42. BJELOCA BUJELOG KITA Sto je Bijeli Kit znatio za Ahaba, to smo rekli; no sto je, po- nekad, za mene znatio, to treba jo§ objasniti. Osim onih posve opéenitih obiljezja Moby Dicka, koja su u svakom ¢ovjeku morala izazvati neki strah, postojala je jos jedna pomisao, ili, bolje reci, neka neodredena, bezimena stvar u po- gledu te nemani, pomisao koja je katkada svojom snagom nad- jacavala svako drugo osjecanje, a koja je ipak bila tako tajan- stvena i neizreciva te se gotove bojim hucu li je uopée modi ri- jecima iskazati. Bila je to kitova bjeloéa, i ta me bijeloca zapre- pascivala iznad svega, Ali hoéu li uspjeti da sve to objasnim? No ipak moram oekako objasniti, ma i mutno i samo priblizno, ina- ce bi sva ova poglavlja mogla ostati bez vrijednosti. Bjclina u samoj prirodi u mnogo éemu kao da nekom oso- bitom vrlinom oplemenjuje ljeputu. Spomenimo samo mramor, kamielije i biser. Neke su nacije tu boju priznale kao kraljevsku, pa su i drevni barbarski kraljevi od Pegua'4® stavljali naslov »Gospodar bijelih slonovas ispred svih ostalih svojih zvuénih ti- tula, a danagnji sijamski kraljevi na svom stijegu imaju istoga bi- jelog Cetveronosca; na hanoverskoin slijegu propinje sc at bijel kav snijeg, a velika carska Austrija, nasljednica svemoénoga rim- skog carsiva, vije bijelu zastavu kao znak svoje carske moci, To pryenstvo bijele boje dolazi do izrazaja iu samoj ljudskoj rasi, priznajuci bijelcima gespodsivo nad svim ostalim Jjudima tam- ne puti, Bjelina je, usto, uvijek bila znak radosti, jer kod starih Rimljana bijeli je kamen oznaéavao radostan dan. | mnoga dru- ga nasa usjecanja | simboli obiljezeni su tom bojom, i mnogo toga Sto je dirljivo i plemenito, nosi tu boju, na priliku zenska nevinost i dostojanstvo starosti, Ameriéki Indijanci: poklanjaju bijeli pas, wampum,'46 u znak najvece pucasti, a u mnogim zem- }jama bijela boja simboliaira u obliku sudackog hermelina uzvi senost Pravde, iu bijeleu koji se upreze u koéije kraljeva i kra- Ijica, uveli¢ava svakidasnji kraljevski siaj. U najvisim misterija- ma mnogih religija bjelina je simbol bozanske éistoce i moci — peraijski obozavatelji vatre obozavahu bijeli, ragljasti_ plamen kao najvecu svetinju na artveniku, a u Grékoj je mitologiji veliki Zeus prikazan u inkarnaciji bijelog bika, dok su gordi Irokezi"4? = Okrug u donjoy Burmi (Indija), ~ Prev M48 Nisa od morskih Skoliki; sluzila sjeveroameri¢kim Indija umjesto novea i kao nakit, a darivali bi je 1 bijeleima s kojima bi sl mir, Prev, “7 Zajedni¢ko ime indijanskih plemena koja su u doba otkri¢a Amerike obitavala na obi obalama Rijeke Svetog Lovrijenca. — Prev. 185zimi Zrtvovali svetog Bijelog psa, sto je bio najsvecaniji cin u nji- hovoj teologiji, smatrajuéi tu bijelu vjernu Zivotinju za najtisceg glasnika kojeg su svake godine na taj natin odaéiljali Velikom Duhu s porukama svoje vjernosti i odanosti, Izravno od latinske rijegi za pojam »bijel« potjece ime za jedan dio ornata svih kr- Séanskih svecenika, za »albuc,"48 koju svecenik oblaci ispod ca- sule4® - a pri rimokatolitkim lamentacijama'® bijela boja dola- zi do vidnog izrazaja. U Otkrivenju sv. apostola Ivana bijele se haljine daju onima koji su spaSeni, a dvadeset i éetiri starjesine sjede odjevene u bijele haljine pred velikim bijelim prijestolom Svevi8njega, koji sjedi tu kao oblak bijeloga pamuka.... Pa ipak, usprkos svima tim misaonim povezanostima sa svi- me Sto je blago, éasno i uzvideno, u samoj biti bijele boje kao da vreba neSto varavo sto moze zatraviti du$u vecom stravom no Sto je i jeza pred krvavim crvenilom. Baé ta varava kakvoéa prozima pomisao na bjelinu, kad ova nije vise vezana uz pojmove blagosti, ljepote i plemenitosti, nego zdruzena s neéim &to je veé samo po sebi stragno, te uvecava strah do krajnosti. O tome nam svjedoée bijeli medvjedi u po- larnim krajevima i bijeli morski psi u tropskim morima. Zasto te Zivotinje djeluju na nas tako straino i jezivo? Zar nije bas zbog te njihove glatke i pahuljaste bijelosti? Ta sablasna bjeloca ulijeva nam osjecaj neke odvratne mekoée, koja je vise gnusna ta sablasna bjeloca koja u nas bulji nijemo, zlura- do i pro#drljivo. I zato stra8ni tigar sa svojim ljutim pandzama j heraldi¢nom dolamom nikad neée tako razbiti svu vaSu sréa- nost kao oni bijelim mrtva¢kim plaStevima zaogrnuti medvjedi i morski psi." 148 Bijela duga ko8ulja katoli¢kog svecenika, ispod misnog ruha. — Prev. 149 Misnica koju svecenik oblaci 150 Lamentacije ili tuzaljke, katolit nu. — Prev. 181 Sto se tite polarnog medvjeda, tko bi htio da dublje zade u ovaj predmet, mogao bi ustvrditi da nije ta bjeloca sama po sebi uzrok sto nam se ta zvijer pricinja tako groznom, nego da - analiziraju¢i potanje ~ dolazimo do zakljuéka kako ta groza proizlazi iz okolnosti Sto se neod- govorna krvolocnost te zivotinje skriva pod bijelim runom nebeske ne- vinosti i ljubavi, pa kad se u nagoj svijesti zdruze dva tako opreéna osje- éanja, da ns polarni medvjed plasi ba tim svojim neprirodnim kontras- tom. Ali kad bi sve to zaista i bilo tako — da nema te bjeloce, nikad ne piste osjecali tako intenzivan strah. U pogledu bijelog morskog psa, ona bijela sablasnost sto klizi ispod morske povréine kada tu Zivotinju promatramo kako mirno i bezazleno potiva, éudno se podudara s onim istim sablasnim mirom polarnog éet- _ Francuzi su izvrsno okarakterizirali tu ribu imenom Sto su joj ad sludi misu. — Prev. i erkveni obred u Velikom tjed-Sjetimo se albatrosa! Odakle dolazi ta sinja magla duhovnog snebivanja i blijedog strahovanja, kojom — u svatijoj magti- plo- vi taj bijeli fantom? To nam nije Coleridge'®? prvi dogapnuo, nego bojja velika, istinoljubiva pjesnikinja - Priroda.13 ga nadjenuli, Katoli¢ka se misa zaduénica potinje rijecima »Requiem ae- ternam« (pokoj vjeéni); odatle samo rijeé »requiem« oznaéava samu tu misu kao i pogrebnu muziku. Aludirajuéi na njegovu bijelu, tihu smrtnu mirnocu, i smrtonosnust njegova zahvata, Francuzi su ga nazvali »Requine. ~ Biljeska piséeva. '82 Samuel Taylor Coleridge (1772-1834), engleski pjesnik, kritik i fi- lozof. Pisac misli na njegovu pjesmu »The Rhyme of the Ancient Mari- ner« (»Balada o Starom Mornaru«), u kojoj ubijeni albatros progoni brod stravama i nesrecama, simbolizirajuci nadnaravne sile. - Prev. 83 Sjecam se prvog albatrosa Sto sam ga ikad ugledao, Bilo je to za ne- kog dugog nevremena u blizini antarktitkih voda. Uspeo sam se na palubu sa smjenom prijepodnevne straze, a na palubi je bilo sve zatusteno od pra- menja magle. I tu, svaljeno na glavnu bukaportu, ugledam neéto Ppernato, veliko, kraljevski veli¢anstveno i bijelo, sa zavinutim kljunom, Od vremena do vremena zamahuje svojim arkandelskim krilima, kao da ée obuhvatiti neki nevidljivi sveti kovéeg. Cudno podrhtava i trese se, kao da je sapeto. lako nije ranjeno, to bice izvija bolne krikove, nalik na tuo dozivanje mr- tvoga kralja koji se u smrtnoj camotinji javija s one strane groba. Kroz te zagonetne, éudesne oti kao da mi pogled prodire u neke tajne &to se doticu samog boga. Kao Abraham pred andclima, ja se duboko poklonih, To bijelo bie bje’e tako bijelo, a krila mu tako snaina i velika, te sam u toj pustinji beskrajne morske pucine izgubio svaki osje¢aj gradskog tovjeka i sva sje- éanja na gradove i gradske obiéaje, I dugo gledah tako u to pernato tudes- no bi¢e. Ne mogu rijecima ispriéati, mogu samo natuknuti koje su misli tada sijevnule kroz moj mozak. Najposlije se trgnem i probudim, okrenem sei upitam jednog mornara kakva je to ptica, »Zlogodnica«, odgovori mi on. Zlogodnical Nikad prije nisam Guo to ime. Zar je moguce da Ijudi s kopna uopce i ne poznaju to velicanstveno stvorenje? Ne, to nije moguée! No po- slije malo vremena saznadoh da su neki pomorci »zlogodnicome zvali — pti cu albatros. I zato Coleridgeova zanosna balada o ubijenom albatrosu nije niu kakvoj vezi s onim tajanstvenim osjecajima koji su mene prozimali kad sam prvi put ugledao tu pticu na nagoj palubi; au ono vrijeme nisam ni po- znavao tu baladu, kao §to mi nije bile poznato ni to da se ta ptica zove al- batros. No ta moja i7java indirektno samo jos vise istiée veliku vrijednost te pjesme i njena pjesnika. Tvrdim, dakle, da se u éudesnoj tjelesnoj bjelini te ptice krije tajna njenih sablasnih & to je istina, koja to jaze dolazi do izrazaja sto jed- nu vrstu tih ptica uslijed neke jezicne nelogicnosti nazivaju »sinji albat- ros«, koje sam takoder vidio, ali ih nikad nisam promatrao s onim uz- budenjem s kojim sam gledao tu antarkti¢ku burnicu. A kako je to Gudesno biée bilo uhvaéeno? Ne recite nikom, pa cu vam odati tajnu; pomocu izdajni¢ke kuke na uzici, kad je albatros poti- vau na morskim valovima. Na kraju krajeva kapetan je od njega udinio postara, svezavsi mu ko#nu vre¢icu oko vrata, a u njoj pisamce s ozna- a i vremena gdje se brod tada nalazio. A onda ga je pustio na slobodu. No ja nimalo ne sumnjem da je tu postansku torbicu, koja je bila namijenjena Ijudima, albatros odnio rayno u Nebo kamo je bijela vi- hornica odletjela, da se pridruzi kerubinima koji se tamo, maguéi krili- ma, klanjaju Gospodinu. ~ Biljeska pis 187U analizama naseg Zapada i pri¢ama Indijanaca veliku sla- vu daju Vilenom Bijelcu prerije ~ plemenitu, kao mlijeko bijelu atu, konju okatu, prsatu i male glave, a koji ima u sebi vise do- stojanstva od tisucu kraljeva, kad se, nchajan, propinic u svojoj zazor|jivoj vilovitosti. Bio je izabrani voda golemih Copora div- jth konja, kojih su paSnjaci u ono vrijeme bili omedeni samo planinskim lancem Rocky Mountains i gorjem Alleghany. Po suncem obasjanim vrhuncima tih planina kaskao je prema za- padu, predvodeci svoj Copor kao Sto zvijezda veternjica svake veteri predvodi beskrajne vojske rasijanih svjetala. Razasuta griva kao vatromet i rep uzvijoren poput repatice krasili su ga sjajnije od svakog zlatareva srebra i zlata. Bila je to velitanstve- na, arkandeoska pojava u onom jo’ ncpokorenom carstvu Div- ljeg Zapada, koja bi bljiesnula pred o¢ima drevnih trappera'® i lovaca, podsjecajuci ih na slavu praiskonskih vremena, kad je Adam hodio po svijetu, gord kao bog, vedra éela i neustragiv Kao i taj bijeli at. Svejedno da li je stupao okruzen svojim poboé- nicima i margalima, na ¢elu svojih nebrojenih kohorta sto su u beskraj tekle ravnicom ko kakva druga rijeka Ohio, ili je nad jim podanicima sto su pasli uokrug obzorja drzao smotru yejske, trceci u galopu, fréuci nozdrvama Sto su se crvenjele na snijegu njegove bjcline ~ kad god se i kako god se pojavio, i naj- hrabriji su Indijanci drhtali pred njim u smjernom strahoposto- vanju. A po onom Sto se o tome plemenitom konju kazuje u pri éama, mozemo nedvojbeno razabrati da ga je bas ta njegova bje- loéa zaodjenula bozanstvom, te da je zapravo bas ta bozanstve- nost, ma kako ga uzdizala nad ostale, ulijevala istodobno i neku neizrecivu stravu. sv No ima i drugih slucajeva gdje bijelost gubi svu tu uzgred- nu i Cudnovatu krasotu koju daje Vilenom Bijelcu i Albatrosu Sto nas tako cudno odbija od albina,'*§ te odvraéamo po- gled od njih, pa im se i sami njihovi prijate! rodaci sklanjaju s puta? To je ona njihova bjeloca po kojoj su i dobili svoje ime Albino, bjelo$, graden je bas kao i svaki drugi Covjek —tijelo mu nije deformirano - pa ipak, njegova posvemasnja ubijeljenost éini ga ruznijim od kakve nakaze. A zasto? Priroda ni pod drugim vidom ni u drugim, ne tako lako opipljivim, no utoliko pakosnijim svojim zbivanjima nikad ne zaboravlja da pored ostalih svojih sila upotrebi i to glavno sred- 154 Sjeveroameritki lovac krznaga. — Prev, 188 Albinizam (od lat albus, bijel), bjelokoznost, priroden nedustatak kotnog pigmenta u ljudi i Zivotinja, te im je zato bijela kosa i dlaka i cr vena boja odiju. - Albino, bjelog, éovjek obiliezen tim znacima. — Prev 188stvo jezivosti. Zbog svoga snjeznog izgleda ona nemilosrdna sve- tinja s Juznog mora, suhdburica, dobila je ime bijela Vijavica. 16 Ni u nekim historijskim zgodama ljudska umjetnost zla nije smetnula s uma to snazno pomoéno sredstvo, Koliko str snije djeluje ono mjesto u Froissartu!®? kad oéajni flandr ijski grofovi, zakrabuljeni snjegnim simbolom svoje druzbe, bijelim kukuljica- ma, na trgu u Gentu ubijaju svoga tamnicara. Au mnogom pogledu i zajedni¢ko, bastinjeno iskustvo svje- doéi o nekom nadnaravnom znatenju te boje. Ne moze se pore- ci da na nas, kad promatramo mrtvaca, najjezivije djeluje upra- vo mramorna bljedoéa sto mu lebdi na licu: kao da je ta bljedo- ¢a vise znak straviéna snebivanja nad drugim svijetom negoli znak predsmrtne strepnje na ovome. A bliedoca mrtvaca upucu- je nas na bjelinu mrtvaékog plasta kojim prekrivamo mrtvo ti- jelo. U ludom praznovjerju zaodijevamo i avelinje svoje maste u snjeznobijele plasteve, i svi dusi iskrsavaju iz oblaka bjelicaste magle... Kad veé govorimo o svim tim grozotama, spomenut cemo i to da i sam kralj straha i uzasa, kako ga personificiraju evandelisti, jezdi na bijelu konju Stoga, ma kakvu velebnu ili d. lizirao pod vidom bjeloce, morat & najdubljem i najé blasnost. No, sve ako u tom pogledu i ne bilo nesuglasica, ipak - kako ce obiéni smrinik to sebi protumaciti? Analize tu ne moze biti, Mozemo li se nadati da Gemo poslije ovo nekoliko navede- nih primjera u kojima ta bjeloca, premda trenutno ni u kakvoj, ili samo djelomiénoj misaonoj povezanosti s onim da izaziva os- jecaj straha, ipak djeluje na nas svojom, makar i izmijenjenom arolijom — mozemo li se, dakle, nadati da ¢emo, ma i slucajno, naci kljué za tu zagonetku koju rjesavamo? Pokugajmo! No, za taku zamréeno isprepletene probleme hoce se mnogo pronicliivosti, i Govjek bez magie nece moci pra- titi takva razmatranja. Bez sumnje ima mnogo Ijudi koji su u masti prozivjeli takve dojmove, ali ih zacijelo ima vrlo malo koji su u tim casovima bili svijesni toga sto osjecaju, te im zato neée bili moguée da sebi ponovo dotaraju te dojmove. Zasto neobrazovan Covjek, kad se samo spomene blagdan Duhova,'®® a tek je slabo upuéen u znatenje toga dana - vidi fesnu stvar Covjek simbo- priznati da ona i u svom em anacenju izaziva u dusi neku Cudnu sa- "8 Engleski whive squall, suhoburica, vihor za lijepa vremena, kad na nebu nema ni oblaka. — Prev. sart (umro Oko 1410), francuski ljetopisac i pjesnik. 188 U engleskum : Whitsuntide, doslovno »Bijela nedielja«, i odatle asocijacije. - Prev 189pred sobom samo nijemu povorku hodotasnika koji polagano koracaju oborene glave, zaogrnuti plastevima snjezne bjeline? Ili za8to nenaéitanom, neizopaéenom protestantu srednjoame- ritkih dréava sam spomen »bijelih redovnika« ili »bijelih opati- ca« izaziva pomisao na slijepu statuu? Sto je tako neobiéno na onim pri¢ama o utamnicenim rat- nicima i kraljevima (jer to da su baéeni u tamnicu i nije tako neobiéno!) - te na maStu Amerikanca koji nije putovao, mnogo jaée djeluje White Tower'®? u Londonu negoli one druge, sus- jedne kule - Byward Tower, pa i Bloody?'®? A one uzvisenije kule, White Mountains'*' u New Hampshireu, koje duéu ispu- njavaju osjeéajem neke divovske sablasnosti, dok Blue Ridge'® u Virginiji budi u srcu osjeéaj rosne mekoée i sanjivih daljina? Kako to da ime »Bijelo more«, sasvim neovisno od svih geograt- skih girina i duljina, budi u nama neku sablasnu jezu, dok nas ime »Zuto more« uljuljava u zemaljske i bliske misli o dugim, blagim, zlatom protkanim popodnevima, prosanjanim na va- lovima, iza kojih slijede Sarenilom svih boja ukraseni, ali vee od noénog drijema zahvaceni zalazi sunca? Ili zasto — da se posluzimo primjerom neéeg bestjelesnog Sto je masta stvorila ~ kada ¢itamo srednjoevropske drevne bajke, »bljedolik co- vjek visoka uzrasta« iz dubokih Suma Harza, koji svoju ne- promjenljivu bljedocu tiho i netujno pronosi kroz zelen lugo- va — zasto je taj fantom strasniji od svih kritavih vrazi¢aka Blocksberga'®?? Ne Gini beS¢utnu Limu'®4 najéudnijim i najtuznijim gradom &to ga Zovjek moze vidjeti, samo pddsjecanje na potrese sto ruse tornjeve njene katedrale, ni divijanje njezina pobjeSnjelog mora, ni njeno be&cutno suho nebo sto nikada ne daje kise, ni pogled na Siroku ravan nagnutih tornjeva, urusenih kupola i iskrivlje- nih krizeva (nalik na &kver nati¢kan usidrenim brodovljem), ni ulice predgrada s urusenim proéeljima kuca sto leze jedne preko drugih poput razasutog snopa karata. Lima je prekrita bi- jelim velom, i u toj se bjeloéi njezina bola krije jos veci uzas. Sta- ra kao Pizarro,'® ta bjeloéa uvijek nanovo prekriva njene ruse- vine, ne pustajuci drazesno zelenilo da ih prekrije svojim pla- 189 »Bijela kulae. - Prev. 160 )Krvava kula«. - Prev. 161 »Bijela brda«. ~ Prev. 162 Planinski lanac, doslovno »Plave gore«, - Prev. 163 Po njemackom narodnom kazivanju sastajali8te vjeStica na uzvi- sini Brocken u gorju Harz u srednjoj Njemackoj. ~ Prev. 164 Glavni grad juoamericke republike Peri. ~ Prev. 165 Francisco Pizarro (umro 1541), Spanjolski konkvistador (osvajat) koji je otkrio i osvojio Pera. - Prev. 190Stem, nego preko njenih razvaljenih utvrda razastire kruto blje- dilo zamrlosti koja ukru¢uje i samu onu iskrivljenost. Znam da opéenito shvacanje ne priznaje da je taj fenomen bjeloée glavni uzroénik, te se stvari koje su veé same po sebi grozne Cine jos groznijim, i da Govjek bez maste u tim pojavama ne vidi nista naroéito grozno, dok je drugom éovjeku opet bas taj fenomen bjeline najstrasniji, osobito ako se ukazuje u nekom obliku koji nita ne kazuje ili je opcenit. Sto mislim reci tim dvjema tvrdnjama, moZda éu uspjeti da donekle objasnim slije- deéim primjerima. Prvo: Kada mornar, ploveéi sve blize k nepoznatom kopnu, noéu cuje mlatanje valova o hridine, zapast Ce u strah, trgnut ce se i uprijeti svom snagom da izvrsi svoju duZnost — no ako ga u istim prilikama u ponoci pozovu s legaja, da vidi kako njegov brod plovi usred noci po mlijeénoj bjelini mora, kao da sa svih strana s okolnih grebena plivaju prema njemu neki bijeli med- vjedi, onda ée ga obuzeti nijema praznovjerna jeza — praminjavi fantom ubijeljene vode njemu ¢e se priginjati kao prava sablast; uzalud olovni visak uvjerava da nema vise opasnosti od nasuka- vanja, uzalud pramac i krma gaze u dovoljnoj dubini, on ipak nece imati mira sve dok pod sobom ne opazi modru vodu. Ali nema tog mornara koji ¢e vam otvoreno priznati: »Nisam se ja, kapetane, toliko bojao da se razbijemo o neke skrivene pecine, koliko me bilo strah one grozne bjeline oko nas.« Peruanske Indijance vjeéni onaj pogled na snjezne Ande ne ispunjava nikakvim strahom — jedino ¢e mozda pomis- Ijati kako na onim dalekim pustim visovima caruje vjetni snijeg i led, i prirodno osjetiti kako bi bilo grozno kad bi Govjek zalu- tao u onoj osami i divljini. Sli¢no je i kod gorstaka iz Suma na om Zapadu kad izbije na beskrajnu Cistinu te posve rav- nodusno gleda snjeznim pokrovom prekrivenu preriju, bez sje- ne od stabla ili grane koja bi prekinula ukotenu obamrlost bje- line. Ali drugacije gleda mornar krajobraz antarkti¢kog mora Sto mu ga u snazi studeni i mraza doéaravaju paklenske smica- lice i Carolije, te on, sav promrzao i napol slomljen, umjesto duge, da mu dade traéak nade i utjehe u nevolji, vidi pred so- bom samo beskrajno groblie sto se na nj ceri bezbrojnim lede- nim nadgrobnicima i skrhanim krsta¢ama. No meni je kao da ¢ujem tvoj glas: »Sve mi se Gini da je to bijelo poglavlje o bjeloci samo bijela zastavica sto lepréa iz stras- jive duse; Ismaele, Ismaele, postajes sumoran, podlezes predra- sudamat« Reci mi, kako to da ono mlado snaino édrijebe, ozdrijeblie- no u nekoj tihoj dolini Vermonta, daleko od svih divljih Zivoti- 191nja — kako to da ono u po bijela i sunéana dana, kad iza njega, tako da te ne moée vidjeti, samo zamahne§ netom oderanom bi- zonovom's§ kozom, osjeti moskasti Zivotinjski zadah, te se od- mah uznemiri, rze, frée, koluta o¢ima, te kopa zemlju kopitima, pomamno, straviéno? Ono se ne sjeca oStrih uboda rogovlja div- ljih Zivotinja u svojoj zelenoj sjevernoj domaji, te ga ti Cudni mi- risi ne mogu podsjeéati na iskustva nekih ranijih opasnosti. Jer &to to Zdrijebe iz Nove Engleske zna o crnim bizonima dalekog Oregona? Ali tu, eto, pruza ti se primjer kako i nijema Zivotinja nagon- ski osjeca djclovanje nekih hudobnih sila. Iako tisuée milja da- leko od Oregona, édrijebe nju$i onaj divlji zadah moska, osjeca blizinu oStrorogih bizona deraéa koji u tren oka mogu nahrupiti te zgaziti u prasinu jadno i napusteno prerijsko Zdrijebe. I tako prigusen tutanj mlijecno ubijeljene pucine, Susnji bijelim mrazom zaki¢enih planina, nesmiljeni snj pusi prerija, sve to na Ismaela djeluje kao ono mahanje bizono- vom kozom na prestravijeno zdrijebe! Mada nitko ne zna gdje se krije sve ono bezimeno Sto se ocituje tako tajanstvenim znacima, ipak za me, kao i za to Zdri- jebe, ono bezimeno mora negdje postojati. Premda se cini kao da je vidljivi svijet stvoren u ljubavi, nevidljive su sfere stvorene u stravi. No jo8 nismo saznali u emu lezi éarolijska moé te bjeloce, niti za8to ona s takvom silinom djeluje na dusu, i zasto ~ a to je jos neobiénije i Gudesnije — zasto ona, kako smo vidjeli, najzna- ¢ajnije simbolizira sve sto je duhovno, pa je u svojoj biti Cak veo i koprena sto zastire kr8canskog boga, no u isti je mah i sred- stvo koje uveli¢ava sve ono Sto Govjeka prozima stravom. Je li to zbog toga Sto ona svojom neodredenoscu nagovjes- cuje nesmiljene praznine i bezdane svemira, te zariva noz u leda, usadujuci nam misao o nasoj posvernasnjoj nistavosti kad prumatramo bijele bezdane Mlijeéne Staze? Ili je to mozda zato Sto bjeloca u svojoj sustini i nije toliko boja koliko vidljiva od- sutnost svake boje, ali u isti mah i zbir svih boja. Zar zato tako nijema, ali znagajna praznina ispunjava Siroku prostornost kra- jobraza u snijegu ~ da nas jeza hyata pred bezboaniékim sareni- lom? A uzmemo li u obzir onu drugu teoriju filozofa prirodo- slovaca prema kojoj su sve zemaliske boje, svaki gordi sjaj i dra- zesni odbljesak, blage 8are sunéanih zalaza, po nebu i Sumama, alaéani barsun leptirica i leptirasta lisca mladih djevojaka, sve to — samo lukave i vjeste obmane, da sva ta Sarolikost u biti sa- 186 Vrsta velikih americkih bivola, koji su gotovo istrijebljeni.— Prev. 192mih stvari i ne postoji, da je to samo nesto izvanje, prividno, te je sva bozanstvena Priroda samo namazana, kao lice u kakve djevojéure sto lainim éarima prekriva samo hrpu kostiju - pa ako, polazeéi jos dalje, pomislimo da ta tajanstvena kozmetika, to prapocelo — svjetlo - koje i doéarava svaku boju u Prirodi, sluéajno ostane u sebi zauvijek bijelo ili bezbojno i poéne bez ikakva posredstva djelovati na materiju, svi bi onda predmeti, i tulipani i ruze, ostali bijeli: kad dobro promislimo, taj bi osa- kaéeni svemir lezao pred nama kao gubavac. I poput tvrdo- glavih putnika u Laplandu, koji neée da nose tamnih naoéari, tako i jadni nevjernici bulje u veligajni bijeli pokrov sto im za- stire sve vidike, bulje dok ne oslijepe. A sve je to simbolizira- no u albino-kitu. Cudite li se jo’ uvijek lovatkoj strasti njego- vih hajkata? 43. POSLUHNI! ~ Pst! Jesi li Guo taj Sum, Cabaco? Bilo je to za vrijeme »pasje straze«,!®7 a sve je sjalo u jakoj mjesecini. Mornari stajali u redu Sto se protezao od jednog od tankova za vodu u sredini broda pa do batve za vodu na krmi. Tako su jedan drugome dodavali kabliée da napune baévu. Ve- cina ih stajala u posve¢enim granicama, na kasaru, te su stoga izbjegavali svaki razgovor i lupanje nogama. I tako su se kabli¢i prometali iz ruke u ruku, a sve u mrtvoj ti8ini, koju bi samo po- nekad prekinuo udar vjetrom zahvacena jedra i jednomjerni sum brodske kobilice, koja je ustrajno klizila naprijed. Sve bijase tako tiho, kad Archy, jedan od vodonoia, koji je stajao blizu Stive, dosapnu susjedu, nekom Cholu, 18 slijedeée ri- jeci: ~ Pst! Jesi li Guo taj Sum, Cabaco? — Hvataj kabli¢, Archy! Kakav te Sum spopao? Opet se javlja, u Stivi, zar ne Gujes? Netko je zakaSljao, da, bas kao da je netko zakasljao. ~ Hajd’ k vragu, kakvo te kaSljanje napalo! Dodaj prazni kablic¢! - Eto, opet se éuje, kao da se dvojica-trojica u snu prevr- cu... Sad opet, posluhni! 187 Strata od ponoéi do éetiri igjutra, — Prev. 18 Cholo, indijansko pleme u podrugju Amazonke. — Prev, 3 Moby Dick 193