PRENJ

1
2
 PRENJ
Muhamed Gafi - dr. emsudin Deko

Sarajevo 2009.
3
 Autori:
Muhamed Gafi - Dr. emsudin Deko

Recenzenti:
Prim. dr. med. Zvonimir Vinik
ing. Raid Mulahusi

Izdava:
Turistika zajednica Kantona Sarajevo

Za Izdavaa:
Dr. emsudin Deko

Dizajn:
Hot Shop

Urednik fotografije:
Zijah Gafi

Lektor:
Fikreta Bavi-Gafi

Korektor:
Zaina Gafi-Tochetti

tampa:
Mller, Sarajevo

Fotografija na naslovnoj strani:

Sjeverna stijena Cetine

4
5
6
 Prenj

Predgovor
Svaka planina je posebna, po umama, vrhovima, planinskim
jezerima, legendama, naprosto, sama po sebi, ali je Prenj, za
planinare, visokogorce, alpiniste, gotovo mitska planina.
Za pjesnika Vladimira Nazora Prenj, planina nije stjecite
divova, Bogumila stari kraj....
Za vercere duhana Prenj je bio samo preica, po uarenom
kamenu ili preko zametenih prevoja, iz Hercegovine, sa tovarom
duhana na leima, bjeei od andarmerije, gotovo cijelo
posljednje stoljee zadnjeg milenija, put u Bosnu, u zabranjenu,
ali unosnu trgovinu.
Za lovce i krivolovce je Eldorado dozvoljenog i zabranjenog
odstrjela plemenite divljai, posebno divokoza. Jo uvijek ih
neasni i pohlepni ljudi love automatskim pukama. To e biti
razlog ouvanja mjesta njihovog boravka kao najvee prenjske
tajne.
Za ribolovce, kad okrenu lea planini, a, ushieni bistrinom
vda Borakog jezera i rijekama Idbar, trima prenjskim Bijelim
rijekama, a posebno Neretvom, moe im se i oprostiti to se
rijetko sjete Prenja i njegovih snjegova, jer bez toga ne bi bilo
ni tako lijepih, bistrih i silnih rijeka i, naravno, kao prirodnog,
ogromnog hidropotencijala.
Za seljake sa planine dolaze i oluje i kie, i vukovi i lisice, ali na
Prenj, u ljeto rado odlaze sa stadima na najbolju ispau, putaju
konje i goveda da se sami hrane i brinu o sebi, pa blagosiljaju
planinu ili je proklinju, spominjui vukove, ili ih zaboravljajui.
Za graane Prenj je predaleko da bi napustili udobnost
haustora, ali ih ne ostave ravnodunim fotografije jednog Uzeira
Beirevia ili arolija filma Dinna Kassala.
Za Jovana Cvijia, geografa, naunika svjetskog glasa, Prenj
je najljepa bosanskohercegovaka planina.
Za dr. edomira ilia zbog izuzetne reljefne plastike, s
puno otrih vrhova, okomitih stjenovitih odsjeka, te bogatom

7
Tisovica

8
9
Prenj

i specifinom florom i faunom, masiv Prenja u Hercegovini, uz

poznatu divljinu i romantiku, uskoro e postati sastavni dio
jedinstvenog parka prirode, kao prvorazredni objekat prirodne
batine Bosne i Hercegovine.
Za studente Fakulteta sporta, nekad je planina bila jedan od
ispita, tekih, ali dragih, pa su se itavog ivota sjeali uspona na
Zelenu glavu, pretjerujui u opisivanju tekoa, navodei ga kao
primjer odvanog uspona...
Za geologe to je knjiga o postanku planete.
Planinarima je ona najsurovija planina.
Visokogorcima je izazovna, zahvalna u testiranju strpljenja,
izdrljivosti, planina koja kanjava i nagrauje.
Alpinistima, Prenj je alpski krajolik, nudi im visoke i teke
stijene, zaleene vrhove, gotovo predvorje Himalaja, a od njih
trai angaovanje maksimuma sposobnosti.
Da li flora sa endemskim vrstama crnog bora i munike,
alpski cvijet runolist, encijan, ili fauna sa mrkim, bosanskim
medvjedom, divokozama, orlovima, ili planina, poput Alpa,
Himalaja u malom, ili sve to zajedno ini Prenj divnim, divljim i
prelijepim kutkom prirode Bosne i Hercegovine.
Ovo je kutak planete zemlje, gdje e turisti ubrzo dolaziti i,
ushieni dobrim duhom Prenj planine, neponovljivim doivljajem
prirode, prijatnim stanjem svog duha i tijela, pitati se zato prije
tu nisu dolazili. Prenj je, napokon, planina, koja e, ako globalni
interesi nadjaaju lokalne, zajedno sa vrsnicom u budunosti
postati nacionalni park.
Pokuaj autra da ovom knjigom itaocima priblie Prenj,
nije namjera otkrivanja tajanstvenosti prirode, nego doprinos
ouvanju njenog dobrog duha, tako blagotvornog ljudima koji
se usude da je istinski upoznaju.

Slapovi jablani~ke Bijele

10
11
 Geopoloaj

Planina Prenj se nalazi u junom dijelu Bosne i Hercegovine,

u gorju Dinarida.
Planina se prostire na gotovo 500 kvadratnih kilometara,
preteno ume do 1500 m n/v, a iznad je visoravan sa alpskim
livadama i krenjakim krom iz koje se uzdiu desetine
markantnih vrhova, od kojih jedanaest imaju visinu preko 2000
m n/v.
Najvei vrh je Zelena glava, visoka 2155 m n/v, a onda slijede
Lupoglav 2102 m, Osobac 2099 m, Oti 2097 m, Vjetreno brdo
(Era) 2082 m, Hera 2042 m, Vidina kapa 2032 m, Ova 2021 m,
Botini 2015 m, Velika kapa 2007 m*1, i jedanaesti Kera 2030 m.
Susjedne planine su: na sjeveru Bjelanica, na zapadu
vrsnica i abulja, na jugu Vele i Crvanj, a na istoku Visoica.
Sa planine teku etiri prenjske rijeke: Konjika Bijela,
Jablanika Bijela i Mostarska Bijela, te rijeka Idbar, a sve se ulijevaju
u rijeku Neretvu.
Izvor Neretve je jugoistono od Prenja. Rijeka tee istono,
pa sjeverno, pa zapadno od planine, tako da pravi gotovo puni
krug, te je svojim djelovanjem odvojila Prenj od susjednih planina,
a usjeeni kanjon, koji dijeli Prenj od vrsnice, svjedoi da je u
predhistoriji planete to bila jedna planina.
Sada su to divlji kanjoni Neretve i vjetaka jezera sa etiri
velike hidrocentrale.
Na istoku su, takoe ledniko, Borako jezero i prelijepi
kanjon rijeke Rakitnice.
Ekolozi se bore da sauvaju gornji tok Neretve, od gradnje
drugih hidroelektrana, a kao sjeanje na jednu od najistijih,
najbistrijih i najljepih rijeka planete Zemlje. Prenj ne bi bila ista
planina bez Neretve.
Najblii gradovi su Sarajevo, Konjic, Jablanica i Mostar.
Najblii aerodromi su u Sarajevu i Mostaru.

*1
dr Alen Lepirica; Geomorfoloke karakteristike Prenjskog masiva

12
Zubac

13
Karta Bosne i Hercegovine

14
15
 ZATIENI PEJZA BIJAMBARA

Pristup

Do Prenja se moe doi magistralnim putem iz Sarajeva,

preko Konjica, Jablanice, ili iz Mostara.
Put do vrha planine, iz Konjica, je dolinom rijeke Bijela,
do sela Bijela autom i onda pjeice, planinarskim putem preko
Skoka, pored Jezerca na sedlo Otia i Zelene glave i na vrh, za 5-6
sati hoda.
Sa Borakog jezera, pjeice, preko Borake drage, Crnog
polja, Jezerca do Zelene glave, za 6-7 sati hoda.
Ili, vozilom, umskom cestom od sela Borci do Crnog polja, a
onda pjeice preko Jezerca do vrha za 4-5 sati hoda.
Iz Konjica umskim putem, terenskim vozilom, preko sela
Bijela do Tisovice 30 km, i iz nje, pjeice na vrh Zelena Glava za 2
sata hoda.
Iz elebia, asfaltnim putem dolinom Idbra, te pjeice iz sela
Rajia, preko Bukovog laza, doline Tisovice i Podotia na sedlo i
vrh Zelene glave, za 5-6 sati hoda.
Iz Jablanice, do Glogonice, pa, ili preko Milanove kolibe
na Gredu i na vrh Cetine, ili dolinom rijeke Bijela, i od sela Bijela,
preko Vidrinih gruda i Uborka na vrh Cetinu, za 6-8 sati hoda.
Iz doline rijeke Bijela pored Mostara, pjeice, pored sela
Grabovii i preko Barnog dola na vrh Lupoglav, za 7-8 sati hoda.
Iz Mostara, vozilom preko Bijelog polja na Ruite, a onda
pjeice, preko Bijelih voda i Jezerca na vrh Zelenu glavu, za 6-7
sati hoda.
Gotovo svi pristupi na planinu vode putem silaska lednika i
nije potrebno puno mate da se zamisli metamorfoza prirode od
ledenog doba do danas.
Udaljenost planine od Sarajeva je 60 km, a od Mostara 20
km. Gradovi Konjic i Jablanica nalaze se tik ispod planine.

Pogled na selo Idbar sa ostataka

srednjovjekovnog grada Dbara

16
17
Karta Prenja 1:50000

18
19
Autor karte: Muhamed Hadiabdi
Biljni svijet

U zavisnosti od eksponiranosti, prema razliitim stranama

svijeta i nadmorske visine svake planine, mijenjaju se klimatske
prilike, pa i na Prenju, to je znaajno za razliitosti prirodne
vegetacije.
Karakteristike junih i sjevernih strana Prenja, itekako
su razliite, a specifinosti flore ponegdje mogu biti gotovo
nevjerovatne.
Ukratko! June padine imaju vie sunca, krae vrijeme se
snijeg zadrava i u principu su toplije. Ali zbog toga ima manje
vlage u tlu, pa je i biljni svijet prilagoen tim uslovima.
Sjeverne padine se znaajno razlikuju od junih, jer imaju
manje sunca, due se snijeg zadrava, tako da su hladnije, a
dugotrajnija vlaga u tlu omoguava nastanak i odravanje
raznolikog biljnog svijeta. Biljni svijet istonih i zapadnih padina
Prenja je ujednaeniji.
Prenj se uzdie od 120 m n/v pa do 2155 m n/v i razlike u
vegetaciji su ogromne. Sa svakih 100 m n/v temperatura opada
za oko 0,7 C, tako da je temperaturna razlika podnoja planine
i podruja vrha, u istom trenutku oko 14 C. Ukratko, na ovoj
planini, u subalpskom i alpskom pojasu jako je izraena planinska
klima.
U podnoju planine, u brdskom pojasu, do oko 1000 m n/v,
posebno na sjevernoj strani, preovladavaju listopadne ume, kao
to je hrast, grab, i svakako bukva, ali i crni bor. Iznad brdskog
pojasa die se gorski pojas do oko 1600 m n/v bogat bukvom i
smrom, a onda borom i munikom. Iznad gorskog pojasa nastavlja
se subalpski, sa niskim, poleglim bukovim i borovim umama
poznatijim kao klekovina a koje doseu vrhove planine. Iznad je
planinski ili alpski pojas, sa niskim temperaturama, dugotrajnim
zadravanjem snijega, posebno snanim vjetrovima, do kojeg
se probija samo najizdrljivija klekovina, a ona dolazi i do vrhova
Prenja.

20
21
22
Tara iznad Jezerca

23
24
 Prenj

Alpske livade se uzdiu do pod same vrhove Prenja, a

dominiraju iznad umskog pojasa. Prepune su sezonskog cvijea,
ali ljepotom plijene encijan i runolist.
Zajedno sa vrsnicom i abuljom, Prenj spada u dragocjena
endemina podruja naih planina.
Blagotvoran miris u umi etinara, nastao od smla bora,
jele, munike ili klekovine, esto teko prohodne, ne moe se tako
lako opisati, niti kupiti, niti prodati, niti sauvati, ali se jo uvijek u
prenjskim umama moe intenzivno osjetiti.

25
26
27
 ZATIENI PEJZA BIJAMBARA
ivotinjski svijet

Prenj je bio carstvo divokoza.

Po procjenama lovouvara, znalaca i potovalaca ove
plemenite divljai 1931. godine na Prenju ih je bilo 1100 grla. *2
S obzirom da je desetogodinji prirast, od jedne divokoze,
izmeu 10 i 25 divojaradi, a da je ivotni vijek divokoze 25-30
godina, ini se loginim broj od oko 4000 grla prebrojanih u
1966. godini. *3
U periodu od 1962 do 1974 na Prenju su ivi ulovljeni 364
divokoze i divojarci namijenjeni introdukciji i reintrodukciji ili
vjetakom naseljavanju u 14 lovita Jugoslavije. Za druga lovita
nemamo pouzdanih podataka, ali je sigurno da je tada na Velebitu
puteno 10 prenjskih divokoza, od toga 4 divojarca, kasnije im
dodano 5 divokoza iz Slovenije i da ih se do danas namnoilo i
opstalo 400 grla. * 4
Bosanska tragedija nije mimoila ni divokoze na Prenju.
Danas ih na Prenju nema vie od 50 ivih i kriju se tamo gdje ih
lovci i krivolovci ne mogu nai.
Prije rata na Prenju je bilo 17 medvjeda a danas ne znamo
taan broj.
Srna i srndaa je bilo oko 700 grla, a danas ih je siguirno
manje, jer su i oni stradali u vrijeme rata i bezvlaa. One imaju
godinji prirast oko 25 %. Vole listopadne ume. Prezime duboki
snijeg, ponekad i u blizini sela. Srndai se love od juna do
septembra.
Divljih svinja ima manje, ali ih ima na Prenju. I divlje svinje se
zimi, tjerane dubokim snijegom, sputaju do sela.
Zeeva je bilo prije rata gotovo hiljadu komada, a danas se
sigurno mogu nai na Prenju.
Tetrijebi su tako plaljive ptice da se skrivaju u najudaljenijim
i najskrovitijim kucima planine. Love ih u vrijeme pjevanja,
*2
Milan Kneevi; monografija Divokoza; 1938.
*3
dr Ljubo J Mihi; Planine Prenj i vrsnica...; 1973.
*4
A. Frkovi: REINTRODUKCIJA DIVOKOZE NA SJEVERNI VELEBIT umarski list br. 1112,
CXXXII (2008), 543-550

28
 Prenj

odnosno parenja, krajem aprila i poetkom maja, tako da tada

mujaci imaju malu ansu da preive ljubavnu igru.
Orlovi nalaze azil u najvisoijim i najstrmijim dijelovima
prenjskih vrhova i, iako su ugroena vrsta, opstaju. Jarebica
kamenjarka je tipina ptica prenjskog podneblja. Ima ih nekoliko
stotina komada. Umije veoma vjeto da se krije i tek u
posljednjem trenutku prhne ispred namjernika.
Vukovi su esti domaini prenjskih prostranstava.
Zadravaju se u umama, mogu, u potrazi za plijenom, prei
velike udaljenosti, i znaju napraviti veliku tetu stoarima. Lisice
se uspjeno odravaju na broju i predstavljaju jedan od ukrasa
prenjskih uma. Kune zlatice i bijele kune su takoer dio prenjske
faune. *5
Zmije poskok i arka se itekako mogu sresti na ovoj planini,
ak i na velikim visinama. One su dio ivotinjskog svijeta naeg
podneblja, znaajno utiu na prirodnu ravnoteu i treba ih
uvaavati i uvati ih se. Vano je da se u podruja gdje su one
vjerovatno nalaze ulazi paljivo, polako i da im se dozvoli da se
povuku.
*5
dr Ljubo J Mihi; Planine Prenj i vrsnica...; 1973.

29
30
Kamena }uprija u Konjicu

31
Prenj

Konjika Bijela

Prenj ima tri rijeke istog imena Bijela. Konjika Bijela tee
irokom dolinom koja poinje na sjeveroistonim padinama
planine, i nakon desetak kilometara uvire u Neretvu.
U dolini je smjeteno selo Bijela, na nadmorskoj visini od
600 m sa ostacima arhaino ureenog hercegovakog sela. Bate
su ograene kamenom, kojeg ima u izobilju, a travnjaci, vonjaci
i okunice ukazuju na ogroman trud, koji su ljudi u prolim
stoljeima morali uloiti da bi sauvali komadi obradive zemlje
u hercegovakom kru.
Iznad doline, u alpskom krajoliku su obronci Boranice,
Zubac, Osobac, Tara, Velika Motika, Kruna, Velika Kapa i konjika
Bjelanica, sve vrhovi blizu ili preko 2000 metara.
Ljeti su to umovite padine ispresijecane alpskim livadama,
toilima, jarugama, a zimi prekrivene debelim snijenim
pokrivaem.
Do sela, iz Konjica vodi asfaltni put, a iz sela, na zapad odlazi
makadamski put, i nakon brojnih serpentina i oko 30 km, preko
Ljubine i Rapta ulazi u dolini Tisovice, koja se prua do samog
vrha Zelene glave.
Planinarski put prema vrhu, iz sela Bijela vodi u pravcu juga
pod strmi dio planine. Slijedi put silaska lednika u vrijeme ledenog
doba sa sjeveroistonih padina najveih vrhova, niz Skok i Rakov
laz u dolinu Konjike Bijele.
Mnogobrojnim serpentinama, od Rakovog laza, prvo kroz
bukovu, potom kroz borovu umu, pjeaki put se die visoko,
gotovo do 1500 mn/v, ispod Zupca, do pod Osobac, na Skok.
Upravo tako se i zove ovaj pristup na Prenj put preko
Skoka.
Karakteristian je dio puta, ispod Zupca, na jednom
isturenom, munikama obraslom grebenu, sa kojeg se prua
pogled na gotovo cijeli amfiteatar padina Prenja, pod nazivom
Ploa. Na tom mjestu, osim lijepog pogleda, potrebna je panja
pri prelasku usjeenom stazom u stijenu, poput ploe, a zimi je to
mjesto poznato po lavinama.

32
BIJELA - RAKOV LAZ - JEZERCE- ZELENA GLAVA

Autor: Muhamed Hadiabdi

33
Sjeverne padine Prenja sa
Osopcem i Taraom

34
35
Prenj

Pripremajui se za himalajsku ekspediciju na Manaslu,

hrvatske alpiniste, koje je predvodio poznati splitski alpinista i
osvaja Mont Everesta, Stipe Boi, a koji su se ovim putem penjali
na Prenj na tom mjestu, zasula je lavina, tako da je gotovo cijela
ekspedicija bila ugroena. Sreom, osim gubitka opreme i lakih
povreda svi su se lanovi sretno izvukli iz nje.
Osim to preduzimaju sve mjere sigurnosti predviene
kod prelaska lavinskih podruja, alpinisti se znaju, zimi, naravno,
i navezati na ue i, osigurani, jedno po jedno prelaziti Plou i
jarugu nakon nje. Tik prije tog mjesta je izlazak puta na neizraeni
greben i odlino mjesto za odmor i pripremu, zimi, za siguran
nastavak putovanja.
Sa tog mjesta put prijei preko nekoliko jaruga, kroz bukovu
umu i pod Osopca, na Skok u podruje munika, hercegovakog
kra i alpskih livada.
Skok je sedlo na oko 1500 m n/v ispod sjeverozapadnog
brida Osobca i Taraa. Na jug odlazi put za Crno polje, a desno,
na zapad, nakon desetak minuta dolazimo do mjesta Jezerce, na
kojem je dugo godina bila planinarska kua.
U neposrednoj blizini, u ratu unitene kue, na visini od oko
1650 m n/v planinari prave novu kuu. U blizini je malo jezerce i
izvor, tik ispod vrha Tara.
Put za vrh dalje vodi na zapad, ispod vrha Kopilica, na
sedlo Otia i Zelene glave, i eksponiranom stazom na najvii vrh
Prenja.
Po nekim kartama Zelena glava je visoka 2103, po nekim
2105, a po nekim 2155 m. Svejedno, to je jedan od najljepih i
najpopularnijih vrhova naih planina.
Uspon na vrh sa sedla, ljeti trai normalnu planinarsku
vjetinu penjanja planinarskim putem, sa nekoliko eksponiranih
detalja, a zimi je to zahtjevan visokogorski uspon, sa elementima
zimske tehnike penjanja snijenih padina strmih do 45. Na vrhu
se nalazi metalna kutija i knjiga u koju se moe upisati.
Sa vrha se prua spektakularni pogled na vrhove i doline
Prenja, a vide se gotovo sve visoke planine Bosne i Hercegovine. Taj
pogled sam po sebi nagrauje upornog i odvanog planinara.

36
Prelazak lavinita na Plo~i

37
38
Dolina Idbar sa isto~nim
padinama Cetine

39
Prenj

Dolina rijeke Idbar

U mjestu elebii u Neretvu se ulijeva rijeka Idbar. Ta
rjeica je svojim djelovanjem, potpomognuta ledenim dobom
i ledenjacima, koji su se sputali sa Prenja, napravila jednu od
najivopisnijih dolina.
Dolina Idbra poinje, ili se zavrava, od doline Neretve i penje
se deset kilometara do pod sjeverne padine Prenja. U toj dolini
sa 109 izvora, nekropolom steaka i ostacima srednjovjekovnog
grada, smjeteno je nekoliko sela koja zajedno nose naziv Idbar.
Idbar se nekada zvao Dbar a rijeka Baica Dbarica. Dana
8. aprila 1411. godine bosanski kralj Stjepan Ostoja izvjetavajui
Dubrovane o nekom poslu navodi kako je pismo pisano u
Dbaru na Neretvi. Ovdje je na lokalitetu Gradina bio smjeten
stari grad Dbar o ijem nastanku nema nikakvih podataka. Po
dolasku Turaka jedno vrijeme ga je koristila turska vojska. *6
Nekoliko stotina metara od magistralnog puta nalazi se
zanimljivo djelo prirode. To je peina raznih namjena. Vjerovatno
su je u prethistorijskom periodu ljudi koristili za prirodni dom,
a danas je ureeni riblji restoran, tik pored rijeke, slapova
Idbra, malog vodopada oblinjeg potoka usklaena priroda i
civilizacija.
Asfaltnim putem, nakon nekoliko kilometara, dolazimo pod
veliku betonsku branu spomenik ljudskoj pohlepi i gluposti.
Brana je napravljena u sklopu hidrocentrale Jablanica, potopila
je sela Idbra, ali je nakon punjenja tog jezera minirana, jer je
postojala opasnost od ruenja.
Iznad brane dolina se iri. ista i bistra planinska rijeka sa
vodopadima i slapovima, tarase obraenih njiva na rubovima
sela, vrhovi Prenja, a posebno stijene Cetine, ine dolinu Idbra
neponovljivo lijepom.
Upravo na tom mjestu, odakle se prua najljepi vidik
na planinu, nalazi se nekropola steaka, i ostaci starog,
srednjovjekovnog grada Dbara.
Mjetani su vrijedni, ljubazni i srdani.
Na kraju asfaltnog puta su sela osii i Rajii, na oko 500 m
n/v, od kojih kree planinarski put prema Prenju. I ovaj put slijedi
*6
ww.medzlis-konjic.com/ostalo/idbar.html
40
 ZATIENI PEJZA BIJAMBARA

ELEBI - IDBAR - TISOVICA- ZELENA GLAVA

Autor: Muhamed Hadiabdi

41
Rijeka Idbar

42
43
Prenj

glavnu trasu kretanja lednika formiranih u periodu ledenog doba

ispod sjeverenih padina Otia i Zelene glave, te sa Zakantara
dolinom Tisovice niz Bukov laz u dolinu Idbra.
Put preko Bukovog laza vodi serpentinama kroz bukovu
i kasnije borovu umu, otro se penjui prema poetku jedne
udesno lijepe visokogorske alpske doline. Za dva do tri sata
hoda, nakon dostizanja visine od oko 1300 m ukazat e vam se
poetak doline Tisovice. Ujedno e se na horizontu oko 7 km
daleko pojaviti i vrhovi Prenja - Oti i Zelena glava.
U toj dolini, obrasloj munikama, ukraenoj sezonskim
cvijeem, alpskim livadama, ljeti stadima ovaca i konjima, sa
nekoliko izvora, zimi pod dubokim snijegom, u jednom se danu
moe doivjeti potpuna arolija Prenja.
U vrhu doline, pored vrela Vrutak, koje je u posljednjem ratu
minirano, a opasno podruje obiljeeno, nalazi se novosagraena,
mala planinarska kua, iz koje se za jedan sat moe dosegnuti
sedlo i vrh Prenja.

44
Nekropola ste}aka u dolini Idbar

45
46
Kasimov Vir na jablani~koj Bijeloj.
Za sje}anje na Kasima Letuku, plemenitog
~ovjeka iz sela Bijela

47
Prenj

Jablanika Bijela

Dolina Bijele je dugaka desetak kilometara i poinje iz sela

Glogonica, od obale Neretve, sa oko 200 m nadmorske visine,
na kojoj se danas nalazi Graboviko jezero. Upravo na tom mjestu
se ulijeva rijeka Bijela. Neto visoije se odvaja dolina anica, sa
istoimenom rijekom. U selu Ravna jedan krak doline odlazi tokom
rijeke Draganjke u Dragan selo, a rijeka Bijela nas vodi kroz selo
Bijela, duboko u planinu Prenj. Samo uski greben dijeli ovu dolinu
od doline Idbar, gotovo ljepe od ove, a koja poinje na Prenju i
zavrava se u mjestu elebii, izmeu Konjica i Jablanice.
Upravo na ovom grebenu, koji spaja visoravan Reice sa
Cetinom nalaze se ostaci srednjovjekovnog grada Borovac, koji
se spominje u poveljama kralja Alfonsa iz 1444. g., a u posjedu
Hercega Stjepana. *7
U selima doline Bijele ive dobri ljudi eljni asfalta i
urbanizacije, koji jo nisu iskusili cijenu megalopolisa. Kad
behar doe u Mostar, ve sutra obeharaju voke u Bijeloj. Kad
veliki snijeg padne zimi na Prenju stigne i do doline Bijele, ali
ga topli dah Mediterana, koritom Neretve, brzo otopi. Pogleda
li se prema Prenju ili vrsnici, zeleni zid vegetacije nudi oku
blagi i ugodni uitak. Voda rijeke je bistra, ista i do izgradnje
hidrocentrala, bila bogata pastrmkom. Iz zamuene Neretve ribe
su teile istoj izvorskoj vodi i putovale uz Bijelu. Sistem brana
na ovoj i slinim rjeicama, a koje zadravaju talog da ne ide u
jezero, nije dao ansu pastrmkama da uplovljavaju u istu vodu
njihovog hiljadugodinjeg mrijestilita. Danas, mjetani i uvaju i
ne uvaju rijeku. Jedni, posebno mladi, poribljavaju je, a drugi joj
tetu nanose.
Zamislite doktora, koji izlazi iz mercedesa, nosi
improvizovane osti viljuku fiksiranu na tap i sa staklom gazi
rijeku u potrazi za ribom. Nije se rodio pored rijeke, nego u
bezvodnom kraju i kao djeak je tako lovio ribu. Kako tom ljekaru
objasniti da to ne valja, jer riba nema ansi protiv viljuke!?
*7
Pavao Aneli Srednjevjekovni gradovi na Neretvi, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu,
Arheologija sveska XIII Sarajevo 1958
48
49
Kamena ku}a u selu Bijela

50
51
Prenj

Da vidimo lijepe strane doline Bijele.

Virovi tirkiznozelene boje, kao to ga svake godine zagradi
kamenjem i napravi kupalite Salem Letuka, ili efikov vir, na
ulasku u kanjon, pa Kasimov vir u vrhu rijeke ili desetine takvih
virova, u koje se, na glavu moe skakati, a ini ti se da tu rijeku
moe popiti, svi oni su mjesta na kojima se i djeca i odrasli
ugodno osjeaju. Posebno Jablaniani, za Prvi maj, gotovo
opsjedaju rijeku.
U gornjem toku, u vrhu rijeke je kanjon, na oko 400 m
nadmorske visine, poput minijaturnog kanjona Rakitnice,
dugaak bar jedan kilometar sa slapovima, vodopadima, udesno
bistrom i istom vodom, ponekom pastrmkom, hladovinom u
sred augusta, i u vrhu vodopadom preko kojeg ne moe ovjek
prei.
Upravo taj tajanstveni vodopad bio je izazov mojim
prijateljima da ga pokuamo proi. A da bi se dolo na izvorite
Bijele treba se uputiti trasom nekadanje umske eljeznice,
kuda danas vode putevi za Vidrine Grude, Letukin grad, Cetinu.
U rijeku smo tada zagazili ne znajui da emo morati skakati u
virove, jer nazad nismo mogli. Ili je bar bilo podjednako teko.
Tri vira su nam bila prepreke koje smo odvano savladali, a niz
vodopad, visok nepunih desetak metara spustili smo se uetom.
Mak i Mirza, tinejderi, Ozren i ja, kao iskusni istraivai, osjeali
smo se kao pioniri - istraivai velike rijeke.
A svako, ko eli takav ili slian izazov moe da doivi ushienje
susreta sa tako divljim i lijepim kutkom prirode.
Iznad rijeke su obronci Prenja, stijena Cetine, visoke 1991 m i
mogunost planinarenja, alpinizma, branja ljekovitog bilja, gljiva...
Dolina rijeke Bijele je jedinstvena, ali je u isto vrijeme dokaz
da, pored nekoliko takvih, ispod Prenj planine, umnoeno sa
naim brojnim drugim, nita manje lijepim planinama, i dolinama,
jeste dokaz da je Bosna i Hercegovina lijepo mjesto za ivot
svim onim koji su u potrazi za rajem, a koji je osjeaju kao svoju
domovinu.*8

*8
M. Gafi; Fondeko br. 26, 2008 god.

52
Plaa iznad sela Bijela. Iz kanjona rijeke Bijela

53
Dolina Bijele. Zalazak sunca za ^vrsnicu

54
55
56
Mostarska Bijela. Bivak za
stotine ljudi

57
Prenj

Mostarska Bijela

Glacioloki ova dolina poinje sa zapadnih padina Prenja,

na mjestu gdje je, u vrijeme ledenog doba lednik, nastao u
ogromnom cirku ispod Lupoglava, Crnoglava, Keraa, Vidine
kape i Heraa, niz Luine putovao hiljadama godina, topio se u
Prenjskom gvozdu, jer je granica gleera bila na 1500 m n/v, a
vode su padale gotovo hiljadu metara nie, niz Korita, na mjesto
na kojem danas izvire rijeka Bijela, a poinje ova divlja dolina.
Dolina mostarske Bijele dugaka je 6 km, a u njenom
gornjem dijelu suava se u kanjon nesluene ljepote. U duini od
nekoliko stotina metara stijene se gotovo dodiruju, a rijeka Bijela,
posebno u proljetnim mjesecima, tee slapovima, vodopadima i
mjestimino ponorima.
Nakon toga rijeka se ponovo pojavljuje na povrini i ulijeva
se na 70 m n/v u jezero Salakovac na Neretvi.
Planinarska markacija obiljeava najbolji pristup, dugaak
2,5 sata dobrog hoda do kanjona, kojeg mjetani jo nazivaju
i Peina. Poinje na mjestu gdje se rijeka Bijela ulijeva u jezero
Salakovac, nekoliko stotina metara od magistralnog puta Sarajevo
Mostar, i mosta Bijela. Na tom mjestu se nalazi informativni pano
koji je postavio Planinarski savez BiH uz pomo eke republike
i pano P.D. Prenja, te fondacije LA CITTA DI IERI PER L UOMO DI
DOMANI. Zahvaljujui tim projektima glavni putevi na Prenju su
dobro markirani.
Od tabli put vodi makadamskom cestom 1km, zatim preko
rijeke, koja u ljetnim mjesecima mjestimino ponire, pa uzbrdo
slijedei kilometar do odvojka, nadesno, sa oznaenim putevima
za Lupoglav i Bijelu.
Prema kanjonu moe se nastaviti i makadamom, s tim da
se nakon ulaska puta u korito rijeke markacija potrai stotinjak
metara nadesno i put nastavi markiranom stazom.
Ko eli moe dosljedno slijediti markaciju, koja vodi irokim,
djelimino zatravljenim serpentinama uzbrdo, i nakon nekoliko
stotina metara dolazi se do raskra puteva za Bijelu i Lupoglav.
Put prema dolini Bijele je nalijevo i nakon neznatnog uspona

58
59
Na putu za kanjon mostarske Bijele

60
61
Prenj

dovodi nas do prevoja, s kojeg se prua pogled na dolinu, i

nakon kojeg put obara nizbrdo. Vei dio puta je kroz umu, sa
povremenim izlascima na proplanke, prelascima preko korita
rijeke, pored starih grobalja starosjedilaca familije Lojpur, ispod
ogromnih peina, u kojim mogu bivakirati na stotine ljudi, pored
stabala graba, crnog jasena i bukvi udesnih oblika, pa sve do
ulaska u minijaturni kanjon.
Tom dolinom u posljednjem ratu iao je pjeaki put preko
Prenja iz opkoljenog Mostara prema Jablanici. Tim putem,
dugakim dva dana napornog hoda, hiljade ljudi je trailo spas
od rata, gladi i pogibelji. Na tom putu su ljudi umirali od gladi,
ei, smrzavali se, ali su se i djeca raala.
Na kraju doline, put prema Jablanici i Glogovu odvaja se
nadesno, a prema kanjonu ide uz rijeku stotinjak metara. U
Kanjon, na 500 m n/v moe se ui odozdo i odozgo. Ko eli proi
cijeli kanjon, taj treba vodia, koji e ga okolnim putem odvesti
do gornjeg ulaza, a takve turisti, eljni istinske avanture i sigurnog
vostva, nalaze u klubu ekstremnih sportova SCORPIO i u drutvu
poznatog alpiniste i vodia Edina Durme. Za taj put je potrebno
speleoloko i alpinistiko iskustvo i oprema, ili iskusan vodi.
Ulazak odozdo je tajnovit i bajkovit, i mogu svima,
pogotovo onim sa jakim ivcima, bez klaustrofobije i opreznim.
Koritom irokim nekoliko metara rijeka je usjekla svoj tok tako da
se stijene, vertikalne i prevjesne, mjestimino visoke i dvadeset
metara, gotovo dodiruju, a u kanjonu stvaraju polumrak u po bijela
dana. Stijene su izaprane vodom, udesno uglaane ljunkom
i predstavljaju gotovo udo stvaranja korita rijeke. Put zatvara
vodopad, uz koji se ne moe popeti, ali oni koji su se odluili na
punu avanturu mogu ga savladati odozgo. Napominjemo, samo
sa iskusnim vodiem.
U ovoj dolini caruju divokoza i orlovi, a ume munike i visee
alpske livade pruaju im utoite.
Svake godine u junu ovim putem, iz Mostara, preko Bijelog
polja, sela Ravni, ispod sela Grabovii, dolinom Bijele, preko sedla
Glogovo, tokom dva dana, u organizaciji planinara Planinarskog
saveza BiH, i domaina PD Prenj iz Mostara i PD Vilinac iz Jablanice
sa zanimljivim turistikim sadrajima traje pohod do Jablanice.

62
Kanjon mostarske Bijele

63
Prenj

Pored kanjona Bijele, u vrhu doline, moe se nastaviti put ka

Prenju. Preko Korita, sa iskustvom visokogorca, moe se, za dobar
dan hoda, doi u Luine, i dalje pod Lupoglav. Napominjemo da
je to tehniki, i orijentaciono teak put na Prenj, ali nudi spoznaju
nedirnute prirode.
Sat hoda od ua Bijele u jezero odvaja se planinski put za
Lupoglav. Preko sela Grabovii i Barnog dola, od saobraajnice
na 70 m n/v do vrha Lupoglava na 2012 m n/v moe se doi ljeti
za 7-8 sati hoda.

Mostarska Bijela u februaru, na putu za

Lupoglav i u junu, na putu prema kanjonu

64
65
66
Jablani~ko jezero

67
Prenj

Jablaniko jezero

Na rijeci Neretvi, ispod Prenja, od Konjica do Jablanice, na

nadmorskoj visini od 270 m, prostire se vjetako jezero. Dugako
je 31 km, duboko 70 m i povrine oko 14 km.
Pored jezera nalaze se vikendice i ureene plae, a nekoliko
motela nude mogunost turistikih aranmana.
U ljetnim mjesecima hidrocentrala zadrava i ne mijenja nivo
vode jezera, te mnogobrojni kupai naprosto opsjedaju ureene
plae na obali jezera.
U jezeru ima raznih vrsta slatkovodne ribe, a ribari u amcima,
sa sjenkama vrhova Prenja i vrsnice upotpunjuju pejza jezera.

68
69
 Prenj

Ruite

Iznad Bijelog polja, nadomak Mostara, na junim padinama

Prenja, na velikom planinskom sedlu, na 1050 m n/v nalazi se
Ruite, omiljeno izletite mostarskih planinara.
Do Ruita se moe doi asfaltnim putem dugim 25 km iz
Mostara, a preko Bijelog polja.
I kad je u Mostaru nesnoljiva vruina, za nepunih pola
sata vonje na Ruitu se ulazi u alpski predio, a hladovina crnog
bora i munike, i posebno planinski ambijent daju atmosferu
ugodnog boravka i sa pravom postaje jedno od kultnih mjesta
hercegovakih planinara.
Na desetine vikendica, nekoliko motela, planinarski dom,
ski-lift i posebno raskre puteva za Zijemlje, sjevernu stijenu
Velea, Nevesinje, Borako jezero, Bijele vode, daju ovom mjestu
mogunost turistikog uspona u budunosti.

RUITE - BIJELE VODE - CRNO POLJE- BORAKO JEZERO

70
Na putu sa Ruita za Bijele vode

Autor: Muhamed Hadiabdi

71
Panorama Prenja sa Bijelih voda.
Lijevo je Zelena glava

72
73
Prenj

Ruite Bijele vode Jezerce - Zelena

glava 2155 m 6-7 sati

Od planinarskog doma, na 1050 m vodi planinarska markacija

na sjever, kroz crnogorinu umu i Vilin klanac do pojasa alpskih
panjaka i na 1450 m n/v, za 2,5 sata dolazi se do planinarskog
doma na Bijelim vodama. Terenskim vozilom i makadamskim
putem do pod Vilin klanac, sa Ruita se na Bijele vode moe
skratiti put za jedan sat.
Uniteni planinarski dom u posljednjem ratu obnavlja se i,
zahvaljujui fondaciji Adnana Krilia, poginulog mostarskog
alpiniste, bie otvoren krajem 2009 godine. U blizini doma nalazi
se bivak bajta sa 5-6 mjesta za noenje.
Sa Bijelih voda planinski put vodi pored vrhova Sivadija,
preko sedla Prijevora i kroz Crno polje, na kojem se prikljuuje
planinski put sa Borakog jezera, te se za 2 sata hoda dolazi do
Jezerca 1650 m n/v.
Put iz Konjica, preko Rakovog laza, te pored Osopca spaja se
sa ovim putem na ovom mjestu.
Zimi, u vrijeme velikog snijega i izraene opasnosti od lavina
ovaj put, kao i put sa Borakog jezera predstavlja jedini relativno
sigurni put za vrh Prenja.
Na Jezercu je u posljednjem ratu uniten dom, a pored njega
je ostao mali i zaputeni bivak za 4-6 osoba. Pored starog doma
planinari grade novi planinarski dom.
Planinski put skree na zapad i ubrzo dolazi na sedlo
Otia i Zelene glave sa kojeg se prua lijep pogled na okolne
planine. Uspon na najvei vrh Prenja, Zelenu glavu, sa sedla vodi
obiljeenim, ali eksponiranim terenom, koji trai maksimalnu
koncentraciju. Vrh Prenja, kota Zelena glava, otvara spektakularni
pogled na markantne dijelove planine: dolinu Tisovice, greben
Vjetrenih brda, na Lupoglav i dalje, na sve strane svijeta. Na
vrsnicu, Vran planinu, Vranicu, Bjelanicu, Treskavicu, Magli,
Vele i abulju.

74
 Bijele vode

Prenjski vukovi

75
Prenj

Povratak sa vrha istim putem nazad za 5 sati.

Ili na sedlo, pa na sjever, u Dolinu Tisovice, niz Bukov laz u
dolinu rijeke Idbar i u mjesto elebie, na putu Mostar Sarajevo,
za 6 sati.
Ili visokogorska planinska tura, sa vjerovatnim bivakom
(noenjem) u planini, na Podoti i, na zapad, ispod Crnoglava na
sedlo i vrh Lupoglava, u Barni do i preko Grabovia u Bijelu, za
10 sati.

76
 ZATIENI PEJZA BIJAMBARA

Crno polje i masiv Sivadija u pozadini

Na vrhu Zelene glave

77
Pogled sa Zelene glave na Veliku kapu lijevo i Zapadnu
stijenu Otia desno.
Vertikalni smijer su prvi penjali Ilija Dilber i Danil Pavi}evi}.

78
79
Prenj

Tisovica

Dolina pod vrhom planine, okrenuta sjeveru, znatno iznad

rijeke Idbar, nastala u vrijeme ledenog doba, izdubljena lednikom
ispod Zelene glave, obrasla munikom, bogata visokogorskom
divljai, dugaka oko 5 km, na nadmorskoj visini od 1200 do
1500 m n/v, dolina koja plijeni svojom divljinom i ljepotom, a
koja nagrauje posjetioce svim onim to prieljkuju penjui se
na Prenj.
Ako postoji mjesto na planini, na kojem se jednim pogledom
moe vidjeti divljina i pitomina, kamena pustinja i alpski panjaci,
sipari i plodni humus, klekovina i plemenita munika, tragovi
divokoza i medvjeda, vreli hercegovaki kr i hladni planinski
izvor, ljubiica, bosanski ljiljan i runolist, stada ovaca i njihov
uvar - bosanski tornjak, obani i planinari, konji i dipovi, kolibe i
himalajski atori, mjesta za ljude eljne mira Boijeg, a ujedno i za
vesela sijela planinarska, onda je to mjesto - dolina Tisovice.
Kako najlake doi do nje?
Iz doline Idbra, pjeaki putem, za 2-3 sata hoda.
Iz Konjica, dolinom Bijele, pa makadamskom cestom,
na zapad, nakon 30 km, preko Ljubine i Rapta ulazi u dolini
Tisovice.
Preko konjike Bjelanice iz Konjica, za 4 sata hoda.
Sa Jezerca za 1 sat hoda dolazite u vrh doline.
Dolina je na sjeveru otvorena prema Idbru, na zapadu je
zatvaraju padine Cetine, Kantara i Zakantara i Crnoglava na istoku
konjika Bjelanica i padine Velike kape. U vrhu doline su Oti
visok 2092 m i najvei vrh Prenja Zelena glava visoka 2155 m.
U vrhu doline je mali, lijepi i udobni planinarski dom. Djelo
vrijednih konjikih planinara. Naalost, pored njega je vrelo
Vrutak, u posljednjem ratu minirano i danas obiljeeno, kao
upozorenje na bosansku tragediju.
Ljeti, dolina Tisovice je puna ovaca, konja, rijetkih planinara,
prekrivena tepisima trave, cvijea, a zimi je pod visokim snijegom
i predstavlja izazov visokogorcima, da turnim skijanjem, preko
nje krstare Prenjom.
80
 U vrhu Tisovice, nakon uspona na Zelenu glavu.

Iz Tisovice je najlaki pristup do najvieg vrha Prenja. A iz

nje se moe doi do prenjskih divova, vrhova visoijim od 2000
m: Velike kape, Otia, Zelene glave, Vjetrenog brda, Lupoglava i
Heraa.

81
Pogled iz Tisovice na Oti i Zelenu glavu

82
83
Prenj

Zelena glava

Najvisoiji vrh Prenja, visok 2155 m, nalazi se u sreditu

planine i predstavlja krunu svih uspona. Obrastao je klekovinom,
pa otuda i naziv. Sa Otiem izdie se iznad svih ostalih vrhova i
predstavlja jedno sedlo sa dva markantna vrha. Na istonoj strani
je Oti, a na zapadnoj Zelena glava. Izmeu je sedlo na 2000 m sa
kojeg poinje zavrni uspon na vrh.
Gledajui sa juga sedlom dominira Zelena glava, a iz Tisovice
Oti. Gotovo da je iz ovog ugla neprimjetan najvei vrh planine.
Najblii pristup vrhu ljeti je iz doline Tisovice, jer je probijen
makadamski put iz Konjica, preko sela Bijela i u duini od 30 km,
od ega 22 km makadama. Iz Tisovice na sedlo Otia i Zelene
glave moe se stii za oko 2 sata.
Do rata je najpopularniji put bio preko Skoka, iz Konjica, i
sela Bijela, a preko Jezerca do sedla za 4-5 sati hoda.
Sa Ruita, preko Bijelih voda, pored Sivadija i Jezerca za 6-7
sati hoda.
Veina ovih puteva su markirani, ali karta, informacije, znanje
orijentacije ili vodi, uslov su sigurnosti na turi. Svi prilazni putevi
nude razne vidike, doivljaje, napore, ali je nagrada ista: sedlo sa
najvisoijom takom planine i zavrni dogaaj uspona na Zelenu
glavu.
Sedlo je esto posljednja taka koju dosegnu planinari.
Razlozi mogu biti razni, ali nedovoljna kondicija, neracionalni
tempo uspona, aerofobija ili jednostavno preobrat vremena su
najei. Naravno i oni koji vie ne mogu pobijediti svoje slabosti
i uiniti zavrni napor. Upravo sedlo je mjesto testiranja voljnog
momenta planinara. Koliko e radosti na vrhu biti kao nagrada!?
Markirani put sa sedla vodi istonom stranom Zelene glave,
istom onom koja gleda na markantnu zapadnu stijenu Otia.
Strmim i otrim serpentinama staza se provlai izmeu strmih
stjenovitih odsjeka i pored ostataka snijenika. Na svakom mjestu
moe se stati cijelim stopalom ili se rukom pridrati za stjenovitu
izboinu.

84
Zelena glava sa Kopilica

85
Oti, lijevo i Zelena glava, desno
86
87
Prenj

Staza prvo izbija na greben odakle puca pogled nas Lupogla,

Ovu, Vjetrena brda, Era i dalje prema abulji i vrsnici, a nakon
stotinjak metara dolazimo do vrha Zelene glave. Na vrhu je
metalna kutija, zatiena od vlage, sa knjigom posjetilaca u njoj.
Na istoku, u neposrednoj blizini je vrh Oti i njegova zapadna
stijena sa vie alpinistikih uspona, od kojih su najmarkantniji,
smijer Brezoveki Ceraj. Smijer koji ide uoljivom ljebinom,
koja se poput slova Y protee od podnoja do vrha, i puno tei,
Vertikalni smijer koji se nalazi lijevo od ljebine u vertikalnom
dijelu Otia. Iza se vide Osobac, Zubac, Motika i Velika kapa.
Na sjeveru je dolina Tisovice, sa umama munika i alpskim
panjacima. Lijevo od nje je Cetina, a na zapadu se jasno vide
vrhovi Heraa, Vidina kapa, Kera i na centralnom mjestu
Lupoglav, a onda Ova, u prednjem planu Vjetrena brda, i prema
jugu Botini.
Sa vrha Zelene glave lijepo se vide gotovo sve nae planine.
Zimi, na Prenj dolaze samo najiskusniji visokogorci i alpinisti.
Tada su pristupi preko Skoka ili iz doline Idbra opasni zbog lavina,
ili su dugi i naporni preko Ljubine, ili sa Ruita. Bez skija pristup
je gotovo nemogu, a noenje i koritenje lavinskih lokatora,
sa kojim se u roku od pola sata moe pronai zatrpani u lavini,
i iv spasiti skoro je imperativ. Zimi planina nudi mogunosti
spektakularnog turnog skijanja i zimske alpinistike uspone.
Neki od njih vode i na vrh Zelene glave, kao to su: Lijepe
veze po ljebini u istonoj stijeni, visokoj 100 m, a koja izlazi
lijevo pored samog vrha. Ili Bosansko Banijski smijer, desno
od prethodnog, koji zaklonjenom ljebinom u istonoj stijeni i
grebenom sjeverne stijene izlazi na vrh. Ili Jett Ranger II smijeri,
do danas neponovljenom, koja ide preko strme, sjeverne stijene i
sastaje se sa prethodnom, na jednu duinu ueta ispod vrha.
Alpinisti se vraaju sa vrha Zelene glave najlakim putem,
Via normale markiranom stazom, koja je zimi, za uspon, teak, ali
dosegljiv cilj visokogorcima. Poseban uitak, ali i vrijedan rezultat
za ekstremne skijae, je spust skijama sa vrha Zelene glave. Tek
nekolicini alpinista je to polo za rukom, a prvenstveni, prvi spust
je napravio Dobrivoje Stanojevi Car, iz Mostara.

88
 Prenj

Posljednji metri uspona na Zelenu glavu.

U pozadini Zubac i Osobac

89
Osvaja~i beskorisnog
Snijenik pod Zelenom glavom u julu 2008

90
Raiffeisen extrem team ispod
Zelene glave

91
92
Podoti u julu. U pozadini Crnoglav
i Cetina, a desno Tisovica

93
Prenj

Lupoglav

Kultni vrh bosanskohercegovakih alpinista. Visok 2102 m.

Do 1970. godine zimi je bio neosvojiv a onda su trojica alpinista
u februara krenuli na uspon i... nestali. Ilija Dilber, tada jedan
od najboljih BiH alpinista, Zijah Jajatovi mladi i perspektivni
alpinista, student DIF-a, i Milorad Stjepanovi, najmlai lan
naveze, 14. februara krenuli su na taj vrh iz planinarskog doma na
Jezercu i nisu se vratili. Tog dana na planini je poela oluja, koja je
donijela skoro dva metra novog snijega.
Skoro pet mjeseci trajala je potraga za njima dok nisu 1.
maja naeni njihovi tragovi na vrhu Lupoglava, a u junu i julu
ostaci opreme, skije, ruksaci, cepini... i njihova tijela.
Rekonstrukcija je pokazala da su po lijepom vremenu,
preskijavi gotovo cijelu planinu, doli do Lupoglava, popeli se na
vrh sa istone strane, i u vrijeme oluje, pali niz zapadnu stijenu,
u Barni do.
Zijah Jajatovi, prvi pronaeni, ukopan je u Sarajevu, a Ilija
Dilber i Milorad Stjepanovi u Barnom dolu, ispod Lupoglava.
U znak potovanja prema tim hrabrim alpinistima, i sjeanja
na prvi zimski uspon na Lupoglav i tragediju koja se nakon toga
dogodila, ve gotovo 40 godina alpinisti, vikendom oko 14.
februara, dolaze na Memorijalni pohod na Lupoglav.
Najblii pristup je iz mostarske Bijele, sa 120 m n/v. Put
je markiran i vodi od ua Bijele u jezero Salakovac do sela
Grabovia, prije rata stalno naseljenog, planinarima poznatog
po gostoprimstvu baba Janje Lojpur, a danas naputenog, sa
samo jednom, djelimino ouvanom kuom u kojoj se za nevolju
moe i prespavati.
Ispod sela nalazi se izazovna, jo neprepenjana stijena visoka
100 metara.
Put iz sela dalje vodi do Barnog dola, iznad kojeg se die
markantni vrh Lupoglava. Do Barnog dola, na visini od 1600 m
potrebno je oko 5 sati hoda, i u njemu alpinisti u februaru, u

94
 ZATIENI PEJZA BIJAMBARA

Pogled sa vrha Lupoglava na greben Vjetrenih

brda. S lijeve strane je Vjetreno brdo a krajnje
desno je Oti i Zelena glava

95
96
Pogled sa Ov~e na Lupoglav,
lijevo i Vjetreno brdo, desno

97
Prenj

vrijeme memorijalnog pohoda, postavljaju atore i spavaju prije

finalnog uspona na vrh. Temperature su vrlo niske i znaju padati
na 18 C, a vjetrovi i olujna nevremena, posljednjih nekoliko
godina gotovo da nijednom, od stotinjak planinara i alpinista, ne
dozvole uspon na vrh.
Uspon, iz Barnog dola do podnoja Lupoglava nije teak,
ali je posljednjih 300 m strm, sa nagibima u snijegu do 45 i, i
zahtijeva dobro znanje penjanja u snijegu i traje oko 3 sata.
Posljednjih 100 metara uspon postaje laki, a vrh nudi
nezaboravan pogled na sve vrhove Prenja, dolinu Luina, Poljica,
Barni, susjednu vrsnicu, Vele, a vidik se prua gotovo do Maglia
i crnogorskih planina
U zimu 2009 niko od 67 planinara i alpinista nije uspio popeti
se na vrh. Grupa od 5 najupornijih vratila se 100 m ispod vrha
zbog oluje.
Naravno, u posljednjih 40 godina bilo je tako lijepih
februarskih dana da su se na desetine planinara i alpinista popeli
na vrh.
Ostali pristupi trae odlinu kondiciju, znanje turnog skijanja,
sposobnost orijentacije, visokogorsko iskustvo, ili dobrog vodia,
a najblii je iz Luina 1600 m n/v, sa sjeverne strane, u kojim
ima jedna mala lovaka kua, za 3 sata, ili iz Tisovice, za 4-5 sati.
Navedeni pristupi vrhu Lupoglava zahtijevaju prethodni dan
prilaska tim lokacijama, ali i nude visokogorcima da u potpunosti
doive zimske ljepote Prenja u punom sjaju.

98
 Bivak u Barnom dolu

Me}ava pod Lupoglavom

februara 2009

99
100
In memoriam u Barnom dolu,
februara 2009

101
Zubac i Brid Osopca

102
103
Prenj

Osobac

Ogromni prenjski vrh, visok 2099 m n/v, nalazi se u elu

doline Konjike Bijele. Dominira istonim podrujem planine,
iznad Crnog polja, Lasnog dola, a na sedlu, ispod malog Osopca,
na velikoj visini otvara izvor udesnog naziva Vilino vrelo.
Na sjeverozapadu se uzdie brid Osopca, strmi greben,
izazov alpinistima; zapadna strana je eksponirana strmim i
glatkim ploama, ali i travnatim policama, klekovim rastinjem i
predstavlja zaklonjeno carstvo divokoza.
Vrh malog Osopca je sjeverno od glavnog vrha, a povezuje
ih, zimi veoma interesantan snijeni, poput noa otri greben.
Istono od Osopca, kao prvi susjed, die se Zubac, vrh visok
1916 m n/v, poznat i kao prenjski Materhorn.
Panja, sedlo izmeu Osopca i Zupca nije sigurno, zbog
opasnosti od mina iz prolog rata!
Piramida Osopca je blizu Jezerca, tako da se, ljeti, od bivaka,
na vrh, preko Lasnog dola moe stii za 2 sata.
Planinarima je vrh pristupaan ukoliko imaju dobro
visokogorsko iskustvo, a zimi turni skijai rado skijaju sa vrha. Taj
spust je samo za ekstremne skijae.

104
Nakon uspona po bridu Osopca.
U pozadini veliki Osobac

105
106
Pogled sa Zupca na Osobac

107
Ulazak u smijer

U Bridu Osopca
trening za Himalaju
108
 Najtei detalj smijeri

Naveza M. Husanavi} i M. Gafi}

nakon uspona u Bridu Osopca
109
Prenj

Oti

Vrh visok 2097 m, u obliku ogromne kamene gromade,

tik pored Zelene glave, na istonoj strani sedla, sa kratkim i ne
ba tekim, normalnim usponom preko junog grebena na vrh,
posebno za one sa dobrom ravnoteom i bez aerofobije, ali, na
drugoj strani sa strmim, izazovnim i veoma tekom sjevernom i
zapadnom stijenom.
Iz Tisovice pokazuje se u najljepem svijetlu. Uljepava
pejza i podstie alpiniste da nadmae sebe prilikom penjanja u
njegovima stijenama.
U zapadnoj stijeni je najznaajnija Vertikalna smijer,
izvanredeno teka i visoka oko 150 metara.
U sjevernoj stijeni, visokoj gotovo 200 m je nekoliko
alpinistikih smijeri, ali je Centralni smijer, koji prolazi
markantnom pukotinom, najteim dijelom stijene, izmeu
prevjesa i vertikalnih odsjeka, gotovo ekstremno teak i
predstavlja ispit zrelosti naih alpinista.
Podruje, sjeverno ispod Otia, i Zelene glave, a u vrhu
Tisovice nosi naziv Podoti i predstavlja raskre puteva od
Jezerca prema Tisovici, Cetini, Zakantaru, Crnoglavu, Lupoglavu,
Luinama...
Na Podotiu, gotovo tokom cijelog ljeta, i do kasno u jesen,
zadravaju se snijenici, pa je u junu mjesecu mogue skijanje, a
teko pristupane travnate police na Podotiu i okolnim vrhovima
pruaju siguran azil divokozama.

Sjeverna stijena Otia sa ucrtanom Centralnom

smijeri. Prvi zimski uspon, za tri dana izveli M.
ii}, A. Vatrenjak i B. Maltari}

110
111
Prenj

Vjetreno brdo

Od Zelene glave, prema Lupoglavu prua se izrazit greben

sa vie vrhova. Prvi je kota 2000, i nalazi se sjeverozapadno, a
nakon njega greben okree na zapad i, vrhovima i sedlima, spaja
se sa Lupoglavom. Najvei vrh u tom grebenu, Vjetreno brdo, ili
Era je visoko 2082 m i do skoro je bilo zimi neosvojeno. Zimska
alpinistika tura ovim grebenom, od Zelene glave do Lupoglava
je tehniki i estetski visokogorski izazov.
Na junoj strani Vjetrenog brda su Poljice, mala dolina na
visini od 1400 m n/v, sa izvorom Cmiljevac, prijeratno mjesto
boravka stoara ljeti i vjerovatno mjesto prilaza prvih osvajaa
Lupoglava zimi, a na sjeveru je visoravan Prenja kojom ide
planinarski put sa Jezerca i iz Tisovice prema Lupoglavu.
Vjetreno brdo je dio Prenja na koji ljudska noga kroi jednom
ili nijednom u deset godina.

112
ZATIENI PEJZA BIJAMBARA

113
Prenj

Hera
To je jedan od najzabaenijih, ali i najljepih prenjskih
vrhova. Posljednji je u grebenu Ova Lupoglav Kera - Vidina
kapa Hera, 2042 m n/v. Nalazi se u sjeverozapadnom podruju
planine, na Gali Prenju, iznad doline Luina i Mostarske Bijele.
Tanije egzistira Mali i Veliki Hera sa neznatnom razlikom u
visini. Planinarima je to gotovo nepoznat vrh, a za njegove puteve
ponajbolje znaju lovci i krivolovci.
Ljeti, prilaz je dugaak i teko je u jednom danu doi na vrh,
ali nije nemogue. Najblii put je iz Barnog dola preko Keraa,
Vidine kape i grebenom na Hera. Sa juga je uspon tehniki lagan,
a sa sjevera, iz Luina zatvaraju ga barijere, do sada neprepenjanih
stijena. Eto izazova alpinistima!
Jo uvijek je podruje vrha nedovoljno istraeno i moe
predstavljati svojevrstan izazov avanturistima i istraivaima.
Zimi, uspon na vrh Heraa istim putevima, ali samo iskusnim
visokogorcima, ili sa vodiem, ili alpinistima spremnim na izazove
sjevernih stijena i svakako odlunim na bivakiranje.

114
 Prenj

Vidina kapa
Markantan vrh u lancu vrhova sjeverozapadno od Lupoglava,
visoka 2032 m n/v. Sa juga je pristup, iz Barnog dola tehniki
jednostavan, a sa sjevera, iz Luina, u vrnom dijelu stjenovitim,
gotovo vertikalnim skokom, problemu za planinare, a izazovu za
alpiniste.
Pristup je od sedla sa Lupoglavom, preko Keraa grebenom
na vrh. Gotovo da je idealna kombinacija prijeenja lanca vrhova
u kojem je i Vidina kapa.

115
Prenj

Ova

Ovaj vrh je prvi susjed Lupoglava, visok 2021 m n/v, a jedan

je od najrjee posjeenih prenjskih vrhova. Razlog tome je da
desetine planinara, visokogoraca i alpinista, jednostavno prou
pored Ove, na putu za Lupoglav!
Vrh se sa zapada uzdie poput velikog brda, da bi se pri
vrhu, a posebno sa sjeverne strane, pretvorio u respektabilan i
lijep prenjski vrh, jedan od jedanaest vrhova preko 2000 m n/v.
Na sjever, otrim grebenom je povezan sa Lupoglavom,
nakon kojeg su, na sjeverozapad opet prenjski divovi Kera,
Vidina kapa i Hera, tako da tim grebenskim lancem zatvara
visoravan Prenja prema zapadu.
Pristup na vrh je putem iz Grabovia, u Barni do, prema
Lupoglavu do spomenika, a onda na desno, i slijedei puteve
divokoza, kroz ume munike na Goli, a kasnije, pri vrhu, ostrva
klekovine i alpskim livadama na greben, koji vodi na najvisoiju
taku Ove.
Kako li tek izgledaju vidici sa ovog vrha, u vrijeme
memorijalnog februarskog pohoda, za vrijeme sunanog dana,
kad se, desetine visokogoraca i alpinista, nekoliko stotina metara
od vrha Ove, kao na pozornici, uspinju po zapadnoj stijeni prema
vrhu Lupoglava!?
U sjevernoj stijeni ima nekoliko alpinistikih uspona, a koliki
su izazovi najbolje svjedoi solo uspon himalajca Miralema
Husanovia u februaru 2007, kao vaan trening pred odlazak u
Himalaju i uspjean uspon na osamtisunjak, vrh Manaslu.

116
Prenj

117
Prenj

Botini

Svaki vrh Prenja, visoiji od 2000 m istie se, ne samo visinom,

nego svojom posebnou, koja zavrijeuje da se bar vidi. U ovoj
knjizi da se bar spomene.
U grebenu koji se prua juno od Zelene glave, a posebno
njegovom centralnom dijelu, istog krenjaka, oienog od
svega onoga to vrelo hercegovako sunce moe spriti, prenjski
mrazevi razoriti, vjetrovi opuhati, kie izaprati nalazi se i najvei
vrh Botini visok 2015 m.
To podruje je sklonjeno od glavnih planinarskih puteva i
predstavlja slabo posjeeno mjesto. U blizini tog vrha nalazi se
bivak sa 4-6 mjesta, do kojeg se za 2 sata moe doi od Bijelih
voda. Put ide preko malog Prijevorca, pa nakon to se odvoji
prema Barama i Zelenoj glavi, nastaviti lijevo prema Botinima.
Bivak se nalazi sjeverozapadno od vrha Botina.

118
119
120
121
Prenj

Velika kapa

Iznad doline Jablanike Bijele, zapadno od Rakovog laza diu

se vrhovi Taraa 1742 m n/v, Velike motike 1832 m n/v, Krune 1914
m n/v i Velike kape 2007 m n/v. Strane i stijene ovih markantnih
vrhova padaju vie od kilometra strmo u dolinu. Istona stijena
Velike kape je najmarkantnija. Ogromnim prostranstvom i
specifinim poloajem daje azil dragocijenoj flori i fauni Prenja,
a alpinistima predstavlja izazov dostojan iskuenja tekih zimskih
uspona.
Na drugoj strani tih vrhova prostire se dolina Tisovice u koju
se padine blae sputaju i omoguuju postojanje velikih uma
munike i crnog bora. Ljeti su to prostrani alpski panjaci na kojim
se mogu napasati hiljade ovaca, a da se ni ne sretnu.
Pristup vrhu Velike kape je sa Jezerca ili iz Tisovice za 2 sata
hoda, ili iz Konjica, preko Ljubine i Rapta za 5 sati.

122
Isto~na stijena Velike kape sa
ucrtanom smijeri S, koju su
prvi ispenjali M. Gafi}, M.i B.
Raki}, N. Logi} i B. Jovanovi}

123
Prenj

Kera

Vrh, koji bi mogao biti jedanaesti je upravo ovaj. Odlini

poznavaoci Prenja se spore u broju vrhova preko 2000 m n/v. Dok
jedni tvrde da ih je samo 10, a to u svom naunom radu navodi,
ali ne naglaava dr. Alen Lepirica, na bosanskoj, planinarskoj,
veoma popularnoj internet stranici Zone 2000 koplja se lome o
tome da li ih je deset, jedanaest ili dvanaest.
Za neupuena posmatraa to bi bilo kao pitanje da li je u
niski bisera deset ili jedanaest ili... sve ljepih od ljepih bisera.
U knjizi o naim planinama Matiasa Gomeza, vrh Kera je
kandidat za jedanaesti vrh preko 2000 m, sa visinom od 2030
m n/v. GreenVision svjedoi o tome i fotografijama a tekst u
Planinarskom web magazinu Zone 2000, kojeg je pripremio
Zvonimir Tomi Nona, insistira na postojanju tog vrha:
Da Kera postoji potvruju domoroci, stoari na Prenju, koji
su, pored Vidine kape, koristili i termine Veliki Hera, Mali Hera
i Kera. U kartama, tamo gdje pretpostavljamo da bi se trebao
nalaziti Kera, stoji naziv Vidina kapa, naziv za koji bismo pomislili
da pokriva sve vrhove u lancu izmeu Lupoglava i Heraa, jer se
autori karata nisu potrudili da raslane ovu zonu.
Ako posmatramo lanac vrhova sjeverozapadno od Lupoglava,
a iz pozicije stoara, onda nam je najvie izdiferenciran drugi vrh u
lancu i to je Vidina kapa, a prvi je Kera, dok je trei Hera.
Dakle, pod uslovom da mu se prizna potrebna
izdiferenciranost, konstatiramo da je Kera 2030 m n/v famozni
Jedanaesti .
Taj vrh je prvi susjed Lupoglavu, na sjeverozapadu do Vidine
kape, iznad Barnog dola i Luina. Prilaz mu je kao i Lupoglavu.

124
Pogled sa Kera~a na Vidinu kapu i Lupoglav

125
126
Letukin grad i stijena Cetine iz Jasenove luke

127
Prenj

Cetina

Cetina je jedan od vanih prenjskih vrhova visok 1991 m

n/v, u sjevernom dijelu planine, iznad dolina Idbra i Jablanike
Bijele, sa velikom sjevernom stijenom visokom 500 metara, vrh
fascinantne ljepote i markantnog poloaja.
Nekad su je zvali Cvitina, to i danas ine zaljubljenici u
prirodne ljepote Bosne i oni koji ne ele da se izgubi ni najmanji
trag prolosti.
Na istoku se sputa u Tisovicu, na jugu Cetina pada u
visoravan Kantara i Zakantara, prema zapadu se sputa na sedlo
Meuprenjeva i prema Izgorjeloj grudi. Na sedlu je Milanova
koliba, na visini od oko 1600 m n/v, lovaka kua, djelimino
ouvana, ali zaputena i tek ove godine su je poeli obnavljati
planinari Jablanice.
Sjeverna strana Cetine se najstrmije sputa prema Jablanikoj
Bijeloj, te je na njoj, na visini od 900 m n/v smjetena lovaka
koliba u dobrom stanju, ali nedovoljno odravana, na mjestu
Vidrine grude.
Sjeverna stijena, koji stepen okrenuta i na zapad, to
svjedoe spektakularni odrazi i svjetlosti zalazeeg sunca, visoka
500 m i tako markantna da plijeni poglede znatieljnih iz doline.
Na toj stijeni su ispenjani alpinistiki smijeri i ljeti i zimi, razliitih
tekoa, a sve su izazovi alpinistima.
Pristup je najlaki iz Glogonice, loom i nedovrenom
makadamskom cestom prema Glogovu. Nakon 10 km, kod
andarmerije, mjesta gdje je nekad postojala andarmerijska
stanica i na kojem ima atrnja, gdje se moe ostaviti terensko
vozilo, pa preko Milanove kolibe, markiranim putem i Grede na
vrh Cetine, za 4-5 sati hoda.

128
Smijer Buturova rampa iz 1958. u
sjevernoj stijeni Cetine

129
Sjeverna stijena Cetine i detalji
zimskog uspona u Medvje|em
kuluaru

130
131
Prenj

Put preko Vidrine grude ide asfaltom do sela Bijela, pa jo

nepun kilometar do kraja ceste, i planinarskom markacijom,
sa visine od 270 m n/v, pored lovake kue, strmim grebenom
Uborka na Golu glavu i potom na Cetinu, za 6-7 sati hoda.
Na Gredi, juno od Cetine i na putu prema Crnim kosama,
i Tisovici, na istok, postoji opasnost od zaostalih mina i takva
mjesta su obiljeena.

Runolist se u prenjskim stijenama

sklonio u nepristupa~na mjesta

132
133
134
Zaljev Grabovi~kog jezera u
Glogonici
135
Prenj

Izgorjela gruda

Jedan od vrhova Prenja, gotovo beznaajan planinarima,

ali od ogromne vanosti alpinistima. Razlog je stijena visoka oko
500 metara sa nekoliko veoma tekih alpinistikih smijeri.
Neuoljiv vrh se nalazi zapadno od Cetine, i iza sedla
Meuprenjeve pored lovake kue Milanova koliba. Vrh jo zovu i
Veliki Prenj, iako je visok oko 1800 m n/v. Tanije, najvisoija taka
je vrh Has. Iz Jablanice su te dvije stijene veoma uoljive.
Najvisoiji dio stijene je orijentisan prema sjeveru, a
desno stijena se okree ka istoku i postaje ekstremno teka sa
vertikalama, prevjesima i plafonima, gotovo nevjerovatnim
za uspon. Nakon toga stijena se opet okree ka sjeveru i nudi
nekoliko loginih i tekih uspona.
Klasini smijer je Bosanski, kojeg su, prije gotovo pola
stoljea prvi prepenjali Zahirovi Faruk Braco i Mulahusi Raid
Mio, a ocijenjen je kao izvanredno teak uspon i nalazi se u
najvisoijem dijelu stijene.
Pristup Izgorjeloj grudi je iz Jablanice, preko Glogonice,
makadamskom cestom oko 10 km do mjesta gdje je nekad bila
andarmerijska stanica i atrnja, a danas je kontejner i odatle za
2 sata markiranim planinskim putem prema Milanovoj kolibi, pa,
pola sata ispod lovake kue, nadesno ispod Burinog klisa, pod
sjevernu stijenu Izgorjele grude.
Ovo je bezvodan kraj pa treba ponijeti dovoljno vode.

Bivak pod stijenom Izgorjele grude

136
137
Bora~ko jezero

138
139
Prenj

Borako jezero

Nalazi se 21 km udaljeno od Konjica, na istonim padinama

Prenja, na 405 m nadmorske visine. Nastalo je djelovanjem lednika
sa Prenja, u toku posljednjeg ledenog doba. Tanije, jezero se
nalazi na kraju puta lednika koji je nastao ispod najveih vrhova
Prenja, putovao iz Vlasnog dola kroz Crno polje i preko Borake
drage zavrio u dolini.
Napaja ga Boraki potok i brojni jaki izvori sa planine,
neposredno na obali, te u samom jezeru. Voda otie rjeicom
iticom koja se nakon dva kilometra, vodopadom ulijeva u
Neretvu. Jezero je elipsastog oblika, dugako 800, iroko 500 a
duboko 14 metara. Obala mu je dugaka 2,5 km. Spada u jedno
od najljepih lednikih jezera u Bosni i Hercegovini.
Okolinu krase gusti kompleksi etinarske i listopadne ume.
U jezeru ima arana, potone, jezerske i kalifornijske pastrmke i
rijenih rakova po kojim je jezero poznato.
Ljeti je prijatno za kupanje, odmor i rekreaciju, pripreme
sportskih ekipa, a bogatstvo ribom, nesvakidanjih primjeraka,
predstavlja raj za ribolovce. Najvei ulovljeni aran bio je dug 118
cm, a teio je ak 32 kg.
U predivnom okruenju etinara i listopadne ume nalaze
se kuice koje se iznajmljuju, a oni koji preferiraju kampovanje,
to mogu uiniti u dijelu koji je predvien za postavljanje atora.
Jezerska voda je ista, tako da je tokom ljeta mnogo onih koji
dolaze na kupanje, dok su planinske padine veoma privlane
onima koji vole pjeaenje i biciklizam. Oduvijek je ovo jezero
privlailo veliki broj posjetilaca koji su uivali u prirodi, druili
se uz vatru do kasno u no, veselili se i pjevali. Mnogi od njih se
danas sa nostalgijom prisjeaju lijepih trenutaka koje su ovdje
provodili.

*9
dr emsudin Deko; Lednika jezera BiH

140
141
Legenda o postanku jezera

Na mjestu jezera nekada je postojalo selo u kojem je ivio bogat

ovjek koji se zvao Gavan. Jednog dana dola su dvojica prosjaka i
zamolila ga da prenoe kod njega. Bili su gladni i zamolili su da jedu.
Njegova ena im je ponudila hljeba, ali sa vrata, kao psima i odbila je
da noe kod njih. Oni su je opomenuli za takvo ponaanje i ponizno
uzeli hljeb.
Prosjaci su zatim otili kod sirote udovice koja je imala mnogo djece,
a nije imala ni hljeba, niti mjesta za spavanje. Ipak ih je pustila da
uu i da se ugriju. Dok su ekali, primijetili su posudu na vatri. Iako su
djeca bila veoma gladna i traila da jedu, nju je bilo stid da pokae
ta je u posudi. Prosjaci su joj onda rekli da djeci da ono to ima i
kada je ona podigla posudu, vidjela je penini hljeb.
Nakon to su svi jeli, prosjaci su rekli eni da tu no spremi djecu i bjei
iz sela, da se ne osvre, da ide za konjem kud god on poe i da ostane
u onom mjestu gdje se on zaustavi. Tako je ona i uradila i dola do
dananjeg Konjica koji je po tome i dobio ime, a na Gavanovo selo te
noi sruila se strahovita oluja i i nestalo je u velikoj poplavi.
Na tom mjestu se stvorilo Borako jezero.

142
143
Prenj

Posljednji bosanski Bogumil

Umjetnost je uinila da se uz Prenj, Neretvu i Borako jezero

upamti i ime jednog ovjeka.
Za to vrijeme, on je bio pustinjak, osobenjak, neobian
ovjek, kojem su se udili ljudi, jer je ivio u planini, nije volio
grad, a u druenju sa ljudima bio je vrlo izbirljiv.
Lazar Drljaa, ovjek iz naih krajeva, voen umjetnikim
instinktom otiao je na studij u Pariz, nakon toga je ivio u Rimu
i Beu, a onda je, opinjen ljepotom Prenja, doao na Borako
jezero i ostao do kraja ivota.
... Bio je razoaran u ljude i 1935. godine potraio samou
u prirodi. Dolaskom na Prenj bio je oaran ljepotom ove planine,
zalaskom i izlaskom sunca ije su se zrake prelijevale u stotine boja.
Lazar ostaje na Prenju u zatoenitvu lijepe prirode i samoe. Tu
je napravio malu drvenu kolibu i u njoj se smjestio. Kao umjetnik,
slikar, bio je poznatiji u drugim zemljama nego kod nas. Nikakva
ljudska tvorevina mu nije bila ljepa od prirodnih ljepota, od udi
planine. Tvdio je da onaj koji nije upoznao ljepotu Prenja da taj
ne zna ari ivota. I kad bi upoznali ljepotu planine bili bi njeni
redovni posjetioci. Jedino tu, u ambijentu planine i praiskonske
tiine, moete nai kutak odmora, razonodu... *10
Posljednjih deset godine ivota umjetnik je proveo u vili na
Borcima, selu pored jezera.
Vilu je sagradio austrougarski namjesnik Barun Benko 1902.
godine, u kojoj je boravio u vrijeme lova na Prenju. Novi vlasnik
vile je 1910. postao poznati bosanski pjesnik Aleksa anti. Za
vrijeme Drugog svjetskog rata u vili je bila partizanska bolnica, a
od 1960 do kraja ivota u njoj je ivio Lazar Drljaa.
Osjeao se posljednjim bosanskim Bogumilom.

*10
Dr Ljubo J. Mihi; Planine Prenj i vrsnica...

144
 Prenj

Triatlon Kulin ban

Na jezeru se svake godine odrava meunarodno takmienje
u triatlonu koji nosi ime prvog bosanskog kralja.
Za vrijeme vladavine Kulina bana u XII stoljeu, Bosna je bila
jedna od najmonijih zemalja ovoga podruja i njegova vladavina
je poznata kao za dobrijeh dana od Kulina bana
Takmienje obuhvata dijagonalno preplivavanje jezera,
duine 800 m, vonju bicikla u duini od 15 km i tranje oko
jezera u duini od 5 km.
Takmienje je u mukoj i enskoj konkurenciji, predstavlja
jedno od kola u otvorenom prvenstvu BiH i okuplja znaajan broj
takmiara i gledalaca.

145
Prenj

Borako jezero Zelena glava 2155 m

4-5 sati

Upravo ovim putem, u ledenom dobu, silazili su ledenjaci

sa planine Prenja, dubili cirkove alpskih dolina i stvorili Borako
jezero. Zar moe biti zanimljiviji izlet uenicima ili studentima
geografije, turistima eljnih saznanja o planeti Zemlji, ili ljudima
koji hoe da saznaju vie?!
Automobilom, prema Konjicu, do sela Borci, 5 km, i lijevo,
na zapad, makadamom jo 5 km, prema planini Prenj, do
Borake drage. Makadam odlazi lijevo prema Ruitu, a planinska
staza prema Crnom polju. Ubrzo put izlazi iz ume i nastavlja
alpskim predjelom Crnog polja, u pravcu sjeverozapada, ispod
markantnog vrha Osobac, do planinske kue Jezerce. Pored kue
se nalazi malo jezerce u kojem se ogledaju susjedni vrhovi Prenja.
Na tom mjestu se pridruuje put za vrh iz Konjica. Planinski put
skree na zapad i ubrzo dolazi na sedlo Otia i Zelene glave sa
kojeg se prua lijep pogled na okolne planine.
Uspon na najvei vrh Prenja, Zelenu glavu, sa sedla vodi
obiljeenim, ali eksponiranim terenom, koji trai maksimalnu
koncentraciju. Vrh Prenja, kota Zelena glava, otvara zadivljujui
pogled na markantne dijelove planine: dolinu Tisovice, greben
Vjetrenih brda, na Lupoglav i dalje, na sve strane svijeta. Na
vrsnicu, Vran planinu, Vranicu, Bjelanicu, Treskavicu, Magli,
Vele i abulju.
Povratak sa vrha istim putem nazad za 3 sata.
Ili na sedlo, pa na sjever, u dolinu Tisovice, niz Bukov laz u
dolinu rijeke Idbar i u mjesto elebie, na putu Mostar - Sarajevo,
za 6 sati.
Ili visokogorska planinska tura, sa vjerovatnim bivakom
(noenjem) u planini, na Podoti i, na zapad, ispod Crnoglava na
sedlo i vrh Lupoglava, u Barni do i preko Grabovia u Bijelu, za
10 sati.

146
147
Prenj

Rijeka Neretva

Bistra, zelena, hladna, ista, brza rijeka, dugaka stotinama

kilometara, izvire ispod Zelengore, protie pored Borakog
jezera i, sa okolnim planinama Zelengorom, Lelijom, Treskavicom,
Visoicom, Bjelanicom, vrsnicom i napokon Prenjom, ini ovaj
ambijent veoma privlanim za turiste.
U neposrednoj blizini jezera je tok rijeke sa brzom vodom,
prepunom slapova, brzaka, tjesnaca i kanjona, idealno i omiljeno
mjesto za uzbudljiv, ali ne i opasan rafting, u duini od 20
kilometara.
U gornjem toku rijeke, ispod mjesta Ulog, pa sve do
Glavatieva, je divlji kanjon, ogranieno pristupaan, bogat
ribom i plemenitom divljai. Za avanturiste to je izazov raftinga
na pogled, sa nizom tekih i opasnih bukova.
U srednjem i donjem toku rijeke podignute su etiri brane
hidrocentrala, pa Jablaniko, Graboviko, Salakovac i Mostarsko
jezero mijenjaju krajolik divlje, bistre, planinske rijeke u sistem
vjetakih jezera. Ispod Mostara, apljine i Metkovia, sve do ua
u Jadransko more Neretva vraa krajoliku ljepotu hercegovake
zelene rijeke.

Rafting na Neretvi: 4 sata

Nekoliko kilometara iznad jezera, sve do Glavatieva, nalaze
se mjesta sa kojih se moe sii u Neretvu i amcima spustiti niz
rijeku, do mjesta ajii, u duini od 20 km.
Ve u svijetu poznati rafting na Neretvi privlai turiste
zbog savreno iste rijeke, divljih kanjona, brzaka, bijele vode,
umjerene avanture sa vikom adrenalina i spektakularnog
doivljaja ove rijeke. Vie agencija nude aranmane, sa njihovim
amcem, skiperom, zatitnom odjeom i opremom, rukom u
sred kanjona, izmeu dva buka, na uu rijeke Rakitnice...

148
Gornji tok Neretve

149
Prenj

Potpuno je besplatno spustiti se svojim amcem niz

Neretvu, i pojaati doivljaj veslajui na pogled. Na kraju tog,
najpopularnijeg toka rijeke je ajia buk, koji svojom ljepotom,
prihvatljivom teinom i izazovom udara peat na zaista uzbudljiv
izlet.
Povratak asfaltnim putem na Borako jezero.
Zahvaljujui gornjem toku Neretve, koji je, do sada, izbjegao
sudbinu hidrocentrala, ova rijeka je jedna od ljepotica Bosne i
Hercegovine. To je rijeka koju ljudi pamte.

Jedan od pionirskih raftinga u

gornjem toku Neretve

150
 Prenj

Kanjon Rakitnice
Ovo je jedan od najdivljijih i najspektakularnijih kanjona
u Evropi. Svojom ljepotom plijeni posjetioce i ne ostavlja
ravnodunim ni one najizbirljivije.
Kanjon Rakitnice dugaak je dvadesetpet kilometara, a
mjestimino dubok hiljadu metara. Rijeka je iroka, u prvom dijelu
kanjona oko 5 metara, u sredini, oko Kaia luke oko 10 metara, a
u tjesnacima, na nekoliko mjesta, suava se na 2 metra. Usjeen je
izmeu dvije visoke planine: Bjelanice, 2.067 m. i Visoice, 1.967
m.
Nadmorska visina toka rijeke na poetku kanjona je 1.140
m., a na kraju, na uu u rijeku Neretvu je 320 m.
Upravo ue je mjesto gdje se sastaju tri planine: Bjelanica,
Visoica i Prenj!
Kanjon Rakitnice je udaljen nekoliko kilometara od jezera
i moe se posjetiti u okviru poludnevne, jednodnevne ili itav
kanjon u toku viednevne ture.
Pristup kanjonu je mogu automobilom, do vidikovaca, a
ui u kanjon mogue je samo pjeice.
Zbog teine pristupa kanjonu autori preporuuje vodia.

Kanjoning niz Rakitnicu:

6-8 sati

Pristup je sa jezera, 15 km prema Konjicu i onda desno, uz

Neretvu do mjesta ajii, kroz selo Spiljani do sela Duboani.
Ukupno 40 km, asfalt i makadam.
Selo Duboani 618 m n/v, nalazi se na obroncima Bjelanice,
na ivici kanjona. Iz njega se prua zadivljujui pogled na kanjon
Rakitnice.
Za petnaestak minuta, pjeice, silazi se u kanjon, do rijeke,

151
Prenj

na 400 m n/v. Sa ovog mjesta kree zahtjevna tura u posljednjoj

etapi prolaska kroz kanjon Rakitnice. Tekoe su skoro ravne
prolasku kroz Dehennem, najtei dio kanjona, i zahtijevaju
maksimum pripreme, koncentracije i strpljenja. Pri normalnom
vodostaju, za tih 6 kilometara kanjona potrebno je 6 8 sati do
ua rijeke u Neretvu.
Put dalje vodi nepuna dva kilometra i predstavlja kombinaciju
uobiajenih prepreka cijelog kanjona: staza pored rijeke, gaenje
pliaka, prelazak s jedne na drugu obalu, u potrazi za lakim ili
interesantnijim putem, ili boljim foto-kadrom, preskakanje stijenja,
ulazak i plivanje niz vir, ili uranjanje amaca u rijeku i plovidbu do
slijedeeg slapa - sve do poetka tekog prolaza Otro.
Taj dio kanjona nazivaju i donji Dehennem. Stijene okomito
padaju u rijeku i onemoguavaju prolazak suhim putem. Rijeka
se suava na nekoliko metara i dugaki virovi duboki vie od
jednog, a esto i dva metra predstavljaju prepreku koja se moe
savladati ili plivanjem ili amcem. Na nekoliko mjesta, slapovi,
pjenuave, bijele vode predstavljaju ozbiljan problem daljnjeg
kretanja. Teko ili nikako se ne mogu obii, zbog eksponiranosti
stijena, a spustiti se direktno niz slapove moe predstavljati
problem.
Upravo posljednji dio kanjona je svojom divljinom, ljepotom
i jedinstvenim pejsaem, uz tekou savladavanja vodenih i
stjenovitih prepreka, stalnu prisutnost doivljaja kontrolisane
avanture, najsnaniji bljesak, jo neotkrivenog i nenaruenog
bisera prirode Bosne i Hercegovine.

Tjesnac Otro u kanjonu Rakitnice

152
153
Prenj

Povratak:
Visei most na Rakitnici, nadomak ua u Neretvu, nekada
je spajao puteve za sela na obroncima Visoice i Bjelanice, u
blizini sela Kaii, a danas slui planinarima i ljubiteljima prirode
da znaju da se kanjon i avantura Rakitnice zavravaju. Preko tog
mosta, za nepun sat pjeice se moe stii do asfaltnog puta prema
Borakom jezeru.
Drugi nain izlaska iz kanjona je 500 m dalje, dolazak do
ua u Neretvu, na 320 m n/v i, prije poruenim rafting amcem,
za 3 sata sputanje kanjonom Neretve, preko desetak lijepih
i uzbudljivih slapova i brzaka, do sela ajii, ili slijedeih 3 sata
raftingom do Konjica.
Potrebna oprema: visoke cipele, neopren odjea za
kanjoning - rafting (ili sportska odjea i mali amac), life jacket,
kaciga, vrea otporna na vodu, rezervna, nuna presvlaka, sa
obaveznom vunenom kapom.
Najbolji period: juli - septembar

154
 Prenj

Borako jezero Kalinovik

Nevesinje Prenj Borako jezero
8-10 sati / Dip safari tura

To je vonja izuzetnim planinskim krajolicima, divljom

prirodom, pored rijeka, jezera, planina, kroz zabaena
bosanskohercegovaka sela, pored nekropola steaka, rjeju:
tragom srednjovjekovne bosanske kulture.
Od jezera put vodi uz rijeku Neretvu u pravcu Glavatieva
(nekropola steaka), Bjelimia, makadamom ispod planine
Visoice, kroz selo Argud (nekropola steaka), junim padinama
Treskavice preko rijeke Ljute, prema Kalinoviku.
Prije ulaska u Kalinovik put se odvaja desno prema mjestu
Ulog. Dalje put vodi od Uloga prema Nevesinju. Nekoliko
kilometara od Uloga, put se odvaja nadesno, nekoliko kilometara
prema Crvanjskom jezeru, kojeg vrijedi posjetiti.
Makadamski put se penje na visoravan Planinicu, nadesno
je planina Crvanj, a lijevo Lelija, a na sedlu Planinice je smjetena
velika nekropola steaka, i prolazei prelijepim divljim krajolicima
izlazi na asfaltni put prema Nevesinju. U blizini grada naii emo
na jo jednu veliku, obiljeenu nekropolu steaka.
Iz Nevesinja put se odvaja prema sjeveru ka selu Lakat i iz
njega, makadamom, ispod sjeverne stijene Velea prema selu
Zijemlje. Na tom putu pogled na masiv Velea oduzima dah.
Iz Zijemlja makadamski put nastavlja prema Ruitu,
omiljenom izletitu Mostaraca. Iz Ruita se treba vratiti nekoliko
kilometara nazad i skrenuti istonim padinama Prenja prema
Borakom jezeru.

155
Zijemlje, selo nadomak Nevesinja, sa
sjevernom stijenom Velea

156
157
Prenj

Planinarska oprema

Boravak u prirodi, posebno usponi na Prenj i druge visoke

bosanskohercegovake planine, iz naunih, sportskih, estetskih,
ribolovakih, lovakih i u irokoj lepezi drugih, moguih razloga,
zahtijeva prikladnu obuu, odjeu, opremu, bez koje ne treba ni
pomiljati na sigurni i udobni boravak u prirodi.
Obua: planinarske cipele. Klasine planinarske cipele,
visoke, sa vibron onom - gojzerice. Takve su potrebne da nogu
zatite od otrog stijenja, skoni zglob od povrede i da omogui
penjanje po eksponiranim dijelovima planine.
I da budu optimalno lagane.
Vojnike cipele mogu zamijeniti planinarske. Vano je da su
komotne i da su toliko visoke da tite skoni zglob.
Patike su veoma lagane, udobne, ali ne tite od vlage, niti od
povreda skonog zgloba. Oprezno u njima.
Glenjaci su zimi neophodni. Proizvode se od laganih,
a praktinih materijala. Moraju imati kai ili sajlu s kojom se
pritegnu na on cipela i onemoguavaju upadanje snijega u
cipelu. Najbolji su od goretexa, ali i najskuplji.
Odjea: duge pantalone, goretex vjetrovka, vunena kapa,
kaket, rukavice, majica, koulja, termo prsluk ili jakna.
Rezervna odjea je neophodna: sportske gaice, majica,
lagana trenerka, arape.
Odjea treba da bude lagana, komotna, otporna na habanje,
da proputa znoj, zadrava vjetar i kiu, da titi od hladnoe, da
se teko kvasi, a lako sui. To su materijali goretex i polartec
Ruksak: od nepropusnog materijala, sa dodatnom navlakom
zatitom od kie, oko 60 l zapremine.
Boca za vodu: od laganih metala, termos ili obina. Bez hrane
se moe, ali bez vode se ne moe preivjeti u prirodi. Minimum 2
litra tenosti dnevno, a kod veih napora duplo vie.
Lagane, plastine boce pakovane vode ili sokova mogu
zamijeniti namjenske, pod uslovom da se ne sjeda na ruksak.

158
159
Prenj

Sigurnosna oprema: svjetiljka, busola i karta, noi, mini

komplet prve pomoi, mobitel; tanko alpinistiko ue - prusika 5
mm debljine i 5 m duine i karabiner, prica za isisavanje mjesta
ujeda insekata ili zmije.
Zimi, na skijakim turama, u podrujima i situacijama realne
opasnosti od lavina, veoma korisno je nositi na sebi lavinski
lokator. To je elektronski ureaj, ne skuplji od prosjeno dobrog
mobitela, koji omoguuje onim koji su ostali van lavine da brzo i
sigurno pronau i spase zatrpane partnere.
Mobitel treba biti sa punom baterijom, da se, u sluaju
potrebe, sa mjesta gdje ima signala, moe pozvati pomo.
Prusiku i karabiner treba da ima svaki pojedinac, za
samopomo, pomo partneru, itd.
Komplet prve pomoi treba da ima svaka grupa koja odlazi
u planinu.
Upalja!
prica za isisavanje radi na principu vakuuma, te znaajno
moe pomoi u prvoj pomoi kod ujeda zmije. Hitnom
intervencijom moe se isisati znaajna koliina zmijskog otrova iz
rane i tako smanjiti komplikacije.

Podru~je Jezerca sa Zupcem i

grebenom Osopca

160
161
Prenj

Opasnosti u planini
Svako putovanje nudi, osim lijepih i korisnih doivljaja i
iskustava, i mogunosti neprijatnih, pa i opasnih situacija.
Gorski spasavaoci dijele te opasnosti na objektivne i
subjektivne:
Objektivne opasnosti su one koje nastaju kao djelo
prirode, na koje ovjek nema uticaja, a u podruju naviih BiH
planina nabrojaemo najvjerovatnije:

Nevrijeme moe ugroziti ovjeka u planini ako je propustio

priliku, u pripremi izleta ili ture, da konsultuje meteoroloku
prognozu, ako se u izboru opreme nije pripremio za vanredne
prilike, ili ako ne postupa po proceduri, koja se ui na teajevima
izviaa, planinara, lovaca...
Posebno su opasna ljetna, poslijepodnevna nevremena,
pogotovo ako su tad ljudi na vrhu ili u njegovoj zoni, zbog
gromova, jakog vjetra i ledene kie.
Radi toga na ture treba ii rano. Prilikom uspona na najvei
vrh Evrope - Mont Blanc, na vrh se kree rano ujutro, jo po
mraku.

Lavine nastaju od snijega na padinama nagetim izmeu 22

i 44, nakon svjeeg snijega ili u proljee. To su padine na koje
moe pasti i jedno vrijeme ostati dovoljno snijega da se pokrene
iz razliitih razloga. Takva mjesta treba izbjegavati, ili zaobilaziti ili
prelaziti po proceduri koja se ui na planinarskim ili alpinistikim
kursevima. Treba izbjegavati odlazak u planinu bar 24 sata nakon
velikih snijenih padavina.
Ali, tad je turnim skijaima najljepe skijanje po nedirnutim
padinama, po snijegu cjelcu, pa je veoma vano koristiti lavinske
lokatore, koji mogu spasiti ivot.

Opasnost od divljih ivotinja: ovjek je ivotinjama

najvei neprijatelj, pa one redom bjee od njega, ali...

162
163
Prenj

opor gladnih pasa ili vukova, ili divlja svinja sa mladim, ili
meka sa meiima, mogu biti veoma opasni. Istina, gotovo da
se ne pamti u naim planinama da je ovjek napadnut od divljih
zvijeri, ali je vano dati priliku ivotinjama da se povuku, da
izbjegnu susret sa ovjekom.
Za nudu obian sprej protiv komaraca u kombinaciji sa
upaljaem moe postati baca plamena s kojim, u neposrednom
kontaktu moete uplaiti i obeshrabriti napadaa.

Ujed zmije: U prirodi ima zmija jer je to njihovo prirodno

stanite. Ujed otrovnih zmija, koje ive u naim krajevima, a za
koje kau da imaju samo 1/3 otrova potrebnog za smrtni ishod,
moe izazvati opasne posljedice, ali ga treba preduprijediti.
Divljina prirode je mjesto gdje ta stvorenja ive. Ljudi, koji
prolaze tim podrujem trebaju da budu oprezni, pogotovo na
nepreglednim mjestima (gusti i sl.). Trebaju oprezno nastupati,
da bi dali zmiji vremena da se povue.
Zbog toga su planinarske cipele i duge pantalone vrlo
korisne kao preventiva, a vakuumska prica moe biti korisna ako
se nesrea dogodi.

Subjektivne opasnosti su one koje, nepromiljenim

djelovanjem, izazove sam ovjek, sebi ili drugima:

Pad: Svakako da se moe pasti sluajno, ali ako se ne pazi

dovoljno, ako se ne preduzmu sve mjere sigurnosti, pogotovo na
eksponiranim mjestima, onda pad moe biti katastrofalan.
Zbog toga je prepoznavanje opasnosti od pada i svakako
znanje alpinizma vrlo korisno.

Lutanje: Skrenuti s puta, izgubiti markaciju, ili se izgubiti na

nepoznatom podruju svakome se moe dogoditi. ta tad uraditi,
pitanje je, pa od odgovora zavisi da li e gubitak orijentacije
postati tek ala ili e se pretvoriti u lutanje sa katastrofalnim
posljedicama.
Da se to ne bi desilo ne treba bez vodia ii u nepoznato

164
 Prenj

podruje, ili bar koristiti kartu i busolu, ili GPS, ali je neophodna
kontinuirana orijentacija, ali ako se desi... Najvanije je sauvati
prisustvo duha i ne paniariti. Istim putem se vratiti do najblie
markacije, ili do poznatog dijela puta, ili se naknadno orijentisati,
pa nai pravi put...
Nikako se ne iscrpljivati u traganju za pravim putem. Nikako
ga ne traiti po noi ili po magli ili nevremenu, jer je to najopasnije
lutanje, ije posljedice mogu biti pad u provaliju, ili smrtonosna
iscrpljenost, nego se skloniti u zavjetrinu, ostati na okupu, uputiti
poziv u pomo, uporno nastojati zapaliti vatru, zatititi se od
podhlaivanja, racionalisati vodu i hranu, paziti na partnere i
ekati dan, ili prestanak nevremena, ili dolazak spasavalaca.
Vano je imati u mobitelu broj policije ili gorske slube
spasavanja. Zapamtite! Uvijek ima izlaz!

Iscrpljenost: Sticajem raznih okolnosti moe se, u svakoj

fizikoj aktivnosti upasti u fazu malaksalosti. Ali, u planini,
pogotovo u nevremenu, to moe biti veoma opasno. Zbog toga
to su stalno prisutne iznenadne situacije koje trae trenutni
maksimum fizikog naprezanja, ovjek mora uvijek imati rezervu
snage. Radi toga dnevne ture ne trebaju da traju predugo.
Dobrim pripremama, razumnim planiranjem dnevne
etape i prepoznavanjem znakova organizma, moe se izbjei
iscrpljenost.

165
166
 recenzija

Iz recenzije
Prim.dr.med. Zvonimir Vinik

Poslije izdavanja knjiga Kanjon Rakitnice i Magli, Volujak,

Zelengora , bilo je za oekivati da e autori nastaviti sa posjetama
dobro odabranim prirodnim ljepotama planinskih predjela nae
domovine i to prenijeti u novu knjigu.
To se i dogodilo, a ovaj put itaoce vode u masiv Prenja
sa svim njegovim ljepotama, divljini i izazovnosti to ih prua
Prenj. Nije to samo Eldorado naih visokogoraca i alpinista
nego i omiljeni put svih ljubitelja prirode i planine. Dosadanja
dostupna planinarska literatura na temu Prenja dosta se razlikuje
od ove knjige s kojim nam autori kroz svoju prizmu prikazuju ovu
planinu i tako nam nude sveobuhvatni pregled. Upadaju u oi
lepravost i ivopisnost opisa krajolika i prikaza planinarskih tura
u svim segmentima, tako da se esto italac vidi kao sudionik
toga mjesta i trenutka.
U ovoj knjizi prepoznaju se slijedei dijelovi:
I. Mogui pristupni putovi u srce planine;
II. Putovi i ture prema najistaknutijim vrhovima Prenja sa 11
dvotisunjaka ;
III. Opis Borakog jezera sa vrlo interesantnim turama i
izletima;
IV. Rafting kanjonom Neretve i Rakitnice;
V. Planinarska oprema i opasnosti u planini.
Knjiga polako uvodi itaoca u prostranstva Prenja preko
opisa geopoloaja, ivotinjskog carstva te akvarela i raznolikosti
biljnog svijeta sa detaljnim opisima najvanijih prilaza u srce
planine.
Tri Bijele rijeke konjika, jablanika, mostarska i Idbar, te
turama sa Borakog jezera, dolazimo u centralni masiv Prenja, i to

167
recenzija

je, po svemu, okvir koji izaziva, a do sada je u knjigama o Prenju

bio izostavljen, bar na ovaj nain.
Svi ovi prilazi su opisani detaljno sa mnotvom bitnih i
korisnih zapaanja i opisa tura, te daju posebnu dimenziju ovoj
knjizi i neodoljivo privlai itaoca da se i sam upusti u neponovljivu
avanturu.
Vrhunac knjige sastoji se u prikazu vrhova Prenja sa
naglaskom na dvotisunjake - njih 11, koji su omiljeni i izazovni
meu visokogorcima i alpinistima, naroito u zimskim uvjetima.
To su a prvom mjestu Zelena glava kao najvii vrh Prenja
2155 m, Lupoglav 2102 m, Osobac 2099 m, Oti 2097 m, Era 2082
m, Hera 2042 m, Vidina kapa 2032 m, Ova 2021 m, Botini 2015
m, Velika kapa 2007 m i jo nepriznati Kera 2030 m.
Autori nisu propustili opisati uspone na vrhove Cetine i
Izgorjele grude, iako nisu dvotisunjaci, ali su kultna mjesta
rezervisana samo za alpinistike gurmane.
U irokoj lepezi opisa tura izdvojio bih preljepe doline
Tisovice i rijeke Idbar te detaljnim prilazima Zelenoj glavi sa svim
arima koje nam prua taj poduhvat.
Uspon na Lupoglav i sve ono to ga prati kroz emocije autora
izaziva sline refleksije i saivljavanje sa uesnicima pohoda. Bitno
je podvui da sve opisane ture Prenja prati detaljna topografska
obrada.
U sklopu masiva Prenja opisano je i Borako jezero, tipino
gleersko jezero kao pogodno mjesto raznovrsnog rekreacijskog,
sportskog i masovnog turizma.
Interesantan je i zapis o slikaru - osobenjaku Lazaru Drljai
posljednjem bosanskom Bogumilu koji je oaran prirodnim
ljepotama Prenja naao smiraj svog ivota u njemu.
U knjizi nalazimo opisanu i turu Borako jezero Jezerce -
Zelena glava koja je veoma zanimljiva jer njome stiemo do vrha
Prenja za samo 4 - 5 sati hoda i vraamo se u dolinu za oko 3
sata.
U nastavku knjige autori nas uvode u jedno novo carstvo
masiva Prenja nadomak Borakog jezera. To su rijeka Neretva i
kanjon Rakitnice. Neretva, ta rijeka izuzetne ljepote neponovljivo

168
 recenzija

zelene bistre vode u gornjem toku tee nestano krivudavim

kanjonom, pa kod namjernih ili sluajnih posjetitelja izaziva
divljenje, nekada strahopotovanje, ali i izazov da se ovjek
prepusti njenoj snazi i ljepoti sputajui se niz njene brzake.
RAFTING-ta rije koju sve ee ujemo na naim prostorima
tako da broj ljubitelja sputanja niz brze i divlje rijeke neprestano
raste. Rekreativci, istraivai, avanturisti i sportski takmiari nalaze
sebe od smirujuih uivanja do visoko adrenalinskih trenutaka.
Sve nam to autori knjige doaravaju opisujui detaljno
pristupe kanjonu i rute pojedinih raftinga. Siguran sam da e
mnogi itaoci nai sebe u ovoj temi.
Drugi biser ovog segmenta knjige je prilaz i prolaz kroz
kanjon Rakitnice svojevrsni saetak njiohove prve knjige
Kanjon Rakitnice. Neete se pokajati ako i u tom divljem predjelu
upoznate ire podruje Prenja.
itajui dalje nailazimo na jo jedan interesantan izlet.
Polazak je sa Borakog jezera preko Kalinovika, Nevesinja, Prenja
i povratak na Borako jezero. Uvijet je vonja terenskim vozilom.
Do sada malo obraivana tura posjetiocu nudi mnogo jer
prolazi kroz malo posjeene prekrasne krajolike BiH. Na tom
putu posjetilac se susree sa interesantnim ruralnim sredinama i
nekoliko interesantnih nekropola steaka. Idealno za foto safari!
Predlaem autorima da saine kompletan i detaljan itinerer
cijela ture i putem Turistikog saveza animiraju i strane turiste i
avanturiste. Za razmiljanje je i angaovanje obuenih vodia u
tu svrhu.
Na kraju knjige opisane su i dvije teme koje svakako nalaze
mjesto u ovakvoj literaturi. To su PLANINARSKA OPREMA i
OPASNOSTI U PLANINI.
Da li je to dio moje profesionalne deformacije ili je to uticaj
moje pedesetogodinje aktivnosti u Gorskoj slubi spasavanja,
ali podvlaim i preporuujem ove teme kao veoma vane.
Svakom namjerniku, koji itajui ovu knjigu zaeli da to i
doivi, biti e od pomoi uputa o opremi i opasnostima u planini.
Preporuujem itaocu da ovaj dio knige to paljivije proita.
Naravno to se ne donosi na prekaljene planinske vukove koji to

169
recenzija

itekako dobro znaju..

I na kraju lag na tortu fotografije iz ove knjige.
Autora fotografija i posebno urednik fotografije mogu da
nam garantuju uzbudljiv vizuelni doivljaj koji nas zaista prati
kroz cijelu ovu knjigu. Poevi od dokumentarne fotografije,
fotografije pejzaa, fotografije izraene dramatike do protreta
zateenog trenutka zaokruujui grandioznost i ljepotu prenjskog
masiva.
Zato sa zadovoljstvom preporuujem ovu knjigu ne samo
zaljubljenicima planina i prirode, avanturistima i ljubiteljima
raftinga, nego i da ona poslui kao inicijativa za bolju revalorizaciju
planina BiH preko Turistikog saveza, ne samo kod nas nego i u
inostranstvu.

Sarajevo, 2009 Prim.dr.med. Zvonimir Vinik

170
 recenzija

Iz recenzije
ing. Raid Mulahusi

Knjiga Prenj, autora Muhameda Gafia i dr emsudina

Deke, nakon njihovih knjiga o planinama, rijekama i kanjonima,
te peinama, predstavlja slijedei, rekao bih, uspjean pokuaj
slikanja prirodnih vrijednosti Bosne i Hercegovine u punom
svijetlu i ponudu ljudima da pogledaju zabiljeeni krajolik jedne
od najljepih planina ovog prostora. Knjiga, sa 176 stranica
teksta i 96 kolor fotografija moe biti planinarsko-turistiki vodi,
udbenik planinarstva i geografije, promotivni materijal i poziv
za posjetu ovom veoma lijepom i interesantnom kraju.
Poglavlje geopoloaj i pristup precizno informie itatelja i
daje mu dovoljno podataka za programiranje posjeta ovoj planini
i njenim sadrajima. Zajedniki angaman autora, uglednih i
vanih ljudi u Planinarskom savezu BiH i Turistikoj zajednici F
BiH i, posebno rezultat njihovog zajednikog angamana i u ovoj
knjizi daje vanu sliku o znaaju tih institucija za na drutveni
ivot. Turistikoj zajednici kantona Sarajevo i Planinarskom savezu
BiH sugeriem sveobuhvatniju saradnju posebno u segmentu
planinskog turizma i razvoja vodike planinarske slube.
U poglavlju planinarska oprema i opasnosti u planini dobro
su naznaene osnovne postavke ove problematike, ima dovoljno
argumenata i uputstava za nabavku i opremanje. Autori su
znaajna imena BiH planinarstva i alpinizma i turizma te njihove
preporuke i ocjene u ovim poglavljima su dragocjene, korisne a
posebno jer su rezultat njihovog velikog iskustva.
Opis glavnih i najveih vrhova Prenja daje obilje preciznih
podataka posjetiocima, a poneki osvrt na alpinistike smijerove
i penjae, ne samo da upotpunjuju sliku planine, nego pokazuje
mogunosti kreativnog ljudskog djelovanja, posebno upornosti

171
recenzija

i sposobnosti planinara i alpinista da dosegnu i ispenju teke

stijene i dosanjaju svoje snove o duhovnom bogaenju osvajaa
beskorisnog.
Pria o rijekama, kanjonima, jezeru i aktivnostima vezanim
za njih, skoro da je dio turistikog vodia. itajui ovu knjigu
zadovoljstvo mi je bilo gledati seriju odlinih kolor fotografija
visokog standarda i posebno sjaja naslovne strane.
Ovu knjigu sa zadovoljstvom preporuujem svim planinarima
od poetnika do iskusnih planinara, posebno onim iz okruenja
ove planine kao i onima koji je ee pohode. Vjerujem da e
knjiga dati nove vidike domaim i stranim turistima, omoguiti
im da je doive kao jednu od najljepih planina nae zemlje i
izdavau je preporuujem za tampanje.

Sarajevo, 2009 ing. Raid Mulahusi

172
recenzija

173
Autori fotografija na stranama:

Greenvisions: 115
Kenan Mufti: 137
Miralem Husanovi: 96, 108, 117
Michael Muller: 86, 91
Zijah Gafi: 153

Pe}ina Orlova~a

174
 SADRAJ

Predgovor.......................................................................................................7
Geopoloaj...................................................................................................12
Biljni svijet....................................................................................................20
ivotinjski svjet..........................................................................................28
Konjika Bijela.............................................................................................32
Dolina rijeke Idbar.....................................................................................40
Jablanika Bijela.........................................................................................48
Mostarska Bijela ........................................................................................58
Jablaniko jezero.......................................................................................68
Ruite.............................................................................................................70
Tisovica.........................................................................................................80
Zelena glava................................................................................................84
Lupoglav.......................................................................................................94
Osobac........................................................................................................104
Oti................................................................................................................110
Vjetreno brdo ( Era)................................................................................112
Hera............................................................................................................114
Vidina kapa.................................................................................................115
Ova..............................................................................................................116
Botini............................................................................................................118
Velika kapa.................................................................................................122
Kera.............................................................................................................124
Cetina...........................................................................................................128
Izgorjela Gruda ........................................................................................136
Borako jezero..........................................................................................140
Planinarska oprema................................................................................158
Opasnosti u planini.................................................................................162
Recenzija Prim.dr.med. Zvonimir Vinik.............................................167
Recenzija ing. Raid Mulahusi............................................................171

175
176