Ahmet Behdet Et-tariku ile-llahi

PUT ALLAHU

Preveo sa arapskog
BESIM ANI

Jo nisam bio roen. Jo uvijek sam bio dio nitavila. Nisam sluao zlo, niti ga gledao, nisam govorio
zlo, niti ga inio. Bio sam ist poput vode, poput zvijezda, sunca, cvijea, mirisnih polja... Nisam bio
poinio ni jedan grijeh. Nisam jo bio roen.

Ne znam kada u se roditi, ne znam kakvo e biti moje osjeanje kada se dogodi to udo... udo
pretvaranja nepostojanja u postojanje, zatim pretvaranje tog postojanja u ivot.

***

Prije poetka Poetaka bio je Allah, nita drugo sa Njim, niti ita osim Njega.
Svojim biem neovisan je od svega osim Njega, sve stvari osim Njega ovise o Njemu. Nije postojalo
nita osim Njega, Bio je On sam.

***

Kur'an otvara zastor prije postojanja svemira, kod velianstvenog prizora, veeg od moi
razuma da pojmi, ali ne veeg i od moi srca da spoznaju rijei Uzvienog: "A Njegov
prijesto je iznad vode bio." (Hud-7)

Ajet ukazuje na period prije stvaranja vre mena..., i prije stvaranja kosmosa. Ne znamo
kada je ovo bilo, ni gdje je bilo, niti kako je bilo... Sve to znamo je ono to nam predoava
ajet, prizor ogromnih voda, koje nose Allahov prijesto: "A Njegov prijesto je iznad vode bio."

Glagol "kane" odnosi se ovdje na period prije raanja vremena i ovjeka. U ovom nejasnom
i nepoznatom bezvremenu bila je samo Istina i nita sa Njim. Cijelo ovjeanstvo je bilo
ugruak u dubinama voda koje su se dizale i sputale pokretima skru ene sedde ispod
Allahova prijestolja.

***

"Bio sam skrivena riznica, pa sam elio da budem poznat, stvorio sam stvorenja, pa Me sa
Mnom upoznajite." Ovaj hadis kudusi emo shvatiti mnogo kasnije, hiljadu godina nakon
stvaranja. U stvari, ovo je hadis koji nam otvara zastor htjenja Allahovog u darivanju.

Prenosi se od Poslanika, a.s. da je Istiniti i Uzvieni rekao: "Dobroinstvo je bilo cilj

Moga stvaranja." Htio je Allah, d.. da drugome podari ast znanja o Sebi, i da svojim
Boanstvom bude plemenit prema onima koje jo nije stvorio od Svojih robova... htio je i
bilo je ono to je htio.

II

Usmjerilo se Allahovo htjenje na stvaranje.

Njegova milost i dareljivost izlila se na nepostojanje (El-Adem). Svemir je bio nepostojanje i
ja sam bio dio nepostojanja. Cio kosmos je bio tmina i ja sam bio dio tmine. Zatim smo
obasjani nareenjem od Istinitog.

Naredio je Uzvieni Allah nitavilu, rekao je: "Budi", (Kun), a to je rije od samo dva harfa
(kaf i nun o.p.). ulo je nitavilo Allahovu naredbu iako je bez uha i bez ula. Zastidjelo se
nitavilo kada mu je Allah govorio i postalo je egzistencija koja se talasa od pokreta.

Delaluddin Rumi kae: "apnula je Istina u uho rue, prije nego to je rua stvorena, pa
je uinila da se smijei mirisom. Govorila je kamenu i od njega bi rudnik karneola. Prouila
je ajet tijelu i postalo je dua. Obratila se Suncu i bjeskom je obasjalo. Zatim mu je u sluh
ubacila stranu rije i na lice Sunca palo je stotinu pomraenja."

Koju je to rije Istiniti ubacio u sluh oblaka pa su iz njihovih oiju suze potekle? ta je
Istiniti prouio u sluh Zemlje pa je postala pokorna i obavezala se na utnju?

Niko to ne zna.

Svo nae znanje o tome je samo prizor opteg davanja Boanskog iz nepostojanja u
maglinu, iz magline u vodu, zatim u milijarde zvijezda, pa u komad ilovae i napokon u
ivu eliju - u ovjeka koji ui psalme Davudive, Tevrat Musaov, Indil Isaov i Kur'an
Muhammeda, a.s. Tako sam preao iz okrilja voda u kimu Ademovu prije nego to je na
praotac stvoren.

***

Preao sam pokoran, zadovoljan, tjerala me ljubav. Nebesa i Zemlja su se premjestile,

pokorne i zadovoljne, ljubav ih je vodila.

Na samom poetku bilo je stvaranje Nebesa i Zemlje. Uzvieni veli: "Zatim se nebeskim
visinama uputio dok je nebo jo maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao, "pojavite se milom
ili silom", "pojavljujemo se drage volje," odgovorili su. (Fussilet - II)

Nije tu bilo prisile.

Allah je kosmosu naredio da iz nepostojanja bude prisutan, milom ili silom. Tada je
svemir iz pokornosti seddu uinio. Toga dana se i ljubav rodila. Bilo je to bez prisile. Cio
kosmos je sazdan na ljubavi, i ovjek je stvoren iz ljubavi.

III

Kada je Nebesima i zemlji ponuen izbor izmeu pokornosti milom i prisile... rekli su:
"pojavljujemo se drage volje." Da li neto drage volje dolazi nekome osim ako ga ne voli?

Utkala se ljubav u tkivo kosmosa jo dok se on stvarao, i ljubav se rodila iz iste Boanske elje
za stvaranjem.

Odnosno, ljubav se rodila Allahovom rijei. Poslije stvaranja kosmosa stvoren sam ja...
trunka u kimi naeg praoca Adema, kada je on stvoren.
U ovom davnom periodu vidio sam tri prizora:
Prizor preuzimanja obaveze tevhida sinova Ademovih, prizor sedde meleka Ademu i
meni..., i prizor Iblisovog odbijanja da se pokloni meni i Ademu. Ovi prizori su bili
neminovni za ljudsko spoznaju.

Saznali smo iz prvog ko je Stvoritelj i Gospodar na.

Iz drugog sam saznao ko nam je pomonik i prijatelj, a iz treeg prizora sam saznao ko
nam je neprijatelj na Zemlji.

***

Uzvieni je rekao: "I kada je Gospodar tvoj iz kimi Admovih sinova izveo potomstvo njihovo i
zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe: "Zar ja nisam Gospodar va?" Oni su odgovorili: "Jesi
svjedoimo..." (El-A'raf, 127)

Prizor je bio vei nego to se opisati dade i velianstveniji nego to se pojmiti moe. Jo nisam bio
ni roen da bi to mogao spoznati razumom i izraziti jezikom. Bio sam duh koji je ekao ljudski
ogrta, nakon milion godina. I uprkos toga vidim - okom due - sve pojedinosti prizora.

Ne vidim ih, nego ih osjeam. Osjeanjima jaim od vienja!

Bio je to prizor straha i estine.

Glasovi su se pokorili Milostivom i ni apat se nije uo... Gospodar svjetova je upitao: "Nisam li Ja
Gospodar svjetova?"

Uinili smo seddu svjedoei Njegovo gospodarstvo, tresli smo se pred strahotom Njegova
Boanstva.

Da, posvjedoili smo.

Priznale su due u Boanskoj prisutnosti Allahovu jedinost... "...i to zato da na Sudnjem danu ne
reknete: "Mi o ovome nismo nita znali. Ili reknete: "Nai preci su prije nas druge Allahu ravnim
smatrali, a mi smo pokoljenja poslije njih. Zar e nas kazniti za ono to su laljivci inili." (El-
A'raf, 172, 173)

Tako postoji dokaz koji nas obavezuje da je sklopljen ugovor sa sinovima Ademovim.

IV

Pravu istinu sam saznao onoga dana kada smo se obavezali na ugovor, ali me sasvim druga stvar
iznenadila. Saznao sam kome pripadam, saznao sam iji sam ja rob. Ovim saznanjem postao
sam jedan od gospodara kosmosa prije nego sam upoznao kosmos, ili prije nego to sam stvoren u
njemu.

Zaudila me i druga stvar: nisam shvatio Boansko upozorenje od stranputice i mnogobotva. Nisam
shvatio - toga dana znaenje da ovjek bude murik (mnogoboac) ili da ne priznaje svoga Gospodara i
Zatitnika.
Znaenje ovih rijei saznao sam mnogo kasnije.

Dolazit e mnogi poslanici da opominju ljude na ovaj davni ugovor. Tada e biti i mnogi
sljedbenici Istine koji e govoriti o njoj. Neferi, na mjestu upoznavanja najviih spoznaja veli:
"Zaustavio me kod spoznaje i rekao mi je: "Za sve stvari Ja sam nepoznanica."

I rekao mi je: "Znak tomu je u tvom srcu, u tvom razumu, da posvjedoi ono to ti skriva. Sav
vidljivi i nevidljivi svijet i sva nebesa i Zemlja i kopno i more i nauka i spoznaja i rijei i
imena i sve to je u tome i sve to je izmeu toga govori "Njemu nita ne slii." I vidi da rijei
Uzvienog "Njemu nita ne slii" su najvei stepen nauke i krajnja spoznaja tvoja. I rekao mi je:
"Ako si dostigao najviu spoznaju uinio si nauku jednom od svojih jahalica, a cijeli kosmos si
uinio putem od svojih puteva..."

I rekao mi je: "Ako ti kosmos bude jedan od tvojih puteva, a Ja te ne opskrbim poputninom,
moe li se opskrbiti za put?"

Rekao mi je: "Poputnina je u prebivalitu, pa ako postigne najvii stepen spoznaje tvoje
prebivalite je kod Mene i tvoja opskrba je u tvome prebivalitu, i da kosmos trai utoite imalo bi
irine."

***

ovjek je u stanju da ugosti kosmos ako se bude drao islama. Neferi kae: "Obavijestio me je o
islamu i rekao mi je: "To je moja vjera i nemoj eljeti osim nje jer je Ja neu primiti." I rekao mi
je: "Islam je da se preda Meni i kada sudim za tebe i protiv tebe."

Rekao sam: "Kako da ti se predam."

Rekao mi je: "Ne suprostavljaj mi se svojim miljenjem, i ne trai sebi dokaz za Moju istinu, jer tvoj
te nefs Mojoj Istini nikad nee uputiti, niti e je dobrovoljno drati."

Kada mi je rekao: "Ne suprostavljaj mi se svojim miljenjem," rekao sam: "Kako da se ne

suprostavljam?"

Rekao mi je: "Slijedi, a ne izmiljaj!"

Rekao sam: "Kako da ne traim dokaz za tvoju Istinu, sa moje strane?"

Rekao mi je: "Kada ti kaem ovo je tebi, kae ovo je Meni, a kada ti kaem ovo je Meni kae
ovo je Tebi. Moj zakon e biti za tebe, on e ti govoriti, on ti je neophodan, i on je tvoj dokaz, pa
dokazuj njime Njega i sa njime stii do Njega."

Rekao sam: "Kako da slijedim?"

Rekao je: "Sluaj Moj govor ii e mojim putem."

Rekao sam: "Kako da ne izmiljam novotarije?"

Rekao je: "Ne sluaj svoj govor i ne idi svojim putem."

Rekao sam: "ta je Tvoj govor?"

Rekao je: "Moje rijei."

Rekao sam: "Gdje je Tvoj put?"

Rekao je: "Moji propisi"

Rekao sam: "A ta je moj govor?"

Rekao je: "Smetenost."

Rekao sam: "ta je moj put?"

Rekao je: "Rasuivanje."

Rekao sam: "Kakvo je moje rasuivanje?"

Rekao je: "Tvoja logika."

Rekao sam: "Kakva je moja logika?"

Rekao je: "Nemo i ogranienost u tvom znanju."

Ja sam te kuao u svakoj stvari od Mene tebi i od tebe meni. "

Kuao sam te o Meni tvojim znanjem da vidim da li e slijediti Moje ili svoje znanje, pa sam te
kuao u svojim propisima, da vidim da li e suditi po Mojim ili svojim zakonima."

Rekao je: "Udaljuje se od zakona po Mom znanju i radi po zakonima svoga znanja."

Pitao sam: "Kako odustajem od suda po Tvom znanju, a sudim po svom znanju?"

Rekao je: "Svojim govorom dozvoljava to sam Ja Svojim Govorom zabranio, a zabranjuje svojim
govorom to sam Ja Svojim Govorom dozvolio i zagovara da je to sa Mojom dozvolom i Mojim
nareenjem."

VI

Okonalo se uzimanje ugovora pa sam gledao drugi, prizor.

Gledao sam injenje sedde meleka Ademu.

Stvaranje ovjeka i njegovo namjesnitvo na Zemlji zbunilo je meleke. Na poetku Allah, d.. je
rekao: "A kada tvoj Gospodar ree melekima: "Ja u na Zemlji namjesnika stvoriti," oni rekoe: "zar
e Ti namjesnik biti onaj koji e na njoj nered initi i krv prolijevati? a rni Te veliamo i hvalimo i kako
Tebi dolikuje tujemo." On ree: "Ja znam ono to vi ne znate" (El-Beqara, 30)

***
Govor Allaha, d.. sa melekima nije bio konsultacija sa njima. Uzvien je Allah d toga da konsultuje
bilo koga od stvorenja. Nije govor meleka Allahu, d.. bio njihovo suprotstavljanje.

Meleki su simbol pokornosti u najviim vrhovima.Oni nisu nepokorni Allahu u onome to im On

naredi, rade samo ono to ima je nareeno.

***

Komentar ajeta u kome je Allah, d.. rekao melekima da e On stvoriti stvorenja koja e smutnju
na Zemlji initi i na njoj krv prolijevati:

Kada je obavijestio meleke da je ovjek to stvorenje, meleki nisu razumjeli mudrost

ovjekovog namjesnitva i zbog toga se kod njih pojavila zbunje nost. Oni slave Allaha i
veliaju Ga dok izabrani namjesnik nije od njih, kakva je onda tajna u tome?

Kakva je mudrost Uzvienog Allaha u tome?

Meleki po svojoj istoj prirodi, a njihovo postojanje je simbol apsolutnog dobra,

pretpostavljaju: krajnji cilj postojanja bia je slavljenje i velianje Allaha, d.. Ako e ovo
novo stvorenje izai iz ovih okvira, kakva je svrha i mudrost njegova namjesnitva?

To je zbunjenost koja izbija iz apsolutno istog srca.

Uputio je Milostivi Svoje meleke iz njihove zbunjenosti, rekao im je: "Ja znam ono to vi ne
znate."

Ovim ukazivanjem u Njegovo sveobuhvatno znanje, a njihovo ogranieno znanje, shvatili

su meleki da novo stvorenje, uprkos njegovoj neposlunosti i prolijevanju krvi, realizovat e
mudrost njegovog namjesnitva na Zemlji koju ne zna niko osim Allaha.

Mudost koju je Allah, d.. tada od njih skrivao, ali e im otkriti nakon stvaranja ovjeka.

Poetak otkrivanja (mudrosti) je kada je Allah naredio melekima da uine seddu Ademu. I
uinili su je.

Uzvieni kae: "I kada je melekima tvoj Gospodar rekao: "Stvorit u ovjeka od ilovae",
pa kada mu savren oblik dam i ivot u njega udahnem vi mu se poklonite. Meleki su se
svi do poslednjeg, zajedno poklonili, osim Iblisa, on se uzoholio i postao nevjernik." (Sad; 71,
74)

***

Meleki nisu znali mudrost namjesnitva Ademo- vog. Bez obzira na to jedva da im je izdato
nareenje da uine seddu oni su je uinili. Ovo je sutina imana. Da se bie pokori ak i
kada ne razumije smisao (mudrost).

Oduevila me plemenitost meleka.

VII

Uinili su mi seddu potovanja.

Poznato je da sedda oboavanja pripada samo Allahu.

Njihova sedda meni bila je u smislu poklona savrenosti Allahovom stvaranju i plemenito potova-
nje prema meni.

***

Iznenadio sam se kao to se i Adem iznenadio da izmeu meleka stoji jedno bie koje ne ini
seddu sa njima.

Obuzelo me zaprepaenje. Zar neki od meleka ne ini seddu?

Moj duh se usmjerio i vidio da je onaj to se uzoholio od sedde stvorenje od dina, a ne od mele-
ka.

Bio je meu melekima kada im je izdata naredba za seddu.

Naredba ga je obavezivala kao to je obavezivala i one to su iznad njega. Uprkos toga nije
uinio seddu.

Do ovog momenta nisam znao kako se zove ovo bie, dok mu Allah, d.. nije rekao: "Ree: "O
Iblisu, ta te sprijeilo da ne uini seddu onome to sam Ja stvorio, zar si se uzoholio i bio od
nasilnika."

Saznao sam kako mu je ime, ali me zaudila njegova nepokornost.

Potom sam uo razloge njegovog odbijanja da uini seddu. Bili su udniji od samog odbijanja
sedde.

"Rekao je: Ja sam bolji od njega, stvorio si me od vatre, a njega si stvorio od zemlje."

Ne razumijem kako vatra moe biti bolja od zemlje, a stvaralac im je jedan, Allah, d..

Allah je rekao Iblisu: "Izlazi iz njega i ti si proklet, i na tebe je Moje proklestvo do Sudnjeg dana."

Moja se dua tresla pred ovim Boanskim proklestvom.

Sruio sam se iako je ono bilo namijenjeno drugom.

VIII

Stajao je Iblis pred Allahovim proklestvom siuan i nitavan. Potpuno se sruio pred njim, popio je
gorku au razoarenja i opila ga je velika mrnja prema Ademu.

Iblis je ve bio dostigao stepen druenja sa melekima, iako je on bio od dina.

ta ga je uzdiglo do tako visokog poloaja?

Ne znam. Sve to znam je da sam vidio njegov poraz i njegov progon iz Boije milosti. Vidio sam
njegovu bijedu dok je progonjen iz Allahova denneta. Moja dua je od straha drhtala i ukoila
se u kimi Ademovoj. Ponovo se podigao grijeni glas Iblisa, govorei: "Gospodaru moj", ree on
"daj mi vremena do dana kada e oni biti proivljeni." "Daje ti se rok", ree On, "do dana ve
odreenog." "Gospodaru moj", ree, "zato to si me u zabludu doveo, ja u na Zemlji poroke
lijepim predstavljati i potrudiu se da ih zavedem, osim meu njima Tvojih robova iskrenih." (El-
Hidr, 36 - 40)

***

Iblisu su se dogodile strane promjene. Nestalo je njegove ljepote, izgubilo je visoke stepene i veliinu.
Odlepralo je perje njegove slave i ostao je go kao grijeh.

Dugo je Iblis gledao moga praoca, nijemim pogledom... zatim se okrenuo i izaao iz denneta...

Shvatio sam da je Iblis neprjatelj ovjeku. Neprijatelj ije neprijateljstvo nee prestati do vjenosti.

***

Poslije ovog prizora od koga se Adem od zbunjenosti skamenio pred Allalhovim proklestvom na Iblisa.

Gledao sam i sveobuhvatnu Boansku milost.

Otkrio je Uzvieni Allah melekima tajnu Ademovog namjesnitva na Zemlji i tako ih uputio iz njihove
zbunjenosti u jasnu mudrost Allahovu.

"I poui On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoi melekima i ree: "Kaite Mi nazive
njihove ako istinu govorite." "Hvaljen neka si, rekoe oni, "mi znamo samo ono emu si nas Ti
pouio, Ti si Sveznajui i Mudri." "O Ademe", ree On, "Kai im ti nazive njihove!" I kada im on
kaza njihove nazive Allah ree: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i
da samo Ja znam ono to vi javno inite i ono to krijete."

Shvatili su meleki da Adem poznaje imena stvari i da posjeduje mo obiljeavanja stvari

imenima, te da je obdaren znanjem otkrivanja, pronalaenja i oblikovanja. To je tajna njegovog izbora
za gradnju Zemlje - njegova mo za uenje, spoznaju i obljeavanje.

IX

Prije nego to su sputeni na Zemlju Adem i Havva su uli u dennet. Allah, d.. je stvorio
Havvu od Adema da mu bude smiraj.

Uao sam i ja sa njima u dennet, a jo nisam bio ni san u podsvijesti Havve, ni trunka u kimi
moga oca Adema, uao sam u dennet u snovima ili jednom obliku sna.

A dennet je divno mjesto...

Drim da je dennet vrijeme, a ne mjesto...

On je vrijeme blizine Allahu, d... To je bit denneta.

Daj mi dennet sa rijekama vina, mlijeka i meda, daj mi sve iste djevice, daj mi blagodeti jela i
pia, i opet mi kai Allah je na mene ljut. Dennet bi se pretvorio u pakao, mlijeko bi postalo
otrov, med gorina, vino vatra u utrobi, a ljubav istih djevica u nevjeru i lukavstvo.

Stoga smatram da dennet nije mjesto nego vrijeme blizine Allahu, d.. jer to je sutina denneta.

Dennet je period istote i ushienja.

On je vrijeme lijepe ljubavi koju ne optereuju promjene i poremeaji Voljenog. U njemu nema ege ni
sparine Sunca, ni estoke vreline niti hladnoe. Vjeito proljee Boanskog zadovoljstva.

Bio je Adem blizu Uzvienog Allaha, bio sam dakle i ja u blizini Allaha. Punio sam se sjajem
sree u ovom davnom vremenu, iako sam bio trunka u kimi moga oca. Uprkos moga beivota tada,
moga nepostojanja u materijalnom obliku, uprkos svega toga moja unutrina se namirisala
mirisom denneta.

San o ulasku u dennet zasigurno e svaki ovjek nositi u sebi kao to ga je i Adem nosio.

***

Kroz ovaj san, kroz upljinu u snu doao je Iblis do naeg oca Adema. Jednog dana ga je zaveo
rijeima: "Hoe li da te uputim na stablo vjenosti i vlast koja ne prolazi?"

Preturala se misao po Ademovoj glavi..., zaboravio je upozorenje Stvoritelja po pitanju ovog stabla,
kojem sam se i ja mislima pribliio. Ne poriem da sam osjeao neku vrstu radosti. Znao sam da
je Adem na putu ka grijehu, ali ovaj e grijeh biti uzrok mome roenju.

Sva ula ljudskog ivota su podreena postojanju trenutka ljudskog zaborava, a Stvoritelj je znao
da je to stvarnost.

I pribliio se Adem zabranjenom stablu.

Pojeo je Adem sa drveta spoznaje, drveta zaborava ili drveta grijeha. Jedva da je to uinio, a ve je
izgubio nevinost i istotu.

Otkrio je da je ovjek, otkrio je da je bez odjee, odletjela je njegova lijepa odjea dennetska.

Saznao je da je Havva ena, vidio je da je i ona bez odjee.

Osjeao je stid zbog svoje i njene nagosti. Poeo je kidati lie drvea da se pokrije. Shvatio
je da je izgubio istotu kao to su i stvari izgubile ljepotu.

U njegovu srcu nije vie bilo one melodije, iste, djeije melodije. Najtunije saznanje bilo je
iznenadno otkrie udaljenosti od Allaha, d..

Osjetio je da tone, silazi i propada, osjeao je kako se udaljava od Allaha.

Shvatio je da se nalazi u vremenu nepokornosti, a ne u vremenu istote i da je na zemlji

grijeha, a ne na Zemlji denneta.

"Ali ejtan im poe bajati i govoriti: "O Ademe, hoe li da ti pokaem drvo besmrtnosti i
carstvo koje nee nestati?" I njih dvoje pojedoe s njega i ukazae im se stidna mjesta
njihova pa poee po njima lie dennetsko stavljati - tako Adam nije Gospodara svoga
posluao i s puta je skrenuo." (Taha: 120, 121)

***

Saznao je Adem da je postao neposluan Alla hu, d.., da je sebe izveo iz denneta.
Shvatio je da je izveo sebe iz denneta blizine i zadovoljstva.Nje govo kajanje je postalo
jako, bolno i bez kraja. Pao je na koljena jecajui.

Havva je bila svjedok svega to se dogaa. Srui la se kada je vidjela kako jedini ovjek na
svijetu plae.

Havva ga je privila u svoje naruje dok je on bio u bolnom plau. Pomijeale su se suze
Ademove i Havvine u posljednjem oprotaju od denneta.

***

Gledao je Milostivi Allah Svoga grijenog roba. Izlila se milost i njenost Istinitog.

"...tako Adem nije Gospodara svoga posluao i s puta je skrenuo. Poslije ga je Gospodar njegov
izabranikom uinio, pa mu je oprostio i na pravi put ga uputio." (Za-ha: 121, 122)

***

Ne oajavaj, o Ademe, u gajb znanju je bilo to da e ti pojesti i zgrijeiti. Da nije bilo

tvoga grijeha ti ne bi siao na Zemlju, ti silazi poasno, a ne ponizno. Stvorio sam
Zemlju za tebe prije nego to si ti stvoren.

***

Ademova tuga bila je velika kao Zemlja.

Njegovo srce bilo je kao stisak ruke, tuga se iz njega izlijevala i skoro da mu se dua
utopila u moru pokajanja.

Prosula se milost Uzvienog Allaha na njega, pouio ga je rijeima i ublaio njegovu tugu.
udne rijei.

Bile su to prve rijei pokajanja koje je ovjek uio. "Gospodaru na mi smo prema sebi
nasilje uinili pa ako nam se ne smiluje i ne oprosti nam biemo zaista gubitnici."

Ponavljao je Adem rijei pokajanja, more njegove tuge se osuilo, a vatra kajanja se ugasila.
Ponovo mu se poeo vraati osjeaj Boanskog zadovoljstva, ponovo se pribliavao Allahu.

Allah, d.. je izdao nareenje sputanja na Zemlju.

Sve dok je ovjek u Allahovoj blizini svejedno je da li je u dennetu ili na Zemlji. Zemlja se
pretvara u dennet ako se na njoj ovjek priblii Allahu, d.. "Rekao je: Izlazite iz njega svi."

Obratimo panju kako se Stvoritelj obraa u ovom ajetu: prvo u dvojini (ihbita), a zatim u
mnoini (demi'an). Tako nam se ini, bar na prvi pogled. Meutim, Njegove rijei "Ihbita
minha demi'an" (izlazite iz njega svi) obuhvata sva ljudska stvorenja i sve zakone po kojima
e ivjeti.

"Izlazite iz njega svi", ree On, "jedni drugima ete neprijatelji biti"! Od Mene e vam
uputa dolaziti i onaj ko bude slijedio uputu Moju nee zalutati i nee nesretan biti". (Ta-ha.
123)

***

Stvar je okonana.

Boanska volja se ostvarila.

Oprostio sam se od denneta prije nego to sam ga sa Ademom napustio. Oprostio sam se od
njegove mirisave praine, njegovih drvea, rijeka i istote stvari u njemu. Ostavio sam divljenje,
nevinost i istotu.

Oprostio sam se od svega, ali sam san o denne tu sakrio unutar svoje besvijesti, prije nego
to sam stvoren.

Moja dua je isplela hiljadu ograda oko tog prvog sna o dennetu.

Siao sam na Zemlju sa mojim ocem kada je i on siao.

***

I konano Zemlja se ukazala.

***

XII

Silaskom Adema na Zemlju prekinuo se dolazak treptaja koji su mi dolazili dok sam bio u kimi
Ademovoj, a on bio u dennetu.

Nisam vie uo, ni vidio, ni osjeao. Nisam postojao tamo.

Veza se iznenada prekinula. Shvatio sam da sam mrtav.

Ovo je prva smrt.

***

U suri "Gafir" Uzvieni kae: "Gospodaru na", rei e oni, "dva puta si nas usmrtio i dva puta si
nas oivio."

Komentatori Kur'ana kau da je prva smrt bila u kimama oeva prije roenja, a prvi ivot je
dunjaluki ivot.

Ljudi zatim umiru na ovom svijetu i to je druga smrt, pa ih njihov Gospodar proivi na Dan
proivljenja i ustajanja i to je drugi ivot.

***

Jo uvijek sam u okrilju prve smrti.

Smrt i nije tako strana kako je zamiljamo. Ona je ovjekovo putovanje kroz kosmos, zapravo
to je samo jedan od oblika postojanja.

Takvo stanje smrti slino je snu. ivei na ovom svijetu mi izvjesno vrijeme provodimo u spavanju, a
zatim se budimo i ustajemo.

Smrt nije nita drugo nego dugogodinji i stoljetni san. ovjek, kada se probudi, ne zna da nije spa-
vao samo jedan trenutak. Ne zna koliko je spavao, niti zna dok spava da vrijeme prolazi. U stvari,
to je sutina smrti.

U njoj, ne postoji osjeaj prolaska vremena, a osjeaj prolaska vremena nije uvijek ugodan.

***

Udahnuo je Allah od Svoga Duha u elije i krv i ja osjetih da se kreem. Pokretao sam se
brzo i udario u mekan zid ne znajui ta je. Mjesto strahovito mrano, a ja potpuno savijen.

Pretvorio sam se iz sjemenke ovjeka i jajaca ene u udnu eliju koja se podijelila u
milion elija koje su sainjavale mozak. Zatim milioni elija od kojih su nastale kosti i
milioni elija od kojih je stvoren nervni sistem te bilioni elija koje sainjavaju ostali dio
ovjeijeg tijela.

Zadivljujue je da je svaka elija znala svoj put iako je bila mukla tama. To je proces koji bez
prestanka tee u stomaku moje majke.

Tako sam osjetio ruku Boanske milosti koja djeluje iza isprepletenih i kompliciranih zakona, a
koja nikuda ne skree, ne grijei niti zaboravlja. Uinio sam seddu u stomaku majke ovoj
nadnaravnosti u stvaranju koja mi se dogaa, a da je niko ne vidi.

XIII

Zadrao me je u smrti i vidio sam djela sva su nevaljala, vidio sam kako strah gospodari
nadom, vidio sam bogatstvo kako je postalo vatra, siromatvo kao protivnika koji se opire,
vidio sam da sve stvari ne vrijede niemu, da su sva kraljevstva samo varka.

Zvao sam nauku i nije mi se odazvala, dozivao sam spoznaju i nije mi se odazvala, vidio
sam kako me svaka stvar ostavlja i stvorenja kako bjee od mene.

Ostao sam sam.

Dolo mi je djelo i u njemu sam vidio skrivenu obmanu.

Nita mi nije pomoglo osim milosti moga Gospodara. Rekao mi je:

"Gdje je tvoje djelo!?" i ja sam vidio vatru.

Rekao mi je: "Gdje je tvoje znanje!?" i ponovo sam vidio vatru.

Otkrio mi je znanje koje samo njemu pripada i vatra se ugasila.

Rekao mi je: "Ja sam tvoj Zatitnik", i ja sam se smirio, i rekao mi je: "ja sam tvoj traitelj", i
ja sam izaao." (Neferi)

Majina utroba me podari tlu zemaljskom.

Rodio sam se u zoru prije samog ezana, u vrijeme kad je mujezzin uio salavate.

"O najmilostiviji Milosnice budi blag prema nama", uio je muezzin.

Konano sam doao na ovaj svijet.

Moje roenje donijelo je veliku radost mojoj porodici. Od potomaka mojih roditelja bio sam
im prvi dar Allahov.

Prije mene moj brat je umro dok je jo bio u majinoj utrobi. Njegov dalji opstanak u
ivotu znaio bi smrt za majku, te je porodica odabrala ivot majke. I tako rodio sam se poslije
oajnikog straha, ali moje lahko roenje izbrisalo je sav strah. Izgleda da je moja elja za dolazak na
ovaj svijet bila prevelika i skoro da se maternica nije ni otvorila, a ve sam pourio da izaem. Moja
nena bijae prva osoba sa Zemlje koja me preuzela, a zatim u odjeu zavila.

Plakao sam malo kao i sva djeca, ali ne iz nekog naroitog razloga. elio sam da ujem svoj glas.
Bio sam utljiv dugim stoljeima - nisam govorio, nisam pisao, ni vidio, ni uo i napokon eto u
meni se javio ivot... Plakao sam, a oni su se smijali.

Konano, Allah nam je podario sina.

XIV

Zadrao me o kosmosu i rekao mi: "Ti si smisao cijelog kosmosa"!

Rekao mi je: "elim ti Ja ispriati o sebi, bez iakakva drugog uticaja".

Rekao mi je: "Istinitost je opis Istine, a Istina sam Ja."

Rekao mi je: "Ovo su Moje Rijei, i ti ih biljei. Ali kako ti pisati ne zna.

***

Rodio sam se, a nisam znao ni itati ni pisati, ni govoriti... a upoznao sam Allaha.

Saznao sam milione tajni, ali primoravao sam svoja usta na utnju. Poslije roenja sam otkrio da
su tajna mog roenja, u stvari, snovi. Moja majka je sanjala o meni prije no to sam roen. Njena
vjera u njene snove bila je do te mjere da mi je ak skrojila i odijelce najnovijeg modela u to doba.

I moj otac je sanjao o meni prije nego to sam se rodio.

elio je sina koji e raditi u sudu, a majka je eljela poznatog doktora.

to se tie moga djeda elio me je iz jednostavnog razloga, jer me je elio, isto kao i nena.
Ni jedno od njih nisu sanjali o nekakvoj karijeri za mene, shvatili su da nee doivjeti da vide tu
svoju daleku nadu. Stoga su se zadovoljili skromnim snovima - a to sam ja.
Svi su mi predviali bistavu budunost i ispredali snove o meni. A svi moji problemi bili su u
tome to sam elio da malo uute, htio sam da saznam svoje ime.

Predloeno je na desetine imena. Predlagai su komentarisali koje je najmilozvunije i koje je sluhu

najblie.

Potom je moja majka rijeila problem kao to je u njenom obiaju da rjeava probleme.

Rekla je: "Ja sam se zavjetovala Allahu, ako ga pozivi, da u ga nazvati po imenu Ahmeda
Bedevija, njegovo ime je Ahmed."

Napokon sam saznao da se imenom veem za Ahmeda El-Bedevija.

Zahvalio sam Allahu na pravilnom izboru, jer najbolja su imena sa "hamd" i "abd".

Svoju majku sam upoznao nakon to je dola sebi. Nisam bio u stanju da se oduprem njenoj
ljubavi dok mi je poklanjala svu onoliku panju.

Zavolio sam je od prvog pogleda, a ova ljubav se pojaala nakon prvog dojenja.

Tako sam ja upoznao prvu Havvu na Zemlji.

XV

Havva je moj dom.

Havva je ljubav i milost.

Za mene prvi dom bile su majine grudi, i prva ljubav i milost je poticala od majke.

ovjeija vrsta boravi devet mjeseci u majinoj utrobi. Zatim biva ovisan dojenjem dvije ili vie
godina. Cio ovaj period ovjek ivi u dubokom miru. Mirovao sam u okrilju svoje majke sav ovaj
period i ovo je prvi dennet.

Djeca dojenad su sva jednaka: u dobroti, istoti, ednosti i jednostavnosti. Tu nema zlobe, prevare ni
mjesta za Iblisa... mi smo tada u dennetu istote.

Ovaj san se obino ostvaruje u djetinjstvu, jer djeca obino vie osjeaju nego to saznaju, nasluuju
prije nego to ponu da razumijevaju. Trae put ka dojci i zatvorenih oiju je pronau.

***

Zamisli dijete prilikom dojenja... zamisli kako mu je pogled vrst, smiren, daleko od dojke, kao
da ive dva ivota u isto vrijeme. Iako sisaju hranu direktno iz majina tijela ona jo uvijek crpe
sjeanja izvanzemaljska, jo uvijek njihove oi gledaju daleko u pravcu ovih sjeanja. Sjeanja iz
davnog doba.

Ptica kada leti nebom njena sjena klizi po zemlji, leprava ba kao da je sama ptica. A dijete u nje-
govoj istoti i nevinosti tri da uhvati sjenku, tri tako za njom sve dok mu snaga ne oslabi.
Dijete ne zna da tjera sjenku ptice, koja je u zraku, ne zna ta je predmet ovoj sjenci.

Ovo su moja sjeanja iz perioda dok sam bio dijete.

Iz tog perioda se posebno niega ne sjeam, ba kao to se ne sjeam nieg posebnog iz denneta u
kome sam bio. Moje osjeanje u ovom periodu slii osjeanju ovjeka koji uje glas, ali ne vidi usne.

XVI

Kako se iz ljudskog srca polui prva aktivnost?

Kako se iz njega rodi prva ljubav?

Ja sam takoer bio opijen ovim vinom, i bio sam u Njegovoj blizini, meu zaljubljenim.
Moj ivot je poeo iz ljubavi prema Njemu, takoer, ljubav prema Njemu je usaena u
moju duu. Ve sam od ivota proivio ugodnih dana i pio sam vode milosti tokom svoje
mladosti.

Zar ruka njegove milosti nije ta koja mi je ivot usadila, zar On nije taj koji me je iz niega
izveo?

Koliko je toga emu sam bio svjedok Njegove blagosti i koliko sam samo etao po vrtovima
Njegovog zadovoljstva...!

On je taj koji je iznad moje glave stavljao ruku Svoje milosti i toliko se od mene njenosti
prelijevalo.!

U doba mog djetinjstva, dok sam dojene bio, ko je taj ko je ljuljao moju beiku?

ije je bilo mlijeko koje sam pio, osim Njegovog, i ko me uvao osim Njegove panje. Pa
kako moe da se od ovjeka odvoji ta priroda koja je u njega ula sa mlijekom!?
(Delaluddin Rumi - Masnevija)

uo sam ove rijei iz utnje moje majke dok me dojila. Bilo je to divno doba... rodio sam se u
zoru.

Majka mi je priala da sam dojio samo jednom, kao kue, a zatim spavao cijelu no na
jednoj strani.

Kakve sam samo gluposti radio u svom ranom djetinjstvu?!

Nije vano... zato u, kad odrastem, osvetiti se tome. Provodit u budan cijelu no, sve do
zore. Sjediu na verandi i uzaludno pokuavati izbrojiti zvi jezde ili u listati stranice starih
poutjelih knjiga koje govore o putovanjima Sindibada i listajui knjige koje trae Istinu.

Priznajem da sam jo u doba djetinjstva postao zatoenik ljubav prema Mevlani Delaluddinu
Rumiju.

Da li je Rumi pored moje majke uz ove rijei ljuljao moju beiku, ili su ove rijei bile
samo pjesma koja je lebdjela u zraku iznad mene, i sve to je Rumi inio je da je uestvovao
u horu.
 XVII

Moja majka je udesna ena, a toliko isto i div na majka. Bila je ena privrena tradiciji.
Imala je svoj stil ivljenja u svakom pogledu.

etiri mjeseca nakon mog roenja planirala je u tu svrhu napraviti sveanost. Uprkos
ubjeivanja da drugi obino proslavljaju roendane nakon est mjeseci, ona je ostala prvi
svojoj zamisli.

Tako me ponijela tada najboljem slikaru i napravili su mi sliku za uspomenu. Bilo mi je tada
samo esnaest sedmica.

Nisam mogao da stojim ili sjedim tako da su me uslikali leei. Za ovakve prilike bilo je
uobiajeno da se muterije uslikaju goli, onako kakve ih je majka rodila.

Dakle, majka mi je skinula odjeu kada mi je bilo etiri mjeseca. Povalili su me na prsa bez
moi i snage. Pruila je svoju ruku i pridravala me. Jedino je ostao problem kako da pogledam u
soivo kamere, a da ne trepnem.

Otac je stao pored kamere i pokretima i glasovima pokuavao da mi privue panju... napokon sam
pogledao, svjetlo je bljesnulo, i pogled se ukoio na slici za uspomenu.

Ovih dana jako mi je drago da promatram ovu sliku. istota koja zrai iz moga lica jasno svjedoi
da sam ivio u dennetu.

Posmatrao sam svoju ruku na slici, bila je mala i njena, pokuavala je da uhvati zrak... Kako se
ovo isto lice pretvorilo u bore vremena i tugu muevnog doba.! Kako se svilena kosa pretvorila u
bijele niti? Kako sam mogao da zurim u soivo kamere, a da ne trepnem..?

Prizor bez treptaja. (Neferi)

Rekao mi je: "Gledaj i ne trepi, bit e to prvi dihad Mene radi."

Mjesto ugovora.

Pouio me o ugovoru i rekao mi je: "Prepusti svoj grijeh Mome oprostu, a svoja dobra djela stavi
mojoj dobroti."

Rekao mi je. "Ostavi svoje znanje Mome znanju bit e obasjan svjetlom Upute. Zamijeni svoju
spoznaju za moju, uvrstie Uputu."

Rekao mi je: "Ako stane uz Mene suprostavit e ti se sve stvari da te udalje od Mene."

Rekao mi je: "Ti e uzeti svoju nagradu od onoga kome si radio."

Rekao mi je: "Ako bude radio Meni i u Moje ime onda je nagrada na Meni, a ako si radio
Meni, a u neije drugo ime osim Mene to je onda na nekom drugom osim Mene."

XVIII
Prolo je tri sekunde... a ve sam star tri godine. Ne sjeam se cijelog svog ranog djetinjstva, osim
jednog dogaaja. Sjeam ga se kao sna u magli.

Duga morska obala, moda Aleksandrija. Djeija kolica, u njima sjedi dijete obueno od glave do pete
u odijelce od preraene vune. Pred sami je kraj zime ili pak njen poetak. Moja majka stoji iza
kolica i gura ih pored mora.

Ovo je sve ega se sjeam iz mog ranog djetinjstva. Ne znam zato moja memorija nije nita drugo
upamtila osim ovog detalja.

Ova slika je sigurno dio mog unutranjeg svije ta. Sjeam se da sam jednom upitao majku:
"Jesmo li mi ivjeli u Aleksandriji?"

"Da - rekla je - Tvoj otac je tamo radio kao uitelj."

"A jesam li ja imao odijelce od preraene vune" - pitao sam je

"Da" - rekla je.

Gdje su otila djeija kolica, gdje je otilo vuneno odijelce, gdje je otila moja majka..? -
govorio sam sam sebi.

Smru je iezlo troje u tri smjenljiva razdoblja. Nita nije ostalo osim mora. U djetinjstvu mi
bijae more, kolica, odijelce i moja majka. Moje djeije osjeanje nije tada moglo da razlikuje
izmeu mene, mora, kolica i vune.

Zajedno smo zurili u tajnu. Kasnije sam saznao da sam ja neto drugo u odnosu na sve to
vidim. Ponekad sam osjeao da sam primio vlane poljupce od mirisnog mora kada na
moje lice padnu sitne kapljice razbijenog talasa o stjenovitu obalu.

udno je da se ne sjeam lica svoje majke u toj situaciji.

Sjeam se dodira vune i osjeaja pokreta kolica, ali se ne sjeam njenog lica i onog to je to
lice govorilo.

Slika bez ljudskog bia na kojoj nije bilo bia osim u elementima, a medu ovim biima
more je bilo najvee.

Jesam li ja zavolio more jo od ovog doba ili se istorija ove ljubavi vraa mnogo ranije u
dane kada je Njegov prijesto bio na vodi.

XIX

Prizor mora (Od Muhammeda Ibn Abdul-Debbara En-Neferija)

Zaustavio me na moru i vidio sam lae kako tonu i daske kako plutaju, a potom i one
tonu.

Rekao mi je: "Niko od putnika nije se spasio."

Rekao mi je "Izloio se opasnosti ko je iskoio nije se ukrcao."
Rekao mi je: "Propao je ko se ukrcao, nije se izloio opasnosti."

Rekao mi je: "U opasnosti postoji dio nade u spas. Doao je val digao ono to je pod
njim i izbacio ga na obalu."

Pa mi je rekao: "Povrina mora je bljetavo svjetlucava, a njegovo dno je tama nevidljiva, a

izmeu njih je ogromna riba koja ne jami sigurnost."

I rekao mi je: "Obmanuo bih te kada bi te uputio na drugog osim Sebe."

I ree: "Ako strada za nekog drugog osim Mene, tebi je to za to si stradao (ne oekuj
nagradu od Mene)

Rekao mi je: "Dunjaluk je onome koga sam od njega odvratio i od koga sam njega odvratio.
Ahiret je za onoga ko ga prihvata i koga on prihvata."

Ostao sam zurei u more i posmatrajui navirue valove. ini se kao da svaki slijedei val eli da
neto kae, neto, izuzetno vano i opasno. Meutim, ovo neto je preuzvieno i prelijepo da je more
nemono da to pretoi u rijei, zato se zadovoljilo talasanjem svojih valova i nizanjem na obali.

U talasanju valova ima neega slinog srdbi, ali to je srdba koja nita ne kae. Iz iroko
razjapljenih usta iklja pjena, val udara obalu zatim ga srdba savlada i on se oputen vraa, smiri
se i povlai, vraa se u more da bi se utopio u naredni val. I prizor se ponavlja bez zastoja i
promjene. I kada god val otvori vodena usta da kae tajnu shvati da je tajna mnogo vea od bilo
koje rijei i tako pred tajnom zatvori usta. Odbijaju se morski valovi o obalu, mirni u mirnim danima,
estoki u danima oluje.

Ima li more narav, s obzirom da je stvorenje kao i druga stvorenja, a svako stvorenje ima svoju
narav.

Stojei i gledajui u more uo sam rijei Uzvienog:

Reci: "Kada bi more bilo mastilo da se ispiu rijei Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i rijei
Gospodara moga, pa kada bi se pomogli jo jednim slinim." (El - Kehf, 109)

XX

Djeci je zabavno da bacaju stvari kroz prozor, takoer im je osobeno da stavljaju u usta i ono to
nije za jelo.

I ja sam se u djetinjstvu pokoravao ovom nepisanom zakonu.

Nalazio sam veliko zadovoljstvo bacajui majin zlatni nakit kroz prozor ili stavljajui u usta
najudnije predmete spremajui se da ih progutam.

Majka mi je esto priala da je moja odvratnost prema zlatu poela jo od ranog djetinjstva. Koliko
sam samo puta sa balkona bacio majinu zlatnu narukvicu, mindue ili prstenje. Bilo je dovoljno da
majka skine mindue i zaboravi ih npr. u spavaoj sobi da bi se ja lopovski prikrao, zgrabio
plijen i pourio ka prozoru ili balkonu i cijelom duinom ruke bacio plijen. Majka bi nakon
nekoliko minuta ili sahata otkrivala ta se desilo i silazila traiti baene narukvice ili mindue.
Jednostavno sjaj zlata me izazivao, kao da sam znao da e ovaj prokleti metal biti predmet
oboavanja ovog doba. Zato sam se borio protiv njega nekom svojom djeijom metodom, ili sam
iskoritavao djeiju naivnost, a vjebao se za borbu protiv ljudske pohlepe prema zlatu.

Jedna od mojih navika u detinjstvu bilo je stavljanje u usta stvari koje se ne jedu. Jednostavno kao
neki nadahnuti osjeaj da hljeb nije jedini od koga se ivi.

Jednog dana moja majka ila je sebi haljinu, pored sebe je stavila nekoliko balija. Uzeo sam baliju
stavio je u usta i progutao. Divna je bez sumnje -govorio sam sebi ili mi je to balija za sebe
govorila. Jedva sam to uradio majka je pruila ruku prema baliji, ali je nije nala. Okrenula se i
zatekla me kako neto gutam. Grevito je vrisnula i prestravila i mene i baliju koju sam ve
progutao. Pohrlila je prema meni uhvatila me za glavu i snano mi otvorila usta stavila prste u usta
traei baliju, ali je nije nala. Briznula je u pla to je jo vie povealo moju zbunjenost. Zatim je
pritrala telefonu i uzdiui planim glasom rekla ocu da odmah doe. Otac je stigao za nekoliko
minuta, a boja lica mu je bila najblia utom limunu. Uao je i pitao me ta osjeam.

Iskreno, nisam osjeao nikakvu zabrinutost. Balija u meni bila je sasvim mirna.

XXI

Nisam razumio strah cijele moje porodice zato to sam kao probu progutao baliju, a jesu li probe
ljudima zabranjene?

Nisam shvatio uzbudenost svih, kao ni razlog okupljanja cijele obitelji ni suze koje su zbog mene
lili.

Balija me nije boljela.

Nakon nekoliko sahata neko iz porodice odnio me ljekaru. Ljekar nije vjerovao ta se dogodilo.

Pitao me: "Progutao si baliju?"

Odgovorio sam sa naivnim smijekom. Doktor se odmah odluio za rengdensko snimanje. Rezultat
je bio pozitivan. Balija je stvarno bila u mom elucu. Gledajui snimak, ljekar ree da nam nita
drugo ne preostaje osim namaza... cijela stvar je u Alla-hovim rukama. Objasnio je doktor mojoj
majci da bi trebao progutati veliku koliinu pamuka kako bi siao u eludac i omotao se oko balije
da bi tako zajedno izali.

Savjetovao joj je da dobro pretrai ostatke hrane nakon varenja u mom elucu ne bi li nala baliju.

Kategoriki sam odbijao da progutam pamuk. Pojeo sam baliju kao halvu, ali jedenje pamuka sam
odbijao. Pamuk nema nikakva okusa a balija, pa ona ima okus metala od koga je napravljena.

Kleei pored mene majka me molila da progutam pamuk... i pokuao sam. Pokuaj je potpuno
propao.

Paniku koju je obuzela moju porodicu nisam mogao nikako da shvatim. Sluao sam njihove
dijaloge dok su se prebacivali sa teme na temu. Rije smrt se najee ponavljala.

Na kraju sam shvatio da bih trebao umrijeti zato to sam pojeo baliju. Iz ne znam kojeg razloga
sam vjerovao da neu umrijeti. inilo mi se toga dana da neu umrijeti radi balije, morao bih da
progutam bombu u najmanju ruku da bi umro.

Smatrao sam da me Allah nee vratiti u smrt po drugi put samo radi probe slinoj probi Ademovoj u
jedenju sa zabranjenog stabla.

Adem je pojeo ono ije jelo je zabranjeno.., a ja sam progutao samo to nije trebalo progutati.

Allah se smilovao Ademu kao to e se i meni smilovati.

Sjeam se dugih noi koje je majka probdjela klanjaju pored mog kreveta. Moja majka nije tako
klanjala prije ovog dogaaja.

I otac takoer. Strah ih je natjerao u sr namaza.

A jednog dana balija je izala jednostavno kao to sam je i progutao. U moju utrobu ju je unijela
ruka ljudske gluposti, a iz moga tijela izvadila ju je ruka boanske blagosti.

XXII

Moja nena je pripovijedala: "Bilo je to cijenjena gospodo - nije lijep govor poinjati osim sjeanjem
na naeg Pejgambera, neka je mir i spas na njega. Ispriat u ti priu o kralju sedam zemalja u
davno doba i daleko vrijeme.

ivio je hrabri kralj Ibrahim ibn Edhem.

Bio je bogat, imao je dvore prepune raskonog namjetaja, debelih tepiha, iaranih svjetiljki... Volio
je pjesmu i zabavu.

Njegovi podanici i narednici znali su za njegovu ljubav prema muzici i zabavi pa su dovodili
slukinje i od njih odabirali one sa najljepim glasom i poduavali ih pjevanju... da pjevaju kralju
sedam zemalja.

Kada bi dola no zasjelo bi kraljevsko drutvo i poela bi muzika. Tanjiri sa hranom su postavljeni,
a smijeh se prolamao.

Jednog dana na vrata su zakucala dva nepoznata ovjeka.

Niko od prisutnih nije ih ranije vidio.

Upitali su: "Je li gazda ovog dvorca zapovijednik ili sluga?"

"Dabome da je zapovjednik", - odgovorila je straa.

Oni su rekli: "Da... tako smo i pretpostavljali, da je sluga stidio bi se svoga Gospodara." Rekli su
ove rijei i napustili mjesto.

Ovaj dijalog doao je do kralja Ibrahima ibn Edhema te mu se u glavi razjasni njegovo znaenje.
Shvatio je da se on na dunjaluku ponaa kao gospodar, a ne kao Allahov rob.

Ostavio je kralj sve svoje bogatstvo te mu se vie nikada nije vratio. Napustio je svoje bogatstvo,
svoje veze i sve to ga vee za dunjaluk i otiao u planinu medu stijenje i drvee... Krenuo je na
svoj duhovni put traei vjenu Istinu.
Niko ga dugo nije viao, a potom su poele prie da je postao evlija i da ima keramate.

Jednog dana, nakon dugo godina, zapovjednik, to je bio podanik Ibrahima ibn Edhema, izaao je
da se proeta pored rijeke.

Plemi se iznenadio vidjevi na obali Ibrahima ibn Edhema kako krpi svoje odijelo.

Radio je svoj posao utljivo, ubadao iglu u odijelo i ponovo je izvlaio i tako ponavljao, ubadao i
izvlaio da bi zaio zakrpu.

"udna li vremena", ree u sebi njegov stari podanik," ovaj stari siromah koji sada sjedi i krpi svoje
pocijepano odijelo bio je vladar sedam zemalja... a evo ga sada sjedi kao prosjak i krpi svoje
odijelo.

Ibrahimu ibn Edhemu su bile jasne misli njegovog starog podanika pa je stoga bacio iglu u vodu i
domalo pozvao, a ono na hiljade riba izronu, a u ustima svake od njih igla od zlata.

Digle su svoje glave iz mora Istine govorei: "Uzmi, stare, svoju iglu." tada se starac okrenu
plemiu i ree: "Da li je bolje bogatstvo srca ili moja stara i bijedna materijalna imovina?"

XXIII

Zato je Allah stvorio kole i uitelje?

Zato ivot nije kao nenina kazivanja? Zato postoje ispiti iji je cilj muenje uenika i provjera
njihove sree u pamenju? Zato nas tuku uitelji?

Zbog ega u nae mozgove trpaju goleme koliine beznaajnih podataka? Bez sumnje postoje
mjesta gdje nema kola. Na zemaljskoj povrini sigurno postoje mjesta na kojima se sakupljaju
zvijeri i na njima nema kola.

Volio sam da sam ivio u praumi nego u koli. Bio sam naivan. Nisam znao da je dunost kole
odgoj, potpuno isto kao i ume, da su oni zvijeri koje ive po nauenim zakonima, ne po kartama i
pokusnim epruvetama.

Ispit dolazi kao zemljotres ili iznenadni udes. Proguta koga e progutati, od zvijeri koje se odgajaju
u kolama. Zvijeri se pretvaraju u bespomona bijedna stvorenja koja drhte u svojoj odjei.

Bez obzira to je ispit zakazan u odreeno vrijeme, obino posljednjih dana kolske godine, ipak
nas je ispit redovno iznenaivao.

Posebno je mene iznenaivao. Mrzio sam uope ideju da veliki ovjek ispituje svoga brata malog
ovjeka.

Postojale su znanosti koje sam volio i one druge koje nisam volio, predmeti koji mi odgovaraju i
predmeti od kojih sam bjeao.

Istorija mi je liila na skup lijepih pria odreenog znaenja koje su liile na prie moje nene.

Geografija je bila hrana koju moj mozak nije mogao da proguta, iako u, kad odrastem mnogo
putovati i biti zaljubljen u mnoga mjesta i predjele. Uili su nas geografiju klasinom metodom koja
u sebi nije imala privlanosti. Naspram moje velike ljubavi prema Allahu, asovi vjeronauke u
djetinjstvu nisu uspjeli da u nae iste due usade ni ljubav ni mrnju, ni strah ni iman.

as vjeronauke je as dubokog sna, uitelj nam je samo nareivao da izvadimo knjige i itamo iz
njih. Ponekad ti se iznad glave srui strano pitanje, iznenada te probudi iz dubokog sna.

Ustaje zbunjen, a do uiju ti dopire pitanje koje ponavlja uitelj. "A ...ti dakle spava, kakva je
razlika izmeu tebe i neke zvijeri ili divljeg magarca koji spava? On spava i ti spava?

XXIV

Nastavnik arapskog jezika kae: "itaj dijete." itao sam: "Uzvieni Allah kae: "I spominji
ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno posveti." "Izvrsno - veli nastavnik, "a ta znai = ve tebe-
ttel ilejhi tebtila (i Njemu se potpuno posveti)?

Pitanje je na mene palo kao to je jabuka pala na glavu Njutna, uz malu razliku: on je iz pada otkrio
jedan od kosmikih zakona, a ja pojeo jabuku i vratio se u san.

Nastavnik ree "ta znai "tebtila"?

Pitanje mi je postajalo sve tee. Mislio sam da Allah od nas trai da ga volimo, a nisam znao za to
Allah od nas eli da ga volimo. Nastavnik arapskog jezika je podigao lenjir i ree: "Daj ruku."

Pruio sam ruku ispred sebe, a lenjir je pao po njoj estinom u kojoj je bilo i njenosti. Nastavnik je
bio ljut na mene jer nisam znao. Poeo je da mi govori polahko i njeno dok me udarao po
ispruenoj ruci: "Ti ne zna... zato? Jesi li ti hajvan? Zar ti nisi ovjek? Nije li ovjekova obaveza
da ui? Misli li da si magarac koji je doao na dunjaluk da jede, pije i malo reve, a zatim ode sa
njega?

Jesi li ti magarac? Magarac ne zna, on uti kada ga ko ta upita. Hajde... ovo ti je dovoljno kao
kazna.

"Et-tebetul" je istapanje u ibadetu. To je odanost ibadetu, okupiranost njime i prekid sa svim osim s
njim."

Ne znam gdje je danas moj nastavnik, neka mu se Allah smiluje, bio on iv ili mrtav. Shvatio sam
ta mi je tada govorio, ali sam kasnije rijei (ve tebe-ttel ilejhi tebitla) volio komentarisati sa
nekoliko stihova:

"Spomenuo sam Te ne stoga to sam Te i za trenutak zaboravio,

jer najlake spominjanje je spominjanje jezikom.
"postao sam bez osjeaja, strau opijen
srce se kucajima zanijelo,
Pa kada mi osjeaj ukaza da si Ti moja prisutnost,
vidio sam Te na svakom mjestu.
Obratio sam Ti se bez rijei,
i vidio sam postojanje bez oiju."

***

Danas znam da srca "arafina" imaju oi koje vide ono to posmatrai ne vide. Znam da ona ima ju
jezike koji apuu tajnim znakovima to je sakriveno Kiramen katibinima.
Sada ovo sve znam... ali nisam znao odgovor na pitanje kada sam bio upitan.

XXV

"Postio je i klanjao radi stvari koju je traio.

Kada je dobio to je traio niti posti niti klanja.
Veliki ispit je na vratima." (Stihovi)

Strah miruje u sobi punoj aveti, pauka i zlih duhova. U ovoj sobi ivim ja, diem, tresem se i
tako postojim. Pogleda sa svoje desne strane i vidi samo propast... na lijevoj strani ista propast, i
iza tebe i ispred tebe strahote od sigurne propasti.

I usred ove uasne tame i kobnog straha ne preostaje ti nita drugo nego da svoje duhovno bie
usmjeri Allahu, d..

Ne preostaje ti nita drugo nego da podigne svoje dlanove poniznosti i moli: "O Gospodaru...!" to
kae i strah od Ispita te sprijei da dovri.

***

Zaustavio me je i rekao mi: "Ako Me vidi nemoan si da odgovori na pitanje.

I rekao mi je: "Ako Me gleda gledaj u Mene bit u izmeu tebe i stvari. Ako Me ne vidi zovi Me
ne da me vidi i ne da se pojavim nego zato jer Ja volim pozive onih koji me vole."

Zatim mi je rekao: "No je prola, pomolilo se lice zore i zora se rodi. Probudi se, uspavana duo, i
stani na svoju musallu."

Rekao je: "Zar onaj koji Me trai ne nalazi Me u namazu?" (Neferi)

Stvar se okonala i pobjegao sam od ovodunjalukih strahota na jedino ostrvo mira na ovom svijetu.

Moe li ostrvo biti vrijeme, a ne prostor? Uistinu namaz je ovo ostrvo. Bez obzira na sve namaz je
vrijeme, a ne prostor.

Ovaj namaz mnogo slii namazu u dennetu. I dennet je bio vrijeme, to je vrijeme blizine Allahu,
d.., a namaz je drugo vrijeme blizine Allahu, d..

U dennetu Allah je bio nama blizu Svojom voljom, a u namazu ovjek je svojom voljom blizu
Allahu, d..

U namazu vladaju isti zakoni kao i u dennetu.

Islam ti nudi pet posjeta dennetu svakog dana. Ako u namazu bude osjetio slast dennetskih
plodova ti onda istinski klanja, ako nita ne bude osjeao ti igra ulogu klanjaa kao i ja.

***

Doao je mjesec ramazan kao to dolaze slatki dani sree i prolaze brzo kao to voda prolazi izmeu
tvojih prstiju.
Mjesec ramazan je za djecu mjesec obojenih lampi, mjesec svjetlosti. ovjek se boji mraka, a kod
djece mrak predstavlja jo vei strah. ini se da su mrani periodi u kojima je ivjelo ovjeanstvo
bili dugi pa se u ljudskoj svijesti nagomilalo mraka iz perioda u period. U mjesecu ramazanu djeca
upale jednu svijeu da rastjeraju tamu. Sutina mjeseca ramazana je u tome da je on mjesec
svjetlosti. U ovom mjesecu poveavamo svoje namaze i uenje Kur'ana. Namaz je veza sa svjetlom
nebesa i Zemlje, a Kur'an su rijei od svjetla. On rasvjetljava unutranji razum i svijest, odnosno on
osvjetljava i srce i razum zajedno, a po uputi Svjetla razum vidi i srce vidi.

Uzvieni kae "I srce nije poreklo to je vidio." (En-Nedm, 11)

Jesi li vidio srce koje vidi? Takvim srcem ispravno je vienje mlaaka, sva druga vienja su kopije i
privienja. Zato, ako ti se srce naui gledati tvoje oi e znati tajne plaa.

Da nam Allah, d.. bude na pomoi i uini nas naklonjenim tuzi i alosti. istog li oka koje zbog
Njega plae, srenog li srca koje izgara na Njegovom putu.

Poslije plaa u ime Allaha dolazi radost, a svjestan ishoda je rob blagoslovljen.

Gdje god se nade tekua voda tu ima zelenila, kad god se nadu obline suze tu je milost. Budi kao
rjeica koja napaja plaem, vlaei oi dok ne poraste zelenilo na prostorima tvoje due.

Ako eli suze pokornosti postupaj blago sa onim koji suze proliva, a ako eli milost budi milostiv
prema slabanima." (Delaluddin Rumi-Mesnevija)

Protekli su dani ramazana kao erdan od bidera koji se prospe u pustinji ei, a davno je rekao
Poslanik: "Kod Allaha u danima vaeg ivota ima mirisnih razdoblja... pa izloite se njima
(namiriite se)

U djetinjstvu nismo mogli da sve shvatimo i razumijemo, zato smo se zadovoljili divljenjem.

Moja nena veli: "Tako mi ivota Pejgambera na iji sam prozor ruku stavila (prozor kabra
Pejgambera, s.a.v.s.)

Nakon ove dugake zakletve kae ono vano to eli rei.

Tema je bila Lejletu-1-Kadr.

Bilo mi je osam godina, moja nena je sjedila pored mog kreveta i pripovijedala mi razne prie.
Izmeu ostalih kratku priu o Lejletu-1-Kadru "U mjesecu ramazanu", - rekla je - "ima jedna no u
kojoj se otvaraju vrata nebesa i pojavljuje se svjetlost koju oko ne moe izdrati da vidi. A potom...?
Potom se snovi pretvaraju u stvarnost."

Ramazan... Poslije teravih-namaza imam klanja noni namaz (salatu-t-tehedud) ili stojei namaz
(salatu-1-kijam).

Klanja ga u posljednjoj treini noi. Dva rek'ata traju pola sahata. Imam ui mnogo kur'anskih ajeta,
a kada uini ruku odui toliko dok ne kae pedeset puta zahvalu, zatim se ispravi i dugo se zadri, a
kada padne na seddu moli se dok ne osjea da je rekao sve to je imao. I opet Allah eka nae
pokornosti.

Ovaj namaz potpuno topi ovjeka. Sa njim se vraa u vode od kojih je bilo prvo stvaranje. U ovom
namazu se otvaraju nebesa i moe osjetiti znaenje Lejletu-1-Kadra.
Lejletu-1-Kadr je doista tajna denneta, a dennet je blizu Allaha.

Meutim, ovo znaenje bilo je daleko od djeijeg shvatanja ili djeije spoznaje.

Mi smo jo uvijek u periodu djetinjstva.

Pitao sam: "A hoe li se pojaviti ta snana svjetlost?"

"Hoe" - rekla je.

Rekao sam joj: "elim da vidim tu svjetlost."

"Gledaj nebo u Lejletu-1-Kadr", odgovorila je.

Nisam od nje saznao u kojoj noi pada ova no niti sam saznao o kakvoj svjetlosti ona govori,
stvarnoj ili duhovnoj, ali sam tada kao dijete smatrao da ona misli na stvarnu svjetlost.

Kriom sam gledao u nebo mjeseca ramazana nadajui se da u ugledati onu svjetlost koja se
pojavljuje u jednoj od ramazanskih noi... Uzaludno sam traio po nebu.

A to je potpuno isto kao to lovac tri za sjenkom ptice dok ptica leti nebom, pokuavajui uloviti
je.

Ova svjetlost mi je bila nadohvat ruke... nadohvat ruke mi je bio "mali" mushaf. Svjetlo Lejletu-1-
Kadra nije bilo nita drugo do istinska veza sa mushafom.

Mesdidu-1-Haram u posljednjoj desetini mjeseca ramazana.

XXVIII

U moru ima hiljadu i jedna dra. Njegova lijepa prostrana modra povrina zrai ensku njenost.

Ova vlana ljubav vode koja se obavija oko tijela i ovaj draesni zakon koji ini da voda nosi
ovjeka... Sumnja li da su vode pokorne ovjeku da im je nareeno da ga nose?... A kakav je onda
tvoj komentar o potopu? Takoer pogledaj da su vode i misaona meditacija dva stara drugara. U
vodi je tajna koja ga tjera da roni u more ili ga, pak, zatoava na obali pa ostane zarobljenik utnje i
meditiranja.

Postoji razlika izmeu zagrljaja mora i naruja bilo kojeg drugog bia. Kada zagrli ovjek ovjeka
ili neko drugo bie ne obuhvata nae tijelo cijelo i tijelo onoga koga volimo nego ostaje dijelova
tijela onoga koga volimo izvan kruga zagrljaja. Ovi dijelovi su goli, upljine su to kroz koje moe
da izmili drugo bie.

Zagrljaj mora je jedini koji obuhvata cijelog ovjeka... Savija se oko njega cijelog, ne ostavlja na
njemu upljina, obujmi ga u punom znaenju ove rjei. I ovjek i more su dva stara druga. "I od
vode smo sve ivo stvorili. Njih dvoje su majka i sin." Ljudska vrsta vue lozu od vode kao to
dijete vue lozu od majke. Ovo univerzalno majinstvo bilo je suparnik mojoj majci u mom
djetinjstvu. Bio sam zaljubljen u more i u njemu sam provodio veinu ljetnih dana i veinu zimskih
dana. Jednog ljeta sam platio cijenu svoje ljubavi prema moru. Bilo mi je petnaest godina... Tog
jutra sam stao ispred mora i rekao sebi: "Plivat u do one tamo take, zatim u se okrenuti i plivati
irinom obale... ui u sa obale "Ibrahimijja", a izai na obalu "Kleopatra". Putovanje e potrajati
nekoliko sahata. Bilo nas je petorica prijatelja. Ovo nije prvi put da kreemo na ovako skupocjena
plivanja. Razum je bio opijen vinom mladalatva, konj elje je vukao kola ludo opijen lanom
snagom. Pijesak je bio ut, inio se kao lijepa zamka ene koju niko ne primjeuje. Trali smo po
pijesku i bacali se u zagrljaj valova. Poeli smo plivati, napredujui u pjenuavoj vodi koja se
ubrzo pretvorila u duboko disanje dok smo iza sebe ostavili obalu. Obala se udaljavala, a mi smo
plivali... udaljavala se vie nego to smo mogli.

XIX

ta smo to pokuavali dokazati?

Jesmo li htjeli poraz mora ili poraz straha od mora koji je u nama ili je to bio izlet dugog plivanja
koje traje nekoliko sahati?

Razbijali smo valove ka morskoj puini.

***

Naumpalo mi je da stanem i pogledam iza sebe. Obala se inila kao daleka nit blijedo ute boje
nanizana obojenim suncobranima.

Rekao sam prijateljima: "Ovo je dovoljno, zaplivajmo sada irinom mora... prolo je vremena, a mi
plivamo." Potom sam iznenada zastao usred vala i osjeao da u se utopiti. Spopalo me, bez jasnog
razloga, osjeanje da u se utopiti. Zastao sam u vodi i osjetio da tonem. Opirao sam se (tonjenju),
pokretao sam nogama i izronio sam. Osjetio sam da mi se jedna noga ne pokree... gr mi je uhvatio
mii.

Moji prijatelji su primijetili da sam zastao, prestali su plivati.

***

"ta se dogodilo", upitao me jedan od njih, i okrenuo se prema meni.

Bez uzbuenja sam rekao: "Davim se." Dugo su se smijali, ali su se iznenadili vidjevi da ja stvarno
tonem u vodu. Potpuno sam nestao u vodi. Pio sam morsku vodu da me skoro opilo to pijenje.
Obuhvatio me svega morski zagrljaj da nita nije ostalo za drugoga.

Strah me pokrenuo i ponovo sa zaplutao.

Volio sam more ljubavlju koju nisam poklanjao ni jednom drugom stvorenju. Zar je za moju ljubav
nagrada utopljenje? Pitao sam more, a val je progutao pitanje.

Kosti su mi se tresle od straha. Pribliio mi se jedan prijatelj i rekao mi da se malo oslonim na

njegovo rame kako bi se odmorio. Mijenjali su se pokuavajui da me zadre na povrini vode.
Prolo je nekoliko minuta oni su se umorili i udaljili se od mene. Ostao sam sam usred vode. Kada
sam shvatio da me mladalaka nepromiljenost ostavila bespomonog da me snaga naputa, da me
drugovi ostavljaju, ostao sam lice u lice sa morem. Tako sam bez volje koraao unutar kruga
nunosti (opasnosti).

Sjetio sam se rijei Uzvienog: "Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati odaziva..." (En-Neml, 62)

"O moj Gospodaru"... nisam znao ta da kaem poslije toga. Bio sam voda koja se moli Stvaraocu
voda da je spasi od vode.
XXX

Dok sam se opirao davljenju sinulo mi je u svjesti da ja u stvari i zasluujem utopljenje.

Svi morski valovi su se pretvorili u male grijehe nastale i narasle u okrilju bezbrige i zaborava,
zatim su postali val, pa dva, pa tri, i pretvorili se u more bez kraja. Upalilo mi se u mozgu, dok sam
se opirao davljenju, da sam ja isti kao i more... rob podreeni. Da li je njemu nareeno da me
proguta? Zatim mi se inilo da je utopljenje u moru jedan od strogih zakona ljubavi... Nije li to,
takoer, jedna od zakona kod ena u njihovoj ljubavi. Bilo koja voljena ena eli od onoga ko je
voli da se utopi u njoj. Zar sam se predao propasti, a da to i ne znam?

Zato sam zavolio more tolikom ljubavlju? Zato sam sanjao da se utopim u njega. Zato se budim
sada kod grozote sna.

***

Ataullah Es-skeneri kae: "Nisam zavolio nita, a da mu nisam bio rob, a On ne voli da bude rob
osim Njemu."

Ovu misao neu razumjeti sada, razumjeu je nakon ljudskog iskustva koje lii iskustvu davljenja u
moru.

Ovu misao razumjeu nakon pune dvije "godine" strane i neprestane patnje Osjeaj davljenja u
moru potrajao je nekoliko sekundi, a zatim je strah izaao iz mog srca i ponovo sam zaplivao.

Napustila su me moja osjeanja prema moru... posmatrao sam more ravnodunim i hladnim
pogledom bez ljubavi. Ti si uistinu vee od nene, ali si ti kao i ja rob kome dolaze nareenja od
njegova Stvaraoca.

O, ti ogromno more, nemoj se ljutiti to sam te prevaziao usmjeravajui se molbom Allahu da te

opkuje i zaustavi kod tvoje granice.

O more ne volim te vie... i zato ti nema vlasti nada mnom... ti si stvorenje kao i ja, pa kakva je
bezumnost da se zaljubim u stvorenje kao i ja.

O moj Gospodaru, oprosti mi.

Oprosti mi, Gospodaru moj, za ovu ljudsku strast koja e poeti sa morem a zavriti na oima ena
koje nas podsjeaju na istotu mora.

To je varljiva istota.

***

Mjesto lijepog oprosta.

Pouavao me lijepom oprostu i rekao mi: "Ne vraaj u sjeanje grijeh pa da pogrijei sjeajui ga
se."

Rekao mi je: "Budi Mi pokoran jer Ja sam Allah osim koga nema boanstva. Uiniu te da kae
neemu budi i bie." (Neferi)
 ***

Nareeno je moru da me pusti i zaplivao sam ponovo mirno ka obali.

XXXI

Iskustvo sa utopljenjem je na mene ostavilo dubok trag, mada o tome nisam nikome priao. Zaudio
me toliki strah od smrti.

Smrt se nametnula kao filozofsko pitanje koje namee sebe mome postojanju od ranog doba.
Zaboravio sam da sam ja bio mrtav prije nego to sam se rodio, zaboravio sam da je smrt ispit kroz
koga ovjek prolazi dva puta, kao to je i ivot ispit kroz koga ovjek prolazi dva puta... Kakva je
dakle tajna ovog straha? Koliko se plaimo onoga to smo ranije preivjeli, pa makar to to smo
preivjeli bila smrt? Buni me ova duga misao...

Saznao sam o meleku smrti jedne veeri dok sam itao kazivanja o poslanicima.

***

Pripovijest koju spominje Ibn Kesir kae: "Allah d.. je poslao Debraila na Zemlju da Mu sa nje
donese zemlje da od nje napravi Adema. Siao je Debrail na Zemlju, a Zemlja mu ree: "Utjeem
se Allahu od tebe da me okrnji ili da od mene uzme." Debrail ne uze vrati se i ree: "O
Gospodaru ona se utjee Tebi i nisam uzeo."

Poslao je Allah Uzvieni Mikaila pa je Zemlja ponovo utjecite traila i on se vratio, nije uzeo i
rekao kao to je rekao i Debrail.

Allah, d.. je poslao Meleka smrti i Zemlja je i od njega traila utoite kod Allaha, d.. On joj je
rekao: "Ja se utjeem Allahu da se vratim, a da ne izvrim Njegovo nareenje." Melek smrti je uzeo
zemlje sa povrine Zemlje, uzeo je sa vie mjesta, uzeo je zemlje bijele, crne, crvene, ute i stoga se
sinovi Ademovi razlikuju.

***

Ovo je kazivanje koje sam proitao u svojoj ranoj mladosti. Nisam dugo razmiljao o ovom
kazivanju niti sam precizno gledao njene osnove da znam da li je tana ili izmiljenja... Sve to sam
od nje uzeo je da je Melek smrti sa Zemlje donio zemlju naeg prvog praoca, da je ruke Stvoritelja
oblikuju, a zatim udahnu u nju ivot Adema.

Mi smo dakle prijatelji.

Nema opravdanja za strah od Meleka smrti, on je stari prijatelj i dobroinitelj naem ocu Ademu.

Zar on nije sakupio njihovu zemlju sa Zemlje prije nego to su stvoreni. Zar on nije taj to od tijela
odvaja gorinu ivota pa se oni vraaju zemlji kao to su i bili?

Od ranog djetinjstva sam zamiljao Meleka smrti kao plemenito, udno i tajanstveno stvorenje koje
se nikada ne smije, uprkos toga njegova veliina nije bez zanimljive istote.

istota koja se ogleda u izvrenju edela koji je propisao Allah, d.. Svojim robovima. On je rob
podreeni iako je melek plemeniti, njegova plemenitost krije se u njegovom robovanju prije nego
to se krije u tome to je melek.

Moje osjeanje prema Meleku smrti kretalo se izmeu uenja, velianja, straha, strahopotovanja i
predanosti. A takoer i ljubavi... da ljubavi, zato da ne. Pa tako ti Gospodara tvoga reci mi kako
vjernik da prezire meleka od Allahovih meleka iji plat kada se pokrene izaziva milione suza i moli
za njenost srca.

XXXII

Ljubav je (ispravan) put... ona je laa i jahalica i draga i put i njenost . Svako stvorenje ima u sebi
dio ljepote. ak u svakom stvorenju postoji riznica ljepote ako se bolje pogleda. Pa ak i ugavi pas
ima neto lijepo, pogledaj samo blagost njegovih oiju i bjelinu njegovih zuba, ak i u opakoj
bolesti koja ga je spopala.

Ne postoji runo stvorenje.

Allah, d.. je stvorio samo ljepotu i istotu. Kako emo onda prokomentarisati svu ovu gomilu
runoe koja tee po zemljinoj kori? Postoji samo jedan komentar...

Mi smo odgovorni za ljudsko runilo, mi smo ti koji ga proizvodimo kada u naim srcima ostavimo
prolaz za Iblisa koji odmah raa ljudsko runilo, raa ovjeku patnju i tugu.

Ljubav je jednostavnija od mrnje.

***

Mrnja zahtijeva planiranje, smiljanje i napor. Zahtijeva hod u pravcu suprotno kretanju svemira
potrebna joj je vatra da je upali. Ljubav nas ne kota vie od otvaranja krila za plovei svemir u
ogromnom svmirskom prostranstvu.

Sav problem je u tome to mi u naem umnom djetinjstvu padamo kao rtve lijepih slika, zatim
uimo da je formalna ljepota vrhunska ljepota te da je ona dokaz za postojanje stvarne ljepote.

***

Bio sam zaveden pa nisam razumio..., nisam znao nisam shvaao...

Stajala je na balkonu nasuprot naeg.

Ponekad je vjetar vihorio njenu kosu pa sam osjeao izdaleka miris njenog parfema. Najvei
problem je kako stupiti u vezu sa njom... morao je postojati put za to. Nita nije jednostavnije od
slova. Iskoristit u odsustvo moga oca, sjest u za negov sto i napisat u joj pismo crvenim
nalivperom.

Poeo sam pismo rijeima: "Draga moja... piem ti svojom krvlju... pa ona zna da ja laem, i ja
znam da laem i nalivpero zna da ga koristim u lai. Ali ta da radimo kada je i najistija poezija
izmiljena (la) i najia ljubav i ona je la... Kako se ona zvala. Nije li problem to joj ni ime ne
znam. Zaljubio sam se u nju, a ni ime joj ne znam.

XXXIII
ovjekova ljubav je obmana, ovjeku uljepana, a slova su druga obmana koju smatra ovjek da je
nauio.

Slovo je zastor.

***

Zaustavio me u prisustvu i rekao mi: "Slovo je zastor, a zastor je slovo." rekao mi je "Ako ne bude
jeo iz Moje ruke i pio iz Moje ruke nee Mi biti pokoran."

Rekao mi je: "Ako Mi ne bude pokoran, Mene radi, nee Me oboavati."

Rekao mi je: "Ostavi svoje grijehe, ostavit e svoje neznanje"

Rekao mi je: "Ako se sjeti svoga grijeha, nee se sjetiti svoga Gospodara."

Rekao mi je: "Slovo je dokaz nauke, a nauka je izvor slova."

Rekao mi je: "Uenima je zastrto otkrovenje jer su okupirani znaenjem slova meu redovima."

Rekao mi je: "Slovo je Iblis."

Rekao mi je: "Koji si izali iz slova oni su u prisutnosti."

Rekao mi je: "Koji su izali izvan sebe izali su izvan slova."

Mjesto prisutnosti slova (Neferi)

Nema koristi od racionalne nauke jer takav naunik nee stii srcem do Allaha.

Uistinu nauka moe da bude zastor od Istine. Povrnost nauke ponekad biva zastor. Ostavimo dakle
sve i pokuajmo stati na prvim vratima Boanskim.

Rekao mi je "Prva vrata Boanska su umjesto pitanja.

Rekao mi je: "Zaustavit u te i pitat u te i pouit u te pa se odazovi."

Pitao me: "ta je vatra?"

Odgovorio sam: "Svjetlost od svjetala moi (Vlasti)"

Pitao me: "ta je to vlast?"

Rekao sam: "Svojstvo od svojstava moi."

Pitao me: "ta je to mo?"

Odgovorio sam: "Jedno od svojstava sile (izze)"

Rekao je: "ta je to sila?"

"Jedno od svojstava veliine", odgovorio sam.
"ta je to veliina?"

"Jedno od svojstava vlasti."

"ta je to vlast"?

"Jedno od svojstava uzvienosti."

"ta je to uzvienost?"

"Jedno od svojstava bia."

"ta je to bie?"

"Ti Allah i nema boga osim Tebe."

"Istinu si rekao."

(Neferi)
Podaci o autoru

Ahmed Behdet je suvremeni egipatski pisac, roen 15. XI. 1932. Svrstava se u sam vrh islamskih
mislilaca. Naoj italakoj publici poznat je po knjizi "Allah - islamsko pojmanje i vjerovanje" koja
je za vrlo kratko vrijeme doivjela tri izdanja.

Pored ovog, napisao je jo mnogo djela za djecu i odrasle od kojih izdvajamo: "Enbijau-llah"
"Biharul-hu-bbi indes-sufijje", "Tufahatu Adem", "Muzekkirtus-saim", "Et-Tariku ilel-lahi i mnoga
druga.

Ahmed Behdet se po zavretku studija poeo baviti urnalistikom gdje i danas daje svoj veliki
doprinos. Svojim radovim prisutan je u mnogim egipatskim i arapskim listovima.

U najstarijem egipatskim dnevnom listu, u kome radi dui niz godina ima svoju redovnu rubriku.

Njegovi radovi o raznim islamskim temama esto se mogu nai u omladinskim listovima kroz koje
pokuava probuditi islamsku svijest kod mladih.

U svojim djelima Ahmed Behdet objedinjuje naizgled nepomirive stavove filozofije, tesavvufa,
fikha i ilmul-kelama, to njegovim djelima daje posebitu vrijednost.

Nadamo se da e i ova knjiga doprinijeti potpunijem upoznavanju Ahmeda Behdeta i njegove

islamske misli, ime se itaoci biti bogatiji za jo jedno iskustvo shvatanja islamske aqide.

Ahmed Behdet "Put Allahu"

Prevod: Besim ani
Lektor: Fatima Alihodi
Izdava: Odbor islamske zajednice Tuzla
Za izdavaa: Hasan Spahi
Slog IGP "Albedo" Tuzla
Korektura: Prljaa Mustafa
tampa: DP "Grafiar" Tuzla
Za tampariju: Fikret Ibriimovi
Tira 5000 primjeraka, I izdanje
Tuzla 1991. Knjiga je obajavljena uz suglasnost Meihata IZ BiH.