elava pjevaica

Eugne Ionesco
BIOGRAFIJA

Ionesco je roen 26.studenog 1909. u rumunjskom gradu Slatini. Otac

mu je bio Rumunj, a majka Francuskinja grko-rumunjskog podrijetla.
Mnogi izvori navode njegov datum roenja kao 1912. no to je greka
nastala iz Ionescove vlastite tatine. Ionesco se 1911. seli u Francusku
gdje ostaje sve do 1922. kada se vraa u rodnu Rumunjsku. Njegovi
roditelji rastavili su se za vrijeme boravka u Francuskoj, 1916. Po
povratku u Rumunjsku, morao je ponovno uiti rumunjski jezik kako bi
mogao normalno pratiti predavanja tijekom kolovanja u Bukuretu.
Nakon srednje kole, 1928. poinje studij francuske knjievnosti na
sveuilitu u Bukuretu. Na sveuilitu je diplomirao 1933. Za vrijeme
studija upoznao se s Emilom Cioranom i Mirceom Eliadeom te su njih
troje postali doivotni prijatelji.
Oenio se s Rodicom Burileanu 1936. U braku su dobili jednu ki za koju je Ionesco
napisao mnogo nekonvencionalnih pria za djecu. Dobivi stipendiju 1938, bjei pred
rumunjskim faizmom natrag u Francusku gdje je zavrio svoj doktorski rad. Zbog
izbijanja Drugog svjetskog rata 1939., ostao je ondje, u Marseilleu, no konano se
nastanio u Francuskoj tek 1942. godine. Nakon oslobaanja Pariza 1944., Ionesco se s
obitelji preselio tamo. Unato dugotrajnom boravku u Francuskoj, dravljanstvo je
dobio tek 1950. godine. Ionesco je 1970. odlikovan lanstvom u Acadmie franaise.
Dobio je i mnogo nagrada od kojih su najistaknutije: Nagrada na Tourskom festivalu za
film 1959., Prix Italia 1963., Nagrada Asocijacije kazalinih pisaca 1966., Grand Prix
National za kazalite 1969., Monaco Grand Prix 1969. Austrijska dravna nagrada za
europsku knjievnost 1970., nagrada Jeruzalema 1973., te poasni doktorati na
sveuilitima u New Yorku, Leuvenu, Warwicku, i Tel Avivu. Ionesco je preminuo u
Parizu 28.oujka 1994. u svojoj 84. godini, a pokopan je na parikom groblju
Montparnasse.
Iako je Ionesco pisao gotovo samo na francuskom, on je jedan od najvie odlikovanih
rumunjskih umjetnika. (preuzeto s Wickipedia.org)
Teatat apsurda

U modernoj, avangardnoj drami fizika slika svijeta tek je privid iza

kojega se kriju univerzalne istine. Fizika slika likova izgubila je svaku
oznaku identiteta (likovi su potpuno depersonalizirani). Pozornost je
premjetena na svjesno i podsvjesno, a oni su zahvaeni kaosom i
besmislom suvremenog doba odatle nepovezanost misli, odsutnost
komunikacije meu likovima, razbijanje sintakse, iaenje rijei,
neartikulirani glasovi i sl.
Slika svijeta nakon 2. svjetskog rata, odgovara slici svijeta teatra
apsurda
 Raao se u malim tkz. depnim kazalitima, koja su se unato
siromatva uputala u avangardne eksperimentalne projekte. Ionesco
je upravo u takvom teatru predstavio svoje antidrame. U poetku su
bile bez razumijevanja od strane gledatelja koje je bilo okirano, ali
nakon razumijevanja uspjenih ljudi, pisaca i kritiara,osvajaju irok
krug gledatelja. I to traje do danas kada su postavke antidrame
postale dio svakodnevnog realnog ivota.
Kako bi prikazao usamljenost, odsustvo komunikacije ili komunikaciju
radi komunikacije, strah, izgubljenost, otuenost graanskog drutva,
to je sve vidljivo i dana, Ionesco je primoran ruiti tradicionalnu
formu drame.
 IVOT besmisleno ponavljane automatiziranih radnji
OVJEK rob drutvenih konvencija i ivotnih navika, gubi osobine ljudske
kvalitete: karakter, humanost, misaonost, duhovnost
IONESCO Ne piem za kazalite kako bi
prepriao priu. Po meni,
kazalini komad se ne sastoji od
opisivanja razvoja te prie.
Kazalini komad je gradnja
sazdana iz niza stanja svijesti ili
okolnosti koje se pojaavaju,
zbijaju, zatim se zamruju bilo da
bi se odmrsili, bilo da bi se
zavrili u nepodnoljivoj
nerazmrsivosti.
Za razliku od mnogih zapadnih
intelektualaca, Ionesco ne zatvara
oi pred guenjem individualnih
sloboda i pred progonima koji se
zbivaju u europskom istonom
bloku (u Rumunjskoj i drugdje) i,
tovie suosjea s njihovim rtvama.
Zbunjuje ga ravnodunost spram
povijesnog zla, zbunjuje ga ta
uporna, tupava priglupost svijeta.
Napisao je preko trideset kazalinih
komada, niz ogleda, pripovijetki,
kulturolokih kritika, politikih
lanaka, refleksivnih biljeki o
vlastitom teatru i jedan jedini
roman, u kojima humor, snovi i
imaginacija ine sretnu protuteu
pesimizmu.
 elava pjevaica napisana je 1948., a izvedena
1950.godine. Kad su ga pitali kako je nastala
elava pjevaica, njegova prva drama, upravo
Nastanak elave pjevaice to je bio povod nastanku Ionesco je odgovorio:
S etrdest godina odluio sam uiti engleski
jezik koristei Assimil metodu, metodu brinog
kopiranja cijelih reenica kako bi ih zapamtio.
Kada bi ih ponovno proitao, osjeao sam se
kao da nisam uio engleski, ve otkrivao neke
zapanjujue istine kao npr. da se zovem Eugene
Ionesco, da tjedan ima sedam dana, da ima
dvanaest mjeseci u godini itd. Odnosno stvari
koje sam ve znao, a sada su me iznenadno
pogodile kao zapanjujue koliko su one upravo
neosporivo istinite.
Ovo iskustvo raspadanja kliea i istinitih
injenica u karikaturu i parodiju kada se i sam
jezik raspada navele su Ionescoa na pisanje ove
drame.
 elava pjevaica (francuski
La Cantatrice Chauve).
Premijera je izvedena 11.
svibnja 1950. u Thtre des
Noctambules u reiji
Nicolasa Batailla. Od 1957.
drama je u stalnom postavu
Thtra de la Huchette.
Izvedba je bila totalni krah i
prola je neopaeno sve dok
par uspjenih kritiara i
pisaca nisu pohvalili
predstavu. Ova drama danas
dri mjesto najizvoenije
predstave u Francuskoj.
SADRAJ
Radnja zapoinje u tipinom engleskom domu s tipinom engleskom obitelji - obitelji
Smith. Gospodin Smith ita novine i saznaje za smrt Bobbyja Watsona. Iz jednog
besmislenog imena i smrti te iste osobe, Smithovi upoznaju itatelje s obitelji Watson, u
kojoj se svi zovu Bobby,a prezivaju Watson.
Tada na scenu dolazi slukinja Mary koja Smithovima opisuje svoj dan, te im se ujedno
predstavlja kao njihova slukinja. Kao replika njezinom kratkom monologu, Smithovi
ponavljaju sve to je ona rekla i nadaju se da je dan provela radei ba to.
Potom dolaze i Martinovi, brani par, koji ulaze u kuu i sjedaju za stol. Tada Ionesco
zapoinje s podizanjem tenzija ironizirajui njihov brani odnos. Martinovi, unato
injenici to su vjenani, ponu s upoznavanjem i iznoenjem vlastite prolosti. Nakon
injenica da su iz istog mjesta, da su iste godine doli u London, da ive u istom stanu i da
imaju istu djecu, njih dvoje shvaaju da su brani par.Na scenu se pojavljuje Mary i negira
sve to su Martinovi rekli tvrdei da to uope nisu oni te da je sve to su rekli neistinito.
Tada se konano pojavljuju i Smithovi te ponu razgovarati s Martinovima, no usred
razgovora zauje se zvono na ulaznim vratima. Nakon to se zvono ulo nekoliko puta i na
vratima nije bilo nikog, gospoa Smith odustala je od otvaranja. No kada se zvono ulo jo
jednom, gospodin Smith otiao je vidjeti tko je. Na vratima je bio vatrogasni kapetan.
Kapetan nije zvonio prije. On poinje priati svoje doivljaje, imajui na umu da mora ii im ga
pozovu. Njegove su prie besmislene, apsurdne i neistinite, no zabavljaju Martinove i Smithove koji
uvijek imaju nekakve komentare i stalno mole kapetana da im jo pria. No ponovo dolazi Mary te
se otkriva simpatija izmeu nje i kapetana. Nakon toga, kapetan odlazi, svi ga ispraaju i vraaju se
na svoja mjesta.
Zatim zapoinje potpuno razbijanje bilo kakve normalne konverzacije, a kasnije se i reenice
razbijaju, pa rijei, kako bi na kraju doli do besmislenog izvikivanja slova bez ikakvog reda.
Drama zavrava u potpunosti u stilu teatra apsurda. Ionesca esta onesposobljavanje jezika kao
sredstva normalne konverzacije meu ljudima, njegovom destrukcijom naglaava apsurdnost.
I na kraju, kada se nakon destrukcije jezika svjetla ugase i svi uute, drama poinje ispoetka, no ovaj
put zapoinje s Martinovima, a ne sa Smithovima. Tada se poinje sputati zastor.

Kapetan broda tone zajedno s brodom.

ekam da me vodovod posjeti u mlinu.

Kako ne znate koliko je sati, ja imam tono za trietvrt sata i esnaest minuta poar na drugom kraju grada.
Engleski graanski stan, s engleskim naslonjaama. Englesko vee. G. Smit, Englez, u svojoj
fotelji i svojim engleskim papuama, pui svoju englesku lulu i ita engleske novine, kraj
engleske vatre. Ima engleske naoare i male prosjede engleske brkove. Pored njega, u drugoj
engleskoj fotelji, ga Smit,dEngleskinja, krpi engleske arape. (duga pauza, engleska utnja.
Engleski sat otkucava sedamnaest engleskih otkucaja.)

GA SMITH: Gle, devet sati. Veerali smo juhu, ribu, krumpir sa slaninom, englesku salatu.
Djeca su pila englesku vodu. Dobro smo veerali veeras. Zato to stanujemo u okolini Londona
i to se
zovemo Smit.
G. SMITH: (nastavljajui itanje pukne jezikom)

GA SMITH: Krumpir je vrlo ukusan sa slaninom, ulje u salati nije bilo ueglo. Ulje prodavaa
na uglu mnogo je bolje od ulja prodavaa preko puta, ak je bolje i od ulja prodavaa dole
ispod brijega. Ali neu rei kako je njihovo ulje loe.

G. SMITH: (nastavljajui itanje pukne jezikom)

Likovi
Gospodin i Gospoa Smith su
predstavnici tipine engleske
obitelji. ak i njihovo prezime
asocira na neidemtificiranost.
Radnja cijele drame smijetena je
u njihovom domu kojeg pisac
opisuje tipino engleskim. Prema
njemu, sve njihovo, pa i oni, su
tipino engleski. Njima u goste
dolaze Martinovi razbijajui im na
taj nain svakodnevnu rutinu
engleske veeri. Dolazak
vatrogasnog kapetana, jo vie
pojaava tenzije te razgovor,
odnosno ponavljanje injenica
prerasta u besmisleno nizanje
Gospodin Donald Martin i
gospoa Elizabeth Martin su
druga engleska obitelj u drami.
Oni na poetku drame dolaze
kod Smithovih kao par, no pri
ulasku u dom, oni se ne
poznaju. Nakon kratkog
besmislenog razgovora njih
dvoje konane ustanove kako
ive u istom stanu, odnosno
kako su upravo vjenani jedno
za drugo.
likovi
Mary je slukinja Smithovih. ne
pojavljuje esto u drami, ali u
svojim pojavljivanjima esto
nabacuje neke informacije koje su
kontradiktorne onim to su izrekli
Smithovi ili Martinovi
Vatrogasni kapetan je lik koji
samo privremeno dolazi kod
Smithovih na razgovor. Dok je
tamo, on Smithovima i
Martinovima pria svoje dogaaje i
stalo brine mora li ii. Prie koje
on pria pune su besmislica,
gluposti i neistina, ali dvjema
obiteljima one se jaku sviaju
 SITUACIJA
Najobinija
ELAVA veernja rutina
engleske srednje
PJEVAICA klase zakomplicirala
je vee ge. I gosp.
Smith

POVRATAK U
PRVOBITNU POVEANJE
SITUACIJU TENZIJA
Martinovi sjede u Dolazak vatrogasnog
dnevnoj sobi i kapetana i gops. I
poinju ponavljati ge. Martin dodatak
rijei s poetka su pometnji
teksta

VRHUNAC
TENZIJA
Smithivi i Martinovi
se svaaju, dijalog
postaje amor i vika
Naslov drame
Iako naslov nosi ime prema njoj, lik elave pjevaice se u djelu ne
pojavljuje niti jednom. Autor taj lik nije stavio ak ni na popis likova.
Iako bi taj lik trebao biti meu glavnima, lik elave pjevaice samo se
spominje u drami, i to samo jednom, u prolazu, tijekom odlaska
vatrogasnog kapatena:
VATROGASNI KAPETAN:(Poe prema vratima, pa stane) Usput reeno,
to je s elavom pjevaicom?
(Svi zaute u neprilici)
GA SMITH: Jo uvijek se elja na isti nain.
VATROGASNI KAPETAN:Ah! E pa, onda dovienja, gospoe i gospodo.
G. MARTIN: Sretan put i dobra vatra!
VATROGASNI KAPETAN: Nadajmo se.
(Vatrogasac izlazi. Svi ga isprate do vrata i vrate se na svoja mjesta.)
APSURD NASLOVA DRAME

Kako u samoj drami nita nije normalno, ne moe se

oekivati ni normalni naslov. Ne samo to nema ni rijei ni
o kakvoj pjevaici nego je ona jo i elava. To se apsolutno
slae sa svim komponentama apsurda. Likovi su
jednodimenzijonalni, nemaju karaktere, ne razgovaraju ve
ponavljaju banalne injenice koje su ope poznate. Stoga ni
pjevaica ne moe imati kosu, ali je ipak jo uvijek elja na
isti nain.
 Sedamnaest engleskih otkucaja koji
odzvanjaju sa zidnog sata u predigri
elave pjevaice, sugerira neki otklon
od stvarnog svijeta.Na neki nain
scenski prostor kao da gubi na
SAT ozbiljnosti (iako je sve to se dogaa
vrlo ozbiljno), upuuje da se neto
sumnjivo dogaa. Je li trebalo biti
sedamnaest sati? Tijekom drame sat
ide totalno ludo. udnovato je
prisutno usred svakodnevnoga.
Kako oni govore sve vie besmislica
tako i sat otkucava sve vie i vie.
Vrijeme nam nosi poruku.
 Nita nije komino, sve je tragino.
Nita nije tragino, sve je komino, sve
je stvarno, nestvarno, nemogue,
pojmljivo, nepojmljivo. Sve je tegobno,
sve je lako.
Imam osjeaj da se vrag zabavlja
Misli Eugene Ionesco preokretanjem svi naih nakana u
njihovu suprotnost. Pa bile te nakane
autoportret
povoljne ili ne.
ivot je istodobno divan i okrutan,
udo i pakao, i ta dva proturjena
osjeaja, te dvije oite istine tvore
pozadinu mojeg osobnog postojanja i
mojega knjievnog djela.
Raamo se, rastemo u snazi i ljepoti, i
malo pomalo dolazi do sloma i ve
smo epavi, runi, slabi; kako je to
mogue?
ZDENKA