A h m e d B O S N I ATLANTEDA

NAJVEA MISTERIJA PROLOSTI AHMED BOSNI

Recenzenti:
Dr Enver ImamoiH
Neven Kazazovi

Naslovna strana:
i Itehmiilka oprema: Naim
Saki

Karakter:
Mira Anjoli

Izdava:
Autor

tampa:
NIRO Osloboenje
Sarajevo Stupsk brdo bb

Za tampartju: Petar
Skert, graf. ini.

tampano na osnovu njeenija RepufoMfikog komiiteta za

obraaovanije, maulku, fcuilituru i fizififcu kulturu SR Bosne

I
i Hercegovine broj UP-I-02-650-4/83 od 12. 4. 1983. godiine.
ATLANTIDA
NAJVEA MISTERIJA PROLOSTI
 AHMED BOSNIC
ATLANTIDA najvea misterija prolosti
 A h m e d B O S N I C ATLANTfDA
NAJVEA MISTERIJA PROLOSTI AHMED BOSNI

Recenzenti:
Dr Enver Imamovi
Neven Kazazovi

Naslovna strana: i
ItehmiiOka prema: Naim
ATLANTID
Saki

Korektor:
A
Mira Anjoli NAJVEA MISTERIJA PROLOSTI
Izdava:
Autor

tampa:
NIRO Osloboenje
arao evo Stupsko famdio tt>

Za tampariju: Petar
Skert, graf. ini.

tampano na osnovu iijeerjja RepdbHOkog komiteta za

obrazovanije, inaiibu, touiituru i fiziku kulturu SR Bosne
i Hercegovfaie broj UP-I-02-650-4/83 od 12. 4. 1983. godine.
 ATLANTIDA
najvea misterija prolosti

Sarajevo, aprila 1983. * Prvo izdanje * Copyright: autor

Vrijeme je najmudrije. Ono zna sve
odgovore!
Tales iz Mileta
 BIBLIOGRAFIJA
C. W. Ceraim: Gatter, Graber unid Gelehirte Hamburg,
1949.
Leonard Oafetrell: The lost Pharaahs London, 1950.
PhMip Vamiderbeng: Der Fluch der Pharaionen Miinchen,
1973.
A. Braghiine: Atlamtis Stuttgart, 1964. Wlilliam H.
Pirescoltt: Histoiry of ithe Oomquest of Peru, 1948. Gilgaime
auimensfeo-balbilaruski ep Sarajevo, 1979. Letomaird
Wicfo(Lley: Var 5000 Jahren Sltuttgairt, 1929. Loiuris Bandin:
Les Incas idu Penau Pari, 1942. John Coiliier: Iniianis
of the Amerioas New Yank, 1948. Anidrew Tomais: Les
Searefcs de I'Atlanitide Pari, 1969. R. Chiarraux: HisHaire
Inoanniue des Hammes Pairis, 1963. Alan ainid Sally
Lanidsburg: In search <ot anictient Mysteries
New Yark, 1974.
Kenneth Olamk: Oilvftlizaeion New York, 1970. Glbert
Noiiimain: Inian Godi New York, 1932. Baibliijia, Stani
i Nova zavjet Zagreb, 1969. Rofand Goock: Alte Wunder
dieser wett 1968. Aleksianidiar Gorbovsteii: Potraga za
inestailim civililzacijaima
Sarajevo, 1975.
Eir'ich vcnn Damilken: Brfinnerungen an die ZuUouinft Diis-
seldorf, 1968.
Mars aitelen: Jesu ili nam preoi doli iz svemira Beo -
grad, 1077.
S. N. Kramar: Hilsltary BegAns at Sumer London, 1956.
James Pnitohard: Archeolagy anid the Odi Testament New
Jensey, lSS'S.
Ahmed Bosroi: Tajne (iezlih oivilizaclijia Sarajevo, 1977.
asopis Esotera, komplet 'iz 1976. Stiuittgaolt. asopis
Kiosmios, kiomplet iz 1976. Stuttgart. asopfis
Arheoloig'ilja komplet iz 1981. Pairis Jugoslovenska
tampa.
SADR2AJ
Strana
UMJESTO PREDGOVORA
19
KADA SU BOGOVI DIJELILI ZEMLJU . . .
* Sotanioiva piostjeta drevraam Eglitptu * Zandimilfliiivto
kazlivange oviara znanja * Rako je izgledala legen^
damia Atlamitjilda? * Ko su bili iprvli kraljevi? * Po-
sljajnli grtad u pustenoviima mora i teopna * Ibez italjni
TAJNA ZEMLJI'NIH PLOA 35
* Kako ije zavrila Atlanrtiiida? * Zainitonljiiiva ekepe-
didLja na altlantelkio dino * Sta su inaiunicii ottlcriillli pod
morem? * ZemGtja pMiva na pOiaanna * Kaitaisibrofalme
posljedice premietainjia ikomitinienalta * Kome je pri-
padala Boica
PODUPIRA NEBA SE SRUIO . . . . . 49
* Sta se 1908. diagiodailo u Sibitou? * Opaeine putanlje
nebeskih ilmtaliica * Sta bi se doiglodiil ikada bi...?
* Drevmia isivaedo6ainistva o stoainog katakMEmfi * O
emu gaviore isvete fanpge li pnaitaili zapisa? * Zani
mljivo otkrie D. ervalda
65
PUTEVI VODE U ATLANTIK...................................
* Ko je r Paul Slliman? * ta HU otkrili fiBtraSivaeS
sa isovjetekog bnoda Vitljaiz? * Tragovi iruevfoia na
ISUI
m

I
Sferama
dnu Atlanrtka * Pamioraima pdtanutag grada * Kako
su stalagmuiitii dospjeli u miore * Svjedok Atlantaidiinog
kraa * A flora i faiuma?

POTOMCI NARODA SA ATLANTIDE..........................81

* Ko su ljudi sa zedijjiiim licem? * kola za faroima-
ntj'omiake slikare * ivot lizmeu mnogih kataklizmi
* Ko [je ibfio dobni bog Kufculkan? * Zato su Matfe
bjeale? * Kako otkriti tarjirau kamena? * Fantastina
hijpoteza braie Umlaind * Pitanja, piitanga ...
umjesto
PRIA KRALJA MONTEZUME..................................97
* Ko au ibilii praisfflanijjislki glasnddi? * Kako se dodvo predgovora
riti bogoMirna? * Kada isu podignute dlmeke pira
mide? * Stjecanje na Zemlju mrtviih * Slinost ameiu
Egipana (i Inka * O emu govore kalendari? * Kako Atlantida!
otkriti niuM dan? Moda nijedna tajna nije tako dugo golicala i
rasplamsavala matu istraivaa i arheologa.
GDJE SU SKRIVENE PORUKE?..................................113
Za nljom su tragali stari Egipani, eljeli' su
* Poruke fanoz vrijeme i pnastor * Sta e potamc je da otkriju Feniaini, tragali su za njom vjeti
znati o nama? * Otkria koja mli(jeinija|jiu sliku pro grki i rimsM moreplovci, pokuavali su je locirati
losti * ZainlimJgiva otkria toinesUdih an"heolqga * Neo-
bini naiaiz u egipatskom igrobu * Ko su drevni uudari srednjovjekovni avanturisti, o njenom sjaju je
kanadskih rudnika? matao ovjek kojli je legendarnu Troju
pretvorio u stvarnost Hajnirih liman
NE GASITE SNOVE........................................................131 (Hemricn Schliemann).
* Kako je 'okonano ledeno dba? * Sta se dogodiillo Stotine e^kspedioija, samo u ovom stoljeu,
priiae 12.000 godnmia? * O emu svjedioe jegulje? * odlazile su na put, gonjene silnom nadom da e je
Gdtje su sfkrtvena idirevna anainja? * Zato je propao otkriti.
F&ramiida pnojekat? * Da Ji isu egipatske piramide Nisu je otkrili.
Sluile Bamio kao fairamsfce grobnice?
San je osttao netaknut.
JeSu li ikatastrofalni potresi ili veliki tektonski
poremeaji, kojih je bilo u dugoj (geolokoj
povijesti nae planete, zauvijek sa sobom odnijeli
tajnu Atlantide?
Kada i gdje je nestala hipotetika
civilizacija, koja je, kako mnogi tvrde, cvjetala
prije vie od deset hiljada godina?
Atlanltida!
Je li uopte postajala?
Na ovo pitanje pokuali su da odgovore
preko 25.000 autora knjiga koje su izale u
prolosti i daleko vei broj arheologa, geologa,
geofliziara, pri-
9
 "S'fSsSfe"" ~it',

I
rodinjaka. . ., naunika najrazliitijin profila, zane-
senjaka i fantasta. Ali, njenom otkriu misu mnogo
doprinijeli. NiJsu mi mogli, jer Atlantida je ona u-
desna arolija to imaiti daje nesluena krila. Ona
je poput dragulja skrivenog ispod sedam mora . ..
Prije nego sam odluio i sam da napiem knjigu
o AtlantMi, u mnogim zemljama Grkoj, Egiptu,
Libamu, Siriji, Jordanu, Izraelu, Iraku, Indiji, Kini,
SSSR-u ... obilazio sam muzeje i privatne zbirke
antikviteta, sastajao se sa arheolozima, razgovarao
sa piscima, vodio dijaloge o Atlantildli, o njenom po-
loaju, sudbini i kobi, o tame da li je konano po-
stojala, ili su je izmislili Salon i Platon. Kroz moje
ruke prola su i mnoga svjedoanstva i sadraji kojii
su govorili o sjajnog civilizaciji koga se^poput blje-
ska ugasila u jednom jedinom danu i jednoj jedi-
noj noi.
Umjesto uvoda u ovu knjigu elio sam, svakako,
da objavim jedan zanimljiv, ozbiljan, nauni razgo-
vor s ovjekom boljeg kao naunika, istoriara i arhe-
ologa neobino cijenim.
Moj sagovornik je, dakle, profesor dr Bnver
Imamovi, Ikoji na Filozofskom fakultetu u Sara-
jevu predaje istoriju starog vijeka, odnosno povijest
antikih divilizacilja. Dr Imamovi je izvanredni po-
znavalac vremena u kojem je nastala fantastina sa-
ga o Atlantidi. I isam je mjesecima tragao po bjelo-
svjetskim muzejima, starim arhivima i bibliotekama
Indije, Egipta, Grke, Marcka, Vatikana .. . potajno
se nadajui da e otkriti neto, nekli nagovjetaj,
neki blijedi putokaz u kom pravcu da krene u po-
trai za drevnim izgubljenim civilizacijama. U centru
i njegovog interesa je Atlantida!
Dr Imaimavi spada meu ome ljude i naunike
kojii su zaljubljeni u svoj poziv i koji mu predano
slue. Upoznali smo se prije desetak godina na je-
dnom meunarodnom naunom skupu. Sjeam se,
u tri dana za govornicom su se smjenjivali naunici svojim atinskog zakonodavca Solona,
svjetskog kalibra kao to su profesor dr Hari Rupe djelim koji je storiju o nestaloj zemlji saznao od
(Hary Ruppe), ali konstruktor NASA (Nacionalna a egipatskih
administracija za svemirska istraivanja u SAD), Timej mudraca negdje oko 583. godine priije nove
Jozef F. Bluimrlih (Josef F. Blumrich), ali najupeat- i ere, u
ljiviji utisak ^ostavilo je predavanje dr Imamovia. Krirtr provincitji Saitika, u gradu Sais, u Delti.
Tema: Civilizacije praskozorja ovjeanstva! ija . . Kako je
Dr Imamovi pripovijeda na zanimljiv nain. . poznato, egipatska civilizacija je jedna od
Nudi prave argumente. Postavlja prave dimenzije
najsta
okvirima u kojima treba, koimadi po komadi, ukla- Pr rijih na svijetu i uvala je mnoge zapise o
tajnama
pati sjajni mozaik o Atlantidi. va
Kao profesor istorije starog vijeka, vjero- Platon ovjeka,
prolost.
vezanim za njegovu najdrevniju
vatno ste esto u prilici da razmiljate o nestalim ova
civilizacijama nae prolosti. Razmiljate li i o sta saznan Odka
svih pria, koje su uli u Egiptu, Solona, a
roj tajni Atlantidi?! ja o snije i Platona, najvie je zainteresovalo
Da. Atlantida je moda najatraktivnije pita Atlanti kazivanje
nje kada se govori o zagonetkama davne prolosti di
nae planete. Ona je zaokupljala panju i jednog potiu o nestalo)] zemlji legendarnoj AtlamtiMi.
od Jesu li omi, doista, vjerovali da je
od najveih umova ovjeanstva, Platona i, upra Atlantida
vo zahvaljujui 'njemu, pitanje Atlanrtiide je dobilo grkog
naune dimenzije. filozof istorijska injenica, dakle, da je postojala?
a,
Platton je vjerovao u ono to je zapisao u

10 11

Prema izvamolj grai moe se kazati da je
Platon zaista vjerovao u njeno postojanje. Stavie,
on je u svom dijelu i tano naznaio gdje se ona,
zapravo, nalazila (Atlantik), opisao je njenu civili-
zacifju i, konano, nestanak. Dabome, svoju priu
Platon temelja na autentinim dokumentima, kao
to su zapisi na glinenim ploicama i kamenim stu-
bovima, koje je liimao priliku i sam da vidi u Egiptu.
Osim Platona, da li su i ostali antiki filo
zofi vjerovali u postojanje Atlamtie?
Najvei bnaj d'h je vjerovalo. Meutim, bilo
je i suprotnih miljenja. Jedan od protivnika teze
o postojanju Atlaintiide bio je Aristotel, ali treba
znati da su Aristotel i Platon bili nepomirljivi pro
tivnici. Sasvim je, dakle, mogue, a ja vjerujem da
je upravo tako i ibilo, da je iz nesklonosti prema
Platanu, Aristotel osporavao i postojanje Atlan-
tide!. . . x
Atlantida je bila veoma popularna tema i u
srednjem vijeku ...
Tano. Uostalom, to dokazuje i injenica da
je najvie djela, posveenih ovoj drevnog zagonetki,
napisano upravo u razdoblju srednjeg viijeka. To,
dakako, nije ni udo, jer prva i najvea geografska
otkria ponukana su priama o tajanstvenim i boga
tim zemljama pradavne prolosti. Gotovo svi iisitra-
ivai, pomorci, kraljevi i pustolovi tog vremena,
u kome je zlato bilo vrednije i od ljudskih ivota,
eljeli su prvi da se domognu tih legendarnih ze
malja. Ne, naravno, zarad novih saznanja, ve zbog
zlata i drugiiih dragoojenosti o emu su pripovijedale
stare pripovijesti. . .
Da li ilma neke meusobne veze otkrie Ame
rike sa priama o Atlantidi?
Zanimljivo je da je nauni svijet tog vre
mena bio u poetku uvjeren da je Kristifor Ko-
12
%&:r
lumbo (Christophor Colunibo) otkrio Atlamtiidu. Me-
uitim, zabuna ipak nije dugo potrajala, jer, kona-
no, injenica je da je Platon jasno zapisao da je
Atlantida nestala davno, u stranoj katastrofi, i da
njene tragove treba traiti pod morem.
Refcoste, katastrofa!? Sta je, zapravo, po
vaem milijenlju, unitilo Atlantidu?
Prema najstarijim egipatskim zapisima ze
mlja je nestala u jednom stranom danu i jednoj
stranoj noi, prilikom stravinog potresa i u slinim
vulkanskim erupcijama.
U svojoj zanimljivoj knjizi Sve o Atlan
tidi stare teze, nova istraivanja, austrijski ine
njer i istraiiva Oto Muk (Otto Muck) tvrdi da je
Atlantida unitena u trenutku pada nekog ogromnog
tijela Planetoida A u Atlantik, da li je to
mogue?
Mogue je, naravno, ali ni Muk niti bilo ko
|drugi to ne moe da dokae . . .
,' Kada je Atlantida dobilla prave dimenzije
Ipaunog pristupa?
fl Ve sa devetnaestim stoljeem pitanju hipo-
tetinog kopna se poinje da pristupa sasvim na-
jfuno, a ve tada postoji i posebna nauna disciplina
zvana atlantidologija, koja iinterdisciplinarno prtistu-r-
jpa <njeavaingu ovog nesvakidanjeg pitanja. U pro-
Isjteklom pertadu objavljeno je vtiie hiljada naslova
tjpasveanih rjeavaniju tajne nestale Atlantide, ali
je vrlo malo >onih koji imaju nauni sadraj.
Prema nekim podacima, Hajinnih liman
(Heinrich Schlimann), ovjek koji je san o Troji
pretvorio u stvarnost, vjerovao je da je na tragu
Atlantide. Da li je smrt ovog uvenog arheologa i
^istraivaa sprijeila rjeavanje drevne misterije?
Na ovo pitanje, sluao sam razliite odgo
vore, al lino ne vjeiruijem u to.

Ipak, svojevremeno je pisano da je l'itman
u Troji oitknio jednu vazu koja je, navodno, bila
prastari poklon kralja Altlantide?
To je, jednostavno, nemogue, jer bi se, oito,"
radilo o istoonijsfco'm anahronizmu. Konano, prema
Platanu, kako i sami znate, Atlantida je nestala oko
devet hiljada godina prije postojanja Traje.
U prolosti, istraivai su tragali za Atlanti-
dom na razliitim mjestima. Zak Iv Kusto (Jacques-
Yves Cousteau) i mnogi drugi prije njega, tragali su
za njom u Egejskom moru. Neki su je traili na
Kavkaskom gorju, Sjevernoj Africi, na Cejlonu, u
Junoj Africi, Brazilu, na Bermudskim otocima, na
Azoniima, na ostrvu Helgolandu, u vedskoj, pa ak
i na krajnjem sjeveru. Kako to objanjavate?
To je sasvim razumljivo, jer da Se pouzdano
zna gdje se nalazila, ne bi ni postojao problem nje
nog otkrivanja. Ovako, (istraivai se razlikuju po
svojim hipotezama ...
Ipak, za njom se tragalo gotovo irom nae
planete?
To je tano. Meutim, bilo je to, po mom
miljenju, sasvim suvino, jer sam Platon sasvim
odreeno kae da se nalazila na prostoriu dananjeg
Atlantskog okeana, po emu je, konano, Atlantik
i dobio svoje ime.
Brije nekoliko godina jedna amerika na
una ekspedicija, pod 'rukovodstvom profesorice
Meksajn Aer (Mekim Asher), izazvala je svojevrsnu
senzaciju. Istraujui Atlantik u blizini painskih
obala, oko Kadiza (Cadis), objavila je da je otkrila
ostatke nestale civilizacije. Kakvo je vae miljenje
o tome?
Zemlja krije ostatke mnogih nestalan civili
zacija. Otuda, svako novo otkriiie pobuuje nadu da
je pronaena Atlanitida. Takav je sluaj bio i sa
ekspedicijou gospoe Aer ...
14
*Y,
r&r.
Ugledni grki arheolog, akademik Marina-
tos, s kiojiim sam imao sreu da razgovaram u Atini.
nakon dugogodinjih istraivanja u regionu egejskih
otoka, iznio je svoje uvjerenje da se Atlanitida nala
zila na jednom otoku Santorfinu (Tera)? Neto ka
snije, ikako znate, i Kusto je ianio svoju teoriju da
se Aitlantida prostirala na grkom otoku Dda!... Da
li je to mogue?
Ne vjerujem, jer je dobro poznato da je u
tom regionu dominirala kretska kultura.
Ipak. Atlantlida. ukoliko povjerujemo da je
zaista postojala, stasala je mnogo prije kretske kul
ture, koja je za svoje vrijeme b'illa fantastina. Nije
li mogue da je kretska kultura, u stvari, izdanak
Atlantide?
To je upravo pitanje koje danas zadaje gla
vobolju mnogim vrlo uglednim i poznatim nauni-
ctona svijeta. Zapravo, staroegipatska, staroindijska
d junoamenike prastare divllizacirje imaju mnoge
zajednike komponente i ukazuju na jedan zajed
niki praizvor. Pitanje, kako sve to objasniti, zao
kuplja mnoge savremene istraivae starih civili
zacija. Odgovor je zaista teko dati.
Da M su, po vaem miiUjenju, neki istrai
vai novijeg vremena, iipaik, bili na dabrom putu da
otkriju tragove hipotetine kulture?
Uvjeren sam da zagonetku Atlairatie ne mo
e rijeiti jedna nauna ekspedicija, niti to pitanje
moe da rijei jedna nauna disciplina. Meutim,
udruenim snagama arheologa, filologa, geologa,
lingvista, klimatolaga. astrofiiziara. hemiara. oke-
ainognafa i drugih, jednoga dama doi emo do odre
enih egzaktnih saznania. U tom smfelu ve je dosta
uinjeno. Najvei i najkoiiiisni(jii doprinos daju oke-
anografd i geolozi, kao i prirodnjaci, koji permanen
tno istrauju Atlantski okean i njegovo neotoino dno
15
 1
i ve su doli do vidnih rezultata. Na istom poslu
imiarljiivo rade i mnogi arheolozi metodom kompara-
tiivnog (izuavanja prastarih civilizacija, a veliki do-
prinos daju i astronomi d geofizioari. Iz svega ovoga
se najbolje vidi koliko je sloeno pitanje otkrivanja
Atlantide.
Da li su vam poznati 1 neki konkretni rezul
tati dosadanfjih istraivanja?
Da, ali ne svi. Recimo, arheolozi su utvrdili
veliku slinost materijalnih kultura prastarih civili-
zacrijjia June Amerike i Afrike, odnosno Indije, a
astronomi su doli do saznanja da su mnoge savre-
mene naune postavke bile, zapravo, poznate uenim
ljudima starog Egipta, kultura Mezopotamije, Indi
je, Maja, Inka ...
Kako to objanjavate?
Sve to dokazuje da su kulture praskozoirja
ovjeanstva bile veoma usko povezane i da im je,
moda, prethodila jedna zajednika visoko razvijena
civilizacija o kojoj, konano, zorno govore mnogi
stari zapisi, svete knjige, mitovi i predanja.
Moete 1 tvrditi da je ta prva civilizacija,
od koje su uile kasnije kulture, bila upravo
Atlantida?
Ako povrjerajemo Platonovim zapisima, jeste
sigurno. Uostalom, drugog odgovora, bar za sada,
nemamo.
Drevni zapisi d predanja poman ju i druge
izgubljene zemlje sa visokorazvijenim kulturama.
Pominje se hipotteitlika Zemlja Mu, Lemurlirja, Hi-
perboreja ... Kako sve to objasniti i povezati?
Atlantida nam je vremenski, uslovno govo
rei, najblia, a kako je poznato, ovjekova pro
lost zadire znatno dublje. Svakako, izgled nae pla
nete se tokom tih dugih i esto dramatinih razdo
blja stalno mijenjao. Dananja nauka je u nemo
gunosti da izvri rekonstrukciju te prastare pro-
16
ms
slasti. Postoje hipoteze koje je, bar za sada, nemo-
gue dokazati. Zbog svega toga o zemlji Mu, Le-
murij'i, Hiperboreji i drugim hipotetiJkim zemljama
i civilizacijama, teko jje bilo ta rei...
U naunom svijetu postoje i miljenja da
je traganje za Atlantidom vezano za ogromne, po
nekima, ak i nesavladive tekoe. Da li to znai da
tajnu Atlantide nikada neemo uspjeti da odgone
tnemo?
Ne znai, jer istraiva nikada ne zna ka
kvim e plodom urodilti njegov napor. Ujedinjenim
snagama naunika, 'Uz neophodne velike investicije
i strpljenje, moemo se nadati i rjeenju te prastare
misterije. Jer, najvaniija je konstatacija da se ve
ina naunika slae da je ona odista postojala, dakle,
da je istorijski fakat.
Moe 'li u traganju za Atlantidom da pomo
gne vasionska tehnika, to jest, da li snimanje sa
satelita mogu da doprinesu njenom otkrivanju?
Sumnjam. Po mom miljenju otkriu e da
leko vie doprinijeti astrofizika, jer se nestanak
Atlantide vee za katastrofu velikih razmjera, koja
je, prema stavovima nekih naunik, mogla da bude
usko povezana sa konstelacijom nae planete u od
nosu na druga najblia nam nebeska tijela. Dakako,
za sve to trebaju temeljita istraivanja, provjera
vanja i, konano, daleko uvjerljiviji dokazi!
Hoemo li jednoga dana imati te dokaze?
Ja vjerujem da hoemo.
O Atlantiidi su, kako rekoste, napisane mnoge
knjige. Recite, odakle ja da ponem ovu svoju?
Od poetka!
Od poetka?
Da. Od onoga to je zapisao Platon. Dakle,
od njegovih djela Timaj i Kritija . . .
Hvala, pasluaou vas.
2 Atlantida
17
 kada su bogovi
dijelili zemlju-
* Solonova posjeta drevnom Egiptu * Zanimlji-
vo kazivanje uvara znanja * Kako je izgledala
legendarna Atlantida? * Ko su bili prvi kra-
ljevi? * Posejdonis, sjajni grad u prstenovima
mora i kopna * Metalurgija bez tajni * Zla
kob Atlantide

... U Egiptu, u Delti, na ijem vrhu se dijeli

tok Nila, nalazi se provmdija SaMika iji (je najvei
grald Sais, u kome se rodio Ikralj Amasi. Prema sta-
novnicima, porijeklo grada se duguje jednoj boginji,
19

koga se na egipatskom zvala Neit, a na grkom, kako
oni tvrde Atena. Stanovnici Saisa su veliki pri-
jatelji Arterijama, jer su, na izvjestan nain, istog
rada...
Tako grki Mozof Platon u svojim Dijalozima
(Timej) zapoinje zanimljivo pripovijedanje o So-
ilonavotm boravku u Egiptu u vrijeme kada je uo d
zabiljeilo fantastinu pripovijest o nestatoj civili?-
zaciji Atlantiidii!
Bilo je to godine 583. prije nove ere, u vrijeme
kada se arhajsko doiba bliilo svom nemimovnom
kraju, a Grka kretala puteviiima koji e joj donijeti
slavu i od nje nainiti najveu kulturu svog doba.
Dakle, u onio pradavno vrijeme kada su antika filo-
zofi urili prema olbalama Nila, ka izvoritima mu-
drosti i tajnih hiljadugodinjiih znanja i tradicija
zapisaniih na brojnim glinenim ploicama i uklesa-
nih u kamenu, uvanih u teko dostupnim brojnim
hramovima i kuama ivota, svojevrsnim riznicama
prastarih znanrja.
To je doba u kome se nepovratno gasio sjaj
velianstvene egipatske civilizacije, vrijeme u kome
se jo uvijek, uz za'ddbijeno povjerenje egipatskih
svetenika i uvara, znanja, u delti Niila moglo na-
pajati hiliadugadinrjim znanjima iji su izvori sezala
sve do onih pradavnih i 'izbledjelih dana za koje ni
majueniji grki filozofi nisu slutili da su nekada,
zapravo, postojali.
Ali, naom planetom nije dominirala jedino
uena i tajnovita Zemlja faraona. Na Srednjem i
Bliskom istoku, na ruevinama starobabilonske i
asinske kulture, tamo gdje su nekada ivjeli brojni
sumenski kralj ev<i, raalo se velianstveno persiijsko
carstvo; u Aziji, iz temelja starohiinuisfce kulture,
m<icaila rje sjajna budfe'toeka kultura; u Kini, to je
razdoblje klasine kulture u kome sve naune disci-
20
\
pline od astronomije do filozofalje doivlja-
vaju pnocvait; ameriku i junoameMfcu civilizaciju
Stari svijet, dabome, jo nije upoznao; Rimsko car-
stvo je uTiillo da :izae iz sivila anonimnosti i iz
debele sjene antike Grke, a preostali dio svijeta,
ukljuujui tu i Evropu, poivao je u mrtvidu i snu
posljednjeg ina praistorije (Haltat D).
Dakle, u to pradavno vrijeme, u sumrak jedne
i u svitanje druge kulture, Salon se naao u Saisu,
gradu u kome su ivjeli najueniji egipatski mu-
draci i iz kojeg je ne sa bogzna kakvim autoritetom
vladala Carstvom 26. faraonska dinastija.
Teiko je sa stopostotnim procentom tanosti
odrediti koliko je grki filozof dugo boravio na
obalama Nila i ikako je zadobio povjerenje'najmu-
drijih egipatskih uvara prastarih znanja, ali pripo-
vijest o AtlanrtMIi, legendarnoj /kolijevci svih kul-
tura nae .planete, zapoela je, ini se,' sasvim spon-
tano.
elei, naime, da uje miljenje egipatskih mu-
draca, rejka, o davno prohujallim vremeriima, Solon
je, kako nas u Tdlmeju izvjetava Platon, zapoeo
razgovor o Pononeu tvmdei da je on bio prvi ovjek
na Zemlji, o stranom patapu i o 'onima koji su
uispjiel'i d'a ga preive. Tada se javio najstariji i
najueniji meu egipatskim svetenicima:
O Solane, Solane! rekao je razoarano on.
Vi, Grci, uvijjek ste bili djeca. Stari Grk ne po
stoji! ...
Kako?!... ta to ree?! uvrijeeno je
upitao Salon.
Egipatski mudrac je umjesto odgovora blago
digao ruku u visinu pusa, a onda, gotovo oinskim
glasom, poeo da obrazlae:
. . . V i ste mladi u dui, jer u njoj jo uvijek
ne posjedujete dovoljno islkustva i starih tradicija,
niilkakvu pauku staru od gadina. A 'motiv je ovaj . ..
21
 Mnogi i mnogi naini' unitenja ljudi bili su u
prolosti i bie u budunosti: najvea su ona vatrom ela upotreba pisma i svega onoga to je potrebno
i vodom, druga, manija, zaraid mnogih drugih uzro-
ka. Jer, ovo se i kod vas pripovijeda da je jednom
Faeton, sin Sunca, poto je upregao kola svoga oca,
a mije bio dorastao da ih vozi nebeskim putevima,
spalio sve na Zemlji, a i sam je poginuo gnomom
pogoen.
Ovo je samo naizgled bajka, ali je istina da su
nebeska tijela to su se kretala pored i oko Zemlje,
skretala sa svoj'ih putanja i vatrom uiniitavala u
dugim vremenskim periodima sve to bi se nalo
na Zemlji.
Tada su stanovnici planina i mjesta visokih i ne-
plodnih, umirali vie od onih koji su ivjeli u
blizini rijeka a na obalama mora. A Nil, na spasi-
telj, tako M se razlio da bi nas zatitio i spasio od
nesree. Kada su, zatim, iistei je vodom, bogovi preivjeli tokom mnogih generacija umirali, na alost,
poplavili Zemlflu, seljaci i pastiri sa brda uspjeli su
da se spasu, a stanovnice vaih gradova to bijahu u
nMmi nabujale rfijeke netragom odnesoe u more.
I u itavoj toj regiji voda vie ne potee s Visina u
polja, nego, naprotiv, izvirae iz zemlje...
Pripovijedanje egipatskog uitelja zaintereso-
vallo je grkog filozofa. S panjom kakvu je pokla-
njao samo starirjfon i mudrijim od sebe, Soion je
nastavio da slua i biljei:
... Na svim mjestima gdje je zima umjerena
i gdje to topiota ne brani, uvijek je ivio, nekada
vie, a nekada manje ljudski rod. I ma koEko se
uzbudljivih dogaaja odigralo kod vas iM ovdje, ili
pak na nekom treem mjestu, o kojima smo sluali
iz starih kazivanja, d ma koliko ti dogaaji boli veli-
ki, strani, lijepi, 41i na neki drugi nain znaajni
svi su od pradavnih vremena zapisivani ovdje,
u naim hramovima i tako su ostali sauvani.
22
Ali, tek to je kod vas i ikod drugih naroda po-
ljudskom rodu da bi pamtio svoju istoriiju, ponovo,
u jednom vremenskom intervalu, poput poasti,
provali estoki nebeski pljusak i od vas ponovo
ostavi samo neznalice, ipa ne znaste ni pismo, ni
muze, nita... tako da postaste ponovo mladi, ne
znajui nita o tome ta se odigralo ovdje, ili kod
vas u tom dalekom vremenu.
Stoga te vae genealogije, koje Ti, o Solone,
sada izlae, malo se razlikuju od pukih djeijih
bajka, jer vi se, prfilje svega, sjeate samo jednog
jedinog potopa na Zemlji, a bilo ih je, bilo mnogo.
Zatim, vi ne znate da g'e na vaoj teritorijji ivjela
najljepa i najbolja generacija ljudi od koje ste, Ti
i itav grad, to je sada va, potekli poto je ostalo
neznatno potomstvo ali Vi to ne znate, jer su
ne nauivi pismo.
Nekada je, o Solone, prije velikog broja pokolja
to ih nainie mutne vode, Republika Atbenjana bila
najbolja u ratu, a li u svemu. Njome su vladali naj-
bolji zakoni, a pripisuju joj se i najljepi podvizi i
najljepe instiltiuiije o kojima smo saznali iz istinitih
kazivanja...
Tada Solon iilskreno prizna da je zbunjen svim
to je uo, pa zamoli egipatske uvare prastarih
ananja da mu lilspriiaju itavu pripovijest o njegovim
'davnim preolma i uzbudljivim dogaajima iz pra-
starih vremena. Naravno, ueni mudraci su rado
pristali i tako se radila pria o Atlantidi!
. . .O Solone, govoriemo Tebi i Tvom narodu
asz zahvalnosti prema boginji, koja ie podigla i pou-
ila va grad prije h'iiljiada godina, primivi vae
sjeme rod od Gee i Heiesta .. . Dakle, govoriemo
Ti o Tvojiiim precima Ikojii su ivjeti prije devet
hliljada godina i kazivaem Ti, 'ukratko, o zakonima
 i najljepim djelima to su -ih stvorili. Drugi put,
govoriemo Ti detaljnije o istim dogaajima sluei
se istim spisima i svjedoanstvima.
Razmotri, stoga, njihove zakone poredei ih sa
nakim dananjim i nai e da su tada u besprijekor-
noim redu ivjele klase sveteriifca odvojeno od drugih,
poitoim cehovi zanatlija, s tim to se predstavnici
razliitih zanaita nisu meusobno mijeaM, zatim tu
su bile klase pasittra, lovaca i poljoprivrednika. Ipak,
klasa ratriika imala je najvei ugled i privilegije. Ona
je ivjela odvojeno od svih klasa, a zahvaljujui
tadanjem zakonima, misu se riiiim drugim bavili do
stvarima rata ...
Tu je zatiilm bila i nauka, medicina . . .
Boginja, koja vam je prvima podarila ustave i
ureenja smjestila vas je na lijepo mjesto raunajui
da e sretna umjerenost godinjih doba dati naj-
mudrije ljude. Dakle, boginja, kao poznavalac rata
i nauke, izabra i najprije naseli ovo -mjesto koje bi
moglo da da ljude najslinije onima. I ivjeli site
tako sa takvim zakonima,i jo boljom upravom, nad-
visujui sve ljude u svim vrlinama, kako, konano
i odgovara djeci d uenicima bogova.
Brojna su bila velika djela vaeg grada, kojima
se mi i danas divimo. Jedno djelo, ipak, svojom
veliinom i vrlinama sve nadvisuje. Jer, govore za-
pisi da je va grad unitio jednu veliku vojsku to
je bezobziimo pokoravala i zauzimala cijelu Evropu
i Aziju napredujui od Atlantika. To more je tada
bilo plovno i imalo je jedan otok ispred onog ulaza
to se zove bako to vi kaete Hertkulovi stu-
bovi*.
Otok je bio vei od Libije i Azije zajedno, a
moreplovci su tada mogli da prelaze sa tog na druge
vim Herfoulo-
24
otoke i na ostrva na cijelom suprotnom kontinentu,
koji se protezaio uz to totalno more. Jeir, cijelo to
more, kaje poinje od ulaza kojeg ismo spomenuli,
izgleda kao luka s tijesnim prolazom, ali se moe
zvati totalnim morem, a zemlja cijelog okruja, pravim
kontinentom. Na tom ostrvu, Atlantidi, vladala je
velika i udesna kraljevina, koja je posjedovala
iltav otok d mnoge druge otoke i dijelove kontinenta.
Od pomanutag tjesnaca, vladali su oblastima Libije
sve do Egdpta i Evrope sve do Tirenie. I sva ova
mona kraljevima pokuala je jednim snanim na-
padom da pokori vau regiju, d nau, i neke druge
koje su se tada nailazile s ove strane Ulaza.
Tada, dakle,, o Solane, tada se mo vaeg grada
pokaza na djelu, po vrlini ii snazi, a poto je nadvi-
sila sve po vel'ikodunostii i po svim rataiikdm vje-
tinama, prisiljena da se foori sama zbog biljega dru-
gih, suoi se tako sa najveim lopasnoistima ii porazi
napadae, uvrsti pobjedu d od ropstva spasi narode
j'O nepokorene i plemenito oslobodi sve druge, koji
su ivjeli od Herkuilovih stulbova pa naovamo! . ..
Ali kasnije, desie se strani zemljoltreBii i poplave. U
toku jednog dana i jedne noi svi vai ratnici
propadoe u zemlju, a slino nestade i otok Altlantida
koji more proguita: stoga je to more jo (neprolazno i
neistraeno. Plovidbu spreavaju ve-l'M pliaci od
blata koje je ostalo od otoka to je potonuo u
morske dubine ...
Tako su prema Timeju, iji prevod sam dobio
iz Vatikanske bilbliiolteke, Solanu govorili najueniji
egipatski svetenici. Meutim, sa mnogo vie detalja
i matovitih opisa o legendarnoj Atlantidi govori se
u KriltdjSi, djelu koje je Platon napisao pri kraju
svog ivota, najvjerovatnije 348. godine prilje nove
ere.
Platon se oslanja na ivopisno kazivanje starog
Kri-tija, a ovaj na mudrog i uenog atinskog zako-
25
nodavca i filozofa Salona, koji je u svojim zabMje kama iz Saisa osrtaviio zoran opiis Atlantide, kako su je,

prema starim zapisima, opasali najueniji egi>- , patski reci.

Ali, pHije nego to zavirimo u Kotigu recimo da grki filozof Frdklos, kojige ivi nekih devedeset godina
naJkon Salona '(izmeu 412. i 485. godine nae ere), u opirnom komenltaru Platonovih Dijaloga, -navodi jedan
vrlo vaan detalj, ikoji, zapravo, prii
0 At'lanitidi daje mirils i boju istorifjske imjenioe.
Proklas, naime, navadi da je tri stoljea nakon Solanove posjete Saisu, u ovom, bez sumnje veoma uglednom
naunom centru antike, boravio jedan drugi Helen, putopisac Krantar, koji je posjetio hram Nait i u njemu
vddio goleme kamene stupove dlspiisane hijjerogldlfdima. Svetenici iz hrama Naiit protumaili su mu prastare zapise
i Krantor je ponovo uo zanimljivo svjedoanstvo o Atlantidi^ nijenom poloaju, izgledu, kraljevima i
fantastinom ivotu na samom otoku, o emu je ve oiltao u Timeju
1 Kriifciljii. /
Krantar je tako potvrdio autentinost Platono vih opisa legendarne civilizacije, koju e, zasigurno, i u
(budunosti biti teko dokazati, ali, sreom, i osporiti.
Ali, vratimo se Kiriti'ji . . .
. . . Kada su bogovi dijelili Zemlju, neki su dobili velike, a neki male oblasti u kojima podigoe svoje
hramove i rtvenike. Posejdotn je odabrao otok /koji e kasnije dobiti ime Atlantoda i smjestio tamo djecu (smrtne
ene. Izabrao je neobino mjesto: blizu 'mora, ali usred ostrva, u ravnici za kaju se pripo- vfifjedalo da je najljepa i
najplodnija od svih poznatih nizina.
 U blizini ravnice, /na udaljenosti od pedeset sta dija*, prostirala se jedna pitama planina. Na njoj je stanovao
jedan od onih ljudi to su tamo jo od poetka, roeni iz zemlje, neki Evenor sa enom Leiukipoim. Oni 1 su
dmalli samo jednu kerku Klito.
Kada je djevojka bila za udaju, majka i otac uimnijee, a Poseijdon, zaljulbljen, lee s njom, a da bi utvrdio
breuljak na kome je ivjela, krui ga neiamjieniice pnsteniovtiima mora i kopna, kako joj ne bi mogli prii ljudi,
ijer u to doba jo nije Mio laa za plovidbu.
Kao bog, Posejdon je lako ukrasio novi atak formiran u sredini prstenova mora i kopna iiz zemlje je
lizveo dva izvara vode (iz jednog je tekla hladna, a iz drugog topla voda!), a zemlji podario plodnost i raznoliko
voe i povre . . .
Prema Kritiji lijepa Klito i bog Posejdon su izrodili deset sAnova (pet pari muke djece), pa je Posejdon
podijelio legendanni otok na deset dijelova. Najljepi i najvei dio Atlaintide, plodonosnu ravni cu u kojoj se popuit
sijajnog bisera u koljci isticao udesni otok naizmjenino okruen kopnom i vodam, na kome je ivjela Klito,
dobilo je najstariji sin Atlant, po (kome \je od tada itavo kopno i more oko njega dobilo ime. Atlanit je bio
vrhovni vladar i njemu su svi bili patinrjend.
Nadale, Platon navodi imena sinova iz pet ge- potelkliiih od Klitoe d Posejdona, da bi za-
... Svi oni i njihovi potomci tokom mnogih generacija ivjeli su na Atlaintidi vladajui i mnogim drugim
otadima, pa ak, kako je ve ranilje reeno, i drugim narodima sve do Egipta i Tirenie. Rod Atlanta ibio je
brojan i astan. Uvijek predajui

* Starogr6ka injeira za <diuinu.

26 27
 msM
kraljevstvo najstarijem sinu, sauvali su ogromno
bogatstvo, vee od bilo kojeg kraljevskog blaga u
prolosti. U svoje dvore nagomilali su sve ono to
se u gradu i ostatku regije moglo >da (nagomila. Kako
su bili moni mnoge dragocjenosti su dim stizale i iz
vama, aili je ipak veinu davao otok u zamjenu za
ivotne potreptine. Naroito mnogo bilo je stvari
od vrijedne materije, vrste i topive, koja se kopala
u rudnicima (?!). . .
Nauiinfiici niisu jo uvijek precizno ustanovili o
kakvom metalu (materiji) se zapravo radilo. To je
misterija u boju ve godinama poikuavaju da pro-
niknu svi on'i boji se na bilo kakav nain bave
istraivanjem ipcnie o sjajnoj civilizaciji to je domi-
nirala Atlantikom. Platon nam je, zapravo, ostavio
samo zagoneitibu:
. .. Taj metal, kojega sada samo pominjemo,
nekada je bio vie od pomena, uta mjed, metal koji
se kopao na mnogim mjestima na otoku, a u to vri-
jeme, bio je dragocjenijd i od samog zlata!
U daljem izlaganju Platon opisuje Atlantidu
kao plodnu zemlju, u kojoj su stasale najrazliiitije
biljke, voe i povre, zemlju sa mnogo sonih panja-
ka i uma u kojima su ivjele mnoge divlje ivotinje,
meu njima ak i slonovi. Atjantida je bila bogata i
rijekama i jezerima u kojima je bilo veoma mnogo
najrazjliiitije ribe.
Prizor je gotovo idilian:
. . . Sve mirise koje zemlja danas daje ie kori-
jenja, iz trave, drveta ili sokova to istiu iz cvje-
tova i voa, i tada je sve davala. I voe, meko i
tvrdo, i drvenasto to daje pie, hranu i mast, i voe
u ljusci, za igru i zabavu, i ono koje kao raizdrau-
jua sredstva stavljamo u razlioilta jela kako bismo
ugodili umornom stomaku, sve to voe, lijepo, u-
28
desno i bezbrojno, davao je sveti oitok to se kupao
pod toplim suncem ...
Koristei se kvalitetnim drvetom, kamenom i
rudama to je u izobilju inuidila Atlantida, stanovnici
su, ivei sretno i u slozi, podizali bljetave hramove,
palae, luke, spomenike i brodogradilita. Tako je
glavni grad, Posejdionis, iz godine u godinu, postajao
sve vei i iraskoniji. Blatan navadi da je sredite
grada oko kojeg su bili prstenovi mora bilo ukra-
eno mnogim hramovima i palaama, a tu je bio i
ogromni hram posveen Kliitoi i Posejdanu, kojeg
je svaka kraljevska generacija dotjerivala i dogra-
ivala, tako da je po svojoj monumentalnosti i lje-
poti nadvisivao sve to se u tom vremenu moglo
da vidi.
Kopneni prstenjoivii na kojima su bile izgraene
bnojne graevine, obrtnike radionice, palae i sta-
novi, parkovi i ulice, bili su spojeni visokim mosto-
vima, ispod kofj'ih su mogle nesmetano da plove i
najvee lae tog vremena. Mostovi su bili vrsti i
prekriveni krovovima, a irokim kanalima, ikoje su u
elegantnom luku premotavaii, mogle su da prolaze
i galije sa tri reda vesala.
Prema Platanu centar grada, dakle, sredite
svih prstenova od mora d zemlje, a bilo ih je, ini se
pet, presijavao se u raskoi kakvu dstorija ljudskog
roda od postanka do danas, nije zapamtila.
...Otok, na bome je bila kraljevska palaa,
imao je dijametar od pet stadija*. Otok i kopneni
pogasevi bili su obloeni kamenim zidovima, a od
kamena su bili podignuti i mostovi, kule i kapije
fta njima. Kamen je bio razliite boje: bijeli, crveni
i crni. I zgrade su bile izgraene od raznobojnog
kamenja, a cijeli zid vanjskog pojasa bio je obloen
* Jedan stadij = 1&2 metra.
29
 rh'
{?
branzom, zid unutarnjeg pojasa bio je premazan
rastopljenim kalaj em, a zid same akropole mjedi
koja je imala vatreni sjaj.
A palaa, unutar akropole, bijae ovako sagra -
ena.
U samom sreditu, sveti hram Klitoe i Posej-
dona, bio je nepristupaan i okruen zlatnim zidom.
U ovom hramu donesen je na svijet porod deset
atlanticbkiih kraljeva, pa su se tu svake godine pri -
nosile rtve.
Hram Poserjdiona bio je najvei i u svom izgledu
imao je neto barbarskog. Spoljini zidovi bili su
bogato ukraeni srebrom i zlatom, svod je bio od
slonovae, ukraen ornamentima od zlata i mjedi,
a zidovi, stupovi i sam pod prekrivala je mjed.
U Ptoisejdonovom hramu bile su postavljene
brojne zlatne statue, stotine Nereida na delfinima
i ogromni kip Posejdiana to je uspravno stajao na
kiod(jama koje je vniklo est krilatih razigranih ko -
nja. Figura Posejdona bila je od zlata i tako velika
da je glavom doticala svod. Unutar hrama bile su
i druge statue pasveane drugim bogovima.
Izvan hrama, skladno rasporeeni stajali su
pozlaeni likovi svih ena i svih potomaka deseto-
rice kraljeva...
Oltar u hramu odgovarao je po veliini i po
izgledu svom ovom sjaju.
Tu, u bflMnii, bila su i dva izvora, jedan hladni,
a drugi sa toplom vodom. A okolo mnoge luksuzne
graevine sa otvorenim i zatvorenim bazenima i
toplim kupkama. S jedine strane bili su bazeni za
kralja, s druge za graane, onda za ene, pa za konje
i druge tovarne ivotinje.. . Tekua voda bila je
odvoena i u Posejdonov park u kome je bilo naj-
razliiltiijeg drvea, lijepog, miriljavog i udesno
visokog...
":
$i
Vodovodnom mreom, pitka voda stizala je, kako
nas Platon obavjetava, i do vanjskih kopnenih
pojaseva, igdje su bile podignute mnoge prelijepe
graevine i brojni hramovi posveeni razliitim bo-
anstvima. Blistavi Posejdonis imao je i svoij hipo-
drom, bio je izgraen oko otoka, a u njemu su se
redovno odravale uzbudljive trke konja. Ipak, cen-
tralni otok obilovao je i velikim brojem profesio -
nalnih vojnika, koji su na Atlantidi bili veoma cije -
njeni i spadali meu uski krug najpovlatenijih.
...Najvjerniji vojnici ivjeli su u kasarnama
u samoj blizini aikropola, a najodlunigim, kao dar
za vjernost, dodjeljivane su kue u samoj blizini
kraljeva.
Brodogradilita su bila puna razliitih galija i
mnogih naprava za njiihovu izradu..., a luka, u
kojoj su bila podignuta mnoga prenoita, bila je
prepuna trgovaca to su pristizali iz svih (krajeva
svijeta diui graju u svako doba dana i noi. ..
Posejdonis je, bez sumnje, bio centar tog legen-
darnog kopna to je svojim toplim vodama zaplju -
skivao Atlantik. Iako nam Platon nije ostavio detalj -
nije opise samog kopna, -dakle, onih prostranih u -
mom i panjacima bogatih predjela to su se prosti-
rali daleko od bljetavog i fantastinog izgleda gla -
vnog grada, moe se pretpostaviti da su to .bili neo-
bini pejzai, udesno lijepi i jednako toliko divlji
u svojoj nepriistupaonosti.
Diskretno saznajemo da je AtlantMa obilovala
movarnim predjelima, iznad nizina izdizala su se
blaga brda, iznad brda, umovite i daleke planine,
a iznad njih, visoko iznad njih, ispod samog neba,
u oblacima bjel'iastim i tmastim, nazirala su se
vulkanska igrotla, svojevrsni slapovi zaraenih nebe-
skih i zemaljskih sila, gnijezda vatre i pepela, munje
i bljeska.
30 31
 Koib i sudbina Atlantide!
Vulkani, kajd su gotovo uvijek rigali vatru izba-
cujui lavu i pepeo, (bili su dio svabodnevnosti le-
gendarnog kopna, tutnjali su podmuklo i podrhta-
vali, ali nisu izazivali katastrofe, sve do onog kobnog
dana i one kobne noi u kojoj je uz strani prasak
nestala Atlantida.
Nestala je Atlantida, a rodila se legenda.
Ugledni austrijski naunik Oto Muk (Otto
Muck) (18921957), bez sumnje jedan od naj-
uvenijih atlantiologa u istanji nae planete, vie
od dviije decenije istraivao je tragove koji bi mogli
da ga odvedu do kljua kojim bi uspio da objasni
najveu misteriju prolosti. Proizvod Mufcovih du-
gogodinjih istraivanja, u kojima je analizirao dre-
vne rukopise i najneobinije eksponate poznatih i
manje poznatih muzejskih i privatnih zbirki umjet-
nina, bila je izuzetno zanimljiva kinjiiga Sve o Atlan-
tidi stare teze, nova istraivanja.
U svojoj knjizi, koja je svuda u svijetu, a pre-
vedena je na preko ezdeset jezika, ocijenjena kac
kruna jednog ozbiljnog i temeljitog naunog istra-l
ivanja, Muk dosta uspjeno dokazuje da je Atlan-j
tida odista postojala u prostoru (na mjestu dananjir
Azonskih otoka, u Atlantiku) i vremenu (prije kojil
12.000 godina) kojeg navodi i Solon, odnosno Pla-|
ton.
Prema Muku, Atlanitida se prostirala u smrjei
sjever'jug, u duljini od nekih hiljadu i sto kile
metara, a njena sjeveroistona strana bila je dbru-'
bijena imasivraiim gorskiim lancem kojim su domi-
nirali devet visokih vulkanskih vrhova. Meu njima
hio je najvei Piko Alto (Pico Alto) iji se vrh, pod
vjenom bjelinom snijega, gubio visoko meu obla-
cima, pa su Atlantiani bili uvjereni da je boan-
stveni Piko Alto, nosa neba kojem se "treba kla-|
njati i kojeg treba potovati.
32
A Piko Alto bio je, zapravo, najvei meu
atlantiidskim vulkanima, koji je povremeno grmio,
tresao zemlju, izbacivao lavu i pepeo i na taj nain
jo vde irio strahopotovanje.
Atlanti su se nijime zaklinjali, pozivali ga za
svjedoka, prinosili mu rtve, obarali ponizno pogled
pred njim, dodvoravali inu se... Pifco AUfto je, me-
utim, ostajao u nebeskim visinama, neprisstupaan,
divlji i nijem. Tako sve do onog kobnog trenutka
kada je u eksploziji nestalla bljetava Atlantida i sav
njen narod.
Sta se, zapravo, dogodilo u tom asu kada su se
razularile sile neba i Zemlje, svjetlosti i mraka i
kada je itava jedna idila nestala u jednom kriku i
jednom jedinom (bljesku?
Oni naunici, istraivai i fantasti, koji su na-
rednih stoljea, vjerujui da je postojanje Atlantide
istorijsfci fakat, tragali za odgonetkom prastare mi-
sterije, tragali su i za objanjenjem kako i zato je
nestala. Sta se dogodillo? Jesu li katastrofu izazvale
lanane eksplozije vuilkana? Moda je nestala i
nakon nekog poremeaja u utrobi Zemlje? Da lii je
kopno potonulo u more za vrijeme jednog od onih
praistorajiskih ratova, iji se efekti mnogo ne razli-
kuju od kataklizme izazvane atomskim i nuklearnim
naoruanjem? Ako ne prihvatimo da se radi o pje-
snikim metaforama, zoran opis jednog takvog rata
nai emo u gigantskom indijiskom epu Mahabha-
rata ... Moda je Atlantida, konano, bila rtvom i
nekog golemog nebeskog tijela ili, ipak, nekog
stravinog komara u Sunevom sistemu o emu nas
izvjetava esto osporavani d jednako toliko uvaa-
vani naunih Imanuel Velikovski u svom obimnom
konitraverznom djelu Propast svjetova?
Razmotrimo, dakle, sve te i druge moguno-
sti ...
3 Atlanttda 33
 HHK us
m

tajna zemljinih
ploa
* Kako je zavrila Atlantida? * Zanimljiva
ekspedicija na atlantsko dno * ta su naunici
otkrili pod morem? * Zemlja pliva na ploama
* Katastrofalne posljedice premijetanja kon
tinenata * Kome je pripadala Boica snijega?
Mnogi autori djela posveenih problemu Atlan-
tide smatraju da je legendarna zemlja, nestala nakon
siline eksplozije vulkanskog lanca koji je dominirao
hipotetinim kopnom. Eksplozije vulkana, kako nam
3* 35

je ve dobro poznato, u praUosti nisu bile neka
rifjeitkostt.
Naprotiv!
Prisjetimo ise samo nesretne sudbine i agonije
rimskih gradova Pompega i Herkulanuma to su
zajedno sa svojim iteljima nestali pod lavom i pepe-
lom Vezuva. Ili, drugi primjer: eksplozija vulkana
na otoku Teri^ u Egejskom moru, smjetenog ezde-
setak milja od Krete. Desilo se to negdje oko 1450.
godine prije nove ere. U stravinoj eksploziji nestao
je gotovo itav otok sa svim svojim palaama i
hramovima, kamenim ulicama i trgovima, nestali su
i svi (njegovi itelji, a najvel'ianstveniji dragulja
minoske kulture Knasos, Malia i Zakro od
tog asa poeli suda gube sjaj i tope se u zaboravu.
Tako je vulkan na Teri okonao sjajnu minosku
kulturu.
Svijet nije zaboravio ni eksploziju Krakaitaua,
uvenog vulkana izmeu Jave i Bornea, koji je
eksplodirao u avgustu 1883. godine izazvavi kata
strofalne posljedice. Stravini prasak i zvuni valovi
tri puta su obletjeli nau planetu. Ipak, najstraniji
su bili morski talasi kdj'i su bili izazvani erupcijom
(nestankom itavog jednog dijela otoka i otvorenjem
stravinog amibisa u samom moru). Oni su bili tako I
snani i pustoni da su u jednom mahu unitili titavfj
jedan grad Anger, a 36.000 ljudi u tom kata-ji
klizmikom asu nalo je smrt u pomahnitalomt f
moru!
f jedinstvenoj geolokoj masi, od koje su se, tek u
U dugoj istoriji .ljudskog roda bilo je, na alost,! i; i
drugih katastrofa izazvanih vulkanskim eksploza-
jama i sasvtim je mogue da je i Atlantida doi-
vjela svoj kraj nakon erupcije vulkanskog lanca to
je dominirao itavim kopnom.
To na iizvjestan nain potvruje i ekspedicija
ameriko-franouiskih oceanografa i geologa koji su *
36
wM^-?'%t^
M
1975. godine uestvovali u Operaciji Arhkned
(Arohiimeide), nazvanoj po istoimenom i -u to vrije-
me najsavreenijem batiskafu sa kojim su se ue-
njaci vie od pedeset puta sputali na tajanstveno
dno Atlantika tragajui za dokazima da je tu nekada
odista postojala legendarna AtlanlMa.
Zanimljiva operacija u kojoj su koriteni i dru-
gi najmodern'iiji batfiJskafi francuske i amerike izra-
de, kao to su uveni alvin i podmorniki tanjir
sin (Cyana) nilje prola bez uzbuenja. Tako je
u jednom trenutku allvin napala dinovska hobot-
nica, a drugom agadom francuski i ameriki istra-
ivai i geolozi1 doivjeli su dramatine trenutke u
asovima dok je alvin nepomino stajao zaglavljen
na dubini od 2.700 metara.
Ipak, operacija je uspjela, a otkria do kojih
su naunici doli istraujui dno Atlantika dopri-
nijela su da saznamo mnogo vie o prolosti 1 nae
planete i zakonitostima koje vladaju u formiranju
Zemljine kore.
Ukratko, potvreno je neto to je jedan za-
padnonjemaki geofiziar, Alfred Vegener (A. We-
gener), nasluivao jo prije vie od ezdeset godina
i zato je, konano, darovao i svoj ivot 1930. godine.
Vegener je, naime, poginuo kada je u ekspediciji
na Grenlandu tragao za dbkazima koji e potvrditi
njegovu teoriju.
U svojoj teoriji Vegener je polazio od u to vri-
jeme gotovo jeretike pretpostavke da su svi dana-
i nji kontinenti i oatrva prvobitno pripadali jednoj
jednom relativno kasnom razdoblju, odvojili vei
dijelovi kopna, koji su se, u dugom procesu, sve
vie meusobno udaljavali. Tako je, na primjer,
Vegener ukazao na jasno uoljivu meusobnu sli-
nost struktura i starosti stijenja na obalama June
Amerike i Afrike, kao i na srodnost fosilnih biljaka
37

na kontiinemitima meusobno udaljenim na hilja-
de kilometara!
Istraivanja ikoja su u Operaciji Arhimed iz-
vrili ameriki i francuski naunici, u cjelini su
potvrdili Vegeoerove pretpostavke. Danas je pozna-
to da povrina Zemlje nije nepomina i u jezgru
stabilna kora, ve da je formirana od viie ploa
krunog oblika, debljiine od pedeset do stotinu kilo-
metara. Ploe plutaju na uarenoj itkoj lavi, a u
permanentnom su pokretu ve punih dvije stotine
miliona godina.
Sita io praktino znai?
Kontinenti, ostrva ili morsko dno su, u stvari,
gornji sloj jedne tanke ploe, dok njen donji dio,
na dubini od vie kilometara, poiva na usijanoj lavi,
koja se kree jo uvijek nelzmjetrenom snagom. Ta
snaga poinje od tajanstvenog djejistva iz jo mnoga
dubljih regiiona nae planete, koji su dananjoj na-*
uei, zapravo, manje poznati nego povrina Mjesecai
Ta sila je, u stvaripstvaimi uzrok pomi|jeran/ju kon-|
tinenaita, ija je zakonitost jo uvijek nedovoljno
istraena i poznata.
Kora Zemljane kugle se sastoji od ukupno osam
veih i izvjesnog broja manjih ploa. (Razdvojeni
dijelovi doseu u dubinu sve do tekue lave i magme.
I mada zakoni sila koji vladaju pod povrinom nae
planete, jo nisu ni priblino objanjeni, naunici su,
ipak, dobili predstavu o njiihovoj prirodi. Seizmolog
dr Anderson iz Kalif ornije (USA) je, mjerei
oscilacije Zerriljine lopte, /utvrdio da su atomi,
odnosno molekuli ve u dubim od dvije hiljade
kilometara veoma zibitjemi: njihov prvobitni
volumen se smanjiuje za deset puta, a znamo da
mnogo blai prfttisak pretvara grafit u dijamant.
Naunici su izraunali da samo jezgro Zemlje trpi
pritisak od oko 25 miliona 'kilograma na jedan kva-
dratni centimetar!
38
mm
Ranifja (pretpostavka da se sredite nae planete
sastoji od uarene kugle od nikla i gvozda, dovedena
je u sumnju. Za takvu gustinu materijala, naime,
potrebno je i (jo nepoznato) agregatno stanje u
kome materija dosee onaj stepen tvrdoe, koji bi,
pod zamislivim fizikim uticarjem ostao sasvim
nepromijenjen.
Promjer te unutarnje Zemljine kugle je pro-
cijenjen na oko hiljadu i pet stotina kilometara.
Ta kugla pluta u sloju neke vrste magme, koja je
meuporedivo gua od magme pod Zemljinom po-
vrinom. Neki naunici su miljenja da se ta kugla
kree po nekim svojim zakonitostima, sasvim neo-
visnim od obrtanja planete!
Naravno, jo ni priblino nije razjanjeno kakvu
ulogu vri Zemljino jezgro kretanjem po vlastitim
zakonima, ime nastaju trenja koja stvaraju Ze-
mljin magnetizam. Izvjesno je da djeluju nepoznati
fiziki zakoni, jer obino magnetsko gvoe ve
pri zagrijavanju od nekoliko stotina stepeni gubi
svoj magnetizam!
Pritiske, kakvi u utrobi Zemlje mora da vladaju,
nije mogue rekonstruisati ni u jednom naunom
laboratoriju u svijetu. Led pod pritiskom, od etr-
deset hiljada atmosfera, na primjer, topi se tek pri
temperaturi od 190 stupnjeva Celzijuisovih, a ulje
pod mnogo manjim pritiskom, toliko se estoko
stvrdne da je njime mogue rezati elik!
Gigantske sile Zemljanog jezgra, najzad, svaka-
ko utiu i na pomjeranje svih ploa koje plutaju
na njegovoj povrini. Danas postoje vrlo precizni
instrumenti, kojima je takve pokrete mogue izmje-
riti ak do ispod milimetarske tanosti. Na primjer:
razdaljina Evrope od amerikog kontinenta svake
godine se povea za oko 25 milimetara, to, u geo-
loki kratkom vremenskom periodu od stotinu mili-
ona godina, iznosi ve 2.500 kilometara!
39
 Neke ploe putuju mnogo bre. Tako se razdaljina izmeu Evrope i Grenlanda, samo u toku posljednj'in stotinu
godina, poveala za gotovo jedan i po kilometar!
Pravca kretanja nisu jedinstven,!, ve se, izgleda, ukrtaju bez ikakvog reda. Tako dio Aairje, koji je danas
Indija, u toku Sto osamdeset miliona godina se, prema sjeveru, povukao za osam hiljada kilometara i naletio na
dio kopna, koji danas pripada preteno KM. Neosloboeni pritisak se, meutim, i dalje nastavlja nesmanjenom
estinom. Usljed toga su se, konano, meusobno prignjeile ivice ta dva kopnena bloka. Tako je nastao i masiv
Himelaja!
Neki naunici, kao i Vegener, poli su od pret-postavtke da se Zemlja tek prije nekih milijardu godina formirala
u nebesko (tijelo bez vlastite svjetlosti i da se satno na nekoliko mjesta njene povrine u mnogo ranijem
periodu obrazovala vrsta kora. Usljed daljeg hlaenja je, najzad, nastala jedinstvena kora minimalne debljine,
pod kojom je kljuala uarena lava, kolja je na vie mjesta stalno izbijala i na povrinu. Na toj tankoj Ze-mllginoj
ljusci nije bilo ni kontinenata, ni mora. Cio globus je bio prezasien sasvim neplodnim pusti-njima sainjenim od
ljunlka i kamenja.
Bezbrojne gigantske vulkanske erupcije su stvorile prve geoloke formacije. Atmosfera se sastojala od otrovnih
para metana, amonlijaka i sumporvodika, izmijeanih s vrelim tekuim plinovima ikoji su izbijali iz vulkana i koji su
se, tek nakon vie miliona, godina, koradenzovali na velikim visinama, da bi s e ' \ odatle, u neprekidnim prolomima
oblaka, obruavali b na jo uvijek tananu koru nae planete. Usljed te. intenzivne aktivnosti mase vode su se
odmah ispa-i ravale. Tek u toku dailjnih hlaenja na povrini^ Zemlje su se, tu i tamo, poeli da formiraju
potoci,
40
zatim nevelike rjeice i najzad iroke rijeke od kojih su mnogo kasnije nastali praofceani. Kisik, meutim, u to
vrijeme jo nije postojao!
Dalja hlaenja su, kasnije, prouzrokovala nabi-ranje Zemljine kore. Na povrini su se pojavile mnoge provalije i
amlbisi. Veina dananjih naunika je uvjerena da se cjelokupno kopno nekada sastojalo od jednog jedinog
kompaktnog kopna, to jest kontinenta. Taj prakonutkienit se, prije nekih dvije stotine miliona godina, raspao u dva
dinovska dijela. To su Laurazija i Godvanalend!
Tada je poeo nedugi period dinosaurusa, kojih je bilo vie od dvije stotine raznih vrsta i koji su na Zemlji
egzistirali izvjesno vrijeme. U to vrijeme su na naem globusu vladale sasvim drugaije klimat ske prilike. Svii
dinosaurusi su imali hladnu krv, pa su mogli da opstanu jedino na temperaturama od deset pa do najvie
etrdeset stepeni Celzirjusovih. Na osnovu toga, a i iz drugih razloga, pretpostavlja se da je u to vrijeme temperatura
na itavoj planeti bila prilino ravnomjerna i da su godinje promjene bile gotovo zanemarljiive. tavie, u blizini
polova rasle su palme!
Skot, Amundzen, Berd i mnogi drugi istraivai polova svojevremeno su nas izvjetavali o ogromnim naslagama
uglja na Antarktiku, koje su dovoljne za snafbdijevamje svijeta u toku vie mile-n'ijuma. To najfbotbje dokazuje da
je u toj oblasti nekada bujala raznolika vegetacija!
U svakodnevnom ivotu esto se uje izreka da je na Zemlji sve prolazno. To je tano, pogotovo kada je u
pitanju spoljni lik nae planete. Promjene dinovskih razmjera, kaje su, u geolokim periodima, dovele do dananjeg
izgleda Zemlje, nikako nisu bile iscrpljene pomjeranjem kontinenata i stvaranjem ogromnih planinskih vijenaca.
Naprotiv, te promjene su prattile i navale gigantskih masa vode,
41
pod kojim su tonula ostrva, zemlje i kontinenti, dok su na drugim mjestima, opet, izranjala nova kopna i nova

prostranstva. Budui .da okeani sainjavaju sedamdeset procenata sveukupne Zemljine povrine, jasno je da su i oni
u gromnoj mjeri uticali na konanu sliku nae planete. Svugdje gdje je otkrivena nafta, nekada su, u toku dugih
epoha, bila jezera i mora, na ijem je dnu sporo ali neminovno tekao proces raspadanja bakterija.
Proces formiranja kore na naoj planeti nije,
razumljivo, ni do danas definitivno zaokruen. On
se i dalje odvija. Dodue, sporo ali permanentno.
Ploe Zemljane utrobe mogu, zarad razliitih pra
vaca kretanja, da se sukobe i da tako prouzrokuju
stravinu katastrofu. Mogu da nastanu naponi neza
mislivih snaga, koji, ukoliko bi se pretvorili u eks
ploziju, mogu da unite gotovo itav jedan kon
tinent.
Mogue je da je i propast legendarne AittLaniAd; bila prouzrokovana jednim takvim djejstvom prfUf ^rodinih
siila unutar nae planete. U trenutku uasaj I djela ploa Amerike se, ponesena nevidljivim ru-H kama, ortkioula od
matinog leita i sa sobom, pre-[ ma sjeveru, u vade mara odvukla velike oblasti; arhipelaga Atlantiide, kao 'i
priobalna podruja june; Amerike, dok je, istovremeno, iz Pacifika na veu visinu podigla obala junoamerikog
kontinenta . . '.
To naglo premjetanje kontinenata pratile su i gigantske poplave, Ikoje praistorija pamti kao Po top. Jedan
od brojnih dokaza prel'ivanja na kontinentalnu masu predstavlja i jezero Tiitikaka s povrinom od 8.300
kvadratnih kilometara, koje predstavlja jedinstveni geoloki kuriozum na svijetu. Jezero, naime, kako je poznato,
lei na visini od gotovo etiri hiljade metara iznad morske povrine, na daleko veoj visini nego vrhovi mnogih
visokih planina.
42
 :
Ima i drugih primjera.
Godine 1963, jedna grupa alpinista, koji su namjeravali da se popnu na vrh Koronade Grande (Coronade
Grande), navodi u svojoj zanimljivoj knjizi Deset hiljada godina postojanja zagonetke Inka, ikrila je
geometrijske ruevine koje su podsjeale na ulice i sistem kanalizacije. Te ostatke otkrili su na visinama od 4.700,
4.810 i 4.880 metara nadmorske visine.
Na 5.350 metara naili su na kamene stepenice, a na 5.480 metara, izmeu vjeitog snijega, na jedari krug
masivnog kamenja visokog oko jedan metar, iji je obim iznosio punih petnaest metara. Saznali su da te veoma
stare konstrukcije Indiosi nazivaju ,paskanas' i da ih smatraju za mjesto za odmor na putu ka bogovima.
Jedan od uesnika ove ekspedicije, Karlos Za rate, temeljitije je ispitivao teren i u centru kruga pronaao jednu
grobnicu sa posuem, predmetima od drveta i dragocjenim metalima, tkaninama i ko madima koljki. Neto
kasnije, alpinisti su otkrili 'i ruevine stambenih kua, koje su graene u obliku kupola.
Alpinisti su bili veoma umorni zbog nedostatka kiseonika, ali su uspjeli da utvrde da su svi predmeti pokriveni
slojem vulkanskog pepela. U okolini su pronali ii muimijje sa irazmim nakitom, razne metalne legure i tragove
gvoa.
Predmeti, kako je kasnije ustanovljeno, poti cali su iz praistoiiijskog perioda, a dobro se zna da Inke nikada
nisu otkrile tajnu gvoa. To praktino znai da su zagonetni ostaci sa peruanskih Kiordi- Ujera pripadali nekoj
drugoj civilizacija. Ali, kojoj?
Atlantidi?!
Moda.

43
 M

Meu otkrivenim predmetima nala se i jedna zlaitna figuriina ene, ije crte lica ni malo ne lie na ene i djevojke

ikoji danas ive u tom kraju. Figu-rina, kojoj su arheolozi dali ime Boica snijega naena je na visini od 5.634
metra, a bila je u centru jedinog savrenog kruga, kojeg su inile etrdeset ljudskih, defonmisanih ldbanja.
Ovom tipu otkria pripada i nalaz poznatog
meksikog uenjaka Garsija Pajona. On je, talkoe
na Kord'iljertima, na visini od 5.700 metara, pod
debelim slojem leda, otkrio ostatke dviju koliba.
To ne bi biilo toliko udno da oko koliba nisu pro
naene koljke i itragovi aktivnosti mora, to najzor
nije govori da su kolibe u dalekoj prolosti, zapra
vo, bile podignute na obali mora. Kasnija istra
ivanja su ustanovila da se katastrofalno podizanje
tle odigralo prije najmanje deset hiljada godina, da
kle, u vrijeme u kome i Solon postavlja priu o>
tajanstvenoj Altlainitidi. ''
Sasvim sigurno, jedan od uzroka katastrofe if|
kojoj je nestala Atlantida mogao je da bude i prU[
tisak takozvane ploe Naa, koja prema sjeverui
potiskuje plou Amerake, a koja se, opet, kredil
prema zaipadu. Talko su se obrazovali i planinski ma-1
sivi Amda i Kordiljera. Ploe isu se u prolosti snanoj
sukobile. *|
Ako su energije tih ploa bile tako snane da sdf uspjele da formiranju dinovske planinske vijence! f sigurno je da
su bez veih problema mogle d da|| sitav jedan arhipelag iupaju iz korijena i da gai| odvuku na okeansko dno. A
to se, upravo, prema mnogim atlanidolozima, desilo i Atlantidi.
Katastrofa je poela ve kada se av izmeu amerike i afrike ploe ukrstio s arhipelagom i kada su ploe
dospjele u gotovo frontalan poloaj. Na povrini nae planete se pojavila strana puko tina, koja se protezala od
mora oko Junog pola,
44
pa sve do voda Ledenog mora na sjeveru. Upravo ta rasjeMna je i zapeatila sudbinu Atlamitide.
Pukotina je, naime, popreno presjekla velike otoke hipotetinog arhipelaga, tako da su mnogi vulkani na
Atlantidi eruptirali u stranoj eksploziji koja je jednu fantastinu civilizaciju unitila u jednom stranom danu i
jednoj stranoj noi.
U tom sudbonosnom trenutku, ako prihvatimo ovu teoriju kao tanu, Zemlja se otvorila i pokuljale su uarene
mase lave. Sve to nije unitila lava, progutao je okean. Tako je veina oblasti legendar->nog kopna propala u pakao
ognja i vode, kao da nikada nije ni postajala.
Ostatke kopna je, razumljivo, tokom prohufjalih milenij uma izlokalo more. Iz irokih prostranstava Atlantskog
okeana danas stre samo pojedina ostrva, svjedoei o nekadanjem postojanju jednog dijela Zemlje, iji su itelji
imali razvijenu kulturu i tehniku, a moda siu, u nekim oblastima, ak bili i mnogo napredniji.
Pogoeni uasom, neznatni broj preivjelih uspio je laama da umakme katastrofli. Iskrcali su se na evropsko,
afriko i ameriko kopno i tu nastavili ivot u stalnom strahu od kataklizme. Ali, o njima i njihovoj djelatnosti u
sasvim novim uslovkna govo-riemo opirno neto kasnije ...
Nauka nas danas ui da svii pokreti Zemljinih ploa ne dovode do stravinih kataklizmi. Proces po-mjeranja se,
po pravilu, odvija sporo i ovjek ga, u toku svog ivota, gotovo uopte ne opaa. Ipak, na pomorskim kartama u
prolosti oznaavana su mnoga ostrva kojih danas uopte nema. To je bila sudbina i mnogih poznatih svjetskih
luka. Gdje se, recimo, zdjela Vineta, buna luka u Istonom moru, o kojoj govore mnoge pomorske knjige
prolosti?
Slina sudbina, izgleda, prijeti i Veneciji. Eksperti su precizno izraunali da e taj grad potonuti
45
 u more, najkasnije u robu od stotinu godina! Oblast oko Markovog trga, s vremena na vrijeme, ve preplavljuju

plime. Taj zastraujui fenomen nije bio uoljiv sve do prige nekoliko godina. Nasuprot Veneciji, Piza je u
srednjem vijeku bila mona pomorska republika. Sa svojom razvuenom lukom opasno je konk<urisala ak i
enovi. Vladala je itavom Sardinijom, dijelovima Korzike i Balearima. Danas je Piza, kako nam je poznato, gotovo
deset kilometara udaljena od morske obale!
Kao nekada Atlaintidu, tako bi i ostrvo Island, jednoga dana, mogla da zadesi katastrofa. Na njemu isu jo
uvijek aktivni mnogi vulkani, a tek 1963. godine je, zahvaljujui djelovanju jednog podvodnog vulkana, iskrslo
oatrvo Surtsej. Deset godina kasnije, vulkanska erupcija na Helmeju je svojom lavom d pepelom iroke oblasti
grada pretvorila u jedinstveni pakao ognja, dima i plina.
Trelba imati na umu da je Island rascijepljen pukotinom izmeu amerike ploe i ploe Euroazije. Obje ploe se
kreu u suprotnom smjeru. Zvui neobino, ali je sasvim mogue nagli trzaj na obalskom rasjedu kod Svetog
Andrije, koji popreno sijee Kaliforriiju, mogao bi i na Islandu da izazove stravinu kataklizmu!
Prema miljenju nekih naunika, zbog pomje-ranja Zemlgine osoviine, uskoro bi i itava naa planeta mogla da
bude ugroena katastrofom. Tako misli i ameriki uenjak Hjiu A. Braun (Hugh A. Brown) iz Long Ajilenda (Lond
Iland), u dravi Nju-jork, koji je, prije me/koliko godina, Ujedinjenim nacijama uputio i opiran apel, ukazavi na
takvu opasnost.
Nasuprot Baraninu, naunik J. Andersen iz Duiz-faurga (SR Njemaka) goviori o naprsnuu pola, pod ime
podrazumijeva razmjenu energije u Zemljimom
46
magnetskom polju, koja bi mogla da nastane pomje-ranijeni rotacijske osovine. Andersen je, za potvrdu svoje teorije,
istraivao punih deset godina. Dokaze je iznio u svojoj knjizi Astrogeografija i ostorija (Edicija Ebertin, Alen).
Jo ranije, zapadnonjemaki naturolog Krajh-gauer (Kreichgauer) je ibio m'iGijmja da se Sjeverni pol nekada
nalazio u blizlini dananjih Havajskdh ostrva, ali se, prije nekih trideset hiljada godina, uisljed neke kosmike
katastrofe, pomjerio prema junom dijelu Grenlanda. Tek u jednom mnogo kasnijem periodu zauzeo je dananji
geografski poloaj, ime je, zapravo, poelo i posljednje ledeno doba.
Naravno, teko je i naslutiti ta se, odista, dogodilo onog koibnog dana prije oko dvanaest hiljada godina kada jie
nestala AtlaMtida. Pomjeranje Ze-niljinih ploa i zagonetne sile, koje djeluju u utrobi nae planete, samo bi kao
realna mogunost mogle biti krivcem za praistorijeku kataklizmu. Mi za to, izuzev pretpostavki, meutim, nemamo
nikakvih vrstih dokaza.
Francuski i ameriki naunici, koji su uestvovali u Operaciji Arhimed niim nisu dokazali da su na dnu
Atlantika naili na neke opipljive dokaze drevnog kopna. Naprotiv, o Atlamtidi nisu ak eljeli ni da govore. Ipak,
istakli su na prigodnoj konferenciji za tampu da su sa golemim uzbuenjem, boravei u modernom batiskafu
alvdn, iz neposredne ibliziine posmatrali rad vulkana na okeanskom dinu. Gotovo tri kilometra ispod morske
povrine radio je vulkan izbacujui lavu i rastaljeno sti-jenje.
Meutim, ono to nije polo za rukom francu-sko-amerikorj naunoj ekipi, polo je sovjetskoj. Ona je na dnu
Atlantika otkrila kamene blokove koji podsjeaju na ruevine velikih graevina.
47
 iMM&k'.iM

Istovremeno, sovjetski znanstvenik Andrej Ar-

(kadij Absionov, direktor Instituta za okeanografiju
SSSR, dbjavio je fascinantnu naunu raspravu s
fotografijama boje je na dnu Atlantika snimio nje-
gov kolega dr V. Marakiujev, koji je uestvovao u
pomenutoj sovjetskoj ekspediciji. Na fotografijama,
snimijemim nekoliko stotina kilometara daleko od
portugalske dbale, jasno se vide etki etvrtaste
kamene gromade praviln'ih oblika, boje nesumnjivo
predstavljaju ostatke nekakvog stepenita.
Aksionov iznosi teoriju da se radi o ostacima
graevdne koja je pripadala Atlantidi!
Pored ove fotografije, sovjetsku naunici nai-
nili su jo preko sedam hiljada foitosa, koji prikazuju
ostaitke itavog naselja potonulog nakon lananih
vulkanskih eksplozija.
O kataklizmi u kojoj je okonala Atlantida, me-
utim, ima i mnogo drugih teorija. Na primjer, ona
koja govori o stravinoj eksploziji koju je izazvalo
nepoznato nebesko tijelo ogromnih dimenzija.
A...
To je uzbudljiva pria o Mukovom Planetoidu
podupira neba
se sruio-

h
 * ta se 1908. dogodilo u Sibiru? * Opasne
putanje gigantskih asteroida * ta bi se dogo-
dilo kada bi...? * Drevna svjedoanstva o
stranoj kataklizmi * O emu govore svete
knjige i prastari zapisi? * Zanimljivo otkrie
Demsa ervalda
... Jednoga dana dogodila se strana eksplo-
zija, od koje je mnogo vrsta ume uz obje obale
rijeke Cambe poleglo kao pokoeno. Koliba mojega
brata bila je sravnjena sa zemljom, krov joj je odnio
48 4 Atlantida 49
vjetar, a njegovi su se sobovi od straha razbjeali. Od buke moj brat je ogluio, a od zranog pritiska, jo dugo
bolovao...
.. . Ugledala sam kako se nebo na sjeveru rasparalo do same zemlje i kako je suknula vatra. Pomislili smo da s
neba pada kamenje i razibjeali smo se prestravljeni, ostavdivi vedra kraj izvora. Kada smo stigli do kue, nali smo
onesvjetenog oca Semjenova. Vatra je bila sjajnija od Sunca. Za vrijeme tutnjave, Zemlja i koliba su strano po-
drhtavale, a s krovova se osipala zemlja ...
Ovo su samo dva naaumice uzeta svjedoanstva o velikoj tumguskoj eksploziji, koja je posljednjeg junskog dana
1908. godine pogodila dio Sibira, na-iraivi pravu pusto na podruju prostranom oko dvije hiljade kilometara. Od
tada je prolo 75 godina, a nunidi jo uvijek nisu usaglasili svoje stavove oko toga ta je, zapravo, palo u Sibir. Da
li je ito bio golemi asteroid? Moda meteorit, moda kometa, moda svemirski brod gostiju iz udaljenih svjetova, a moda
alk i zagonetna crna rupa?! .. .
Sve ove pretpostavke imaju svoje pobornike meu uenjacima dananjice, ali veina ih, ipak, zagovaraju ideju da
je nenastanjeno tungusko prostranstvo oeao, zapravo, rep neke zalutale komete. Naravno, za ovu tezu oni imaju
podosta i valjanih argumenata, ali 'bi nam oduzelo previe prostora da se njima bavimo.
Tunguska eksplozija izazvala je fantastine efekte u svijetu: u Londonu se te noi na ulicama moglo itati kao da je
pola dana, u Hajdeibergu (Heidel-ibengu), SR Njemakoj, do samog svitanja su plovili svjetlom obasjani oblaci, iz
mnogih evropskih opservatorija nisu se mogla obaviti nona posmatrainja, a dugo podrhtavanje tla zabiljeili su i
seizmografi irom Amerike.
 Niko nije znao ta se, zapravo, zbilo ni gotovo dvije decenije kasnije, iako je dogaaj bio jedan od
najdramatinijih u povijesti nae planete posljednjih nekoliko stoljea. Jer, da je, igrom zle kobi, kako su kasnije
uenjaci izraunali, Zemlja bila samo etvrt dana dalje u svojem obrtanju, tajanstveno nebesko tijelo naprosto bi
zfbrisalo Petrograd (dananji Lenjingrad), ili da je bila pod neznatno drugim uglom otiao bi London, lili pola
dana dalje 'Njujorik, i tako dalje, i tako dalje.
Sreom dogaaj se desio u prostranom i nenastanjenom Sibiru i prva ekspedicija Sovjetske akademije znanosti,
sa Leonidom Kulikom na elu, krenula je na lice mjesta tek poetkom 1927. godine, ali je opustoeni krajiolik
detaljnije ispitan tek desetak godina kasnije, za vrijeme Kulikove etvrte ekspedicije.
Neto manje uzbudljiv i dramatian dogaaj odigrao se 8. marta 1976. godine u Kini.
Crvena vatrena lopta veliine punog mjeseca nenadano se pojavila nekoliko desetina kilometara iznad
sjeveroistonog dijela kineskog grada Hsing-lunga, u provinciji Pajen, u 15,01 sati po pekinkom vremenu.
Primijeeno je da se vatrena lopta kree ka jugozapadu, gotovo paralelno sa povrinom Zemlje, brzinom od deset
kilometara u sekundi.
Dvije stotine i trideset kilometara jugozapadno od grada Hsinglunga, Hsin Kuo in i pet njegovih ikolega iz
komune Tienteh, u provinciji Kirin, primijetili su da je prenik vatrene lopte u tom tre- muHku mogao biti dva do tri
puta vei od prenika Mjeseca, vienog golim okom. Oni su opisa! vatrenu loptu kao crvenkasto-ibjeliastu masu,
opasanu pla-vo-bijelim prstenom, koja je zasljepljujue bljetala, zadrala se nekoliko sekundi u vidokrugu i onda
naglo nestala!

4* 51 /
 U meuvremenu, deseitine hiljada radnika, seljaka i vojnika uoili su gorue nebesko tijelo na putu prema

Sulanu, mjestu koje se nalazi jugozapadno od grada Kirina. Prema rijeima seljaka iz okolnih sela, bljetavost
eksplozije i samog meteo-rita, mogla se poroditi sa sjaijem samog Sunca. Neki oevici tvrde da je vatrena lopta, prije
nego to se raspala, imala preonik od dva metra, a da se prilikom eksplozije, neposredno prije pada, od nje odvojilo
nekoliko manjih komada, koji su ostavili svjetlo-uti trag za sobom.
Zvuk koji je pratio rasprskavanje meteorita opisan je kao zvuk to proizvode supersomini avioni, sa
dodatkom zvideeg zvuka bombe koja pada. Masa meteorita, koja je neposredno prije dodira sa Zemljom postala
tamna, proizvela je u trenutku pada zastraujui urlik, podiui prainu i zemlju visoko u vazduh. Komadi
zaleene zemlje letjeli su i do sto pedeset metara u vis, a oblak u obliku peurke istog asa vinuo se u zrak.
Kineski meteorit nije manlio neku veu tetu, ali se pitamo ta bi se dogodilo da se neki vei meteorit ili
asteroid ustremi prema naoj planeti?
Apolo, Adonis, Hermes i Ikar su samo etiri astenoida, koji su 1932, 1936, 1937. i 1968. godine proletjela
zabrinjavajue blizu nae planete, iako su ova lutaj/ua nebeska tijela, od kojih je svako u preniku bilo veliko
izmeu jednog i dva kilometra, svako 'U svoje vrijeme izazivalo zabrinutost astronoma i naunika uopte, ndiko ne zna
gdje se ona danas nalaze. Jedno je sigurno ova etiri aste-roida sa mitskim imenima nisu iezla, jednostavno
zagubljena su u bezgraninim njedrima svemira.
Nebeska tijela veliine kao to su potmeniuti asteroii naHik su na zrnca pijeska u poreenjima sa planetarna i
zvijezdama, te nije nikakvo udo to astronomi priznaju da je, maltene, nemogue pratiti
njihovo kretanje kroz svemirska prostranstva. Na sreu, neto vei asteroii, ini se, imaju pravilne putanje to, bar
donekle, pomae naunicima u prouavanju ovih opasnih nebeskih lutalica.
Ipak, neuporedivo je vie onih, uislovno reeno, siunih aisteroida prenika jedan do dva kilometra koji
oiblijeu oko Sunca putanjama koje je inemogue unaprijed lizrauinalti i permanentno pratiti. tavie, esto se te
putanje, istiu astronomi, ukrtaju sa planetom Zemljom, to praktino znai da uvijek postoji mogunost sudara
izmeu nae planete i nekog astero'ida.
Ali, ostavimo sad nauna naglabanja.
Naa planeta je, ini se, u svojoj dugoj prolosti, isuvAe esto bila diljem nepoznatih nebeskih tijela to su se
dbruavala na nejaku Zemljinu koru izazivajui strane kataklizme, koje su mijenjale reljef, poloaj i klimu
pojedinih dijelova svijeta. U jednoj od takvih kataklizmi netala je, prema teoriji jednog od najserioznijih istraivaa,
Ota Mulka, i legendarna Atlantida. Mukovoj zanimljivoj teoriji vratiemo se kasnije.
Teorija o sudarima Zemllje sa nebeskim lutalicama nije nova. O njima se govori i u najdrevnijim pisanim
dokumentima, egipatskim papirusima, svetim knjigaima mnogih naroda, mitovima i legendama. Ipak, sve do
posljednjih godina ta svjedoanstva traila su i naunu potvrdiu. Sada su je dobili.
Trojica uglednih engleskih geologa Don Norman (John Norman), Nevil Prate (Neviill Prie) i Mao akvu-
Ajk (Mau Tchaq-Ike) uspjeli su na vrlo zoran nain da dokau kako je planeta Zemlja, s vremena na vrijeme, bivala
bombardovana iz kosmosa.
Fotogeolozi, koji prouavaju, regionalne sisteme pukotina na naoj planeti, navode engleski naunici, na
fotografijama snitnUjenim sa velikih vi-
52 53
sina, zapazili su neto zanimljivo. Suvie esto na fotosima se pojavljuju male pukotine u obliku ktka, nastale takom
slijeganja zemljita iznad upljina u kori Zemlje. Rjeenje se samo nametnulo nakon temeljitog analiziiranja snimaka
Mjeseca, na ijoj se povrini, kao to je poznato, mogu vidjeti mnogobrojni veliki i mali krateri!
Naunici su utvrdili da na Zemljinom priro-dinom satelitu postaji 300.000 kratera preonika veeg od jednog
kilometna. Slini kratera zabiljeeni su i na Marsu i na Veneri, a kako je naa planeta vea od injifa, sasvim je logino
da lje '! ona u prolosti bila faombardovana meteoritima. Postoj ainrje nekih kratera i drugih geolokih promjena na
Zemlji ve je pripisano sudarima sa meteoritiima. Na primjer, Dajalblo kanjon (Diabilo), u Sjedinjenim Amerikim
Dravama je, u stvari, geololki mlad krater pre-nika 1,5 kUameltar. Neto vea i starija struktura slinih proporcija
zapaena je u Sadbariiju, u Kanadi, ali se o njenom porijeklu jo raspravlja.
Neosporno se namee zakljuak da je i Zemljia u davnoj prolosti izdrala mnoge kalvari'je u kojima je
osloboena ogromna energija.
U ovom kontekstu, namee se jedno pitanje: kolika je, zapravo, snaga majf jaeg udarca boja Zemlja moe da
podnese, a da se ne raspadne?
Prouavanjem Mjeseeve povrine dolo se do zakljjuka da je na prirodni satelit pretrpio veoma snane udare. Ako
dimenzije Mjeseevog mora Imbrijjum srazmjeirno preslikamo na Zemlju, do-biemo krater od 3.500 kilometara u
preniku! To bi znailo da bi Zemllja mogla podnijeti udarac meteoriita prilikom koga bi se oslobodila energija dovoljno
velika da izazove kruno pomijenanje tla navedenog preonika. Iako primjena ovako pojednostavljene analogije nije
preporuljiva, moemo sa sigurnou pretpostaviti da je naa planeta izdrala
54
udane koji su mogli da 'izazovu pojavu: udubljen ja prenika tri hiljade 'kilometara!
U nauci je prihvaena pretpostavka da se vei
na ovih sudara odigrala u ranom prekambrilju, prije
vie od tri milijarde godina. '
Meutim, naunici koji se bave prouavanjem Mjeseca vjerurju da su se najvei sudari, koji su u prolosti zadesili
ovo nebesko tijelo, odigrali, zapravo, mnogo kasnije. Oni tako tvrde da su krateri Kopernik i Tifco (Tycho) nastali
prije otpriMce 900 ili 1000 miliona godina. Zato se mora pretpostaviti da je i Zemlja doivjela bar isto toliki broj
sudara velike snage u posljednjih 600 mdiTiona godina.
Kako ofceani i mora pokrivaju dvije treine Zemljihe povrine, vie je nego sigurno da su neki od meteorita,
koji su dospjeli na nau planetu od prekamibrija naovamo, pali u more. Rezultat te katastrofe morao 'je da bude
ogromni vodeni talas, (koji je sfiigurno unitio priobalni ivot u irokom pojasu. Vodena para i praina stvorena
sudarom dospjele su, najvjeirovatnije, u gornje islojeve atmosfere i uticale na promjenu vremena na dui period, a
samim tim i na ivot na Zemlji.
Da, to se upravo moglo dogoditi.
Aitlantida je, pogoena ogromnim Planetoidom A, naprosto zbrisana sa kugle Zemaljske, izazvavi, u svlim
dijelovima svijeta katastrofalne posljedice. Kosmiku katastrofu su pratili i potresi irom Zemlje kao, konano, i
klimatske promjene globalnih razmjera.
To je, ukratko, sie teorije naunika Ota Muka o traginom kralju legendarnog kopna to se pono sito uzdizalo u
Atlantiku, zapadno od Herkulovih stubova, kako je i zapisao grki filozof Platon.
Mnogi geoloki i fosilni nalazi zaista potvruju Mufcovu teoriju i vrlo ubjedljivo govore u prilog
55

pretpostavci da se prije nekih dvanaest hiljada go-
dina takva katastrofa dogodila.
Sudar sa ogromnlim nebeskim tijelom izazvao je
stravine posljedice. Gotovo u jednom bljesku ne-
stalo je itavo legendarno kopno, lanano su po-
krenute strane i zagonetne sile pod Zemljinom
povrinom, proradili su vuilkani, iznad Zemlje se
digao oblak gasova, dolo je do nezapamenih po-
plava, a ovjeanstvo je dovedeno na samu ivicu
totalne propasti...
... Nebo se pribliilo Zemlji i u jednom danu
je sve propalo. alk su i planine nestale pod vo-
dom ...
Talko se opisuje katastrofa u staromeksikanskim
tekstovima u takozvanom Kodeksu Cimalpopo-
ku. Nepoznati sastavljai ovog prastarog teksta,
zabiljeili su i ovo:
... Pria se da je kamenje, koie mi sada gle-
damo, prekrilio cijelu Zemlju, a tetzont* je kupio i
kljuao uz veliku buku, a planine su se dimile
crvenom bojom...
Nema sumnje da su prastanovnici Meksika bili
svjedocima vulkanskog razaranja, ali je teko odgo-
voriti ime je, zapravo, to razaranje izazvano.
Daleko vie naroda iz onih prastarih vremena
to sezajiu u praskozorje ovjeanstva, meutim, u
svojim tradicijama, svetim knjigama i oskudnim za-
pisima, govora o stranim efektima tajanstvene ka-
taklizme, o neopisivom komaru, kojeg je rjeju
teko doarati. Ipak...
... Drugog mjeseca, sedamnaestog dana mje-
seca, tog dana otvorili su se 9vi izvori velike pro-
valije i okna su se nebeska otvorila. I padala je na
Tetaont panaana leamena lava, glavni graevinski
materigat u Melosilkiu.
56
si
Zemlju kia etrdeset dana i etrdeset noi...
(Biblija).
Isrtii ovarj dogaaj, smak svijeta, kako su ga na-
zivali stari reci i uvari tajnih znanja, hiljade
godina prtije nego to su ga regisitnovali nepoznati
autori Biblije, detaljno je opisan na glinenim plo-
icama drevnih i zagonetnih Sumeraca, to su ivjeli
u plodnoj Mezopotamiji, izmeu plodonosnih obala
rijeke Eufrata i Tignisa.
... Rasno ujutro otpoeo je pljusak, a nou sam
svojim oima ugledao krupnu kiu. Pogledao sam
lioe vremena strasno je bilo posmatrati vrije-
me ...
... Prvi dan bjesni juni vjetar, brzo nalijeui,
popunjiujiui planine, kao rat Sto ljude sustie. Jedan
drugog ljudi ne Vide...
Potop, moda ba onaj biblijski Potop, za koji
vie nema sumnje da ije ilstorijska injenoca, zabi-
ljeen je i u drugim predanjima i legendama to su
nikle na razliitim mjestima nae planete. U svetoj
knjizi Rie Indijanaca, boji danas ive na podruju
Gvatemale, u takozvanom kodeksu Popol Voh,
doslovno stoji:
Bio je veliki potop... Lice Zemlje je pota-
mnilo 'i poela je da pada crna kia, lolo je danju
i lilo je nou... Ljudi su bjeali u oajanju...
Pokuavali su da se popnu na krovove kua koji
su se ruitili 'i bacali ih na tlo. Pokuavali su da se
uspuu na vrhove drvea, ali ih je drvee zbaci-
valo ... Ljudi su traili spas po peinama i grotlima,
koja su iih progutala ...
Kako navadi u svom djelu Tajne najdrevnije
Morije, sovjetski naunik i pisac Aleksandar Gor-
bovski, sjeanja na strasnu kataklizmu sauvali su u
svojim tradicijama i Indijanci to danas ive na
podruju prostrane Amazonke. Njihova predanja |,
pripovgedaju da se iznenada razlijegla strana rika
57

i tutnjav. Mrak je sve pritisnuo, a zatim se na
Zem'lju obruio prolom koji je sve sprao i potopio
oio svijet.
Oigledno je da se u istom periodu odvijalo i
obrazovanje planinlsMIh lanaca, dolina i kanjona.
'Indijanci Ositrva kraljice Sarlote, navodi Gonbovski,
priaju u svojim mitovima i predanijima, da Zemlja
do kataisitrofe nije bila takva kakva je danas i da
taida uiopte nije bilo plariiina. Istovremeno, ve po-
mienuti Kodeks imalpopoka govori o crvenim
planinama Ikoje su se strasno dimile rastopljene ili
prekrivene uarenom lavom.
Iz svega ovoga nije .teko doi do zakljuka da
se radilo o tekoj katastrofi koja se odigrala negdje,
na prostorima izmeu Amerike i Afrike, najvjero-
vatnije u Atlantskom >okeanu. Jer, nita manje
zaniimljiva vjerovanja zadrala su se do dananjih
dana i kod nekih afrikih naroda. Njihove prastare
sage takoe govore o katastrofi, koja je bila praena
vulkanskim erupcijama, zemljotresima, uraganskim
vjetrom, blatnjavom kiom i stravinim poplavama.
Istovremeno, kako se udaljujemo od mjesta hi-
patetike kataklizme, daikle, od mjesta gdje je ne-
kada cvjetala civilizacija monih Atlanata, narodna
predan ja gulbe na intenzitetu, u njima se manje
pomiinju esitolke vaikanislke erupcije, zemljotrsi, or-
kni, a pria se svodi na stravine poplave, koje su
dosezale ak d do najveih planinskih vrhova.
Tako, na primjer, u predanjima Indijanaca to
od pamrtiivtijeka ive na Aljasci, nanoito kod ple-
mena Tlingilt, ostalo je kazivanje jedino o potopu.
Malobrojna ljudi, koji su se spasili od prvog i naj-
eeg vodenog talasa, plovili su amcima i spaavali
se na vrhovima planinskih vijenaca.
... Jednli su traili spasonosne visoije bre-
uljke, drugi su sjedali u amce i veslali tamo gdje
58
mm
HH
su jo nedavno orali, trei su skidali ribe s vrhova
drvea..., zabiljeeno je u jednom grkom epu.
to Vie idemo na istok, potop je sve blai...
Iranska sveta (knjiga Zend Avesta navodi da su
vode bile u visini ovjeijeg irasta, a u predanjima
drevne Kline ostalo je zabiljeena pojava kada je
imore prekrilio tlo da bi se zatim polako povuklo ka
jugoistoku.
Prirodno je pretpostaviti, istie Aleksandar Gor-
bovski, da ako su na jednom d'iijeiu Zemljine lopte
bili ogromni talasi i priliv vode, negdje na suprotnoj
Strani, logino je da su nastupile nezapamene oseke.
U Centralnoj Americi nivo vode je dostizao ak do
vrhova planina, u grkoj ne vie od vrhova breu-
ljaka i vrhova drvea, a u Perziji, kako smo vidjeli,
samo visinu ljudskog rasta.
Sta se to, zapravo, dogodilo sa Zemljom? Sta je
prouzrokovalo kataklizmu, koja je na naoj planeti
ak uticala i na promjenu klimatskih prilika?
U svojoj kootraverznioj knjizi Propast, svje-
tova, koju je 1950. godine napisao Imanuel Veli-
kovski, on je pokuao da dokae da je Zemlja, prije
vie hiljada godina, u stvari, pretrpila kosmiku
katastrofu, koju je prouzrokovalo raanje planete
Venere iz Jupitera!
Glavni oslonac za tako fantastinu teoriju, Ve-
lilkoivskom su posluili Biblija, drevni egipatski
papirusi i mnoga usmena predanja iz tog dalekog
vremena. Prema tim navodima, na Zemlji su se po-
mjerila godinja doba, s neba je padao oganj, poja-
vtile su se sasvim nove zvijezde, potopi su ovladali
Zemljom, a Sunce je na nebu stalo.
Egipatski drevni naunik po imenu Ipuver oaj-
niki je vikao:
Zemlju su napali smrt i pokora. Gradovi 1 su
razoreni. Sve je uniteno!
59
 Istovremeno, sluei se drevnim kineskim svjedoanstvima, misionar Martin Martinus, zabiljeio je u 17. vijeiku
ovo prastaro predanje:
... Podupira neba se sruio. Zemlja se potresla do samih 'temelja. Nebo je poelo da pada ka sjeveru. Sunce,
Mjesec i zvijezde promijenile su svoje putanje. Cio kosmiki sistem je pao u nered. Sunce je potamnilo, a planete su
izmijenile svoje putanje...
O nekakvom, sasvim drugaijem, izgledu neba i najblii nam svemirskih tijela, pisao je i poznati rimski istoriar
M. Terencije Varom. On je, sluei se nektiim sitarim rukopisima, ostavio zabiljeeno:
... Zvijezda Venera promijenila je boju, veliinu, oblik, izgled i putanju, to se nikada nije zbivalo ni prije, a ni
poslije toga...
A u svetoj knjizi Talmud doslovno se kae:
... Sledilo se od straha srce Adamovo.
Jadam ja! povika je. Zbog grijeha mojega ugasilo se svjetlo danje i opet se svijet pretvorio u haos!
I u Judeji je postojalo vjerovanje da je nebo bilo u komaru i da je Gospod promijenio mjesta dviju zvijezda
u Sunevom sistemu.
Mnogi savremeni naunici vjeruju da je Zemlja u prolosti, nerjetko dolazila u kataklizmike cikluse.
... Vi pamtite jedan potop, a bilo ih je mnogo do toga govorili su Solonu egipatski mudraci u vrijeme
kada je od njih uo i svjedoanstvo o traginom kraju Artlanitide. S vremena na vrijeme, nau civilizaciju, kao i
druge narode, unitava voda koja se obruava s neba... ovjeanstvo su pogaale i pogaaa ga i u budunosti
mnogobrojne katastrofe...
I rimski istoriar Cenzorkis vjerovao je da Zemlju povremeno pogaaju kataklizme. On je jo i
60
u treem stoljeu prije nove ere zabiljeio uvjerenje da nau planeta pogaaju kataklizme svakih 21 hiljada i 600
godina.
U kontekstu svih ovih teorija, koje nije ba lako dokazati, navedimo i onu koja govori o tome da u
pradavnim vremenima na naem nebu nije bilo Mjeseca, a da je njegovo zarobljavanje u Zemljimu orbitu izazvalo
stravina razaranja, u kojima je nestala i Atlantida.
Ovu teoriju je prvi iznio zapadnonjemaki uenjak, astronom Gesternkom, koji vjeruje da je Mjesec prvobitno bio
planeta, koja se oko Sunca okretala orbitom vrlo bliskoj Zemljinoj putanji. Postepeno, Mjesec se pribliio naoj
planeti, njegova vidljivost se poveavala da bi, na kraju, bila dvadeset puta vidljivija nego to je to danas.
Pribliavanje Mjeseca, naravno, izazvalo je katastrofalne posljedice: stijene, kamenje, pijesak, otrgnuti su sa
Mjeseevog tla i sve je to pojurilo prema Zemlji. Istovremeno, pojavili su se plimni talaisi, dolo je do sloenih
reakcija ispod same Ze-mljine kore, proradili su vulkani, dolo je do ko-mara kojeg je teko opdsarti.
Za Atlantidu je to bio smak svijeta! Dugo nakon stravine katastrofe Zemlja nije mogla da doe do daha.
Na njoj su pustoili vjetrovi, plavile bujice, guili oblaci tekih i otrovnih gasova. Bio je to pakao, uas nad uasima.
Sveta knjiga Rie Indijanaca, Popol Vuk, podsjea nas da je dugo nakon katastrofe, Sunce prestalo da bude
vidljivo i da je nastupila velika hladnoa. I predanja drugih naroda u latinskoame-rikom podneblju govore da je
nakon kataklizme naglo zahladndlo i da su se vode prekrile ledom, a da je vladala tama i nebo bilo bez Sunca.
61
 Prastara knjiga drevnih Iranaca Zend Vesta jo sonije opisuje neobino stanje u kome se naiao
itav svijet:
... Sunce, Mjesec i zvijezde pojavljivale su se samo jedinom u godini i cijela godina bila je kao dan i
no ...
Svi ovi stari zapisi i uvjerljiiva prisjeanja govore jednom u prilog: Zemlju je prije mnogo hiljada godina odista,
zadesila neka teka katastrofa, koja je unitila mnoge krajeve i izazvala sloene reakcije. O tome govore i mnogi
drugi nalazi. Trea antarktika ekspedicija, navodi Aleksandar Goribovski u svom djelu Tajne najdrevnige
istorijje, otkrila je u predjelima Junog pola ostatke drveta, otiske listova i bujnog rastinja, feoje je tamo stasalo
prije 200 do 250 miliona gadlima. Neki planinska slojevi (minerali) imaju dovoljno dobro sauvana magnetna
svojstva. Prema tome kako su u njima orjenfcisane linije sila, mogue je ustanoviti prethodne poloaje magnetskih
polova, a magnetni polovi i njtihov poloaj, prirodno, povezani su sa novim poloajem geografskih polova.
Na zasjedanju Amerikog geolokog drutva, naunik D. Bejn (J. Beyn) je iznio hipetezu da se prije nelkih
ezdeset miliona godina Sjeverni pol nalazio u junom dijelu Tihog okeana. U vrijeme u kojem mi ivimo Sjeverni
pol se lagano pomjera prema Kanadi. Meutim, to e biti pnimjetnije i izazvae drugaiju klimu tek kroz
nekoliko miliona godina.
Prije 2.400 godina egipatski svetenicd su govorili Herodotu:
Sunce je etiri ipuita naputalo uobiajeno mjesto izlaska, a dva ipuita je izlazilo tamo gdje sada zalazi.
Ali, ako su polovi, zaista mijenjali mjesto i ako je sama planeta unekoliko dobila drugaiju
62
orbitu, onda se mora pretpostaviti da je drugaije bilo i vrijeme njenog okretanja oko Sunca. Arheolozi su 'otkrili
razvaline grada Tiahuanaka, u Andima, na visini od etiri hiljade'metara. Pokazalo se da taj grad nije uvlijek bio
na toj istoj visini. Graevinski ostaci velike luke, (morski rakovi, otisci leteih riba, zorno govore da je taj grad
nekada bio morska luka i da se, prema tome, nalazio na nivou mora.
Meutim, geolozi su vrijeme izdizanja Anda smjestili u terdijemi period, u doba kada na planeti Zemlji, reklo
bi se, jo i nije mogao da postoji homo sapiens!...
Mnoga prastara uenja, govore nam, kako smo Vidjeli, da su nau planetu esto pogaale teke katastrofe,
koje su uticale na cjelokupni ivot na Zemlji. Od jedne takve kataklizme, prema nekim istraivaima, zauvijek je
nestala i misteriozna civilizacija Mu, koja je, navodno, stasala mnogo priije i same Atlantide.
O zemlji Mu se mnogo manje zna, nego o Atlantidi. Neto malo svjeltla na njeno postojanje bacila su
(istraivanja Demsa Cervalda (James hurchward). Mukotrpnim radom, koji je trajao nekoliko decenija, erovald
je, kako tvrdi, uspio da deifruje napise s 2600 kamenih ploa, koje je naunik Vilijam Niven (Wiilliaim Niven)
otkrio u jednoj dolini sjeverno od glavnog grada Meksika. U tekstovima se govori o jednom cirvulizovanom
narodu na veoma visokom stupniju kulture, narodu, koji je nekada naseljavao ostrva u Tihom okeanu to su
nakon pradavne kataklizme potonula, poput Atlantide, na dno okeana.
Danas se gotovo sa sigurnou moe tvrditi da se civilizacija Mu, zapravo, zvala Muror. To su ustanovili
istraivai Niven i profesor arheologije Rizden Hardlop (Reesdan Hurdlop), koji su 1959.
63
godine ponovo krenuli u ekspediciju u udaljene krajeve Meksika. To im se viestruko isplatilo.

U jednoj nepristupanoj dolini, naunici su otkrili razvaline neke male graevine, koja je, kako su kasnije
rekonstruisali, sluila kao hram. Ispod ruevina pronaen je jedan sarkofag u kome se, navodno, nalazilo 69
smotuljaka papirusa. Jedan smotuljak Ibio je dui od osam metara, a na svim smotuljcima tekst je bio itoo ispisan.
Specijalnom metodom ispitivanja, utvreno je da su nalazi stari 23.000 godina!
To, meutim, nije bilo jedino iznenaenje. Tekst se, naime, nije sastojao od hijeroglifa slikovnog karaktera
iilii pisma klinastog oblika, kakvo je, na prdmjer, sumersko pismo iz perioda od oko 2.900 godine prije nae ere. Ne.
Za svaki govorni glas, ovdje, postoji pisani znak. Drugim rijeima: sva slova pripadaju, zapravo, fonetskoj
azbuci!
Iz ove fantastine konstatacije proistie nita imanje zanimljivo pitanje: kogd stupanj kulture je narod
civilizacije Mu, alko prihvatimo tvrdnju naunika Nivena i Hardlopa da je Muror odista postojao, moramo da
dostigne, dok, konano, nije usavrio fonetsku azbuku?!
Prema vaeim arheolokim, paleontolokim i antropolokim kriterijima, epoha prije 23.000 godina spada u
staro kameno doba. Tada su polovina Evrope i daleki dijelovi amerikog kontinenta leali pod slojem leda debelim
ak i do tri hiljade metara. U peinama dananje Francuske i paniije ivjeli su ljudi takozvanog kromanjonskog
tipa, koji su se, na osnovu teorije o evoluciji, iz stadija majmuna razvili do tipa homo sapiens!
O civilizaciji Miuiror dalo bi se jo dugo priati. Meutim, ona nije predmet ove knjige. Zato se ponovo vratimo
naoj temi Aitlantidi!.. .
 putevi vode u atlantik-
* Ko je dr Paul Sliman? * Sta su otkrili istraivai sa sovjetskog broda Vitjaz? * Tragovi ruevina na dnu
Atlantika * Panorama potonulog grada * Kako su stalagmiti dospjeli u more * Svjedok Atlantidinog kraja *
Sta dokazuje flora i fauna?
Tokom ovog stoljea o Atlaratidi, njenom poloaju, sudbini i tragovima iznijeto je (bezbroj naj-razliliitijilh
spekulacija. Ipak, jedna, koja je objavljena dvadesetog oktobra 1912. godine u, unace,
64 65
5 _ Atlantida
 mttm
ozlbiiljinom i uglednom listu Njjujork Amerikenu
(New York American), po imam miljenju, vie je
nego 'karakteristina. Ona najilustrativndje objanja-
va sav seinzacionalizam i groznicu Ikoja prati (istrai-
vanje tragova legendarnog kopna.
Tekst koji se tog dana pojavio u amerikom
listu nosio je senzacionalan naslov Kako sam
otkrio Atlantidu, pra postojbinu svih civilizacija!
a potpisao ga je, navodno, dr Paul liiman, unuk
otkrivaa Troje Hajiniriha limana.
Evo sita je pisao dr Paul Sliman:
Nekoliko dana prije svoje smrti u Napulju,
1890. godine, moj djed Hsjnriih liiman predao je
nekom svom pouzdanom prijatelju zatvorenu ko-
vertu ma kojoj je svojom rukom napisao:
Neka ovo otvori jedino onaj lan moje po
rodice ikoji e dati asnu rije da e itav svoj ivot
posvetiti istraivanjima 'oznaenim u ovoj poruci!
Inae, sat prije smrti, 'moj djed je zatraio olovku
i papir i nesigurnom mukom napisao jo jednu
poruku:
Tajni dodatak onome to se nalazi! u zatvo
renoj koverti. -Razbij vazu s glavom sove i ispitaj
sadraj. On se odnosi na Atlaratidu. Grob istono
od ruevina hrama u Saisu i na groblju u dolini
afcuna. Vano. Nai e dokaze o taonosti moje teze.
No dolazi... Zibogom!...
I tu je poruku dao mom prijatelju, kojem je
povjerio i zatvorenu kovertu, a ovaj je sve depono-
vao u jednoj francuskoj banci.
Kada sam zavrio svoje studije u Rusiji,. Nje-
makoj d na Istaku, odluio sam da nastavim istra-
ivanja mog slavnog djeda. Godine 1906. uinio sam
onako kako je moj djed Hajnrih zahtijevao, i otvorio
sam kovertu. U njoj sam naao razne dokumente i
fotografije, ali i djedovu poruku. Glasila je:
66
Onaj koji otvori ovu kovertu mora se vrsto
zakleti da e nastaviti moje nedovreno djelo...
Doao sam do zakljuka da Atlantida, prapostoj-
bina sviih civilizacija, nije bila samo golema zemlja
izmeu Amerike i zapadnih obala Afrike i Evrope,
nego da je, zaista, bila i kolijevka nae civilizacije!
U materijalima to sam ih objedinio, nai e se
dokument, biljeke, lanci, hipoteze i svi dokazi,
koji, po mom miljenju, vode prema konanom
otkrivanju Atlantide.
Ko god bude ispitivao te komade obavezan je
svojom au da e nastaviti moja zapoeta listrai-
vanja ,i da e ih to prije zavriti s definitivno pozi-
tivnim rezultatima.
Prije svega, on treba da koristi sva sredstva
koja mu polaem u ruke, a drugo, on ne smije
zaiboraviti da listaikne da sam ja istinski pokreta ove
akcije.
Francuska banka posjeduje u svojim trezorima
sumu, koja e biti stavljena na raspolaganje onome
koji e se odluiti na istraivanje, a ta suma bie
sigurno dovoljna za sve trokove te akcije.
Neka (Svemogui blagoslovi ovu vanu mi-
siiju!...
Hajnidrih Slniman
Meutim, jedan drugi rukopis <moga djeda bio
je ovako sastavljen:
Godline 1873, za vrijeme mojih iskopavanja
u ruevinama Traje, na brdu Hisarliku, kada sam
doao do drugog sloja zemlje i iznio na svjetlost
dana uveno Prijamovo blago, otkrio sam ispod tog
blaga, jednu neobinu ibronzanu vazu specifinog
oblika.
U taj vazi nalazilo se nekoliko komada glinenih
krhotina, razni mali metalni predmeti, novac i pred
am 67
meti od kosti, to su se, s vremenom, bili ve oka-menili.

Vie tiih zanimljivih predmeta, a i sama bronana vaza nosili su natpiis pisan fenikim hiijero-glifima. Natpis
'glasi: 'Od kralja Atlantide Kro-nosa!'
Ali ni to nije bilo sve. U koverti sam naao jo jedan dokument, oznaen slovom B. Otvorio sam ga i proitao:
'Godine 1883, Vidio sam u muzeju u Luvru, u Parizu, zbiriku predmeta otkrivenih za vriijeme iskopavanja prastarog
grada Tiahuanaka, u Centralnoj Americi. Zapazio sam tamo i komade glinenih lo-naca, potpuno iste fakture i od iste
materije, te okamenjene predmete od kosti, apsolutno sline omima to sam ih ranije pronaao u bronzanoj vazi ispod
Prijamovog blaga.
Slinost tih dviju serirja predmeta ne moe se objanjavati sluajnou. Vaze iz Centralne Amerike ne nose na sebi ni
feniko, a ni bilo koje drugo pismo!
Pourio sam da nanovo provjerim svoje sauvane primjerke i usprkos sam se uvjerio da je natpiis na vazi i na
neobinim predmetima bio, u stvari, znatno novijeg postanka od samih predmeta.
Nabavivi nekoliko uzoraka fragmenata iz Tiahuanaka, podvrgao sam ih hemijskom i mikroskopskom (ispitivanju.
Rezultate, koje sam dobio, nepobitno su dokazivali da su dvije serije grnarije, one iz Centralne Amerike, kao i one iz
Troje, pravljene od potpuno iste vrste gline, koja se ne moe nai ni u staraj Feniciji, ni u Centralnoj Americi!
Detaljna analiza metalnih predmeta pokazala je da su nainjene od legure platine, bakra i aluminija, legure koja
do sada nije bila pronaena i koja ni do danas nije sasvim poznata!
68
 Tako sam doao do zakljuka da su svi ti vrijedni predmeti, koji su billi pronaeni na dva suprotna kraja svijeta,
bili napravljeni od istog materijala i da su, oito, bili istog porijekla. Meutim, svi ti predmeti nisu ni feniki, ni
mikenski, a ni ameriki...
iji su onda bili?
Sta ije trebalo da pomislim?
Da su nekada napravljeni istom rukom i da su kasnije bili preneseni na razliita, toliko udaljena
mjesta?
Natpis na onim predmetima to sam lih pronaao na brdu Hisarliku, u ruevinama Troje, ufoje-dljivo upuuje na
mjiihovo istinsko porijeklo Atlantidu!
Da, Atlanitidu!
To izvanredno otkrie me je toliko ohrabrilo da sam svoja istraivanja nastavio novom energijom.
U uuzetju u Svetom Petrogradu*, pronaao sam veoma .stari svitak eigipatskoig papirusa, koji je bio datiran iz
vremena vladavine faraona Seneda, iz druge dinastije, dakle, otprilike 4571. godine prije
nove ere.
Taj vrijednu, papirus detaljno kazuje kako je faraon Senta, poslao svoju ekspediciju prema zapadu, kako bi ovi
vjeti pomorci otkrili tragove zemlje Atlantide, odakle su prije 3.350 godina nego to se rodio faraon Senta, doli
preci Egipana, donosei sa sobom mudrost i znanje svoje fantastine domovine.
Ekspedidija se vratila poslije est godina ne pronaavi rii taj narod, a ni preivjele, koji bi bili u stanju da dadu
bilo kakva objanjenja o toj ne-staloj zemlji.
* Danariji Lenoimigrad.
69
 fi
Drugi rukopis iz tog Muzeja, koji rje pisao drevni
egipatski istoriiar Menethon, kae da je vladavina
mudraca u Atlantidi trajala trinaest hiljada i devet
stotina godina ...
Ovaj tekst, kdjd je, kako rekoh, objavljen 20.
oktobra 1912. godine u Njujorfc Amerikenu iza-
zvao je, u naunim krugovima u svijetu, veliko ante-
resovanje. Redafcaijii amerikog lista poela su da
stiu pasma i p61emiki tekstovi iz raznih krajeva.
Zamjeranja naunika, istraivaa i arheologa, svo-
dila su se na (janjenicu da je dr Paul Sliman po-
mijeao metu sa naukom i da je nemogue da je
Hajnrih Sliman u T<roj!i otkrio vazu koja je mogla
da potie sa Atlantide.
' To su podle neistine! zakljuili su mnogi.
Redakcija se 'branila kako je znala i umjjela. A dr
Paul Sliman?! Sta je on odgovorio?! Nita. Ni
rijei.
To i mije Mio nikakvo udo, -jer takva linost
nijje ni postojala!
Dra Paula Slimana izmislila je redakcija!
Ipak, ova neobina novinarska patka imala je,
pored tiranog efekta, i drugi uticaj. Zanimanje u
svijetu za hipotetinom diviilizaciijou, koja je na
zakonetan nain nestala u dubinama Atlantika, na-
glo se povealo. Poela su se formirati drutva za
traganje za Atlantidom, arheolozi su omganizoivala
ekspedicije, odlazili na duge i neizvjesne puteve
s jednom jedinom nadom da otkriju ono to do
tada mikome nije polo za irukom Atlantidu!
I dan-danas, vie od sedam decenija poslije tih
zanimljivih dogaaja, s vremena na vrijeme, svjet-
ske agencije jave kako je ta i ta ekspedicija otkrila
/tragove legendarnog kopna. Posljednja takva vijest
.stigla rje prole 1982. godine liz Sovjetskog Saveza:
70
li
:. SsSS
ist
Sil Iil B
Posada sovjetskog istraivakog broda Viftjaz
zavrfila je prvu etapu naunog ispitivanja jednog
masiva, nazvanog Amper, koji 'trenutno podjednako
zanima i geologe i arheologe. Otkriven je na dnu
Atlantskog okeana, jugozapadno od Gibraltara i sje-
veroistono od otoka Madeire, dakle, na podruju
igdje se prema brojnim pretpostavkama mogla
nalaziti legendama Atlanitida.
Prve ekspedicije u organizaciji Instituta za oke-
anograifiiju Akademije znanosti Sovjetskog Saveza,
koje su ranije boravile u ovom kraju, nisu do kraja,
istraile porirjeklo Ampera, ali geolozi doputaju da
je ovaj masiv na morskom dnu, zapravo djelo
ljudskih ruku!
Brod Vitjaz je jo u februaru ove godine do-
plovio iz Mediterana i zaustavio se izmeu Gibral-
tara i otoka Madelire, iznad neistraenog masiva. S
broda se zapoelo s optikim snimanjem vrha,
kao i zagonetnih zidina to se tamo vide na okean-
skom dnu. Budui da je estoko nevrijeme, s vjetrom
i opasnim valovima, onemoguilo ova snimanja, s
Vitjaza su se spustili ronioca u istraivakom
zvonu.
S dubine od ezdeset metara javili su da kroz
okno vide dno, koje je prekriveno tamnim, geome-
trijskim i pravilnim hridinama.
Potom je ronilac Nikolaij Rezinkov lizaao iz
zvona na dno. Od jedne hridine odvalio je grumen
crnog bazalta i ponio ga sa sobom u zvono.
Prema opisu 'ronilaca, vrh Ampera preteno je
ravan, a povrina ploha na zidinama izglaana!
Grumen ibazalta ,uzet s pasiva, podvrgnue se
laboratorijskoj analizi...
Istovremeno, i s druge strane okeana, iz Sjedim
njenih Amerikih Drava, ijavljeno je da se u vodama
Biminija, u blizini Bahamskog otoja, posljednjih
godina, ukazuju monumentalne zidine, koje su, naj-
71

'vfjerovatnifje, pripadale graevinama iz vremena
Atlantide. Ove zidine snimili su dvojica civilnih pi-
lota za vrijeme izuzetno mirnog i .sunanog jutra.
Nakon ovog zanimljivog otkria, pronaene su
i druge ruevine u okolini Kartiba, a meu njdma i
itav jedan grad ispod vode, nedaleko od Haiftija,
i jo jedan, u dubinama jednog jezera.
Slmajui u vidu sve ove detalje, naunici sma-
traju da su atlantska i karibslka kotlina, nekada bile
iznad morske povrine, a nale su se pod vodom
nakon kataklizme koja je zadesila i legendarnu
Atlantidu.
Inae, tragovi ruevina na atlantskom dnu uoa-
vani su jo od daleke 1942. godine. Te godine, prvi
puta u istoriji, zabiljeena su svjedoanstva dvojice
pilota sa tiransatlantskih linija, od Brazila do Daka-
ra, koji su na morskom dnu opazili fantastian pri-
zor panoramu itavog jednog potonulog grada,
sa mnogo monumentalnih zdanja. Kasnije, slina
kazivanja priali su i drugi piloti, ribari, pomorci.
Za razliku od ovog potonulog grada, ije posto-
janje nauno, ipak, mije i dokazano, druge sline
ruevine nekoliko puta isu primijei/vane nedaleko
od Azora. Na kraju, ostaci ogromnih kamenih zgrada
i hramova, koji bi mogli da potiu sa Atlanitide otkri-
veni su i na Kanarskom otoju. Guani*, istovre- godine u ekspediciji, koja je istraivala podvodne
meno, posjeduju predanije o jednoj fantastinoj civi-
lizaciji, koja je nekada vladala svijetom i u stra-
noj nesrei potonula u more!
I na obalama Irske, Francuske, panije, Portu-
galije i sjeverne Afrike postoje legende, koje vrlo
upeatljivo govore o nestalim lukama i potopljenim
gradovima. Postoje dvije vrste podvodnih ruevina:
zdanja potonula u istorijskom vremenu (poev od
* Ouanoi istarosjeldiiooi Kamarstoog otoja.
72
BI
figiSl'Siii
2500. godine prije nove ere) i ona za koja se sasvim
ne zna od Ikada su pod vodom i Ikojim narodima su,
zapravo, pripadala.
Tragova i (jednih i drugih ruevina, tvrde pod-
vodni istraivai, ima jako mnogo. Problemi je jedino
u tome to ih je dosta teko identifikovati. Jedan
podvodni ribolovac, dok je plliivao za nekom ribom,
naao se pred podvodnim zidom dugim etrnaest
kilometara. Doktor D. Tom (J. Thom), dok je
prouavao ruevine na vrhu jedne podvodne viso-
ravni, opazio je niz kamenih, prostranih ulica koje
su se, poput zraka ravale nedaleko od njega, a onda
nestajale u ljubiastim dubinama Atlantika. Neda-
leko od tog mjesta, Tom je Otkrio i vertikalnu kon-
strukciju rudarskog grotla, razliite iskopine i na-
slage zgure, koja je tu leala razbacana. Bio je to,
drugim rijeima, eksploatisani rudnik, kojeg je ne-
poznati narod koristio jo u vrijeme Kroma-
njonca!
Poznati ameriki arheolog i profesor istorije,
Menson Valentajn (Manson Valentin), ovjek koji
je u svijetu poznat po tome to je svojevremeno na
Jukaitaniu otkrio znaajne ruevine graevina zago-
netne civilizacije Maja, uestvovao je koncem 1968.
zidine otkrivene u vodama Bahamskog arhipelaga.
Zajedno sa svojim saradnicima, on je otikrio
prostranu Oblast poploanu kamenjem etverouga-
onog i poligonalnog Oblika, koje je bilo uredno slo-
eno u jedinstvenu cjelinu. To je dokazivalo da ga
je slagala iruka civilizovanog ovjeka. Istovremeno,
'bilo je vie nego uoljivo da ogromna kameni blo-
kovi tu poivaju ve hiljadama godina, jer su ivice
na najveem kamenju ve bile pomalo zaoikrugljene
i oble, oit dokaz djelovanja morskih struja, pjeska
i talasa. Najvei (kameni blokovi, koji su nerijetko
bi'M diugi i vie od pet metara, zauzimali su itavu
73
*AA :>.-
> .-
cjelinu prostrane avenije, dok su se oni najmanji
uklapali u svojevrstan mozaik.
U svojoj zanimljivoj knjizi Jesu li nam preci
stigli iz kosmosa?, ameriki istraiva, Mori Sa- sam do tada pretpostavljao! izjavio je novinarima
telen, kae:
ini se da vie nema sumnje da je tu, na pro-
storima Bahamskog otoja, nekada postojao grad,
izgraen od velikih kamenih blokova, slinih onima,
koji su se koristili u gradnji prastarih gradova s
ohje strane Aitlanrbika u Gizehu ili BaHJbeku, ili
uKuskou i Tiahiuanaku!
Zanimljivo otkrie u ovom podneblju vezano je
i za francuskog istraivaa Zak Iva Kustoa. On je,
nedaleko od bahamskog otoka Andreas, na dulhini
od oko pedeset metara, otkrio prostranu podvodnu
peinu ispunjenu stalagmitima i stalaktitima. U
nauci rje poznato da oni nastaju iskljuivo na po-
vrini zemlje, ni u kom sluaju na morskim dubi-
nama, i to postepenim taloenjem krenjaka iz
vode, koje najee traje hiljadama godina. Prema
tome, peina koju je olikrio Kusto sa svojim ronio-
cima, neosporno je nekada bila sastavni dio kopna,
koje je zatim potonulo u more!
Za vrijeme iste ekspedicije sa brodom Kalip-
so, Kusto je detaljno istraio i Blu Hol, podruje
koje se nalazi nedaleko od obala Hondurasa. I tu
su spretni ronioai otkrili itav niz peina sa prekra-
snim stalafctitima i stalafkmitima, ali su ovi imali
jednu neobinu osobenost nisu bili vertikalni, ve
horizontalni, to se protivi svim, do sada, poznatim
zakonima prirode!
Jedino mogue objanjenje je da su uslijed ne-
kog snanog zemljotresa ili neke druge kataklizme,
peine odvaljene od kopna, kojem su pripadale, i u
tom neobinom poloaju se nale na dnu mora. Na-
ravno, Kusto je elio i da provjeri ovu 'pretpostavku,
74
pa je jedan stalafctiit dao da se detaljno ispita i
proanalizira.
Odgovor koji sam dobio nakon analize, samo
Kusto. Ispostavilo se, naime, da se peina nala
na dnu mora jo prdije oko 12.000 godina!
Na osnovu ovih Kustoovih otkria, nije teko
pretpostaviti, da je itav ovaj dio amerikog kon-
tinenta, koje danas ini Kanipsko more i Meksiki
zaliv, i koji se prostire sve od poluostrva Jukatana
pa do udaljenih Antila, nekada bio poprite snane
kataklizme, usljed koje je veliki dio kopna nestao
u morskim dubinama, a ostali su na povrini samo
najvii planinski lanci, koji sada ine arhipela -
ge! ...
Nije li se sve to odigralo u vrijeme kada je u
Atlantik potonula i legendarna Atlantida?!
Za one koji su uvjereni da je Atlantida odista
postojala sve su ovo dokazi da su u pravu. Ipak,
jedan od najjaih argumenata je azorski tahilit!
Evo o emiu se radi...
Godine 1898, oko osam stotina kilometara sje-
verno od Azorskog arhipelaga postavljen je tran-
satlantski kaibl, koji je vezivao Ameriku sa Stanim
kontinentom. Meutim, desilo se da se kabl prekine
i specijalne ekipe upuene su na lice mjesta kako bi
spojile kabl. Ronioci su se spustili na dno i nakon
obavljenog posla sa sobom su donijela i komad sti-
jene, koja je mjesto nala u jednom parikom mu-
zeju.
Petnaest godina kasnije, kamen je privukao
panju tadanjeg direktora Francuskog okeanograf-
skog instituta Pola Termijea '(Paul Tenmier), ikoji ga
je detaljno istraio. Termije je ustanovio da se radi
o stijeni vulkanskog porijekla.
Ono to nas upuuje na podataik da je ta stijena
bila svjedokom Atlantidinog traginog kraja jeste
75
slijedee: tahilit, dakle lava, to je, u stvari, i bila analizirana stijena, za oko petnaest hiljada godina stajanja u moirskoj
vodi neminovno bi se rastvorio. Ovag muzejski primjerak, meutim, imao je otre nenagriene ivice, to je dokazivalo da
se nupcija dogodila prije manje od 15.000 godina. Moda, dakle, ba u vrijeme, koje je u svojim djelima Tiimej i
Kritija zaihil'jeio grki filozof Platon.
Ali, ima i drugih dokaza.
Jedan panski ribarski brod povukao je sa atlantskog 'dna oko hiljadu kilograma neobinih predmeta. Bile su tu
nevelike ploe krea, debljine tri-eibiri centimetra, koje su oblikom podsjeale na dble keramike tanjire. Unutranja
strane su bile neto malo hrapave, ali su zato spoljne strane bile gotovo idealno glatke, to najbolje dokazuje njihovo
vjetako porijeklo.
Nedugo nakon ovog zanimljivog otkria, naunici su detaljno istraili starost keramike sa atlantskog dna. Doli
su do zakljuka da rje stara oko dvanaest hiljada godina!
Istraivanja atlantskog dna, po mnogo emu je veoma sloen i skup posao. Zbog toga, naune ekspedicije rijetko
odlaze na Atlantik sa takvim ciljem, a i one, koje se odlue, nedugo nakon toga, zbog nevremena, nedostatka
preciznih instrumenata ili iz nekih drugih razloga, prekidaju posao i vraaju se u matrinu luku. Pa ipak, ako bismo
od fragmenata, koje smo naveli u ovom poglavlju, pokuali da stvorimo mozaik, dobili t>i smo utisak, ako ne i uvjer-
ljivu sliku, da ispod Atlantika, odista, postoje tragovi nekog zagonetnog kopna i neke tajanstvene civilizacije, koja je
tu stasala prije desetak milenija!
Da li je rije o Atlantidi?
Moda!
Nauka, na alost, ne prihvata (pretpostavke kao dokaze, a pravih injenica, zaista, jo nema.
 Ipak, ono to nije naeno ispod Atlantika, otkriveno je na kopnu. To su ubjedljivi nagovjetaji da su obale
zapadne Afrike i istone Amerike, nekada davno, bile spojene, ili premotene odreenim kopnom to se nalazio u
Atlantskom dkeanu.
Prouavajui ivotinjski svijet na Azarskom, Kanarskom i Kapverdskom otoju, panski biolozi i zoolozi, doli
su, naime do zakljuka da njihova fauna ima sve odlike kontinentalne, to praktino znai da su pomenuti arhipelazi
sve do geologijski nedavne prolosti bili dio afrikog kopna, to jest sve do perioda tercijara. Na njima, naime, od
pamtivijeka raste vrsta paprati, ikoja se u nauci zove Adiantum reniforma, koja, u stvari, pripada bilju
zapadnoafrikih podruja. Istovremeno, panski istraivai su ustanovili jo jednu neobinost: na ovim otocima i
danas ive mekuci za koje se sa stopostotnom sigurnou zna da vuku porijeklo od onih to su se na evropskom tlu
okamenjivali jo u periodu tercijara!
Dakle, geologijski, paleontologijski i botaniki argumenti potvruju pretpostavku mnogih oceano-grafa i
istraivaa da se tlo Atlantika, iz kojeg se danas izdiu Azori, Kanari i Kapverdcuvsko otoje, nekada veziivalo s
Mauritanijom, u zapadnoj Africi, i evropskim Pirinejskim poluostrvom.
U zanimljivom feljtonu Mali smakovi svijeta, objavljenom u zagrebakom Veernjem listu tokom 1976.
godine, govori se i o katastrofi koja je zadesila legendarno kopno.
... Da se Atlantida mogla nalazi/ti u Atlantskom dkeanu, kae se u tom tekstu, dokazivano je odavno i injenicom
to se sredinom njegovog dna, smjerom sjeverojug, protee vrlo aktivna zona potresa i vulkanske djelatnosti. Zna se da
na Kanar-skim i Azorskim otocima jo traje buran vulkanski
76 77
 ^%*V
A''

proces, da mije bar davno, na njihovom podruju, se, odista, duboke promjene, koje su pratile kata-
potonulo u more nekoliko rtova, a da je 1971. godine strofalne vulkanske erupcije!
izniknuo i novi vulkanski krater na La Palmi. A od te injenice pa do propasti itavog jednog
Sovjetski istraivaki ibrad Mihail Lomonosov naroda bio je potreban samo jedan korak. Korak
iz mora je izvukao nekoliko odlomaka koralja. Kako kojeg je, na alost, priroda nainila. Tako je otila
je poznato, koralji rastu samo na neznatnim dubi- Atlantida...
nasm, a ovi su izvueni s dubine od dva i po kilo-
metra, to praktino znai da su potonuli najmanje
dvije hiljada metara dublje nego to su se nalazili
prije pomijeranja tla. Zato bi onda bilo nemogue
da je sa svojim kopnom potonula i Atlantida!? . ..
Misterija Atlantide moda bi do sada bila bar
donekle razjanjena da ti i takvi nalazi i otkria nisu
bili plod istraivakog rada ikojem nije bio cilj obja-
njenje ijedne fantastine legende. Ekspedicije se
nisu time bavile ... Naprotiv, njih je zanimalo tota
drugo. Atlantida, nikako!
Jer, sjetimo se da su razne ekspedicije, i sovjet-
ske, i amerike, i francuske, i panjolske, i holamd-
ske ... proteklih godina nailazile na razliite, esto
veoma zanimljive nalaze. Jedne su nalazile na dnu
atlantika alge, koje jedino mogu nastati u rijenim
tokovima; druge na kamenje ikoje nastaje pod nor-
malnim atmosferskim prilikama, nikako na dnu
ofceana; tree, stijene, koje je obraivala ljudska
ruka; etvrte, zanimljivu grnariju nepoznatog pori-
jekla, pete... Otkria su se nizala, ali kako ekspe-
dicije nisu tragale za ostacima Atlantide, tako su ta
otkria ostajala na periferiji, usamljena i, to je
najgore, nedovoljno istraena.
Imajui na umu sve ovo, sovjetski publicista
Mihail Vasi'ljev, izjavio je u asopisu Sovjetskaja
kultura, sljedee:
Da, Atlantida je mogla da postoji i da pro-
padne ba u doba o kojem je pisao Platon, a to
znai prije nekih dvanaest hiljada godina. U onom
razdoblju na podruju Atlantskog okeana zbivale
su

78 79
 ?"-,!-';
V
m

potomci naroda
sa atlantide?
* Ko su ljudi sa zeijim licem? * kola za
kromanjonske slikare * ivot izmeu mnogih
kataklizmi * Ko je bio dobri bog Kukulkan? *
Zato su Maje bjeale? * Fantastina hipoteza
brae Umland * Kako otkriti tajnu kamena?
* Pitanja bez odgovora

Ispod Pirineja, planinskog lanca ina igim se

surim vrhovima uvijek bjelasa snijeg, smjestila su
se ratrkana naselja udnih visokih poludrvenih
kua sa neobinim, uiglastkn krovovima, a na sva-

ja 6 Atlantida 81
koj kui je ispisano 3 + 4 = 1. Taj apsurdni raun, samo je na prvi pogled nelogian. On, zapravo, oznaava da se
u Francuskoj nalaze tri provincije, a u paniji etiri provincije jednog te istog naroda. Naroda Baska!
Baski!
Neobian narod koji svoje korijene nalazi jo u vremenu Kromanjonca.
Niko, zapravo, ne zna odakle potie, ko su mu preci, kako je stekao osobenosti, koje danas nauka smatra
neobinim.
istraivai drevne prolosti smatraju da su Baski moda, potomci naroda sa Atlantide!
Zato?
Sta to ima neobino kod njih? Po emu se toliko razlikuju od svih drugih naroda ovog podneblja?
Svjetske statistike kau da danas na podruju panije i Francuske ivi oko dva miliona i sedam stotina hiljada
Baska, a antropolozi, lingvisti i naunici drugih profila, koji su ih posljednjih decenija detaljno prouavali, smatraju da
su i po jeziku, i po fizikoj konstituciji, i po obiajima, jedinstveni u svijetu!
OdaMe potiu?
To je misterija koja dugo nee biti rijeena. Neki antropolozi smatraju da su oni, zapravo, koti, koje je tu naselio
Julije Cezar. Drugi iznose tvrdnje da oni nisu niko drugi do potomci patrijarha Tubala, Noahovog unuka. Trei,
nastoje da dokau kako su oni potomci Atlantiana! Ko je u pravu?
Teko je reci. Pogotovo, to nijedna ova tvrdnja nije nauno i dokazana.
Ba zbog toga su, posljednjih godina, antropolozi, lingvisti i istoriari primijenili najsavrenije metode
istraivanja na podruju gdje ive pripadnici
ovog zagonetnog naroda. Ameriki antropolog Mor-ton Levin, pokuao je, recimo, pomou hematologije da utvrdi
bioloku izolaciju Baska.
U saradnji sa naunim institucijama iz Bijarica, Bordoa i Tusluza, kako nas izvjetava Didije Biden, Levin je obavio
veoma obimna istraivanja uzoraka krvi Baska. Iao je tako daleko da ije uzimao uzorke i od pripadnika ovog naroda
to danas nastanjuje dijelove Argentine i ilea.
I testovi su pokazali da je krv Baska odista posebna. Rjee kod Baska, nego kod drugih Evropljana javlja se krvna
grupa B, a krvna grupa 0 je vrlo esta: gotovo ezdeset odsto sluajeva u poreenjima sa 44 odsto, koliko ima,
na primjer, kod Francuza. Zatim, Baski imaju ee nego ostali narodi krv sa negativnim rezus-faktorom.
I fizika konstrukcija pripadnika ovog tajanstvenog naroda je vrlo uoljiva i karakteristina. Oni su vrlo visoki,
dugih nogu, a malih stopala. Lubanja im je okrugla sa izraenom izboinom na zatiljku. Preteno imaju crne oi, kosu i
orlovski nos, to su, vidjeemo kasnije, uoljive karakteristike i jednog drugog nita manje zanimljivog i tajanstvenog
naroda naroda Maja (Maya). Ipak, najizraenija osobina Baskijaca jeste trouglast oblik lica, zbog ega ih mnogi i
nazivaju ljudima sa zeijim licem!
S obzirom da se Baski toliko razlikuju od ostalih etnikih skupina u Evropi, najnovija istraivanja upuuju na to da
se listina o njihovom zagonetnom porijeklu mora potraiti u prastaroj vezi sa ljudima kaje su to podruje nastanjivali
prije vie od deset i petnaest hiljada godina. Dakle, u vezi sa Kro-manjoncima?
Kromanjonci!
Ni o njima se sve ne zna. Njihove slikari je pred kojima su i savremeni umjetnici ostali zaprepateni
82 6* 83
i nijjemi otkrivene su u mnogim peinama Spanije i june Francuske. Ipak, svakako, najpoznatije su one u panskoj
Altamiri, svojevrsnoj umjetnikoj galeriji prizora iz praistorije, ali nita manje nisu fascinantne ni one koje su otkrivene
u peini Font--de-Guame, u Dordonji (Dordognei).
Ko su bili ti prastari slikari i zato su se sa tolikom strau odavali slikarskoj umjetnosti? ini se, ak, da su
kromanjonski slikari u svoje vrijeme bili mnogo cjenjeniji od svih ostalih pripadnika tog naroda, pa ak i od lovaca!
Ali, ni to nije najvea neobinost!
... Kromanjonski umjetnici su, moda, ili i u kolu kako bi razvili svoje talente smatraju Alan d Sali Landsburg
(Alan i Sally Landsburg) u svojoj zanimljivoj televizijskoj seriji U potrazi za drevnim misterij ama, prema Ikojoj su
kasnije napisali i knjigu pod istim naslovom. Ovu fantastinu tvrdnju brani par Landsburg obrazlae ovako:
U LAmeuilu, u Junoj Francuskoj, pronaeno je 137 kamenin ploa s mnogim veoma slabo izvedenim crteima, s
pojedinostima koje, kao da su esto, ispravljane rukom uitelja. U jednoj pilji je pronaena tuba izraena od sobove
kosti i ispunjena pigmentom. U drugoj je naena paleta od kamena na kojoj je jo, nakon dvadeset hiljada godina
(!), bio debeli namaz boje crvenog okera!
Kromamjonski slikari nisu, inae, imali zelene i plave boje, a crnu i ljubiastocrnu boju dobij ali su iz manganova
oksida. Crni pigment su mogli izraivati i iz drvenog ugljena i od aa izgorjele masti. Smee, ute, naranaste i
crvene nijanse dobijali su iz eljezne rudae, koju su slikari ili njihovi pomonici mljeli meu kamenovima. Zatim su je
mijeali sa ivotinjskom krvlju, biljnim sokovima ili ivotinjskim mastima. Katikada su mijeali oker s lojem i pravili
neku vrstu olovaka.
 Slikari su debelo mazali svoje boje, na razliite naine, etkicama nainjenim od dlake ili pera ili ivakanog
ofkrajka granice, zatim istisnutim liajem i mahovinom, pa pritiskom prstiju, ili snanim pritiskanjem na zid pomou
probuene kosti ili trstike.
Kakrva god bila metoda, likovi su redovito bili naslikani smjelim, sigurnim potezima, s malo znakova popravljanja.
Oigledno je umjetnost prije kojih osamnaest hiljada godina bila visoko razvijena i veoma rairena. Moda je bilo i
umijeitnika koji su radili samo na svojim djelima i nita drugo, a plaali su ih ljubitelji umjetnosti hranom i
krznom!...
S povlaenjem posljednjih velikih ledenjaka, oko 10.000 godina prije nove ere, (dakle, negdje u ono vrijeme u
kojem je Atlantida preivljavala svoje posljednje dane pred kataklizmu koja e je razoriti pr. A. B.), peinska
umjetnost starijeg kamenog doba, izgleda, naglo je zavrila. Nema sumnje da su ljudi napustili peine, kada je
klima postala toplija i podigli drvena sklonita du rijeka i pored jezera. Nauili su da dobijaju ljetinu od plodova, ali
i da uzgajaju domae ivotinje. Lutali su mnogo irim podrujima.
U vrijeme kada su prvi trgovci s istonog Sredozemlja, stigli u zapadnu Evropu, oko 1800. prije nove ere,
posljednje peinske slikari je bile su stare ve nekih devet hiljada godina. Vjetine, stilovi i nadahnue to su ih stvorili
bili su ve davno zaboravljeni. Prvo i jedino od najveih razdoblja umjetnikog izraavanja prolo je zauvijek. A
civilizacija je, kako znamo, tek svitala.
Kakav paradoks!
Civilizacija jje drutveni poredak koji potie kulturno stvaralatvo. Ona poinje kada prestaju nered i
nesigurnost. Odreeni inioci civilizaciju mogu unaprijediti ili zaustaviti. Na primjer led.
84 85
Civilizacija je meuigra izmeu ledenih doba. Velike hladnoe mogu se uvijek povratiti i prekriti djela ovjekovih
ruku ledom i kamenjem, potisnuti civilizaoijiu u nekoliko malih uglova planete Zemlje. Isto tako i demoni vulkana i
potresa, za ijih mirovanja podiemo nae gradove, a kada se trgnu ravnoduno nas unitavaju! Ili, velike poplave (a
istorija pamti mnoge!), koje nas s lakoom odnesu niz vodu, u 'nepovrat!
Ko zna koliko <je Ibivih civilizacija, prije desetke i desetike hiljada godina, bilo potpuno uniteno nadolaskom leda ili
lave i'li vode?!
Mi, jednostavno, ne moemo kako treba ocijeniti dostignua praistorijskog ovjeka smatra ameriki ugledni
naunik, dr Durant i dodaje: Mi smatramo da je vrijeme razorilo ostatke, koji bi premostali razmak izmeu
prvobitnog i savreme-nog ovjeka!
To je sasvim mogue. Jer crni danas imamo samo odreene nagovjetaje praistorijskih civilizacija koje su stasale na
naoj planeti, ali nikako i prave, naune dokaze.
Ali, vratimo se Baskima!
Mnogi antropolozi smatraju da su dananji Ba-ski rezultat lokalne evolucije ovjeka iz Kroma-njona.
Istovremeno, francuski istoriar Eduard Larte otkrio je 1868. godine ljudske kosti u peinama kod Kromanjona i utvrdio
da potiu jo iz vremena od prije trideset hiljada godina. Kromanjonski o vjek je izrazito visok, imao je usku i dugu
lubanju, etverougle one duplje, izraene jagodice i povelik nos.
Ovu teoriju moe da potkrijepi i baskijska svakodnevnica. I danas, seoske porodice koriste orue i posue slino
onome iz praistorije. Tako, na primjer, koriste kaiku izdubljenu drvenu zdjelu u
kojoj kuhaju mlijeko na nain kako se to, vjero-vatno, inilo prije deset hiljada godina: zagrijavaju kamenje na vatri i
ubacuju ga u zdjelu sa mlijekom!
I lingvisti su dali svoj prilog otkrivanju porijekla Baska. Svi pokuaji da se euskara jezik ovog naroda
usporedi sa Ibilo kojim evropskim jezikom, propali su na samom poetku. Dobri poznavaoci Baska i njihovog jezika ne
smatraju to udnim, jer tvrde da je euskara najstariji od svih evropskih jezika. Brojne baskijske rijei, prema
-miljenju najveeg broja uglednih lingvista, neodoljivo podsjeaju na kameno doba!
Svi nazivi orua za ajeenje izvedeni su iz dvije rijei koje znae kremen i kamen. Dvije gotovo identine rijei
oznaavaju zemlju i snijeg, a svi nazivi drvea izvedeni su iz rijei: liaj, trnjak, stmjika dakle, iz naziva
vegetacije, koja je postojala u ovom regionu za vrijeme ledenog doba!
Euskara je veoma slian i nekim kavkaskim (!) jezicima: tako, na primjer, baskijska rijefo borobil, to znai okrugao,
veoma je slina gruzijskoj rijei iborbali (toak). I defclinacije i gramatika su im veoma sline. Zbog toga lingvista
Zor Dimezil (Georg Dimeziles) kae:
ini se da jezik Baska i sjeverni i juni kav
kaski jezici, predstavljaju jedine preivjele ogranke
neke ve odavno nestale jezine porodice!
Da li su u toj jezikoj porodici bili i Atlanti?!
Dio svojih obiaja, znanja i kulture Atlanti
su ostavili i u Evropi, i u Africi, i u Americi!
smatra ameriki istraiva Mori Satelen. Sigur
no je da su se neka znanja civilizacije Atlantide, u
kasnijim periodima, koristila meu narodima La
tinske Amerike, privje svih Maja i Inka, ali i u dre
vnom Egiptu i Sumeru. Ipak, Baski su najvie za
drali osobina naroda Atlantide! To se najvie iska-
86 87
 I ^
<K\ ^L
VJ <y *.v
V
.
V
f
t
.
S

zuje u njihovom fizikom izgledu, ali i u jezi- faktoro

ku!. . . m
Ipak, zvaniona antropologija upuuje na vezu ee
Baska sa kromanjonskim ovjekom, a hematologija umiru
i lingvistika ih dosta vee za Kavkaane. U nauci je nego
jedino sporno, iko je od koga uio Baski od druga
Kavkaana ili obratno. Sigurno je da su u meuso- novoro
bnom ukrtanju i jedni i drugi preuzeli neke oso- enad
bine, ali ih je danas teko iznijansirati. , a ako
U sklopu neobinosti, koje su vezane za Baske, i
esto se istie i ova: kako su, zapravo, pripadnici preive
ovog naroda, ija zemlja lei na veoma tranzitnom ,
putu, uspjeli, kroz tolike vjekove, da sauvaju svoj veoma
tip, jezik i kulturu u potpunosti netaknuto? su
Dio odgovora, svakako, lei u baskijskom rat- podlo
nikom ivotu. Meutim, sigurno je daleko vanija na
injenica da je stoljeima enidba sa osobama koje najrazli
nisu bile baskijjskog porijekla predstavljala tabu zbog itijim
tradicionalnog vjerovanja da su djeca iz takvih veza obolje
prokleta! njima
Zbog toga, Baski su se enili meu sobom, a krvi!
nisu bili rijetki brakovi i izmeu lanova jedne po-
rodice, pa ak i izmeu brata i sestre. Slian feno-
men, prisjetimo se, bio <je karakteristian i za civi-
lizaciju drevnog Egipta. I faraoni su se esto enili
u najuem krugu svojih porodica, to je, konano,
djelomino i dovelo do postepenog opadanja moi
drevnog Egipta.
enidba u krugu pripadnika svog naroda, kada
su u pitanju Baski, dma odreenih i isto medicinskih
opravdanja. Dananja nauka je, naime, dokazala da
djeca ene koja ima krv sa negativnim rezus-fakto-
rom i mukarca koji ima krv sa pozitivnim rezus--
I
Ip ostaju duboko i trajno vezani za svoju tradiciju i
ak, svoj narod. To se, i dan^danas, najbolje moe da
vjerova osjeti, kako navodi Didije Biden, ako se posjeti sveto
tno mjesto svih pripadnika ovog drevnog naroda
najva Gerniku u Baskiji, na Dan domovine (Aberi Eguna),
nije izuzetno vanog praznika u baskijskoj tradiciji. Toga
razloge dana, ispod prostrane kronje jednog
to su hiljadugodinjeg hrasta, na vjernost svom narodu
Baski zaklinju se desetine i desetine hiljada Baska, kaj i ive
upravo u Spaniji, Franouskoj, Portugaliji, Argentini, ileu ili
ovakvi u drugim krajevima svijeta.
kakvi Tako Baski, iz godine u godinu, obnavljaju za-
jesu i kletvu, koju su njihovi preci, Atlantiani (?), ili bilo
to su ko da su bili, prije mnogih milenij uma ostavili kao
nadivj jedinstveni zavjet svojoj djeci!
eli Jedan drugi narod, kdji je afirmaciju i bljesak
brojne svoje fantastine kulture i iznanosti, doivio u je-
vjekov dnom drugom vremenu i iji potomci danas ive na
ne, pa i drugoj strani Atlantika, Maje, svoje porijeklo, prema
hiljadu mnogim istraivaima i atlantidolozima, takoe, usko
godin veu za Atlantiane.
je
uticaje, Zato?
lei u Kada se u stravinoj eksploziji, i kataklizmi
inje- izazvanog padom Planetoida A, koji je pao u Atlant-
nici da ski okean, ili u lananoj eksplozija atlantskih vul-
Baski, kana, zavrila civilizacija koja ije stasala na Atlan-
gdje tidi, na sigurnim obalama Amerike zapoeli su svoju
god da fantastinu civilizaciju Maje.
se Uplaeni morem, koje je u vrijeme atlantske
nalazil katastrofe naprosto zbrisalo obale, svoje monumen-
i, talne gradove su podizali dulboko na kopnu, naj-
ee u nepristupanim praumskim predjelima.
88 89
 Fantstina znanja iz astronomije, graditeljstva, organizacije podario im je zagonetni bog Kukulkan (Kukulcain), koji
je prema drevnim predanjima doao s mora, bio bijele puti i nosio bradu. Kukulkan, za ikojeg mnogi vjeruju da je
jedan od uenih Atlanata, korji su se sklonili ispred katastrofe, podi gao je veliki grad Majapan (Mavapan), izvjesno vri-
jeme vladao njime, a onda zauvijek otiao ostavivi narodu Maja 'mnoga korisna znanja.
Biskup Diego de Landa, koji je ivio u esnae stom stoljeu i bio glavni hroniar o neobinim tra dicijama Maija
zalbiljeio je da mnoge baskijske rijei imaju isto ili slino znaenje i kod Maja.
Jedan Baskijac zapisao je biskup Diego de Landa mogao se lijepo sporazumjevati sa pripa dnicima ovog
neobinog naroda . . .
Ali to nije jedina slinost izmeu ovih drevnih naroda. I Maje imaju orlovski nos, kao i Baskijci, a i jedni i drugi
igaje svojevrstan nain obrade zemlje. Oni ne oru, kao ostali narodi. Oni koriste lajas, dvozupan ravast tap,
kojim bodu u meku zemlju, prekopavaju {je, a zatim u nju bacaju sjeme.
Igra loptom kod Baska jai-alai sa korpom od vrbovog prua vezanom za ruku. neodoljivo podsjea na pok-a-tok,
drevnu igru naroda Maja.
Ima i drugih Slinosti, kao to su totemski ple sovi, vjerovanje u besmtnost nesahranjenih tijela, obiaj vjetaokog
istezanja vrata itd.
Pa ipak, Maje su po mnogo emu neobini]e od Baska. Iza sebe i svoje fantastine civilizacije, osta vile su bezbroj
teko rjeivih zagonetki.
Civilizacija s graditeljskim umijeem, koje je podizalo trajne i velianstvene graevine, narod koji je pronaao
nulu da bi olakao sloene raunske postupke, kultura koja je stvorila kalendar s tano- u od sedamdeset sekundi u 365
dana, zato bi Maje, koji su sve to posjedovale, bjeali i sklanjali se pred

90
najezdom nerazvijenih drutava pitaju se s pra vom Alan i Sali Landsburg u svojoj knijizi Svemir ska veza. Maje
se nikada nisu borili* s osvajaima. (Nisu se ni opirali. Umjesto toga povlaili su se sve dublje i dublje u neeljena
mjesta u oiglednom strahu od dodira s drugim narodima. Ali, zato i emu sve to?! ...
Maje!
Odakle doe taj narod? Bijae li zaista indijanskog roda kao i drugi narodi, to ive na sjeveru i jugu, i nikada ne
prestadoe da budu nomadi? Ako su bili, zato se Maje razvie do tako fantastinih visina? ta ih je podstreklo?
Otkuda su dobij ali tako fantastino znanje? Da li je bilo uopte mogue da na amerikom kontinentu, odsjeenom od
velikog kulturnog toka u starom svijetu, nastane neka sasvim nova kultura?!...
Ko su, zapravo, Maje? Odakle dooe? . . .
Ova dva teko rjeiva pitanja stoljeima su mu ila istraivae, istoriare i arheologe iz svih krajeva svijeta, tvrdi C.
W. Ceram u knijizi Bogovi, grobovi i uenjaci. Istovremeno, u svijetu naune fan tastike ova pitanja su proteklih
decenija dobijala razliita znaenja i razrjeenja . . .
U sveru fantastike svakako spada i zanimljiva hipoteza brae Erika i Kraiga Umlanda (Eric i Craeg Umland), kolji
tvrde da su davnanji preci Maja predstavljali civilizovano drutvo, koje je nekad davno ivjelo na jednoj planeti
Sunevog sistema, najvjerovatnije na hipotetikom Faetonu, koji se nalazio izmeu Zemlje i Venere. Braa Umland su
uvjereni da je nedostatak sirovina, na kraju, tu civilizaciju i itavu planetu dovelo do nezapamene katastrofe, do
potpuno i definitivnog unitenja!
Kako to braa Umland objanjavaju?
Dok su mnoge ekspedicije istraivaa, sline naim misijama na Mjesecu, znatno opremljenije i
91
sposobnije, zajedno sa svojiim porodicama ili bez njih, na naoj planeti panino tragale za neophodnim sirovinama, na zlokobnoj i
zagonetnoj planeti se poelo, jer drugog izbora, izgleda, nije bilo, sa riskantnim buenjem jezgra. I ba je to bilo kobno, dolo je
do strahovite eksplozije i potpunog unitenja planete. Tragovi te svemirske /katastrofe, tvrde autori, mogu se i danas vidjeti u obliku
tajanstvenog pojasa asteroMa, ije je postojanje prvi dokazao ehoslovaki astronom Kaimje Kordilevski.
Ostavi bez rodne planete, ekspedicija vanze-mljana bile su prisiljene da prihvate nau planetu kao svoju inovu domovinu.
Meutim, kako su se prvobitno stacionirali na Antarktiku, a pribliavalo se ledeno doba, svemirski gosti su bili prisiljeni da pokupe
svoje instrumente i opremu i da krenu u zdravije i pitomije krajeve. U svojim vasionskim letjelicama tako su stigli u
Srednju i Junu Ameriku, u krajeve u kojima su, mnogo kasnije, Maje podigle svoje fantastine hramove, piramide i gradove.
Ovu fantastinu selidbu sa Antarktika, valjda prvu u povijesti Zemlje, dokazuju i mnoge eskimske legende i predanja, koje
govore o neobinim plemenima iz niotkuda to su se u pradavnim vremenima selila u ogromnim metalnim pticama to su
rigale vatru!
Iako su zbog nesree kaj a im se dogodila i nade da e, jednoga dana nai gostoprimljiviju planetu, u poetiku izbjegavali
svaiki kontakt sa primitivnim 'stanovnicima Srednje i June Amerike, to ipak nije moglo da potraje dugo. Uvidjevi da drugog izlaza
nemaju i da e zauvijek ostati na planeti Zemlji, poeli su da se mijeaju sa Zemljanima. Iz tog ukr-tanja roeni su Maje! Iste
one Maje o ijoj misterioznoj civilizaciji znamo malo, a nagaamo mnogo!
 itava ova pria ukratko ispripovjedana zvui, kako sam ve pisao u svojoj knjizi Tajna iezlih civilizacija, u najmanju ruku,
kao teorija zanesenih fantasta. Moda ona i jeste, najvjerovatnije da je tako, ali prisjetimo se fantastinih i gigantskih gradova, iji
ostaci se jo uvijek nalaze u praumama Jukatana (Yucatana), Hondurasa i Gvatemale (Gua-temala). Prisjetimo se i svih onih
zagonetnih arheolokih nalaza predmeta izvan svog vremena, to su svojevremeno ukraavali hramove i mnogobrojne
monumentalne graevine, a iju namjenu jo nismo utvrdili i otkrili.
Ko ih je sagradio? Kako? Na koji nain? Zato? emu su uistinu sluili?
Prisjetimo se i zornih opisa, punih zbunjenosti i oaranja, koje su biljeili prvi sretni istraivai to su u neprohodnim
dunglama otkrivali izgubljene i zaboravljene gradove Maja civilizacije:
... Nesvjestica hvata posmatraa kada mu pogled luta po strahovitim kamenim figurama, ledenim licima, groznim zmijskim
glavama, avetinjskim likovima i jaguarima to, poput ovjeka, koraaju, koraaju, koraaju...
Kako prodrijeti u tagnu ornamenta i neobinih hijeroglifa, kako shvatiti da je itava ta galerija nakaza, sve te zbunjujue figure,
reljefi, crtei, sve te neobine skulpture i likovi, svi ti znaci i misteriozne poruke u neprikosnovenoj i jedinstvenoj realizaciji sa
astronomskim brojevima?
Dva fcrsta na obrvama jedne zmijske glave, jedna otra jaguarska panda na uhu boga Kukul-kana, neobini Oblik jednih
kamenih vrata, forma po motivu stepenica, to se uvijek iznova vraaju: okamenjena udovita, zmije, ogromni filigranski obraeni
kamenovi sve to, zaista sve to, izraava broj i vrijeme!...
92 93
 Zato? Kako? Kome je to trebalo? emu je
sluilo?
Kada razmiljam o Majama sve me vie obu-
hvata osjeaj da nas i danas, kao Asteke (Azteci) i
Tolteke, svoje primitivnije susjede, prije toliko sto-
ljea, jednako zbunjuju svojim nevjerovatnim zna-
njem iz gotovo svih naunih oblasti. Pa dpak, zar
je to mogue, Maje nikada nisu otkrili toak! Maje
nisu znali za plug! Maje nisu imali vagu i
nisu imali mjeru za teinu!
Zato? Zar im sve to nije bilo vie nego ne-
ophodno u svakodnevnom ivotu?!
Ali, iako nisu znale za toak, plug, vagu i tota
drugo, Maje su imali predivine opservatorije!
Maje su registrovali kretanje planeta u naem
planetarnom sistemu, i mnoge druge astronomske
dogaaje to se nisu mogli uoiti golim okom, izra-
unali su da godina na Veneri traje 584 dana (savre-
meni naunici su izraunali da traje 583,82 dana!), a
znali su i trajanje Marsove godine!
Nita imanje ne zbunjuje i injenica da glavni
gradovi Maja civilizacije, ien Ica (Chichen Itza)
i Uksmala {Uxmala) nikada nisu bili povezani dru-
movima (?!), a gradovi Maja u Srednjoj Americi, u
meksikom Jukaitanu i Gvatemali, podignuti su po
nekom pravilu, u najnepristupanijim dijelovima
dungle!
Zato?
I na ovo pitanje, na koje savremena nauka jo
nije dala taan odgovor, odgovorili su u svojoj ne-
vjerovatnoj teoriji braa Erik i Kraig Umland:
Ko je bio u stanju da izrauna trajanje jedne
godine do preciznosti od svega nekoliko sekundi
tvrde oni sigurno je uvidio i neprocjenjivu vri-
jednost jednog toka. Meutim, poto on nije bio
upotrebi] ivan ak ni u taku tekim situacijama kao
94
to je transport ogromnih kamenih blokova, naj-
ee i po nekoliko tona, koji su bili neophodni za
izgradnju hramova u ien Ici, na primjer, najbolje
ilustruje da je zagonetnim Majama na raspolaganju
stajao neki drugi, laki, nama jo uvijek nepoznat
nain, moda antigravitacioni ureaji, ili jednostavno
letjelice, fantastine letjelice, koje su bez po muke
prenosile sav teret. Jedino su, ini nam se, na taj
nain Maje mogli da izgrade sve one gradove i
hramove to su nam danas poznati. ..
Da bi to upeatljivije dokazali svoju teoriju
da su Maje, u stvari, potomci gostiju iz svemira,
braa Umland istiu i injenicu koja je ve dokazana
da Maje genetski nisu bile sline nijednoj ljudskoj
rasi na naoj planeti. Pripadnici ovog naroda su niski
i zdepasti i u tome nije bilo varijacija. Ni jedan
jedini Maja nije bio manji, ali ni vii od drugoga.
Podsjeali su, reklo bi se, kao da ih je serijski pro-
izvodila neka maina, a ne raala majka!
Dabome, svemu ovome treba dodati jo jednu
karakteristiku sputeno elo, to je bila njihova
jo jedna genetska osobina. Da bi odrali tu svoju
fiziku jedinstvenost, Maje su ili jo dalje pa su
preko glave svakog djeteta vezivali daicu, kako
bi ona jo vie isticala ionako neobino povij eno
elo!
Ali, Maje nude i bezbroj drugih zagonetki. Ka-
ko, recimo, logino objasniti dva razliita kalendara,
kojima su se oni sluili? Otkuda dva? Zato su ih
koristili?
Da li se moe, konano, sluei se kalendarima
drevnih civilizacija, priblino odrediti vrijeme kata-
strofe u kojoj je nestala Atlantida?!...
95
 i* I S. - "i
-j .-

pria kralja
montezume
* Ko su bili praistorijski glasnici? * Kako se
dodvoriti bogovima? * Kada su podignute ol-
meke piramide? * Sjeanje na Zemlju mrtvih
* Slinost izmeu Egipana i Inka * O emu
govore kalendari? * Kako otkriti nulti dan?
* Zanimljiva teza M. atelena

Ako prihvatimo ideju da je Atlantida odista

postojala i da se na njoj razvila napredna civiliza-
cija, koja je rijeila mnoge naune zagonetke, imala
ogromnu pomorsku flotu, poznavala zakonitosti vi-
7 Atlantida 97
sdke gradnje, ovladala pismenou i visokim astronomskim znanjima, bie nam sasvim razlonim da su Atlantiani
prije nekih dvanaest hiljada godina, ivotarili na obalama mnogih kontinenata, prije svih, vrili izuzetan uticaj i na
primitivne narode, koji su na obalama Evrope, to jeste Mediterana, zatim Srednje i June Amerike, Afrike i Azije.
Slijedei dalje ovu misao, dolazimo i do pretpostavke da katastrofa, zapravo, i mije Atlante zatekla nespremnim. Njihovi
naunici su blagovremeno izraunali taan datum kataklizme, te su se, zajedno sa najuglednijim linostima i kraljevskim
porodicama, uputili u raznim smjerovima sklanjajui se od predstojee nesree, ali i upozoravajui primitivne
narode na sudnji dan i potop, koji predstoje.
... Ne pravi vie vino od agave i poni dubiti deblo velikog empresa i ui u njega kada u mjesecu tozontli voda
dostigne nebesa!...
Tako je pred stranu katastrofu Asteke upozoravao njihov (bog (?) po imenu Kecllkoatl (Quetzal-cotl), a u
babilonskom epu o Potopu, bog Ea savjetovao je svom tieniku Ut-napitium:
... Porui svoj dom i sagradi umjesto njega brod. tNe brini se za svoju imovinu, raduj se ako uspje spasiti goli
ivot. Ali, povedi sa sobom na brod razna iva bia, po dvoje od svega ...
I Biblija biljei epizodu kada bog savjetuje Noju da sagradi barku i da sa sobom uzme ljude i ivotinje, a
indijski bog Vina nareuje svom ti-enilku da pored ljudi i ivotinja, sa sobom ponese i sjemenje raznih biljaka.
Naunici, boji posljednjih decenija prouavaju stare tradicije, legende, mitove i predanja drevnih naroda,
upozoravaju nas na slina vjerovanja i u ostalim krajevima nae planete. Tako, na ostrvima Tihog okeana, postoje
predanja o nekim uenim doljacima, koji su upozoravali na predstojeu kata-
98
strofu, a ljetopisi Burme, oni najstariji, govore o ovjeku, glasniku, koji se, iznenada i izniodkuda, pojavio meu
ljudima:
... Odjeven u crno, on je koraao posvuda gdje se skupljao narod, po ulicama i trgovima, i tunim glasom
upozoravao ljude na orno to treba da se dogodi...
I plemena sa Siera Nevade i iz Veneouele, tako-e, se sjeaju neobinih doljaka, koji su, traei spas, sagradili
visoke kule.
U drugom. dijelu svijeta, na Havajima, i dan--danas postoje zaboravljene piramidne graevine mjesta
spasenja u kojima su se, maikon upozorenja na predstojeu kataklizmu, pclkuali da spasu daleki preci
dananjih Havajaca!
... Sunce e pomraiti i Mjesec nee davati sjaja. I zvijezde e pasti s neba, a sile e se nebeske pokolebati...
Ovo upozorenje, koje je zabiljeeno u Bibliji, prenosi se u razliitim varijantama u mnogim svetim knjigama
prastarih naroda. Nema sumnje, dakle, da su svoju misiju Atlantiani estito obavili i da su mnoge narode
pravovremeno upozorili na stravini dan koji se neminovno pribliavao.
Ali, uporedo sa ovom misijom, Atlantiani su, vjerovatno, sa sobom ponijeli i rjeenja mnogih tajni, pismene
dokumente, astronomske proraune, vrijedna znanja iz graevinarstva, metalurgije, medicine . .. itavu jednu naunu
biblioteku, koja e se pojaviti tek nekoliko milenij uma kasnije u vrijeme kada su iz pepela, poput mitske ptice Feniksa,
nicale mnoge sjajne civilizacije na naoj planeti.
Sumeri, Egipani, Feniani, Maje, civilizacija u dolini rijeke Inda, Zimbabve, Kina. . .
Nema sumnje, sve one imaju neeg zajednikog i sve su povezane nekim nejasnim nitima to seu
7* 99
 u daleka vremena u kojima se gubi ovjekovo sje-
anje.
Drevni Egipani su gradili kolosalne piramide.
Sumer, odnosno Babilon je imao zigurate, goleme
piramidolike kule, koje su sluile u religiozne i
astronomske svrhe. Prastari stanovnici Srednje i
June Amerike, takoe su gradili piramide, koje su
koristili kao hramove, opservatorije ili grobove.
Predug je put od Babilona i faraonskog Egipta pa do
Meksika, i ovaj obiaj podizanja piramida na obje
strane Atlantika, jedino se moe razumjeti pod pred-
postavkom da, zapravo, potie sa legendarne Atlan-
tide, odakle se u pradavnim vremenima, irio i na
istok i na zapad!
Opte je vjerovanje da su prastare piramidolike
graevine izraz potrebe da se podignu vjetake
planine. Ovo je, moda, taono kada je u pitanju Me-
zopotamija ili Egipat, ili ova teorija ne objanjava
prisustvo piramida i u krevitoj i brdovitoj zemlji
Meksika ili Perua. Oito postoje drugi razlozi za
konstrukciju piramida na obje strane Atlantika.
Tradicija, koja je potekla iz Atlantide, mogla bi,
recimo, biti jedan od razloga!. ..
Prema Jozefu Flaviusu, jevrejskom istoriaru
iz prvog vijeka, Nimrud je sagradio Babilonsku kulu
kao zaklon u sluaju da drugi potop zbrie zemlju.
Istovremeno, meksiki hroniar Iikstiliksotili pre-
nosi nam slian motiv Tolteka pri podizanju svojih
piramida:
... Poto su se ljudi namnoili, podigli su vrlo
visok ,zacuali', to je danas kula velike visine, da
bi nali u njoj sklonite ukoliko bi i drugi svijet bio
razoren!
Ipak, kritiniji naunici smatraju da su se pira-
mide u Aziji, Africi i Americi, zapravo, pojavile
neovisno jedne od drugih, kao izraz sluajnosti, a
100
ne zbog toga to su imale jedinstveni izvor, kako
vjeruju atlantidolozi.
Meutim, ako nemaju zajedniki izvor, zato
bi bila njihova namjena ista? Jozef i Ikstlilksoitil
(Ixtlilixochitl) definiu to vrlo jasno, nedozvolja-
vajui nikakve dileme da se nae zaklon ako
drugi potop zbrie svijet!
Stanovnici drevne Centralne Amerike bili su u
stalnom iekivanju sudnjeg dana otuda porije-
klo rtvovanja ljudi kod Asteka, Inka, Maja.. . Sve-
tenici ovih naroda vjerovali su da e se na taj nain
dodvoriti bogovima i da e ih oni sauvati od pred-
stojee nesree!
Kako nas u svojoj zanimljivoj knjizi Atlantida
od legende do otkria izvjetava engleski istra-
iva Endrju Tomas (E. Thomass), Olmeki, preci
Maja i Asteka, moda su, zapravo, u prastara vre-
mena bili podanici atlantskih kraljeva i velikodo-
stojnika!
Na ovu smjelu pretpostavku, Tomasa je ponu-
kao sluaj sa identiflikovanjem i odreivanjem sta-
rosti piramide Ciucuilco, nedaleko od Meksiko Sitija.
Kada arheolozi nisu uspjeli da joj procijene starost,
pozvali su geologe u pomo, poto je polovina ka-
mene strukture bila pokrivena vrstom lavom. Kako
su se u neposrednoj blizini nalazila dva vulkana,
nametalo se pitanje, kada se odigrala erupcija, koja
je dobrim dijelom zatrpala monumentalno zdanje
zagonetnih Olmeka. Odgovor je zaprepastio sve
vulkan je eruptirao prije vie od osam hiljada
godina!
Ako je ovaj zakljuak taan, kada je onda po-
dignuta olmeka piramida? Ne seeli ona do onih
prastarih vremena u kojima su Atlanti svoju kulturu
irili i na istoku i na zapadu?!
Mnogi atlantidolozi smatraju da je i simbol
krsta stigao iz Atlantide i da su sve njene kolonije
101
 Ji

Oboavale ovaj znak. U drevnoj Americi, nalazimo

da je krst bio omiljen simbol. Na egipatskim mura-
lima, mnogi bogovi su bili naslikani sa Tau-krstom
na prsima. Asirski i babilonski monasi i ratnici
nosili su krstove oko vrata, kao svete talismane.
Stari narodi, tvrdi dalje Tomas, prihvatili su
od Atlantide kult sunca. Oboavanje sunca u Egiptu
i Peruu i vladavina solamih dinastija, samo je
jedan od upeatljivih primjera.
Egipani su vjerovali u Amenti, zemlju mrtvih
na zapadu. Ukoliko Kraljevstvo mrtvih predsta-
vlja potopljeno kraljevstvo Atlantide, tada je legen-
darna dinastija polubogova u drevnom Egiptu, u
stvari, dinastija suverena sa Atlantide!
Asteki sveteniei revno su uvali sjeanje na
Actlana, tajanstvenu zemlju na istoku, odakle je
kao nosilac kulture i mnogih korisnih znanja doao
i bijeli bog s bradom po imenu Kecalkoatl. Isto-
vremeno, Inke, koje, vidjeemo, imaju mnoge slino-
sti sa drevnim Egipanima, vjerovale su u Virakou
(Viracooha), takoe bjeloputog bradatog boga koji
je stigao iz zemlje zore, sa istoka, dakle. Najraniji
egipatski zapisi, s druge strane govore o Totu ili
Tehutiu, koji je doao iz zapadne zemlje (!), kako bi
osnovao civilizaciju u dolini Nila, a ljudima podario
brojna nauna znanja!
Stari Grci su pjevali o Elizejskim poljima na
tajnovitom otoku Blest to se nalazio daleko, na
zapadu. Prema njima, Tartar, dom mrtvih, bio je
smjeten ispod visokih planina na otoku utonulom
u Atlantski ofcean. I Grci i Egipani pokazivali bi
rukom na zapad kada bi eljeli da odrede mjesto
tom zagonetnom ostrvu. Ameriki Indijanci, me-
utim, pokazivali su na istok odreujui zemlju iz
koje su im stigli bogovi-dobroinitelji Kecalkoatl
i Virakoa. Zemlja, koja se nalazi zapadno od Medi-
102
terana, a istono od amerikih obala, mogla je biti
jedino Atlantida!
Iako su mnogi narodi starog vijeka imali reli-
gije prema kojima se vjerovalo u besmrtnost due,
jedino su Inke i Egipani zadrali zanimljivo uvje-
renje da dua lebdi blizu tijela umrlog i da rje pove-
zana s njim. Inke su balsamovale svoje vladare.
Nain na koji su to inile fantastino je slian egi-
patskom. Mumije umrlih vladara bile su postavljene
na zlatne stolice u jednoj od prostranih dvorana
Hrama Sunca. U toj istoj prostoriji se nalazio i prije-
sto u kome bi sjedao ivi vladar. Nedaleko je bila
postavljena jo jedna zlatna stolica, mjesto na koje
e, Ikada umre, preseliti aktuelni vladar!
Inke su, kao i Maje, po mnogo emu neobian
narod. Njihova drava, u kojoj je bilo smjeteno oko
deset miliona stanovnika, bila je smjetena na pro-
storu od oko etiri hiljade kilometara i prostirala se
na teritoriji dananjeg Perua, Ekvadora i ilea. Gla-
vni grad, Kusko (Cuzco), bio je povezan mnogim
cestama sa drugim gradovima. Te ceste su upravo
pravo remek djelo: graene su iroke, zatim su po-
ploane najkvalitetnijim kamenom, tako da mnoge
i dan-danas slue kao automobilske magistrale!
U carstvu Inka nije se znalo za krau, iako se
nijedna kua nikada nije zakljuavala. Kriminal i
pljaku donijeli su sa sobom panski osvajai!
Prema najstarijim predanjima i krtim zapi-
sima, preci naroda Inka stigli su sa mora iz zemlje
koju je sa svilh strana zapljuskivalo more.
Ne znai li to da je to bila Atlantida?!
Mnogi naunici smatraju da se Inke veoma
razlikuju od domorodakog stanovnitva i da su
doljaci kae u Tajnama najdrevnije istorije,
sovjetski istraiva i pisac Aleksandar Gorbovski.
Ako se prihvati (pretpostavka da su zaista doljaci,
onda ostaje neizvjesno otkuda su doli i kada.
103
 Inke bi mogle biti ostaci nekog mnogobrojnog
naroda koji je nekada ivio na iezlom kopnu u
Atlantiku ili u Tihom okeanu. Malobrojni koji su
se spasili, nali su utoite u Junoj Americi. Jedna
od takvih grupa bio je, moda, i narod Inka!
Prije nekoliko godina su naunici analizirali
miino tkivo mumije jednog od vladara Inka. Uspje-
lo im je da utvrde i sastav krvi, to je dokazalo da
Inke nisu mogle da budu pripadnici mjesnog sta-
novnitva June Amerike. Pokazalo se, naime, da
mumija ima krvnu grupu A, koje uopte nije bilo
u Junoj Americi sve do dolaska Evropljana. Osim
toga, kombinacija sastava krvi pripadnika naroda
Iraka, pokazala se veoma rijelikom. Dovoljno je ako
se kae da je takav sastav otkriven jo samo kod
dva-tri ovjeka u cijelom svijetu!.. .
Nadalje, postoje indicije da su Inke govorile
jezikom, koji su samo oni poznavali. Ako je to
tako, onda oni, zaista, nisu djeca ovog podneblja.
Ali, odakle su doli? Kada? Zato?
Monetezuma, posljednji kralj Asteka, priao je
Kortesu da nai oevi nisu roeni ovdje, nego su
stigli iz daleke zemlje po imenu Actlan, sa visokom
planinom i zelenim vrtom gdje su bogovi ivjeli.
Montezuma je, takoe, rekao da on vlada samo kao
vicekralj Keclkoatla, vladara Istone imperije. I
knjiga Maja Popol Vuh opisuje stari obiaj prin-
eva, koji su redovno plovili preko mora, na istok,
kako bi dobili instrukcije od Kraljevstva!
Lake pobjede spanskih konkvistadora, sa Kor-te-
zom i Pizarom na elu, takoe dokazuju postojanje
Atlantie u nejasnoj prolosti. Jer, tradicije Asteka,
Maja i Inka, koje su milenijumima njegovane od
uenog svetenstva, kako znamo, potovale su go-
spodare Zemlje izlazeeg sunca, koji su bili bjelo-
puti, visoki i obrasli bradom. Kada su, eljni zlata
i krvi, na scenu stupili panci, bili su identifikovani
104
kao predstavnici legendarne imperije u
Atlantiku i primljeni su poput boanstava. To je bio
i glavni uzrok propasti monih kultura Meksika i
Perua. Jer, panci nisu donosili dobroinstvo i
korisna znanja. Naprotiv, oni su stigli da ire pohlepu
i zlu krv. Da ubijaju za grumen zlata. Da unitavaju
i iskorjenjuju itave narode!...
Ali, nesrea se vie nije niogla izbjei.
Zajedno sa mnogim kulturnim spomenicima,
unitavana su i rijetka svjedoanstva o zanimljivoj
prolosti ovih naroda. Spaljivane su knjige, unita-
vani zapisi, a sve to je bilo od zlata, pretapano je
u ipke i slano u Evropu.
Tako je pod ognjem i biem oholih panskih
osvajaa nestala i istorija najnaprednijih civili-
zacija Srednje i June Amerike.
Nestala su tako i sjeanja na este kontakte sa
Atlantima. Sve je nestalo. Ostali su samo bijedni
fragmenti, koje nije lako povezati i iz njih stvoriti
mozaik, koji bi nauci darovao uvjerljivu sliku o
danima u kojima je postajala legendarna Atlantida
i o nesrei koja je, iznenada, zadesila itav svijet,
-a Atlantik ponajvie!
Mnoge slinosti, od navika, obiaja, vjerovanja,
pa sve do praktinih znanja i graevinskih podu-
hvata, meu kulturama i civilizacijama u svijetu,
ubjedljivo govore u prilog tezi o postojanju jedin-
stvenog praizvora kulture, koja je prethodila svim
ostalim.
Da li je to bila ba Atlantida?
Mnoge injenice govore u prilog da jeste!
Sa njenih plodnih polja u Srednju i Junu Ame-
riku dobri bijeli i bradati bogovi Virakoa, Kecl-
koatl i Kukulkan donijeli su svojim narodima,
pored mnogih korisnih znanja, i 240 vrsta krom-
pira, 24 vrsta kukuruza, krastavce, paradajz, tikve,
105
graiak, jagode i mnoge druge vrste itarica i po-
vra.
Atlantiami su donijeli i mnoga znanja iz astro-
nomije.
Donijeli su i kalendar.
Kalendar!
Mogu li nam kalendari drevnih naroda pomoi
pri rekonstrukciji dogaaja, koji su sudbinski ve-
zani za hipotetinu Atlantidu?
Da li se u njima, moda, krije taan datum
katastrofe, koja je zadesila nasu planetu?
Pamte li oni taj strani dan kada su nebo i
Zemlja utonuli u stravini ikoSmar?
Kalendar Egipta i Inka, opet jedna slinost,
imali su osamnaest mjeseci po dvadeset dana sa
petodnevnim odmorom na kraju svake godine!
Najdui dan u kalendaru Maja sadravao je tri-
naest sati, a najkrai jedanaest!
U starom Egiptu najdui dan je imao 12 sati i 55
minuta, a najkrai jedanaest sati i pet minuta!
Kakva slionostv! Ali, krenimo dalje.
Arheolog Artur Poznanski (Arthur Poznanskv)
iz La Paza, u Boliviji, tvrdi da je izgradnja Hrama
sunca u Tiahuanaku (Tiaihuanaco) iznenada preki-
nuta oko 9.550 prije nove ere.
Prisjetimo se- egipatski svetenici su Salonu
ispripovjedali da je Atlantida iezla negdje oko
9.560. godine prijenove ere!
I dalje: prva godina Zoroastrianske hronologije
je 9.660. (prije nove ere. To je godina kada je
vrijeme poelo svoj neumitni hod!
Uproteno govorei, nestanak Atlantide odigrao
se prije nekih jedanaest i po hiljada godina. Nije li
udno da poetni datum starog egipatskog kalen-
dara pada prije 11.541, staroasirskog 11.542, staroin-
dijskog 11.652, staromajskog 11.653. godina!
106
Odakle tolika podudarnost?
Nisu li svi stari kalendari imali za nulti dan
isti dogaaj?
Je li to bio onaj dan u kome je zauvijek nestala
Atlantida?!
Prouavajui kalendar Maja, Oto Muk je ak
doao i do tanog datuma kataklizme u Atlantiku. To
je 5. juli 8.498. godine prije nove ere!
... Toga dana je uniteno sredite crvene pra-
Ikulture u Atlantiku, a narod Maja zadesila je neza-
boravna patnja i oni su od tada opsjednuti tom
kataklizmom i njenim eventualnim periodinim po-
vratkom objanjava ugledni austrijski naunik
i istraiva. Od tog dana Maje podiu kalendarske
graevine, prinose mnogobrojne ljudske rtve, i cijeli
svoj ivot, sve svoje vjetine i umijea, sav
stvaralaki potencijal podvrgavaju tom kalendar-
skom postupku!
Hronoloki sistem Maja, toliko je savreno ra-
zraen da su astronomi Maja, vjerovatno, raspola-
gali s dovoljno vremena za takva promatranja koja
su se protezala kroz mnoge milenijume. Po svemu
sudei, Maje su ve i prije 'nultog dana' dovoljno
dugo i ozbiljno posmatrali zvijezde, jer je jasno da
ge njima na taj kritini datum ve stajala na raspo-
laganju velika koliina opaakiih, odnosno astro-
nomskih podataka...
To je tano. Astronomska znanja Maja vie su
nego senzacionalna. Ona dopiru ak do nekih kraj-
nosti, koje ni mi danas nismo u stanju da objasnimo
i dokuimo. Zato su u svom fantastinom kalen-
daru, Maje izvrile proraun za etiri stotine mili-
ona godina?! emu im ije to sluilo? Odakle su znale
za postojanje udaljenih planeta Urana i Neptuna? ...
Zato su im bila potrebna dva kalendara?!... Da li
je samo strah od gnjeva boijeg uticao da Maje
svu svoju djelatnost podvrgnu kalendaru? Zar je
107
strah od predstojee kataklizme do te mjere djelo vao stvaralaki da su Maje u tom strahu izgraivali svoja najljepa i
najfascinantnija djela? Jesu li do svih astronomskih znanja doli sami ili su im u tome pomogli, recimo, ueni ljudi sa
Atlantide?! . . . Kako, konano ,objasniti sve one sloene i zamrene proraune koje su reci Maja svakodnevno izvodili?!
Sigurno je da e se na odgovore na -mnoga od ovih pitanja jo dugo ekati. Ipak, izvjestan broj istraivaa i ljudi koji su
svoj ivot posvetili prouavanju ovog zagonetnog naroda, ve je objasnio mnoge zagonetke. Jedan od njih je i Mori atelen,
ameriki strunjak za svemir.
Za krae periode, tvrdi atelen, Maje su upo trebljavale ciklus od 104 godine. Taj period od 37.960 dana je za njih
predstavljao 1.285 ciklusa Mjeseca, 327 ciklusa Merkura, 219 ciklusa pomra enja, 146 svetih godina, 104 svjetovne i 65
Venerinih ciklusa. Svakog 18.980. dana slavili su poklapa nje 73 svete i 52 svjetovne godine na dosta origi nalan nain.
Pogasili bi sve vatre i proveli no u strahu, vjerujui da je stigao smak svijeta i da Sunce vie nikada nee izai!
Tek u zoru, kada bi Sunce napokon izalo, Maje bi rtvovale nekoliko djevica i zarobljenika i spo kojno ivjeli sljedeih
52 godine.
Za due vremenske periode, kao i za astronom ske proraune, Maje su imali drugi kalendar, na zvan veliki ciklus.
On, na alost, jo u potpunosti nije deifrovan. Zna se da je kalendar zapoet neto vie od tri hiljade godina prije nae ere i
da traje oko pet hiljada godina!
Kalendar Maja, nastavlja atelen, oduvijek me veoma interesovao. Polazna taka u mojim istra ivanjima je bilo
uvjerenje ili pretpostavka, da postoji neto zajedniko izmeu kultura Maja i kul ture Sumeraca (!). I Maje su znale za
unapredno
pomijeranje ravnodnevniea, kao i za postojanje Ura-na i Neptuna. Bili su izraunali periode revolucija i konjunkcija
raznih planeta i otkrili ekvivalente astronomskih ciklusa, na primjer, onaj gdje 65 re volucija Venere odgovara broju od 104
sunane godine.
Imali su, tafcoe, i jedan ciklus od 942.890 dana, ili 2.582 godine koje su predstavljale petnaest ko njunkcija Neptun
Uran, 130 Saturn Jupiter, 1.155 Jupiter Mars, 2.284 Mars Venera, 6.522 Venera Merkur i 2.720 Mjesec Sunce.
Taj ne-vjerovatni astronomski ciklus (emu li je sluio?!), za koji mi je bilo potrebno dosta vremena kako bih ga otkrio,
bio je tajna kalendara Maja, a bio je zasnovan na konjunkcijama Jupitera i Saturna.
Prilikom odgonetanja ove astronomske miste rije, koju su nam u amanet ostavili Maje, pokuano je sa revolucijama
svih poznatih planeta, ali nikome, jednostavno, nije palo na pamet da pokua s njiho vim konjunikcij ama. Period konjunkcije
Jupitera i Saturna je 7,253.445 dana, ali Maje su cifru jedno stavno zaokruili na 7.253, jer nisu znale za deci male. Njihov
veliki ciklus od 260 konjunkcija iznosio je, dakle, 1,885.780 dana ili 5.163 godine, to znai dva puta njihov astronomski
ciklus od 942.890 dana.
Prouavajui kalendar i astronomske prora une, ameriki istraiva je doao do jo niza zani mljivih podataka. Otkrio
je da je itava hronologija Maja, zabiljeena i u Kodeksu Vatikanusu, jednom od rijetkih tekstova koje neslavni panski
biskup Diego de Lando 1549. godine nije uspio da spali, u stvari, bazira na smjenjivanju etiri velika ciklusa od 5.163
godine, ili 260 konjunkcija, i koji su zapoeti 18633, 13470. i 3114. godine prije nae ere.

108 109
 r-V

Kalendar Maja, po mnogo emu, je zanimljiv. naoj planeti postoji svega est hiljada godina, bro-
Evo, recimo, kako su u njemu (podijeljena vremen- jevi su, daibome, smatrani besmislicom. Izmeu
ska razdoblja:
20 kina = 1 ninal ili 20 dana
18 ninala = 1 tun ili 360 dana
20 tuna = 1 katun ili 7.200 dana
20 katuna = 1 foaktun ili 144.000 dana
20 baktuna = 1 piktun ili 2,880.000 dana
20 piktuna = 1 kalaibtun ili 57,600.000 dama
20 kalalbtuna = 1 kmiltun ili 1.152,000.000 dana
20 kiniltuma = 1 alautun ili 23.040,000.000 dana
Kada je otkrio ritam i trajanje kalendara Maja,
atelenu nije bilo teko da pronae i poetak. Po-
mislio je da se na poetku morao dogoditi neki
astronomski fenomen, koji se inae dogaa vrlo
rijetko, i prisjetio se prorauna prilikom provjera-
vanja konstante iz Ninive. Tada je utvrdio da se
svake 4.627 godine Neptun, Uran, Saturn i Jupiter
nau u konjunkciji i da se to posljednji put dogodilo
1484. godine nae ere. Raunajui 4.627 godina una-
zad, dobio je 3144. godinu prije nae ere, a jo tri
puta unazad, dobio je 18633. godinu, koja odgovara
i sloenim proraunima zabiljeenim i u Ko-
deksu Vatikanusu!
Izvodei dalje matematike operacije, otkrio je
i to da su Maje, kao, uostalom, i Sumerci, znali za
veliku konstantu naeg planetarnog sistema, ali
su je izraavali u danima, umjesto u sekundama,
kako su to radili Sumerci.
Jo prije vie godina su arheolozi, istraujui
hramove Maja, nailazili na fantastine brojeve ure-
zane u kamenu. Radilo se o milionima godina, i u
periodu kada se smatralo da homo sapiens na
ostalih, bila su zapisana i ova dva broja: 34.020
miliona dana i 147.420 miliona dana to predstavlja
malo vie od 403 miliona godina! Ovaj drugi broj
predstavlja skoro deseti dio starosti nae planete i
nije udo to arheolozi jednostavno nisu obratili na
njega panju.
Meutim, atelen je ubrzo otkrio da prvi broj
34.020 miliona dana u stvari, predstavlja tano
petnaest puta konstantu iz Ninive, a 147.420 mili-
ona dama ih predstavlja ravno 65 puta!
Dugo sam se pitao kae Mori atelen astronomi, na sasvim drugom kraju nae planete,
zato su Maje koristile te fantastine brojeve, ali
sam, na kraju, uspio da pronaem logino rjee-
nje ...
Maje su sve raunale po ciklusima od 26 i 260
fconjunkcija. Bila im je potrebna, dakle, konstanta
Sunevog sistema djeljiva sa dvije stotine i ezde-
set. Tako su pronali novu konstantu od 34.020 mili-
110
ona dana, koja je vrijedila 180.392 puta 26 malih
ciklusa konjunlkcija i drugu od 147.420 miliona dana,
koja je vrijedila 78.170 puta 260 velikih ciklusa
konjunkcija.
Da su preci Maja bili u stanju jo prije nekoliko
hiljada godina da izraunaj u konstantu od 147.420
miliona dana, dakle, dvanaestocifreni broj, zaista je
vie nego fantastino. A tek podatak da je taj broj,
izraen u danima, jednak 65 puta onome, izraenom u
sekundama, koji su upotrebljavali drevni sumer-ski
jo vie iznenauje. Ova injenica neminovno namee
pretpostavku da su Maje i Sumerci imali
meusobne kontakte!
Kontakti izmeu naroda koji su ivjeli u Mezo-
potamiji i Centralnoj Americi i to prije pet-est, a
moda i vie hiljada godina?!
Ne. To je nemogue!
111
 Moda je njihova astronomija, i ne samo ona,
imala zajedniko izvorite?
Zar nije mogue da su i jedni i drugi
naslijedili neto od znanja od civilizacije koja
je prethodila svim ostalim?
Od Atlantide!
Postoje li, konano, i dan-danas neka zbirka
znanja, drevnih enciklopedija, astronomskih
knjiga, rukopisa, koji lee skriveni na naoj
planeti i ekaju kada emo ih definitivno otkriti?
Da li su drevne civilizacije ostavile neka
tajna znanja u amanet ljudima, koji e na Zemlji
ivjeti hiljadama godina poslije njih?
Da li su, napokon, Atlantiani, sklanjajui se
ispred kataklizme koja e unititi njihovu kulturu,
Sklonili i sva svoja znanja, koja bi mogla koristiti
generacijama poslije njih?

I gdje
su skrivene
poruke?
* Poruke kroz vrijeme i prostor * gta e po
tomci znati o nama? * Otkria koja mijenjaju
sliku prolosti * Zanimljiva otkria kineskih
arheologa * Neobini nalaz u egipatskom grobu
* Ko su drevni rudari kanadskih rudnika? *
Gosti iz svemira ili Atlantiani?

Postoji jedno mjesto u JSTjujorlku, koje nije ni-

im naznaeno u turistikim vodicima i bedekerima.
Nalazi se blizu centra grada, oznaeno 3 e je^110"
stavnom kamenom ploom i niim ne privui 'pan3u
112 8 Atlanftida 113
prolaznika. Ipak, ono e za nae potomke, koji budu
ivjeli kroz tri-etiri ili ak pet hiljada godina pred-
stavljati pravu arheoloku riznicu! Bie to, za-
pravo, otkrie jednako vrijedno otkriu kamena
iiz Rozete uz pomo kojeg je francuski arheolog i
poliglota Saimpolion (Champollion) uspio da deifruje
pismo drevnih Egipana.
Na tom jedinstvenom mjestu, Amerikanci su
1965. godine pohranili dvije vremenske kapsule, u
kojima su spremljene svojevrsne posjetnice namje-
aajene dalekim generacijama, prema preciznim pro-
raunima, kapsule mogu izdrati sve nedae, koje
ih, eventualno, zadese u narednih pet hiljada godina!
Sta je, zapravo, pohranjeno u njima?
Dabar dio prostora u poruci naim dalekim
potomcima odnosi se na dnevne vijesti, aktuelnosti
koje su 1965. godine potresale svijet. Pored toga u
kapsulama su snimci gradova, brodova, automobila,
aviona i raketa. Tu su i uzorci materijala, bez kojih
ne moemo ni da zamislimo dananjicu: uzorci ko-
vina i plastika, ali i komadi sukna, vlakna i tkanja.
Nadalje, svoje mjesto su nali i predmeti iz svako-
dnevne upotrebe novac, orue i odjea, ali i mi-
krofilmovi na kojima su zabiljeene knjige o mate-
matici, medicini, fizici, biologiji i, dakako, najzna-
ajnija astronomska znanja.
Na kraju, da bi ova poruka kroz vrijeme imala
svoj smisao i da bi, koliko-toliko, bila od koristi
dalekim generacijama u sedamhiljaditim godinama,
u kapsulama je pohranjen i jednostavan klju za
deifrovanje i prevoenje zapisa i crtea na budue
jezike!
Kapsule su, inae, napravljene od kovine, koja
je mnogo vra od samog elika i bez znaajnijih
oteenja mogu da podnesu ak i nuklearnu eks-
ploziju!
114
Ideja da se bogato opremljene vremenske kap-
sule poklone potomstvu istie Deniken (Daniken)
u svojim Sjeanjima na budunost pala je na
um grupi inenjera iz Vestinghauiz-Elektrika
(Westinghouse-Electric). Don Harnigton (John
Harriington) je izmislio otrouman sistem deifrova-
nja za jo nepoznata pokolenja. Jedan luak? Sa-
njari? . . .
Nas ostvarenje te zamisli ispunjuije sreom i
spokojnou. Dakle, ipalk, ima ljudi koji misle pet
hiljada godina unaprijed!
Arheolozima u dalekoj budunosti ne bi bilo
nita lake nego to je nama. Naime, nakon atomskog
poara ne bi bilo nikakve koristi od svih biblioteka
na svijetu, a sve tekovine s kojima se tako ponosimo
ne bi vrijedile vie ni piljiva boba jer sve bi
nestalo, sve bi bilo razoreno, atomizirano. Da bi se
opravdao in i zamisao ljudi iz Njujorka, nije ni
potrebno da se pomilja samo na haranje atomskog
poara na Zemlji; pomak Zemljine osi samo za
nekoliko stupnjeva izazvao bi neviene i nezadrive
poplave, koje bi, u svakom sluaju, progutale svaku
pisanu rije. Postoji li neko tako nadut da moe
tvrditi kako se milju koja je pala na um dalekovi-
dim ljudima iz Njujorka, nisu mogli baviti i stari
mudraci?!...
Stratezi u nuklearnom ratu, zacijelo, ne bi svoje
oruje upotrebljavali protiv Zulukafera i bezazlenih
Eskima. Oni bi ga uperili protiv sredita civiliza-
cije. Dakle, radioaktivna poast bi se sruila na
napredne, visoko razvijene narode. Ostali bi da-
leko udaljeni od sredi.ta civilizacije zaostali na-
rodi, divljaci, primitivci. Oni ne bi mogli nastaviti
nau kulturu niti bi mogli bilo ta zabiljeiti o njoj,
jer nemaju veze s njom. ak ni nastojanja mudrih
ljudi i zanesenjaka da spasu neku podzemnu biblio-
teiku ne bi u budunosti moglo da donese nikakva
115
ploda. ,Normalne' biblioteke bi, ionako, bile uni-
tene, a preivjeli primitivci ne bi nita znali o skri-
venim, tajnim bibliotekama.
Cijeli dijelovi Zemljine kugle bi se pretvorili
u uarene pustinje, jer bi radioaktivno zraenje
stoljeima ulbijalo svaku biljku. Oni koji bi ostali u
ivotu, vjerovatno bi se promijenili, a od sruenih
gradova ne bi, za dvije hiljade godine, zaista nita
ostalo. Priroda bi svojom neukroenom snagom na-
grizla razvaline, eljezo i elik bi zarali i pretvo-
rili se u prainu.
I sve bi poelo iznova!
ovjek bi, moda, drugi put i trei put zapo-
injao svoju pustolovinu. I, po svoj prilici, opet ne
bi pravilno tumaio tajnu starih zapisa i predanja.
Pet hiljada godina nakon katastrofe, moda bi
arheolozi tvrdili da ovjek dvadesetog stoljea jo
nije poznavao eljezo, jer ga, to je sasvim razu-
mljivo, ni uz najtemeljitija pretraivanja ne bi
nigdje mogli da nau. Du ruske granice nali bi
kilometrima duge protivtenkovske brane od betona,
te ibi, moda, objanjavali kako ti nalazi predsta-
vljaju neosporno astronomske linije!
Ako bi nali kutije s 'magnetofonskim vrpcama,
ne bi znali ta e s njima; napokon, ne bi mogli da
razlikuju vrpce na kojima je neto snimljeno od
onih koje su prazne. A moda bi te vrpce sadravale
rjeenje mnogih i mnogih zagonetki.
Tekstovi u kojima bi se govorilo o golemim
gradovima u kojima postoje (kue visoke nekoliko
stotina metara, proglaavali bi se neistinitima, jer
takvih gradova ne moe biti!
Tuneli londonske podzemne eljeznice drali bi
se geometrijskim kuriozitetom ili, moda, iznenau-
jue dobro zamiljenim kanalizacionim sistemom.
Zatim bi se, moda, neprestano otkrivali izvjetaji
116
u kojima bi se opisivalo letenje ljudi na ogromnim
pticama s kontinenta na kontinent, kao i udni
brodovi to rigaju vatru i nestaju na nebu. To bi se
tada opet uvrstilo u mitologiju, (jer ne moe biti
tako velikih ptica ni nebeskih nemani to rigaju
oganj!...
Bilo kako bilo, vremenske kapsule sa korisnim
porukama dalekim pokolenjima jo od 1965. godine
lee pod zemljom najveeg grada na svijetu. ovjek
dvadesetog stoljea u kome je zakoraio u svemir
i doivio izuzetan !bum u svim naunim disciplina-
ma, potrudio se da iza sebe ostavi poruku o svojim
znanjima, svakodnevnom ivotu i svojim preoku-
pacijama.
Istovremeno, pored poruka kroz vrijeme, sa-
vremeni ovjek je poslao i nekoliko poruka kroz
prostor u svemir, Dok itate ove retke, kroz
prostor naeg Sunevog sistema i nae Galaksije,
plove tri zemaljske svemirske letjelice Pionir
10, iPonir 11 i Vojader koji u svojoj utrobi
dalekim inteligentnim kosmickim -susjedima nose
glas o nama, o ivotu na planeti Zemlji.
U letjelicama tipa Pionir nalaze se identine
ploice, koje je izradila Linda Segan (Lynda Sagan).
Velike su 15X23 centimetra, a naroravljene su od
aluminij uma anodiziranog zlatom, a na njima je
ugravirana kosmika ozdravna karta, na kojoj je
jasno naznaena pozicija nae planete u Sunevom
sistemu i vrijeme kada ie vasionska letjelica sagra-
ena i poslana na daleki meuzvjezdani put!
Na kraju, na ploicama su ugravirani i likovi
mukarca i ene kakvi su bili na Zemlji godine 1973.
kada su Pioniri i krenuli u svoju svemirsku avan-
turu.
Ploicama pohranjenim u Pioniru 10 i
Pioniru 11 kau Karl Segan i Josif Skolovski,
dvojica ekzobiologa svjetskog formata odreeno
117
je da 'budu najstariji proizvod ovjekovih ruku:
nimalo neokrnjene, one e postojati stotinama mili-
ona, a moda i milijardi godina u svemiru. Kada
tektonski poremeaji potpuno izmjene oblike kon-
tinenata na naoj planeti, kada sva suhozemna pro-
stranstva potonu u dubine okeana. kada se naa
civilizacija iz korijena izmijeni i kada ljudska bia
budu evoluirala u neku savreniju vrstu organi -
zama ove ploice e i dalje postojati. One e
pokazivati da su u godini koju smo bili oznaili kao
1973, positojali organizmi iji se portreti nalaze ugra-
virani u aluminijumu organizmi ikoji su u svom
mjestu u hijerarhiji razumnih bia dovoljno vodili
rauna da bi saznanja o sebi podijelili sa drugima.
Amerika svemirska letjelica Vojader naim
kosmikim susjedima nosi jo kompletnoj u poruku.
U njoj je, pored pozdravnih rijei amerikog pred -
sjednika Dimija Kartera i tadanjeg generalnog
sekretara Ujedinjenih nacija, Kurta Valdhajma, sa -
dran i jedan kompletan isjeak iz svakodnevnog
ivota Zemljana: saobraaj, zabava, koncerti, nauna
dostignua, jezici koji se govore, nebo, more, rase.
ulice, gradovi...
I svemirske poruke, kao i poruke kroz vrije -
me, namjenjene su nama nepoznatim generacijama
i biima. Taj nagon, ta elja da o njemu zna kroz
vrijeme i prostor, oduvijek je, ini se, bila jedna od
najupeatljivijih osobina ovjeka.
Prisjetimo se: da bi o njima neto vie saznale
generacije koje e ivjeti u milenijumima koji do -
laze, mnogi vladari su iza vrijeme svoje vladavine
ostavljali razliite biljege. Jedni su zapoinjali go -
leme ratne pohode, drugi su na daleka i neizvjesna
putovanja slali poimorske flote, trei su gradili mo -
numentalne graevine, etvrti su ruili i palili...
Nema sumnje, imeu ljudima koji su obiljeili
prolost, bilo rje, svakako, velik broj i onih, koji su
118
iza sebe ostavljali pisane poruke, poruke u kamenu,
na glini, papirusu, u drvetu i zlatu.
Istorija nas podsjea bilo je i onih koji su iza
sebe ostavljali i itave biblioteke, koje bi nam, da
ih kojim sluajem danas naemo, i te kako pomogle
da rekonstruiemo davnu prolost.
Ako je to sve tako, a vidjeli smo da jeste, nije
daleko od razuma da su i Atlantiani, ukoliko su
odista postojali, negdje ostavili o sebi neki peat,
neku poruku, zbir svojih naunih znanja, prikaz
svakodnevnog ivota.
Da li ta poruka, ukoliko je ikada pospremljena,
jo uvijek eka ovjeka koji e je otkriti.
Zvui, moda, fantastino, ali ja vjerujem da
takvih, uslovno kazano, poruka, jo uvijek ima
neotkrivenih na naoj planeti. Moda su one smje -
tene na zidovima neotkrivenih ili dovoljno neistra -
enih peina, moda lee u ruevinama na morskom dnu
(na dnu Atlantskog okeana), moda su smje tene
ispod stijena na samim vrhovima planinskih vijenaca
to su ve stoljeima okovani snijegom i ledom,
moda nas ekaju na nekom buduem arheolokom
nalazitu, duboko ispod pustinje, a moda su,
konano, ukopane u dinovske temelje egipat skih
piramida ili monumentalnih graevina to su podigle
latino-iamerike civilizacije.
Moda nas te poruke naprosto bodu u oi. Jer,
nisu li one sadrane u megalitskim kompozicijama,
<u Stonhendu, na Uskrnjem otoku, na peruanskoj
visoravni Naka ...?!
Zahvaljujui samo sluaju, u prolosti smo
nailazili na takva otkria.
Prisjetimo se. . .
U jesen 1849. engleski arheolog Henm Ostin
Lijard (Henry Austen Layard) zapoe kopati bre-
uljak kod Kujundika, suelice Mosulu, na drugoj
dbali Tigrisa (dananji Irak) i pronae jednu od
119
 najveih palaa legendarne Ninive palau babi-
lonskog kralja Sanheriba*, a u njoj dvije ogromne
prostorije u kojima bijae ipreko trideset hiljada
dragocijenih svezaka. Bijae to biblioteka od zemlje-
nih ploa!
Asurbanipalova** biblioteka!
Spomenuta 'biblioteka bijae klju za svu asir-
sfco-babilonku kulturu. Sastavljena je sistematski.
Jedan dio ploica kralj je dao od onih, koje je lino
posjedovao, a najvei dio sastoji se od prepisa, za
koje je naredio da se zgotove i naprave u svim
okrujima njegove zemlje. Jednog od svojih ino-
vnika, izvjesnog Sadanua, poalje u Babilon i uputi
ga ovako:
U dan, kada dobije moje pismo, povedi sa
sobom uma, njegovog brata Bel-etira, Apla i umje-
tnika iz Borsipa, koje pozna, i donesi ploe koliko
ih god u njihovim kuama ima, i sve one ploe
koliko ih ima u hramu Ezida!
Pismo zavrava ovako:
,Skupocjene ploe od kojih nema prepisa u
Asiriji, potraite i donesite ih meni! Sada sam pisao
predstojniku hrama i gradonaelniku Borsipi da ti,
Sadanu, treba ploe da uva u svojem skladitu
i nifco ti ne smije ploe da uskrati. Ako gdje nae
kakvu plou ili kakav obredni tekst, to bi pristajao
za palau, onda traite, uzmite ih i poaljite ovamo!'
Osim toga za Asurbanipal su radili uenjaci i
itava skupina umjetnika u pisanju. Tako on sastavi
biblioteku, to predstavlja cjelokupno znanje onda-
njega vremena, a to je znanje bilo odreivano
magijom, mranim vjerovanjima i arolijama; s toga
* iSaoherifo ivio od 705. do 681. godine prije
nale ere.
** Asrtinbamiipal ofd 668. do 631. godine pnige mae ere.
120
je najvei dio biblioteke ispunjen djelima znanosti
zaklinjanja, obreda i znamenja.
Ali, u Asirbanipalovoj biblioteci bijae i obilje
medicinskih djela, koja su imala dosta medicinsko--
arolijskog, kao i djela filozofije, astronomije, ma-
tematike i filologije.
Napokon, tu se naoe i spiskovi sumersko-iba-
bilonskih kraljeva, istorijske zabiljeke, politike bi-
ljeke sa dvora, pjesnika knjievnost, epko-mitsfce
prie, pjesme i himne!
A meu tim glinenim ploama, starim vie od
dvije i po hiljade godina, Lijard je otkrio i prvi veliki
ep u svjetskoj istoriji, sagu o divnom i stranom
Gilgameu... (C. V. Ceram: Bogovi, grobovi i
uenjaci).
Da kojim sluajem nije otkrivena Asunbanipa-
lova biblioteka, nauka bi danas daleko manje znala
o sjajnoj sumerskoj kulturi iji prapoeci zadiru
ak u esti, pa i sedmi milenijum prije nae ere.
Slinih senzacionalnih otkria u prolosti nije,
naalost, bilo mnogo. Ipak, sjetimo se siromanog
palestinskog beduina Mohameda Dime, uvara koza,
koji je 1947. godine u peinama Ain Feha (dananji
Kumran), nedaleko od samih obala Mrtvog mora,
otkrio veliki broj glinenih posuda u kojima su bili
pohranjeni veoma vrijedni jevrejski vjerski i isto-
rijski rukopisi i zapisi.
Ne samo da su to bili drevni zapisi hebrejske
Biblije, nego ak najstariji za koje se danas zna.
Kumnanski rukopisi, ikako ih u svijetu nazivaju
(prevedeni su i na na jezik), vremenski prelaze
sva ranija otkria skoro za hiljadu godina!
Ipak, miljenja strunjaka su varirala: zaklju-
eno je da su svici napisani u drugom stoljeu prije
Krista, a radiolokim ispitivanjima lanenog platna,
121

dolo se do zakljuka da, zapravo, potiu iz trideset
i tree godine nae ere.
Meu rukopisima, naena su dva iprva pogla-
vlja 'knjige Haibakuka '(proroka iz Judeje), gotovo
kompletan tekst knjige proroka Izaije, te dvije do
tada nepoznate knjige Dokumenti sekte i Lame-
kova knjiga, i jo dvije, takoe, nepoznate knjige
iRait djece svjetla protiv djece mraka (?!), te Hi-
mne zahvalnice.
Meutim, moda je najznaajnije otkrie u pi-
ljama Ain Feha ili Kumrana, bilo pet fragmenata
Levitikusa '(Leviticus). Bili su to fragmenti iz
jedne od najpoznatijih knjiga prava u Starom za-
vjetu, a pisani su, ne hebrejskim pravokutnim slo-
vima, nego ranim fenianskim, odnosno takozvanim
kanaitskim pismom. Sve ostalo, osim Lamekova do-
kumenta na aramejskom, ibilo je napisano staro-
ihebrejskim pismom. Bio je to, zapravo, prekrasan
depni prirunik, prvi te vrste u povijesti, a mogao
je, sudei prema literarnoj vrijednosti, poticati od
izraelskih proroka ili kraljeva!
Kada sam prije dvije godine posjetio Kumran,
iznenadio sam se velikim brojem pilja u crvenom
stijenju to se nadvija nad Mrtvim morem. Ovuda,
pored tih stijena, stoljeima su vodili putevi prema
Jerusalemu. Tu, u stijenama, esto su se skrivali
mnogi ueni ljudi daleke prolosti. Pred najezdama
osvajaa, u kumransko stijenje sklanjale su se i
itave porodice, jevrejsko svetenstvo i itave sekte.
Meu njima, dakako, bio je i velik broj, u to vrijeme
najuenijih ljudi. Zbog toga, mnogi savremeni arhe-
olozi svijeta smatraju da bi se detaljnom pretragom,
u kumranskim peinama, moda, nalo jo neko vri-
jedno kulturno blago, izraeno u rukopisima od
neprocijenjive vrijednosti.
S druge strane, najpoznatiji istraivai svijeta,
smatraju da, nita manje vrijedni rukopisi i svje-
*
doanstva, koja bacaju jasniju svijetlost na nau
praistoriju i kulture koje su u njoj stasale, lee ne
otkrivena u mnogobrojnim svetitima Azije, naro-
ito na Tibetu, Srednje i June Auerike, u Vatikanu
i u Africi.
Ali, poneto se, ipak otkrilo .. .
Ako je vjerovati kineskim izvorima, a nema
razloga da u njih sumnjamo, 1938. godine, arheolog
Ci Putei doao je do zanimljivog otkria, koje, na
alost, nikada nije smatrano ozbiljnim i za nauku
vanim. Te godine je kineski arheolog u peinama
{opet u peinama!) Bajran-Kara-Ula, na Tilbetu,
otkrio niz grobova u kojima su leali neobino mali
skeleti, kojima su dominirale nesrazmjerno velike
lobanje. Zidovi peina bili su ukraeni astronomskim
i svemirskim slikarijama: crteima zvijezda, planeta
Sunevog sistema, ljudi u neobinim vasionskim
kombinezonima!
Meutim, po svoj prilici, sve to ne bi izazvalo
izuzetno interesovanje, jer su slina nalazita otkri-
vena i u drugim dijelovima svijeta, a naroito u
Japanu, da nije, navodno, bilo otkriveno i sedamsto
esnaest ploa okruglog oblika, debljine dva centi-
metra, koje su bile ispisane nepoznatim klinastim
pismom!
Profesor Tsum Umnui, sa Akademije za praisto-
riju u Pekingu, dakle, uvaeno i priznato ime nauke,
tek 1962. godine deifrovao je neke od zapisa sa
neobinih ovalnih ploa. Rezultate svoje istraivake
upornosti, Tsum Uminui je objavio godinu dana ka-
snije pod, za smirenu i racionalnu nauku, vie nego
fantastinim naslovom: Klinasto pismo o kosmiikim
brodovima!
Prema prevodu kineskog profesora, inae spe-
cijaliste za praistoriju, na ploama je, izmeu osta-
log, bilo zapisano:
122 123
 ... Sletjeli smo sa neba naim letjelicama. Nai
mukarci, ene i djeca, skrivali su se deset dana u
peinama. Kada su mjetani, konano, shvatili nae
znakove, razumjeli su da imamo miroljubive na-
mjere ...
Dakako, djelo Tsum Umnuia, izazvalo je istin-
sku senzaciju u .naunim krugovima svijeta, ali su
nakon dva kritika osvrta u njemakom naunom
asopisu Das vegetarie Univerzum (Das wege-
tarische Univeirsum) i sovjetskom Sputnjaku, ki-
neski arheolozi prestali da govore o ploama i sve-
mirskoj katastrofi staroj neto vie od dvanaest
hiljada godina!
Zbog ega?
Da li smo zbog kritike njemakih i sovjetskih
naunika?
Poruke, poruke, poruke ...
Meu najuglednije svjetske autore, koji su pro-
teklih decenija u svijetu tragali za porukama, koje
su, eventualno, na naoj planeti ostavili davnanji
posjetioci iz svemira, spada i ameriki istraiva
Don Mekvej {John M'Cvai). U svom opirnom tekstu
apat iz svemira, Mekvej navodi i nekoliko
otkria, koja ibi, moda, mogla da budu svojevrsna
posjetnica naih kosmikih susjeda. Naravno, vidje-
emo, ta otkria, mogla 'bi da budu i poruke jedne
superrazvijene civilizacije koja je u dalekoj prolosti
stasala na Zemlji.
Moda, recimo, Atlantide!...
Naravno, kako to istie i Don Mekvej, sve ovo
treba shvatiti uslovno i s rezervom, jer, ako danas
za neki problem nismo nali tano rjeenje, moda
emo ga ve sutra pronai.
... Nae ispitivanje moguih svjedoanstava o
doljacima iz kosmosa kae Mekvej poeemo
navoenjem velikih, tajanstvenih kamenih kugli iz
Srednje Amerike, a posebno onih iz Kostarike. Ve-
124
ina njih sainjena je od lave, granita ili nekog dru-
gog veoma vrstog kamena, a razmjere su im odista
zadivljujue. U temeljima jedne zgrade u San Ho-
zeu, glavnom gradu Kostarike, nalazi se primjerak
sa promjerom veim od dvadeset metara. Zagonetke
vezane za ove neobine objekte mogu se saeti u
sljedee etiri take:
1. Budui da u kraju gdje se kugle nalaze nema
nikakvih kamenoloma niti drugih izvora naroite
vrste kamena iz koga su one sainjene, sva je prilika
da su nekada dovezene na ovo mjesto.
2. U pojedinim sluajevima, ovi objekti su
otkriveni usred gustih prauma i dungli. Nalazi
nedvosmisleno ukazuju da su bili na tom mjestu
prije nego to je iznikla uma!
3. Kugle su savreno sferne sa uglaanim povr
inama, to iskljuuje mogunost da su nastale pri
rodnim putem.
4. Takoe, u izvjesnim sluajevima, kugle su
prenesene na vrhove pojedinih planina. Ma koliko
bile zadivljujue sposobnosti drevnih civilizacija
Asteka ili Maja, teko je povjerovati da su oni bili
kadri za jedan ovakav poduhvat.
Najmanji od ovih objekata imaju promjer od
svega nekoliko centimetara, dok najvei dostiu u
preniku i dva i po metra, teei pri tome vie
tona!
Njihov raspored po terenu je u toj mjeri neo-
bian, da se stie utisak da su tvorci ovih neobinih
kugli eljeli tim putem da ostave neku poruku.
Premda ne postoje nikakvi oigledni dokazi da ovi
zagonetni predmeti predstavljaju plod pregalatva
gostiju iz svemira, oni se isto tako teko mogu da
pripiu domorodakim iteljima tog kraja. ak ni uz
125
 upotrebu nae najsavremenije tehnologije, stvaranje i distribucija kugli nipoto ne bi predstavljalo lak i jednostavan zadatak.
Juno od Kostarike, u drevnoj zemlji Inka, pronaeno je jo jedno opinjavajue i zbunjujue svjedoanstvo neobini zapisi
na ravnici Nake. Njihov pravi dojam moe se stei jedino iz vazduha, a u osnovi predstavljaju dugake i iroke usjeke koji
se kilometrima pruaju, uglavnom paralelno. Postoje, takoe, mnogobrojna stjecita, a na .ostrvi'-ma' normalnog terena izmeu
linija mogu se razabrati neobini crtei figura slinih ivotinjama.
Posmatrani sa nivoa tla, ovi usjeci predsta vljaju iroke -brazde koje otkrivaju blijedo-ukasti teren koji lei ispod
gornjeg sloja smeeg pjeka ove gotovo pustinjske Oblasti. Kako su ove brazgotine sasvim je umjesno upitati se uspjele da
preive tolika stoljea?
Odgovor nije teko nai: zahvaljujui odsustvu kia. Klima {je tu, naime, suha i veoma topla, ak i kada pada kia, ona je
koliinski beznaajna {prema jednom izvjetaju, lokalne pada vine traju u prosjeku 20 minuta godinje!). Jedini aktivni
meteoroloki inilac u dolini Nake jeste vjetar, ali svako njegovo ozbiljnije dejstvo osujeeno je po stojanijem neobine zatitne
pokorice, svojevrsnog dksidisanog gornjeg sloja tla koji prekriva usjeke.
Ko je (bio odgovoran za ove neobine zapise u tlu i zbog ega su oni nainjeni?
Iz vazduha, cio kompleks veoma podsjea na veliki i moderni aerodrom sa sistemom poletno- ^sletnih pista, ukrtenih
puteva i parkiranih mjesta. Ustrojstvo je u toj mjeri sistematino i simetrino da je teko odoljeti utisku da ono prethodno
nije bilo projefctovano u anatno manjim razmjerima, a tek potom prenijeto na konkretan teren ... Ako je ovo stvarno bio
sluaj, onda je za realizaciju kom-
pleksa bio neophodan veoma sloen sistem osmatra-nja i nadzora iz vazduha a ako neto ni u kom sluaju nisu mogli da ostvare
lokalni itelji iz pradavne prolosti. Osim toga, kakva je svrha bila cije log projekta? Da nije moda bilo posrijedi prista- jalita iz
vazduha? Indikator sezonskog izlaenja i zalaenja izvjesnih zvijezda? Da li je u pitanju do morodaka /tvorevina ili, moda,
rukotvorina van-zemaljskih bia?!. . .
Poznato je da se u oblasti Kvito (dananji Ekvador) dugo prije dolaska panaca govorio jedan jezik veoma slian maarskom!
Kako je mogue da se ak tu nae govor naroda iz Srednje Evrope? Uprkos ogromnom okeanskom prostranstvu, koje razdvaja
dva kontinenta, zabiljeena su gotovo istovjetna prezimena i nazivi mjesta. Koliko nam je poznato, preci dananjih Maara, nisu
imali nikakve kontakte sa drevnim iteljima Latinske Amerike. U to doba, naime, nisu postojala brza prevozna sredstva, ba
kao i elektronsko-telekomuniciranje ili, moda, jesu?!...
Pogrebni obiaji, takoe su gotovo istovjetni. U ovom pogledu, jedna karakteristika je naroito znaajna. Zavrne rijei
maarskog pogrebnog govora glase:
Oni e nestati u zvijezde Velikog Medvjeda!
U izvjesnim junoamerikim dolinama, raspored humki na lokalnim grobljima je takav da predsta vlja taan odraz ovog
uvenog i legendarnog sazvje-a. Da li je rije o pukoj sluajnosti? Moda. U svakom sluaju, na itaocu je da donese vlastiti
sud o ovoj podudarnosti.
Jo interesantniji je neobian predmet otkriven u jednom veoma starom egipatskom grobu (trea ili etvrta faraonska
dinastija) krajem devetnaestog stoljea. Na prvi pogled, posrijedi je bio komad izglaanog bakra, za koji se pretpostavljalo da
je
126 127
 -\V i-

,"" a
v; *$.
'P^-^-'^J^:^^: i

sainjavao sastavni dio velikog bakarnog ogledala. Pretpostavke!?

Tako je predmet, konano, dospio u kairski muzej. Kako u otkrivanju postojanja Atlantide, krenuti
Kada je, napokon, dobio svoje mjesto u vitri- dalje od njih?
nama, dogodilo se da ga je sluajno obasjao zrak Kako otkriti neki vri dokaz, neku zraku ili
sunca, nakon ega se, na ogromno iznenaenje i neki biljeg, koji neosporno potvruju postojanje u
zanimanje svih prisutnih, na tavanici pojavila sa- dalekoj prolosti legendarnog kopna?!. . .
vrena projekcija spektra!
Podrobnijim ispitivanjem predmeta otkriveno
je da se na njegovoj povrini nalazi ispisan veliki
brotj sasvim tanko usjeenih linija. Objekat je, u
stvari, predstavljao difrakcionu reetku!
Uiprkos vinosti starih Egipana da se koriste
metalima, zanemarljivo je malo vjerovatno da su
oni bili kadri za tako visoko precizan tehnoloki
poduhvat kao to je proizvodnja besprekorne difrak-
cione reetke. ak i da su praktino mogli da ga
izrade, .teko da bi to uinili, iz prostog razloga to u
njihovo vrijeme nije bila poznata priroda svje-
tlosti!
Ako je, s druge strane, predmet proizveden na
Zemlji mnogo stolje&a kasnije, kako je onda mogao
da se nae u jo neotkrivenom grobu?! . . .
Godine 1919. Amerikanac arls Fort (Charles
Forth) objavio je za tadanje prilike neobino djelo
pod naslovom ,Knjiga ukletih', u kojoj je naveo
nekoliko sluajeva moguih posjeta gostiju iz sve-
mira. Jedan od njih odnosio se na rudnike bakra
nedaleko od Gornjeg Jezera u Kanadi, 'koji su me-
todino i obilato bili eksploatisani znatno prije do-
laska bijelog ovjeka na ameriki kontinent!
Naravno, .po meni, nisu morali u Kanadu stizati
rudari iz svemira da bi vadili rudu bakra. To su,
konano, mogli initi i Atlantiani, pogotovo, to
znamo da je, prema Platonovim opisima, na Atlan-
tidi bilo veoma razvijeno rudarstvo i metalurgija.
Ali, to su samo pretpostavke.

128 9
Atlantid 129
a
 ne gasite
snove
* Kako je okonano ledeno doba? * ta se
dogodilo prije 12.000 godina? * O emu svje-
doe jegulje? * Gdje su skrivena drevna zna -
nja? * Zato je propao Piramida projekt? *
Da li su egipatske piramide sluile samo kao
faraonske grobnice?
Atlantida je ono podruje na naoj planeti, u
,kome je ovjeanstvo prvi put zakorailo iz divlja-
tva u civilizaciju. Tokom vremena pretvorila se u
snanu i cvjetaj udu dravu, iji se kulturni uticaj
9* 131
 proirio na obale Meksikog zaliva, ua Misisipija
i Amazona, zatim na pacifiku obalu June Ame-
rike, na Sredozemno more, zapadnu obalu Evrope
i Afrike, na podruju Baltikog, Crnog i Kaspijskog
mora.
Atlantida je bila pravi prepotopski svijet, raj
na Zemlji, vrtovi Hesperida, ostrvo blaenih, Alki-
nosovi vrtovi, Olimp grkih bogova. Ona je za
sobom ostavila univerzalno sjeanje na zemlju u
kojoj je ovjeanstvo dugo ivjelo u srei i miru. Evrope bio je prekriven debelim slojem leda.
Bogovi i boginje starih Gfka, uenik Feniana, kul-
turnih Indijanaca i Germana nisu nita drugo do
kraljevi, kraljice i junaci Atlantide, a podvizi koji
im se pripisuju u uzbudljivoj mitologiji, predsta-
vljaju samo nejasna sjeanja na stvarne istorijske
dogaaje. Mitologija Egipana i Inka predstavljala
je prvobitnu religiju Atlantide u kojoj se, kako zna-
mo, gajio kult Sunca.
Najstarija kolonija Atlantide, po svoj prilici,
bila je Zemlja faraona, Egipat, ija kultura i civili-
zacija po mnogo emu, odgovara atlantskoj. I
fenianska azbuka od koje je nastala evropska pisme-
nost, vodi porijeklo sa Atlantide!
Uasna prirodna katastrofa unitila je itavo
ostrvo i ono je zajedno sa svojim stanovnicima poto-
nulo u more. Malobrojni Atlantiani, kraljevska po-
rodica, velikodostojnici, visoki svetenici i uvari
znanja, uspjeli su da se spasu brodovima i splavo-
vima, tako da su narodima Istoka i Zapada prenijeli
vijest o mranoj kataklizmi, koja je odnijela njihovu
zemlju!
To je, ukratko, sadraj jedne od najpoznatijih
knjiga posveenih legendarnoj civilizaciji. Naslov joj
je Atlantida, prediluvijalni grad, objavljena je
daleke 1882. godine, a napisao ju je Ignacius Doneli
(Ignatius Donnellv), koga i dan-danas citiraju mnogi
svjetski istraivai i autori.
132
U svom opirnom djelu Doneli pominje i u me-
uvremenu potonuli plato, koji je nekada povezivao
Evropu, Afriku i Ameriku, tako da je omoguavao
imigraciju biljnog i ivotinjskog svijeta. Istovremeno,
taj hipotetiki plato, a njega pominje i Oto Muk,
spreavao je kretanje morskih struja u pravcu sje-
vernog Atlantika. Sve dok je Atlantida postojala,
golfska struja nije kruila okeanom, a sjeverni dio
Dugogodinja hladnoa naprosto je bila okovala
veliki dio evropskih ravnica i spustila se ak sve do
Francuske. Istovremeno, umsko rastinje povuklo
se daleko na jug, a bijelim i studenim prostranstvi-
ma Evrope, pogotovo u njenim sjevernim predjeli-
ma, besciljno su lutala golema stada krupnih sisara
bizona, mamuta, nosoroga sa krznom, jelena, di-
vljih konja i drugih ivotinja.
U tini neobinim uslovima, to danas potvruju
i paleografi Sovjetskog Saveza, koji su ak uspjeli
da rekonstruiu prolo ledeno doba i da izrade atlas
Evrope, u vremenu kada je bila pod ledom, na
predak ovjek kamenog doba, vodio je estoku
borbu za opstanak.
Podaci iz posijednjifa godina, kako je prije iz-
vjesnog vremena pisala sovjetska Pravda, doka-
zuju da su ljudi uspjeli da se priviknu na surove
uslove ledenog doba. Njihova kultura je (bila na
prilinom nivou. Umjeli su da iju toplu odjeu, da
prave naseobine od koa i kostiju ivotinja, poznavali
su tajnu kremena. U naseobinama su pronaeni i
predmeti prvobitne umjetnosti figurice od ma-
mutovi kljova, crtei ljudi i ivotinja. Lovci kamenog
doba u dubine tundro-stepskih oblasti slijedei stada
divljih ivotinja.
Atlas sovjetskih paleografa govori u prilog i-
njenici da je prije dvadeset-trideset hiljada godina,
133
 ivot u Evropi tekao po, za nas, udnim zakonima.
Uspostavljena prirodna ravnotea bila je naruena
naglim otopljavanjem klime. U toku samo nekoliko
hiljada godina raspao se ledeni pokriva, iji su
posljednji ostaci nestali na Skandinavskom poluo-
strvu iprije, otprilike, devet hiljada godina.
Sta se to tako nenadano i tako estoko dogodilo
u periodu od prije 12.000 godina?
U sredini Atlantskog okeana potonula je
Atlantida! Nestalo je kopna, koji je milenijumima
spreavao golfsku struju da krene sa toplim vodama
prema ledenom sjeveru i da uini kraj ledenom
dobu.
Kada se dogodila kataklizma i Atlantida poto-
nula na morsko dno, tople vode, vulkanske erup-
cije, duge blatnjave kie, sve je to uticalo da se,
najednom (?!), promijene ivotni uslovi u ovom pod-
neblju. Naglo je porasla ne samo temperatura, nego
i vlanost vazduha. Otopljene ravnice prekrile su
se gustim umama. Za ivotinje navikle na ledena
prostranstva bilo je sve manje mjesta. Njihov broj
se drastino smanjivao. Zajedno su nestali staro-
sjedioci ledenog doba kao to su mamuti, nosorozi
sa krznom i mnogi drugi. Dogodilo se eto, tako, da
planetarno proljee nije donijelo samo radost!
Nestanak Atlantide, vidjeli smo, uticao je na
kompletan ivot u Evropi, a da se njeno potonue
odista i desilo, to. kako tvrdi istraiva Oto Muk,
i danas potvruju jegulje!
Zagonetno ponaanje ovih riba, zapravo, intri-
gira nauni svijet jo od vremena antike Grke.
Njihovim tajanstvenim ponaanjem bavio se i zna-
meniti filozof Aristotel, ali kako je on bio Platonov
ljuti protivnik, i kako je svakodnevno pobijao isti-
nitost prie o Atlantidi, dabome, nije mogao ni da
pretpostavi da je upravo Atlantida klju za rjeenje
zagonetnih seoba jegulja.
134
Za vrijeme svog dugogodinjeg istraivakog ra-
da, Oto Muk je pratio jegulje sve do nekadanjeg
Sargakog mora, dakle, sve do toplih voda, izmeu
Sjeverne i June Amerike, u ijim podvodnim u-
mama od morskih algi, jegulje slave svadbu i dolaze
na svijet. Posmatrajui to neobino njihovo pona-
anje, Muk smatra da je upravo to dokaz da su
dananja Azorska ostrva, zapravo, ostaci nekadanje
Atlantide.
Ukratko Mukova teorija glasi: u kvartarnom do-
bu Atlantida je predstavljala barijeru za toplu golf-
sku struju i izazivala neobini vrtlog u Sargaskom
moru. Ovo more, koje je veliko otprilike kao Sre-
dnja Evropa, bilo je prvobitna postojbina jegulja.
Poto bi se tu izlegle preputale bi se morskoj
struji, koja bi ih odnijela do najbliih obala, do
ua atlaritidskih rijeka, a odatle bi nastavile dalje
put sve do ibistrih jezera, kojih je bilo veoma mnogo
na Atlantidi, uostalom, kao to ih danas ima i u
Srednjoj i Sjevernoj Americi!
Propau legendarnog kopna, taj kruni put
jegulja od slane ka slatkovodniu vodama i obra-
tno foio je naglo prekinut, ali su one, jedno-
stavno, ostale vjerne svom praiskonskom instinktu!
One ni ne slute da Atlantida vie ne postoji
i da je vrtlog struje u Sargaskom moru ve odavno
prekinut... A jegulje, ini se, imaju bolje i due
pamenje od ovjeka. Za njih, njihovo prastaro uto-
ite na istoku nije izgubljeno. I zato jegulje evrop-
skog porijekla, umjesto plivajui na zapad da kraim
putem stignu do slaitikih voda, one se, protivno sva-
koj logici, upuuju na istok ka obalama daleke Evro-
pe, mada ih na njihovom tri godine dugom putu
oekuju brojne i mnogo vee opasnosti. Svaka jegu-
lja je, dakle tvrdi Oto Muk nijemi svjedok
nekadanjeg postojanja Atlantide!
135
 Zagonetna kruna putovanja jegulja, svakako,
mogu se uzeti kao jedan od ilustracija da je Atlan-
tida odista postojala. Ali, kako otkriti vre dokaze?
Prisjetimo se rijei egipatskog svetenika Son-
hisa (Sonchis) upuenih grkom zakonodavcu i filo-
zofu Solonu:
... Vi ste mladi u dui, jer u njoj, jo uvijek,
ne posjedujete dovoljno iskustva i starih tradici-
j a . ..
Sanhis je 'bio u pravu, jer su drevni Egipani,
za razliku od Grka, imali zabil jeke o milenijima
unazad. Upravo, iz tih zaibiljeki su i saznali za
priu o Atlantidi.
Cicero (106 43. prije nove ere) 'biljei u svom
De Divinatione (O boanstvu) da su, recimo, ba-
bilonski svetenici tvrdili da posjeduju spomenike,
koji zahvataju period od 470.000 godina!
Prije vie od dvije hiljade godine Strabo je za-
biljeio da Iberi iz panije posjeduju knjige posve-
ene istoriji njihovog naroda, poeme i zakone izra-
ene u stihovima, koji su stari est hiljada go-
dina!
Diogenes Laertius pisao je u treeg stoljeu da
su drevni Egipani zabiljeili u svojim hronikama
373 solarna i 832 lunama zamraenja. Drugim rije-
ima, njihove hronike zadirale su deset hiljada
godina unatrag!
Vie od etiri hiljade star ep o Gilgameu tvrdi
da je Gilgame, dvije treine bog, jedna treina
ovjek, bio mudar i da je poznavao mnoga tajna
znanja, da je donio priu o danima prije potopa, a
kada se umorio, u kamen je urezao sve to je znao i
ostavio ga dalekim pokolenjima!
Gdje se sada nalazi taj kamen, Ikoji po mnogo
emu podsjea na vremenske kapsule, koje smo mi
1965. godine zakopali u tlo Njujorka?
136
Vratimo se ponovo u faraonski Egipat. Pred na-
ma je Maneto (Manetho), svetenik i uvar svetih
arhiva hrama Heliopolisa. Vrijeme: trei vijek prije
nove ere. Poznato je da je Meneto svoje zanimljive
prie o dalekoj prolosti izvlaio iz stupova (ispisa-
nih od podnoja do vrha!), koji su se nalazili u tajnim
podzemnim hramovima nedaleko od Tebe i zvune
statue Memnona. Eusebius (265340) je zabiljeio
da je Meneto, zapravo, prouavao prastaru istoriju
iz tekstova na stupovima, koje je napravio Tot
(Thoth), odnosno Hermes. Poslije Potopa, te zabi-
ljeke je preveo i na pergament prepisao Agatoda-
emon, drugi sin Hermesa, a onda ih pohranio u
riznicu nepoznatog hrama!
Mnoga stara predanja, ikako u svojoj knjizi o
Atlantidi tvrdi engleski istraiva Endrju Tomas,
upuuju nas da su ta tajna podzemna spremita
izgraena po nareenju mudraca sa Atlantide, koji
su znali da Zemlju povremeno zahvataju strane
kataklizme.
Bizantiski istoriar Dord Sinkelus {Georg Syn-
cellus) zapisao je da su Egipani posjedovali hronike
stare 36.525 godina, a Crantor, koji je ivio oko
tristote godine prije nove ere, tvrdio je da u Egiptu
postoje stupovi na tajnom mjestu, koji sadre kom-
pletnu istoriju Atlantide!
Prije oko dvije i po hiljade godina Herodotu su
pokazane 345 statua egipatskih visokih svetenika
u linijskom slijedu sve do 11.340 godina prije nje-
govog vremena. Herodot nas takoe izvjetava da se
Oziris, zapravo, pojavio petnaest hiljada godina prije
Amasisa, koji je, kako nam je poznato, vladao izme-
u 570. i 526. godine prije nove ere, i dodaje u
Egiptu tvrde da su sasvim sigurni u ove datume,
jer su uvijek tano vodili sve pisane zalbiljeke o
prolasku vremena!
137
 Gdje bi trebalo traiti riznice drevnih znanja?!
Na ovo pitanje, ini se, postoji samo jedan odgovor: ispod ili u blizini piramida, odnosno sfinga! Ukoliko tajna
spremita nisu unutar ili ispod piramida, njihov poloaj i dubina pod zemljom, mogli bi se doibiti jedino pronalaenjem
neke vrste geometrijskog ablona u planu sfinge i piramide Khufu. Moda klju lei u matematikim proporcijama

struktura?!...
Da bi se otkrio klju treba iskoristiti i najmoderniju naunu opremu, to je ve uinjeno u zanimljivom
egipatsko^amerikom Piramida projektu.
Ideja o Piramida .projektu pala je na um amerikom nauniku Luisu Alvarezu sa Univerziteta u Kaliforniji, inae
proslavljenom fiziaru i dobitniku Nobelove nagrade. Alvarez je vjerovao da ispod tri egipatske piramide i Sfinge
postoje podzemni hodnici, koji omoguavaju komunikaciju izmeu samih piramida i ulaza u tajne odaje, u kojima bi se
magle da nalaze arhive sa tajnim znanjima egipatskih svetenika.
Za temeljito ispitivanje piramide Kefren (Khep-hren) u Gizi, blizu Kaira, Alvarez je predloio da se iskoriste kosmiki
zraci, koje je jo 1911. godine otkrio austrijski naunik Hes (Hess) a koji imaju izuzetnu sposobnost prodiranja.
Alvarez je smatrao da treba postaviti detektor kosmikih zraka, takozvani Spark ambers (Spark chambers), elektron-
sku opremu koja je privukla najvie panje na nju-jorkom Svjetskom sa junu tehnike 1965. godine, u unutranjost
Kefrenove piramide i da e on regi-strovati razliit stepen radijacije ukoliko je usmjeren prema stranama ili prema
uglovima, u zavisnosti od razlike u debljini kamenih zidova.
Shodno tome, ukoliko piramida posjeduje u zidu neku tajnu prostoriju, detektor e registrovati vei
stepen radijacije, zbog upljine u zidu. To je bila odlina zamisao i, kao u sluaju radioaktivnog ugljenima prilikom
procjene starosti kalendara Maja, svi su bili ubij edeni da e misterija piramida na taj nain, napokon, biti rijeena.
Izmeu 1966. i poetkom 1967. godine oprema za mjerenje kosmikih zraka precizno ie instalirana u pogrebnoj
odaji, koja se nalazila u dnu piramide Kefren. I kada je sve bilo spremno, naunici su receptor kosmikih zraka lagano
okretali u svim pravcima, snimajui rezultate na magnetske trake, koje su zatim poslane u Kairo, gdje je trebalo da
budu deifrovane.
Meutim, u Kairu je, na opte zaprepatenje, konstatovano da je Spali Cambers registrovao i nama neke
nepoznate tajanstvene radijacije, koje su do te mjere pobrkale ostale da ih je bilo naprosto nemogue deifrovati.
Zbunjeni naunici su tada prenijeli cjelokupnu aparaturu u Kairo i ponovo je, u novim uslovima detaljno isprobali. I sve
je 'bilo u najboljem radu kada je Spak embers radio izvan Kefrenove piramide!
Naravno, ameriki i egipatski naunici sa Ein Sams univerziteta u Kairu i Univerziteta iz Kalifom! je, predvoeni
Lusom Alvarezom, nisu odmah odustali od Piramida projekta. Naprotiv, ponovo su instalirali detektore u
Kefrenovoj piramidi i ponovo poeli da snimaju. Ovoga puta, elektronska oprema zabiljeila je jo nerazumljivije
radijacije, koje su bile sasvim drugaije nego one iz prvog snimanja. Nekoliko puta su ponovili snimanje, ali su svaki put
dobij ali drugaije rezultate!
Bio je to dogaaj, koji je privukao na lice mjesta i amerikog novinara Dona Tanstela (John Tan-stoll). U svom
izvjetaju iz Kaira objavljenom u subotnjem izdanju Tajmsa (Times), u broju od 26. jula 1969. godine, Tanstel
pie:
138 139

Dr Amr Goheda, egipatski naunik zaduen za
instalacije u Kefrenovoj piramidi, pokazao mi je
novu IBM 1130 mainu okruenu sa stotinama zabi-
1 jeki iz piramide, koje su bile sloene uredno, po
datumskom slijedu. Iako je u poetku oklijevao, ko-
nano mi je ispriao o orsokaku u koji je upao
,Piramida projekat'.
Ovo pobija sve poznate zakone savremene
nauke i elektronike rekao je odluno uzimajui
neke zalbil jeke napravljene jo u oktobru 1968.
godine. Stavio je traku u kompjuter koji je na pa
piru ostavio sliku djelia kosmikih zraka. Potom je
u kompjuter stavio drugi snimak, nainjen pod
istim uslovima, ali nekoliko dana kasnije. Ovoga
puta snimljena slika je, meutim, bila sasvim dru
gaija. Istaknute take, koje bi morale da se poja
vljuju na svakom snimku, jednostavno, nisu vie
postojale.
Ovo je nauno nemogue! rekao mi je dr
Goheda ne skrivajui svoju zbunjenost.
Znai li to da je svo vae nauno znanje
beskorisno i da ga, jednostavno, neka sila, radijacija,
ili neto tree to je van naeg poimanja, potpuno
obara?
Dr Goheda je dugo oklijevao sa odgovorom.
Ili smo mi pogreno izraunali geometriju
piramide, a to je gotovo nemogue, ili postoji zago
netka koja se nauno ne moe objasniti. Nazovite
to kako hoete: okultizam, prokletstvo faraona, a
robnjatvo ili magija, jednostavno postoji neka
sila u piramidi koja pobija zakone nauke i to je
neosporno, kao dva i dva da su etiri!. ..
Ameriki novinar, iznio je u svom tekstu i jednu
zanimljivu opservaciju:
Prije oko hiljadu godina, Egipani su pisali o
pokretnim zidovima u galerijama piramide i tajnim,
140
.'.'V
%
debelim i kamenim vratima, koja otvara nepoznata
sila. Postoje i zapisi, koji se odnose na prastare ro-
bote, koji uvaju tajna blaga, a pominju se i bljesci
blistave svjetlosti u dubinama egipatskih piramida.
Ukoliko to, sve skupa, nisu prie iz ,Hiljadu i jedne
noi' i ukoliko su egipatski hroniari biljeili tano i
istinito, tada moemo pretpostaviti da ispod piramida
postoje instalirani generatori velike snage, koji i
dan-danas proizvode udesne fenomene . . .
Bilo kako mu drago, nakon neuspjeha Piramida
projekta, Luj Alvarez je odustao od daljnjeg istra-
ivanja, vratio se u Kaliforniju i posvetio drugim
poslovima.
Ma kako to nevjerovatno zvualo, smatra istra-
iva Mori Satelen, ini se, da su nai daleki preci
predvidjeli ta bi moglo da se dogodi i da su u
riznicu drevnih znanja, smjestili odailja monih
radijacija kako bi omeli sve one koji bi pokuali
da otkriju tajnu egipatskih piramida.
Ovu fantastinu tezu, kako sam svojevremeno
pisao i u knjizi Tajne iezlih civilizacija, doka-
zuju i neki drugi nita manje zanimljivi primjeri.
Postoji, naime, znatan broj veoma ozbiljnih ljudi,
meu njima i naunika, koji tvrde da su osjetili
djejstvo udnih magnetskih sila, nakon to su due
vremena proveli u unutranjosti ili u neposredni]oj
blizini piramida. Dakle, gotovo da nema sumnje da
u piramidama djeluju neka tajanstvena radijacija,
koju bi danas moda bilo mogue identifikovati
pomou savremenih elektromagnetskih ureaja.
Ukoliko su piramide, doista, na takav nain zati-
ene, sigurno je da postoji neto izuzetno znaajne
ispod tiih ogromnih gomila kamenja koje su tu vie
od pet hiljada godina!
Neki odmah pomiljaju na zalihe zlata i dragog
kamenja. Meutim, atelen vjeruje da se umjesto
141
'basnoslovnog blaga ispod piramida nalaze metalne ploe ispisane hijeroglifima, koje sadre sve tajne ondanje nauke i istoriju
ljudi i naroda od vremena njihovog postanka na planeti Zemlji. Te ploe su moda odista od zlata ili platine, zbog postojanosti
tih plemenitih metala, ali vrijednost te vrste je neznatna u odnosu na njihovu naunu i istorijsku cijenu.
Poznato je, takoe, da mnogi naunici i istraivai vjeruju da su i Asteci, u vrijeme panskih osvajanja, sakrili u
podzemne odaje sve predmete koji su imali kulturno-istorijsku vrijednost. Spomi nju se pedeset i dvije zlatne ploe na
kojima je bila ispisana cjelokupna njihova istorija i sva nauna znanja do koje su doli... Bilo bi sasvim iznena ujue da
Egipani, koje su osvajali Asirci, Grci, Rimljani i Arapi nisu imali neko tajno skrovite za svoja izuzetno vrijedna kulturno-
istorijska dobra.
Ali, gdje poeti kopati?
Ukoliko se posmatra plan triju egipatskih pira mida i Sfinge, razrauje svoju teoriju Mori a-telen, pada u oi da su
diagonale piramida Keopsa i Sefrena na istoj osovini sjeveroistok-jugozapad, dok je jedna diagonala od piramide Mikerinos
paralelna. Ako produimo drugu diagonalu piramide Mikerinos u pravcu sjeverozapad, ona e presjei osovinu dijagonala prve
dvije piramide u odreenoj taki X.
Ako sada posmatramo Sfingu, primijetiemo da se njen geometrijski centar nalazi u produenju junog zida piramide
efren. To produenje ini ugao od pedeset stepeni sa osovinom Sfinge. Iz toga bi moglo da se zakljui, kao, konano, i za hram
u Karnaku, da je isto proteklo 1.080 godina, izmeu podizanja Sfinge i podizanja piramida. Ako se, me utim, sada osovina Sfinge
produi malo vie ka

142
zapadu, primijetie se da sijee produetak piramida u istoj taki X.
E>a li je to samo igra sluaja?
Tvrdim da nije kae atelen. I da sam arheolog, poeo bih da kopam upravo na tom mjestu!
Naunici prastarih civilizacija nae planete, koje mi danas najee nazivamo svetenicima ili recima, stoljeima, ako ne i
milenijumima, brinuli su se o tajnim znanjima do kojih niko nepozvan nije imao pristupa. Ta znanja, a meu njima i sjeanja na
Atlantidu i njena dostignua, koja mi danas je.dva i nasluujemo, skrivana su na razne naine i na raznim tajnim mjestima.
Veina ih jo uvijek lei u tajnim odajama tibetanskih i indijskih bogomolja u koje je naunicima i istraivaima dananjice
zabranjen pristup, u skrivenim podzemnim hodnicima drevnog grada Tia-huanaka, pod monumentalnim hramovima Palenke,
ispod debelih zidina Mau Pikua, u grobnicama Sumeraca, u Vatikanskoj biblioteci, duboko ispod Balbeka i na dnu Atlantskog
okeana.
Potonula su zajedno sa legendarnom Atlanti-dom!
Jednoga dana ako se pria o Atlantidi, poput prie o legendarnoj Troji, pretvori u istinu, ako se otkriju zidine veleljepnih
hramova zlatnog grada Posejdonisa, ako na svjetlost dana izbije sva ona ljepota to su je u slavu svojih kraljeva podigli
najvjetiji neimari Atlantide, kaem, ako nauka dobije dovoljno argumenata da potvrdi postojanje hipotetike civilizacije, bie to
i sretan i sjetan trenutak, istovremeno.
Sretan, zbog toga to emo, napokon saznati neto vie o civilizaciji, koja je moda prethodila svim kasnijim kulturama
i sjetan, zbog toga to e svijet osiromaiti za jednu predivnu legendu

143
 ^
m

koja, ak i da nije bazirana na iistorijskim injeni^

ama (?!), obogauje ovjeanstvo svojim zanimlji-
vim i nezaboravnim sadrajem.
Ne treba gasiti snove. Oni nas ine mlaim i
oni su, konano, iskljuivo privilegija OVJE-
KA! ...

144