Gusle moje,diko roda moga

zapjevacu,tako mi Ostroga,
dje se krstim i palim svijecu
nepravdom uzmaknuti necu,
pa sve sile da na mene krenu,
Nebo nema bez groma cijenu,
niti zore,dok sunce ne sine,
dje ce soko nego u visine,
ropstva lanci ne stoje junaku,
cud lisicja ne treba kurjaku,
kukavica o junastvu sniva,
vaskrsenja bez smrti ne biva...

No ja gledam braco moja mila,

vrazja sila nebo poklopila,
Zle pogani haraju i mute,
zemlja place a Nebesa cute,
pred prizorom propasti i jada,
narod strada tiranija vlada,
dodje zeman muke i nevolje,
zaigrasmo u kolo djavolje,
a ne znamo izaci iz njega,
zlo trpimo od straha gorega,

Svete zemlje naroda srpskoga,

gazi tudja i poganska noga,
po Kosovu svetinje se ruse,
a glavari,proklete im duse,
svadjaju se,dokle narod pati,
kako ce se vlasti docepati...

A moj narod snom mrtvijem spava,

onda kad se branila drzava,
i kada smo vodje izabrali,
njima smo se pred krst zaklinjali,
pa nas oni nijesu izdali,no najvece sile docekali,
srpsku slavu digli do nebesa,
a danas , svijet iz bijesa,
mimo pravde,zove zlikovcima,
kako bi se osvetio njima...

Tesko doba medju Srbe dodje,

krvnici bi da hvataju vodje,
i cijeli narod obezglave,
da seire,i zlodjela prave,
ne bi strasna i velika sila,
srpski otpor krvniku slomila,
da im nije domace nesloge,
izdajnika sto idu na noge,
jadne sluge,grdne kukavice,
postadose roda izdajice...

Ni u doba turskoga vladanja,

i velike muke i stradanja,
Srbi tako nijesu radili,
no su vodje kod jataka krili,
harambase zime zimovase,
a narod ih s ponosom cuvase,
da ih opet u bojeve vode,
za odbranu ,casti i slobode...

Zar ih nije braco moja mila,

istorija nista naucila,
nije vino ko sto predje bjese,
Brankovici da se utrijese,
il ih vise no prije ima,
ne trebuje carstvo neljudima...

A ko izda onoga prvoga,

nemo srece ni poroda svoga,
u kucu mu puska ne visila,
Bog veliki i njegova sila,
nek mu same gubavce daruje,
trag da mu se po prstu kazuje,
Brankovica bruka ga spopala,
na Badnjak mu krv prokapala,
i u pasju vjeru vjerovao,
kad je svoju izdo i prodao,
rdjom kapo dok mu je koljena,
stidio se roda i imena...

Zasto slavu pogaziste staru,

prodajete ljude na pazaru,
jel to iko do sada radio,
Bog veliki zato vam sudio,
sta bi bilo da njih ne bijase,
treci put bi poklale ustase,
narod srpski preko Drine vode
ti su Srbi cuvari slobode
i odbrane Krsta od islama,
a vi danas njima ko vodjama,
vi njihove plasite se slave,
i svijetu da prodate glave,

Bog vas kleo,sto bi Njegos reko

gubalo vas majcino mlijeko,
sa novcima od bratskijeh glava,
ne cuva se slava i drzava
nema blaga da covjeka plati
niti vode sto moze oprati
crni obraz izdaje i srama
da brat brata izda u mukama...

Nekad ste se dicili sa njima,

i zvali ih svojim idolima,
a danas ih s tudjinom gonite,
sta pogani od ljudi cinite,
no ko brata za brata ne prima,
taj tudjina gospodara ima,
da ga muci i krv da mu pije,
tesko zemlji dje slobode nije...

Bratskom krvi sreca se ne stice,

ko to radi,on sebi namice,
najposlije omcu oko vrata,
tako prodje ko izdaje brata,
Srpske vodje Srpstvo ocuvase,
istorije stranu ispisase,
pa im narod pocasti odaje,
i zivjece dok svijeta traje,
pod barjakom ovih besmrtnika,
rodila se SRPSKA REPUBLIKA...

Osvajacki san se neostvari,

da nad Bosnom,islam gospodari,
a da Srpsko ime se ugasi,
pa zar onaj,ko naciju spasi,
da krvniku u ruke se preda,
pa da Srbin tu sramotu gleda,
onaj ko je sve to dozvolio,
bolje da se nije ni rodio...
Nego braco,sta nam je ciniti,
zla je bilo,i jos ce ga biti,
dok osvajac po Balkanu hara,
jedna zemlja a dva gospodara,
nije bilo niti ce da bude,
Srbe gone hoce da im sude,
sto su svoje branili ognjiste,
pa i danas na Kosovu piste,
oni sto su tamo preostali,
dokle siptar seiri i pali,
bogomolje i njihova blaga,
s blagoslovom mirovnijeh snaga...
Prave mape,crtaju granice,
a bracu nam,srpske perjanice,
u velikoj nevolji i jadu,
prinose na zrtvu zlom Zapadu...

Probudi se moje Srpstvo milo,

dosta nam je zle nesloge bilo,
no branimo narod i drzavu,
ne brukajmo pradjedovsku vjeru,
neka sorta poganska
istrijebimo gubu iz torine,
krst nositi,sudjeno je nama
a ne jaram propasti i srama
borimo se do Sudnjega dana,
potreba je ,zbacit jaram srama...

Svaka rana pronadje lijeka,

zlo nijedno nije dovijeka,
nece dugo trajati ni ovo,
ponovo ce Srbi na Kosovo,
na ognjista i na zemlju Svetu,
ako bude pravde u svijetu,
da se na put tiraniji stane,
i sloboda sa Istoka grane,
da kidamo lance i okove,
Srpstvo trazi Obilice nove,
koji glave kidaju sultanu,
i ponosno stoje na megdanu,
da ih nikad ne uplasi sila,
ko sto nije Principa Gavrila,
koji nasred Sarajeva grada,
muski ubi Franja Ferdinanda,
te sav svijet junastvom zadivi,
to su Srpski vitezovi zivi...
A kad Srbe izdamo najbolje,
ko ce sjutra na Kosovo polje,
da na zemlju pradjedovsku podje,
pred narodom,sto izdaje vodje,
ne smijemo rad vjere i casti,
na koljena dusmanima pasti,
jer bi slavu i vjeru izdali,
pa velike pretke obrukali,
i grobove svete i oltare,
dje besmrtni Srbi gospodare,
jer mi danas dugujemo njima,
Srpskom rodu,svojim potomcima,
koji slavne hoce da nas vide,
a ne da se istorije stide....

Neka Gospod sto svijetom vlada,

Srpskom rodu sto pati i strada,
put pokaze vjecnom spasenju,
ka slobodi,bratskom pomirenju,
prekinimo srpsku tragediju,
da sve ono sto ratom dobiju,
Srbi cesto u miru prodaju,
zar cijenu slobode ne znaju,
pa je zato prodaju ovako,
dokle braco,da radimo tako...

Mi smo jedna narod ponositi,

dje se moral i etika stiti,
koji nikad kroz ratove nije,
napadao narode slabije,
no postovo slobode i prava,
pa sto srpska vlada i drzava,
pijanima da prodaje ljude,
nego Srbi nek Srbima sude,
za nedjela ako li ih ima,
ne trebuje dzelat nad Srbima...

Ucjena je bilo i ranije,

ali Srbin pokleknuo nije,
nego svakom jadu odolio,
zato sto je slobodu volio,
zato sto su vodile ga vodje,
Lazar,Dusan,Njegos,Karadjordje,
i hiljadu drugih vitezova,
pa i danas u vremena ova,
ima vodja ko sto bjehu oni,
i zato ih tiranin progoni...

U odaje Haskih kazamata,

zbog poraza iz prosloga rata,
uzimaju Srbe vidjenije,
da u Srpskom rodu se ubije,
duh vitestva,slobode i slave,
da ponosni narod obezglave,
ko u doba aga i begova,
kada sjeca otpoce knezova,
tek to Srbin izdrzao nije,
nego krenu bunu na dahije...

Nece dugo potrajati ovo,

Srpski narod ustace ponovo,
rodice se novi Obilici,
srpskom rodu da povrate snagu,
koji nece prodavati Hagu,
bracu srpsku,junacke sinove,
no kidati tiranske okove,
a u slozi narod umnoziti,
Bog ce dati pa ce zazvoniti,
sa Decana ona zvona stara,
neka cuju Lovcen i Avala...

.
.
.
.
.
.
, .
, .
,
, ,
, , .