Documentos de Académico
Documentos de Profesional
Documentos de Cultura
Ako je rimokatolika tampa mogla hvaliti faistike knjige Ante Pavelia, proklinjati idove
reenicama poput da su krivi radi rata i stoga im naim postupkom ne inimo nikakovu nepravdu 1 i
kompletne narode i ideologije proglaavati ultimativno demonskima i zloinakima, zbog ega je
zauujua ideoloka etiketa novoga reima prema Stepincu, ma kako ona, injenino bila netana?
Ili, ako je Stepinac pozivao faistiku dravu da, uz postojei Indeks zabranjenih knjiga
Rimokatolike crkve, zabrani "gotovo sve zle knjige i koje su uobe same po sebi kodljive"2, zbog
ega je toliko udno da je druga (staljinistika) iskljuiva ideologija pokuala uutkati njega kada joj
se, znatno vie nego faistikoj, usprotivio? Jer sudom kojim sudite bit ete sueni. I mjerom kojom
mjerite mjerit e vam se. (Matej 7:2), vrijednost je zapisana u knjizi koju je Stepinac esto
preporuivao NDH sabornicima, molei ih da dravu izgrauju na evaneoskim vrijednostima. Kako
je prola ta politika taktika instruirana od Pia XII da se, u strahu od staljinizma, faizmu i nacizmu
dodvorava zbog njihovog koketiranja sa crkvom, uz svu kolateralnu tetu kao to je istrjebljenje i
podjarmljivanje niih rasa i realizacije drugih neopaganskih i satanistikih koncepata, ne treba
posebno razglabati.
Jasno je da vrh Rimokatolike crkve, pa tako ni sam nadbiskup Stepinac nisu blagonaklono gledali na
konc-logore, rasne zakone i genocid koji se sprovodio nad Srbima, idovima i Romima, ali je isto
tako jasno da radi vieg interesa, protivljenje takvim dravnim programima svodilo na privatna i
neprotokolisana pisma, kao i uoptene osude na propovijedima, uz stopostotni nastavak podrke
faistikoj dravi na svim poljima. Osuda nacizma pape Pia XI u obliku enciklike Humani generis
unitas (Jedinstvo ljudskog roda), je skrivena od javnosti, a podrka je data etnofiletizmu i
statolatriji (idolatriji prema dravi). Ma koliko Stepinac, lino, a i zbog fundamentalnih hrianskih
naela do kojih je, mora mu se priznati, drao, saaljevao rtve faistikog genocida, da su se protiv
reima koji ga je sprovodio primjenjivale njegove metode otpora (neprotokolisana pisma i uoptene
osude), njegovi nasljednici vie ne bi imali koga saaljevati. U jednom drugom istorijskom kontekstu,
vie od 50 godina kasnije slino su promiljali episkopi SPC, kad su se ISIL-ovsko pogromakim
metodama, istorijskog trenutka nedostojnih, srpskih vlasti borili uoptenim proklamacijama o
1 Sarajevski Katoliki tjednik je 1942, godine
2 http://static.lupiga.com/repository/attachment/filename/6930/ZABKNJI.jpg
potebi da budemo ljudi, ma ta to do znailo. Uglavnom nita.
ta na kraju sa dilemom, zloinac ili svetac, osim konstatacije da je previe crno-bijela? Ili zakljuka
da je Stepinac bio zloinac onima koje je sam neselektivno i rigidno nazivao zloincima, a svetac
onima kojima je svetost ekvivalentna pokoravanju dravi ukoliko ova protaira crkvu. Hajde da
zamislimo ostvarenje tih ideala kako ih je zamiljao Stepinac. Mogli bismo samo zamisliti drutvo u
kojem bi se zapljenjivale i spaljivale nepoudne knjige, strijeljale ene koje poine abortus, unitavala
nemoralna umjetnost, demokratija, kapitalizam i komunizam i sve u svemu inilo sve da se
hrianske vrijednosti nametnu dekretom, to nije polo za rukom ni jednom sistemu na svijetu, a da
nije zapao u najrigidnije licemjerstvo, glupost i tupost. S druge strane lako zamiljam mjesto cvijetno
i lijepo u kojem su zajedno i Maksimilijan Kolbe, Eidith Stein, Mitopolit Kiril i Muenici
prebilovaki i itomisliki i svi oni za koje faistiko bijae za malena carstvo, a put do pakla
poploan dobrim namjerama crkvenih administracija.