Está en la página 1de 252

SAD R Z A J.

Strana

§ 1. 0 BROJEVIMA 11

1. Realni brojevi 11

a) Ra c i o n a l n i brojevi 11

b) Ir a c ion a I nib r 0 j e v i 13'

2. I<ompleksni brojevi 14

a) Pojam 14

b) Gr af i e k o prikazivanje kompleks nih brojeva. 15

c) T rig on 0 m e.tr i j ski 0 b l i k .k 0 m p 1 ek s n 0 g b r 0 j a 16

d) Operacije s kompleksnim brojevima 18

1) Zbrajanje i oduzimanje kompleksnih brojeva 18

1. Zbrajanje kompleksnih brojeva 18

2. 0 d u z i man j e k 0 m pIe k s nih b r 0 j e va.. 18

2) lv\nq~enje kompleks nih . brojeva 19

3) Potenciranje kompleksnih brojeva 19

4) Dijeljenje kompleksnih brojeva 20

5) Korjenovanje kompleksnih brojeva 20

§ 2. 0 SLJEDOVIMA I LIMESIMA . 25

1. Pojam slljeda i .. jegova- UmesL I<onvergentfti f dl-

vergentni sljedo~f 25

~ a .

2. Limesf sljedova a; = IxID, a. = nl i aD = y-; 28

3. Teorem 0 monotonlm sljedovimL Broj e . 28

4. Tafka gomitanja . 30

5. Operacije s lfmesfma . 30

§ 3. OPCENITO 0 FUNKCIJAMA 33

1. Realna promJenlJfva velfffna 2 •. Pojam funkcije .

3. Naffni 'koJfma funkcfJa mole bitt z.dana.

4. Interval definfcije funkcfJe .

5. Jednoznafne f viiezna~ne, eksplicltne i implicftne

funkcije . . . . . . . .

6. Jednadlba funkcije u pol.rnlm koordln.tama

7. Graflfko predoflvanJe funkciJa .

33 33 34 34

36 37 37

, .

5

§ 7. GRANICNA VRIJEDNOST (LIMES) FUNKCIJE . § 8. NEPREKINUTOST III KONTINUITET PUNKCIJA

1. Pojam neprekinutostf funkclje ..

2. Teorem 0 neprekfnutosti funkcfjL Neprekinutolt

cfjele i razlomljene rBcfonalne fankcije . .

3. Neprekfnutost goniometrijskfh funkcfja

4. Neprekfnutost eksponencijalne tankcfje I

funkcfja . . . . . .

5. Neprekinutolt fnverznfh funke.ja.

6. Svojltva neprekfnute funkcfje

§ 9. ASIMPTOTE KRIVULJ A .

Stun. 99

· 101 101

· 103

· 103

hfperbolnlh

· 104 105

· 105

107

1. Pojam. 107

2. ASimptote usporedne s koordinatnlm ollme 107

3. Aaimptote kose obz;irom na koordlnatne Olt . 110

4. J<rfvulja je zadana u polarnim koordlnatama r=« r(cp). 118

.§ 10. DERIVACIJA FUNKCIJE . . 121

1. Pojam derfvacije . 121

2. Grafifko derfviranje . . 123

3. Jednad!ba tangente I normale 124

4. Derivaeije pojedfnfh funkcija. Previla za derfvfranje 127

a) Derivacija y = x1l 127

b) Derivacija y = C (konstanta) . 128

c) Derivacija zbroja (razlike) funkcija 128

d) Derivacija y ~ sin s 128

e) De r i v a c i jay = cos x 129

f) Derivacija umnoska dviju i vile funkcija 129

g) Derivacija kvocijenta dviju funkcija. 131

b) Derivacije funkcija y = tgx i. y = ctgx 131

i) Pos e bn i s 1 uca] evi deri v acij'ekvoCijenta 132

j) Derivacija logaritamske funkcije . 133

5. Derlvacije fnverznlh funkcfja 134

a) Op c enlto 134

b) Deri v acij e ciklometrijskih funkcija . 135

c) Derivacije eksponencijalnih funkcija. 136

6. Derivacije hiperbolnfh funkdJe . 137

7. Derfvacije Area-funkeiJe 138

8. Slo!ene funkeije . . 138

a) Poja m s lozene funkcije 138

b) Konstrukcija grafaslof.ene funkcije 139

c) Derivacije slofenih funkcija 142

8

Strlnl

9. Derivacije opee potencfJe·. . .144

10. Posebna vrsta derivaeiJe 148

§ 11. DERIVACIJE VISEG REDA 151

§ 12. ROLLEOV TEOREM 153

§ 13. TEOREM SREDNJE VRIJEDNOSTI 155

.§ 14. NEPREKINUTOST I DERIVACiJA 159

§ 15. NEODREDENI OBLICI. L' HOSPITALOVO PRAVILO 161

o 00

1. Oblici 0 i -;; 161

2. Oblfcl o· 00 i 00 - 00 163

3. ObUci ()O, 1 co i 000 164

§ 16. DULJINA TANGENTE I NORMALE, SUPTANGENTE I SUB-

NORMALE ' 167

§J 7. EKSTREMNE VRIJEDNOSTI I TACKE .INFLEKSIJE fUNK-

'CIJE s - yt~l: 169

I. Zna~enje predznaka prve. derlvacije funkclje 169

2. Nufdan uvJet za ekstrem funkcije y = y(x) . 170

3. Konveksnost i konkavnost krivulje. Dovoljan uvjet za

ekstrem. Nufdan uvjet za ta~ku infieksije . 172

4. Napomene za odredivanje ekstremnlh vriJednostl

funkcije y = y (x) 182

5. Najopcenitiji dovoljni uvjet za ekstrem .187

6. Odredivanje tafaka infleksije funkcije y = f (x) . 190

7. Odredivanje ekstremnih vrfJednosti fmplfcftnlh funkclJa 192

§ 18. KINEMATICKO ZNACENJE PRVE I DRUCE DERIVACIJE

FUNKCIJE 195

§ 19. PRIBLIlNO RJE5AVANJE ALGEBARSKIH I TR.ANSCEN-

DENTNIH JEDNADlBl . . . . . . 197

I. Opeenlto 0 rjelavanju jednadfbi_ 197

2. Orafi~ki naffn 197

3. Rafunski nafin . 201

a) Metoda sekante iii regula falsi. 201

b) Met 0 d a . tan g e n t e (N e w ton 0 v a met 0 d a) 206

c) Kombinirana metoda .' 212

d) Metoda iteracij e (opetovanog u vrstav anja) 213

§20. BESKONACNI REDOVI215

1. Pojam konvergenciJe i divergencfje red. . 215

2. Beskonaen! geometrijskf redovi . 220

3. Nuldan . uvJet za konvergenciju redova uopce 224

4. Dovoljan uvJet za konvergenciJu redova . . 224

9

Znak > znaci "veti od" Znak < znafi "rnanji od"

A p solutna v rij ed nost broja a, tj. 1 c], je vrijednost toga broja bez obzira na njegov predznak. Graficki je apsolutna vrijednost u d 8" Ijenost ta c k e o d l s h o d i s t a, Npr, (vidi s1. 1.):

1+31 == OA =3; 1-31 = 08 =3; 13-21 =-AC ==1 1 12-31 ==CA -1.

Dakle:

la-bl =Ib-al·

(1)

Lako se da pokazati, da apsolutna vruednost zoroia nije veta,tj. ona je mania iii lednaka zbroju apsolutnin vniednost: pribrojnlka, tj.

la+ bl '- lal + Ibl. (2)

Pr t m j e r t :

Prema (I):

Prema (2):

I (± 2) + (± S) 1 ... 1 ± 51- 5.

I<± 2) + (± 3) I -I ::t 21 + 1:1: s 1- 2 + 3 - 5 dakle: I (± 2) + (± S) I - I ± 2 I + I ± S I

Prema (1):

Prema (2):

I (- 2) + (+ 3)1 - I + 11 - 1

I (- 2) + (+ 8) I < I ,_ 2 I + I + S I - 2 + 8 - 5

dakle: 1(-2) +(+8)1<1-21 + 1+81

Vidirno da znak jednakosti vrijedi sarno u tom slufaju, ~ada su svi pribrojnici is tog predznaka, inaee je uvijek znak manje «).

Apsolutna vrijednost u m n o s k a jednaka je umnosku apsolutnih vrijednosti mnozitelja:

1 a . b I = I a I ·1 b I (3)

Apsolutna vrijednost poteneije jednaka je potenciji apsolutne vrijednosti baze:

la-I -Ial- .. (4)

A P sol u fna v rij ed nost k v o c l] en fa jednaka je kvoeijentu apsolutnih vrijednosti dividenda i divizora:

I: r'::: (5)

A psolutna vrijednost korijena jednaka je korijenu iz apsolutne vrijednosti radikanda:

(6)

naravno uz uvjet: ako je radikand a negativan, eksponent n mora biti neparan, [er korijen s parnirneksponentom iz negativnog broja ne postoji u realnom podrueju,

12

b) Ir a c t o n a t n l brojevl

To su brojevi, koje ne mozemo prikazati u obliku !!!_, gdje su min

cijeli brojevi. n

Oni se prlkazuju u obliku beskonacnih decimalnih n e per i 0 d ski h razlomaka:

V2 = 1,41421 .

log 2 = 0,30103 .

J( = 3,14159 .

e = 2,71828 .

M = 0,43429 .

Pokazimo na primjeru J( = 3,14159. .. sto znati zadati iracionalan broj:

1f = 3,14159 ...
Lijevi slijed Desni slijed
3 <It < 4
3,1 <1t < 3,2
3,14 <If < 3,15
3,141 <" < 3,142 znaci:

Razmak u kojem le~i broj x 1

1 0,1 = 10

'~ 1 .

0,01 = TIfi

1 0,001 = 10'

U ovakvom je slucaju iracionalni broj zadan s dva slijeda iii niza

rae ion a I nih brojeva slijedecih svojstava:

1) lijevi slijed raste,

2) desni slijed pada,

3) svaki clan lijevoga slijeda [e manji od svakog flana desnog slijeda i

4) razlika lzmedu svakog para clanova iz lijevog i desnog slijeda moze se naciniti po volji malena,

Idemo Ii prema tome u objema sljedovima sve dalje i dalje, ste~e se sve vise razmak u kojem le!i doticni iracionalni bro], pa ga mozemo po v 0 Ij ita c n 0 aproksimirati*) pomocu racionalnih brojeva iz fih sljedova. Stoga se s iracionalnim brojevima racuna tako, da se uzimaju njihove priblizne vrijednosti iz lijevog slijeda racionalnib brojeva '(npr. ,,= 3,14), to su apr 0 k s i mac i j e ira c ion a I n 0 g b r 0 jan a man 1 e, il i i z desnog slijeda (npr. It = 3,15), to su aproksimacije iracionalnog b r 0 jan a vis e .

• ) AproksimiraU zna8 uzeti za broj ili opCenito za neku velttlnu njenu prlbillnu vrijednost, .aproksimacija- je dakle pribli!na vrijednost.

13

Prema slid 2' je dakle

Izl-Ix+iyl = + Y%I+yl. (10)

1 i I -= 1, 1- i I - 1, 19; I = 9, 1- 2 + 31 I - + V 4 + 9 - + J'13

Takoder: itd.

P rim j e r: Neka se priWu gr.fi~ki kompleklnl brojevt (vtdi sltku 3): 1) %, - .. i %2 - - 2; za - Bt; %. - - 4l; z, - t + .,,

2) z. - 8 + II i - z. - - S - 2l , 8) z,--2+BI i z,--2-81.

Iz slike 3 slijedi:

1) Realni brojevi Ide na realnoj osi X, fisto imaginami na imaginarnoj osi Y, a kompleksni izmedu lib osi (vidi Zl,Za,Z8,Z",Za).

2) z i - z lefe simetricno s obzirom na isbodilte 0 (vidi z. i - ze).

3) Konjugirano kompJeksni brojevi z i z Jete simetrifno 5 obzirom

na realnu os X (vidi z., i z,). . .

2. Kompleksni broj mo!emo prikaz.ti i U obliku v e k to r a, tj. velifine kod koje se razlikuje duljina, smjer i smisao ..

(Skalar ima sarno numerifku vrijednost, npr. masa 5 kg, temperatura -12OC itd.)

U sl." prikazan je kompJeksni broj z =- * + iy u obliku vettor. (du· line sa strelicom), kojemu su d u- 1 j in. i s m] e r dani izrazima:

r -lzl- + YiI+:;;t (11)

r.(J$ x

51. 4.

tg, ... y

. % '

a smisao je prikazan strelicom.

c) TrfgoaometrlJskf obllk kompleksno, broJ. - Prema si. 4 imademo:

% - rcos, y -= rsin,.

Ako to uvrsttm(). u z .. % + ly , dobit cemo kompJek~ni bro) u trigonometrijskom obliku:

z - r (cos, + i sin ,) , (12)

pri eemu se cp i r rafunaju iz formula:

tgf == Y; r =- + yil+Jii iIi

"

y

r--- ...

eos, sin,

(12&)

16

Apsolutna vrijednost kompleksnog broja, , = I z I, mijenja se ad o do + oo, a argument iIi amp 1 it u d a tp od - 00 do + 00, prl eemu se smisao okretanja oko ishodi§ta 0 uzima poeitivnlm, ako je protivan smislu okretanja kazaljke na satu.

Primjer. Nekase kompleksni broj z - 2,15 - 3,081 prikale u trigonometrl]. skom obliku i U obliku vektora.

,,- 2.15

y- -3,08

P 3,08 rem. (121) : tg, - - W'

'2,15 -3,08

r--=-

coscp sin,

l.Y,

p . 3,08

rema SliCI 5: tg cpo =- 2.15;

Rlfunajmo:

SI.5o

,2.15 3,_

cp ... 360' - ,,; r - COl .. - sift .. '

y _3,08 ,. 0,48855 I
x +~,15 0,33244 II
tg cp ,. 0,15611 I-II 611
'Po 5504'58" 10.1:»611-10 -US
sin CPo 9,91381-10 III 26 : 0,45::::=58"
.Coscpo 9;75770-10 IV 0.15·58=8.7.9
r 3,756 0,57474 I_III - 0,30 . sa - -17,4 =-17
- 0,5147-4 II-IV
cp ==36()0 'Po 304055'02"
- z - 3,756 'c~ 304'55'02"'+.1. 304'55'02,}

Primjedba: Kato je realan bro] samo poseban stufaj kompleksnog bJ;Oja, kojemu je imaginami'dio 1==0. moiemo i realne brojeve . prik.zati u trigonome- trijskom obliku, pri femu ee pozitivni' realni brojevi imatl ,= 0, a 'ilegativni If = 18()O, jer prvi. Ielen. ~esnoj, a drug! na lijeyoj strani osi X (vidi 51. 3).

Npr. 5_5(~O+'sinO)

- 4-.4 (cos l~+isin l8OG).

~ ... 304°55'02" r =- 3,756

'.OS Y

r.MX

51. 6.

2 8. ApI.II: Repelilorlj viic llI.tem.Uke 1

11

Iz slike 6 vidi se,da su dva kompleksna broja napilaoa u trigonometrijakom obliku:

ZI ='1 (COS '1 + I sin ft) Z:a == '2 (COS f2. + ; SltI fI)

jednaka, tj. Za.?= Z., kad su im jed n a k e it p sol u t n e v r i jed nos ti, tj.

'2= r",

a argumenti , iii su jednaki (f2='I) iii se razlikuju za mnog.o k rat n i k 0 d 36()0, tj. z2 = ZI, ako je

1) rl =='11 (13)

2) fa:::;Z ft + 36()0 • k, gdje je k = 0, ± 1, ±2, ± 3, . .- ....

d) 0 per a e I j.e I k 0 m p • e k I ... m b ro j e vi m a

I) ZbrajanJe f oduz.manJe komplekan.h MoJev.

Vdimo tako, da kompJeksne brojeve uzimamo U obUku Z=- x + iy pa s njima postupamo kao s obicnim binomima iii vliimo te operacije grafi~ki prikazavii pribrojnike U obliku v e k tor a.

Sve ostale operacije nad kompleksnim brojevima vrie se najjedno •. stavnije tako, da se kompleksni brojevi napiiu u trigonometrijlkom obliku.

1.%brajanJe kompleksnfb broJevL

(-

ZI =- XI. +"1.} + z2 = XI + Iii

ZI + %1 == (XI + .x:a) + i <1. + 1J).

Isto v e k t o r I k i: Vidi sl. 7.

ZI = Xl + i11 z.=xi+i,.

ZI-ZJ=(Xl-XZ>+i <1,--11>.

Isto vektorski:

Svedimo oduzimanje veldora na zbrajanje tako, da mjelto Z1 - Zi uz· memo ZI + ( - za), • mjesto ZJ'_ z, uzmemo Zl + ( - z.). (Vidi II. 8).

Iz sllke 8 slijedi. da je vektor zbroja ZI + z. pr~eD po velitini i smieru jednom, a vektor razltke ZI ~ %a. odaosno ZJ- %. drugom dij.· gonalom paraJelograma kojemu su stranice zadani pribrojnici ZI i Z. pri ~mu je veldor razlike uvijek upravljen prema min u end u (ptema z, za ZI - %at odnosno prema Z2 za Z2 - Zl)'

.2. Oduz'manJe kompleksn.h broJeva.

r.osX

81. 7.

18

2) MnofenJe komplek ..

snth broJeva.

%1 ='1 (COS '1 + i sin CPl)

%2 = '2 (cos '2 + i sin cpz).

Izvrslmo li mnozenje lile-

vih i desnih strana tih [ednadsbl i uzmemo Ii kod toga u obzir,

da je i2=-1 (vidi (8» kao i goni- -t; ometrijske formule (11) i (10)-), dobit cemo :

%1 . %2 ='1 . '2 [COS (CPl + 'fa> +

+i sin ('1 +Cf2)] (14)

Npr.

S1. 8.

ZI = 5 (cos 350 + i sin 350) Z2 = 3 (cos 150 +i sin 150)

%1 . Z2 = 15 (cos 5()0 + i sin. SOO).

Formula (14) vrijedi analogno za kakavgod konami broj mnotitelja.

3) Potenctranje kompleks1llb broJevL

Uzmemo li da je u (14) %1=z2=z,pa je '1==91=CP i'I='2=T, dobit cerno kvadrat kompleksnog broja :

.z2 = r2 (cos 2, +, s,n 2cp).

Na slican nacin dobije se n-ta potencija kompleksnog broja z :_ r (cos cP + i sin,):

zn = [r (cos, + i sin ,)]0=,. (cos.n cp+ i sin n cp). (15).

~~ .

z = 2 (cos tOO + i sin tOO)

z4 = 16 (cos 400 + i sin 4(0).

Uzmimo poseban sluca], da je u z = T (cos cp + i sin cp) apsolutna vrijednost r= 1, tj. Z= cos,+isincp.

Prema (15) dobijemo tada:

I. Moivre-ovu [ormulu

.f(COS cp + i sin ,)n .... cos nep + i $.iPlt' ..

. Uvrsfimo 1i ovamo - cP mlesto cp' i uzmento cos ( - 'P) = cos cp, a sin ( - ,) = - sin cP, dobit eemo:

(16)

li U obzir, da je

II. Moiv,e-ovu formulu

(cos cp -; sin cp)n = cos n cP - i sin n.,. (168)

.) Vidi Repetltorij elementame matematike. III. Ooniom~ja Itrigonometrij •• Tetmltka knjlg •• V izd. Zagreb, 1960.

4) DfjeljenJe ko ... pleka.11a brojevL

Da se izratuna ~vocijentkompleksnib brojeva z1 i %2, fj.

~ '1 (COS '1+' sin ft)

Zs· == 'a (cos fI + I sin til'

pomnofirno brojnik i nuivnik desne strane s. (cos fa -I sin fa) i uzmemo u obzir da [e P == -1, kao i goniometrijske form ule (2), (15) i (14)·), dobijemo:

%1 '1 [ . ( . ) +. . ( )]

- =:- COS 'P1-'" ,StD 'P1 - 'PI .

1'l'a ..

1'1- 2 (cos 288 +; sin 280) z. = 3 (cos 16' + i sin 16')

!!. jIIIC ~(cos 12' +i 'sin 12')

Za o :

5) KorjenovanJe komplekanfb broJeva.·

(17)

Npr.



Treba iaracunati yz, gdje je z - r (cos 'P + i sin 'P)'

a

Pretpostavimo da je JIZ~p(cost+isinv) (a)

Imamo dakleodrediti pit.

Dignerno li lijevu i desnustranu jedna'kosti (8) na n-tu potenciju po forrnuli (15), dobit eemo:

z =, (cosf +; sin ,) == p. (cos (mit) + ; sin (nt)].

Odatle slijedi prema (13):



p" .. r, 'pa je p -= vr

i nt = If + 36()0 • k, te je· '" == , + 36()1.k, gdje je k == 0, ± 1, ± 2, .... ·11

U vrstenj~ tih vrijednosti za pit u (N .daje.;.

• • ( +36a'.k . +36OI.k)

rz = rr cos' n + i sin' n

k == 0,1,2, ... t (11-1).

Za k uzimamo samo " vrijednosti od O' do n - 1, jer se za sve

(18)



ostale k vrijednosti . VZ ponavljaju.

11

Prema tome yz ima uvijek II r.azlititih vrijednosti. Iz formule (18) vidimo:

• • •

1) da sve n vrijednosti yz imaju istu apsolutnu vrljednost yr,

tj. istu udaljenost od i~hodi_;

.) Vidi biljelku nl au. 19.

20

2) da uzimajuti za k postupno vrijednosti 1,2,.: ... (11-1), povecavamo svaki put za 360' argument .!., koji odgovara prvo] vrijednosti

II· II

korijena i to za k = O.

Iz toga sJijedi, da II

tafaka kompleksne ra vnlne, koj e pre-

a

do f u j U II V r i jed n 0 sU yz 1 e ! e u V r II 0 V hn apr a vii n 0 g II - t e r 0-



kuta upisanog kru snte l polumjera yr.

I

PrimJer 1. Neb se izraban_ Y"=T' ptikauYII YrijednOltt korljen_:

1) u trigonometrijlkom obllka. I

2) U obltnomobllku.

3) gr_liftl.

Prem_ formuU (18) i I obzlrom na prllDjedba • ta&t t) Oyog § Imlmo:

I a

z - -1. r -1-,11- 1. _ n - 3, y;:- - yr -1 ( ..... 0 ..... etI&o zn_tenje),

,- lSOO, k. - 0, 1, 2, - uvrltenje u (18) daje: .

y . I -1 (cos 180" +33fJ1t• k + I .... 180' + s3t1O' . k)

ill

a

y 1 - COl (6()0 + 120'· t) + llin (80' + I .. · k). •

-. 1 r1

Xl- cos6O'+ 111060'- 2+1 2 •

x.-=cOIl~+/*,I.--I, .

. . - ' I lC!

X. - cos 3()()0 + I lin 300' - Iin;lot -I COS 30' - 2" -I 2

k-Q k-l k-2



Grafi~ki prikaz izra~unatib vrijednosti VZ dobijemo tako, da opiiemo



iz isbodiAta kao sredilta kru!nicu polumjera rr. (u naiem slufaju 1)

pa uz os X konstruiramo kut, koji Ije jednak amplitudi prve vriJednosti karijena (za nai primjer 6QO). Dobijemo Xl" Polazeti od Xl dijelimo kruf-

nicu u II jednakih dijelova (u naiem ios Y

slu~aju 3) te tako odredujemo po-

D

10taj tafaka, koje predofuju }"Z,·u

nalem slutaju Xa i Xa (vidi sl. 9.).

4

PrimJer 2. Isto SI ]IT

z-1. '-lzI-]; 11-4;

a 4

Yr - YT - I; • - ()O, k - 0, 1.2.3.

4 36()0' k 360" k

YT-cos 4; +lIin 4

4

YT - COS goo . k + I sin 9()1 • t,

o

iii

SI. 9.

21

i.DlY

i- o· ¥, - cos 00 + I lin 0' - 1. i-I %t - cos goo + I lin goo - I,

t - 2 X, - co. 18()t + lain lSOO - -I,

i - 3 Xc - cos 'J:lOO + I lin 2700 - -I.

Or.8ftl prlku koriJen. vldf II. 10. (Kvldrat).

s

PrtmJ~ 3. Y-I- l'

T08X

Z - -I; r - I-II - 1: n - 5:

.' s

Yr - Y1- I; ,- 2700; i -0, 1.2.3.4.

~r-I 2700 + 36()0 . k

r--COS 5 +

51. 10.

+ laln27O' + 36()0 . k

OS •

s

iii Y-i - co. (540 + 72' . k) + I lin (540 + 720 . k); k - 0,1,2,3.4.

k - 0 %1"'" cos 540 + 1 lin 54° - 0,59 + /0.81. .

k ... 1 z. =- cOIl. + IIIn 126" - -lin. + Ic05360 - - 0,59 + /0,81.

k - 2 %. =- cos 199' + 'lin 1980 '_ - COl 18'-lSin 188 - -0:95-/0,31.

k - 3 z. - co. 270' + I lin 27fIJ - 0 + I (- I) - -I,

t .. 4 z.- Cos 342'+ Iitn 342' =- aln 72'-/c0I7'1!' -= 0,95-/0.31.

0rafi&1 prlku koriJena vldl 11. 10. (Peterokut).

a

Izr.bmaJ: y 1 I i prfkafi gratlal tri vrijednoJtt korijena.

[Prema (12) Z ... 1 -I - y'2 (Co. 3150 + I lin 3150)].

Primjedba: R j e i a v a nj e binom ni h alge barsk ih jed nad!bi,

a

tj. [ednadsb! oblika ra + a = 0, svodi se na raeunanje VZ:

%'I + a = 0,

a

X == V-a.

(19)

Primjer:

x8 + 64 == O. 6

Odatle: x = l"'=64.

Prema formalt (18):

Z == - 64; r - I z I - 64; ,. - 6:

n 6

Vr - V'64 - 2; • - I,.,.;

k - 0.1.2.3.4.5.'

6 (' 180' + 360'. k

Y 64=2 COS 6 +

+ I sin 180' + 36()D • k)

6

. toaY

r.osx

X,

51. 11.

22

ill Y --64 = 2 (cos (3()0 + 6()0. k) + I sin (300 + 6()0. k»). ,

k = 0 Xl - 2 (cos 3()0 + I stn 3()0) = 2 (q + I ~) - va + I.

k - 1 XI - 2 (cos GOO + I sin 9QO) == 2/.

k - 2 XI = 2 (cos 1500+1 sin lSOO) ... 2 (- sin 6OIt+ I cos 6(0) - 2 (- V; + 'i)-

--]13+1.

k - 3 X. - 2 (coo 21()O + I lin 21(0) - 2(- coo 30D -ilia 31)0) - 2( -t(-li) -

- - V3-1.

k ... 4 Xli = 2 (cos 2700 + I sin 27(0) .... - 21.

k = 5 x. - 2 (cos ~ + i sin 33(0) == 2 (sin 6()0 - , cos 6(0) _ 2 (~3 _I }) _

= ]13-1.

Orafi~ki prtku kortjen. vldi sl. 11 .



Navedlmo JoA jedan primjer za ra~unan)e yz.

8

Vl-i¥3= ?

' .... 1-/)13

Prelaztmo na trigonometriJski obllk kompleksnol bro). z - , (cos, + I lin ,). Prema (12a):

v _ 'Irs stnm

tg cp -L- _ r.:J .... _T_

X 1 cos,

sin m<o} ,

cos f > 0 ,je u IV kvadrantu

tg '0 - + ys; CPo - 60'

, .... B6O' - 60' - 5000

r-+Yl+B-2

z -= 2 (cos"ooo + I sin BOOO}

Prema (18):

8 8 (. sooo +3soe'k JOOI +S6O"k)

V l-IYs- V2 cos 8 +lIln 8

ill

8 8

V 1 -IYS .. V2 ( cos (37.50 + 45°' k) + /sIn (37.51 + 45°' k»)

k - 0, 1, 2,3, . . . • 7.

23

8 .

k"'" 0 Zt = yj (cos 87.5° + I Sin 81.5°) - 1.09 (0.79 + J 0.61) .. 0.86 +/0.66.

8

k - 1 Z~ - V2 (cos 82.50 + i sin 82.50) - .:09 (0~1S + 10.99) - 0.14 + 11.08.

8

k == ! z, .... V'"2 (cos 127.50 + I sin 127~0) - 1.09 (- 0.61 + 10.79) - - 0.66 + 10.86.

8

k = 8 z, - 11'"'2 (cos 172.50+ I sin 172.5C) .. 1.09 ( --0.99 + 10.18) - - 1.08 +10.14.

8

k - 4 Z~ = y'2 (COS 21,7.5° + I.UI217"S°)" 1.09 (- 0.79 - /0.61) - - 0.86 -10.66.

8

k - 5 z. - V2 (cos 262.50 + I sin 262.5°) - 1.09 ( - 0.13 -/0.99) - -- 0.14 -/1.08.

8

k - 6 Z1 = V2 ( cos .'107.5° + 1 sin 807.5° ) ... ,09 (0.61 - 10.79) - 0.66 -10.86.

8

k .. 7 z. == Y2( cos .'152.5° + I sin 852.5°) - 1.09 (0.99 ..... lO.U) - 1.08 -/Q~l'-·

'Pflkdi-·gmi&.i-sve-vdjednosti"" tzraflll1lttlr KOiijenii-p~--~d"-WdJ~t~--d~~:·-;-··~ •. z. I Z •• za I zr. z. I Zs tete simetritno s obzirom na isho:fllte koordinltnog sistemi.

Izracuna] na iaU na(!in sve vrtJednosti V - 8 - i Vs i prlkdl ih arafltkl.

24

§ 2.

o SLJEDOVIMA I LIMESIMA

1. POjAM SLIJEDA I NjEOOVA LIMESA. KONVERQENTNI I DIVEROENTNI SLjEDOVI

Znamo vet da se svaki iracionalnt broj mole prikazati u obliku dvaju beskonacnih sljedova racionalnih brojeva. Npr.:

~=(3,3·1, 3·14, .... ; .... 3·15,3.2,4) .

..

,

Ima naravno i drugih sljedova, opr.:

1, 2, 3, .... , n; n + 1, slijed prirodnih brojeva,

1, ~, !,... , !, n ~ l' slijed reciprocnlh vrijednosti prirodnib bro-

jeva, itd.

Opcenito ima sHjed oblik:

ai' a2, as. , a. J a. + I, ••• ,

gdje ta~ke znace, da iza svakog elana dolui joA dalje flan, dakle beskonacno mnogo flanova. Slijed je prema tome beskona~an niz brojeva, koji nisu medusobno vezani nikakvim racunskim operacijama·, jer je veza izmedu clanova slije(fa ~isto nutarnja, posto su napisani po nekomzakonu. Taj zakon je cesto sadrzan u optem iii n-tom tlana slljeda, tj. u an. koji predstavlja fitav slijed, pa se operacije nad sljedovima svode na operacije nad njihovim opcim flanovima.

Prmjeri.

Slijed 1. an = n

tlanove slljeda ra~unamo u krihljci:

1 1

2 2

3 3

SliJed glast dalde:

1, 2, 3, ..... .... , II, n + 1. . ..

n an-n

o f 23 ,

a, a, a, a.

• I 1-

a" 0;' ...

I •

- ..

. S1. 12.

U sl. t 2 prikazan je taj slljed 01 brojnom praveu.

Primjedba: Tri tafke napisane iza flana slijeda iIi brojke znafe, da dolazi beskonaeno mnogo flanova slijed. iii brojaka, dok veti broj tafaka kazuje da ihdolazi bilo kako velik, ali konatan broj.

I aan·

5lijed 2.
1
II 0.=-
II
1 1
I
2 2
1
3 3
1
4 4" Slijed 3.

1

II all == I-II

I

1 I-T=O

1 1 2 1--=- 2 2

1 2

3 1-3=a

1 3 4 1---- 4 4

1 4

5 1-5=5

Slijed 4.

1 n aa - 1 +II

26

SliJed gliSl:

1 1 1 1 1

1. 2' a' 4"' 'r 'n' 111"1''''

(Vldi sl. 13).

,

4 _

51. 13.

1

a. -1--.

II

SUjed glut:

0, ! I ~, :. :,...., (I - ! ). (I - II ~ 1)' ...

(Vtdl II. 14).

o



51. 14 .

1 a. -1 + -.

II

511Jed glasi:

2, : ' : ' ! ' : · ....... , (1 + !), (I + n ! I)' ...

(Vldi st. 15) .



o

2

a,

I

. -

51. 15.

Za s 1 i jed 1. kazemo, da teti u beskonaenost, jer tlanovi toga slijeda rastu preko svake grantee, i pisemo:

lim a. = lim n= 00.

a-+- 00

a-+- 00

To je tzv. d i V erg e n t n i slijed, jer tlanovi slijeda ne tefe konacno] odredenoj granici (limesu).

Za s 1 i jed 2. kafemo, da teti iii konvergira prema 0, jer apsolutnu velieinu razlike izmedu 0 i tlanova slijeda mosemo natiniti po votji malenom, ako idemo u slijedu dovoljno daleko, pa pi§emo:

lima a. = lim!. == O.

n

n "'+ 00 • -+ 00

To je k 0 n v erg e n t n i slijed, jer tefi odredenom konaenom broju. S istog razloga su s 1 jed 0 v i 3. i 4. takoder k 0 n v erg e n t n i, jer tefe broju 1, prvi slijed rastuci, a drugi padajuel, tj.:

lim an =lim( 1-!) == 1,

a -+ 00

a -+ 00

lim an = lim ( 1 + !) = 1.

. n-+OO .-+00

Opcenito limes (granicu) slijeda 01, 02, as, ..• " an'" definiramo ovako:

{j

51. 16.

SUjed broieva; koiemu je opei tlan an. ima za limes ~'I1r$tl broj A ill teii ili konvergira tom broju A, ako apso/utnu velilinu tazlike lzmetlll A 1 an, tj. I A - an I, moiemo naeiniti p 0 vol i i malenom tako, da n uzmemo do v 0 lin 0 veiik; ti. eim idemo u slijedu dovoljno daleko.

, .~-

Isto simbolieki: lim an == A, ako je (20)

n+ 00

I A -all I < 8, tim je n ;» no (8). < 8 znact "po volji malen",

> 110 znaci .dovoljno velik",

no (8) zna~i, da 110 ovisi 0 unaprijed zadanom po vol]i malom pozitivnom broju 8.

Ako takvog broja A nema, slijed divergira.

Ustvrdili smo, npr., da s 1 i jed 3. an = 1 -..!.. ima z4 limes A = 1. n

27

Da dokazemo naAu tvrdoju, pokatimo, da mozemo IA -all 1=-= 11-(1;-~) I-

t x' iti I" 1 . d 1 1 Sta'

-= Ii' nacim 1 po VO JI rna enom, npr. manjom 0 e =-= 10000 - IQi. VI"

mo, dakle, I A - aft I = ! <~, pa dobijemo

nr» 10', tj, no = 10'.

To maci: pofev§i od 10001. flana zadaoog slijeda razlika 1

IA -aa I < fOi'

Sada zadajemo jo~ manji e, npr. e = -fot, i dobijemo pooovivii 1

isti postupak, da je I A-a. 1< 1()8' fim je n > 1 ()I, tj. no· ... lOS, itd.

Dakle: lim (1 - !) = ,I.

Na isti nacin dokazujemo, da s 1 i jed 4. te!itakoder k A-I, a s I i jed 2. k A = 0, dok slijed 1. divergira.

2. LIMESI SLjEDOVA

Ixlll II

aft = I x I- t a. = liT i a. = J!i:"'

Odredivanje limesa slijeda ne dA se obieno provesti na temelju definicije limesa, kako smo to npr. napravili za slijed 3. Cesto samo opse!na i slo!ena diskusija vodi do cilja. Na taj nacin dokazujemo npr, da je:

a) lim I x In = I i za I x I < L

n_oo • >1 .

b) lim I: ~~ = 0, bio x kojigod realan broj. (21)

n + 00 n I = 1 . :I . 3 . . ... (. -1) •••

11

c) lim VX = 1, bio x kojigod po zit i V 0 i realni broj.

n~ 00

3. TEOREM 0 MONOTONIM SLjE.DOVIMA. BROj e

Drugi naein odredivaoja limesa sljedova sastoji se u tome, da se sljedovi dijele u skupioe. Jednu takvu skupinu fine monotono ,astu~l i monotone padajuci sliedovi, tj. sljedovi, fiji .clanovi uvijek rastu, odoosoo

uvijek padaju. Gore oavedeni sljedovi 1. i 3. su moootono rastuci sljedovi,

28

dok su 2. i 4. rnonotono padajuci. Prema tome za slijed a1 < a2 < as < ... < an < an + 1 <... kaze se da monotono raste,. a za slijed a1 > a2 > as > .... > an > ... da monotono pada.

Clanovi rnonotono rastucih : sljedova mogu rasti preko svake granice (vidi slijed 1.), a mogu ostati iako uvijek rastu manji od nekog ~vrstog broja (npr. u monotono rastucem slijedu 3. svi su clanovl manji od 1). Za monotono rastuce sljedove vrijedi teorem:

S l i jed, k oj emu ~ I a nov i m 0 not ° nor as t u, a Ii os t a [u manji od nekog c v r s t o g broja M, ima limes, koji nije yeti o d M, tj. k 0 j i j e man ji i l i ri a j v i § e jed n a k tom f v r s tom b roj u M.

Slicno glasi teorem ° monotoito padajucim sljedovima.

Kako vidimo, teorem utvrduje samo postojanje 1 imesa slijeda, dok vrijednost tog limesa odreduje sarno priblizno (:;; M).

Na temelju tog teorema dokazuje se da postoji limes slijeda:

an = (1 + !f kad n-soo.

Najprije se dokazuju obje pretpostavke teorema:

1) da slijed a. = ( 1 + ! r (II =1,2,3" .. )

monotono raste, tj. da je an < a. + 1, iii" ( 1 + !)" < ( 1 + n ~ 1)" + 1 za sve n i to na taj nacln, da se an = ( 1 + !) n razvije po binomnom poufku da gomja nejednakost postaje of ita;

2) da su svi clanovi slijeda manji od 3, tj. a. < 3 Zl sve n, ito

se postizava podesnim p~vetavanjem ~lanova u razvoju za (1 + ! r· Tada se na temelju teorema zakljucuje, da 5 I i jed ima lim e 5, koji je manji iii najvise jednak 3.

Taj limes se oznacuie slovom e i racun, koji ee se kasnije navesti (vidi Mac Laurinove redove), daje

e = 2,71828 ...

Time je dokazano postojanje broja e, koji je dakle limes slijeda

D. = ( 1 + ! r kad n te!i u beskonaenost, tj.

e '. lim ( 1 + ! r == 2,71828 .. . (22)

. ._...,

29

4. TACKA OOMILANJA

Taeka gomilanja je ona tafka slijeda u ~jjem se okolilu, rna kako malorn, nalazi beskonacno mnogo ta~aka slijeda. Kako se vidi iz gore navedenih primjera konvergentnih sljedova, svaka graniena iIi limes-taeka sJijeda je svakako taeka gomilanja, ali iz toga ne slijedi, da je svaka tacka gomilanja limes - tacka, j e r s Ii jed a k 0 i m a l i m e S i mas am 0 jed n uta f k u go mila n j a, k oj a j e u jed not a j Ii m e s,

Tako je npr. slijed

an == 1 + (-1)· +!

n

ne konvergira, jer ima dvije tacke gomilanja i nema dakle granlcne tafke (limesa). Uvrstavajuci naime za n lihe (neparne) b_rojeve, dobijemo:

1, ;, !, ~"'" pa je prva tafka gomilanja O. a uvrltavaju~i take (pame) brojeve, dobijemo:

2 ~, 2!, 2!, 2~' ... ' pa je druga tacka gomilanja 2.

5. OPERACIJE S LIMESIMA

Neka su zadana dva korivergentna slijeda all i b. s lime sima -A i 8 tj. lim an = A i lim bn = B.

a) Limes zbroja ill razlike dviju iIi vile prornjenljivih jednak je z,broju odnosno razlici limesa tin promjenljivih.

To znaci: lim ( an ± bn ) = lim an ± lim b. == A ± B . (23)

b) Limes umnoska dviju iIi _ vile promjenljivih jednak je umnoAku limesa tih promjenljivih. _

To znaci: lim (an' bn ) ._ lim an . lim bn == A • B. (24)

c) Limes potencije prornjenljive jednak je potenciji lirnesa te pro-

mjenljive. .

To znaci: lim (an)1It = (lim an )1It = AM.

d) Limes kvocijenta dviju promjenljivih jednak je kvoc:.'ljentu limesa tih promjenljivih. Kod toga se pretpostavlja, da je limes nazivnika razlicit od nule.

To znaci:

lim an

1. an n -+ OD A

Im- = ===-,

, bn limbn B

(26)

uz pretpostavku da je B =f= 0 .

30

Primjedba: DijeJjenje nulom (~) nema smisla, ali lim' ! 1:= 00 iii

opfenitije 11 -+ 0

lim~=+oo,

x

11-+0

(26 a)

ako x preko pozitivnih vrijednosti teli null, a .... A

lim -=-(Xh (26 b)

X

11-+0

ako x preko negativnih vrijednosti teli null.

e) Limes korijena iz promjenljive jednak je korijenu iz limesa te promienljive.

m m m

To znafi: lim YaD YUm aD -= VA, (27)

D",,_ D-+_

ukoliko korijen postoji u realnom podrufju.

Navedimo nekolik~ primjera za odredivanje Urnesa izraza u kojem je n prirodan broj.

Pr t m j e r i. (

I. lim (n +,-t)J _!. Um (n + 1)2 -! [lim (I + ~)J-..!... 11_..!..

n_ 2 n 2 D_ n n-ea 2 2

_f" -

__ .- ... _----_.

t. ~':. (-+ I) In ~ tll" H) _ ~ [ (":; I)("! tH" ;3)]_

- ~ [ (I + ! )(i + :)(1+ :) ] - 1 • 1 • 1 - 1: Jet Ie ~ : .. !

3. lim ( n + I )i - ( n - 1 )I _ 11m n' + 3n2 + 3n + 1 -:- II' + Sil' - 3 .. + 1 _

n- C n + I )I + ( n - 1 J' n_ II' + tn + I + II' -!n + 1

1

62 0121 8+n•

.... lim n +" : n -lim -3~

n_OII 2nl +! : 2n2 n-oll 1 + .!_ -

n'

4. 11m n' ;..... l00n' + I _ n- lOOn' + 15 n

Trlflmo li limes kvoclJem. dv'Ju pollnom. u n tad II -+ 00, dljellmo broJntk· i nulvnlll I nm, gdJe Je m n'Jvetl -siepen poltnom •. U n.le .. prtmjetu dljeUmo I n':

100 1

1-,.+".. 1

lim . - __ 00

)00 15 0

n_ ._+-r

n II

31

5. RiJeAlmo D. tail D.fln:

1000 .!J

l000n' +3n2 '" n4 II + II' . 0

Um -~.:;.;;..:.;.;__...:.........::.;,:.....--" - lim --;.___...;.;;_- ~ _ O.

n-ao 0.001114 - lOOn' + 1 : II· n_ 100 1 0.001

0,Q01 - -II + n.

~--~'--- 8 "

6. lim ,,,. + 2n - 1 '= Jim Vna + 211 - 1 _ Um V II' + 2n - 1 _

n_ II + 2 n_ . (n + 2)1 n~" + Sal + Iia + 8

- 11m

2 1

I + 112 - III .h-

_---::--_~- - r' - 1.

6 12 8 -

1+11+111+11'

..

n_

~i

7. lim (1+2+3+4+ ... +IlJ.,:_.!!.) _.

~ao n+2 !

U broJDtku prvog tl.n. je arltmetifkl niz p. prtIDljenlmo U pcwl.tu 'OI"IIIulu u sumu n

ad n tl.noVi Sn - (al + an) 2' dobit femo:

- lim D_

___!.( =II__;+~I )~-....._.""II=- - lim JI'""iI"+1.+ }1ft D_

I I

Jfii"+l + ViI --;; - !!;

SO + 1 [(.!_). + I + 1] "

. a (2)8 + I

[ n ] -.!.Jer - I

~ <:).+1 S

(:)~ -+- 0 kid II 4'-.

Izr.tunaj:

.) lim 211' - ,ttl + of [ 2 ]

D_ 511~-1I1-7n' ,--,

c) 11m ~ ..... 1 [ I ]

n_1!+l

d) lila (II + 2) I + (II + 1)1 [I] __ (II + 2) 1- ( ,. + 1)1

bJ Um '112 + n [ 0 ]

n_ 11+ 1

32

§ 3.

8PCENITe • fUNKCIJAMA

1. REALNA PReMjENLjlVA VELlflNA

Kod sljedova promjenljiva velieina n primala je samo prirodne vrij ednosti (1, 2, 3, ... ). Promjenljiva velieina, koja prima s v ere a I n e vri·



jednosti izmedu dvije zadane vrijednosti a i I), tj. redom sve racionalne

i iracionalne vrijednosti izmedu a i b, zove se . rea I nap rom j en I j i v a i oznacuje se obicno posljednjim slovima abecede npt: s s: Za nju se kaze, da prolazi interval omeden brojevima a i b.

Simbolicka oznaka: lim x = A zna~i: I A - x 1< e, tj. apsolutna velieinu razlike izmedu A i x mofemo nafiniti po volji malenom.

Simbolicka oznaka : lim x == + 00 znafi, da % uvijek raste i mole,. primiti rna kako veliku pozitivnu vrijednost.

Slieno znacenje ima lim x == - 00.

2. POJAM FUNKCljE

Ovisili promjenljiva vellcina y 0 drugoj promjenljivoj velieini Ie taka, da je vrijednosti x dodijeljena po nekom zakonu vrijednost za y, kale se, da je y funkcija od x.

Sirnbollcki se pise: y = f (x) iii y = y (x) ili y -= g (x) itd.

Vellcina, kojoj dajemo vrijednostl po volji, zove se n e z a vis na pro m j e n 1 j i v a iii a r gum e n t i oznaeuje se obieno S x, a, t, ... , a velicina, koja time dobije v rijednosti po nekom zakonu, zove se z a vis n a pro m j en 1 j i v a iii fun k c i j a prve i oznacuje se s y, v, s ...

Npr. izrazi

v = f (u),

v =st»), .

v = v (u};

predocuju tri razlJcite funkcije v od u.

Vellcina, koja u toku jednog te istog promatranja iii rafuna 2adrlava nepromjenljivo svoju vrijednost, zove se konstanta.

Npr. u jednadtbi pravcay == ax + b, a i b su konstante.

3 B. Apaen: RepetitorlJ vile m.tem.tlke I

3. NAC.NI KOJIMA PUNI<CIJA MOtE BITI ZADANA Fun~cija mole biti zadana vrlo ra,li~ito, npr.

a) U obliku tabIice;

npr. u logaritamskim tablicama prikazane su vrijednostl logaritamske funkcije y = log x za izvje~~n niz vrijednosti nezavisne promjenljive.

x Y= log x 1 0,00000 2 0;30103 3 0,47712

itd.

b) grafi~ki;

tj. u obliku grafa iii dijagrama. Prednost toga na~ina je zomost, mana je ogranicena tatnost.

Npr. iz grafa u slici 17 t koja predocuje neku furikciju y od x, ~itamo

za x = 1 y == 0 x = 6 y = 0,8

x = 2 y = 1,4 x == 7 y = 0

x == 3 y == 1,8 x ==7,5 y = - 0,5

x == 3,5 y = 2,0 x :II: 8 y == - 1,2

51. 17.

y

-(.2 ----------------------

c) rijeeima;

npr. z~ sve racionalne vrijednosti arguments a za sve iracionalnevrijednosti jednaka je 2.

d) analiti~kim izrazom;

1

npr. y = 2 x - 1,

y == ±YI_x2, k

p =-. v

(Boyle-Mariotteov zakon za tlak p i volumen v idealna plina).

funkcija je jednaka 1 t

.

'" INTERVALDEFINICIJE FUNKCIJE

Kod svih na~ina prikazivanja funkcije argument x mo!emo kadito mijenjati neograniteno. a kadito sarno u odredenim granicama.

Primjer I.

1

Y=-x-l

2 '

x rnozemo mijenjati od - 00 do + oo,jer . svaku . .vrijednost argumenta x mozemo raspoloviti pa oduzeti 1, a to se vidi iz 'grafafunkcije (s1. 18).

v.

y

-f

f

x

x

SI. 18.

SI. 19.

U tom slucaju kazemo, da je funkcija definirana za sve realne vrijednosti x od - ex> do I + 00, tj. za - 00 < x < + 00 ili za I x I < 00.

Primjer 2. y = ±V 1 - x2.

U ovom slucaju vrijednosti za x mozemo uzimati sarno iz intervala od - 1 do + 1 ukljucivsi granice, jer bismo za svaku vrijednost veeu od + 1 i manju od -1 dobili za j -Imagiuamu vrijednost (vidi sl. 19).

U tom slucaju kazemo, da je funkcija definirana u intervalu od - 1 do + 1 ukljucivsi granice iIi krace, u zatvorenom intervalu od -1 do + 1, tj. za - 1 <x ~ + 1 iIi -za I x I :;; 1.

Ako su granice intervals iskljucene, kafe se, da je funkcija definirana u 0 tv 0 r e nom in t e r val u, npr. od a do b, tj, za a < x < b, a iskljucimo Ii sarno jednu granicu, npr. a, funkcija je definirana u pol u z at v 0- renom ili poluotvorenom intervalu, tj. za «<x s;».

Opcenito:

Interval definicije funkcije je z a t v 0 r en aka je a ~ x ~ b; 0 t v oren ako je a<x<b;· poluotvoren ako je a5::,x<b ill a<x:;;b.

Geometrijski predocen je zatvoren interval du!inom a b na osi X, otvoren interval - istim dijelom osi X, kame tamo ne prlpadeiu tacke a i b.

Oznaka:

Zatvoren interval:

Otvoren interval:

[a, b], (a, b),

Poluzatvoren interval: [a, b), . odnosno: (a, b),

85

5. JEDNOZNACNE I VJAEZNACNE, EKSPLICITNE I IMPLICITNE FUNKCIJE

a) Funkcija je jed no z n a f n a kad jednoj vrijednosti argurnenta % odgovara sarno jedna vrijednost funkcije y; funkcija je v i § e z n a f n a kad jednoj vrijednosti argumenta x odgovara vile vrijednosti funkcije y.

Graficki se [ednoznacnost, odnosno viseznaenos! funkcije iskazuje u tome, da pravac usporedan s osi Y silece graf tj. sliku jednoznacne funkcije u jednoj ta~ki, dvoznacne u dvije tacke itd ..

1

Npr. funkcija y = 2% -1 (vidi sl. 18) jednoznacna je dok je

funkcija y = ± V 1 -.x2 (vidi sl. 19) dvoznacna.

b) Funkcija mote .bifi zadana eksplicitno iii implicitno.

Funkcija je zadana e k s p 1 i cit n 0, ako je anaIitifki izraz, kojim je funkcija zadana, rije§en po funkciji.

Npr.

Y=±Vl-x3.

Opcenito ima eksplicitno zadana funkcija obHlt y = f (x) iIi y = y (x) itd.

Funkcija je zadana imp 1 i c j t n 0, ako je analitifki izraz, kojim je funkcija zadana, prenesen na Ujevu stranu tako, da je .. ~ desnoj strani O.

Npr. % - 2y - 2 = 0: x3 + y2 - 1 = O.

Opcenito ima implicitno zadana funkcija oblik:

F(x, y) = O.

Funkcija y = y (%) uvrstena u F(%,y):: 0 zadovoljava tu jednadtbu identicki, tj. za svaki %:

F[%, Y (x)] =0.

Npr. 3x-y+5 =0, odatle y =3x+5.

Uvrstenje daje:

3%-(3%+5)+5 = 3%-.3%-5+5.=0.

. I Znak. ==. znafi: .identifki jednak·. I

Rijesimo Ii po funkciji izraz, kojim je zadana implicitna funkcija, dobit cemo istu funkcij.u u eksplicitnom obliku.

Npr. iz %-2y- 2 = 0 slijedi y = ~X-l, a iz x2+y2-1 = 0 slijedi y = ± Vl- xl.

36

Primijetimo da nije uvijek moguee hnplicitnQ zadanu funkciju prikazati u eksplicitnom obltku.

U simbolickim izrazima za funkciju kao y - f(x), y .. ,,(x) itd. slovo I odnosno drugi y znaci onaj kompleks operacija koji treba izvr§iti nad x da se dobije y.

Npr. u y =:r,2 = I(x) f znaci kvadriranje,

u y = 1 == I(x) f znaci reciprocna vrijednost itd x

Oznaka y iii y (x) znaei dakle vrijednost funkcije y za neku vrijednost argumenta x, npr. y = ~x - 1 ili y(x) == ~x -1 znaei da je npr.

za x = 0, y = -1; za x =~, y == -! itd., dok y(rl), y(~), .)'(x,) itd. znaci vrijednost funkcije y za neku 0 d red en u vrijednost Xlt xt, Xa, •• argumenta x, npr. Y (Xt) z= ~Xl- 1 iii y (2) .. ~. 2 - 1 - o.

6. JEDNAD2BA FUNKCIJE U POLARNIM KOO~DINATAMA

Analiticki izrazi, kojima se zadaju funkcije, mogu biti dani ne samo u pravokutnim, vee i u pol a r n i m k 0 0 r din a tam a, jer su ti izrazi za neke funkcije mnogo jednostavniji u polamim nego u pravokutnim koordinatama.

Npr.

r= p l-Eeos,

je opca jednadtba presjeka stosca u polamim koordinatama.

Opeenito ima analiticki izraz funkcije u polarnim koordinatama oblik: r =r(,),

tj. radijvektor r je zadan kao funkcija polarnog kuta ,. (Vidi. Rep. elem. matematike, IV, § 1,2 i § 12,4).

7. GRAFI~KO PREDO~IVANJE PUNKCIJA

Proucavanje funkeija znatno se olaklava njihovim grafickim predocivanjem. Jedan pogled na graf kale vee 0 opeem toku funkcije.

Graf je slika zakona kojim je zadana funkcija, a analiticki izraz funkcije, ako postoji, zove se [ednadzba grata. Osnovna miaao je dakle ista kao u anallticko] geometriji. Razlika je sarno u tome, da se u anaUtitkoj geometriji uzimaju iste jediniee na osi X i Y da se ne izobliee krivulje

31

koje se proucavaju, U viso] matematici ne moze se obicno iziei na kraj s istim mjerilom na obim koordinatnim osima, vee se rnoraju uzimati razlicite jedinice na osi X i na osi Y. Time se naravno grafovi funkcija izoblice, ali odnos mjernih brojeva ostaje isti.

Pokazimo na primjerima utjecaj izbora jedinica na grafove funkcija.

Primjer 1.

y =X.

Iste jedinice

Razlicite jedinice

y

y

x

x

SI.2O.
Primjer 2.
x= ±Vl-il.
Iste jedinice Razlicite jedinice
y y
f
(
b=f
, X 0 X SI. 21.

Grafovi nacrtani s istim jedinicama iii s razlifitim jedinicama predo~uju i stu funkcijsku vezu, premda imaju geometrijski raz1i~it oblik.

38

§ 4.

POJEDINE ELEMENT ARNE FUNKCIJE

1 .. CIJELE RACIONALNE FUNKCIJE ILl POLINOMI a) D e fin I e f J a

Te funkcije su sastavljene iz konstanata i argumenta x kona~nim brojem zbrajanja, oduzimanja imnozenja. Dijeljenje s x nije dopulteno, tJ. x De smije biti u nazivniku, stoga se funkcija zove _c ij e 1 a",

Funkcija se zove jos "r a c ion a 1 nan, [er x ne smije biti pod korijenom.

Stepen cijele racionalne funkcije iii polinoma je stepen onog ~lana funkcije, koji sadrzl x u najviso] potenciji. Prema tome je npr.

3

y=-xi-V3x8-2x+8

5

polinom 5. stepena, pa ga simbolicki biljeJimo S PI (x): 3

P5(x) = Sx6 - yax4l-2x+S.

Opcenito ima polin om n -tog stepena oblik:

Koeficijenti an. a.-l, . . . . . I as, a2, a1, Do· zadane SU reaIIle konstante, a x je nezavisna promjenljiva, koja se mijenja od -.00 do +00.

b) Pojedinl slu~aJeYf polino ...

Promotrimo pojedine slueajeve polinoma mijenjajuti nJegov stepen II. 1) n = 0, fj. najvisi flan polinoma sadr!i x u nultom stepenu, a kako je :x!J = 1 dobijemo prema (28):

(29)

o

)(

y

Polinom nuItog stepena je dakle konstanta. Njegov graf je pravac usporedan s osi X i udaljeo od oje za Do, (vidi s1. 22).

51.22.

89

y

S1. 23.

x

2) n- 1, tj. najvl§i flan polinoma sadrfi " u prvom stepenu. Prema (28): PI(X)" Q1"+00. (30) To je polinom prvog step e na iii linearnafunkcija.

Znamo da je graf P1(,,) pravac, kojemu je gradijent m koeficijent smjera tg ex == 01, a odsjetak na osi Y je 00. Znamo takoeter konstruirati taj pravac (vidi sl. 23).

,. Oradijent: tg« -1- .. al Odsjefak na osi Y: 00.

U posebnom sluflju, kad je ao = 0, Iineama funkcija prima obUk

y == al x. (30a)

Orafitki to je pravac kroz ishodi§te (vidi 51. 23). (Potanko 0 praveu vidi Repet, elem. matematike);

Linearna funkcija je praktieki jedna od najvafnijih funkcija i to iz slijedetih razloga:

Dademo Ii apscisi " neke tafke T lineame fuokeije y - al x + "0 nekl prirast po vOl)i Ax, fj. preetemo li od ta~ke T na ta~ku Tit kojo) je apscisa ,,+~ (vidi sl. 24), tada ee ordinata funkcije prirasti za ay, pri temu je

4y "y(,,+Ax) -y(x) == al (x + 11%) + ao - (al" + 110),

a odatle je ay = al 4x

iii (31)

:~ - til - konstanta = tg ex == gradijent pravea.

40

51. 24.

To znaci: prirast linearne funkcije fly upravno je razmjeran s prirastom argumenta ax, pri cemu je gradijent a1 fa k tor r a z m j ern 0 s t i i l i pro p 0 rei 0 n a lit eta. Stoga se linearna funkeija zove takoder fun k e i j a up r a v n era z m j ern 0 s t i, napose je razmjernost dviju velifina izrazena s y = a1 x.

Mijenja Ii se, prema tome neka funkcija u nekom intervalu tako, da je prirast funkcije razmjeran s prirastom argumenta iii da je omjer prirasta funkcije i prirasta argumenta stalan, kaze se da se funkcija u tom intervalu mijenja lin ear n 0, tj. grafifki po praveu, kojemu je gradijent jednak vrijednosti toga omjera.

Kao primjer navedimo logaritamsku funkciju y = log x. Iz logari-

tamskih tabliea vadimo npr.:

log 7398 = 3,86911 log 7399 = 3,86917 log 7400 = 3,86923

log 7404 = 3,86947 log 7405 = 3,86953.

Vidimo, da se u intervalu od x = 7398 do x = 7405 logaritamska funkcija mijenja linerarno, tj. po pravcu, jer prirastu argumenta x = 1 odgovara uvijek isti prirast funkcije y = 0,00006. U granicama tacnosf], koju daju logaritamske tablice od 5 decimala, mosemo, dakle, u doticnom intervalu logaritarnsku funkcijupredofiti praveem gradijenta

t1y 0}000<>6

a1 = tg a. = Ax = 1 = 0,00006.

Iz toga slijedi, da u svim tim slucajevima, kada su tablicne razlike stalne (u nasem je primjeru staln a tablicna razlika 0,00006), mozemo provesti 1 in ear n u in t e r pol a e i j u, fj. onu obicnu interpolaciju, koju npr. " vrsimo pri upotrebi Iogaritamskih tabliea.

Taka npr. za log 7398,7 linearna interpolacija daje

O,~ .0,7 = 0,000042 == 0,00004,

pa je log 7398,7 = 3,86911 + 0,00004 = 3,86915. (Potanko 0 interpolacijl vidi § 22).

Nulta~ka funkcfJe

Op c e n l t o pod n u l t a c k a m a "funkeije r a z u m ljevaju se one v t i jed nos t i a r gum e n t at z a k ,0 j e j e fun k e i j a jed n a k a nul i.

Uzmerno Ii, dakle, da je linea rna funkcija y == a1% + ao jednaka nuli, tj. stavimo li y = 0, dobijemo a1x + ao = 0, a odatle je

41

xo = - 00 = nultaeka linearne funkcije. a1

Iz slike 24 vidimo, da u nultafki graf funkcije sije~e os X. 3) n = 2. Prema (28):

y = Pa (x) = a2 xl + a1 x + 00. (32)

To je polinom drugog stepena iii kvadratna funkcija. Posebni s lu caj e v i.

1. N eka je a2 = 1, a1 = 0, ao = 0, Kvadratna funkcija tada glasi: y = xa.

y

Izracunajmo nekoliko vrijednosti funkcije: "

x

o 1 +16

+_1 4

+1 +4

y =~.

x

o ±.!.

4

±~

± ,1 ±"2

Iz slike 25 vidlmo, da je graf funkcije parabola, kojoj je os simetrije os Y, a vrh joj leli u ishodi§tu koordinatnog sustava 0 (0,0). Iz gornje tablice slijedi, da funkcija y = x2 prima za + x i za - x iste vrije-

51. 25. dnosti, tj.

y(-x) = (-x)2 =,xa =y(+x),

a iz slike 25 vidimo, da je graf te funkcije simetriean obzirom na os Y.

U 0 P c e, fun k c i j a, k 0 j asp rom j en 0 m pre d z n a k a a r g umenta ne mijenja niti svoj p r e d z n ak, n if i svoju apsolutnu vrijednost, zove se taka (parna) funkcija. Oraf take funkc i j e s i met r i fan j e sob z i rom n a 0 s Y.

Prema tome je

y(-x) =y(x)

(33)

karakteristika take funkcije.

Nultaeke: y = 0; x2 = 0 ili x » x = 0, odatle

~ g} dvostruka nultaeka.

42

Funkcija y = X2 ima u ishodistu dvostruku nultaeku. Iz slike 25 vidimo, da u d v 0 s tr u k 0 j 0 u It a t k i g r a f fun k c i jed ira 0 s. X.

2. Uvrstimo Ii u (32):

a2 = - 1; a1 = OJ Do = 0,

dobijemo y = - %1-.

Oraf te kvadratne funkcije opet je parabola slicna prvoj, ali je otvorena prema dolje (vidi sl. 25), jer je - xl neg a ti van z a s vex. Kako u izrazu za kvadratnu fuokciju y = qa.r + a1 x + Do prvi flan aa xl uvijek nadmasuje za veliki I x I os tala dva flana, mole se kazati opcenito: a k 0 je u k va d rat n 0 j f u 0 k c i) i f 1 an s xl neg a ti v a 0, p ar abo 1 a j e 0 t v 0 r e n a ,p rem ado 1 j e.

3. Za a2 =+= 1, a1 = ° jednadzba (32) glasi: y = a2x2•

Graf je opet parabola, koja se dobiva iz predasnje tako, da se svaka ordinata para bole y = x2 pomnozi s a2' Slika 26 prikazuje parabole

y = a2 x2 za a2 = 2, a2 = ~ i za a2 = 1.

Iz slike vidimo, da za il2 > 1 parabolapostaje ufa, a za a2 < 1 postaje sira, dok je vrh u 0(0,0).

4. Za a1 = 0 jednadfba (32) glasi:

y = a"xl + 00·

y Y

o )(

o t 2 X

SI. 26.

St. 21.

Svaka ordinata parabole y = at xl povetana je za ao; grafifki to znafi, da je parabola y = aax2 pomaknuta uzdut oBi Y za tie i to za 00 > 0 prema gore, a za Uo < 0 prema dolje.

Parabola ima vrh u tafki A(O,Oo), (vidi sL 27).

5. Uzrnimo sada kvadratnu funkciju u obliku

y = a2 (x - b)2 + ao,

koji se dobije iz predasnjeg tako, da se od x oduzme veliclna b. Orafi~ki to znaci, da je parabola prikazana na sl. 27 pomaknuta za b na desno, dok bi za (x + b) pornak bio na lijevo, a vrh joj je u ta~ki B s koordinatama x = b, y == aD (vidi sl. 28).

v

x

o

SI. 28.

Prema tome graf k v a d r a t n e funkcije oblika y = a2(x-b)2+110

j e $ t par abo 1 a, k 0 j 0 j j e 0 s s i m e tr i j e us p 0 red n a s 0 s i Y, a v r b j 0 j j e uta c k i s k 0 0 r din a tam a x; == b; y.. = 00.

6. Sada mozemo prijeci na o p c u kvadratnu funkciju y == a2.%2+ a1x+00.

Izlu~imo koeficijent od x2:

y = a2 (x2 + a1 x + ao) ,

a2 a3

nadopunimo prva 2 clana i to x2 + a1 x na potpuni kvadrat. To nadoa2

punjavanjevrsi se prema formuli:

x2 ± px ± q = (x ± ~ r _ ( ~ r ± q.

Dobijemo:

(34)

y = a2~(x + _a_l }2_ ~ + _00]'

L 2a2 4aall as

_ . ( + a1}2 a12- 4a200 y - a2 x -2a-2 - -=--~..,.......-=-..:.

(Vidi malo dalje primjere).

Iz usporedbe toga oblika s da je g r a fop e e k va d r a tn e b 0 I a, k 0 j 0 j j e 0 S s i m et r i j e ordinate v r h a :

iii

predasnjim y == a2 (x - b ~ + tit slijedi, fun k c i j e y .. a2 x2 +, at x + ~ par ac k o m tta n a osi X i kojoj su ko-

44

Nul t a e k e. Stavimo y = 0, odnosno y == a2~ + a1% + tit ==0 i rileiimo tu kvadratnu jednadzbu. Dobijemo obje nultacke kvadratne funkcije:

_ - a1 ± Val- - 4a2 tlo

X1l2 - 2a2 •

(Vidi Rep. element. matematike, I, § 11, 3.).

Prema tome, da li je diskriminanta D == a12 - 4a2 trot 0, kvadratna funkcija ima iii dvije razlicite realne nultacke ill jednu dvostruku realnu nultaeku ili nema realnih nultacaka (vidi sl. 29).

y

x

51. 29

Primjeri. . .

Neka se nari§u grafovi kvadralnih funkcijl Y - 3 zI- 2 ,. - 1 i Y - 1 - x - 2 zI prethodno izraatnavli koordinate vrhova i nultaate.

y-3z1-2x-l

y =- 3(zI-! x-i-}

Prema (34):

y-3[(x- !y-(!r- !] y=3[(X-!y-~-!] y=3[(X- !Y -.!1

Y=3(x-!r-~· Vrh (! ,- !)

y - 0, 3XI_2x-l =0.

X _ 2 ± Y4 + 12

1,1- 6

2±4

Xl,l= -6-

Xl .... 1 }

1 nultacke

YI=-'3

y

Pokus:

t-_!_

Xl + X, 3 1

Xv= 2 =-2--3'

Stavimo X = 0

x(O)=-1.

SI. aoa.

Vidl 51. 308.

Prema (34):

x--2[(x+ !r-l~- ~] y--2[(X+ !r-~]

( 1)1 9

y--2 x+T +T

Vrh (- !, :).

Y - 0, 1 - x - 2,x1 - 0

x 1±YT+8

1.'- -4

1±3

%1,.---

-4

"1- -1 }

Xl nultaeke.

1-2

~ = l-x-2x2

Y--2(x'+ ~x-{-)

x

51. 3Ob.

Pokus: .

Xl +x. I Xv --'---4'

stavimo x - 0

y (0) - 1.

Vidi sl. 3Ob.

4) n = 3.

Prema (28) imamo:

Ps (x) = asx8 + a2x2 + at x + llo - opca kubna funkcija.

Oraf te funkcije mijenja na izvjestan nacin svoj oblik prema vrijednosti koeflcijenata, a zove se kubna parabola u lirem smislu.

46

Promotrimo sarno poseban slu- y
faj kubne funkcije, tj. kubnu parabolu 1 1
u usem smislu, koja se obieno misli,
kad se govori 0 kubnoj paraboli:
y=x3
x y
° 0
±.!_ 1 X
±64":" 0,016.
4
±~ 1 .
±g=0,12S.
2
±1 ±l.
±! 27
±g..:..3,4. SI. 31.
2 Iz tablice i iz grafa funkcije (s1. 31) vidimo, da s promjenom predznaka argumenta x funkcija mijenja sarno svoj predznak, tj.

y(-x) = (-x)8 = -xl = -y(x).

Opcenito je y (- x) = -y (x) (35)

karakteristika Iihe (neparne) funkcije.

L i hom fun k c i j 0 m zoverno dakle funkciju, koja s prornjenom % na - x ne mijenja svoje apsolutne vrijednosti, ali mijenja predznak. '

Oraf lihe funkcije s!_metrifan je na ishodi~te koordinantnog sustava (vidi s1. 31).

Nultacke: y = 0 iii :x;B = 0 iii x » x . x = 0, a odatle

Xl =0

X2 = 0 x = 0 -je dakle trostrukanultafka furikcije.

x8 =0.

Kako se vidi iz slike 31 u trostrukoj nultafki graf funkcije dira i sijefe os X. To je tack a in fIe k s i j e (obrafiste, prevojna tafka), a tangents u tafki infleksije zove se infleksiona tangenta. U tafki infleksije prelazi konveksni dio funkcije u konkavni iii obratno, a infleksiona tangenta dira i sijefe graf funkcije. Za na~ je slufaj os X infleksiona tangenta u ishodistu, gdje konveksni dio kubne para bole prelazi u konkavni dio (gledaj odozgo prema dolje u smjeru strjelical).

Gledajuci na graf funkcije (sl. 31), mosemo lako dati njen opis: y = xl je [ednoznacna liha funkcija definirana za sve s: Funkcija raste od - 00 do + 00, kad x raste od - 00 do + 00. Za % = 0 ima funkcija trostruku nultacku, odnosno tafku infleksije s osi X kao . infleksionom tangentom.

47

5) n = 4.

Prema (28) imamo:

p 4 (x) = a4 x4 + as xS + a2 x2 + al X + ao . Graf je parabola 4. stepena u

slrem smislu.

Pose ban slucaj: y = x4.

X Y

y

x

o 0

±! + 2is = 0,004

±~ +/6 = 0,0625 ± 1 + 1

3 81

±2 +16 = 5,1.

Kako je y (-x) = (-x)4 = x4 = y (x), funkcija je tAka. Nultacke: y=x4=O ili x.x.x.x=O, a odatle je

SI. 32.

Xl =0

x2 =0 Xs =0 X4 =0

U cetverostrukoj nultaeki graf funkcije §iroko dira os X (vidi 91. 32).

Prema toj slici dajemo opis funkcije: y = x4 je jednoznacna taka funkcija definirana za sve x. Funkcija pada od +00 do Q, kad x raste od - 00 do 0, a dalje raste od 0 do + 00, kad x raste od 0 do + 00. x = 0 je

cetverostruka nultacka funkcije. . .

x = 0 je cetverostruka nultacka funkcije.

c) Polinom n-tog stepen.

Sada mozemo preci na polinom n - tog stepena:

Pa{x) = anxD + aa_1xn-l + .... + a,.x2 + atx + Do.

1) Rastavljanje polinoma na mnofftelje (faktore)

Vr§i se na temelju osnovnog teorema algebre (Gauss): Svaki polinom ima bar jednujnultacku realnu iii kompleksnu.

Kvadratnu funkciju y = a~ + alx + ao, odnosno kvadratnu jednadfbu at#' + alx + ao = 0 znamo rastaviti u mnofitelje (vidi Rep. element. matematike, I, § 11, 3):

48

y == a2 (X- Xl) (X ~~)J gdje su Xl i X2 nultacke kvadratnefunkcij e.

Primjeri.

1. y = l-x-2x2 I

y = -2 (x-2") (x + 1).

1

Tu su +"2 i-I nultaeke kvadratne funkcije ill korijeni Jednadlbe

l-x-2x2 = 0

xl 3

2. Y~3-x+4

y=!(x-~)(x-~) iIi y_'!(x-i-r

x112 == ~ je dvostruka nulta~ka. 3. Y = x2+4x+ 13.

Kako su nultacke konjugirano kompleksne X1l2 - - 2 ± 3 I, funkciju ne mozemo rastaviti u realne mnofitelj e.

Slicno kao kod kvadratne funkcije vrii se i rastavljanje PQlinoma PD (x) u mnofitelje, pri cemu se razlikuju trt sluCaja:

1. Polinom ima sarno realne razli~ite nultaeke: xl, %z, •••• , %a-I,.¥a· Tada polinom, buduci rastavljen u mnozitelje, ima obUk:

PD (X) = aD (x- Xl) (x- Xv (x-X,) ..... (%-x._1)(%-%.).

2. Polinom ima samo realne nultaeke, ali ima i viiestrukih. Neka IU nultaeke polinoma P« (x):

x. realna nultacka mnogostrukosti a Xb" " • .b

Tada je

xc" • " ,.

p. (x) = a. (r- x.)· (x - Xb)b ••••• (x-x,>' J

a+b+ ...... +g=n.

pri cemu je

3. Najoptenitiji sluca]: razUeite mnogostrukosti.

Primjedbe:

polin om ima realne i kompleksne nultafke

1) Ako su koeficijenti polinoma realni, kompleksne nultafke dolaze uvijek u parovima, kao konjugiranokompleksne, tj. ako je a + bl Jedna nultacka polinoma, bit ee a - bi druga nultatka toga polinoma.

4 B. Ap.en: RepetllorlJ vile .Itellllilke I

49

2)' t!tn1l~~~ linearnib mno!itelja, koji potjefu. od konjugirano kompl,el$gib~ulta~~ polinoma, kvadratna je funkcija s realnim koefici·tUibna.

t ..

:Poka!i$~; ttf.

if x -:- (4+ bi)] l*:"_ (a - bl)] = xl - ax - bi» - ax + a2 + bia + "bi -. abi + i' + IJ2 = xl - 2ax + (02 +lJ2) == xl + ax + ~,

gdj~~!l-~-= - 2a i ~ == a2 + IJ2 realni koeficijenti (i'I. = (y=I}2 == - 1).

PrlmJer. .

Za %itl - - 2 ± 31 dobijemo: [% - (- 2 + 3/)] [% - (- 2 - 31)) - (% + 2 - 31) (x + + 2 + 31) - ~ + 2 % - 3/x + 2 x + 4 - 61 + 31% + 6 I + 9 - ~ + 4 x + 13 (vidi gore prlmJer 3.).

3) I parovi konj~girano kompleksnih nultafaka polinoma mogu biti viAestruki.

Neka su nultacke polinoma p. (x):

x. realna nultaeka mnogostrukosti a Xb" " If b

"

"

e

"It par konjug. kompl. nultacaka mnogostrukosti k

XI" • " • " I

'. .

Xp •

..



"

"

p

Tada je

P. (x) == (x - X. )'(X'_:Xb)b _ (x _'X:c)C(x2+ ext" + ~k)k •

. (x2 +a. ,¥ + ~l Y (xl + CXp x + ~p)p ,

pri femu je a+b+ .. ~". +g+2k.+21+ +2p=n.

Primjet.

Neb se rwvi u ,.tore poUnom Pl. (%). kOJemu je - 8 koeficijent naJvtleg elln. (alt). a nulta&e su

x - 0 dvoltruka 2

x - 7 Jednostruka 1

% + 3 trostruka 3

s - 2 ± 31 jtdnostrukl pat 2

.x - 1 ± I dvostrukl par 2 . 2- 4

.x - 3 ± 51 trOitruki par 2- 3 - 6

n -18

50

[x - ( -2 + 3 i)1 Ix - (- 2 - 3 i)] = x2 + 4 x + 13 (vidi gore). [x - (1 + i»)[x - (1 - i)l = x2 - 2 x + 2.

[x - (3 + 5 i)) [x - (3 - 5 i)] = Xl - 6 x + 34.

P1S (x) = - 8 x2.(x + 7)(x-3)3 (X2 + 4 x + 13) (Xl - 2x + 2)2 (Xl -6 x + 34)3 ..

Iz rastavljanja polinoma u faktore se vidi da polinom n ~ tog stepena ima uvijek n nultacaka realnih ili kornpleksnih, ako ih brojimo prema

njihovoj mnogostrukosti. . I"

Iz toga slijedi dalje, da bi polinom n-tog stepena, koji bi imao vise od n nultacaka, bio identicki jednak nuli P« (x)=O, tj. jednak nuli za svaki x, Drugim rijecima to ne bi bio polinom, vee nula drukcije pisana.

Npr. Pl(x)=(x-a) (b-c)+(x-b) (c-a) +(x- c) (a - b) =0, jer su nultacke Xl = a, 'x2 = b i Xa = c. (Izmnofi izraze u zagradama pa ce se svi clanovi uk in uti).

Iz navedenog slijedi:

2) Teorem identi~nosti polinoma

Dva polinorna stepena n - toga identicna su, ako se podudaraju za (n + 1) razlicitih vrijednosti argumenta x.

To znaci : dva polinoma . P« (x) i Qn (x) identickl su jednaka, tj.

Pn (x) - Qn (x), ako je

r, (Xl) = Qn (Xl), r, (X 2) = Qn (X2), P« (Xa) = Qn (Xa), ... , P« (x n ) = Qn (Xn ) . i konacno Pn (Xn + 1) = Qn (Xn + 1)'

Posljedica:

P1(X) tj. pravac jednoznacno je odreden s dvije tacke. P2(x) tj. parabola [ednoznacno je odredena s tri tacke,

Ps(x) tj. kubna parabola [ednoznacno je odredena s cetiri -tacke itd.

Vrijedi i obrat: s n zadanih tacaka u ravnini [ednoznacno je odreden polinom (n - 1 )-ga stepena.,

Npr. kroz tri zadane tacke moze se povuci sarno jedna parabola P2(x), kojoj je os simetrije okomita na os X, kroz cetiri zadane tacke - sarno [ednakubna parabola, kroz deset zadanih tacaka - samo jedan Pg(x).

Primijetimo, da je opci presjek stosca '"

Ax2+ 2 Bxy + Cy2+ 2Dx+2 By +F=O

51

odreden s pet tafaka, jer ako tu jednadJba podijeUmo s F dobijemo jednadfbu

ABC D: E

px2+2 F%Y+ FyI'+ 2 p%'+2pY+ 1 =zO,

k . . . f "A BCD. E Z od'd" . f'b

u OjO) una pe nepoznanaca fit pt Ft F I 7f" a re Iv.oJe I ne-

poznanica treba zadati pet tafaka a ravoiDi, fj, pet parova 'vrijednosti za x i y. Uvrstenje tih vrijedoosti a gomj. jednadJbu dat ee susfaY od

t I· 'h . d d"'b' t . ABC D . E N I'.x-'

pe mearm Je na ,_ 1 S pe nepoanamca 7ft 7t fi' F I P' a s 1~1I1

na~in mole se pokazatl, da je krufnica odtedena s tri tatke, parabola a opcem poJofaju s tetiri tatke itd. (Vidi Rep. elem. mat., IV, § 12) .



3) RKunanJe vrlJecinoati poliao ••

Polinom ima obzirom na druge funiq:ije. npr. sin %, log x itd, , tu veliku prednost, da se ojegove vrijednosfi vrlo jednostavno r_tunaju za zadane vrijednosti x.

Npr. PI (x) =6.xI-~ +xZ-8 Zl %=2:

Pa(2) := 6 . 21-3 ,2'+ 21-8-140.

Kako cemo kasnije vidjeti, mnoge se funkcije priblifno prikazuju u obliku polinoma, da se njihove Yrijednosfi 'mogu lakle izratunati, Da se izbjegne dizanje na visoke potencije zadanihvrijednosti x, primjenjuje se obicno fzv. H 0 r n e r 0 vas hem a.

Ispisu se redom, kako slijede,svi koefidjenti poli noma , takoder i nule za one elanove polinoma koji sa izostavljeni, pa se postupa kako je to prikazano u primjerima koji slijede.

Primjeri.

1, PI (x) - 6%1- ~ + xS - 8. z. ~ - 2:

-II

148 +

6· 2 9·2

18·2 31 . 2 : 74·2

PI(2) - 140.

140.

-

2. P,(x) - 2 x '-&1 + 7 ... -2. Z.:r- -3.

2 0 Q 0 -8 0 +7 -2
%--3 ~ ... 18 _54 + 162 -462 +1386 -4179
-6 +18 -54 +154 -462 +1393 -41&.
-
P'i-3) --4Jsi. 52

4) Orafl~"e IloftltrulldJe poHno •• I. Konatrukefja .,afov. funkelJe (poteIlCIJe)

1=X· II n== I, 2, 3, ....

v

SI. 33.

Najprije se crtaju pravci y = x i % -1. Ila toga se uzima Ipscisa Xl po volji pa iz tafke At, u kojoj ordinafa za%1 sijete pravac y == %, spuita se okomica At BI na pravac • == 1. Spojnica 081 "jete. ordin.tu Xl At u taC!ki AI, kojapripada funkciji y .. ~. Postupak se na.tavlja pa se dobijaju tafke AI, A.,""", koje pripadaju funkcijam. y - ~ y .. zi, ... za istu apscisu .1' Na isti nac!io konstruiraj. se tatke n.vedenlh funkcija ZI druge po volji odabrane apscile %a. .Y., ....

Lijeve strane krivulja crtaju se prema simeiriji, jer su funkcije y - ~ take, pa su njihovi grafovi simetritni S obeirom na 01 Y, • Y == xJJa-1 su lihe funkcije fiji su grafovi sjmetritni na ishoeU!te (2n' je olnaka takog, tj. parnog broja, a (2n -I) m (2n + I) -lihog brojl).

53

2. I(onstrukcija grafapolinoma'

Pocevsi od ao nanose se na os Y u nekom izabranom mjerilu koeficijenti polinoma, pri cemu se uzimaju u 'obzir predznaci koeficijenata i koeficijenti koji su jednaki nuli, Prva se okomica spusta na pravac x = 1 iz tacke A, koja ima najveci indeks. Sve ostalo se jasno razabire iz primjera, koji slijedi.

y

~ --O~--------~~~~~~~==~--~Xt~Ir---~~X·

II

e

Primjer:

Neka se konstruira graf polinoma

y=3x5-12xS+2x+4.

Na isti nacin kako smo u slici 34 odredili tacke T1' i T2 zadanog polinoma, odreduju se i ostale tacke potrebne za konstrukciju grafa, koje se zatirn spoje pomocu krivuljara u jednu neprekinutu krivulju.

A,

0,=3

51. 34.

3. Orafi~ko odrectivanje nulta~aka polinoma.

Odredivanje nultacaka polinoma P; (x) svodi Sf na rjesavanje algebarske [ednadzbe n-tog stepena:

all xn + an _ 1 XU - 1 + ... + a2 x2 + al x + ao = O.

Lako se rjesavaju lineame i kvadratne jednadtbe, dok su .formule za korijene jednadzbi treceg i cetvrtog stepena toliko slozene, 'da njihova pri-

54

mjena gotovo nema praktiekog znacenja, Za jednadfbe jolvileg stepena ne postoje uopce opca rjesenja, ako 5U koeficijenti optenito zadani.

Graficki se nultacke polinoma iii korijeni algebarske jednadlbe od-

reduju tako, da se po~ev~i od an nanose . u - nekObl .iUbranom mjerilu koeficijenti polinoma prema shemi prikazaao] u 'slici 35, pri temu se negativni ko~fic:ijenti nanose u su-

suprotnom smislu.

Iza toga se na dUlinu an na ..

an-, nosi jedinica i konstruiraokomica na kojojce se kasnije ofitati vrijednost prvetralene nultafke. Sam postupak se vidi. iz - primjera koji sUjedi:

Primjer. Neka se grafitki odrede nultaeke polinoma

P4(X) = 2x4 + 3x8-- 12~-7x + 6.

Prva nultacka odreduje se pogadanjem. U tu svrhu crtamo polazeci iz pocetne tacke A poligona [ poligon 11 tako, _ da se svaka njegova . straniea Iomi pod pravim kutom u tatki presjeka sa stranicom poligona I iii 5 njezinim produzenjern. Poligon II je pronaden, kad njegova posljednja - straniea pogodi krajnju tatku B poligona I. Tada se na gore spomenutoj okomici ocitava vrijednost prvenultacke, Tatno naisti nat in, ali pomoeu poligona II, koji sada igra ulogu poligona I, odreduje se druga nultafka polinoma itd. Posljednje dvije nultacke odreduju se konstrukcijoml po-

mocu kruiniee, kojoj je promjer duiinaAB (vidi sl36). .

an-J

an-!

81. 35.

x, =2 Xl = 'I, x, =-1

X",=-J

51. 36.

55

4. Kv.lltatJvna slik. polinoma

To je priblifna slika toka funkcije, a erta se na temelju sliiedecih pravila: ·1) Za velike I x I polinom se vlada kao njegov najviii clan.

2) U jednostrukoj nultacki pcllnom sijece os X, u dvostrukoj - dira os X, u trostrukoj dira i sijece, u cetverostrukoj siroko dira itd.

Primjer.

Neka se naerta kvalitativna sllka polinoma

Pn (z) - ~ 2 xl (x + 4) (x + 2)1 (x - 3). (x - 6).

lim Pu (x) - lim (an x" ) - lim (- 2%11) - - 2 Um xU - + 00.

x-+ - 00 x-+ - 00 x--+o - 00 lIC-+ - CI()

lim Pn. (x) == lim (- 2 Xli) = - 2 11m XU = - 00.

x-+- + co x--+o + 00 x-+- + co

Polinom dolui dakle iz + 00 i Ddtazi u - co.

y

X
51.37.
Nultaeke: %-0 dvostruka 2
.--4 jednostruk. 1
%--2 trostrukl 3
x-3 tetverostruka 4
x-6 jednostruka 1
11 2. RAZLOMLJENE RACIONALNE FU~KCIJE a) PoJ.m

Razlomljene racionalne funkcije sastavljene su iz konstanata i argumenta x konacnim brojem zbrajanja, oduzimanja, mnofenja i dijeljenja.

Sada je dozvoljeno i dijeljenje s x, tj. * ce biti u nazivniku. Prema tome razlomljena racionalna funkcija R (x) ima opcenito oblik kvocijenta

d j I· R ( ) _ PII (x) •

va u po moma: x - Q. (x)

1 ax2-V3x+2

Y= %8-21'+7

Npr.

56

Ako je u

R( )_ Pa(x) X - Q .. (x)

n>m R(x) se zove ne pta va

n < m • R (x) se zove pta va razlomljena funkcija.

U gomjem primjeru navedena je prava R (x).

b) NajJednostavnfJe razlomlJene

y

raclo.alne funkcfje R (%) 1) y=! iii %)'=1

%

1 1

y(-x)==-==---

-% %

= -y (%), dakle y==1. x

je liha funkcija

o

1 . 1

o nema smlS a

y

±! ±4
4
x ±.!.
±2
2
± 1_ ±1'
±~ ±j-
±3 ±.!.
51. 38. 3 Znamo da je graf funkcije JI == ! istostrana hiperbola, kojoj su asim-

%

ptote koordinatne osi. (Vidi Rep. elem.· mat. IV § 10).

y = ! je funkcija 0 bra t n era z m j ern 0 s t i, npr.. p-» = c iii

v =..£. (Boyle - Mariotteov zakon).

p

Prema slicl 38: lim ! = - 00, a lim! === + 00

Ir-.-O x .-++0 %

(x -. - 0, odnosno x -. + 0 znafi da x te!i nuli negativnim, odnosno pozitivnim vrijednostima, tj. x .... 0 s lijeva, odnosno s desna).

Kde se, da funkcija za x = 0 ima t a f k u b e s k 0 n a f nos ti iii pol p r v 0 g red a, a kako je x === 0 jednostruka nultafka nazivnika funkcije mote se opcenito reci: u jed nos t r uk 0 j n u It a ~ kin a z i vn i k aim a R (x) pol p r v 0 g red at tj-. jed nag ran a k r i v u 1 j e p o l a z i . u - 00, a d rug ado 1 a z i iz + 00 i l i 0 bra t n o.

57

Opazamo, da razlornljena racionalna funkcija mote tetiti u beskonacnost za k 0 n a ~ n e vrijednosti x, dok polinom teti u beskona~nost sarno kad x tezi u beskonacnost.

1

2) Y = x2

1 1 1

Y (- x) = (_ x)2 = x2 =Y (x), dakle y = x2 je taka funkcija

x y y
1
0 0 nema smisla
1
±- + 4
2
± 1 +1 SI. 39.
+ 2 +_!_
4
± 3" I
+9 x

Prema slici 39:. 1

11m - = +00

x-+~ x2 '

o 1 lim _~9 = + 00.

x-+ +0 X"" .

To znaci:

Za x = 0 ima funkcija t a ~ k u be s k 0 n a ~ nos t i ill pol d rug 0 g a red a, a kako je x = 0 dvostruka nultacka nazivnika funkcije, definiramo: u d v 0 s t r u k 0 j n u It a e kin a z i v n i k aim a r a z lorn 1 j e n a rae i on a 1 n a fun k c i jaR (x) pol d rug 0 gar e d a, tj. jed nag ran a k rvulje polazi u + 00 (ili u - 00), a druga grana dolazi iz + 00

(iIi iz - ex». .

3) Oraf funkcije y = ~ slican je grafu funkcije y = !, graf y = ~

slican je grafu y = ~ itd. Prva funkcija ima u y = 0 pol III reda, a druga funkcija - pol IV reda.

c) Nul t a f k e i polo viR (x) = ~n5~)

Kako je razlomak jednak nuli, kad je njegov brojnik jednak nuli, n u It a eke R (x) sun u It a eke b r 0 j n ik a Po (x), ukoliko nisu istodobno

nultacke nazivnika Qm (x), tj. ..

R(x)=O, kad je Pn(x)=O.

Znarno, da razlomak tezl u beskonacnost, kad njegov nazivnik te!i nuli, 5 tog a s uta eke be s k 0 n a e nos t iiI i polo viR (x) n u It a f ke n a z i v n i k a Qm (x), ukoliko nisu istodobno nultacke brojnika Po (x), pri cemu jednostruka nultacka nazivnikadaje pol prvoga reda, dvostruka ~ drugoga reda itd.

58

d) K v a Ii tat I v n a s'l] k a r a z 10. m 1 j en e rae ion a 1 n ef u n k c I j e R (x)

Nultacke i polovi R (x) nanose se u koordinatnom sustavu na temelju pravila navedenih pod c), pri ~emu se u polovima konstruiraju asimptote krivulje okomite na os X. Osim toga se racuna predznak jedne

tacke funkcije, koja le~i na lijevo od nanesenih nultacaka polova, i jo§ jedne tacke na desno radi kontrole

Primjer:

Neka se nacrta kvalitativna slika R (x):

= - 2 (x + 5) (x - 4)2 (x - 6) (~ - 8)3

Y X (x + 3) (x"":" 2)" (x-- 5)3 (x - 7)1

NuIta~ke funkeije: x = - 5 . jednostruka - ,

x = 4 dvostruka

x = 6 jednostruka x = 8 trostruka

Polovi: x = 0 I reda x = - 3 I reda

x = 2 IV reda

x = 5 III red a

x = 7 II reda

sgn y (- 6) = (-) .. (-) . (+) . (-) . (-) = _.±_ - - (-) . (-) . (+) . (-) . (+) -

(sgn znaci signum tj, predznak).

, .' (-).(+).(+) (+).(+)

sgn y (+ 9) = (+) . (+). (+) . ( + ) . ( +) - "+ = -

To znaci, da [e zadana funkcija negativna na lijevo i na desno od nanesenih n. as X nultacakaI polova (vidi sl. 40).

y

x

SI. 40.

59

3. ALQEBARSKE FUNKCIJE

y je algebarska funkcija od % ako je y korijen algebarske Jednadlbe n-tog stepena u :1, kojoj sa koeficijenti polinomi us. Prema tome algebarska funkcija irna opeenito obUk:

XII (x)y1l + Xn -1 (X)y· - I + ..... + X2 (x)yZ + Xl (%)y + X,(x) -0, (36)

gdje su Xn (x), X .. _ 1 (x), .. "', X. (x) zadani poJiaomi u s.

Npr. y = yx, jer je x2 - y = 0, }."

a . Jesu algebarske

V 4 funkci}e.

y2 = 2p x i y = 2 - YiI- 1

Razlomljene racionalne funkcije i polinomi su samo posebni "utajevi algebarskih funkcija, jer, ako j~ u (36) n =- I, dobijemo

Xl (x)y + Xo(x) = 0 (a)

odatle y =- ~;~:~t a to je razlomljena racionalna funkcijaod %: R(x),

a za Xi (x) = 1, slijedi iz (a): y = - Xo (x), a 10 je polinom p(x).

Sve ostale funkcije, tj. funkcije koje nisu algebarske. zovu se trans .. cendentne funkcije.

4. OONIOMETRIJSKE, TRIOONOMETRIJSKE ILl CIRKULARNE FUNKCIjE

a) AnalJtJ~ka, lu~n. III .rka.· •• Jer. kat.

U viAoj maternatici, finci, mehanici i1d. razumije se pod % U izmzima sin x, cos x i s1. 1 u t n a i Ii ark u 5 - m j era k uta.

Lucna mjera kuta ex iii arc ex (titaj .arkus ex-) je duljina luka, koji odgovara sredi§njern kutu ex u krufnici polumjera 1.

Kako opseg kruznlce za r == I iznosi 21f, mote Ie lako napilaff lut· na mjera nekih kutova, kako je to prikazano U II. 41.

Irc 0 === 0

"

arc 301 :!III: '6 - 0,52360

51. 41.

J(
arc 450 =- T - 0,78540
If
0 arc 6()O-a-I,04720
II "
arc 90'- T -= 1,57080
arc 18()1- ~ - 3,14159
3.
arc 27(11- y-4,71239
arc 36()t - 21f - 6,28319
(nl 5 decimala talno). 60

Lufna mjera kakvagod kuta u i obratno kutna mjera iz lutne odreduje se iz razmjera prema 51. 42.

at : arc aO == 36()0 : 2., a odatle

..... 360'. areaO 18()t .....

a""= 2 =-arcu.-

1r 1f '

ISOO lSOt

-,r=-3,14159 ... =57,296D=p8-r ad ij a n.

Prema tome formula (a> glasi: at .. fI' . arc aO a' - rI . are« a." - p" . arc ~

iii iii

(a>

(37)

optenito
a=- p . area (31)
a odatle
ex (38)
arc cx-=- 51. 42.
P
iii pO -= 570,2957 . . . }

p' == 3437',146 .

. p" == 206264,80 .

p = 57'17'44",80 .

Koji luk odgovara kutu p u krufnici polumjera I ?

Uvrltenje cx - p u- (38) daje:

arep -= 1!.. == 1

p ,

radijanu p odgovara luk duljine I (duljine polumjera).

PrtIDjert:

1. Ire 31R3'27"=?

PrelDa (38): arc 31~'27" - =:. =- 5,S6570. 2. arc «=4,51; «=?

Preml (37): «=4,&1· p = 4.51·206264,8" =930254,2" = 258e24'14".

Mnogo jednostavnije 1 brfe rjeiavaju se ti zadaci pomotu tablic:a.

Vidi npr. tablicu IV .• Duljine kruinih lukova za r .. 1- u logaritamskim tablicama po O. Sc:hl6milcbu i J. Majcenu

Tu je

a.O a! a"

8rea=---=-. p' p' p"

(39)

51. 43.

61 .

Primjeri:

l. 3180.5'27" = jI

2. arc ct = 4,51; at = jI

arc 3000 =5,23599
arc 180 =0,31416
arc .53' =0,01.542 +
arc 27" =0,00013 arc 318°.)3'27" =.5,56570

4,51

- 4,36332 = arc 2500

0,14668

- 0,13963 = arc 80

0,0070.5

- 0,00698 =arc 24'

0,00007 = arc 14"

at = 258024' 14"

Uzmimo sada da je polumjer kruznice r razlicit od 1. Iz razmjera prema slici 44,

I : arc at = r : 1, slijedi:

1= r- arc at. (40)

To znaci: duljina kruznog luka lacuna se tako, da se lucna mjera pripadnog sredisnjeg kuta

pomnozi polurrijerom. '

Cesto se pise neposredno I = r· at, gdje se pod at razumije sredisnji kut u lucno] mjeri.

Iz (40) slijedi: arc at =.!_, (41)

r

tj. lucna mjera kutadobije. se tako,da se pripadni kruzni luk podijeli polumjerom kruznice,

Iz (41) slijedi dalje da je lucna mjera kuta cist neimenovan broj. Npr. za I = 24

. 24cm

em 1 r = S em are at = = 3.

. Scm

Primjer: Neka se izracuna duljina luka u kruinici polumjera r = 2,35 em, ako pripadni sredisnji 11 """'_':_'___--"'*--r---t 0

kut iznosi 63021'40". 27T

1= r . arc at = 2,35 . arc 63°21 '40" =

= 2,35· 1.106 = 2,60 em.

b) Funkcfja y=sinx (s1. 45). (Vidi Repetitorij elem. matematike, pogl. III. Goniometrija i trigonemetrija).

51. 44.

62

S1.45.

1) y(-x) = sin (-x) = -sinx = -y(x) y = sinx je liha funkcija.

2) Najmanji period funkcije sin x je P = 23f, tj.

sin (x + 2br) = sin x, gdje je k = 0, ± 1, ± 2, ± 3,

3) sin x prima vrijednosti u zatvorenom intervalu od - 1 do + 1, tj. - 1 S sin x S + 1 rn I sin x I < 1.

4) Nultacke: sinx = ° za

x = 0, ± 3'(, ±.21C, ± 3x, : .. Opcenito: x = k1C jesu nultacke sin x, gdje je k = 0, ± 1, ± 2, ± 3, ...

5) Tacke maksimuma i minimuma:

(42)

sin x = + 1,

(43) (44)

3rc

sin x = - 1, za x = 2" + 2 kx,

gdje je k = 0, ± 1, ± 2, ± 3, ...

6) Oraf unkcije y = sin e (sinusoidu) vidi na 1st 46.

y

c) Funkcija y = cos x (s1. 47).

Znamo, da je cos x = sin (x + ;), tj. kosinusoida je sinusoida pomaknuta za

; na lijevo, (vidi s1. 46). n ~~~~¥-~~"""'-if,

1) y (- x) = cos (- x) = cos x = = y (x), dakle y = cos x je taka funkcija. 2) Najmanji period funkcije y = cos x je P = 2rc, tj. cos (x + 2krc) = = cos x, gdje je k = 0, ± 1, ± 2, ... 3) -1~ cos x~ + 1 iIi [cos x] ~l.

S1. 46.

)(

f

51. 47.

63

4) Nultac!ke: cos x = 0 za x == ± ;, ± 3i, ± ST' ± ...

Opcenito : x == (2 k + 1) ; jesu nultatke cos x,

gdje je k == 0, ± 1, ± 2, ...

(2k + 1) je lih bro]!

SI. 48.

d) FunkclJa

(45)

5) Tatke maksimuma i minimuma:

cos x == + 1 za

x == 0 + 2kJr - 2kJr ' (46)

c05x--l za

x = n + 2kn. (47)

k = 0, ± 1, ± 2, .•.

6) Oraf funkcije y == cos %

(kosinusoidu) vidi na 51. 46.

Primjedba. U toku jednog perioda P == 2n imadu funkcije sin x i cos % dvije nultatke, jednu tatku maksimuma i jednu tacku minimuma, tj. medusobna udaljenost nultataka je n, a tataka istih ekstrema 2 •.

sin x y=tgx==--

. cos It

(51. 48) ..

1) y (- x) == tg (- x) == sin ~- x~ == -sin x = - tg x=-- y (~). tj. cos -x cos x

y == tg x . je liba funkcija.

2) Najmanji period funkcije y == tg x je Pi = Jr, jer je

tg(x.+ n) = sin ex + n) = - sin", == tgx f.

cos (x + n) -cosx J J

tg (x + k7l> == tg x, k = 0, ± 1, ± 2, ...

3) tg" prima sve vrijednosti od - 00 do + 00, tj. -oo<tgx< + 00 iii I,tgxl<oo.

. sinx

4) Nultatke: Kako Je tg x = , nultaeke tg xsu nulta~ke broj-

cos x .

nika sin x, pa prema (42)

tg x == 0 za x == k«. (48)

To su nultaeke tg x.

64

5) Polovi: tgx-+ 00, kad nazivnik cos e-e-O, tj. polovi tgx su nultacke cos x, a kako cos x irna sarno obicne (jednastruke)· nultafke, ima tg x po1ove prvog reda.

Dakle prerna (45)

~ tgx== ± 00, za x= (2k+ 1)-· 2

To su polovi tg x.

6) Oraf funkcije y = tg x (tangentoidu) vidi na sl. 49.

,)(

51. 49.

e) F k i j' t cos % , 1 (1 50)

un cay = c g x =. = -t - s. .

sin x g%

1) y (- x) = ctg (- x) =

1 1

t ( ) = t = - ctg x = g -x - gx

= -y (x); y = ctg x je liba funkcija.

2) Najrnanji period funkcije ctg x je ., jer je

1

ctg(x + .) = tg(x + ~) =

1

= t- =ctg x, t]. gx

ctg (x + kx) = ctg x, k = 0, ± 1, ± 2, ...

. Y:!nx. . M...

r----~~-~----~---~z~----~

: dg~:t I *"" I

I r---- .... ;f_... I

I I I I

S1. 50.

5 B. ApHn: RepetltoriJ vile matemaUk. I

. (49)

6S

Vidimo, da funkcije tg x i ctg x imaju isti period X, dok je 2x period funkcija sin x i cos x.

3) ctg x prima sve vrijednosti od - 00, do + 00, tj. - 00 < ctg x < + 00 iii I ctg x 1< 00.

. . cosx

4) Nultacke: kako je ctg x = -.- nultaeke ctg" su nultacke brojsm x

nika cos x, pa je prema (45)

It

ctg x == 0 za x == (2k + 1) 2· (50)

To su nultacke ctg x.

5) Polovi: Polovi za ctg x su nultacke nazivnika sin x, a kako sin x ima sarno jednostruke nultacke, ima ctg" polove prvoga reda. Dakle prema (42):

ctgx = ± 00 za x =klt

(51)

To su polo vi ctg x.

6) Oraf funkcije y = ctg x (kotangentoidu) vidi na 51. 49.

f) OpfenftfJI oblfcf funkcfJ. slnu •• 1 ko.lnu ••

1) y = A sinx.

Kako je (sin x) "Iks. = + 1, a (sin ,,) .111. = - I,

Y IIIIks. = A, a Y mill. - - A.

Stoga se A zove amplituda.

bit ce

2)

Y == A sinmx.

Amplituda je A.

N· . . . d . P 2lt (52)

ajmanji peno je = m

jer je A sin mx = A sin (mx + 23f) = A sin [m (x + !:)J x se poveeao za 2n. a funkcija je sacuvala svoju prija!nju vrijednost A- sin ms.

m

Prema tome je npr.

za sin 2x

2n P=T==·

2n:

P-T:::II 4n:

2"

2K P=-==2 n:

. x

za sID2

za sin n:x

Vidimo, da je za m .. 1 period P = 2lt, dok se za m > 1 period umanjuje, a za m < I povecaje.

66

3) Amplituda je A.

Period j e P ,_ 2rc .

m

n je pomak faze iii fazna konstanta Hi f a za, jer sad a za y = 0 y nije vise nula, vee je

y=A sin(mx+n) ..

y (0) = A sin n.

Graf funkcije pomaknut je uzduz osi X za n i to na lijevo za n > 0, odnosno na desno za n < O.

Graf funkcije y = A sin -(mx + n) konstruira se tako, da se opi~e krufnica polumjera r = A, iza toga se konstruira sredisnji kut a = pO n pa se kru!nica podijeli u pozitivnom smislu, koji je protivan okretanju kazaljke na satu, u izvjesni broj jednakih dijelova, npr. osam,i nacrtaju pripadne

i

vrijednosti sin usa. Na isti broj dijelova podijeli se na os X naneseni pe-

riod 2n i u svim diobenim tackama konstruiraju okomice na os X, na

m .

koje se prenose nacrtane vrijednosti sinusa, a posebno vrijednosti maksimuma i minimuma. Na taj nacin mote se konstruirati toliko tacaka, koliko je potrebno zakonstrukciju grafa funkcije.

Primjer I. Neka se naerta graf funkcije

-'= 2 stn C; x-2,1)

A-2

P -= 21t _ 4 1t

2"

n - - 2,1 - - arc (2,1. pO) == - arc (2,1.57,30) - ~arc 120,30.

Potrebni broj je<' .nica na osi X: 2A + p ... 4 + 4 - 8 (vidi 51.' 51).

y

y-2.Jin(.!Jx-2:1)

x

51. 51.

67

Sve prije navedeno za opfenitije oblike sinus-funkcije vrijedi i Z8 funkciju kosinusa:

4) y = A cos (mx + n).

Primjer 2. Neka se n.ena grar funkcije

" - 1,5 cos (; + 1,2).

A - 1,5

n - 1,2 - arc (51.30.1,2) - arc: 68,80 - IX.

Broj potrebnih jedinlc:. n. 011 Y: 2 A + P - 3+ 41'r - 3 + 12,56 = 16 (vidi I" 52).

y

Y" (5co.( 1+(2)

51. 52.

Kod ovog nacina konstrukcije grafa funkcije kosin usa moramo pojedine vrijednosti kosinusa uzimati u lestar pa ih nanositi na okomice uzimajufi U obzir predznak funkcije. Da se to izbjegoe, prelazi se obicno od kosi-

nusa na sinus, pribrajajufi argumentu zadane funkcije ; , . jer znamo da je

cos x = SiO(; + x) = sin ( x + ;).

Mijenjamo, dakle, fazu zadane funkcije i tako prelazimo od kosinusa na sinus.

Pokazlmo to na nasem ptedaAnjem primjeru: y = It5 cos (; + 1,2)

y = 1,5 sin (; + 1,2 + ;)

68

1[ • 3,14 .

2=-2-=1,51, imamo

Y = 1,5 sin (~ + 2,17).

Sada crtamo graf te funkcije, kako je u primjeru 1. prikazano. (A == 1,5 ; P = 41£; n = + 2,17 = arc 158,70). Dobijemo isti graf, koji je vee predocen na s1. 52.

Prikazerno li zadane funkcije sinusa i kosinusa u obliku vektora, mozemo lako nacrtati graf zbroja fih funkcija, ako su zadane funkcije istog perioda. Zbrajanje vektora vr~i se po pravilu paralelograma.

Pokazirno to na primjeru.

Primjer 3. Neka se naerta grl' funkelje

y - 2 sin (; %- 2.1) + 3 cos (; x-1).

Prelazimo na funkcija sfnusa:

y - 2 sin (; %-2.1) + 3 lin (yS-l +i)

1r

iii uz 2..:..1,57

Y-2sin(; x-2.1) + 3stn (';-s+ 0,57).

Obje funkcije necrtame na prljalnjl nafin, prikdeato u obliku vektora. ,brojimo lh po pravila paralelegrama, I ,.tim dijelimo krulnlcu u 8 Jednlkih dljelova i postupamo kao prije.

I fankcija: A - 2; P - 4; n - arc (-2,l·67.~ - arc (- 120.3'). II fankclja: A - 3; P - .. (istil); n - arc: (0,57 . $7.3f) - arc 32,1', (vidi sl. 53). Anilltitko rjelenje tog primJera vidl dalJe.

a kako je

51. 53.

Na slican nacin konstiuiraju se grafovi fuokcija y ==A tg (mx + II)

Y == A dg (mx + -II),

ali, kako [e period tih funkcija P =- ft, U jedoaki broj dijelova dijeli se polo v ina kruznlce.

Of ito je da mosemo na gore navedenf oatin oacrtati graf y - .)'1- + + Y2, a da ne crtamo grafove .)'1 i >'2'

69

g) P r • m j e r i z a op c e n It i j i 0 bilk fun k c f j e 8 J nus a 1) Harmonteko gibanje III tltranje iI' oscilaelja

To gibanje nastaje tako, da se [edna tacka T jednoliko, tj. s konstantnom brzinorn, giba po kruznicl nekog polumjera A prelazeci uzastopno tackama T1, T", T., T., itd. (vidi sl. 54). Tada njezina projekcija na vertikalni iii borizontalni promjer kruznlce viii harmonicko gibanje (vidi tacke T1', T2', T.', T4', itd).

Ako se u momentu t = 0 tacka, koja se jednoliko giblje po kruznici, nalazi u tafki To (vidi sl. 54), kojoj odgovara kut 0; (u lucnoj mjeri), a u momentu tu tafki Tt prevalivsi za to vrijeme kut cp, tada iz pravokutnog /j. OTt' r, slijedi, da jednadfba puta 8, jto ga je prevalila tacka, koja: vr~i . po vertikalnom promjeru barmonicko gibanje, glasi:

r, 7/

SI. 54.

8 = A sin (cp + a).

(a>

Oznacimo Ii s T vrijeme jednog potpunog okretaja tacke po krumic], tj. vrijeme jednog titraja, dobit cerno iz razmjera

cp : 21r = t : T,

da je cp = ~ f, gdje [e 2; =wkutna brzina tafke,·tj. ,kut u lucnoj mjeri koji tacka prevaljuje ·po kru!nici u jedinici vremena (u 1 sekundi). Uvrstenje u <a) daje [ednadzbu harmonickog gibanja

s = A sin «(J) t + 0;).

(53)

T . t ., A lit d 2Jr. k brzl

u je s = put, t = vrijeme, = amp I u a, 0) = T == utna rzma,

a = pocetni fazni kut.

Projiciramo li jednoliko gibanje tacke po krutnici na horizontalni promjer, dobijemo jednadzbu harmonickog gibanja u obJiku

s = A cos (wf + a:).

70

(53a)

2) ZbrajanJa fzmJenf~nlb .truJa

U isti vod pustene su istodobno dvije sinus-struje razlifite maksimaIne jakosti i razlifitih pocetnlh faznih kutova, ali istog period. iii iste frekvencije. Trafi se izraz za zbroj tih struja,

Zadano:

Jakost struje I: It = IUD sin (wi + cxt) Jakost struje II: It -/:amsin (wt + as).

T 2Jl' 'I' flh

== W l1nJI ova

1 (IJ

t ==T==2i'

Maksimalne jakosfi stroja == It., odnosno Ita. Trali se: h + 12 = I.

Nadopunimo izraze za 11 i /2 n. potpune kompleksne brojeve oblika z == r (cos cp + i sin cp), fj. dodarno izrazima za It i II: ill. cos (wi + CIt), odnosno i 12m sin (00 I + ex:a), (vidi § 1, 2).

Period obiju struja:

frekvencija, fj. broj titraja

u sekundi,

Dobit cemo dva kompleksna broja

%t = It", [cos (wi + at) + i sin (wi + (Xl)] Z2 == I,. [cos (wi + ad + i sin (wi + cxt}),

koje prikafemo u obliku vektora u ravnini kompJeksnih brojeva i izvr§imo zbrajanje tih vektora. Opazamc da su It i 12 imaginami dijelovi od Z1 i Z2 (vidi sl. 55).

i.o.

A J;#>Zj
1\
1\
\
\
Jo
.7~.q

0
B r.4
51. M.
71 Iz I:::. 0 B A :

I == It + 12 = I« sin (wt + cxt + y). (a)

1m =? r =?

Iz I:::. OCA po kosinusovom poucku slijedi:

12m = 121m + Am - 2 li« lz« cos [.1f - (a..z - «t)]

Odatle

Iz I:::. 0 D A :

Iz I:::. CDA:

1m = y 121m + J2.nn + 2ftm 12m COS (ec2 - at)

AD AD

tgy = OD = OC + CD

AD = 12m sin ("2 - cct); CD = hm cos ("2 - «t) .

(b) (c)

Uvrstenje u (c) daje izraz,kojim je odreden kut y:

t _ 12msin(~-at) .

g y - Its + 12m COs(ua - at)

Uvrstenje (b) u (a) daje:

I -= It + 12 = V 121m + J2.nn + 211m 12m COS (~ - at)' sin ( wt + al + y), gdje je kut y odreden formulom (54).

Taj izraz za trarenl zbroj struja kazuje, da je zbroj sinus-struja

iste frekvencije opet sinus-struja iste . frenkvencije (~), ali nove maksimalne jakosti (vidi (b» i novog pocetnog faznog kuta (al + y). Mofe se pokazati, da to pravilo vrijedi za bilo koji konacan broj sinus-struja iste frekvencije.

Pomoeu formula (54) mosemo takoder izratunati zbroj funkcija sinusa, odnosno kosinusa istog perioda. Pokafimo to na nalem predasnjem primjeru 3.

,,-2sin (;%-2,1) +3cos (; %-1)

(54)

(54a)

Ut ,,-2s1n (; x-2,1) + 3s1n (;x+O,57) (vidi gore).

UvntllDO Ii a (54)

11 .. - 2; I .. - 3; (11 - (- 2,1 . pO) - .-120,30; (II - 0,51· pO - 32,70; ~. - -I - 1530

dobiJemo

3 sin 153° 3 cos 63°

tg y- 2+3cosl530- 2-35In630'

a odatle pomotu logarltamskog ratunala·) imamo:

3 . 0,45 1,358

tg Y - 2- 3.0,89 - -0,67 - -2,02,

*) Vidi od istog pisca : ,.Logaritamsko ratunalo", V izd. Tehnitka knjiga, Zagreb 1962.

72

pI je y - 180 - 63,70 - 116,3° iii u lufnoj mJert y - 2,03. (II. kv.drant. Jet je sarno u tom kvadrantu Sinus pozitivan, a kosinus negaUvan).

Uvdtav.nJe zadanlh I dobivenlh vrijednosti u (541) dlje:

:y - y 4 + 9 + 2·2·3 cos 1530• sin (; %- 2,1 + 2,03)

iii

Odltte

:y == V 13-12sln63l. sin c; %-0,07) v= YI3-12· 0,89· sin (~ %-0,07) :y ... V 2,32 sin (; % - 0,07 )

:y - 1,52 sin ({%-O,07 ).

ill

1 konaeno:

Pokazimo na istom primjeru jo§ jedan na~in zbrajanja funkcija sinusa, odnosno kosinusa.

:y .. 2 sin (~ %- 2,1) + 3 cos (; % - 1 )

iii

y-2sin (~ %-2,1) + 3 sin c; %'+0.57)

(vidl gore).

Stavimo:

2 sin ( ; x- 2,1) + 3 sin (; x + 0,57) - A sin C; % + ex) A - ? ex - ?

Prema trigonometrijskim formulama sin (ac ± ~) ..., Bin ac • cos ~ ± cos ac • sin ~ imlmo~

2 sin (; 'x) . cos 2,1 - 2 cos (; ,,) sin 2,1 + 3 sin ( ; %) . cos 0.57 +

+ 3 cos (~ x) . sin 0,57 .. A sin C ~ %) cos ex + A cos (; ,,) . sin ex.

ill ako uredimo:

sin (; x ) (2 cos 2,1 + 3 cos 0,57) + cos (; " ) (- 2 sin .2.1 + 3 sin 0,57) -

.... A sin (; %) cos Ot + A cos (-i- %) . sin IlL

Ta jednakost vrljedi za svaki % samo u tom slufaju, kad Itt koeficijenti flanova sa sin (; %) I cos (; x) na Ujevoj i desnoj stranl jednacUbe meclusobno Jednakl, tJ. ako je

A cos ot.... 2 cos 2,1 + 3 cos 0,57 A sinOt '"" - 2 sin 2.1+ 3 sin 0,57.

Rafunanje desnlh strana tih jednadlbi daje:

A cos CIC - 2 cos 120,30 + 3eos 32,70= -2 sin 30,30 + 3 cos 32,70- -2·0,50 -3· 0,84 - 1,52 A sin CIC - -2 sin 120,30 + 3 sin 32,70 - - 2 cos 30,30 + 3 sin 32,70 - - 2.0,86 - 3· O,M -

- - 0,10.

78

A cos IX = 1,52 A sin c& = - 0,10.

Podljelivsi drugu jednadfbu prvom dobijemo:

tg CIt = - 0,1.0 - 0,07.

1,52

Irnamo dakle:

Odatle:

IX = arc (- 40) = - 0,07.

(IV kvadrant. [er je sarno u tom kvadrantu sinus negativan, a kosinus pozitlv.n), • lito obje jedna!be kvadriramo. a zatim zbrojimo, imat cemo:

A2 = (1.52)2 + (- Ot10)! = 2,32, A = Y 2,32 = 1,52.

Uvrstenje vrijednosti dobivenih za A i CIt u y = A sin ( ; " + IX) daje tr.lent rezaltat

y - 1 ,52 sin (1- x - 0.07) (graf vidi na 51. 53).

5. EI{SPONENCIJALNA FU!!lKCIJA -y-=-arr:--

(55)

Da ostanemo u realnom podrucju i da dobijemo jednoznacnu funkciju, pretpostavljamo:

1) da je baza a realan po zit i van broj, jer za a negativan, npr. 1

a = - 2 i x = ~ , funkcija bi imala imaginamu vrijednost: y = (- 2) T =

=±V 2=± i (2,

2) da y prima samo pozitivne vrijednosti npr. za a = .. 1

imamo y = 4 2' = + (4 = + 2.

Razlikuju se tri slucaja eksponencijalne funkcije: 1) baza a > 1, 2) baza a = 1, 3) baza a < 1.

Stika 56 prikazu]e grafove funkcije y = aX za a = 2, a = 1 a = ~ .

y = Ix = I za sve konacne x.

y_ (!)x

Raeunamo:

x y =2x
-3 2 s: 1 1
- =23=S-
-2 1 1
2-2 =- =-
22 4
-1 2-1 = .!_
2
0 20 = 1
1 21 = 2
2 22 = 4
3 28 = 8 -3

-2

-1

o

1

2

74

(1)-'

2" -21-8

1 -I

(2) -2Z-~

(1)-1

- -2 2

(!)o -1

1 "2

(~)2_!

Iz slike 56 i iz nasih racuna vidimo, da je eksponencijalna funkcija y = all. jednoznacna funkcija definirana za sve x. Za a> 1 funkcija raste od 0 do + 00, a za a < 1 funkcija pada od + 00 do 0, kada x raste od - 00 • do + 00, a za a=« 1 funkcija ima konstantnu vrijednost 1. Bez obzira na velicinu pozitivne baze a, funkcija je uvijek pozitivna i za x = 0 ima vrijednost 1.

Poseban slucaj:

Za a = e = 2,71828 ... dobije se

y = e . (56)

To je prirodna eksponencijalna funkcija, koja se tako zove, jet se rast u prirodi festo ravna prema eksponencijalnoj funkciji s bazom e, dok u slucaju pad a ima e negativni eksponent:

-.5 -2 -f

51. 56.

lime= = 0, l[~1ID

lim e-X = + 00, x~-co

y :a: e-X • (56a)

Iz slike 57, koja pokazuje tok obiju funkcija, vidimo da je:

y

x

x

51. 57. lim e= = + ~

(57)

lime-X = O.

x~+ lID

6. HIPERBOLNE FUNKCIJE

a Defiit'ciJe h Lp e r b o t n Ih funkclja

Hiperbolne funkcije su funkcije, koje su sastavljene od prirodnih eksponencijalnih funkcija eX i e-X (vidi s1. 57).

eX - e-lI:

Funkcija y = 2 zove se sin u s hip e r b 0 1 nix i simbolick!

se oznacu]e sa sh x, dakle

ell: -e-X

y = = shx.

2

(58)

75

eX + e-X

y == zove se k 0 sin u s hip e r b 0 In i % -i oznafuje se s ch %,

2

dakle

ex + e-JC

ch % = 2 .

(58a)

sh x e" - e-X

y - - = = th x (t a n g ens hip e r b 0 I ni %)

- ch x eX + e-'Jl

ch x eX + e-X 1

y = -h- == Il X = -th = cth x (k 0 tan g ens hip e r b 0 I n i z).

s x e - e: x

(59)

b) Promatranje poJedfnfh hfperbolnfh fuakclJa

eX -e-X

1) y = sh x == --=--- 2

e-X -eX e'X - e-II

y (- x) = sh (- x) = 2 = - 2 == - sh x == - Y (%)

x

y == sh x je liha funkcija. eO-eO

y (0) = sh 0 == 2 == 0

sh x ima nultacku u isbodiAtu.

lim sh x == _!_ [ lime- - lim e-x] _ + 00

X-++OD 2 .-++_ X~+OD

prema (57). -

Kako je sh x liha funkcija, bit ee S obzirom na slmefriju:

Jim sh % == - 00.

X~-_

y

SI. 58.

Stika 58 prikazuje tok funkcije. Iz te slike vidimo:

sh x je liha jed~oznafna funkcija definirana za sve x. Funkcija raste ad - 00 do + 00, kad x-raste od - 00 do + 00, ima jedinu nulta~ku u ishodiAtu.

eX +e-x

2) y == ch x == 2

e-X + eZ ell +e-s

y (- x) = ch (- x) 2 == 2 == ch % - Y (x)

y == ch x je taka funkcija.

y (0) == ch 0 == eO ~ eO == 1 t 1 == 1.

lim ch x == 21 [ lim ex + lim e-.] == + 00 prema (57)

X-++OD x-++_ Jl-++DII

76

Kako je ch x taka funkcija, bit ee s obzirom na simetriju

lim ch x = + 00 •

• -+-CIII

Oraf funkcije y = ch x (vidi s1. 58) zove se laneanica. Taj oblik (eventualno slifno povecan iIi umanjen) ima homogena teAka nit, koja slobodno visi objeiena 0 dvije jednako vlsoketacke.

Izslike 58 vidimo:

ch x [e taka jednoznaena funkcija definirana za sve x. Funkcija pada od + 00 do 1, kad x raste od - 00 do 0, a dalje raste od 1 do + 00, kad x raste od 0 do + 00. Uvijek je ch x > 1.

Primijetimo joi, da je uvijek

chx> sh %,

jer se izrazi (58) za te funkcije razlikuju same u predznaku flana e -x, koji je uvijek pozitivan (vidi 51. 57), a taj clan se kod ch x pribraja, a kod sh % oduzima (vidi sl. 58).

3\ v = th x = sh x = eX - e -x

'I ., ch x e· + e -.

y(_%) = th (-x) = sh (- x) =- -sh x == -thx = _y x)

ch (- x) ch x

y = th ~ je liha funkcija.

K k . th sh x bl·t". th 0 k d' b inik hOt'

a 0 je x = ch " ... e % = t a je rOJDl S x -= , 1.

za x = 0, dakle

" = 0 je nultacka th x.

Kako je nazivnik ch x > 1, th e nema polov a. Pokazimo, da je I th x I < 1.

ea - e-x 2°e-x

th x - == (eK - ctt-Jl):(eX + e-.) == 1--:~.-:--~

eX + rX . 0 ° e" + e-X

° •

ako to dijeljenje izvriimo.

lim e-X

Jim th x = 1-2 r IE +r to = 1 prema (57) .

• ~+ to 1m e 1m e-X

lI-++" x-+ +-

Kako [e. th x liha funkcija, bit ce obzirom na simetriju lim th x ==-1.

.-+- -

77

Iz slike 59 vidimo:

th x je [ednoznacna liha funkcija, definirana za sve x. Funkcija raste od - 1 do + 1, kad x raste od - 00 do + 00. U v i j e k je I th x I < 1.

ch x 1 e· + e-.

4) y = cth x = sh x = th x = eX _ e- X

1 1

y (-x) = cth (- x) = th(- x) - _ thx = -dhx = -y{x)

y = cth x je liha funkcija.

Iz cth x = ~:: slijedi, da cth x nerna nultacaka, jer je brojnik ch ,,> 1 i da cth x ima pol prvog reda za x ~ 0, jer je nazivink sh x = 0 za x = 0 1

Kako je cth x = -, a I th x I < 1, bit ce th x

[cth xl > 1.

y

y=cthx

x.

S1. 59.

U slici 59 prikazan je graf funkcije y = cth x, iz kojega se vidi: cth x je [ednoznacna liha funkcija definirana za sve x osim za , x = 0, gdje ima pol 1. reda. Funkcija pada od -1 do- 00, kad x raste od - 00 do 0, a dalje opet pada od + 00 do + 1, kad x raste od 0 do + 00, Uvijek je I cth x I> 1.

78

e) Formute za hiperbotne funkefje

eX + e-S ch x = --::2~-

Zbroj daje:

Razlika daje

eX -e-X sh x = 2

ch x + shx = eX ch x-sh x = e-X

(60)

Umnofak formula (60) daje: ch2x-sh2x= 1.

(61)

Odatle:

ch x = + V 1 + Sh2 x sh x = ± Y ch2 x - t .

Dalje se mogu lako izvesti formule kako slijede: 1

~ =1-th2x ch;t;x

1 (63)

-;-r- = cth2 x-I sh" x

(62)

sh (Xl ± x21 = sh xl ch ~ ± ch Xl sh X2

ch (Xl ± x21 = ch xl ch X2 ± sh xl sh ~. (64)

Odatle:

sh 2x = 2shx . ch x ch 2% = ch2 X + sh2 s;

(65)

Usporedi formule (61) do (65) sa slicnlm formulama trigonometrije (vidi Repet. element. matem.) i obrati pafnju na razlike u predznacima.

d) Ra fun an j e v r f Jed n 0 8 t f hiperbotn Ih funkelJa Taj racun vr§i se najjednostavnije pomocu formula (60):

ch X + sh x = eX

ch x - sh x = e=.

Pokazimo ga na primjeru:

Neka se izracunaju na 5 decimala tacno vrijednosti svih hiperbolnih funkcija za x = 1,12.

Logaritmiranje formula (60) daje:

log (ch x + sh x) = x . log e log (ch x - sh x) = - x . log e.

Uvrstimo li ovamo x = 1,12 i log e = log 2,71828 = M - 0.434294 [vidi dalje formulu (74)], dobijemo:

79

log (ch 1,12 + sh 1,12) = 1,12 . 0,434294 log (ch 1,12 - sh 1,12) = - 1,12 . 0,434294.

Izvrsimo Ii mnozenje skraeenim nacinom na 5 decimala tafno (vidi Repel. elem. matematike, I, § 13, 2.) iii logaritamskim putem, imat eemo

log (ch 1,12 + sh 1,12) = 0,48641

log (ch 1,12 - sh 1,12) = - 0,48641 = 0,51359 - 1,

a antilogaritmiranje daje

ch 1,12 + sh 1,12 = 3,06486 ch 1,12 - sh 1,12 = 0,32628

2 ch 1,12 = 3,39114

2 sh 1,12 = 2,73858

±

Odatle:

ch 1,12 = 1,69557 sh 1,12 = 1,36929

th 1,2 = sh 1,12 = 1,36929

ch 1,12 1,69551

1

cth 1,2 = th 1 12

,

Odatle naeinom skracenog dijeljenje na 5 decimala tacno (vidi Repetitorij element. matematike I, § 13, 3.) ili logaritamskim putem dobijemo:

th 1,12 = 0,80757

cth 1,12 = 1,23829

Primijetimo da postoje tablice, u kojim su navedene vrijednosti hiperbolnih funkcija (vidi npr. "HOtte").

Paragraf koji slijedi dat ce odgovor na pitan]e, zalto se te funkcije zovu "hiperbolne".

80

§ 5.

PARAMETARSKI OBLIK JEDNADZBEKRIVULJE

1. POJAM

Napisati jednadzbu krivulje u parametarskom obliku znaei prikazati obje koordinate x i y svake tacke krivulje kao funkcije trece promjenljive I, koja se zove par a met a r.

Prema tome

x = ,,(t) y =Y (t)

(66)

jest opea jednadzba krivulje u parametarskom obliku.

Obratni prijelaz, tj. prijelaz od parametarskog oblika na obifni, vrii se tako, da se iz jednadzbi (66) ukloni parameter I, pa se dobije y Ii: Y (x) iii F (x,y) = O.

Obrati osobitu patnju na parametarski oblik, [er ima veliku primjenu u tehnici, npr. u kinematici,

2.JEDNADtBE NEKIH KRIVULJA U PARAMETARSKOM OBLIKU a) Jednadlba krufnice u p a r a m e t a r ako m oblfku

1. Srediste je u ishodistu.

Prema slici 60: x = T cos t y Lr sin t

0'::::;: t < 2~.

(61)

y

x

o

)(

- 51. 60.

51. 61.

6 8. Aplen: Repetltorlj vlie mafelllatike I

81

Kvadriramo Ii i zbrojimo obje gomje jednad!be, dobit cemo poznatu sredilnju jednad!bu 'rufnice: sS+y2 = ,2.

2. Sredilte je u tackl S (p, q). Prema sUei 61:

~=p+x'

J'=q+y'

ili

x =p + rcosl y =q +rsinl

0:::;: 1< 2x. (67a)

y

51. 62.

b) JedDadlba ellpse u patametarskom obllku Prema slici 62, na kojoj' je prikazana poznata konstrukcija ta~ke T(xty) elipse, imamo:

y

S1. 63.

x = a cos t

(68)

y = b sin I

Podijelimo Ii prvu jednadfbu sa a, a drugu sa 'b, pa kvadriramo ll i zbrojimo li tako dobivene jednad1be, dobitcemo sredilnju jednad!bu elipse:

xl yJ

ar +;;r = 1.

Ako je srediste elipse u ta~ki S(P. q):

, .

x =p + aeos t y = q + bsin I

(68a)

,0 =,1 < 2n:.

c) Jed n a d I b a b f per b 0 leu par a met a r s k 0 mob If k u 1. Istostrane: a = b = 1:

x = ch t y = sh t

- 00 < t< + 00,

(69)

'jer ako kvadriramo obje jednadzbe, pa od prve oduzmemo drugu, dobit cemo obzirom na formulu (61) jednadtbu istostrane hiperbole x3-yJ = 1.

Kako fem.o kasnije u integralnom racunu vidjeti, I = 2$, tj. parametar t brojfano je jednak dvostrukoj povrsini sektora S istostrane hiperbole (vidi sL 63).

82

Sada je jasno, zasto se te funkcije zovu hi pe r b 0 1 n e funkeije: one imaju slican odnos prema granama istostrane hiperbole, kao goniometrijske funkcije prema [edinicnoj kruznici.

2. Raznostrane a =+= b:

x = aeh t y =bsht'"

-00 « t « + co,

(69a)

jer uvrstenje tih jednadzbi u jednadzbu hiperbole x2 y2

---=1

a2 b2 '

daje formulu (61):·

,~~ eh2t- sh2t = 1.



d) Jed n ad! b apr a v c a u par a met a r s k 0 mob If k u Pravae u ravnini posve je odreden, ako je zadana ta~ka To {Xe. yo) , kojom taj pravae prolazi, i kut ct, sio ga taj pravae zatvara s osi X.

y

x

51. 64.

Znamo, da jednadibu zadanog pravea (iIi opcenito nekog geometrijskog lika) dobijemo tako, da uzmemo na praveu ta~ku T. po volji i napiserno relaciju, koja veie koordinate (x, y) te tatke T s velieinama, koje su zadane. Uzmimo, dakle, na zadanom praveu taeku T (",y) po volji i oznacimo s t udaljenost te tacke od z a da n e tacke To ("0,>'0)'

Kako je tacka T uzeta po volji, velicina t tj. udaljenost To T je promjenljiva velicina, tj. par a me t a f, koji moramo mijenjati od - 00 do + 00, da dobijemo sve tacke pravca, jer svakoj drugoj po volji uzetoj tackr pravca odgovara druga udaljenost t od zadane ta~ke To.

Prema slid 64:

x="o+t·cos« I' .

• - co < t < + 00.

y = Yo + t- sin a;

To je jednadiba pravea u parametarskom obliku.

83

Iz slike 64. se neposredno razabire i geornetrijsko zna~nje parametra t. Nairne apsolutna vrijednost pararnetra t pridnif.enog nekoj tatki T( t) jednaka je udaljenosti taeke T od taeke To. Odavde onda i slijedi: ako su na pravcu dane dvije "eke T,(t.) i Ti(t.,), njihova je medusobna

udaljenost jednaka I tt - t l I. .

84

§ 6.

INVERZNE FUNKCIJE 1. POJAM

Ako u funkciji y = y (x) zamijenirno uloge argumenta i funkcije, tj. x smatramo funkcijom a y argumentom, drogim rije~ima, ako rijesimo j ednadzbu y = y (x) po Xi debit cemo i ft V e r z n u fun k e i j u x = % (y).

Npr.

Zadana funkcija: y = ~. Inverzna funkcijll: ,,= ± fY. ,

Inverzna funkcija je nova funkcija, jer svako svojstvo funkcije prelazi nakon inverzije u neko novo svojstvo. Kako se vidi iz gomjeg primjera, takost zadane funkcije y = x2 prelazi u dvoznacnost inverzne funkcije " = ± vy. Kasnije cerno vidjeti, da periodska funkcija daje nakon inverzije beskonacno mnogoznacnu funkciju.

y

)

yx

-x"

" "

"

"

'"

,

"

"

xy

51. 65.

Graf inverzne funkcije mote se dobiti iz grafa zadane funkcije na 2 nacina:

t. okretanjem grafa zadane funktije za 9()0 u smislu protivnom smislu

kazaljke na satu; .

2. zrcaljenjem grafa zadane funkcije i koordinatnog sustava na rasp olovnici 1. i 3. kvadranta, pri femu se os X zrcali u os Y, a os Y u

os X. Slika 65 prikazuje oba naeina konstrukcije funkcije y == ± yx:

85

Primjedba. Oznacimo li, kao obicno, argument s x a funkciju s y, tj. apscisnu os oznacimo s X a ordinatnu s Y, primit ce inverzna funkcija

x = ± VY oblik y = ± yx.- To znaci da smo horizontalnoj osi dali prijaA~ju oznaku X, a vertikalnoj osi .Y.

Jasno je, da se funkcija ne mijenja, ako se promijeni a z n a k.a argumenta i funkcije. Npr.

Y = x2x =y2 U = v2 v = u2

, , ,

je is t a funkcija razlicito oznacena, a njena inverzna funkcija razlifito oznacena bi blla:

x = ± Vy, y = ± V x, v = ± Vu, u = ± V v.

3. Oraf inverzne funkcije mole se naravno konstruirati i neposredno racunaju~i pojedine tacke krivulje.

2. POJEDINE INVERZNE .FUNICCIJE

a) CiklometriJake iii arkua-funkcije

To su inverzne funkcije od cirkularnih (goniometrijskih) funkcija.

1) y = Arc ainx Simbol y = sinx znaci: y je sinus luka x.

Inverzno: x [e luk, kojemu je sinus jednak y, a to simbolieki pisemo ovako:

x = Arc siny (x je arkus sinus y)

iIi ako zamijenimo nazive argumenta i funkcije, tj. mjesto x: plsemo y, mjesto y uzimamo x, glasit ~e funkcija:

y = Arcsinx,

x je vrijednost sinusa, y je pripadni luk.

Mi dakle zadajemo sada vrijednosti sinusa (x), a racunamo pripadne lukove (y) (vidi sl. 66).

r

SI. 66_

Da nacrtamo graf te inverzne funkcije, mommo najprije uoeiti, da je funkcija definirana sarno za -1::;;: x ~ +.1, jer je x vrijednost sinusa, Stoga ce pravci x = -1 i x = + 1 (vidi. sl. 67) omedaslti onu prugu, izvan' koje ne moze lezati nijedna tacka grafa. Dalje cemo na as Y nanijeti

K

'Iucnu mjeru, tj. ±"2' ± If itd., jer je yluk. Sada raeunamo glavne taeke

grafa:

86

Kada je sinus, tj. x = 0, prlpadni luk

y = 0, s; 21f, 31f, .

== - tr, - 21f, - 31f, .

X 51f

Za x = 1 y = -, -, ...

2 2.

ax 7x

Za x=-1

==-2' -2'···

31f 7x

y= -, ----, ...

2 2

X 51f

::;=-2" -2' ...

Vidimo, da [e y = Arc sin x beskonacno !!!n~ ~dja de-

finirana za - 1 ~ x ~ + 1. . ~ .. /.' __ . ._

U toj beskonaeno] mnogoznafnosti inverzne.JunkdJe ~ ~odicnost funkcije sinus.

I

~

I

I I I

I

.. ----~

51. 67.

SI. 68.

87

Da se dobi]e jed n 0 z n a e n a Iunkcija, uzmimo dio krivulje i to od Y = - ; do y = + ;. Tako dohijerno g I a v n e v r i jed nos t i fun kc i j e, koje se oznacuju s arc sin x (malo a I).

Glavna vrijednost y = arc sin x je jednoznacna liba funkcija definirana sarno za I x I s 1.

Funkcija raste od - ; do + ;, kad x raste od - 1 do + 1. (Vidi s1. 67).

2) y = Arc cos x

To znaci: y je luk, kojemu je kosinus jednak x.

Argument x je dakle vrijednost kosinusa, a funkcija y je pripadni luk. Na slicni nacin raeuna se i konstruira graf te funkcije, koji [e pri-

kazan na slici 67. Vidimo, da je y = Arc cos x beskonacno mnogoznacna funkcija definirana za - 1 :S: x :=:;;: + 1. Jednoznacna funkcija, tj. glavna vrijednost, dohije se tako, da se uzme dio krivulje od y = If do y = o.

Olavna vrijednost y = arc cos x je [ednoznacna funkcija, definirana za I x I ~ 1. Funkcija pada od rc do 0, kad xraste od - 1 do + 1 (vidi s1. 67).

Primijetimo, da grafove Iunkci]a

y = arc sin x i y == arc cos x

mozemo takoder dobiti tako, da sinusoidu i kosinusoidu zrcalimo na praveu

Y = x uzevs! prvu u intervalu od - i do + i, a drugu od ° do n.

3) y = Ar.c tg x

To maci: y je Iuk, kojemu je tang ens jednak x.

Vrijednost tangensa je dakle argument x, a pripadni luk je Iunkcija y.

Kako tangens prima sve vrijednosti, funkcija je definirana za sve x od

- 00 do + 00 (vidi sl. 69). I

Kad je vrijednost tangensa, tj. x == 0, pripadni luk /

y = 0, sr, 2n, .

= - 1f, - 21f, .

y _,...:!.., 3rc, . .. (rastucl) 2 2

y -+ - f ' - 32rc, ... (rastuCi). , t---~:+-___;.-~

Kad % _,. - OO,Y -+ ;, 321l', . •• (padajuci)

:If 3x (d . ,I.')

y -+ __ , __ , . " pa 8.JU"I.

2 2 .

Kad x -+ + 00,

, ,

I

/ )(

,

SI. 69.

..



S toga razloga vucemo u tackarna

1t 31t

Y=-I-""

2 2

• _ K 3K

1 Y--_, __ , ...

2 2

pravce usporedne s osi X, koji ce biti asimptote pojedinih grana tratenog grafa (vidi sl. 68).

Uzmimo konacno u obzir, da je

Arc tg 1 = : + k«, gdje je k = 0, ± 1, ± 2, ' , .

Vidimo, da je y = Arc tg x beskonacno mnogoznacna funkcija deflnirana za sve x. Kao glavna vrijednost uzima se ona grana. koja prolan kroz ishodiste.

Glavna vrijednost y = arc tg x je [ednoznacna liha funkcija defini-

1t 11

rana za sve x, Funkcija raste od -"2 do + 2"' kad x raste od - 00

do + 00 (vidi sl. 68).

4) y = Arc ctg %

To znaci: y je Iuk, kojemu je kotangens jednak x.

Graf te funkcije konstruira se na slican nacin, a prikazan je na 51. 68.

Vidimo, da je y = Arc ctg x beskonacno mnogoznacna funkcija definirana za sve x. Kao glavna vrijednost uzima se ona grana koja lefi izmedu y = 1t i y = O.

Glavna vrijednost y = arc ctg x je jednoznacna funkcija definirana za sve x. Funkcija pada od 1t do 0, kad x raste od - 00 do + 00, Opazamo, da se grafovi funkcija y = arc tg x i y == arc ctg x sijeku u taeki

T (1, ~). jer je arc tg 1 = arc ctg 1 = : = arc 450 (vidi s1. 68).

5) F ormule za arkus-funkciJe Iz slike 70 slijedi:

arc sin x + arc cos x =;. (70)

Na isti nacin moze se pokazati, da je takoder

.n arc tg x + arc ctg x = 2 .

(71)

SL 70.

Npr. arc sin; + arc cos ~ = arc 3()o + arc 6()O = arc 900 = ;

89

Teoremi adicije za arkus - funkcije:

arc sin Xl + arc sin x2 = arc sin (Xl V 1 - x~ + ~ V 1 - X12) (72)

arc cos Xl + arc cos ~ = arc cos (Xl X2 - V (l - X12)(1 - ~2,) (73)

Primjer.

arc sin ~ + arc sin r;=?

Prema (72) imamo: arc sin ~ + arc sin V; = arc sin (~ R + + l'31GI) = arc sin (!+ 3) = arc sin 1 =!.

2 r .-"4 4 4 2

Pokus:

+

1 .

arc sin]" = 8fc 3()0

. va

arc sin 2= arc6()O

.1+ .va goo 1C

arc SlD2 arc sm 2 = arc =2'.

Spomenimo jo§ da je

arc sin (~in x) = X arccos (cos x) = x

(73a)

itd.,

jer luk, kojemu je sinus jednak sinusu od luka x, jest x:

Takoder je

. . 1

Jer Je secy = -= x

cosy )



arc sec x = arc cos (~)

arc cosec x = arc sin (! ) a cosec y = _;_ = x. (lzvedi te formule I)

smy .

(73b)

b) Logaritamska funkclJa 1) PoJaDl.

Logaritamska funkcija je inverzna funkcija eksponencijalne funkcije y = aX za a> 1.

Prema definiciji logaritma:

logaritam je eksponent kojirn treba potencirati bazu da se dobije zadani broj, glasit te funkcija y = aX inverzno:

90

y

51. 71.

x = log.y

ili, ako s x oznacimo argument a s y funkciju:

y = log. x.

(Vidi takoder Repet. element. matematike, I, § 13, 1).

Logaritamska funkcija je definirana sarno za pozitivne x, jer je x vrijednost

X eksponencijalne funkcije, koja je uvijek ' pozitivna. Oraf logaritamske funkcije naertajrno tako, da zrealirno na praveu y == x graf eksponencijalne funkcije a- s bazorn a> 1.

Iz slike 71 vidimo:

Logaritamska funkeija y = log. x je [ednoznacna funkeija definirana sarno za pozitivne x. Funkeija raste od - 00 do + 00, kad x raste od 0 do + 00, pri cemu je za x < 1 negativna, a za x> 1 pozitivna. Ima jedinu nultacku x = 1.

Prema tome su npr. log sin x i log cos x uvijek negativni, odnosno 0, jer su I sin x I i [cos x I ~ 1.

2) Logarltamski sustavl

1. Dekadski i prirodni logaritmi

Svakom realnom pozitivnom broju a odgovara jedan logaritamski sustav stirn brojem a kao bazom, pri cemu je uvijek log. a == 1, jer [e samo at == a.

Prakticki se primjenjuju sarno 2 sustava Iogaritama ..

1) baza a = 10. T 0 sud e k ads k i iii 0 b i f n i .Hi B rig g s 0 vi· log a r i t m i. Oznaka je log (bel.' oznake baze);

2) baza a=e=2,71828 ... To su p r l r o d n i iii hiperbolni iii N e per 0 viI 0 gar i t rn i. Oznaka je In (logarithmus naturalis).

2. V e z a i z m e dud e k ads k i hip r i rod nih log a r ita m a Logaritmirarno li isti broj x po bazi 10, a iza toga po bazi e, dobit cerno:

log X =Yl In x = Y2'

a odatle prerna definiciji logaritrna mozerno pisati:

IDYl = x e1a = x.

(a)

91

Izjednacenje lijevih strana daje:

1071 = e»

,

a logaritmirajuci te jednakosti po bazi 10 dobijemo:

Yl10g 10 = Y210g e.

Uvrstimo li jednakosti (a) i uzmemo li u obzir da je log 10 = 1, dobit cerno:

log x = In x . log e. (b)

log e = log 2,71828 ... = M '0,434294... (74)

zove se modal Briggsovih logaritama.

Prema tome:

log x = M . ln e.

(75)

Odatle:

logx 1

In x =~ = M . log x.

(76)

Iz formula (75) i (76) slijedi, da se dekadski logaritam dobije iz prirodnog tako, da se posljednji pomnoti modulom M, dok se prirodnl logaritam racuna tako, da se izvadeni iz tabJice dekadski logaritam podijeli s

M 'I' ~. 1

J 1 pomnozi s M'

1 M

1

o 43429 = 2,302585 ...

,

(7.7)

To je modul Neperovih logaritama.

Uvrstenje x = 10 u (76) daje:

1 In10=-· M

(77a)

Urnnozak log e = M i In 10 = ~ daje: log e . In 10 = 1.

Taj izraz vrijedi i opcenito, tj.

log. b . log, a = 1 iii

log. b = I 1 , (78)

Ogba

Kako je e < 10, bit ce 1'1n x I> I log x I. sto se vidi i jz slike 72.

Primjeri.

1. In x = 4,34381. oX = ? Prema (75) i (74):

log x = M . In oX = 0,434294 . 4,34381.

92

Odatle naelnom skracenog mnolenja (vidi Repet. element. matematike) iii logaritams·

kim putem dobijemo na 5 decimala tatno: .

log % - 1,88649, a odatle je % -77.

y

1 " 9 10

x

o

51. 72.

SI. 73.

2. In 0,1259 = ? Prema (76) i (74):

I 01259 = log 0.1259 = 0.10003 - 1 _ - 0.89997

n , M 0,434294 0.434294 .

Odatle naetnem skraeenog dijeljenja ill logaritamskim putem dobljemo na 5 decimala ta~no:

In 0,1259 = - 0,20723 = 0.79277 - 1.

Drugi natln. Prema (76) i (77):

1 1

In 0,1259 ... M . log 0,1259 - M (0,10003 - 1) =- - 2,302&85.0,89997 -

- - 0.20723 - 0,79277 -1.

c) Are a - fun k c I j e 1) Pojam

To su inverzne funkcije od hiperbolnih funkcija. Argument x hiperbolnih funkcija moze se smatrati kao da [e povrsina, tj. area, jer je brojno jednak dvostrukoj povrsini sektora hiperbole (vidi predasnji paragraf). Primijetimo, da se i argument x goniometrijskih funkcija mofe uzeti kao da je dvostruka povrsina sektora, koji pripada luku x u jedinicno] kruznici, jer je prema slid 73, i obzirom na formule (37) i (38):

a odatle je

x=2S.

93

2) Pojedine Area-funkcije

1. y = sh x

znaci: y je sinus hiperbolni od povrsine (area) x. Inverzno: x je povrsina (area), kojoj je sinus hiperbolni jednak y, a to pisemo simbolicki ovako:

x = Ar sh x

iIi, ako funkciju oznacirno kao obicno s y, a argument s x, glasit ce funkcija:

y = Ar sh ,. (cita]: y je area sinus hiperbolni x)

x je dakle vrijednost sinusa hiperbolnog, a

y - pripadna vrijednost povrsine.

Oraf funkcije dobit cerno zrealjenjem grafa sh k na praveu y = s.

y

x

x

S1.74.

51. 75.

Iz slike 74 vidimo:

y = Ar sh x je [ednoznacna liha funkcija definirana za sve y. Funk-

cija raste od - 00 do + 00, kad x raste od - 00 do + 00. Ima jednu nultacku x = O.

2. y = ch x,

tj. y je kosinus hiperbolni od povrsine x. Inverzno: x je povrsina (area), kojoj je kosinus hiperbolni jednak y.

I sto sim bolicki :

x = Archy

iii ako zamijenimo oznake za argument ili funkciju: y = Archx.

94

Kako je " vrijednost kosinusa hiperbolnog,koji, kako znamo, prima vrijednosti, koje su ~ 1, funkcija je· definirana same za x ~ 1.

Iz slike 75 slijedi:

y = Ar ch x je dvoznaena funkcija definirana sarno za x ~ 1. Funk-

cija raste od 0 do + 00, odnosno pada od 0 do - 00· kad x raste od 1 do + 00, ima jednu nultacku x = 1.

3. y = Arth x,

Znamo, da tangens hiperbolni prima vrijednost od - 1 do + 1, stoga je inverzna funkcija definirana za - 1. < x < + 1. Pri zrcaljenju grafa tangensa hiperbolnog zrcalit cemo najprije pravce Y= -1 i y =- + I, izmedu kojih leti graf te Iunkcije; oni se zrcale u pravce x = -1 I ,,= + 1.

Iz slike 76 vidimo:

y = Arth x je jednoznacna liba funkCija definirana sarno za f" I < 1.

Funkcija raste od - 00 do + GO kad x raste od -1 do + 1, ima jednu nultacku x = O.

y

I I

--------t-_D~~ y-orclhx I

x

x

51. 76.

·SI. 71.

4. y = Arcth x.

Kako jekotangens hiperbolni po apsolutnoj vrijednosti uvijek yeti od 1, inverzna funkcija je definirana sarno za I xl> 1.

Iz sIike 77 slijedi:

y ... Arcth x je jednoznacna liba funkcija definirana samo za I % I> 1. .

Funkcija pada oct 0 do - 00 kad x raste od - 00 do -1, a dalje opet pada od + 00 do 0 kada % raste od + 1 do + 00

95

3) Veza Area .. funkcija s prirodnfm logarftmfma

1. y = Arshx

iii

x = shy, a prema (58):

iIi

et -e-Y

x=--=--

2

Lijevu i desnu stranu te jednakosti pomnotimo sa 2 e1 : 2 x et = e2Y-l

e2y - 2 x eY - 1 = 0.

Stavimo: eY = z, tada je e2r = z2.

Dobijemo: z2 - 2xz -1 = 0.

Odatle:

iii

Z=x±Vx2+1 eY = x ± V x2 + 1.

Uvijek je er » 0, a x - V x2 + 1 < 0, jer je x < V x2 + 1, pa moramo negativni predznak ispred korijena izostaviti, jer mu ne bi odgovarala nikakva realna vrijednost y. Dobijemo:

eY = x + y x2 + 1 ..

Odatle po definiciji Iogaritrna slijedi, da je

y = In (x + y x2 + 1)

ili

Ar sh x = In (x + y 1 + x2).

2. y = Archx.

Postupajuci na isti nacin, dobijemo:

Arch x = In (x ± yx2-1).

(79)

(80)

U tom slucaju treba saeuvati oba predznaka ispred korijena, jer je x - V ,,2 - 1 > O. U drugu ruku Ar ch x je dvoznacna funkcija, pa mora imati za svaki x dvije vrijednosti za y.

Iz formule (80) vidi se dalje, da je fuokcija Ar ch x definirana sarno za ,,> 1, jer bi razlika x2 - 1 bila za x <1 negativna, pa bi rii - 1 imao imaginarnu vrijednost.

3. y = Ar th x Hi

x = thy, a prema (59): e'l - e=r

x= .

er + e-Y

96

Mnofenje brojnika i nazivnika desne strane S It' daje:

a odane

xe2Y+x=e2'1-1,

iii

(%-1)e21 = -I-x,

2 l+x datle ' ~+x

e Y == , a 0 a e je e' == 1 .

I-x· -x

Logaritmiramo Ii lijevu i desnu stranu po osnovki e, dobijemo uzev!i u obzir da je y = Ar th x

iii

1 1 + x

Ar th x == '2 In 1 _ x'

(81)

Vidimo, da je funkcija Ar th x definirana same za I x I < I, jer za I" I > 1 razlomak ~ + x postaje negativan, pa In : + x nema tada realnog znafenja.

-% -%

4. y = Arcthx.

Postupajuei na slicni nacin, dobijemo:

Ar cth x == _!. In x + 1 . 2 x-I

(82)

Vidimo, da je funkcija Ar cth x definirana za I" I > t, jer razlomak

x + 1 t . 1 t'

x _ 1 pos aje za x < nega Ivan.

Primijetimo, da se izrazi Ar sh x i Ar ch x itd. rijetko upotrebJjavaju, vet se area-funkcije obicno pisu u gore izvedeoim logaritamskim oblicima.

4) Rafunanje Area - funkclja Vrsi se pomocu formule (79) do (82) uklj.

Primjer, Neka se izraeuna Ar sh 5 na 5 decimala tafoo.

Prema (79):

Arsh5 = In (5 + VI + 52) = In (5 + V 26) = 10(5 + 5,0990)-

1 .

= In 10,099 = M' log 10,099 = 2,302585 .1,00428 ... 2,31244.

(Vidi skraceno mnofenje u Repet, element. matematike).

Ar sh 5 == 2,31244.

Na isti nacin racunaju se vrijednosti ostalih area-funkcija.

7 B. Aplen: Repetltorll vi" mlte •• Uke 1

97

5) Nekt ocInosJ me4u Area-fuakdJama

X Yxl + t

Arshx = Arth = Arcth ----,

Yxl + I x

lArch .,/~ + 1. za x > 0 Arshx =

-Arch ¥x· + I, za x < 0,

Yxl-l x

Ar ch x = ± Ar sh Yxl - 1 = ± Ar th --- == ± Ar cth . ,

x ¥x'-l

Ar th x = Ar sh x

YI-xI

1 = Arcth - x

Ar th x =

{ .Ar ch 11 '

.. I-xl

1

-Arch V J

I-xl

I

za x < 0,

Ar cth x = Ar sh. 1 = Ar th _! "

• Yxl-I x

{Arch J

Yxl-l

Arcthx = x

-Arch J

YxI-1

x

za x> o.

za x < 0,

Arshx ± Arshy = Arsh (x VI + yJ ± y VI + Xi),

Archx ± Archy = Arch (xy ± Y(xI-l) (yt-l»,

x±y Ar th x ± Ar th Y = Ar th 1 ± xy

98

§ 7.

GRANICNA VRIJEDNOST (LIMES) FUNKCIJE

Funkcija / (x) ima za limes odreden konatan broj C. kad x tefi prema a. ako se apsolutna velicina razlike izmedu C i / (x) tj. I C -/ (x) I mole naciniti po volji malenom, cim se x uzme dovoljno blizu Q.

Isto simbollcki:

lim f (x) = C, ako je

I C - f (x) I < e, cim je la-xl < 3 (e), (83) < e znael: "po volji malena", <3 znaci: .dovoljno malena", IS (e) znaci, da c5 ovisi 0 zada-

nom po volji malenom broju e.

Dokalimo nekoliko limesa funikcija.

1. Tvrdnja:

lim sin x = O. JIf-+O

Pazil Jedno je lim sin x, a drugo je sin ° = O. To se podudara sarno

,,-+0

za neprekinutu funkciju (vidi shjedeei paragraf).

B Dokaz: Prema (83):

I C-/('¥)I = IO-sinxl = [sin e ].

Prema slici 79:

sins < x

iIi I sin .¥ I < I x I· (84)

Dakle IO-sinKI < lxi, (a)

a kako x -+ 0 bit te I x I < s,

tj. po vol]i malen.

Stoga je prema (i) i 10- sin .¥ I < e,

cime je tvrdnja dokazana, tj. lim sin x - O. .-+0

S1. 79.

y

r(x)

c-ft .x)

c

a-x

x

a

o

x

...

SI. 78.

2. Tvrdnja: lim cos x = 1. .-+0

Dokaz prema (83):

11 - cos x 1= prema poznatoj trigonometrijskoj formuli (vidi Repet. ele-

ment. matematike III, § 8) -= 12 sinl ; I = 21 sin· fl·

Prema (84): I sin ; I < I ; I, a dakle i I sint ; 1 < 1 ~ I·

99

pt~'m-a'toane je 11 - cos x 1<2 .1 ~ 12, iii 11- cos e 1< r ;12, Ca>

i' -~ako X ~ 0, bit ce I ~ 12 < e, pa je prerna (a) : dakle prema (83)

11 - cos x I < e, a

,'lim cos x == 1.

.~o

3 T d . lim sin x == 1.

" V! nja:

.-+0 X

Utorn slu~aju ne mozemo provesti dokaz navedene tvrdnje na te. melju definicije lirnesa funkcije (83), vee moramo postupati na drugi naeln.

a) Neka je 0 < x < ; tj. luk x lefi u prvom kvadrantu.

,

Prema slici (79) sin x < x, dok je x < tg x, jer je pl. ~ OAB ::s

1 . tg x _ tg x_I . x x

- 2 -2' a pl. sektora OAC - 2 ::::0 2' Kako je ploitina sektora

sarno dio plostine trokuta, bit ce x <: tg x.

Imamo, dakle:

(85)

Prema (85):

sin x _< x< tg x I sin x > 0 (1. kvadrant)

x 1

1 <-.-<--' sin x cosx

Sin x sin x

1 > -- > cos x, iii cos x < - < 1.

x x

lim cos x = 1.

.-+0

Reciprocno:

Si; x zatv?rjli smo izmedu cos x (koji teti prema 1) i J, dakle

lim sin x = .1' 1f • sin x

za 0 < x < -2 ' iii __ hm __ :II:: 1.

x~ x . It-++O :It

(x -+ + 0 znaci, da x -+ 0 pozitivnim vrijednostima, tj. x -+ 0 iduci prema nuli iz prvog kvadranta).

b) Neka je - ; < x < 0, tj. luk x lefi u cetvrtom kvadrantu.

-.,_ .. _-_---- -- _. __ .,.

y = sin x je taka funkcija,-j~~-je-_-

x

( ) sin (- x) - sin x sin x ( )

y - x = '= .:r_ =)' :It J

-x -x :It

pa je lim sin x = 1, jer je taka funkcija sunetricna obzirom na os Y.

II ~-o x

Dokazali smo dakle, da je

1· sin x 1 Im--= :It

.-+'10

iii lim sin:lt = 1. x

11-+0

(86)

100

§s.

NEPREKINUTOST ILl KONTlNUITET FUNKCIJA 1. POJAM NEPREI(INUTOSTI FUNI(CIJE

Oledajufi na neprekinutu crtu grafova mnogib fun kcij a, kao npr.

Pn (x), sin x, cos x it~., ne surnnjamo, da su te funkcije neprekinute. Isto tako jasno vidirno, da je npr.

funkcija tg % prekinuta za x = ;

v idi 51. 49). Medutirn, ima mnogo slueajeva, kad nas zomo gledanje napu~tat pa je valno tacrto definira ti pojam neprekinutosti funkcije, koji je od velikog zna~enja u viloj maternatiei.

Rekli smo da je prema (83)

Iim/(x) = C, aka je I C-/(x) 1< 8,

lt~

cim je la-x! <l)(e). 51. 80.

Aka je vrijednostC, kojoj tefi funkcija, kad x te~i prema a, bal jednaka v r i jed nos t i fun k c i j e za x = a, tj. C = f (a), ka~e se da je funkcija / (x) n e pre kin uta i l i k anti n u ira n a za x = a.

Prema tome fun k c i j a . / (x) n e pre kin uta j e z a Ox = a, a k a t e! i s v a j 0 j v r i jed n as t i u x = a, tj. t e ~ i pre m a I (a), k a d x t e f i prema a, dakle ako je

lim f (x) = /(a).

x~.

y

Q-x

ItX)

o

x

a

(81)



Uvrstimo li u (83) C = / (x), dobit cemo drugu definiciju neprekinu-

tosti funkcije f (x) za x = a:

I f (a) - f (x) I < e, fim je I a - % I < ~ (e).

Mote se neprekinutost funkcije za x = a izraziti i ovako:

lim f (x) = f (lim x),

s-+& a~.

jer je lim % = a, pa je I (lim x) = f (a).

x-+. X-+I

(81a)

(8lb)

Formula (81b) kazuje, da je za neprekinutu funkciju limes funkcije jednak funkciji limesa njena argumenta.

Primijetimo, ako je funkcija neprekinuta u svim tafkama intervala, U kojem je definirana, ona se jednostavno zove neprekinuta funkcija.

101

Iz definicije neprekinutosti funkcije slijedi, da je funkcija I (x) neprekinuta za % = a, ako su ispunjena sva fetiri uvjeta, koja slijede:

1) da postoji limes s desna, t1 lim f (%) = konacan odreden broj - l-«

2) da postoji limes s lijeva, tj. lim I (%) = konacan odreden broj - La:

3) da su oba limesa jednaka, tj. Ld = Lt,

-4) da je zajednicka vrijednost tih Iimesa ba~ jednaka vrijednosti funkcije u % == a, tj. L. = L, = 1 (a).

Iz toga razloga slijedi, da je funkcija pre kin u fa iIi dis k 0 n t i-

n u ira n a u svim tim tackama u kojim teli u heskon.tnost, tj. f1 polovima. Prema tome je npr. rezlcmljena racionalna Junkcijapreldn.uta u oultacliama 1C

nazivnika, ctg x za x = be, tg s za %. "2 2 k: + 1) itd,

y

1

x

S1. 81.

Primjeri:

1. J ~ Ii funkcija ~ == I x, neprekinuta i za s == 0 ?

Prema slici81:

L. = lim.lxl = 0,

.-.. +0

Ll =i Iim 1%1 = 0,

.-..~

Ld =L, = O.

y (Q) = 101 = 0 == L. -= L, .

Sva su 4 uvjeta ispunjena, funkcija je i za x= 0 n e pre ki nut a.

2 J 1· f kci {Y = %/~~ % < 0 neprekinuta za s=-O?

. e I un ctja + 1·~ > 0

Y=% za%

Kako vidimo, funkcija je zadaoa s dva izraza.,

Prema 51. 82:

l-« = + I, Lt = 0, t; + L1 .

Funkcija ima limese i s desne i s lijeve strane, ali ti su limesi razlifiti, pa je funkcija za :r - 0 prekinuta. To je t a f k a dis k 0 n ti n u it eta fun k c i j e p r v e v r sf e.

3. Je Ii funkcija y -= sin.!. ne%

prekinuta za % == 0 ?

L d ... lim sin ~ ne posfoji, jer kad

• -++0 % .

102

51. 12 •

x -+ + 0, 1.. -+ + 00, a sinus oscitira bezkraja i konca izmeda - I i + 1

x .

ne teli nikakvoj odredenoj granitnoj vrijed nosH.

··1

Lt = lim sin ~. ne postoji s istog razloga.

x-+ ---4 X

Funkcija y = sin _!_ nema za ,,=- 0 ni limesa s desna, niti Iimesa x

s lijeva, ona je dakle u ishodiitu prekinuta. To je tzv. t a f k a dis k 0 ntin u it eta fun k c i jed rug e v r s t e.

2. TEOREM 0 NEPREKINUTOSTI FUNKCIJA. NEPREKINUTOST CIJELE I RAZLOMLJENE RACIONALNE FUNKCIJE

Zbroj, razlika, umnofak i kvocijent dviju neprekinutih lunkeila opet je neprekinuta funkcija. Kod kvocijenta se pretpostavlja, da je nazivnill razlicit od nule.

Iz toga teorema slijedi, da je polinom P. (x) = a. x'l + aa-l xD-l + + ... + a2 x2 + at x + llo neprekinuta funkcija za sve konaene X, [er je lunkcija y = x neprekinuta po smislu, dakle su prema teoremu neprekinute Iunkcije i pojedini clanovt polinoma pa i njihov zbroj.

Razlomljena racionalna funkcija R (x) =- ~ ~:! takoder je prema teoremu neprekinuta funkeija za sve % osim nultafaka nazivnika Q.(x) ukoliko nisu istodobno nultafke brojnika P« (x) barem istap reda.

3. NEPREKINUTOST GONIOMETRIJSKIH FUNKCIJA a) y =.sinx.

Dokaz, da je sin % neprekinuta funkcija za kakavgod % - a. Prema (87 a):

If(a) -/(%) I = I sin a - sin s] = r2 cos at" .sin'a ;"1-

= 21 cos a ~ " 1·1 sin a 2" " I·

Kako je I cos ~ I:s: 1. a I sin a 2 "1< I a 2" "I (vidi (84»). slijedi I sin a - sin x I < 2 . 1 .I a 2 % I ,

iii I sin a - sin x 1 < I a -.¥ I·

Buduci da »<+a, la-"I-+-O, pa je

\sina-sin%1 < e, tim je la-sl < "(e), a to je definicija neprekinutosti f':Jnkcije sin % za % =- a.

103

Kako je a bila kakvagod vrijednost apscise ", .zakljutujemo, da je

sin % neprekinuta funkcija za sve x,

b) y = COS".

Dokaz neprekinutosti za sve ox:

Prema (87a): If (a) -/ (x) = I cos a - cos x I ==

I 2' a+% . a-xl 21' a+xll' a-xl 2 1 la-xl = - sm-2-,slfi 2 . = Slfi-r ° Slfi-r < 0 0---Y-0

DakJe I cos a - cos x I < I a - x I

iii [cos e -c cos e] <8, jer %-+a, pa la-xl-+O,

) tg sin % , k o. t ki tih f kci .

c y = x = je vocijen nepre IOU I un cija, pa Je ne-

COS"

prekinuta funkcija prema gornjem teoremu i to za sve x, osim za

1t

X = ~ (2 k + 1) (nuJtatke cos x).

d) tg cos x . ki t fu k ... . t . Ioza Lt

Y = C x = sin x je nepre InU a n cija S IS og raz oga 1 0 za

sve x, osim za x = be (nultacke sin x) .

... NEPREKINUTOST EKSPONENCIJALNE PUNKCIJE I HIPERBOLNIH FUNKCIJA

. ,

Dokaz neprekinutosti funkCije y = a· u nekoj tafki apscise % po volji. Dodamo Ii apscisi x funkcije a· neki prirast po volji h, dobit ce funkeija u toj novoj tackl apscise x + h vrijednost az +. h iii

Predimo sada na limes, pustiv§i da 'prirast h tefi nuli, dakle % + h -+x:

lim all + h = lim (a· ,ah ) = a· . lim ah = aK.l = ax..

b-+O h-+O h-+O. ,

Time je dokazano, da je funkcija aX neprekinuta za sve x, jer tefi svojoj vrijednosti a·, kad argument x + h tefi x.

Iz navedenog slijedi, da su prirodne eksponencijalne funkcije ex i e-X takoder neprekinute funkcije pa obzirom na teorem 0 nepreklnutosti funkcija zakljubljemo, da su biperbolne funkcije [vidi (58) i (59)] neprekin ute za sve x, sarno cth x je prekinut za x = O.

10.

5. NEPREKINUTOST INVERZNIH FUNKCIJA

Ako je funkci]a y = y (x) jednoznacna, neprekinuta i rnonotona (tj. uvijek raste ili uvijek pada) u intervalu od % = a do :JC = b, tada je njena inverzna funkcija x = x (y) takoder jednoznacna, neprekinuta i rnonotona u intervalu od y = C = Y (a) do y. = d = y (6) (vidi 51. 83).

Posljedica.

Arkus-funkcije, logaritarn-

ska funkcija i area-funkcije su x ti

neprekinute za sve x, za koje &III .. :c.

su definirane sarno je funkcija ~

Ar cth x pre kin uta za x = - 1 i C

x=+ 1.

y

a

s=soa

L

x

51. 83.

6. SVOJSTVA NEPREKINUTE FUNKCIJE

1) Ako je funkcija I(x) neprekinuta za x = c i ima u toj tacki vrijednost razlieitu od nule, tada postoji okolis oko tacke % = c, u kojem funkcija irna uvijek isti predznak.

2) Ako je funkcija f (x) neprekinuta u zatvorenom intervalu [a, b), i irna na krajevima toga intervala vrijednostl protivnog predznaka,. tada se funkcija ponistava bar jedanput u intervalu [a, b), tj. irna u tom intervalu bar jednu nultacku.

3) Ako je funkcija t (x) neprekinuta u zatvorenorn intervalu [a, b) i irna na ' krajevirna intervala razllclte vrijednosti, tj. tea) =+=t(b), tada funkcija prima bar jednom unutar tog intervala svaku vrijednost sadrtanu izmedu te dvije krajnje vrijednosti I (a) i f (b).

4) Ako je funkcija t (x) neprekinuta u zatvorenom intervalu [a, b], ona je u tom zatvorenom intervalu i omedena gore i dolje, tj. sve njene vrijednosti lete is pod jednog cvrstog broja (gornje mede) i iznad drugog cvrstog broja (donje mede), jer posto je funkcija neprekinuta ona je i konacna,

5) Ako je funkcija I (x) neprekinuta u zatvorenorn intervalu [a, b), ona p rim a svoju gornju i donju medu, tj. ima za izvjesne vrijednosti argumenta x maksimum i minimum.

106

7. JEDNOLIKA NEPREKINUTO$T PUNKCIJA

Funkcija I(x) definirana u nekom intervalu zove se jed n 0 I i k 0 n e pre kin uta iii u n i for m n 0 k 0 n tin u ira n a u tom intervalu, ako se za po volji odabrani realan bro] I: > 0 mole naa ,. > 0 takav, da za svake dvije vrijednosti Xli XI iz tog intervala vrijedi

I !(xt) -/(xl) 1< E ako jel x,-xil < 1).

Nap 0 men a. Ako je funkcija I(x) jednoliko neprekinuta u nekom intervalu onda je ocito ona u tom intervalu i neprekinuta. No obrat ne vrijedi; neprekinutost u nekom otvorenom iii poluotvorenom intervalu ne povlaci i jednoliku neprekinutost u tom intervalu. Primjer takve funkycije je y = ; u (0, I) koja)e u tom intervalu neprekinuta ali nije jednoliko neprekinuta. Primjetimo jo~ na kraju da neprekinutost u zatvorenom intervalu povlaci i jednoliku neprekinutost u tom intervalu, dakle u zatvorenom intervalu ta su dva pojma ekvivalentna.

106

riD:'

~--'

ASIMPTOTE KRIVULJA

1. POJAM

Neka je zadana krivulja s jednom iii vise beskonacnih grana F (x,y) = 0, odnosno Y = f (x)

pravac

y = k% + I.

Ako udaljenost od pravca do tac!ke, koja se krece po beskonacno] grani krivulje, teti nuli, tada se pravac zove as imp tot a k r i v u 1 j e.

Asimptote mogu biti usporedne s koordinatnim osima, 8 mogu biti kose prema tim osima.

Npr. ,tangentoida ima za % = (2k + 1) ; asimptote, koje su us poredne s osi Y (vidi 51. 49), dok grafovi funkcija y == tb x i y == ctb % imaju asimptote y = ± 1 usporedne 5 osi X (vidi sl. 59).

2. ASIMPTOTE USPOREDNE S KOORDINATNIM OSIMA

Promotrimo najprije slucajeve, kad su asimptote usporedne s koordinatnim osima.

Ako krivulja ima asimptotu usporednu s osi %, tada [ednadsba te asimptote prema sl. 84 glasi

y = a.

Odredimo a.

Kad se tacka T (x,y) iduc! po beskonacno] grani krivulje sve vise priblifava asimptoti y = = a, tada, kako se vidi iz s1. 84, razmak d izmedu asimptote ordinate y taeke T, tj.

d=a-y

teti nuli, pa je

y-f(X)

x

SI. 84. lim d = lim (a - y) = a ~ lim>, = 0

lt~at X~at x~_

107

a odatle je

a = limy .

• -+ CIt

Prema tome j e d n a d z b a asimptote usporedne S o s i X

na krivulju y == f (~) glasi \

gdje je a == limy == lim f (x),

x-+- .-+COD

Ako y nema kcnacnog usporedne s osi X,

Na primjer krivulja

s=«

(88)

llmesa k~

kriyulja nema asimptote

x Y==""-l

ima asimptotu y == 0, tj, os X, jer ,je prema (88) -..._

I, ~ )' 1 0

a = 1m xl 1 = IDl - 1

a-fooGD - - ........ :It--

X

dok krivulja

"" -1

y=--

~

takve asimptote nema, [er je

n xl - I u ( 1 )

a = 1m = 1m x - - ... 00

lI-+co" .-+co x

Na isti natin dobijemo jednadfbu asimptote usporedne s osi y, Prema slid 85 jedoadfba asimptote glasi

x=b,

d=b-x

y

I

, x·b ,

~I

" I I

I I I I I I

d I

---1

I I I I I

Prema slid

pa je

lim d = lim (b -:It) = b -lim x == 0

y-+co y~ y .......

a odatle je

b == lim x y-+oD

Jed n ad! b a as imp tot e u sporedne S osi Y n a krivulju Y == f (x), odnosno za funkciju x ==, (y) u inverzoom obliku:

x=b

(88a)

SI85.

gdje je

b == lim 'x= lim cp (y)

1~ 'I-+-

108

Npr. za tangentoidu y = tg x jednadfbe asimptota usporednih S osi Y dobijemo tako, da napisemo funkciju u invermom obliku

x = arctgy

pa prema (88a) imamo:

b = lim arctgy = ± 2· '1--+CO

(vidi 51. 68)

pa su

jednadfbe tra~enih asimptota tangentoide u toku jednog perioda (vidi 51. 49).

Iz navedenog vidimo, da gore izvedene formule za odredivanje asimptota usporednih s koordinatnim osima mosemo primijeniti samo u tom slucaju, kad se jednadzbe krivulja dadu napisati u eksplicitnom obliku Y = f (x), odnosno x = <p(y). Ne mozemo li zadanu implicitnu jednad!bu

krivulje prikazati u eksplicitnorn obliku, njene asimptote usporedne s koordinatnim osima mozemo odrediti sarno po pravilima za odredivanje kosih asimptota, 0 ~emu ce biti govora kasnije.

Ima Ii [ednadzba zadane krivulje oblik razlomka, tada se odredivanje asimptota usporednih 5 osi Y svodi na odredivanje polova funkcije [vidi § 4, 2, c]. Kao primjer nacrtamo prlblisnu sliku razlomljene racionalne funkcije

x

-I,

\1

x

y = x"-1

koja, kako smo malo prije pokazali, ima asimptotu

y = O. Sl.86.

Znamo da su nultaeke razlomljene funkcije nultatke brojnika pa je x = 0 jednostruka nultaeka zadane funkcije.

Znamo takoder da su polovi funkcije nultacke nazivnika pa iz

_,

x2-1 =0

slijedi da su

Xl = 1 I} polovi I reda, ~=-

1j. X = ± I su asimptote usporedne s osi y,

109

Iz jednadfbe y = x2 "I slijed! dalje, da je npr. ,:1 < 0 za x = i. dok je y>O za x=- ~ .

Crfamo prlblizni graf funkcije pri cemu uzmimo u obzir, da je graf simetrican na ishodiste 0, [er je funkcija lih.' (vidi 51. 86).

3. ASIMPTOTE I(OSE OBZIROM NA KOORDINATNE OSI

Pretpostavimo da krivulja F (x,y) = 0 ima kosu asimptotu, pa njenu asimptotu napisemo u obliku

y = kx + I.

Zadatak se svodi na odredivanje koefieijenta srnjera ,,=a tgex i odsjecka I na osi y trazene asimptote.

U tu svrhu odredimo najprije udaljenost d bilo koje tacke T x,y) beskonacne grane krivulje od asimptote y = kx + I.

PostupajuCi prema poznatoj formuli za odredivanje udalienosfi t.cke od pravca (vidi Repet. element. maternatike IV, § 7, 6) dobijemo

y-k,,-I =O/:VI +k"

y-kx-I

d.,. VI + k2

51. 87.

Kad se tacka T(x,y) iduci po beskonacno] grani krivulje sve viAe udaljuje od ishodista 0 koordinatnog sustava, apsolutna vrijednost apscise x tacke T beskonacno raste, dok udaljenost d tacke T krivulje od asimptote tefi nuli, kako se to vidi iz slike 87, tj.

110