istraivanja osamdesetih godina.
granice koje postavlja akademija vae za itav svijet a feminizam se pretvara u

sredstvo za napredak u karijeri umjesto da bude poziv na temeljnu i kolektivnu
drutvenu i ekonomsku transformaciju.92 Ona tumai ovo povlaenje u ograni-
eni prostor univerziteta kao simptom preteno klasno zasnovanog jaza izmeu
jednog sutinski bitnog enskog pokreta i feministikog teoretisanja u akademiji
SAD (str. 6). Dovodei u pitanje svaku pretpostavku o solidarnosti u iroj borbi
za enska prava i intelekualnim poduhvatima akademske feministike teorije
(ona ovdje ne govori direktno o knjievnim izuavanjima), Mohanti naglaava da
ovo zamreno pitanje mora da uzme u obzir trenutno stanje enskih politikih
tenji, i u pojedinim zemljama i na iroj sceni, vienih iz globalne perspektive. Bi-
lo da polazimo od stava kritike enskog pokreta kojeg su imale brojne femini-
stkinje (kao i onih koje ne prihvataju da se tako nazivaju) ili da polazimo od stava
da smo istorijski i politiki u postfeministikom trenutku, moramo rei da se
dinamika feministike borbe promijenila u poslednjih 30 godina. Mohanti se ba-
vi ovom dinamikom iz perspektive antirasistikog feminizma koji djeluje u je-
dnom irem kontekstu gdje je kapitalizam u stanju da nadjaa sve svoje nekada-
nje protivnike. Ona smatra da naturalizacija kapitalistikih vrijednosti ima
dubok uticaj na stvaranje neoliberalnog, potroakog (protokapitalistikog) fe-
minizma koji se bavi enskim napretkom na korporativnoj i nacionalno dra-
vnoj ljestvici. Ovakav protokapitalistiki feminizam ili feminizam slobodnog
trita koji se bavio napretkom ena je simptomatian za amerikanizaciju
feministikih definicija to predstavlja neiskazanu pretpostavku da je amerika
korporativna kultura norma i ideal kojemu tee feministkinje irom svijeta (str.
6) ije se posljedice osjeaju u mnogim feministikim organizacijama i teorijama
daleko izvan granica univerzitetskih knjievnih programa.
Izazovi koje postavlja feminizam slobodnog trita su prilino drugaiji
od onih sa kojima se susree mona feministika knjievna teorija dovodei sebe
u opasnost da preraste u samo jednu od mnogih paradigmi za interpretaciju. To
to se Mohanti poziva na iri kontekst feministikih pokreta i na uticaj hegemo-
nijske amerike korporativne kulture na te pokrete, dovodi do drugaijeg pita-
nja. Umjesto pitanja da li je feministika (knjievna) teorija depolitizovana isto
akademskom politikom, ona skree panju na politike konflikte meu femini-
stikim pokretima koji se zasnivaju na razliitim interesima ena, njihovim opa-
anjima i predstavljanju tih interesa. Naravno, nain razumijevanja politike femi-
92
Chandra Talpande Mohanty, Feminism Without Borders: Decolonizing Theory, Practicing
Solidarity (Durham: Duke University Press, 2003), str. 6. Jennifer Wickes Celebrity Material:
Materialist Feminism and the Culture of Celebrity, SAQ 93:4 (1994), str. 751-758 kae da podjela
akademski feminizam/feminizam pokreta (movement feminism) nije vie ni vana ni privlana u
amerikom kontekstu jer ne postoji feminizam pokreta u SAD. Feministika politika postoji ali je
drugaije organizovana. Biljeenje nedostatka politike pokreta ne bi trebalo protumaiti kao
kritiku ili ubjeivanje ve kao opaanje koje nam moe pomoi da objasnimo onu prazninu koju
feminizam poznatih (celebrity feminism) djelimino ispunjava (str. 752-3).
nistikih knjievnih teorija, odnosa unutar politike u okviru knjievnih izuavanja,

ili politikih borbi na drugim poljima znai samo proirivanje metafore koju smo
ve razmotrili. Utoliko to feministiki pokreti van univerziteta nastaju u veoma
velikom broju oblika socijalistiki feminizam, radikalni feminizam, postkoloni-
jalni feminizam, crni feminizam, kulturni feminizam, lezbijski feminizam, azijski,
ameriki feminizam i feminizam slobodnog trita, meksiki (ikana) femini-
zam, feminizam Ujedinjenih nacija, islamski i jevrejski i tzv. lipstick feminizam,
i svo preplitanje i ukrtanje meu ovim i mnogim drugim mogunostima, tako se
za knjievni kritiki feminizam moe rei da odraava ili reprodukuje ove ire
podjele. Na planu feministikih pokreta ne postoji nemodifikovani feminizam,
kako ga zamilja Ketrin MekKinon. Ustvari, veliki broj feministikih misliteljki, po-
ev od bell hooks, Deniz Rajli, do Elizabet Spelman i Gajatri Spivak, su govorile
da je i sama zamisao feminizma, definisana iskljuivo kategorijom ena ili ak po-
lom (to je bilo uobiajeno u SAD i uopteno, na sjeveru), standardizovana bije-
lom koom, heteroseksualnou i poloajem srednje klase. Kao takav on pred-
stavlja jednu prepoznatljivu politiku klasu i njen specifini politiki program koji
teko da predstavlja ,,ene kao takve; zapravo, ovakva feministika politika je
bila omoguena samom formom neistraenog ,,zdravog razuma ovoga puta
oi u oi sa ,,univerzalnom enom, projektovanom iz vrlo konkretnih enskih
iskustava koja je sprjeavala da izvjesni maskulinistiki kritiari vide politike
interese u svojim navodno univerzalnim ,,knjievnim vrijednostima.93
Priznanje nesposobnosti da se govori ,,za ene ili ,,kao ena a da se
istovremeno ne prizna obiljeje ,,ukrtanja svakog enskog poloaja znai da fe-
ministiki pokreti treba da se drugaije orijentiu a ne samo u odnosu na bilo ko-
ju jedinstvenu ili univerzalnu kategoriju ene. Politika iscjepkanost ,,feminizma
signalizira kontradiktornosti meu enama i, da se preciznije izrazimo, meu fe-
ministkinjama. Govorei o odgovornostima feminizma na globalnom nivou Spi-
vak kae: ,,ini mi se da, kada neko govori o primarnom zadatku (feminizma),
poto nema diskurzivnog kontinuiteta meu enama, primarni zadatak jeste si-
tuacioni anti-seksizam i priznavanje heterogenosti ove oblasti, umjesto usposta-
vljanja neke vrste enskog subjekta, enskog lika.94 Izgleda da se feministika
knjievna teorija, kao posljedica svega ovoga, kree u okvirima feministikih po-
93
Pogledati kod Catherine MacKinnon, Feminism Unmodified: Discouses on Life and Law
(Cambridge MA: Harvard University Press, 1987). Za suprotno gledite pogledati kod bell hooks,
Feminist Theory: From Margin to Center (Boston South End Press, 1984); Denise Riley, Am I That
Name? Feminism and the Category of Women in History (Minneapolis: University of Minnesota
Press, 1988); Elizabeth Spelman, Inessential Woman: Problems of Exclusion in Feminist Theory
(Boston Beakon Press, 1989) i Gayatri Spivak, In Other Worlds: Essays in Cultural Politics (New
York: Methuen, 1987).
94
Gayatry Chakravorty Spivak, The Problems of Cultural Self Representation, u Sarah Harasym,
ed., The Postcolonial Critic: Interviews, Strategies, Dialogues (New York: Routledge, 1990), str. 58.
kreta uopte, oponaajui heterogenost i kontradiktornosti na tom drutvenom

polju i na taj nain, mijenja svoje saveze i podjele meu njima.
Iz ugla ovog stanovita moe se rei da je politika feministike knjievne
teorije politika feminizma uopte. Podjele u okviru feministike kritike su neu-
hvatljive kao to je to sluaj i sa politikim podjelama meu feministkinjama ra-
zliitih nacionalnosti, rasa, seksualnih opredjeljenja kao i meunarodne podjele
rada jer one odraavaju te podjele a njihova odlunost predstavlja pitanje koje
e se rjeavati na nekom drugom mjestu; drutvene suprotnosti nijesu ,,rijee-
ne u bilo kojoj teorijskoj djelatnosti a naroito ne u teorijama koje su usmjere-
ne na knjievna (ili druga kulturna) djela. U neprekidnoj metafori odreenih
vrsta materijalizma, feministiki pokreti u ,,stvarnom svijetu predstavljaju osno-
vu feministikih teorija, njihovog definiueg konteksta i referenta.95
Meutim, kako bi izgledala politika feministike knjievne teorije ako bi
preispitivali takav istovjetni odnos koji nam namee svakidanjost, istraujui
ideju da intelektualni rad vjerno odraava djelovanje na drugim poljima? Ovo ne
znai da ovdje nema mogue povezanosti, ve da samo treba preispitati njene
oblike i da oni mogu biti samo stvar miljenja ili odraavanja i da su esto daleki
od takve imitatorske logike. Moemo li nai neku vrstu autonomije u praksi fe-
ministikih knjievnih teorija koja se prostire do njihovih politikih posljedica i
interesa? Moe li postojati nejednak razvoj politikog djelovanja akademskih fe-
ministkinja koji bi nam pomogao da mislimo o odnosu teorije i prakse ili, moda,
da mislimo o teoriji kao o praksi kao takvoj koja ide neto dalje od utjenih slo-
gana? Ili, ako ve stignemo dotle, da li emo prosto doi do orsokaka, do eli-
tnog, zatienog kruga u kojem teorija postaje samoj sebi nagrada i samoj sebi
cilj, ali je beznadeno odvojena od politike moi i odgovornosti? Da li emo
opet biti u poziciji da razmislimo o politici, da se zapitamo kako nam feministika
knjievna teorija moe pomoi da revidiramo svoje stavove o odnosu izmeu
politike i knjievnosti, izmeu knjievnosti ili knjievnog i ,,stvarnog?
Barbara Donson istie da ,,duboka politika intervencija feminizma nije
u stvari sluila da podstakne radikalnu politiku ve da redefinie samu prirodu
onoga to se smatra politikim da politiku skloni iz njene muke utjelovljenosti
kao interesa za promjenom u onome ime nije lako upravljati i da je uvede u
svakodnevno istorijsko tkivo odnosa meu polovima.96 Upuuje se ovim oigle-
dno na sve vee posljedice shvatanja da je ono lino istovremeno i politiko, ali
95
Materijalizam predstavlja esto osporavani termin u feministikoj teoriji koji opisuje rad koji
opisuje djelovanje koje se kree od drutvenih feminizama sedamdesetih do materijalistikog
pitanja u djelu Judith Butler, Bodies That Matter: On the Discursive Limits of Sex (New York:
Routledge, 1993). Pogledati kod Toril Moi i Janice Radway, eds., Materialist Feminism, posebno
izdanje SAQ 93 (1994); i Theresa L. Ebert, Ludic Feminism and After: Postmodernism, Desire and
Labour in Late Capitalism (Ann Arbor: University of Michigan Press), 1996.
96
Barbara Johnson, A World of Difference (Baltimore: The Johns Hopkins University Press, 1987),
str. 31.
Donson takoe kae da politiki domet jeste neto to se jo i sada (i uvijek)

treba otkrivati. ta ako ,,zdrav razum skriva isto koliko i otkriva, naroito svojim
tvrdnjama o prirodi stvarne politike ili znaenja knjievnog? ta ako razlika u mi-
ljenju u pogledu pitanja politike feministike knjievne teorije predstavlja neto
to je u direktnoj vezi sa nainom shvatanja samog pojma ,,zdravog razuma?
En Snitou je jedna od brojnih feministikih teoretiarki koje su opisale
,,uobiajenu podjelu koja se javlja u feministikoj misli kao i akciji, izmeu potre-
be da se stvori ,,identitet ena i da se njemu da vrsto politiko znaenje i po-
trebe da se srui i sama kategorija ,,ena i uniti njena pretjerano stabilna isto-
rija.97 Ona prikazuje ove teorijske oscilacije u konstrukciji odnosa feministikog
subjekta prema ,,eni u sljedeem odlomku iz perioda njenog vlastitog, ranog
feminizma:
U ranim danima ovog talasa enskog pokreta, uestvovala sam u nedje-

ljnim sastancima, u pokuaju da sa svojom prijateljicom A. okupim gru-
pu. Poredile smo nedavno nae biljeke: ta misli da se deavalo? Na
koje naine si mislila da e doi do promjene u naim ivotima? A. je re-
kla da je osjetila sljedee: ,,Sada mogu biti ena; to nije vie toliko poni-
avajue. Mogu da prestanem da potajno fantaziram da sam muko, kao
to sam radila nekada, prije nego to sam rodila djecu. Sada mogu da ci-
jenim ono ega sam se nekada stidjela. Njen odgovor me je zapanjio.
Sjedei tako na istim sastancima tokom tih godina, moje su misli bile po-
prilino suprotne: ,,Sada vie ne moram biti ena. Nikada ne moram po-
stati majka. Biti ena uvijek je bilo poniavajue ali sam tada mislila da
izlaz ne postoji. Sada je svima dostupna i sama ideja ,,ene. ,,ena je
moje ropsko ime; feminizam e mi dati slobodu da tragam za novim
identitetom. (A Gender Diary, str. 9)
Umjesto da ovakve kontradiktornosti izmeu opaanja, motiva i teore-

tisanja shvati kao neto to paralie i obeshrabruje, Snitou tvrdi da je feminizam
u potpunosti, trajno i produktivno zarobljen kontradikcijom koja postoji izmeu
ena i feminizma, neophodnom neuspjelom pokuaju feminizma (ili feminizama)
da ikada adekvatno predstavi ene ili da se podudara sa enama a time i
ponavljanju ovog problema predstavljanja feminizma i onoga to e on uiniti.
Kako Spivak izvanredno primjeuje, problem predstavljanja u dvostru-
kom smislu zamjene i prikaza, koji govori o neemu i predstavlja re-prezentaci-
ju, kao na primjer, u umjetnosti ili filozofiji98 jeste trajan problem za feministi-
97
Vidjeti kod Ann Snitow, A Gender Diary u Marianne Hirsh i Evelin Fox Keller, eds., Conflicts in
Feminism (New York: Routledge, 1990), str 9.
98
Gayatry Chakravorty Spivak, A Critique of Postcolonial Reason (Cambridge, MA: Harvard
University Press, 1999, str. 256).
ku politiku i feministiku misao. Bilo koji feministiki subjekat koji je ukljuen

u situacioni antiseksizam mora razviti strategije za predstavljanje ena,
identiteta, elje, interesa i politike. Ovo ustvari znai da identiteti
ukjuujui sopstveni identitet ili jedinstvo naih vlastitih interesa, naih elja
jesu funkcija jezika, vidova obraanja i sila predstavljanja koje nikada nisu pod
kontrolom subjekta koji govori. Identitet i razliitost ukljuujui feministike
identitete i razlike meu njima imaju malo toga zajednikog sa onim to je
zdravom razumu jasno, sa onim to je ve poznato, ili sa neodrivim stavom da u
odreenom politikom i eksperimentalnom okviru ne postoji predstava, niti
oznaitelj... teorija prenosi praksu (i tako suzbija probleme teorijske prakse); a
potlaeni mogu da znaju i da govore sami za sebe (Spivak, Critique of Post
Colonial Reason, str. 264).
Simpatije Snitou su na strani onih koji bi eljeli da dekonstruiu enu,
ali ona pokazuje da podjela o kojoj govori nije neto to bi bilo suta suprotnost
ve jedna vrsta slabanog pozicioniranja, podlonog izmjenama. Kontradikcija
koja postoji izmeu onoga to znai biti ena i ne morati biti ena nije takva
da feministika teorija ili feministiki pokret moe lako pronai put iz nje i uspje-
no je rijeiti. Ustvari, ona je takva da se iznova stvara u razliitim kontekstima,
poto se nae zdravorazumsko razumijevanje onog stvarnog prerauje, a
subjektivnost i samo iskustvo podvrgavaju se pritisku predstave. Kako u svojoj
divnoj prii o ovoj konanoj kontradiktornosti, Nijesam li ja to ime, zakljuuje
Deniz Rajli, feminizam mora biti dovoljno pametan da izjavi, Sada emo biti
ene. Mora biti i toliko razuman da prizna da injenica da su ene
neodredive i nemogue nije razlog za alopojke. To je ono to ini feminizam.99
Stavila sam i stvarno i zdrav razum pod znakove navoda na pretho-
dnim stranama; suprotnost o kojoj govori Snitou omoguava nam da direktno
priemo ovim vanim temama. U kontradiktornim feministikim shvatanjima e-
ne koju opisuje, zdrav razum se javlja kako bi odbranio strategiju graenja ene
identiteta. Zapravo bi se moglo rei da se politiki argument za ovakvu poziciju
predstavlja kao takav da zamjenjuje politiki pragmatizam, za realizam, u
neknjievnom smislu, protivan politikoj odgovornosti onih teoretiara/teore-
tiarki koji/koje i samo iskustvo shvataju kao rezultat diskursa. Njen stav je je-
dnostavan: bez kategorija (i identiteta) ene ili ena, borba za enska prava je
nepovezana. Potreba da se djeluje u stvarnom svijetu, gdje nepismenost, siro-
matvo i nasilna potinjenost i dalje mue brojne ene, iskljuuje svaku de-
konstrukciju ena kao drutvene grupe ili kao egzistencijalne kategorije. Femi-
nizam preispituje znaenje enstvenosti i poloaj ene u drutvu; on ne moe
ozbiljno shvatiti (nerado) poznatu tvrdnju Kristeve da ena ne postoji. Bez
osnove koju prua kategorija ena, nije mogue sprovoditi bilo kakav politiki
program, u okviru akademije ili drugdje. Druga mogunost unititi enu
99
Riley, Am I That Name? (str. 113-14)
identitet ili tragati za nekim potpuno drugaijim identitetom nije alterna-

tivna politika. To je ustvari povlaenje od politike kao takve.
Ne iznenauje to da ovaj argument ima vie varijanti. Neke feministkinje
insistiraju na tome da ono to je izgubljeno u kategoriji ,,ena jeste bilo kakva
mogunost da se sistematino razmilja o ugnjetavanju ena. Ako je feminizam
emancipacijski pokret, on ne smije da se odrekne svoje normalne osnove koju
prua instiranje na konstruktivoj prirodi subjektiviteta i ena kao klase. Iz ovog
ugla kategorija ,,ena je od kljunog znaaja za neophodnu totalizaciju drutve-
ne cjeline koju ini patrijarhat; ne smije se dozvoliti da se ona rastopi u igri
razliitosti meu enama koju naglaavanje znaaja ili predstave namee. Prema
ovom shvatanju ene kao kategorije su takoe od fundamentalnog znaaja za
svaki pokuaj da se razmilja o onome to Rozmeri Henesi zove materijalni
odnos izmeu diskurzivnog (feministike kritike) i nediskurzivnog (ivota e-
na).100 Materijalizam je ovdje vrsto na strani realnog ili nediskurzivnog; insi-
stiranje na enama kao predstavi ili eni kao diskursu predstavlja pravi rizik.
ivoti ena i materijalni uslovi u kojima se one bore, prijete da nestanu isprani
naletom razliitih oznaitelja. Ovaj tip materijalizma (postoje i drugi) optuuje
feministiku teoriju kojoj se suprotstavlja hitro unitavajui enu i njenu pre-
vie stabilnu prolost za neodgovornost, politiku neujnost ili naglaeno aka-
demsku prirodu, i obeava da e dovesti u red ovakvo naopako razmiljanje
dematerijalizujue, idealistiko, neistorijsko da e ga izvesti na ispravnu politi-
ku stazu. (Feministike knjievne teoretiarke su moda najvie na udaru ove
kritike jer su profesionalno zainteresovane za pitanja jezika, predstave i subjekti-
vnosti na naine koji su dostupni feministikim akademkinjama na drugim polji-
ma (istoriji, antropologiji ili sociologiji), ali koji nijesu tako vrsto uoblieni disci-
plinarnim hipotezama.)
Kako ona feministkinja koja je primorana da uniti identitet ena moe
da opovrgne tvrdnju da se ona time odrie stvarnog svijeta politike? Kako je fe-
ministika knjievna teorija odgovorila na takvu kritiku? Barbara Donson prei-
spituje upotrebu rijei stvarno da bi oznaila ono to teorije predstave koje
preferiraju jezika djela ne mogu da objasne. Ona primjeuje da sami pripadnici/
pripadnice akademske sredine esto izjednaavaju ovu optubu bilo sa samokri-
tikom ili sa optuivanjem nekog kolege: zapravo nita nije normalnije nego uti
pripadnike/pripadnice akademske sredine kako priaju o stvarnom svijetu kao
o neemu to se nalazi izvan njihovog operativnog polja (Johnson, A World of
Difference, str. 3). Prepriavajui anegdotu koja opisuje tipian stav prema
odnosima izmeu akademske teorije i stvarnog svijeta ukazujui na fraze o
beznaajnosti teorije i mistike koju pripisuju odlasku u stvarni svijet, na liniju
fronta i u rovove, Donson primjeuje da je u ovom figurativnom jeziku mi-
100
Rosemary Hennessy, Materialist Feminism and the Politics of Discourse (New York: Routledge,
1993), str. 3.
stike implicitno sadrana pretpostavka da je nasilje stvarnije od sigurnosti, da je

fiziko stvarnije od intelektualnog, da je rat stvarniji od kole. Toliko su uobia-
jene bile ovakve pretpostavke da sam bila iznenaena kada sam nedavno naila
na... nagovjetaj stvarnog svijeta kako je kazao G. I. (str. 3). Primjer vojnika za
kojeg su oblici vojnikog ivota i fronta u suprotnosti sa ,,stvarnim svijetom obja-
njava ulogu epiteta ,,stvarni. ,,Odjednom mi postaje jasno da je fraza ,,stvarni
svijet neprekidno pod znacima navoda, definisana uvijek kao mjesto gdje ,,mi ni-
jesmo Ipak, ova drugaija percepcija onog stvarnog nije nita drugo nego per-
cepcija granica institucija. Bilo da je osoba na univerzitetu ili u vojsci, stvarni svijet
se nalazi izvan institucija (str. 3). Ovaj trik predstavljanja opaanja, po miljenju
Donson, skree nau panju, svojom ,,pretpostavkom nerealnog, sa ,,stvarnih
ispoljavanja moi u onim institucijama u kojima obavljamo veinu naeg
konkretnog posla (str. 3).
Primjer koji daje Donson i koji govori o vojniku za kojeg je obian ivot,
van rovova, ,,stvaran, istie proces ideoloki, retoriki i reprezentativni ko-
jim to stvarno postaje zdrav razum, identitet bez kojeg ne moemo i knjievno
stjecite politike na drugim mjestima. Njen politiki odgovor jeste da tumaenje
ovog procesa nije manje konkretno, stvarno i znaajno od ostalih politikih
aktivnosti i da zapravo ono gradi kljuni dio politike u najirem smislu. Dalje u
istom djelu, Donson preokree termine po kojima su identitet, stvarno i po-
litike posljedice dati naspram razliitosti, tekstualnosti, neloginosti, jezike te-
koe: ,,esto se kae u knjievnoteorijskim krugovima da fokusirati se na nelo-
ginost znai biti apolitian. Sve to sam proitala o kontroverznom pitanju
abortusa u svom novijem obliku, u SAD, vodi me na zakljuak da je, naprotiv,
ono to je nelogino ustvari apolitino. Politika zapravo postoji zato to postoji
neloginost. A takoe, postoji i poezija (str. 194).
Mnoge feministike knjievne kritiarke su pole ovim putem kroz pred-
stave i jezik, kroz ono to Spivak, po ugledu na Deridu, naziva ,,prazni dio teksta
kako bi otkrili ono politiko u svom djelu. Potpuna formulacija ovakve teorijske
izmjene moe se nai u djelu Parvin Adams. Adams insistira da feministika ana-
liza ne moe da se u potpunosti uniti maskulinistikom ideologijom dokle god
podrava teoriju predstavljanja u kojoj predstava kopira realnost. To se deava
zato to je realnost ,,uvijek oigledno predodreena polnom podjelom, jednim
unaprijed neprijateljskim odnosom izmeu dvije drutvene grupe. Ovo ulaganje
u unaprijed stvorenu polnu podjelu znai da,
komplikovani i kontradiktorni nain na koji je polna razlika stvorena u

razliitim diskurzivnim i drutvenim djelatnostima se uvijek svodi na po-
sljedicu ve postojee polne podjele (tako) ono to treba objasniti je-
ste kako funkcionie realnost da bi proizvela nastavak njenih ve datih
podjela. (Razliiti naini stvaranja polnih razlika se ustvari negiraju kao
politika injenica u ovom gleditu.) U pogledu polnih razlika ono to
se mora shvatiti jeste stvaranje polnih razliitosti kroz sistem predstave;

djelovanje predstave stvara razlike koje se ne mogu znati unaprijed (mo-
ja primjedba).101
Adams mijenja ,,politiku injenicu prema kojoj sistemi predstave stva-

raju polne razlike, razlike koje nijesu odraz ve postojeih, statinih i poznatih
polnih podjela, mukih i enskih, razlika koje se ne mogu znati unaprijed, koje se
moraju tumaiti iznova kada god se jave.
Ako se prisjetimo koncepta knjievnosti koji je zastupala Milet, vidjee-
mo da objanjenje predstave koje daje Adams predstavlja znaajan korak napri-
jed. Milet tvrdi da knjievnost ,,opisuje, tumai ili ak iskrivljava ivot. Adams
insistira na tome da politiki uvid i radikalna promjena zahtijevaju od nas da
donesemo zakljuak o nainu na koji ,,ivot proizilazi iz knjievnosti. Predstava
stvara razlike, ukljuujui seksualnu razliitost, koju onda moemo nazvati (i za-
pravo ivjeti) ,,ivotom; predstava te razlike ini ,,stvarnim, ako pod stvarnim
podrazumijevamo odreivanje konkretnog, znaajnog, dirljivog ili nasilnog.
Umjesto mjerenja iskrivljenosti predstave u odnosu na ono to nazivamo ivo-
tom koje nam je i samo dostupno u vidu jedne druge predstave Adams nas
vodi ka otkrivanju djelovanja predstave u ,,postupku stvaranja svijeta svijetom
(worlding the world- Spivak), ka davanju ivotu oblika koji naem zdravom
razumu djeluje kao stvaran.
Ova promjena u odnosu izmeu onoga to zovemo predstavom i onoga
to zovemo stvarnim opisana je u eseju Nensi Armstrong koji se nalazi Kembri-
dovom priruniku za feministiku teoriju, pod nazivom ,,ta je feminizam uradio
za izuavanje romana? Armstrong otkriva proces kojim su feministike kritiar-
ke romana poele da gledaju na enstvenost kao na znak, koncept koji dobija
znaenje iz svog odnosa sa mukim (kao i razlike u odnosu na njega). Ovim pote-
zom, tvrdi ona, kritiari romana ,,napadaju osnovnu premisu feministike knjie-
vne teorije da polne razlike koje se javljaju u proznim djelima proizilaze iz bio-
lokih razlika, podjele rada koja podrazumijeva te razlike ili predrasuda koje
ograniavaju mogunosti jednog pola. Feministike kritiare romana prestale
su da tragaju za nainima na koje je roman iskrivljavao ili odraavao njihov dru-
tveni kontekst ili bioloke razlike meu polovima; umjesto toga, poele su da
otkrivaju strategije kojima su romani stvarali forme enstvenosti (kao i mukosti)
i za svoje likove i za konkretne likove, mukarce i ene koji to itaju. Kako kae
Armstrong, ,,ako je itav aparat pola nastao prije samog tijela, onda ne postoji
tijelo koje nije obiljeeno kulturom u kojoj je roeno. Kada im se jednom da
prioritet u odnosu na njegov istorijski kontekst, romanima vie ne nedostaje
101
Parveen Adams i Elizabeth Cowie, eds., The Woman in Question (Cambridge, MA: MIT Press,
1990), str. 103.
istorijska materija ve mogu posluiti kao najznaajniji dokumenti za jednu dru-

gaiju istoriju.
Jedan primjer ovakve nove istorije jeste djelo Armstrong, elja i domaa
proza, sa podnaslovom Politika istorija romana. Kada se knjievnost (i druge kul-
turne tvorevine) tumae na ovaj nain, politiko dobija nove dimenzije. Umjesto
da bude u prostoru definisanom drutvenim i ekonomskim faktorima koji djeluju
na drugim mjestima, i mjereni njihovim prethodno postojeim ,,kontekstima,
knjievni tekstovi su direktno, neophodno istorijski, aktivna sila u stvaranju polnih
podjela, kao i razlika u rasi, nacionalnosti i u znaenju politike kao takve. Politika
knjievnosti je doslovno politika sredstva i potinjenosti, onih oblika subjektiviteta
kojima je data vlast kao i onih kojima je odreena ,,potinjenost u znaenju ,,pot-
injeno bie, koje se potinjava autoritetu i kojemu je tako oduzeta svaka slobo-
da osim dobrovoljnog prihvatanja svoje potinjenosti. (Althusser, Ideology, str.
182). Ova se nova politika knjievnosti razlikuje od one koju predlae Milet, ali je
rezultat skoro isti. Knjievni tekstovi su otvoreno politiki, njihove najosnovnije
radnje istorijski odreuju ali su i same odreene; one funkcioniu i u ulozi
,,graenja ene i u poduhvatu njihovog ,,unitenja. Ovo ne znai da dekonstru-
kcija ,,identiteta ena jeste zadatak kojemu se prilazi iskljuivo unutar granica
teksta (makar ne u tekstu u optepoznatom znaenju teksta kao pisanog dokume-
nta). Meutim, ona u knjievnom smislu ne moe zauzeti svoje mjesto a da ne po-
sveti veliku panju tekstovima, retorici i naraciji u njima; oni su neumanjujua poli-
tika sila na drutvenom planu.
Ovakav koncept predstave kao takav koji stvara razlike a ne odraava
predodreene razlike ima radikalne posljedice za tumaenje neknjievnih dje-
la. Na samom kraju, htjela bih ukazati na jo jedno feministiko tumaenje koje
proistie iz iste pretpostavke da je jezik bogat razliitostima, ukljuujui tu i
polne razlike, da feministike kritiare moraju tekstualno uestvovati kako bi
uestvovale politiki. Primjer kojim se sluim u ovu svrhu jeste esej feministike
kritiarke i teoretiarke, eron Markus. Tema njenog eseja je silovanje.
lanak Markus objavljen je u jednoj antologiji koja se bavi politikom
teorije, u izdanju Dudit Batler i Doan Skot.102 Ona se primarno bavi engleskom
i francuskom knjievnou 19. vijeka. Meutim, kako mu i sam podnaslov naja-
vljuje (Fighting Bodies, Fighting Words: A Theory and Politics of Rape
Prevention), lanak ne predstavlja knjievnu kritiku, makar ne na transparentan
nain. Ovaj lanak ne govori o romanima 19. vijeka ili drugim knjievnim rado-
vima. Meutim, iako na prvi pogled, nije knjievni, to je zato to Markus prei-
spituje granice knjievnih izuavanja, naroito nau sklonost da ograniimo knji-
evna izuavanja pretpostavljajui da se ona ne mogu kretati van ograniene,
elitne sfere. Ovom pretpostavkom, mi u stvari nesvjesno ograniavamo njihove
102
Judith Butler and Joan W. Scott, eds., Feminists Theorize the Political (New York and London:
Routledge, 1992), str. 385-403.
politike efekte; depolitizujemo ih ak i onda kada teimo politikim rezultatima.

Markus pomjera granice knjievnih rasprava tako to proiruje politiku femini-
stike knjievne teorije: njen se lanak doslovno bavi silovanjem a ne predsta-
vom silovanja: bavi se nasilnikim krivinim djelom seksualnog napastvovanja.
Ipak, ovakva karakterizacija nije ba sasvim ispravna jer rije knjievno ini ne-
jasnim ono glavno pitanje koje Markus pokuava da pojasni. Ona je vrlo zainte-
resovana za predstavu silovanja ali dovodi u pitanje zdravorazumsko shvatanje
neslaganja izmeu knjievnog i figurativnog; ona u stvari pokazuje da ova tajan-
stvena razlika omoguava silovanje i da bi njeno preokretanje moglo pomoi e-
nama u sprjeavanju silovanja. Njeno zanimanje za predstave tako nije vezano
za to kako se one odraavaju ili kako iskrivljavaju stvarnost samog ina silovanja
u tumaenju i u svijetu. Ona predlae strategije kojima se unitavaju ove pred-
stave i mijenjaju njihovi oblici da bi se stalo na kraj stvarnim silovanjima.
Markus zapoinje teorijskim pritiskom o kojemu smo govorili: neke sko-
rije rasprave o nesposobnosti poststrukturalistike teorije i feministike politike
oznaavaju silovanje i silovano ensko tijelo kao simbol stvarnog (str. 385). Citi-
rajui jednog od brojnih kritiara poststrukturalistikog relativizma, ona primje-
uje da ovakvi napadi dovode do sljedea tri zakljuka: da je silovanje stvarno;
da biti stvaran znai biti odreen, odluan i jasan za razumijevanje; i da femini-
stika politika mora razumjeti silovanje kao jednu od stvarnih injenica enskog
ivota. (str. 385). Napadi na poststrukturalistiko privilegovanje jezika optuuju
jezik za nesposobnost da se pozabavi stvarnou seksualnog zloina, ali Markus
kae da mnoge od feministikih najefektnijih intervencija protiv silovanja potiu
iz shvatanja da je silovanje stvar jezika, tumaenja i subjektivnosti (str. 387).
Feministike misliteljke pitaju: ije se rijei raunaju u jednom sudskom

postupku za silovanje? ije ne nikada ne moe da znai ne? kako to
da suenja za silovanje oprataju pogrena muka tumaenja enskih ri-
jei? kako to da suenja za silovanje sjedinjavaju muke subjektivne pri-
e u objektivne norme istinitosti a liavaju kognitivne vrijednosti sve
enske subjektivne prie? Feministkinje su takoe insistirale na tome da
se silovanje nazove nasiljem i da se kolektivno ispriaju prie o sluaje-
vima silovanja. (str. 387)
Markus priznaje da se neki teoretiari/teoretiarke, postavljajui ovo pi-

tanje, uporno suprotstavljaju stvarnom (u nasilju) u odnosu na nerealnost (sa-
mog) jezika, ali tvrdi da njihova praksa tumaenja, njihov naglasak na prepri-
avanju silovanja (,) nagovjetava da, po njihovom miljenju, radnje i iskustva ne
postoje na politiki stvaran i koristan nain dok ne budu takvi da se mogu
opaati i predstaviti (str. 387). Trenutak predstavljanja ne moe se izostaviti ili
prevazii naroito onda kada se nadamo da emo postii politiki rezultat.
Markus, meutim, ide dalje od ovog simptomatinog tumaenja naina

na koji feministike teoretiarke napadaju silovanje. Ona kae da ono to uzne-
mirava ak i u najsnanijoj feministikoj reakciji protiv seksualnog nasilja jeste
njihova sklonost ka vjerovanju da je silovanje neizbjeno; feministika teorija i
aktivizam su fokusirani skoro iskljuivo na posljedice silovanja, na zakonske re-
forme, na kaznu, na savjetovalite za rtve.103 Markus povezuje ovaj naroiti
fatalizam sa sklonou da se pretpostavi nasilje kao prvobitni uzrok koji sam
sebe objanjava i da mu se prida znaenje nedodirljive i uasne injenice koja
sprjeava nau sposobnost da preispitamo i demistifikujemo silovanje. Da bi se
borili protiv ovoga, kae ona, moramo da shvatimo da je silovanje jedan jezik i
mo-ramo koristiti to znanje da zamislimo ene kao takve da nijesu silovane niti
da neminovno to moraju biti (str. 387). Ona odmah zatim istie da izjava da je
si-lovanje lingvistika injenica ne treba shvatiti tako kao da takve lingvistike
forme zaista siluju ene. Meutim, kasnije otkriva brojne jezike silovanja, mjesto
gdje se odvija govor u seksualnom nasilju; scenario silovanja koji priprema
mukarce i ene za nasilnike susrete u kojima je estok otpor ena nezamisliv;
naracije i institucije (da se prisjetimo termina Donson) koje trae od ena da
zauzmu stav ugroenosti, krhkosti i plaljivosti (str. 390); pogreno protuma-
ene (iako dobronamjerne) metafore prema kojima verbalne prijetnje, prelaze u
seksualno napastvovanje, nosei sa sobom posljedicu da se silovanje uvijek ve
desilo od onog trenutka kada ga silovatelj ispolji kao mogunost. O svim ovim
faktorima se radikalno rasuuje posmatranjem njihove lingvistike forme i
njihove stvarnosti kao jedne cjeline.
Muka mo i enska nemo niti prethode silovanju niti ga izazivaju; silo-
vanje ini jedno od brojnih kulturnih naina feminiziranja ena. Silovatelj bira
svoju rtvu jer je prepoznaje kao enu, ali silovatelj isto tako tei urezivanju
polnog identiteta enska rtva na svojoj meti. in silovanja, na ovaj nain, na-
mee kao to i pretpostavlja enomrzaku nejednakost; silovanje nije samo za-
pisano, ono takoe i samo pie (str. 391). Miljenje Markus da je silovanje jezik
sukobljava se sa scenariom silovanja (njegovom neminovnou i injeninom
prirodom); ono otkriva nain na koji taj scenario i njegov fiziki zapis stvaraju se-
ksualne razlike i seksualna tijela, ukljuujui tu i seksualnu razliitost izmeu si-
lovatelja i rtve. Scenarija i naracije dobijaju svoj status stvarnih, zdravorazum-
skih, a njihova uobiajenost postaje ivotna injenica, oblikujui tijela mukaraca
i ena, njihovu osobinu da se bore i da budu povrijeeni, njihove pojmove i isku-
stva ranjivosti i neranjivosti. Napad Markus na ovakav scenario poziva nas na bu-
kvalno drugaije odreivanje tijela u pogledu pola, na ponovno definisanje ovih
scenarija, naracija i institucija, i time omoguavanje enskom tijelu da se rodi u
diskursu koji je doivljava kao jaku. ,,Umjesto drhtavog enskog tijela ili enskog
23
Jedan suprotan primjer bi mogao biti Take Back the Night marevi koji su bili popularni u
razliitim gradovima i mnogim amerikim kampovima.
bia kao nepokretne upljine, moemo poeti da zamiljamo ensko tijelo podlo-
no promjeni, mogui objekat straha i uzrok nasilja (str. 400). Da bi se stvorila
polna razlika, iji se krajnji oblik ne moe unaprijed znati, treba zagaziti u teoriju
koja nije smiljena u scenario silovanja i njegovoj naraciji, odbiti da se nasilju da
imunitet koji pokuava da dobije iz predstave, unititi realnost zdravog razuma
koja polno odreuje seksualno nasilje i izgraditi drugu.
Mjesto feministike teorije u ovom neprestanom razgraivanju i pono-
vnom graenju nije marginalno. Njeno uplitanje se ne sukobljava sa politikom
posveenou ili stavom, ve propisuje jednu postojanu kritiku, kako to formu-
lie Spivak, djelovanja predstave u naem iskustvu stvarnog. Njena tumaenja
otkrivaju stepen sputanosti, iskljuivanja i negacija na jednom esto surovom te-
renu gdje svaka feministika politika i dalje mora da nastavlja sa radom i u sa-
mom pruanju predstave, ukljuujui i vlastitu. Zapoela sam ovaj esej jednim
zdravorazumnim shvatanjem da su feministika teorija i feministika politika
veoma bliske. Na samom njegovom kraju, usudiu se da zakljuim da ova bli-
skost i dalje opstaje s tom razlikom da smo izgubili njenu bezgrenost.
Preporuena literatura:
Michaele Barret i Anne Phillips, eds., Destabilazing Theory: Contemporary

Feminist Debates (Stanford: Stanford University Press, 1992).
Judith Butler i Joan Scott, eds., Feminists Theorize the Political (New York ans
London: Routledge, 1992).
Jane Gallop, Anectodal Theory (Durham: Duke University Press, 2003).
Rosemary Hennessy i Chrys Ingraham, eds., Materialist Feminism: A Reader in
Class, Difference ad Womens Lives (New York andd London: Routledge,
1997).
Trinh T. Minh-ha, Woman, Native, Other: Writing Postcoloniality and Feminism
Chandra Talpade Mohanty, Feminism Without Borders: Decolonizing Theory,
Practicing Solidarity (Durham: Duke University Press, 2003).
Cherrie Moraga, Loving in the War Years: lo que ninca paso por sus labios
(Boston: South End Press, 1983)
Judith Newton and Deborah Rosenfelt, eds., Feminist Criticism and Social
Change: Sex, Class and Race in Literature and Culture (London,
Methuen, 1985).
Denise Riley, The Words of Selves: Identification, Solidarity, Irony (Stanford:
Stanford University Press, 2000).
Chela Sandoval, Methodology of the Oppressed (Minneapolis: University of
Minnesota Press, 2000).
Hortense Spillers, Black, White and in Color: Essays on American Literature and
Culture (Chicago: University of Chicago Press, 2003)
Gayatri Chakravorty Spivak, A Critique of Postcolonial Reason: Toward a History
of the Vanishing Present (Cambridge, MA: Harvard University Press,
1999).
Prevela Sanja etkovi

NA ZAJEDNIKOM TLU ?
FEMINISTIKA TEORIJA I KRITIKA STUDIJA RASE
UDK 141.72
Rami Varma
Odavno se smatra da su istorije feministike teorije i kritikih studija rase

odvojene, da su nekompatibilne i jedna drugoj suprotstavljene. Nadamo se da e
ovaj esej uspjeti da predstavi ne samo zajedniku teorijsku podlogu, ve i kritiki
diskurs i praksu rase i roda u institucionalnom i marginalnom smislu. Ovo takoe
znai da se obje teorije bave analizom predstavljanja, naroito kada je rije o na-
inu na koji itamo knjievne i tekstove edukativnog sadraja. Pokuaemo da ocr-
tamo konture zajednike osnove, akcentujui njihova produktivna meusobna
pregovaranja zahvaljujui kojima u se sve vrijeme koristiti formulacijom femi-
nistike kritike studije rase.
Ove studije raaju se iz dvije tendencije u okviru teoretizacije rase i roda.
Tokom posljednjih pedeset godina, tj. od momenta kada govorimo o graanskim
pravima i enskoj borbi za ravnopravnost tokom 60-ih godina 20. vijeka rasa i
rod odreuju se kao slini, ukrtajui, podudarni sistemi koji oblikuju identi-
tet i drutvene odnose. Svako predstavljanje odnosa roda i rase insistira na njiho-
vim separatnim drutvenim sistemima. Feministike kritike studije rase, meu-
tim, prkose ovakvim predstavljanjima, i insistiraju na povezivanju rase i roda. Isto-
vremeno, kao odgovor na skepticizam izvjesnih postmodernih struja u pogledu ra-
se i roda kao esencijalnih analitikih kategorija feministike kritike studije ra-
se nude i teorije moi, koje ukazuju na to da ove kategorije funkcioniu u okviru si-
stema koji im pridaje vrijednosti identifikacije i pripadanja, bez obzira to one nije-
su vrsto fiksirane. Inkorporiranjem moi, svakako, bolje se shvata zato su izvje-
sne rase, tj. rodovi, drutveno prestiniji od ostalih. Naglaavamo ovdje kako su ti
sistemi moi zapravo istorijski meusobno ispreplijetani, kako formiraju vrst ma-
terijal za izgradnju drutva i pokazuju kako putem knjievnosti i umjetnosti mo-
emo razumjeti i sopstveno i tue drutveno svojstvo. Preciznije izreeno, zadatak
feministikih kritikih studija rase je da pomognu u itanju tkanja rase i roda u dru-
tvu, i da ponude sredstva za razbijanje fiksiranih struktura dominacije i ugnjeta-
vanja. One studije koje su upuene u takvo kritiko iitavanje rase i roda, upravo
naglaavaju kako putem knjievnosti i umjetnosti moemo shvatiti i lino i tue
svojstvo. Za feministiku kritiku rase pravino drutvo nije utopija, ve se ono
ostvaruje konstantnom borbom.
Pokuaemo takoe da opiemo meusobni odnos ovih teorijskih podru-
ja u globalnom kontekstu, i stoga emo postaviti pitanje ta se deava sa rasom
i rodom u okvirima ne samo nacionalnim, ve i transnacionalnim? Kritiki projekat
koji eli nainiti prostor za razmiljanje o pravdi, svakako se mora suprotstaviti

preovlaujuem i elastinom angloamerikom centrizmu u feministikim i rasnim
studijama; uzimajui takoe u obzir duge istorije genocida, ropstva i kolonijalizma
koji su stvorili dijaspore crnaca u Evropi i Sjevernoj Americi. Budui da su amerike
drave, kao i Francuska i Engleska, problematina analitika mjesta, bitno je pogle-
dati i kako nacionalne ideologije rase i roda oblikuju transnacionalne borbe za pra-
viniji svjetski poredak. Ovaj zadatak ini se neophodnim u trenutnom kontekstu
rekonsolidacije nacionalnih granica i identiteta u rasnim i kulturalnim okvirima
budui da sila ekonomske globalizacije tei da svijet pretvori u globalno trite.
Zar ja nijesam crnkinja?: afroameriki feminizam i kritika teorija rase
Pitanje koje je postavila Soderner Trut (Saputnica istine) u Americi 19. vi-
jeka zar ja nijesam ena? predstavlja rani i kljuni trenutak prepoznavanja
kompetitivnih reima identifikacije, sa kojima se crna ena kroz istoriju morala
boriti: reima rase i roda (pogledati esej En Dusil u Kembridovom priruniku za fe-
ministiku teoriju). Sto godina kasnije, Anita Hil mogla je postaviti slino pitanje
zar ja nijesam crnkinja (moj italik)? Anita Hil je pravnica koja se 1991. suprotstavila
prijedlogu da Klarens Tomas bude izabran za sudiju amerikog vrhovnog suda
bio bi to tek drugi sluaj u istoriji sudstva. Optuba Anite Hil da ju je Tomas se-
ksualno zlostavljao i te kako je skrenula panju javnosti na ionako kontroverznog
Tomasa, uvenog po suprotstavljanju afirmativnoj politici i abortusu. Optuba Hil
zapravo je glasila crna ena tereti crnog ovjeka za seksualno zlostavljanje; taj
crni ovjek je kandidat za sudiju vrhovnog suda. Iako zatakavano od strane me-
dija, vlasti, aktivista i predstavnika akademske sredine, glavno pitanje u ovome sl-
uaju zapravo se odnosilo na afilijaciju crnih ena. Naime, da li treba podrati To-
masa ili Anitu koja je raskrinkala ne samo njegove line neuspjehe, ve i rasistiki
seksizam kompletnog establimenta: politikog, pravnog, medijskog. Taj establi-
ment je elio predstaviti Anitu kao osvetoljubivu i labilnu enu.
Mnogi liberali, konzervativci, kao i Afroamerikanci, podrali su Tomasa
uz opravdanje da crnci inae zauzimaju mali broj vanih pozicija. Sa druge stra-
ne, na Tomasa su se obruile organizacije za zatitu graanskih prava, kao i femi-
nistike organizacije poput Nacionalne organizacije za unaprijeenje ivota
crnaca (NAACP) ili Nacionalne organizacije ena (NOW). Ove grupe bile su ozlo-
jeene Tomasovom borbom protiv afirmativnih projekata, kao i abortusa. elje-
le su i da se seksualno zlostavljanje shvati ozbiljno.
Mnoge afroamerike naunice, naroito one okrenute feministikoj poli-
tici, trudile su se da povodom ovog sluaja iznesu prilino ograniene stavove na
raun rasne solidarnosti. Zapravo su htjele podrati ovjeka koji je, iako crnac,
bio u potpunosti posveen vaenju stomaka svim pozitivnim stvarima u okviru
rasne pravinosti.104 Ukazivale su na zabludu da pol nema uticaja na interese

crnake zajednice. Oigledno, izmeu redova se poruivalo (ono to su afroame-
rike sifraetkinje primijetile jo prije vie od stotinu godina) da crni mukarac
opet dobija priliku da vlada, a ene sa njihovim iskustvima seksualnog zlosta-
vljanja, stoje na put rasnog napretka. Tomasova pretjerana izjava, da napadi na
njega predstavljaju visokotehnoloko linovanje, sama po sebi smanjila je zna-
aj prie o seksualnom zlostavljanju ena. Istovremeno, odreujui zlostavljanu
enu kao rasno neutralnu, feministike mainstream grupe jo jednom su omanu-
le u predstavljanju kompleksnosti ivota crnakih ena u Americi u kojoj je ra-
sna jednakost i dalje urgentan prioritet. Pogrean izbor ponuen crnim enama
u sluaju Hil protiv Tomasa (enska prava protiv rasne lojalnosti), nije uspio
odrediti naine ivljenja rasnih identiteta u okviru rodnih onako kako rodni
identiteti funkcioniu u okviru i putem rasnih razlika.105
Veina afroamerikih feministikih naunica, koje su reagovala na sluaj
Hil protiv Tomasa, pripadale su intelektualnom pokretu amerikih pravnih ko-
la (osnovan 80-ih godina 20. vijeka) koji je okupio progresivno nastrojene ljude,
posveene radikalnim drutvenim promjenama. Iako su proizali iz reformi tradi-
cionalnih graanskih prava, koje su naglaavale rasnu jednakost u pravnim pita-
njima ipak su shvatile bitnost borbe za prava. Teorijska perspektiva ovih nau-
nika i naunica, koja se naroito zasniva na knjievnim studijama, i koja nagla-
ava da je pravni diskurs zapravo socijalni poznata je kao Kritika teorija rase
(CRT). Bazirajui se na pravu, rasi i moi u Americi, ova grupa se naroito bavi pi-
tanjima ozakonjenja i prihvatljivosti rasne moi u drutvu. Oni smatraju da uni-
verzalni koncepti poput vladavine prava i individualne zasluge, zamagljuju put
ka postojanju drutvene nejednakosti u kontekstu rase i roda. Rasnu mo vide
kao sistemsku (a ne jednostavno kao proizvod individualne predrasude), i ele
naglasiti da pravo ima kljunu ulogu u oblikovanju i odravanju drutvene domi-
nacije. Shvatajui, svakako, da su pravo i politika neodvojivi, fokusiraju se na
istraivanje istorijske sredinjosti i sauesnitva prava, u smislu zalaganja za nad-
mo bijele rase (i time ukljuuju termine roda, klase i seksualne orijentacije).
Istovremeno, pristup kritike teorije rase najavio je udaljavanje od umje-
renog rasizma, koji u zakonu vidi ideju podravanja interesa bijelaca. Zakon, pre-
ma istraivanjima kritike teorije rase, predstavlja ideoloko, rasno i polno po-
prite, to se jasno moe uoiti u debatama o afirmativnim projektima, abortusu
i nedavnom pitanju o homoseksualnim brakovima u Americi sve ove teme arti-
kulisane su kroz pravni diskurs. Konano, ova teorija rasnost vidi u drutvenim
104
Kimberl Crenshaw, Neil Gotanda, Gary Peller, Kendall Thomas (ur.), Kritika teorija rase:
krucijalni tekstovi koji su osnovali pokret (New York: The New Press, 1995), str. xxxi
105
Ibid., str. xxxi
okvirima, i naglaava njenu materijalnu realnost, poput iskustva svrstavanja u

rasu u amerikom drutvu.106
Rasprave o afirmativnim projektima naglaavaju spornu prirodu jedne
ovakve formulacije. Politiku afirmativnih projekata, recimo, oponenti smatraju
rasistikom jer rasizam vide u svakoj perspektivi koja naglaava (odreenu) rasu.
Ovakva definicija rasizma pretpostavlja da u praktinom ivotu rasa nema utica-
ja na anse neijeg uspjeha i opstanka, i da iz ideala pravine drave pojam rase
mora biti iskljuen. Afirmativni projekat vidi se kao obrnuta diskriminacija, gdje
crnci, kao i sve manjinske grupe, imaju prednost u dobijanju poslova. Na ovaj
nain, bijelci postaju rtve rasnih predrasuda. Progresivni i radikalni proponenti
vide u principu afirmativnog projekta potvrivanje i razvijanje rase kao drutveno
znaajne kategorije opaanja i predstavljanja, koja utie na praktini ivot na-
suprot pojmu zasluge koji zamagljuje rasne privilegije bijelaca i drugih domi-
nantnih grupa.107
Primjer bijelog mukarca kao rtve ima analogiju u paradigmi socijalno
obezbijeene crne ene (obino neudate i mlade majke) koja je produktivna i
koja manipulie dravom, u ijem okrilju ivi parazitski. U ovakvoj slici crne ene
ogleda se uznemirenost po pitanju seksualnosti, rase, drutvenog poloaja u
Americi 60-ih godina 20. vijeka kada su crnkinje bile kljune javne linosti, kao
teoretiarke moi, spisateljke i intelektualke. Afroamerikanke, poput Roze Parks
koja je odvano odbila da ustupi mjesto bijelcu u autobusu u Misisipiju, pokre-
nule su pokret za graanska prava; Fani Lu Hejmer i Ela Bejker vodile su na jugu
borbu za crnaka prava, saraujui sa Nenasilnim studentskim koordinativnim
komitetom (SNCC); kao pjesnikinje i nastavnice djelovale su Andela Dejvis, Odra
Lord, Pat Parker; lezbijke Kombahi river kolektiva, osnovanog sredinom 70-ih go-
dina 20. vijeka, meu kojima je bilo spisateljica, umjetnica, aktivistkinja, nasta-
vnica, predstavljale su moan glas u Americi, koji je prkosio duboko ukorije-nje-
nim stavovima o pasivnom rtvovanju i zlonamjernom parazitizmu crne ene.
Ove intelektualke vidjele su sebe kao osnivaice nove feministike svijesti. e-
ljele su da nastave rad svojih majki iz 19. vijeka, meu kojima su i Frensis Har-
per, Ana Kuper, Ida Vels, Soderner Trut.108 Zahvaljujui pokretu za graanska
prava, za crnako osloboenje (ukljuujui i grupu Crni panter), ljeviarskim pro-
gresivnim pokretima, feministikim jedinstveno udruenim u borbi protiv pot-
injavanja, afroameriki feminizam postao je jedna od najuticajnijih kovanica
crnakog alternativnog politikog diskursa. Neuvena eksplozija kreativnosti ra-
ala je novu svijest crne ene.
106
Ibid., str. xxvi
107
Ibid., str. xv
108
Pogledati: Hazel Carby, Rekonstrukcija enskog svijeta: dolazak afroamerike spisateljke (New
York, Oxford University Press, 1987) teoretisanje crnih feministikih intelektualki iz 19. vijeka.
Bitan izvor za upoznavanje sa politikim i knjievnim doprinosom crnkinja je knjiga Gerde Lerner
(ur.), Crnkinje u bijeloj Americi: dokumentarna istorija (New York, Vintage, 1973).
Za artikulaciju crnake feministike teorije, od sutinske vanosti bila je re-

konstrukcija intelektualne i knjievne tradicije autorki i kritiarki kao to su Elis Vo-
ker, Barbara Smit, Barbara Kristijan, Hejzel Karbi.109 Ova ideja sakupljanja i izda-
vanja kreativnog i kritikog djela crne ene, bila je svakako puna kontradiktornosti,
i opskrbila je feministiku kritiku teoriju rase mnotvom bitnih perspektiva.110
Jedno od spornih pitanja bilo je ta zapravo znai crna knjievna praksa da li je to
direktno politiko uplitanje u pitanja rasne i seksualne potinjenosti, ili pak spe-
cifina estetska forma koja govori u ime iskustava crne ene? Svojim esejom Ka
crnoj feministikoj kritici Barbara Smit dala je odlian primjer vidljivosti crnih spi-
sateljki, naroito lezbijki. Politizovana feministika svijest, prema njenom milje-
nju, preduslov je za feministiku knjievnu kritiku. Njen radikalni glas u velikoj mje-
ri pomogao je oivljavanju lika crne autorke, osloboene od istorijske sjenke u-
tanja i pruanja otpora.
Meutim, esej koji je napisala Smit podlijegao je prijekoru afroamerikih
kritiarki kao to su Debora MekDauel i Hejzel Karbi.111 Karbi je kritikovala esej
zbog iskustva isljuivo crne ene i njenog ekskluzivnog jezika kojim se prikazuje to
iskustvo (str. 9). Plaila se da ovakva slika predstavlja identitetski ogranienu
knjievnu kritiku, koja podrazumijeva da samo crne ene mogu autoritativno go-
voriti o drugim crnim enama perspektiva ozbiljno ograniena u svom nera-
zumijevanju funkcionisanja ideologije i formiranju kontradiktornih svijesti. Neke
kritiarke, takoe, smatrale su problematinim stav prema kojem je crna femini-
stika tradicija bila sahranjena, i da sada vaskrsava. To insistiranje na oivljavanju
identifikovane knjievne tradicije u krajnjoj liniji ne skree panju popularnim
paradigmama i disciplinama, i zapravo se moe itati kao preutna molba za ula-
zak u meinstrim akademiju. 112 Evokacija separatne crne feministike tradicije
kona-no ne prkosi kanonskoj knjievnosti. Ona ne moe, na primjer, teoretisati o
ono-me to Toni Morison odreuje kao mrano, rezistentno, obiljeeno afriko
prisu-stvo, staro etiri stotine godina, koje je oblikovalo tijelo drave, ustav i
svekoliku (ameriku) kulturu.113
109
Alice Walker, U potrazi za vrtovima naih majki, Ms. Magazine, 1974; Barbara Smith, Ka
crnoj feministikoj kritici, u: Okolnosti: dva 1:2 (oktobar 1977), str. 157-75; Barbara Christian,
Crna feministika kritika: perspektive o crnim spisateljkama (New York: Pergamon Press, 1985).
110
Meu najranijim antologijama drugog talasa crnog feminizma je Toni Cade (ur.), Crna ena
(New York: New American Library, 1970). Slijede: Mary Helen Washington (ur.), Modrooke Suzane
(New York: Anchor Press, 1975); Gloria T. Hull, Patricia Bell Scott, Barbara Smith (ur.), Sve ene su
bijele, svi crnci su ljudi, samo su neki od nas hrabri (Old Westbury, NY: Feminist Press, 1982).
111
Deborah McDowell, Novi putevi crne feministike kritike (1980), u: Elaine Showalter (ur.),
Nova feministika kritika: eseji o enama, knjievnosti i teoriji (New York: Pantheon Books, 1985),
str. 186-99; Carby, Rekonstrukcija enskog svijeta.
112
Smith, Ka crnoj feministikoj kritici, str. 163.
113
Toni Morrison, Ples u tami: bijela rasa i knjievna imaginacija (Cambridge, MA: Harvard
University Press, 1993), str. xx
Otra kritika bijelkinja, koje su sebe pozicionirale disidentski u okviru

meinstrim akademije, odigrala je sredinju ulogu u evokaciji crne kritike femini-
stike svijesti. Konkretno, Karbi je izdvojila istoriografske i knjievno-kritike
tekstove koji tee osnivanju amerikog sestrinstva.114 Istorija rasizma ranog po-
kreta ena kada su bijele sifraetkinje nainile kompromis sa bijelim mukarcem,
kako bi osigurale pravo izbornog glasa izgledalo je da se ponavlja u enskom
pokretu sredinom 20. vijeka. Ovu istorijsku lekciju ujedinjenja bijelih ena ne sa
crnim enama, ve sa rasistikim patrijarhalnim redom uperenim protiv crne ra-
se, bilo je bitno prepoznati, izloiti i zapamtiti, prije osmiljavanja kritinijeg pro-
jekta solidarnosti crnih i bijelih ena.115 Ba kao to je trebalo prepoznati i nedo-
statak mate i politike volje u okviru progresivnih i radikalnih pokreta 60-ih i 70-ih
godina 20. vijeka koji su ocrtavali stazu za artikulaciju potinjavanja i otpora
crnog feminizma. Kombahi river kolektiv formulisao je to na sljedei nain: Oslo-
boenje od potinjavanja zahtijeva destrukciju politiko-ekonomskih sistema kapi-
talizma i imperijalizma, kao i patrijarhata... Ne vjerujemo da e socijalna revolu-
cija, koja nije istovremeno i feministika i antirasistika, dovesti do oslobo-
enja.116
Debora King izjavljuje: U konfrontaciji sa mnogostrukim opasnostima,
crna ena e definisati i odrati mnogostruku spoznaju, neophodnu za oslo-
boenje, iji je sastavni dio feministika svijest.117 Stvaranje kritike feministike
svijesti razumije se kao artikulacija mnogostruke potinjenosti, u smislu rase,
klase i pola, ili, kako King kae, mnogostruke opasnosti pri emu se mno-
gostrukost ne odnosi samo na nekolicinu istodobnih potinjenosti, ve i na mno-
tvo njihovih meusobnih odnosa (str. 42-72 [str. 47]). Kritikujui teorijska nasto-
janja bijelog meinstrim feminizma da konstruie paralele izmeu rasne i seksualne
potinjenosti, King ukazuje na injenicu da takva perspektiva ne koristi razumije-
vanju poloaja crne ene, koja je zarobljena i tim i mnogim drugim potinjava-
njima.118 Ona objanjava da se prilikom posmatranja razliitih opresivnih taaka,
kako u strukturalnom tako i u praktinom smislu, uoava da se sile roda, rase i
klase ne kreu uvijek prema predvienom scenariju, i da je neophodno da kritika
feministika teorija elaborira kompleksnost dominacije i otpora.
114
Carby, Rekonstrukcija enskog svijeta, str. 6.
115
Ibid.
116
Combahee River Collective, Iskaz Combahee River kolektiva: organizovanje crnih feministkinja
70-ih i 80-ih (New York: Kitchen Table Press, 1986), str. 12-13.
117
Deborah King, Mnogostruke opasnosti, mnogostruke svjesnosti: kontekst crne feministike
ideologije, Znakovi: asopis za ene, kulturu i drutvo 14:1 (avgust), str. 71, str. 47.
118
Pogledati takoe: bell hooks, Zar ja nijesam ena? (Boston: South End Press, 1981).
Kompleksnost odnosa bijelog i crnog feminizma moe se ilustrovati razli-

ito shvaenim odnosom izmeu ivota i socijalne strukture.119 Na primjer, bije-
la feministika analiza potinjavanja unutar porodice, i tee mogunosti zapolja-
vanja van zemlje, uzimala je za normu bijelu, patrijarhalnu, nuklearnu porodicu,
ne obazirui se na injenicu da je bijela ena esto bila klasni opresor crnom mu-
karcu. Crna ena, koja je oduvijek predstavljala radnu snagu, imala loe poslove i
bila bijedno plaena, ne moe dijeliti stav bijele ene o materijalnom oslobo-
enju.120 Iako su mnoge crne ene u porodinom kontekstu bile nezavisne u ve-
em stepenu od bijele ene, u oima medija i dravne politike crna ena koja je vo-
dila domainstvo predstavljala je devijantni, jalovi matrijarhat, ili pak neodgo-
vornu, seksualno nezasitu enu, koja je opasna za porodine vrijednosti i nedo-
stojna dravne podrke.121 Ono to je nejasno u ovoj binarnoj figuraciji matrijar-
hata, tj. parazitizma, jeste sistematsko obruavanje na socijalnu pomo od 80-ih
godina 20. vijeka, koje je prisiljavalo crnu enu da se prihvati slabo plaenih po-
slova, odnosno poveavalo je broj njenih obaveza i unutar i van kue. Pod neoli-
beralnom ekonomskom politikom Ronalda Regana, koja je naroito insistirala na
smanjenju budeta za obrazovanje i zdravlje (socijalnu pomo), i koja je rairila
privatizaciju javnih servisa, kvalitet ivota crne ene je erodirao, time to crni
mukarac nije mogao nai posao, to je dalje vodilo u zatvor. ak i onaj crni mu-
karac koji bi se uspio zaposliti, nije zaraivao dovoljno da bi mogao izdravati po-
rodicu.122 Perspektiva feministike kritike teorije rase omoguava nam da u
okviru ireg konteksta politike ekonomije i transformacija lociramo sliku ene u
funkciji matrijarha ili uivaoca socijalne pomoi.
Zadatak feministike kritike rase mora biti analiza sredstava kojima kultu-
ralni konstrukti rase i roda uestvuju u oblikovanju nacionalne i globalne ekono-
mije, koja tei da pozicionira crnu enu na samo dno ljestvice nisko platenih po-
slova, koji podrazumijevaju najtei i najprljaviji rad. Njihovo, na primjer, dispropor-
cionalno pojavljivanje u uslunom sektoru, moda se moe objasniti istorijski tvr-
119
Rose M. Brewer, Teoretisanje rase, klase i pola, u: Rosemary Hennessy, Chrys Ingraham (ur.),
Materijalistiki feminizam: o klasi, razlikama i ivotima ena (New York, London: Routledge, 1997),
str. 238. Pogledati takoe: Angela Davis, Rasa i klasa (New York: Vintage, 1983).
120
Ovo je istorijski tano. Za vrijeme ropstva crnkinje su stopostotno predstavljale radnu snagu, i
sve do 80-ih godina 20. vijeka njihov broj, kao radne snage, premaivao je broj bijelkinja.
121
Pogledati: Daniel P. Moynihan, Crnaka porodica: sluaj za nacionalnu akciju (Office of Policy
Planning and Research, United States Department of Labor, Washington DC: Government Printing
Office, 1965). Za raniju kritiku pogledati: Robert Staples, Mit o crnom matrijarhatu, u: Staples,
Crnaka porodica: eseji i studije (Belmont, CA: Wadsworth, 1971); Staples, Crna ena u Americi
(Chicago: Nelson Hall, 1973). Za drugaije perspektive, koje vide crnkinju kao lienu feministike
svijesti, pogledati: Michele Wallace, Crni mao i mit o supereni (New York: Dial, 1979).
122
Za zaista koristan prikaz kompleksnosti rase i politike socijalnog staranja pogledati: Margaret B.
Wilkerson, Jewell Handy Gresham, Rasizovanje siromatva, u: Alison M. Jagger, Paula S.
Rothenberg (ur.), Feministiki okviri: alternativni teorijski prikaz odnosa ene i ovjeka (New York:
McGraw Hill, 1993).
dokornom kulturalnom percepcijom funkcije posla crne ene emotivne, produ-

ktivne i reproduktivne koja se iri na javno podruje. Tako su poslovi njegovate-
ljica, dadilja, kuvarica, konobarica, kunih pomonica tipini za crnu enu.123 De-
vedesetih godina 20. vijeka desila se ubrzana konsolidacija slobodnotrinog glo-
balnog kapitalizma zahvaljujui prihvatanju sjevernoamerikog Slobodnotrinog
sporazuma, kao i Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, u cilju ubrzavanja ekonomske
globalizacije. Prisustvo crne ene u industriji tako je povezano sa rasom, polom i
klasnim statusom, kako u Americi tako i globalno124 a u fabrikama, svakako,
najmanje su se mogle nadati afilijaciji; naprotiv, mogle su oekivati otputanje, jer
su kompanije teile dovoenju jo jeftinije i fleksibilnije radne snage iz Treeg svi-
jeta (u kontekstu kolapsa tekstilne industrije ruralne Sjeverne Karoline).
Bitan momenat u okviru elaboracije crne kritike tradicije jeste iskustvo
crnih ena, njihovo obrazovanje, zastupljenost u svijetu neophodno je ovaj mo-
menat istaknuti kao sredinji u okviru bilo kakve rasne teoretizacije u Americi.125
Ipak, projekat feministike kritike rase zahtijeva da se iskustvo ne teoretizuje
esencijalnim, aistorinim terminima, ve da se posmatra kao otjelovljenje, kao ne-
to materijalno i kontingentno. Ovo se, meutim, moe desiti samo kada se rasi-
zam i seksizam budu shvatali kao specifina istorijska praksa, kao sistemske for-
macije, a ne kao naturalizovane, priroene predrasude koje se ili ne mogu isko-
rijeniti, ili se mogu rijeiti samo pod bakljom razumnosti. Pitanje funkcionisanja
moi kroz tijela, novac, knjievnost, zakon, mora biti sredinje za jednu kritiku
svijest kako feminizam ne bi bio statini analitiki okvir, ve vjeito moduliranje
na putu borbe za pravdu.126
Most: multikulturalni feminizam u Americi
Mogunosti i ogranienja solidarnosti crnih i bijelih ena u Americi, kao i

crnih i obojenih naroito onih koje nijesu dovoljno bijele ili dovoljno crne
analiziraju se u okviru koji se moe nazvati kritikim multikulturalnim femini-
123
Pogledati: Brewer, Teoretisanje rase, str. 247.
124
Pogledati: Barbara Ehrenreich, Annette Fuentes, ene u globalnoj industrji (Boston: South End
Press, 1984) za prikaz naina na koje je globalni kapitalizam izrabljivao ljude na rasnoj i polnoj
osnovi, tako to je ene Treeg svijeta zapoljavao u eksploatatorskim fabrikama. Za rani, pionirski
rad, pogledati: Maria Mies, Domaice proizvode za svjetsko trite: proizvoai ipke u Narsapuru
(Geneva: International Labor Office, 1980); Mies, Patrijarhat i akumulacija na svjetskom nivou:
ene u internacionalnoj podjeli rada (London: Zed Press, 1986). Pogledati takoe: Swasti Mitter,
Zajednika sudbina, zajednika veza: ena u globalnoj ekonomiji (London: Pluto Press, 1986).
125
Pogledati: Patricia Hill Collins, Crna feministika misao: znanje, svijest, politika enskog pokreta
(Boston: Unwin Hyman, 1990).
126
Za zanimljivu, inspirativnu teoriju iskustva pogledati: Joan Scott, Iskustvo, u: Judith Butler,
Joan Scott (ur.), Feministkinje o politici (New York, London: Routledge, 1992); Paula Moya, Uenje
iz iskustva: politika, epistemologija i chicano identitet (Ithaca: Cornell University Press, 1998).
zmom.127 Prema liberalnom meinstrim vienju, ovdje je rije o razliitosti koju

obojene ene u Americi predstavljaju. Na ovaj nain, multikulturalni feminizam
odraava irok spektar ena, iz razliitih etnikih grupa i drugaijeg kulturnog na-
sljea, koje su ponosne na svoju razliitost, jednako kao i na slinost sa ostalim
obojenim enama. No, kako kritika teorija rase smatra, pitanja razliitosti moraju
se posmatrati u strukturalnom i politikom kontekstu; u suprotnom, ona mogu
poprimiti karakteristike robe za prodaju. Drugim rijeima, nije bitno samo pre-
poznati da su ene razliite, ve i da zauzimaju neravnopravne pozicije u drutvu.
Bitno je takoe ukazati da je izraz obojena ena sjevernoamerika ko-
vanica, i odnosi se na sve ene koje nijesu bijele. Predstavljajui i lokalnu i glo-
balnu manifestaciju sile, ovaj izraz takoe priziva u sjeanje specifian istorijski
momenat s kraja 70-ih, tj. poetka 80-ih godina 20. vijeka, kada je politika identi-
teta bila upletena u homogenu i hegemonistiku nacionalnu sliku prototipskog
graanina bijelca. Izraz obojene ene ispostavilo se da predstavlja sljedee
skupine ena: imigrantkinje Treeg svijeta, izrasle iz kolonijalnog i imperijalistikog
iskustva, odnosno iz posljedine dekolonizacije; amerike uroenice sa dugom i
traginom istorijom prisilnog seljenja i anihilacije; Afroamerikanke i njihovo uasa-
vajue nasljee ropstva i segregacije; Kineskinje i Japanke sa teretom rasistike
imigrantske politike i logorovanja za vrijeme Drugog svjetskog rata; Chicane, eks-
ploatisane u kui, fabrici, na farmama sve one esto ine korpus kontradiktorne
istorije rasizma.
Glavni izazov obojenim enama bio je da iskoriste ovu zajedniku istoriju
razliitih potinjavanja, u cilju borbe za pravdu. Razliite istorije u smislu oko-
lnosti i duine trajanja, nekada vode rasnoj fragmentaciji i obezbjeuju hijerarhi-
jski nain posmatranja potinjavanja. Ove razliite istorije nipoto ne treba ignori-
sati. Amerike uroenice, ije porodice su generacijama bile prisiljene na rezervat,
moda znaju vie o istoriji rasne anihilacije, nego imigrantkinje koje su u novije
vrijeme eksploatisane u Silicijumskoj dolini. Feministike kritike studije rase sadr-
e u sebi svijest o ovim razlikama, kako bi pokuale analizirati naine na koje su
obojene ene u Americi, kako to navodi Stjuart Hol, strukturisane dominacijom.
Jedan od bitnih ranih pokuaja artikulacije kritikog multikulturalnog femi-
nizma, bilo je djelo iz 1981. godine, pod nazivom Ovaj most zvani moja lea: pi-
smo radikalnih obojenih ena. Djelo su koncipirale dvije mlade Chicano lezbijke,
spisateljice i nastavnice, iz Kalifornije Glorija Anzaldua i eri Moraga. Knjiga
predstavlja odvanu i raskonu kolekciju poezije, eseja, novinskih lanaka, pisama,
ispovijesti, govora ije su autorke chicano ene, amerike uroenice, azijske
Amerikanke i Afroamerikanke. Djelo je najavilo pokret obojenih ena, koji je dje-
lovao toliko ubrzano da je samo nakon dvije godine, 1983. Godine, u predgovoru
127
Gloria Anzalda, Cherre Moraga (ur.), Ovaj most zvani moja lea: pismo radikalnih obojenih
ena (New York: Kitchen Table-Women of Color Press, 1983 [1981]), str. 5.
drugom izdanju Moraga izrazila potrebu za internacionalizovanjem pokreta, tako

da on ukljuuje ne samo obojene ene u Americi, ve i ene iz ilea, june Afrike,
sa Filipina i drugih prostora. Ipak, Moraga je shvatila da je idejom o eni Treeg
svijeta mnogo lake baratati olovkom i na papiru, nego u stvarnom ivotu... Po-
treba za internacionalizovanjem ipak nije bila toliko jaka.128 Pokret se na samom
poetku suoio sa politikim pritiscima i ogranienim kapacitetom jezika da pred-
stavi svu kompleksnost obojene ene.129 Rosario Morales predstavlja ovu bitku s
jezikom kao bitku za samodefinisanje: elim biti cjelina. elim se nazvati Portori-
kankom, Amerikankom, radnikom i srednjom klasom, domaicom, intelektual-
kom, feministkinjom, marksistkinjom, antiimperijalistkinjom.130
Jedna od najvidljivijih doprinosa borbe za osnivanje pokreta obojenih e-
na u Americi, bilo je shvatanje da feministika teorija ne moe a priori preuzeti
svoje subjekte. Subjekti treba da se izrode iz borbe artikulisane brojnim suprotnim
pitanjima, poput onih u feministikim, nacionalistikim, lezbijskim, antirasistikim,
socijalistikim i antiimperijalistikim borbama. Kljuni zadatak koji je postavio Ovaj
most, u cilju osnivanja pokreta, bio je prekidanje utanja na temu obojene ene u
Americi. U razbijanju utanja, koja obavija ivot i iskustvo obojene ene, leala je
nada u suprotstavljanje njenoj nevidljivosti i osmiljavanju afilijacija, uprkos tak-
tici zavadi pa vladaj koju je nametnuo establiment. Govorenjem i pisanjem, ove
ene interpretirale su same sebe. Proces davanja glasa sebi i osvjetljavanja sop-
stvenih ivota, shvaen je kao iscjeljivanje istorijskih i duevnih rana, koje je uzro-
kovala samomrnja i unutranji rasizam. U pjesmi Dok sam odrastala, Neli Vong
odreuje ovaj osjeaj kao poraenost:
Dok sam odrastala,

moje bijele sestre hvaljene su zbog svoje ljepote,
u tminu sve dublje sam klizila,
poraena, opasana zidinama.
(Ovaj most, str. 7)
Nova, alternativna kreativnost u poeziji, umjetnosti, aktivizmu, koja je integrisa-

la spiritualizam, postala je bitan element pokreta obojenih ena, koji se budio
istovremeno i u opoziciji sa bijelim meinstrim feministikim sloganom lino je
politiko. Takvo ispoljavanje individualizovanog potinjavanja kao da je uutki-
valo obojene ene, iji su lini ivoti bili tijesno povezani sa njihovom rasom i za-
128
Pogledati: Ovaj most zvani moja lea, str. 5.
129
Ova ideja e se iskomplikovati, jer nijesu sve ene Treeg svijeta obojene, niti sve obojene ene
pripadaju Treem svijetu. Bijelkinje sa Kariba i iz Latinske Amerike, kao i ene iz naprednih
kapitalistikih zemalja koje ne pripadaju bijeloj rasi, poput Japanki, ne zauzimaju znaajno mjesto
u okviru kategorija Treeg svijeta i obojenih ena.
130
Rosario Morales, Svi dijelimo istu sudbinu, u: Anzalda, Moraga (ur.), Ovaj most, str. 91.
jednicom, a koje su bile potinjene u irem kontekstu amerikog drutva. Isto ta-
ko, identitet bijele feministkinje objedinjavao je za obojene feministkinje i tira-
nina i tiranisanog. Ipak, pokret obojenih ena nije se generalno elio suprotsta-
vljati linom; cilj je bio artikulisati razliita shvatanja linog, koje se nije u potpu-
nosti zasnivalo na autonomnom subjektu liberalnog feminizma. Moraga naglaa-
va kako su izrazito lina pitanja, poput ljubavi, seksualnosti, porodice, zapravo
i te kako politika, i spadaju u ideoloke domene socijalne sile.131 U cilju osnai-
vanja pokreta, obojene ene organizovale su pjesnike radionice, kreativne se-
sije za kuhinjskim stolom, bavile se vrtlarstvom i vizuelnom umjetnou, kako bi
ojaale tradiciju zajednice. eljele su poruiti da kreativnost nije buroaski odu-
ak za svekoliku tjeskobu, ve stvar samog opstanka, ba kao i politika pitanja
stanovanja, slubovanja, legalnog abortusa, zdravstva.
U politici obojenih ena znaajno mjesto zauzimalo je i samo tijelo. Nji-
hov imperativ da govore o ivom iskustvu o onom to Moraga naziva meso
ovih ena (str. xviii) elaborirano je upravo u njenoj teoriji mesa: to je pro-
stor, kae ona, gdje se fizike realnosti naeg ivota boja nae koe, na ko-
mad zemlje ili beton na kojem smo odrastale, nae seksualne udnje sve sliva-
ju u jedno, da oblikuju politiku izraslu iz nunosti (str. 23). Zadatak multikultu-
ralnog feminizma bio je da teoriju individualnog potinjavanja prenese na pra-
ktini ivot, na ivo iskustvo rasizma, potinjavanja, homofobije, siromatva,
seksizma.
Stav da se analiza rasizma i homofobije mora izvoditi iz tijela, prisutna je
i u djelima mnogih bijelih antirasistikih feministkinja. Mini Brus Prat, opisujui
raanje svoje feministike i antirasistike svijesti na amerikom jugu, odreuje
identitet kao kou, krv, srce.132 Glavni doprinos bijelih spisateljica, poput
Prat, bio je prepoznavanje bijele boje kao rasne kategorije, i kao nevidljive ali
sveproimajue norme, koja dijeli karakteristike heteroseksualizma. U potresnoj
prii o bolnom djetinjstvu u rasistikoj porodici, i o suprotstavljanju ultradesni-
arskim rasistikim pokretima na jugu, 80-ih godina 20. vijeka, Mab Segrest vrlo
konkretno, putem tijela, govori o svojoj teorijskoj i politikoj svijesti.133 Ona pie:
Kad je rasistiko nasilje u Alabami buknulo, poput ozljeda na rukama moje
majke, nije me iznenadilo kad sam shvatila da se sve svodi na boju koe (3).
Opet, kao antirasistika aktivistkinja i feministkinja, Segrest je svjesna da stvari
ne treba da se svode na boju koe, jer ta pria podrazumijeva mogunost soli-
darnosti. Ipak, dok boja ne postane nebitna stvar, ona eli govoriti o svojoj ra-
zarajuoj istoriji, o bolu i nasilju, unitenju, izdaji ali isto tako i o iscjeljenju i afi-
lijacijama. Samo putem raskrinkavanja rasizma, putem pisanja o rasi i porodici,
intimnom i istorijskom, praktinom i teorijskom, o Marvinu Segrestu, roaku,
131
Pogledati: Moraga, Duga istorija rasprodaje, u: Jaggar, Rothenberg (ur.), Feministiki okviri.
132
Minnie Bruce Pratt, Pobuna: eseji 1980-1991 (Ithaca: Firebrand Books, 1991).
133
Mab Segrest, Memoari jednog rasnog izdajnika (Boston: South End Press, 1994).
bijelom rasisti; i o mladom crnom aktivisti Semiju Jangu, koga je Marvin ubio u
napadu divlje mrnje ona moe ujediniti svoje politiko angaovanje i elju da
promijeni svijet. Govorei istovremeno o antirasizmu i izdaji, Segrest analizira
granice poimanja identiteta iskljuivo u kontekstu boje koe.
Politika uloga multikulturalnog feminizma, onako kako je predstavljena
u djelima Mab Segrest i Mini Brus Prat, shvatana je takoe kao pedagoki impe-
rativ. Radei protiv samoprezira, otuivanja, nevidljivosti, eljele su pouiti kako
se mijenja svijet sve one koji ive sa kontradikcijama bilo u smislu klase, boje
koe ili seksualnosti. Ovaj most kao da je zapoeo disidentski i alternativni proje-
kat, koji je krio sebi put do akademije i istovremeno se nadvijao nad obinim,
svakodnevnim ivotom obojenih ena. Kao odgovor na pouku Odre Lord, da go-
spodarevo orue nikad ne moe razoriti gospodarevu kuu same urednice su
knjigu opisale kao revolucionarno orue koje moe unititi postojee strukture
dominacije.
Mnoge autorke obraivale su ista pitanja u djelu koje se moe smatrati
nastavkom prethodno pomenutog. Naime, rije je o knjizi pod nazivom Obliko-
vanje izraza, oblikovanje due: kreativne i kritike perspektive obojenih femini-
stkinja (1990).134 Ako je Ovaj most bio pokuaj razbijanja utanja i stavljanja
akcenta na oito odsustvo obojene ene u nacionalnoj prii, skoro deceniju ka-
snije Oblikovanje izraza reagovalo je na neke (ne)planirane posljedice poetne
faze razvijanja pokreta. Promijenivi izraz obojene ene u obojene feministki-
nje, s ciljem da se pokretu da politika nota, ova zbirka poezije, eseja i kritikih
tekstova, pokuala je da izvri revalorizaciju multikulturalnog feminizma i di-
rektnije se postavi prema sili institucije i kritikom establimentu. Devedestih
godina multikulturalizam je ve uveliko ivio pod okriljem preovladavajueg, li-
beralnog poretka, koji je vidio sebe pod opsadom za vrijeme Reganove ekono-
mske privatizacije i kulturnog konzervatizma. Meutim, ak i u konzervatizmu,
multikulturalizam se prepoznavao kao efikasna politika, koja je uporno odra-
vala razliite klasne i rasne frakcije, u okviru hegemonistike perspektive da je
amerika nacija dominantno bijela.
Tako je 90-ih godina multikulturalizam preao iz opozicione u zvaninu
politiku, uao na amerike univerzitete i izazvao studentski aktivizam i planske
reformistike pokrete, uglavnom reaktivne prirode. Svakako, ovaj prelaz tipino
je podrazumijevao odreene forme pristajanja i prilagoavanja. Nadvladavanje
rasnog jezika, pa time i rasizma, zapravo je znailo da se multikulturalizam mo-
e shvatiti kao ni manje ni vie nego kao kompleksniji oblik nacionalizma, koji
uva nacionalne granice u svijetu bez granica,135 kako kae Ien Ang.
134
Gloria Anzalda (ur.), Oblikovanje izraza, oblikovanje due: kreativne i kritike perspektive
obojenih feministkinja (San Francisco: Aunt Lute Books, 1990).
135
Ien Ang, O negovorenju kineskog (London: Routledge, 2001), str. 15-16.
Norma Alarkon kae da je ak i Ovaj most doivio slinu sudbinu, bez

obzira to se smatrao revolucionarnim oruem.136 Knjiga je, kae ona, ula u
angloamerike nastavne planove, u uionice, gdje se insistiralo na poricanju ra-
zlika koje predstavljaju prijetnju eni (str. 359). Sastavni dio kritike rase u po-
kretu bijelih ena bilo je pitanje knjievnog predstavljanja, u kojem su ene Tre-
eg svijeta bile jedna od tema.137 Neki saradnici Oblikovanja izraza ukazali su na
to da se enske studije kao disciplina priklanjaju institucionalnom rasizmu, upr-
kos nekim ranijim kritikama koje su ponuene u Ovom mostu. Iako su konfe-
rencije, fakulteti, nastavni planovi i feministika drutvena nauka uopteno go-
vorei otvorili vrata obojenim enama, kategorija rase se uporno podreivala, i
zadravale su se institucionalne strukture koje privileguju dominaciju bijelih.
Obojene feministkinje sada su multikulturalizam vidjele kao politiku koja se
udaljava od rase, potpomognuta liberalnom ideologijom koja rasnu predrasudu
shvata jednostavno kao neto to se moe obezakoniti politikom protiv rase i
polne diskriminacije, i eliminisati putem simbolinog zalaganja obojenih ena.
Ima jo bitnih kritika iz ranijih, 80-ih godina, kada se pojavio multi-
kulturalni feminizam. Teoretiarke Oblikovanja izraza teile su da jezik predsta-
ve ne kao transparentni medijum za proivljena iskustva, ve kao komplikovano i
izrazito sporno poprite. Mnogoznani naini kojima je ena predstavljala sebe
kao opozicioni subjekat, sada su problematizovani, kako u okviru teorijske tako
i politike odluke. ak i konstrukciju opozicionog subjekta Norma Alarkon vidi
kao ozbiljno ogranienu. Ona pie:
Savremena politika praksa u Americi takorei onemoguava izlazak iz opo-

zicione teorije, koja je uglavnom feministika strategija; meutim, teorija
nam nee pomoi da dokuimo subjektnost obojene ene... svaka obojena
ena ovdje navedena, ak i ona koja govori o mnogostrukosti bia, ve je
dovoljno privilegovana da bi dosegla trenutak spoznaje sopstvenog poloa-
ja. Ovo treba da znai da privilegovanje subjekta, ak i mnogostrukog nije
dovoljno (str. 366).
Organizacioni plan Ovog mosta da je govorenje, pisanje i dovoenje subjekta

do svjesnosti i djelovanja glavni cilj sada se vidi kao politiki ograniavajui.
Devedesete godine, stoga, zapoele su kritiku politike identiteta, koja je
bila odskona daska ranijem pokretu obojenih ena. Kako Trin T. Min Ha pri-
mijeuje: Potraga za identitetom... obino je potraga za izgubljenim, istim, ori-
136
Norma Alarcon, Teorijski subjekti Ovog mosta i angloameriki feminizam, u: Anzalda (ur.),
Oblikovanje izraza, str. 356-69.
137
Pogledati: Chandra Talpade Mohanty, Zapadnim oima: feministiko obrazovanje i kolonijalni
diskursi, u: Mohanty, Ann Russo, Lourdes Torres (ur.), ene Treeg svijeta i politika feminizma
ginalnim, autentinim biem, to esto podrazumijeva eliminaciju svega druga-

ijeg, lanog, korumpiranog ili pozapadnjaenog.138 Iako se naturalizovano je-
dinstvo ena dugo posmatralo kao zgodan mit i orue dominacije, identitet se
sada vidi kao izolovana stvar, politiki oslabljena utoliko vie to postavlja razlike
iznad kritike solidarnosti. Anticipirajui ovakve stvari, Morales je napisala:
Bijela i srednja klasa su vrsta politike. Boja i klasa ne odreuju ljude ili poli-
tiku... Rasizam je ideologija. Svako moe biti rasista, bez obzira na boju ko-
e ili okolnosti, samo to su neki od nas skloni rasistikim napadima. Razu-
mijevanje mnogostruke i kontradiktorne rasistike ideologije je ono to
je bitno za feministiki pokret. (Ovaj most, str. 91)
Oblikovanje izraza pokualo se udaljiti od ene-rtve; htjelo je predstaviti

enu kao vlasnicu sopstvenog ivota. U tom procesu akcenat je bio na otkrivanju
kreativnosti crne i obojene ene, u svim segmentima kulture.139 Takoe, akcenat
na svjesnijoj politikoj kreativnosti zahtijevao je suprotstavljanje binarnoj opoziciji
crno-bijelo, i ranije usko definisanoj autentinosti. U znamenitom eseju, koji
koncepcijski zaokruuje Oblikovanje izraza, Glorija Anzaldua pokuala je elabori-
rati ovu novu svijest, utjelovljenu u liku mestize.140 Budui da i sama potie iz ra-
snog diskursa koji je priznavao binarne forme razmiljanja, sporna figura mestize
omoguila joj je da teoretie o novom feminizmu. Ovaj feminizam svjesno je sebe
situirao na granici rase, nacije i seksualnosti, odbacujui binarne identifikacije i
opozicione svijesti, u korist hibridnog, namjerno neodreenog identiteta. Zastupa-
jui toleranciju za neodreenost, nova svijest nametala je epistemoloko pomje-
ranje ka treem elementu, ka razbijanju dualiteta subjekat-objekat i dualistikog
razmiljanja uopteno govorei (str. 379). Ovo je znailo i kritikovati kulturu nagla-
vake zaboraviti dihotomiju puta/virgen, koja dominira odnosima unutar chi-
cano zajednica. Trebalo je slaviti rodne i kulturalne osobenosti, koje ne priznaju bi-
narni nain razmiljanja.
Ja nemam domovinu: kritiki rasni feminizam i pitanje dravljanstva
U istom eseju Anzaldua razmilja: Kao mestiza ja nemam domovinu, ona

me je protjerala; ipak, sve zemlje su moje, jer sam sestra svake ene ili potenci-
jalna ljubavnica... (str. 380). Dok Anzaldua ovdje radi protiv uskogrudih nacionali-
138
Trinh T. Minh-ha, Ne (kao) ti: postkolonijalne ene i pitanja identiteta i razlike, u: Anzalda
(ur.), Oblikovanje izraza, str. 371, 317-5.
139
Michelle Cliff, Objekat u subjektu: neka razmiljanja o crnim umjetnicama, u: Anzalda (ur.),
Oblikovanje izraza, str. 271-90.
140
Anzalda, Svjesnost meleza: ka novoj svijesti, u: Anzalda (izdava), Oblikovanje izraza, str.
377-89.
stikih afilijacija, koje se fokusiraju na pitanja domovine, pripadanja, nacionalnosti,

i konano dravljanstva, ona takoe eli specifino lokalizovati feminizam, postavi-
ti ga doslovno izmeu Amerike i Meksika ija je lokalna istorija oblikovana glo-
balnim silama. Evo zaviaja kae ona - malih gradova u dolini Rio Grande, los
pueblitos sa kokoinjcima, i kozama privezanim za grmlje. En las colonias sa druge
strane staze, slupana auta u dvoritima ruiastih i lavandom oivienih kua, to
je specifina chicano arhitektura (str. 387). Ova slika je unitena kada je 1982.
devalvirao peso, i kada je razorena meksika trgovina na graninom podruju.
(Deceniju kasnije, sjevernoameriki Slobodnotrini sporazum jo vie e osiroma-
iti mexicanos-e s obje strane granice.) Sjeanje na oca, farmera, koji je tragino
preminuo u 38. godini, priziva davnu priu o svojini i liavanju svojine. U pjesmi,
ona se prisjea:
Ova zemlja je bila meksika jednom,

indijanska oduvijek,
i sada je.
I bie ponovo.
Geografski preokret u eseju predstavlja krucijalni teorijski korak ka suprotsta-

vljanju rasistikim konstrukcijama amerikog bijelog nacionalnog identiteta. Tako-
e, pitanje svojine eli se uvesti u temu dravljanstva. Ameriki uroenici u istoriji
su bili podvrgnuti prisilnoj inkluziji, a njihov suverenitet je podreivan u rasisti-
kom, kapitalistikom procesu unutranje kolonizacije. Oslanjajui se na davna
vremena i mobiliui svakidanjicu, narodna arhitektonska i kulturalna iskustva,
amerike uroenice i chicane suprotstavljaju se globalnom kapitalizmu. Ove
autorke, suprotstavljajui se hegemonistikoj graninoj mitologiji osvajanja zemlje
i rasnoj diskriminaciji, ele iscrtati sopstvenu istoriju u okviru nacionalne prie.
Ipak, ovaj geografski preokret izlae jednu neugodnu kontradiktornost
multikulturalnog feminizma. Kontradiktornost se fokusira na neravnopravne na-
ine pristupa maineriji dravljanstva kako to formuliu Deki Aleksander i
andra Mohanti. Ta mainerija je sastavni dio naina na koji drava definie po-
pulaciju razliitih grupa, i odreuje njihov legalni status, uzimajui u obzir pol, kla-
su, rasu, nacionalno porijeklo.141 Jedan od kljunih zadataka feministike kritike
teorije rase je da razmrsi zagonetne nacionalne, zemljine i rasne vorove, i da ra-
skrinka aparaturu dravljanstva, koja podrazumijeva i ekskluziju i prisilnu inkluziju.
Diskurs koji izjednaava rasni i nacionalni identitet prema kome je bijela rasa
prava amerika tei stapanju pojmova domovine i nacije; imigrantkinje koje ni-
jesu bijele samo se mogu odrediti kao nametljivice i vjeite autsajderke. Smatra se
141
Jacqui Alexander, Chandra Mohanty (ur.), Feministika genealogija, kolonijalno nasljee,
demokratska budunost (New York, Routledge, 1997), str. xiv
da ove strankinje pospjeuju krizu Zapada. Diskurs ute opasnosti, s poetka

20. vijeka, savremeni diskurs protiv invazije panaca iz Centralne i June Ame-
rike, i onaj protiv muslimana koji ugroavaju nacionalnu bezbjednost (ovdje je re-
ligiozna dimenzija pomijeana sa rasnom i etnikom) pokazuju kako se odnosu
zemlje i nacije s vremena na vrijeme pridaje znaaj, kao odgovor na rasnu paniku i
ekonomsku nesigurnost. Kompleksna mainerija dravljanstva i jo kompleksnija
kada je rije o borbi protiv terora kree u akciju da ispita ko je zakoniti graa-
nin a ko ne, ko je izbjeglica a ko trenutni posjetilac. Ova ispitivanja kreiraju poti-
njavajue hijerarhije i ojaavaju razlike.
Ako je afroamerika borba protiv ropstva i rasistikih sistema borba za
pravdu, za priznavanje ljudskog bia i graanina onda je borba razliitih obojenih
grupa borba za dravljanstvo. Pitanje dravljanstva je integralni dio feministikih
kritikih studija rase, budui da pitanje (ne)pripadanja smjetaju u globalni okvir
pravde i jednakosti. Jednako bitno pitanje, takoe, je sljedee ta se deava sa
enama ija se imigrantska istorija ne moe odrediti terminima svojine i pr-
ipadnosti, ve se samo moe govoriti o eventualnoj pripadnosti, kako kae Ien
Ang (O negovorenju kineskog, str. 9). Anzaldua, koja zemlji daje oznaku pri-
padnosti, kao da provokativno prkosi uskim, zakonskim diskursima dravljanstva.
Ipak, ne analizira se u potpunosti problematini pojam asimilacije, ija je logika da
se subjekat zapravo ne moe nikada u potpunosti asimilovati, ako nema prisustva
autentinosti ili pak prisilne inkluzije a sve to na raun suverenosti.
U Ovom mostu, feministkinje poput Pat Parker, naglasile su znaaj anti-
imperijalistike politike za multikulturalni feminizam. Ovakva zalaganja povlae za
sobom odbacivanje amerike nadmoi i nepriznavanje privilegija koje uivaju
ameriki graani.142 Tretiranje Iranaca za vrijeme krize taoca, 80-ih godina, jasno
je stavilo do znanja Parker da je uvrijeeno izjednaavanje bijele rase i Amerike
uporno i hegemonistiko. Sama borba, dakle, za ameriko dravljanstvo, puna je
kontradiktornosti. Kako e feministika politika agitovati za dravljanstvo (u smislu
legalnog statusa i nacionalne prie) i istovremeno se boriti protiv uvrijeenog sta-
va o tome ko je stvarni ameriki dravljanin, odnosno, dravljanin globalne imperi-
je? Upravo putem ovog spornog pitanja identiteta u Americi pitanja ko to pripa-
da a ko ne, i ta uopte znai pripadati feministike kritike studije rase mogu
ostvariti veliki uticaj, u smislu artikulisanja globalnog programa za drutvenu
pravdu.
Subjekti i graani: crni britanski feminizam i dravna politika
Crni britanski feminizam takoe se fokusira na pitanje dravljanstva. Ova

grupa pojavila se krajem 70-ih godina 20. vijeka, kao kritika poslijeratne, post-
142
Pat Parker, Revolucija... nije jednostavna, prijatna, brza, u: Anzalda, Moraga (ur.), Ovaj
most, str. 239-40.
imperijalne britanske drave i njenih rasnih i nacionalnih diskursa; ali i kao kritika
ljeviarskih, antirasistikih i feministikih pokreta, i njihovih reakcija na dravu. Po-
red ropstva, crnci u Britaniji su nasljednici i kompleksne istorije evropskog koloni-
jalizma i kapitalistike rekolonizacije. Ova vieslojna istorija dovela je do fraze
crnobritanski to je generalno inkluzivan termin, i ukljuuje nekadanje subje-
kte imperije iz Afrike, sa Kariba, june Azije i drugih mjesta. Iako ponekad kritiko-
van za potencijal problematizovanja etnikih i religioznih razlika, crnobritanski
uglavnom podrazumijeva politiku kategoriju, tj. optu lokaciju koju dijele imigra-
nti, nasuprot kategoriji britanske drave; ukljuuje iskustva marginalizacije i pred-
stavlja politiku rasne solidarnosti.143 Kao to Hajdi Safija Mirza kae u antologiji
crnobritanskog feminizma: Biti crn/a i Britanac/Britanka znai biti bezimen/a u
zvaninom diskursu.144 ena/mukarac moe biti ili crn/a ili Britanac/Britanka
oboje nikako. Pitanje da li je termin crnobritanski strateko politika artikulaci-
ja, ili primjer politike homogenizovanja identiteta samo potvruje da je crno
samo po sebi sporna kategorija u Britaniji, bez obzira to djeluje politiki rezi-
stentno.
Crnobritanski feminizam postao je prepoznatljiv politiki pokret i kritiki
entitet krajem 70-ih godina, u periodu izrazito rasistike, konzervativne politike
Margaret Taer (britanske premijerke, 1979-1990). Crnkinje su se organizovale u
borbi protiv konstantnih rasistikih i faistikih napada od strane bijele policije,
konzervativnih politiara, ulinih bandi i krajnje agresivnog Nacionalnog fronta,
ultradesniarske organizacije koja daje prvenstvo bijeloj rasi. Antirasistika politika
i rad na osnivanju crno-bijelih alijansi u borbi protiv dravne, rasistike retorike i
prakse omoguili su artikulaciju programa crnobritanskog feminizma, koji je
iskustva crne rase u Britaniji pokuavao shvatiti putem polnih razlika, i koji se za-
lagao za polnu i rasnu pravdu.
Za ovakav jedan program veliki izazov predstavljao je momenat kada su
lokalne vlasti (gradska vijea i obrazovni autoriteti, na primjer) zauzeli stav koji je
djelovao kao multikulturalna radikalna politika, koja se suprotstavlja taerskom
nacionalizmu i ekonomskoj privatizaciji zasnovanoj na nacionalnim karakteristi-
kama ekonominosti, spekulacije i marljivosti. Dok je vlada otvoreno ispoljavala
ksenofobiju i rasizam, putem svoje imigrantske politike, tj. nepruanja pomoi imi-
grantima generalno sa druge strane, progresivni lokalni autoriteti u Londonu,
Manesteru, Birmingemu, na primjer, pokuavali su razmotriti pitanje institu-
cionalnog rasizma, i zalagali su se za multirasnu politiku. U gradovima poput ovih,
143
Pogledati: Beverley Bryan, Stella Dadzie, Suzanne Scafe (ur.), Srce rase - ivot crnkinja u Britaniji
(London: Virago, 1985).
144
Heidi Safia Mirza (ur.), Crnobritanski feminizam: prirunik (London, New York, Routledge,
1997), str. 3.
inae, vijee crnih laburista imalo je znaajnu poziciju. Retorika i praksa multi-
kulturalizma, tako se, dakle, paradoksalno izlegla iz logike slobodnog trita.
Kritiki multikulturalizam tragao je za analizama koje su bile vrijedne
reakcije. On je elio objasniti kako je rasa formirala cijelo britansko drutvo, a ne
fokusirati se samo na oigledne manifestacije rasizma. Ovakav pristup rasi pred-
stavljao je novi vid rasizma, budui da je usredsreenost takoe bila na rasnim i
kulturnim razlikama. Multikulturalizam je privilegovao ove razlike putem pitanja
ekonomske i socijalne pravde a polnu jednakost vidio je kao privatnu stvar, ko-
jom treba da se bavi (odreena) zajednica.
Samo neka od kljunih i meusobno povezanih polja, na kojima je crno-
britanski feminizam odigrao znaajnu transformativnu ulogu u ovom periodu, su
sljedea: dravna imigrantska politika, multikulturalizam kao politika ideologija,
pitanje rada i pravo na socijalnu pomo. Na ovom posljednjem polju (rada), crno-
britanski feminizam sukobio se sa socijalistima, koji su u okviru radnike klase, tj.
borbe za posao bijelog mukarca vidjeli kao arhetip. U okviru sindikalne politike,
klasne borbe takoe su tipino vodile rauna o kulturnom identitetu dok su
privatnici istovremeno, zloupotrijebljavali nedostatak legalnog statusa ili pak niski
drutveni poloaj imigrantskih radnika/radnica.145 Ova arena ne prestaje biti od
najvee vanosti za crni britanski feminizam. Globalni kapitalizam, koji je doveo do
otvaranja granica unutar Evropske unije, i Novi laburisti, koji su nastavili taersku
politiku privatizacije javnih sektora konstantno su pogoravali poloaj imigrant-
kinja, koje su bile sinonim za jeftinu radnu snagu. Nedavni priliv siromanih bijelki-
nja iz istone Evrope, njihova prostitucija i zauzimanje najbijednijih radnih mjesta
u okrilju ekonomski prosperitetne Britanije samo je posljednji izazov za femi-
nistike kritike studije rase, i njihovu analizu eksploatisanja enske radne snage i
rasne neravnopravnosti.
Istorijski, britanska imigrantska politika samo je u mukarcu vidjela radni-
ka, dok je ena trebalo da zavisi od mukarca. Za ene sa Kariba ova politika je
predstavljala naroit problem, jer su one uglavnom dolazile samostalno, i u jedna-
kom broju kao mukarci, jo od Drugog svjetskog rata, tj. nakon njega, kada su ko-
lonizovali vrbovani za niskoplatene poslove, a to je omoguilo bolje pozicije bi-
jeloj rasi.146 Tokom 60-ih i poetkom 70-ih godina desio se bitan preokret. Kako je
Britanija bila ekonomski nestabilna, uvedeni su restriktivni imigrantski zakoni, koji
su onemoguavali dolazak eks-kolonistima iz Azije, Afrike i sa Kariba. Konzervativni
politiari, poput Inok Pauela, pustili su ogroman talas kodljive rasistike retorike,
usred one generalne da bijelu Britaniju treba sauvati od rasne i kulturne konta-
145
Pogledati: Amrit Wilson, Pronalaenje glasa azijske ene u Britaniji (London: Virago, 1978).
146
Amina Mama, Crnkinje, ekonomska kriza i britanska drava, Feministiki asopis, posebno
izdanje, Mnogo glasova, jedna pjesma, 17, jul 1984, str. 22-34.
minacije.147 Skandalozna politika obavljanja djevianskih testiranja nad enama iz

june Azije, kako bi se potvrdio njihov brani status samo je najogavniji primjer
polnog potinjavanja. Pitanja porodinog nasilja, ubijanja iz asti i prinudnih bra-
kova u azijskim zajednicama, samo su istakla potinjavanje na osnovu pola od
strane drave to je u suprotnosti sa njenom multikulturalnom politikom, za koju
je tradicija svetinja. Posmatrajui kulturalne razlike kao inherentne i nepromjen-
ljive, drava je konano postavila mukarce za prirodne predstavnike zajednica.
Dok se feministika kritika teorija rase u Britaniji, kao i u Americi, suko-
bljavala sa rasistikom konstrukcijom crne familije kao drutveno patoloke, crno-
britanske feministkinje ukazale su na injenicu da se mora problematizovati teori-
ja bijelog feminizma: njihovo esto nekritiko uzdizanje zapadnjake, nuklearne
porodice, romantine ljubavi, seksualne slobode i ekonomske nezavisnosti. Ova-
kve karakteristike enske emancipacije omoguile su predstavljanje crne i azijske
porodice u Britaniji kao mjesta zatoenitva za ene. Egzotina praksa ugova-
ranja brakova i korienje religioznih identitetskih simbola uzeti su kao injenice
da je neophodno spaavanje crnih i azijskih ena, putem nametanja progresivnih
zapadnjakih ideologija: sekularizacije, seksualne slobode i individualnog branog
izbora.148
Nakon ovih diskusija 80-ih, o dravi, bijelom feminizmu, multikulturali-
zmu, crnobritanski feminizam istakao je kritinu poziciju porodice i zajednice kao
bitno pitanje. Feministika kritika teorija rase nije u prilici da huka porodicu na
dravu, jer je porodica esto izvor potinjavanja, a tipino je zatiena od strane
multikulturalne drave. Gita Sahagal, u svom prikazu azijskog feministikog organi-
zovanja u Britaniji, analizira saveze izmeu drave i patrijarha, u ime tradicije i kul-
turalnih razlika, i kae da se ova trgovina izmeu zajednice i drave moe pratiti
jo od britanske kolonijalne politike u Indiji i Africi.149 Ona posmatra rad tri femini-
stike organizacije, koje su pomogle razotkrivanju kontradiktornosti unutar dra-
vne politike multikulturalizma, feministike politike emancipacije ena i antirasisti-
ke politike koje se sve fokusiraju na zajednicu. Posmatrajui naroito rad Crnih
sestara Sauthol-a (Southall Black Sisters): feministike organizacije preteno bazi-
rane u azijskom okrugu zapadnog Londona; Brentskog sklonita za azijske ene
147
Pogledati: Stuart Hall, Torpedo usmjeren na kotlarnicu konsenzusa, Novi dravnik, april 1998,
str. 14-19. Povodom rasistikog govora koji je Inok Pauel odrao u Birmingemu, u aprilu 1968,
Stjuart Hol dao je niz refleksija. U asopisu je takoe reprodukovan Pauelov govor.
148
Od septembra 2004. u Francuskoj je zabranjeno noenje bilo kakvih religioznih simbola u
kolama. Mada se ovo tehniki odnosi na sve religiozne simbole, kontroverza se naroito
fokusirala na muslimanke sa maramama. Pogledati: Norma Moruzzi, Problem s maramama:
savremene kompleksnosti politikog i socijalnog identiteta, Politika teorija 22:4 (novembar
1994), str. 653-72.
149
Gita Sahgal, Sekularni prostori: organizaciona iskustva azijskih feministkinja, u: Gita Sahgal,
Nira Yuval-Davis (ur.), Odbacivanje svetih redova: ene i fundamentalizam u Britaniji (London:
Virago, 1992), str. 163-97.
(Brent Asian Womens Refuge): u sjeverozapadnom dijelu Londona; i grupe ene

protiv fundamentalizma (Women Against Fundamentalism), koja je nastala za
vrijeme afere Rudi Gita Sahagal kae da je glavni zadatak ovih grupa bio da
obezbijede sekularni prostor za ene koje su rtve porodinog nasilja, kako bi im
omoguile imenovanje brojnih spornih oblasti i kontradiktornih lokacija udruiva-
nja. Sahagal otkriva kako ak ni antirasistika politika unutar azijske zajednice nije
imuna na podreivanje enskih prava pravima zajednice. Odgovarajui na zahtje-
ve zajednice zbog opasnosti od rasistikih napada, antirasistika politika udaljila se
od socijalistike orijentacije i zaokupila se samo pitanjima etnikog identiteta
(Sekularni prostori, str. 176). U svojim opasnijim manifestacijama omoguila je
napade na ene koje su se suprotstavljale tradiciji, i tako dovodile u opasnost
identitet zajednice.
Paradoksalno, kontradiktornosti unutar dravne multikulturalne politike,
kolonizatorski impulsi u okviru bijelog feminizma (ili imperijalistikog) i antirasi-
stika politika usredsreena na zajednicu otvorili su nove prostore za crnobrita-
nski feminizam, kome je imperativ da odbaci pogrean izbor: ena ili zajednica.
Projekat feministikih kritikih studija rase artikulie upravo ovaj pogrean izbor, i
zalae se za pravdu koja nee potinjavati nijedan aspekt ene zarad dobijanja
odreene politike bitke.
Graani imperije
Objavljivanjem rata terorizmu, nakon napada na Svjetski trgovinski centar

u Njujorku, i Pentagon u Vaingtonu, u septembru 2001. godine zapoeo je novi
svjetski poredak. Organizacioni princip rata protiv terorizma znai stav da je ze-
mlja podijeljena na moderni, civilizovani, demokratski, kapitalistiki svijet (ugla-
vnom zapadni i hrianski) i varvarski, fundamentalistiki, primitivni (uglavnom
muslimanski, u kojem se milioni siromanih ljudi svakodnevno bore protiv autori-
tativnih pozapadnjaenih reima).150 Ovakva podjela svijeta na moderni Zapad i
primitivni Istok, ima korijene u imperijalizmu 19. vijeka, globalno popularisanom
kao teret bijelog ovjeka. Ovaj projekat krije svoj rasizam iza religioznog i etni-
kog diskursa i kulturalnih razlika. Neke od ovih razlika smjetaju rasu u kate-
goriju koja globalno distribuira snagu, i organizuje svijet kao borbu civilizovanog
Zapada protiv varvarskog, muslimanskog jihad-a, koji eli uguiti modernizam,
enska prava i slobodnotrini kapitalizam.
Sve vea islamofobija na Zapadu problematina je manifestacija novog
imperijalizma budui da se islam tretira kao istorijski neodreen entitet, od
strane onih koji ele da ga politizuju. Neopisivo medijsko ludilo o muslimanima
kao nazadnom, fanatinom i teroristiki nastrojenom narodu, predstavlja rasizam
150
Za elaboraciju ovog stava mnogo prije 11. septembra 2001, pogledati: Samuel Huntington,
Sukob civilizacija (New York: Simon and Schuster, 1996).
u slubi nacionalne sigurnosti. Na nacionalnom nivou, zakoni uvedeni od strane

amerikog Kongresa, poput Patriotskog zakona (USA Patriot Act), ili osnivanje no-
vog Ministarstva za dravnu bezbjednost (Department of Homeland Security)
pokazuju kako je novi globalni poredak povezan sa pitanjem dravljanstva, i rede-
finie naciju kao homogenu, kulturalno specifinu ideju. U Britaniji, Holandiji i
Francuskoj, muslimani se pozivaju na apsolutnu nacionalnu asimilaciju, dok se
drava i dalje sukobljava sa rasistikim i konzervativnim muslimanskim frakcijama,
na raun zatite ena od potinjavanja. Ova diskursna i reprezentativna pomjera-
nja odaju sliku ranijeg multikulturalizma kao strategije koja rasne i kulturne razlike
smjeta u okvir nacionalne drave, tj. novih politikih entiteta, poput Evropske
unije.
Naizgled, rat protiv terorizma nije povezan sa polnim razlikama.151 Meu-
tim, zapadnjaka elja da teroriste dimom istjera iz peina, da ih uhvati mrtve
ili ive, ukazuje na izrazito muki stil ponaanja globalne politike (kaubojsku este-
tiku, prepoznatljivu po mukom razmetanju) dok istovremeno preventivna vojna
agresija okira i zastrauje protivnike, u cilju apsolutnog unitenja, najavljujui
tako doba oruanih taktika. Militarizam, oduvijek sastavni dio amerike konstru-
kcije dravljanstva i patrijarhalne rodne organizacije sada je oigledniji i komple-
ksniji.152 Jaka penetracija militaristike kulture zamagljuje nacionalni sentiment i
politike strategije. Emocije (suze, strah, panika, gubitak) i razum (strategije, plani-
ranja, operacije, misije) koriste se za kreiranje polnih nacionalnih subjekata, koji e
odrati stabilnost, iako su termini dom i svijet izopaeni u novom poretku. Praksa
brutalnosti (i od strane ena vojnika) u zatvoru Abu Ghraib u Bagdadu i zapadnja-
ko ritualno odrubljivanje glava za vrijeme napada na Irak od marta 2003. godine
samo su najokrutniji primjeri oruanih projekata, koji tee anihilaciji ene kao
simbola drugaije zajednice, i kastriranju mukaraca suprotstavljene strane, u ci-
lju ponitavanja ljudskog dostojanstva. Slika majke, Lindi Ingland, koja vri torturu
nad irakim zatvorenicima, ponitava enu kao simbol mira. Kompleksna rasna i
polna politika prekriva ovakav lik majke velom uasa i patnje, i uvjerava da e se
takva politika i nastaviti.
Povodom ovog novog globalnog poretka, feministike kritike studije rase
moraju zauzeti stav i djelovati. Ironino, u oktobru 2001. godine, meta su bile ene
Avganistana. Svakako, izgovor za rat bio je zatita ena, tj. rad na njihovom obra-
zovanju, kako bi se mogle suprotstaviti represivnom reimu Talibana, ultrakonzer-
vativnoj, islamistikoj grupi, koja je stupila na vlast 1996. godine, uz blagoslov
151
Feministkinje su sada skretale panju na ratne zloine protiv ena, u kampovima za silovanje u
Bosni i Bangladeu; na silovanja i sakaenje maloljetnih muslimanki u javnom pokolju u Gudaratu
(u Indiji, 2002); na genocidne ratove i izbjeglike kampove u Ruandi i Darfuru. Meutim, ciljevi
feministikih kritikih rasnih studija povodom savremenog trenutka, sasvim razumljivo nijesu
precizirani.
152
Pogledati: Catherine Lutz, Dom: militaristiki grad i ameriki 20. vijek (Boston: Beacon Press,
2001).
demokratskog Zapada.153 Oktobra 2001. godine, uoi napada na Avganistan, me-

diji su bili preplavljeni slikama avganistanskih ena, koje itaju uz svijeu, u lanim
uionicama, protiv volje Talibana. Meutim, u martu 2003. godine, kada su nakon
objave rata Iraku, za samo nekoliko nedjelja unitene obrazovne ustanove (kole,
koledi, biblioteke, muzeji) nigdje nije bilo slika miliona irakih ena koje itaju
javno.
Prije 2001. godine, meunarodne feministike organizacije djelovale su
protiv talibanske politike polne potinjenosti. Meutim, poloaj avganistanskih e-
na sada je doveo u dilemu sve progresivne ene: kako mogu istovremeno biti i
protiv Talibana i protiv rata u Avganistanu? Rat je, konano, vodio Zapad, u cilju
osvajanja svijeta, iako je taj isti Zapad, oportunistiki i bestidno, zastupao retoriku
morala.154 ta je za amerike i britanske feministkinje znailo podravanje avgani-
stanskih ena, u kontekstu novog imperijalizma? U aprilu 2002. godine, Revolucio-
narna asocijacija ena Avganistana (RAWA) uputila je otvoreno pismo uredni-
cama Ms. Magazina, i ukazala na kontradiktornosti poloaja feministkinja na Za-
padu. Povodom Sjeverne alijanse kojom je Amerika sad podravala rat protiv Ta-
libana Asocijacija avganistanskih ena podsjetila je itateljke Ms. Magazina da
one ele neto vie od izbora izmeu Talibana i Sjeverne alijanse.
Ne priznavajui konstrukciju rata kao borbu za enska prava, ova Asocija-
cija je u svom pismu predstavila injenicu da ene kao politiki agenti nastanjuju
mnoga i kontradiktorna mjesta u okviru lokalnih zajednica, drave, nacije i globa-
lne ekonomije. Stoga se feministike kritike studije rase moraju pozabaviti eti-
kom globalne i lokalne politike, kako bi analizirale njihovu ispreplijetanost, i kriti-
kovale injenicu da ak ni jedan lokalni glas, kao to je Asocijacija avganistanskih
ena, ne moe u potpunosti predstaviti njihov poloaj. Tako bi ene u Americi i Bri-
taniji trebalo politiki da se obrazuju, da upoznaju svijet, i da se suprotstave impe-
rijalizmu sopstvene zemlje, ak i ako bi to znailo potkopavanje i nepriznavanje
sopstvenog statusa dravljanki jer e tako druge ene postati dravljanke svijeta.
Pitanja koja namee rat protiv terorizma ne moraju biti nova, ali su potre-
bni drugaiji odgovori. Afroamerike, crnobritanske i postkolonijalne teoretiarke
demonstrirale su lokaciju, ekonomiju, rasu i nacionalnost kao krucijalne faktore
voenja feministike politike. U istorijskom i geopolitikom smislu, razmiljale su
kako o ogranianjima tako i o mogunostima solidarnosti feministkinja sa Sjevera i
153
U obraanju (u radio program) 17. novembra 2007. godine, prva dama Laura Bu izjavila je:
,,Borba protiv terorizma je i broba za prava i dostojanstvo ena. Pogledati u The News and
Observer, 18. novembra 2001. godine, str. 16A.
154
Ovo pitanje bilo je u fokusu na forumu ,,ene u borbi protiv fundamentalizma poslije 11.
septembra, koji sam organizovala sa Mirijam Kuk, na Univerzitetima Sjeverna Karolina i Djuk, 1. i
2. novembra 2001. godine. Pozvale smo tri feministkinje iji je rad usko povezan sa pomenutom
temom: Gitu Sagal, iz Londona, Naval el-Sadavi iz Kaira i Mab Segrest iz Darama, Sjeverna Karolina.
Do mnogih zakljuaka dola sam zahvaljujui radu ovih hrabrih ena; zahvalna sam i Mirjan Kuk,
Ketrin Luc i Ranjana Kana; i drugim uesnicama koje su me inspirisale svojim diskusijama.
Juga, Istoka i Zapada. Reartikulacija dravljanstva, roda i rase, mora se zasnivati na

spoznaji znaenja solidarnosti u novom, globalnom poretku.
Nova solidarnost mora podrazumijevati ne samo zajednike prostore i za-
jednike bitke, ve i izgradnju jezika i prakse politike ravnopravnosti. Kako se na
jezik moe obratiti njihovom, da bismo radile na zajednikom cilju pitanje je
koje takoe mora razmotriti znaenje i svrhu solidarnosti. Ili, pitanje se drugaije
moe formulisati ovako koja je uloga amerikih i britanskih feministkinja u okviru
borbi ena za svoja prava u Avganistanu i Iraku? I ta je sa enama koje ne pripa-
daju samo jednom mjestu i jednoj afilijaciji koje se bore, poduavaju, rade i piu
na mnogim lokacijama?
Moda je prvi korak ka solidarnosti prepoznavanje ogranienja. Britanske i
amerike feministkinje moraju, iako nevoljno, priznati svoje sauesnitvo jer su
graanke i pripadnice nacija koje vode ratove protiv Avganistana, Iraka i mnogih
drugih podruja irom svijeta. Solidarnost podrazumijeva ispitivanje dravne moi,
kao i grupne i individualne upletenosti u sistem. U novom, globalnom poretku,
ona takoe znai teorijski i disidentski rad na analiziranju odnosa izmeu rasne/
polne sile i politike ekonomije, izmeu meunarodne politike i moguih naina
transnacionalnog otpora. Kao to urednice Kritike teorije rase kau: generalne
reference ka Sjeveru i Jugu esto su metaforike supstitucije za ozbiljno i konti-
nuirano fokusiranje na rasni i etniki karakter masivnih distributivnih transforma-
cija, koje je pokrenula globalizacija (str. xxx). Ovo je globalni poredak, koji se re-
konstituie novim formacijama ekonomske i vojne sile, ali se odrava i legitimie
uz pomo stare rasne/polne sile. Korak ka djelotvornoj solidarnosti takoe je
osnaivanje sveopte humanosti, u kojoj e razlike dovesti do boljeg razumijevanja
modaliteta otpora. Drugim rijeima, potreban nam je univerzalizam koji moe
podnijeti drugaiji globalni poredak dok istovremeno moramo obraati panju
na nepravde i nejednakosti. Moda je u budunosti mogue izgraditi svijet u ko-
jem nee postojati termini rase i roda; meutim, trenutno vaan zadatak jeste
razumjeti sile rase i roda u kontekstu projekta pravinosti.
Feministike kritike studije rase mogu zapoeti sa prikupljanjem materi-
jala za analizu savremenih okolnosti, i izroditi novi, drugaiji nain iitavanja teo-
rije i prakse pravinosti.
Preporuena literatura:
Zillah Eisenstein, Rodne boje: remodeliranje demokratije (Berkeley: University of

California Press, 1994).
Cynthia Enloe, Banane, plae i partijarhat: oblikovanje feministikog osjeaja
internacionalne politike (Berkeley: University of California Press, 1990).
Ruth Frankenberg, Razmjetanje bijele rase: eseji o socijalnoj i kulturnoj kritici
(Durham: Duke University Press, 1997).
Inderpal Grewal, Caren Kaplan (ur.), Razasuta hegemonija: postmodernizam i

transnacionalna feministika praksa (Minneapolis: University of
Minnesota Press, 1994).
bell hooks, Odgovaranje: razmiljanje na feministiki, na crni nain (Boston: South
End Press, 1988).
Wahneema Lubiano (ur.), Kua koju je sagradila rasa (New York: Vintage, 1998).
Valentine Moghadam (ur.), ene i politika identiteta: kulturna reafirmacija i
feminizam iz internacionalne perspektive (Boulder, CO: Westview Press,
1994).
Chandra Talpade Mohanty, Ann Russo, Lourdes Torres (ur.), ene Treeg svijeta i
politika feminizma (Bloomington: Indiana University Press, 1991).
Linda Nicholson (ur.), Feminizam/Postmodernizam (New York: Routledge, 1990).
Andrew Parker, Mary Russo, Doris Sommer, Patricia Yaeger (ur.), Nacionalizam i
seksualnost (New York: Routledge, 1992).
Prevela Zorica iri

UPUTSTVO AUTORIMA
Potovani autori,
Prilikom pisanja i predaje rada molimo da se rukovodite sljedeim

uputstvima:
Radovi se predaju u elektronskoj formi u Word formatu, na adresu
foliaredakcija@gmail.com.
Obim lanka treba da bude ogranien do maksimalno 7000 rijei uklju-
ujui naslov, vae ime i prezime, naziv institucije, spisak bibliografskih
referenci, apstrakte na 2 jezika, naslov na jeziku prevoda apstrakta i
kljune rijei na oba jezika.
Na poetku rada daje se apstrakt (do 300 rijei) i do 10 kljunih rijei
na jeziku na kojem je pisan rad. Isti podaci ispisuju se na kraju teksta
na jednom od svjetskih jezika (engleskom, njemakom, francuskom,
ruskom, italijanskom).
Kada je u pitanju formatiranje teksta, molimo poaljite rad u formatu
B5, odnosno 6.9'' x 8.9'' ili 176 x 250 mm. Ukoliko se koristite slikama
ili tabelama, vodite rauna da se uklope u isti format.
Grafike sadraje molimo ne slati zasebno, ve ih ukljuiti u tekst kao
integrisanu sliku.
Cijeli tekst treba da bude ureen bez proreda. Vrsta slova je Calibri 11.
Dalje formatiranje teksta svedite na minimum ili se korisitite jedno-
stavnom opcijom Normal koju nudi Word program (ukljuujui na-
slove i podnaslove).
Podnaslovi treba da budu odvojeni jednim redom od prethodnog
teksta, napisani poucrnim fontom (boldovani) i navedeni prema
konvencijama jezika na kojem je napisan rad.
Isticanje u tekstu vri se iskljuivo upotrebom kurziva (italics), a nikako
polucrnim (boldovanim) fontom, navodnicima, podvlaenjem,
s p a c i o n i r a n j e m, verzalom (ALL CAPS) i slino.
Koristite navodnike odreene normom jezika na kome je napisan rad.
Molimo da u radu ne mijeate razliite tipove navodnika. Najee se
upotrebljavaju dupli navodnici, dok se polunavodnici ('m') koriste
jedino unutar navodnika.
Citat koji je dui od tri reda vaeg kucanog teksta upiite kao posebni
pasus, uvuen i odvojen jednim praznim redom od prethodnog teksta
i teksta koji slijedi. U tom sluaju ne koriste se navodnici.
Izostavljanje originalnog teksta unutar citata, odnosno elipsa, oznaa-

va se sa tri take unutar uglastih zagrada [].
Iako to va kompjuterski program ponekad ne radi, molimo vas da
pravite razliku izmeu crte ( ), koja razdvaja dva dijela reenice i
crtice ( - ) koja spaja dvije rijei.
Bibliografske reference navoditi po MLA obrascu (MLA Citation Style).
Detaljnije uputstvo nalazi se na adresi www.folia.ac.me.
Ureivaki odbor
INSTRUCTIONS FOR CONTRIBUTORS
Dear authors,
While writing and preparing your papers for submission, please

respect the following instructions:
Submit your papers electronically in Word format, to the

following address: foliaredakcija@gmail.com
The length of your work must not exceed 7000 words,
including the title, your name and the name of your institution,
the list of references, two abstracts (in 2 languages) and key
words.
An Abstract (up to 300 words) and up to 10 key words should
precede the paper and be in the language in which the paper is
written. Translate the same information in one of the world
languages (English, German, French, Russian, Italian) and
repeat it at the end of the text.
Formatting of text, pelase make sure it fits into the B5, that is
6.9'' x 8.9'' or 176 x 250 mm format of the journal.
The whole text should be single-spaced. The preferable font is
Calibri 11.
Further formatting should be minimal (including titles and
subtitles), please use the option Normal your Word provides
under the title Style.
Subtitles should be separated by one empty line from the text
preceding it, and by one empty line from the text following it.
They should be written in bold letters and should respect the
norm of the language of the paper.
Graphics, tables, illustrations, pictures should not be sent
separately but as part of the papers and as integral images,
making sure they fit into the B5, 176x250mm, format of the
journal.
Emphasis is provided exclusively by the use of italics, and NOT
by bold letters, double quotation marks, single quotation
marks, or underlining, s p a c i n g, ALL CAPS, etc.
Use quotations marks consistently and as required by the
norms of the language in which the paper is written. In most of
cases those are double quotations marks ( ). Use single
quotations marks (m) only within quotations.
Quotations longer than three lines of your typed paper should
be inserted as a separate paragraph and separated by one
empty line from the text preceding it and the text following it.
When these quotations (paragraphs) are inserted like this do
not use quotation marks.
Avoiding parts of original text within quotation, or ellipses,
should be marked by the following sign: [].
Do not confuse dash ( ), which separates two parts of
sentence, with hyphen ( - ), which connects two words.
Use MLA citation style for bibliographical references.
For more details please visit www.folia.ac.me.
Board of Editors

Folia Linguistica

Cargado por

Información del documento

Título original

Derechos de autor

Formatos disponibles

Compartir este documento

Compartir o incrustar documentos

Opciones para compartir

¿Le pareció útil este documento?

¿Este contenido es inapropiado?

Copyright:

Formatos disponibles

Folia Linguistica

Cargado por

Copyright:

Formatos disponibles

FOLIA LINGUISTICA ET LITTERARIA:

ASOPIS ZA NAUKU O JEZIKU I

Institut za jezik i knjievnost

Glavni urednik / General Editor: Marija Krivokapi Kneevi

Izdava: Institut za jezik i knjievnost, Filozofski fakultet, Niki

Ureivaki odbor / Board of Editors:

Rossella Abbaticchio, University of Bari

Recenzenti / Reviewed by:

Branko Crnogorac, University of Banja Luka

Grafiki dizajn / Graphic Design: Biljana ivkovi, Studio Mouse

tampa / Printed by: ITP Kolo, Niki

Filozofski fakultet, Niki, 2013

Nauka o jeziku / Language Studies

The Beauty of Translation: In the Eye of the Reader or the Prescriptivist?

Generating Concern and Apprehension about Immigration in The Telegraph

The Passive Revisited: Be-passive vs. Get-passive

Upotreba predloga do s predloko-padenim konstrukcijama

Upotreba deagentizovanih reenica u listu Crnogorac 18711872.

Policijski diskurs kao oblik institucijskog diskursa

Zato se ne moe oprati prljav obraz? Tranzitivnost znaenja opisnog pridjeva

Experiential Present Perfect in English and Its Equivalents in Serbian

Primena kognitivnih modela uenja u univerzitetskoj nastavi jedinstvo

Osvrt na teoriju i praksu u uenju i nastavi leksike stranog jezika

Kontinuirani profesionalni razvoj u obrazovanju nastavnika stranih jezika

Nadrealistiki asopisi Rista Ratkovia

Po, klasina i metafizika detektivska pria

Foknerov tragini junak i njegova propast otkrivanje vela kobnog sluaja

Julian Barness Flauberts Parrot: Biography as Autobiography

Esthaoppens Taciturnity as an Inimitable Technique of Social Protest in

Razliiti struni prilozi /Miscellaneous

O kanonima: Muna istorija i uspon crnih feministikih knjievnih studija (I)

Knjievna politika feministike teorije

Na zajednikom tlu? Feministika teorija i kritika studija rase

UPUTSTVO AUTORIMA --------------------------------------------------------------------- 261

THE BEAUTY OF TRANSLATION: IN THE EYE OF THE READER OR

Key Words: linguistic transfer, conventions in translation, contrastive analysis.

Interdisciplinarity is not a need or a desirable approach in any science, it

The Short Survey of Some Contemporary Developments in Translation

It is important to mention some of the changes which have happened in

a) sense-for-sense translation: dynamic equivalence (Nida 1964, Nida and

This purely linguistically-based approach primarily puts a judgment onto

critiques of patriarchal language and development of openly interventionist

Translation Strategies and Prescriptivism

From the previous paragraphs, it is quite obvious that one is prone to

The focus of this paper is an effort to illustrate the usage of methods

Poirot was supposed to keep early hours. (C, 45)

English structure linguistically aims at meaning of should, had to, as opposed to

Here, again, we have an example of one meaning in the source-

a very liberal approach to translation used here: it is solely up to the translator

Bio sam, zapravo, poao u posetu svom starom prijatelju, Donu

Throughout the translation, the translator has made an excellent job

Functionalist theories give us some answers to the question posed at the

We share some common cultural elements (a paraculture), yet we belong

Baker, Mona and Kirsten Malmkjr. Routledge encyclopedia of translation

Lrscher, Wolfgang. Translation Performance, Translation Process, and

LJEPOTA PREVODA: U OKU ITAOCA ILI PRESKRIPTIVISTE?

Lingvisti i prevodioci pouzdaju se u istraivanja koja se obavljaju unutar

Kljune rijei: jeziki transfer, konvencije u prevoenju, kontrastivna

GENERATING CONCERN AND APPREHENSION ABOUT

Method and Corpus

In order to verify my initial hypothesis that newspaper reports attempt to

Results and Discussion

majority 44,000 will be from Bulgaria, the poorest country in the