Está en la página 1de 4

AMFITEATAR U SALONI

SMJETAJ

Salonitanski amfiteatar smjeten je u sjeverozapadnom dijelu grada, na samoj periferiji


suburbija Urbs Occidentalis. Taj poloaj uvjetovan je cestom Via Principalis (inae
dekumanus najstarijeg dijela grada Urbs Vetus koja je od tud vodila prema glavnim gradskim
vratima Porta Cesarea na istoku, a na zapadu prema vratima Porta Graeca tj. prema krajnjim
vratima Porta Occidentalis koja su vodila prema dananjem Trogiru. (tusculum 35). Odabir
periferije grada kao mjesta za izgradnju amfiteatra u rimskom svijetu nije bila rijetkost. Na taj
nain bi se izbjegnula guva po gradu, a i nije se troio gradski areal za tako velebnu
konstrukcija koja se opet koristila samo za posebne prigode (piplovic 32)

DATACIJA

Pitanje datacije nastanka amfiteatra jo je uvijek otvoreno. E, Dyggve ga je datirao u


kontekstu novih zapadnih bedema koji su izgraeni oko 170. godine kad su barbari vrili
napade na granice Carstva. Smatrao je da su izgraeni kao jedinstveni arhitektonski sklop te
da je amfiteatar bio obuhvaen bedemima po vanjskom platu stupova sa sjeverne strane
graevine koji su se prostirali du cijele ovalne linije. U doba kad je amfiteatar ve naputen
bedemi se sele unutar njega i on postoje neka vrsta ugaonog bastiona. Prema Dyggveu to
premjetanje bedema unutar amfiteatra je datirano u 536. godinu za vrijeme gotsko-bizantskih
ratova. (tusculum 1, 37,38)

S druge strane D. R. Mioevi sumnja u tako kasnu dataciju jer je veina rimskih gradova
ovaj tip graevine imala jo u doba Flavijevaca te pretpostavlja postojanje mogueg
amfiteatra u nekom skromnijem izdanju na ovom mjestu ili na nekoj drugoj lokaciji u gradu i
blizini grada. On svoju teoriju potkrepljuje injenicom da povezivanje jedne takve bitne
graevine s inferiornijim sustavom konstrukcija zidina nije tipino u rimskom svijetu. Prvi
istraivai i Buli takoer ga datiraju u ranije razdoblje zbog pronaenog natpisa nepoznatog
donatora vjerojatno iz vremena cara Klaudija u prvoj polovici 1.st. (tusculum 38,39)

J.J. Radoni prema jednom od natpisa i arhitektonskim elementima smatra da je izgradnja


zapoeta ranije, u doba julijevsko-klaudijevske dinastije, u nekom skromnijem obliku te da je
u doba Flavijevaca bio zavren u monumentalnom izdanju iji ostaci su sauvani i dan danas.
Uklapanje amfiteatra u jedinstveni fortifikacijski sustav Urbs Occidentalis-a se dogodilo 170.
godine u doba Marka Aurelija. (tusculum 42)
ISTRAIVANJA

U 19.st. Ivan Luka Garaganina djelomino je razotkrio amfiteatar, odredio da je elipsoidnog


oblika te je poblie opisao lukove kojima je bio ralanjen vanjski plat.(topografija anticke
saalone III, 71)

Istraivanja zapoinje 1846. Frane Carrara koji otkriva istoni ulaz i dijelove amfiteatra do
toke gdje se spaja sjeverna strana bedema s poetkom gledalita na zapadnoj strani.
Poetkom 20.st. Don Frane Buli otkupljuje zemljite i nastavlja istraivati amfiteatar u vie
navrata da bi ga gotovo u potpunosti otkrio. Njegova istraivanja je nadopunio Ejnar Dyggve
s manjim sondanim iskopavanjima i Franko Oreb koji je iskopavao podzemne prostorije
arene. (jelena35)

Konzervatorski odjel u Splitu provodi zatitna iskopavanja od 2005. - 2006. godine kada je
otkriven zapadni dio amfiteatra i zapadnih bedema koji su zatvorili i integrirali amfiteatar u
fortifikacijski sustav. Prilikom te integracije skinut je vanjski plat s arkadama te se bedem
naslanja na radijalne zidove strukture gledalita ponekad inkorporirajui stupove, a ponekad
ih zamjenjujui sa zidnom strukturom da bi ta strana amfiteatra bila potpuno zatvorena. U
strukturi bedema koritene su spolije amfiteatra ili usitnjeni iverci obraenih klesanaca koji su
esto odbacivani kao graevinski ut. Pronaen je vanjski plonik amfiteatra s vanjskim
platom, rastvorenim arkadama, koji je prilikom gradnje bedema zatrpan.(jelena 35-36)

OPIS

Salonitanski amfiteatar je elipsoidnog oblika, meu veim dosad otkrivenim, dimenzija


125,30x102,42 m. s arenom koja je bila dimenzija 64,30x 40,02 m.(sui 263) Prema
Dyggveovoj procjeni amfiteatar je mogao primiti izmeu 16.000-17.000 posjetioca. Njegove
fasade bile su ukraene grkim stupovima, arhitektonskom skulpturom i statuama. (jelena 41)

Amfiteatar se sastojao od tri kata, od ega su donja dva imali otvore s lukovima, a meu njima
su bili polustupovi s dorskim ili jonskim kapitelima dok je trei imao manje etvrtaste otvore
takoer odijeljeni polustupovima (atik). Arena je bila okruena poploanim i nadsvoenim
hodnikom. Unutar sistema substrakcija koje su nosile gledalite (cavea) nalazila su se 3
hodnika koja su vodila posjetioce prema njihovim mjestima. Kavea se sastojala od dva
menijana (pojas sjedala) i galerije pri vrhu od ega sjeverni donji menijan nije imao vomitorij
(posebni otvori) jer je tu amfiteatar bio podignut na prirodnoj razini tla pa su substrakcije bile
potrebne samo za gornji kat te za itavo juno gledalite. (jelena 41)

Kruni i radijalni sistem dijeljenja publike isti je kao i kod Colloseuma te kad bi
salonitasnkom amfiteatru dodali drugi kruni hodnik bili bi isti. Takoer po svojoj dekoraciji i
konstrukciji oponaa Colloseum. (jelena 41)

Gornji menijan (moenianum summum) sadravao je 16 redova sa stajaim sjedalima


natkrivena trijemom kojeg su nosili stupovi izmeu kojih su bili postavljeni parapeti s
hermulama. U gornjem menijanu izmeu prozora su se dizali su jarboli (mali) koji su sluili
za razapinjanje platna (velum). Donji menijan je imao 14 redova sjedita. Kroz itavi pojas
gornjeg dijela kavee su bili izlazi za gledalite, a u donjem dijelu samo na junoj strani jer se
sjeverni dio direktno naslanjao na prirodno povieni teren. Poasne loe su bile smjetene po
sredini due strane donjeg menijana do kojih su vodili posebni izlazi. Sjeverna strana je bila
odreena za gradske magistre, a juna za namjesnike provincije i njihovu pratnju. Ispod
gledalita su se nalazile po jedna porta pompae iz kojih su izlazili gladijatori i stupali u
mimohod prije poetka igara. (suic 264)

Juni plat je sadravao osam nadsvoenih ulaza u ivoj stijeni koji su vodili u gledalite od
kojih je onaj za glavnu lou bio posebno oblikovan. Dyggve smatra da su se u nadsvoenim
elijama ispod junog djela nalazili nemezeji to jest svetita boice osvete koju su posebno
tovali gladijatori. To je zakljuio na temelju toga to su kasnije tu otkriveni oratoriji
muenika. Carcares, prostorije gdje su se drale ivotinje, su bili smjeteni kod istonih
trijumfalnih vrata. (sve sui 254-265)