PILAR - asopis za drutvene i humanistike studije / Godite V. (2010.), br.

10(2)
100

Georges Sorel
francuski socijalni filozof,
duhovni otac faizma i boljevizma.

Predavanje, to ga je na 27. veljae 1930. u Socijolokom

drutvu u Zagrebu odrao dr. I v o P i l a r , odvjetnik i
potpredsjednik istoga drutva u Zagrebu.

Francuska klasina je zemlja, upravo pradomovina savremenoga socijalizma. ovjek

treba samo da spomene poznato etverozvijedje: Saint-Simon,1 Fourier,2 Proudhon3
i Louis Blanc,4 pak da si to ivo dozove u pamet. Nije dakle nikakvo udo, to se je
ba u Francuskoj uspela jedna nova zvijezda na nebo socijalistike filozofije, a ta je
Georges Sorel.
Medjutim Georges Sorel vrlo je slabo poznat i to ne samo kod nas, nego i u sa-
moj domovini svojoj, u Francuskoj. Tome udnomu pojavu ne e biti uzrok samo u
onome Nul nest prophte en son pays,5 kao to kae douard Berth6 u predgovo-
ru k ivotopisu njegovu,7 to ga je napisao talijanski pisac Maks Ascoli.8 Glavni e
uzroci biti u tome, to si Sorel nije nikada dao truda, niti da bude poznat, niti da ma
kojim od poznatih umjetnih sredstava, kojima se razni arrivisti9 slue, djeluje na svo-
je savremenike. Sorel niti je sjajan stilist, niti posjeduje onaj tipiki esprit gaulois,10
to vie on i svijesno izbjegava svaku njegu literarne forme. Sorel sam priznaje: es-
to mi se predbacivalo, da ne potujem pravila literarnoga umjea, kojima se podvr-
gavaju svi nai savremenici, pak da smuujem tako svoje itaoce neredom svojega
razlaganja. Malo dalje se ispriava: Ja nisam ni profesijoni ni popularni pisac, a ne
gramzim ni za au stranakoga vodje; ja sam autodidakt, koji nudja pojedincima
svoje biljenice, koje su sluile za moju vlastitu naobrazbu. Ba zato pravila umjet-
nosti nisu me nikada osobito zanimala. Kraj toga rijetkom bezobzirnou prosljedj-
uje svoje misli i nasre usput na veliine dana, koje iba kaustikim11 sarkazmom.

1
Claude Henri de Rouvroy comte de Saint-Simon (1760.1825.), francuski teoretiar drutva.
2
Franois Marie Charles Fourier (1772.1837.), francuski socijalist-utopist.
3
Pierre-Joseph Proudhon (1809.1865.), francuski teoretiar radnikog pokreta, filozof, etiar i ekonomist.
4
Louis Jean Joseph Charles Blanc (1811.1882.), francuski socijalist-utopist, publicist i povjesniar.
5
Nitko nije prorok u svojoj domovini.
6
douard Berth (1873.1939.), francuski teoretiar sindikalizma.
7
Max Ascoli, Georges Sorel, Librairie Paul Delesalle, Paris, 1921.
8
M. Ascoli (1898.1978.), profesor filozofije prava na rimskom Sveuilitu.
9
arriviste (franc.) = homo novus, skorojevi, karijerist, kruhoborac
10
galski duh = pojam moe oznaavati i neku vrstu pomalo slobodnoga, neprofinjenog veseljatva
11
kaustian (gr.) = jedak, koji pee, koji izjeda
101
 PILAR - asopis za drutvene i humanistike studije / Godite V. (2010.), br. 10(2)
102

Ako jo uvaimo neku nejasnou i teku razumljivost, koja proizlazi iz fragmentar-

nosti i nesistematinosti i ovjek bi gotovo mogao kazati kadto i namjernoga
sakrivanja svojih zadnjih misli, tada emo lahko razumjeti, da itanje i snalaenje u
Sorelovim djelima nije lahka stvar. Nedvojbeno emo u tim formalnim osobinama
nai jedan dio razjanjenja, zato je Georges Sorel toli slabo poznat. No to jo nije
sve. Valja istaknuti posebni jedan vani razlog njegove nepoznatosti.
Georges Sorel dva puta je briskirao12 francusku buroaziju. Prvi puta prije rata,
kada se je svom teinom svoje snane linosti prikljuio francuskomu sindikalnomu
pokretu, te po mome mnijenju najvie on doprinjeo, da ovaj ne podje putem e v o -
l u c i j e nego putem r e v o l u c i j e , i kada mu je utisnuo s n a n i r e v o l u c i -
j o n a r n i p e a t , i time sprijeio onaj razvitak, koji je uzeo srodni pokret u En-
gleskoj, te tamo doveo do t r a d e - u n i o n i z m a ,13 ili politiki izraeno: L a -
b o u r a .14 Drugi put poslije rata, kada je kao iz prkosa pobjednikoj francuskoj bu-
roaziji, opojenoj veliinom svoje pobjede nad omraenim b o c h e , 15 stao na stra-
nu ruskoga boljevizma uvenim svojim lankom: Pour Lnine,16 dodanim isto ta-
ko uvenomu njegovu djelu: Rflexions sur la violence.17 Francuska mu je pako
pobjednika buroazija platila ove prkosne ispade ledenom utnjom, osobito iza ra-
ta, koju je proirila oko linosti izopenoga pisca, tako da u francuskoj literaturi, u
koliko je buroaska, uope nita ne ujemo o njemu. A poto je Georges Sorel so-
cijalnu demokraciju kao politiku stranku isto tako strahovito mrzio i estoko napa-
dao, to se je veliki dio socijalista prikljuio buroaskomu bojkotu omraenoga pis-
ca i filozofa, tako da se je Sorelovo ime spominjalo samo u isto sindikalistikim kru-
govima, koji medjutim u Francuskoj nisu bili dosta jaki, da probiju ledeni obru
utnje, bolje rei namjernoga zauivanja, kojim je bio okruen G e o r g e s S o r e l .
Medjutim, usprkos ove velike ekskomunikacije, linost G e o r g e s S o r e l a po
svojem znamenovanju toliko se je izrasla, osobito po njegovom ogromnom utjecaju
na dva velika dravnopolitika pokreta sadanjosti, po svojem utjecaju na faizam i
boljevizam, da se po mome mnijenju i ne smije previdjeti. On je naprotiv jedna i-
va sila, koja djeluje oko nas, osobito u problemu krize savremene dravnosti, koja
je i kod nas u toku. Smatrao sam dakle za shodno, da se i kod nas ree koja o
G e o r g e s S o r e l u i povede rije o ovoj snanoj linosti, koja je, kako se ne e
moi porei, zarezala duboke brazde u poetke XX. stoljea.
Onaj chiaro oscuro,18 koji zastire literarnu linost G e o r g e s S o r e l a , raspros-
tire se i nad njegovim itavim ivotom. ivotni podaci njegovi, koje sam mogao sku-
piti, vrlo su oskudni.

12
briskirati (franc. brusquer) = postupati s nekim nabusito
13
Trade-Unions (engl.) = profesionalni savezi u Engleskoj i britanskim dominionima; radniki sindikati
14
Labour Party (engl.) = radnika stranka; veinu lanova stranke sainjavaju pripadnici profesionalnih
saveza i kooperativnih organizacija koje kolektivno ulaze u nju
15
boche (franc.) = podrugljivi naziv za Nijemce
16
Za Lenjina
17
Promiljanja o nasilju; knjiga je objavljena 1908.
18
chiaroscuro (tal.) = svijetlo-tamno; meusobni odnos svjetla i sjene
I. Pilar: Georges Sorel francuski socijalni filozof, duhovni otac faizma i boljevizma
103

Rodio se je god. 1847., nisam nigdje mogao ustanoviti gdje.19 Isto tako, nisam
mogao saznati, tko i to su mu bili roditelji. Sigurno je samo toliko, da se je rodio
iz gradjanske obitelji, da mu je poznati francuski historiar Albert Sorel (1842.-1906.)
bio bratued. Bio je vrlo pobono odgojen. Studirao je tehniku, bio je ingnieur des
ponts et chausses20 i bavio se je svojim zvanjem do svoje 45. godine. Bio je oe-
njen i ivio je u sretnom braku sa enom niskoga roda. Bavio se je socijalnim stu-
dijama i naroito je temeljito prouio Ernest Renana,21 kome je posvetio opseno dje-
lo: Le systme historique de Renan.22 Kada mu je ena umrla god. 1892. napustio
je svoje zvanje, a godine 1894. je poeo pisati, pak se ubrzo pridruio socijalnoj de-
mokraciji i marksizmu. Literarno je radio do kratko pred svoju smrt, koja je uslijedi-
la god. 1922. Karakteristiku svoga rada dao je sam pisac najbolje u posveti svoga
djela: Matriaux dune thorie du proltariat,23 koja glasi:
Neka moji dragi drugovi,
Paul i Lona Delesalle24
prime poast
ove knjige
napisane od starca, koji si je utuvio u glavu
da bude i ostane
kao to je bio Proudhon
nesebini slubenik
proletarijata .
U toj kratkoj posveti se vidi ne samo uski vez Sorelov sa starijom francuskom so-
cijalistikom literaturom, a naroito sa Sorelovim ljubimcem Proudhonom, nego je u
njoj sadran program i sadraj njegova ivota. On je cijelu drugu polovicu svoga ivo-
ta sproveo u literarnoj borbi za interese proletarijata, ali ne samo piui, nego neumor-
no itajui i uei. Tako je njegov horizont postao upravo ogroman. Premda po zva-
nju tehniar, on je posvema kod kue ne samo u svim prirodoznanskim pitanjima, ne-
go i u historikim, u pitanjima arheologije, povijesti umjetnosti, povijesti religije, u pi-
tanjima isto pravnim i filozofskima, te rijetkom sigurnou i dubinom raspravlja sva
nabaena pitanja, da i ne spominjemo njegovo temeljito poznavanje nacijonalno-eko-
nomske socijalistike literature, osobito francuske. Tako je posljedak 30-godinjega
njegova intenzivnoga rada ispravna karakteristika njegova: da je G e o r g e s S o r e l
onaj ovjek, koji je najdublje promozgao problem Socijalizma, a naroito Marksizma.
Ja si dananje predavanje nisam uinio lahkim, ja sam proitao sve knjige njego-
ve, koje sam mogao u trgovini dobiti. Ne raunam si to u osobitu zaslugu, jer tko

19
Georges Eugne Sorel se rodio 2. studenoga 1847. u Cherbourgu, a umro je 29. kolovoza 1922. u Bou-
logne-sur-Seine.
20
inenjer mostogradnje i cestogradnje
21
Ernest Renan (1823.1892.), francuski knjievnik, filozof i semitolog.
22
Renanov historijski sustav; djelo je objavljeno 1905.1906. u Parizu.
23
Graa za teoriju proletarijata; knjiga je objavljena 1919. u Parizu u izdanju nakladnike kue Marcel
Rivire.
24
Paul Delesalle (1870.1948.), francuski anarhist i sindikalist.
 PILAR - asopis za drutvene i humanistike studije / Godite V. (2010.), br. 10(2)
104

jedared probije led kod itanja Sorela, taj pad[n]e pod djelovanje one karakteristike
njegove, koju ispravno opaa njegov prijatelj douard Berth: Sorel je jedan od onih
ljudi, koje ovjek vie ne puta iz ruku, im je poeo, da ga ita.
Ja u nastojati, da Vas u duevni svijet Sorelov uvedem genetiki, izlaui Vam
momente, za koje drim, da su po zakonitosti evolucije ideja dali smjer njegovu i-
votu i time izgradnji njegove linosti.
Francuska revolucija je iznijela na povrinu le Tiers tat, trei stale, koji je na-
prama plemstvu i sveenstvu reprezentirao itavi ostali narod ondanje Francuske.
Ali doskora se je i ovaj trei stale poeo dalje raspadati na stalee, i u brzo su vid-
ljiva tri dalja stalea: buroazija, seljatvo i radnitvo t. j. i oni, koji nemaju ni pok-
retnoga ni nepokretnoga imetka, nego su prisiljeni, da ivu od iskoriivanja svoje
radne snage t. j. proleteri.
Francuska revolucija je imala za posljedak, da je politika vlast u Francuskoj odu-
zeta plemstvu i sveenstvu, i da je tu vlast preuzela buroazija, koja ju je vie ma-
nje znala odrati sve do danas. Ali brzo iza preuzimanja vlasti pojavljuje se u Fran-
cuskoj neraspoloenje, dapae mrnja na buroaziju la haine de la bourgeoisie
i to najprije kao literarni pojav. To raspoloenje najjasnije je izrazio Gustave Flau-
bert,25 naroito u svojem romanu: Madame Bovary,26 u kojem je elementarno prova-
lila, kako se izrauje njegov biograf Ad. Gondry: la haine des ides des moeurs et
des allures bourgeoises.27
Ja drim, da je Sorelova proleterska orijentacija izravno izala iz ovoga protubur-
oaskoga raspoloenja, koje je u Francuskoj zaveo Flaubert. Ja sam dapae uvjeren,
da o tome ne moe biti ni dvojbe, jer malo simpatini tip M. Homais-a (iz Flauber-
tova romana Mme Bovary) dolazi ponovno u djelima Sorelovima, vazda kao ozna-
ka za plitkost, prazninu i odvratnost bourgeois-a.
Buroazija je dakle crna ovca, na koju se obara sva mrnja Sorelova. On je pun
nepovoljnih sudova o njoj. U prvom redu tvrdi, da je degenerirana, i prama tome
nesposobna, da se brani od proletarijata, jer je kukavika; l a l c h e t b o u r g e -
o i s e 2 8 je stalan pojam, s kojim se operira, i s toga e slijediti njezina konana pro-
past. On tvrdi, da je buroazija oglupljena: devenue peu prs aussi bte que la
noblesse du XVIIIe sicle,29 da je abrutie,30 da je une classe atteinte de folie.31 Bur-
oazija je bez ikakova heroizma. On dri, da je u svjetskom ratu zapravo poraena
pruska l i b e r a l n a b u r o a z i j a a ne p r u s k i f e u d a l n i j u n k e r i .32 On
tvrdi, da: les sentiments du sublime font aujourdhui compltement dfaut la bour-
geoisie;33 on dri, da se vjera u arolije danas moe drati samo u buroaskom svi-

25
Gustave Flaubert (1821.1880.), francuski knjievnik; klasik francuskoga realistikog romana.
26
Roman je objavljen 1857.
27
mrnja na burujske ideje, obiaje i ponaanja
28
burujski kukaviluk
29
postala je gotovo jednako glupa kao i plemstvo 18. stoljea
30
otupjela
31
klasa koja boluje od ludosti
32
junker (njem. Junker) = u nekadanjoj Pruskoj plemi zemljoposjednik
33
osjeaji za uzvienost potpuno nedostaju buroaziji
I. Pilar: Georges Sorel francuski socijalni filozof, duhovni otac faizma i boljevizma
105

jetu. Kako je pun prezira za buroaziju tvrdi: tout ce qui est de nature bourgeoise
est superficiel.34 Buroazija nattachait aucun intrt aux choses, qui ne pouvaient
ni lamuser, ni lui servir pour exercer son commandement.35 Prama tome: la pen-
se bourgeoise est dnue de tout intrt pour le proltariat.36
Iz ovoga se dakle vidi, da se je Sorel posve odvratio od buroazije te sa svojim
simpatijama priklonio iskljuivo proletarijatu.
Tvrdi se, da je kod ove proletarske i antiburujske orijentacije igrala odlunu ulo-
gu i ena Sorela, koja da je bila proletarskoga podrijetla. Moebit, jer ovo shvaanje
nalazi oslona u posveti knjige: ,Rflexions sur la violence, koju posveuje svojoj e-
ni: la mmoire de la compagne de ma jeunesse je ddie ce livre
tout inspir par son esprit.37 Ali je teko to pouzdano tvrditi, pak zato ostajem kod
suda, da je Sorel izrasao iz onoga protuburujskoga raspoloenja, koje je jasno vid-
ljivo u drugoj polovici XIX. vijeka u Francuskoj. A meni se ini, da to raspoloenje
ne e biti ni iskljuivo francusko nego ope europejsko, i da mora imati dublje raz-
loge, pak da postoji i kod nas, te da je dobilo izraza u Radievu38 pokliku protiv
pokvarene gospode, s kojim je on imao toliko uspjeha kod hrvatskih seljaka.
Svojom protuburujskom orijentacijom je Sorel doao nuno u idejno podruje
Marksizma. Ali Marksizam se je u ono doba u Francuskoj, kao i u svoj inoj Evropi,
nalazio u dubokoj krizi, postao mlak i kompromisan, to je dalo povoda, da se je
kao reakcija razvio specijalno u Francuskoj revolucijonarni sindikalizam.
Kako smo ve na uvodu ustanovili, pridruio se je Sorel smjeru toga revolucijo-
narnoga sindikalizma.
Taj sindikalizam je pokret, koji je znaajan za Francusku i Italiju, a izrasao je iz
razvitka strunih radnikih organizacija, koje su nastale svagdje, gdje je opi napre-
dak doveo do stvaranja intenzivnije proizvodnje i do nagomilavanja veih radnikih
masa. Radnici se udruuju po strukama svoga rada u lokalna udruenja, a ova opet
u vee strune saveze. Radnici u ugljenicima se organizuju u svoja, kovinarski u svo-
ja, tipografi u svoja, stolarski u svoja drutva i struni savez, sve pod vidom zatite
svojih posebnih interesa, koji proizlaze iz posebne prirode njihove vrsti rada. Te se
pako organizacije i ti struni savezi zovu u Francuskoj i Italiji sindikati.
Ovi sindikati su uzeli u Francuskoj i Italiji radikalni revolucijonarni znaaj, u
opreci sa evolucijonim znaajem, koji su razvitak struno-savezne organizacije uze-
le u Engleskoj, Njemakoj i u nordikim zemljama. Ovo nutarnje diferenciranje je
dalo povoda po mojem uvjerenju i diferenciranju druge i tree internacijonale.39

34
sve to je burujske prirode je povrno
35
nije uope drala do stvari koje je nisu mogle zabaviti niti joj sluiti za ispunjenje njezinih diktata
36
buroaska je misao liena svakog interesa za proletarijat
37
Na spomen druice moje mladosti posveujem ovu knjigu koja je potpuno nadahnuta njezinim duhom.
38
Stjepan Radi (1871.1928.), hrvatski politiar; predsjednik Hrvatske (puke republikanske) selja-
ke stranke.
39
Druga internacionala osnovana je 1889., a prestaje s djelovanjem tijekom Prvoga svjetskog rata. Godi-
ne 1921. osnovana je Druga i pol internacionala. Trea komunistika internacionala (Kominterna) osno-
vana je 1919. u Moskvi, a rasputena 1943. godine.
 PILAR - asopis za drutvene i humanistike studije / Godite V. (2010.), br. 10(2)
106

Ovome revolucijonarnome sindikalnome pokretu se je prikljuio Sorel. Moja e

zadaa biti, da Vam prikaem, koja je bila narav toga pokreta kao takova, zatim da
kuam odrediti, koja je bila Sorelova specijalna uloga unutar toga pokreta. Sigurno
je svakako jedno, da je prinos Sorelov velik, jer inae ne bi on u sindikalistikim
krugovima uivao onaj ogromni ugled, koji je faktiki uivao, i ne bi se govorilo o
Sorelizmu kao posebnoj pojavi unutar romanskoga sindikalizma. Sasvim tono ovo
razluenje ne e biti ni mogue, poto je Sorel bio nedvojbeno jedna od ivih dje-
lujuih sila u tom sindikalizmu, dapae mu donekle bio i zaetnikom svojim djelom:
Avenir socialiste des syndicats.40 Sorelove pako ideje prihvatili su osobitim arom
Talijani Arturo Labriola41 i Enrico Leone.42 Sindikalizam se poeo iriti po Francuskoj
i Italiji, te postao u neku ruku specijalitetom ovih dviju zemalja, jer u drugim zem-
ljama nije mogao uhvatiti korijena.
Glavna znaajka toga francusko-talijanskoga sindikalizma jest po mome mnije-
nju, da je izrasao iz one duboke krize, u koju je Marksizam fin-de-sicle43 zapao. Ta-
ko je kritika Marksizma postala jednom od osnovnih znaajaka toga sindikalizma.
Ja u na svaki nain kuati, da Vam pomou Werner Sombartovoga44 djela: So-
cijalizam i socijalni pokret45 dadem kratki idejni prikaz znaajne revolucijonarno-sin-
dikalistike ideologije.
Jedna je od osnovnih ideja sindikalizma bila, da s i n d i k a t i n e s m i j u z a -
k r l j a v i t i d o p u k i h p a r l a m e n t a r n o - i z b o r n i h m a i n a , naprotiv
da oni imadu postati glavnima nosiocima radnikoga pokreta, i radnike konane
borbe za osvojenje vlasti putem generalnoga trajka i revolucije.
Sindikalisti smatraju razvitak socijalizma u jednu parlamentarnu stranku uope
kao pojav dekadanse i degeneracije, pak tvrde, da radnitvo, ako se ne bude znalo
drati na nekoj visini, nikada ne e moi sruiti buroaziju, ma kako ona bila dege-
nerirana. Glavni uzrok ove degeneracije Marksizma lei u tome, to socijalizam kao
politika stranka gubi svoju revolucijonarnu snagu i neizbjeivo se mora srozati do
pukoga b e z n a a j n o g a r e f o r m n o g a p o k r e t a . U istom p o l i t i c i z m u
i p a r l a m e n t a r i z m u nalaze se po miljenju sindikalizma klice trulea, koje mo-
raju rastoiti socijalistiki pokret. Pretvarajui se u p o l i t i k u s t r a n k u , oni mo-
raju primiti buroasku ideologiju, a naroito i d e j u d r a v e , kako ju shvaa gra-
djanstvo; mora primiti ideju d e m o k r a c i j e , koja se je izrodila i sama sobom pos-
tala samostalnim uzrokom degeneracije, kako Talijani kau: degenerazione in demo-
crazia.46 Prama tome su sindikalisti ogoreni protivnici ne samo demokracije kao ta-
kove, nego napose t. zv. s o c i j a l n e d e m o k r a c i j e , kako se je ona razvila na-
roito u Njemakoj. Isto tako su sindikalisti protiv p a r l a m e n t a r i z m a , jer tvr-

40
Socijalistika budunost sindikata
41
Arturo Labriola (1843.1904.), talijanski filozof, povjesniar, sociolog i lingvist.
42
Enrico Leone, talijanski sindikalist.
43
kraj stoljea (franc.)
44
Werner Sombart (1863.1941.), njemaki socijalist i sociolog.
45
W. Sombart, Sozialismus und soziale Bewegung, Verlag von Gustav Fischer, Jena, 1905.
46
degeneracija u demokraciji
I. Pilar: Georges Sorel francuski socijalni filozof, duhovni otac faizma i boljevizma
107

de, da on nuno mora otudjiti socijalni pokret interesima proletarijata, jer borba z a
k u g l i c e i v l a s t postaje glavnim ciljem socijalistike borbe a n e i n t e r e s i
p r o l e t a r i j a t a . T. zv. p o l i t i k i s o c i j a l i z a m nije nego produenje kapi-
talizma, a naroito uvodi u r e d o v e s o c i j a l i s t a b u r o a s k u f o r m u p o -
l i t i k e b o r b e t . j . p o l i t i k u p a r t i j u i uzdie pojedina lica, politike
vodje, koji se rekrutiraju iz reda i n t e l e k t u a l a c a . Ovi i n t e l e k t u a l c i , to su
rodjeni t r u t o v i , koji izrabljuju s o c i j a l n i p o k r e t , samo da se uzdignu nad
masu radniku i postanu p o l i t i k i v o d j e , te da, paktirajui sa buroazijom i
kapitalizmom, izdavaju radnike interese. Sindikalisti odgajaju dakle i n t e n z i v n u
m r n j u protiv i n t e l e k t u a l a c a , dapae forsiraju neki naelni antiintelektua-
lizam.
Tu, tvrde, ima jedini spas iz ove krize, degeneracije i raspadanja Marksizma, a to
je povratak k sindikatima i sindikalizmu. Jer to je j e d i n a i n s t i t u c i j a , rodjena
iz i s t o r a d n i k i h i n t e r e s a i zato pozvana, da tima interesima i najbolje
poslui. Ali to oni mogu samo onda, ako pojaaju b o r b e n u i r e v o l u c i j o -
narnu snagu u sindikatima organizovanoga proletarijata i
p r e k i n u s v a k u v e z u s a b u r o a z i j o m . Sindikalisti su dakle protiv svih
praktinih ciljeva sindikalne organizacije protiv osiguranja starosti i bolesti, protiv
nabavljakih i kreditnih zadruga i t. d., jednom rijei protiv svakoga korporativizma.
Njihov je jedini cilj njegovanje i j a a n j e r e v o l u c i j o n a r n o g a d u h a i
r e v o l u c i j o n a r n e v o l j e . Zato tjeraju neki upravo m i s t i n i k u l t r e v o -
l u c i j e i glavnoga sredstva za njezino pripravljanje, a to je g e n e r a l n i t r a j k .
Da se r e v o l u c i j a i g l a v n i t r a j k provedu, zahtijevaju duh portvovnosti i
predanosti bez nade na nagradu tako, kako su nekada napoleonske armade slijedi-
le bez nagrade svoga vodju do pobjede ali i u smrt.
Sve te ideje nai emo naravski i kod Sorela. Sorel je dakle u bivstvu Marksista,
ali je pun skepse i kriticizma spram Marksizma kao doktrine. Ruga se K a u t s k o -
m e ,47 koji je vazda spreman, jurare in verba magistri.48 Mnogo mu je simpatiniji
B e r n s t e i n 49 sa svojim otrim kriticizmom. Napose se slae Sorel sa Bernsteinom,
da Marksizam pokazuje neku nutarnju podvojenost, koja se naroito vidi u njegovu
Komunistisches Manifest.50 Sorel shvaa Marksizam onamo, da je on: une philo-
sophie des bras et non une philosophie des ttes,51 i da mu je glavna svrha, da rad-
nike dovede do potpunoga ubjedjenja, da sva njihova budunost ovisi o k l a s n o j
borbi lutte des classes.
Ali Sorel dri, da se Marksizam nalazi u krizi, on je dapae napisao i posebnu
studiju o tome: La dcomposition du Marxisme,52 na temelju koje su ga sumnjiili,
da se je iznevjerio Marksizmu. Ali to ne stoji. Sorel samo vjeruje da je Marksizam po-

47
Karl Kautsky (1854.1938.), njemaki povjesniar i socijaldemokratski teoretiar.
48
prisezati na rijei uiteljeve (Q. Horatius Flaccus)
49
Eduard Bernstein (1850.1932.), njemaki politiar i socijaldemokratski teoretiar.
50
Komunistiki manifest (1848.); dokument u kome su K. Marx i F. Engels (1820.1895.) izloili pro-
gramska naela i ciljeve komunistikog pokreta.
51
filozofija ruku, a ne filozofija glava
52
Raspad marksizma; knjiga je objavljena 1908. u Parizu.
 PILAR - asopis za drutvene i humanistike studije / Godite V. (2010.), br. 10(2)
108

ao niz brdo, jer je skrenuo na put politike, a Marksizam jest i ostaje jedna d o k -
t r i n a , a politike stranke ne mogu crpsti ni s v o j r a z l o g n i o p r a v d a n j e
o p s t a n k a i z j e d n e d o k t r i n e . Uputanjem u politiku, i to naroito u par-
lamentarnu politiku, u Marksizam je prodro duh Lassallov:53 lesprit lassallien, koji
treba najenerginije suzbiti, jer on vodi putem evolucije k buroaziji, a udaljuje se
od interesa proleterskih, koji lee u revoluciji.
Marx54 je uope previe uzimao u obzir engleske radnike prilike, koje ne odgo-
varaju prilikama na kontinentu, i to prilike, koje su postojale u prvoj polovici XIX.
stoljea. To sve nije vie savremeno, pak prama tome i zakljuci, do kojih je Marx
dolazio, ne mogu biti u cijelosti ispravni. Nadalje je Marx stajao odvie pod utjeca-
jem njemake filozofije, osobito Hegela55 i Feuerbacha,56 to Sorel ne dri u svakom
pogledu povoljnim. On se pita: Nest-ce pas la mission des peuples latins de modi-
fier, dvelopper et claicir, sans en altrer la substance, le contenu de la pense ger-
manique?57
Sorel dakle utvrdjuje, da se Marksizam nalazi u tekoj krizi i veli: Moglo se je,
ima tome nekoliko godina, misliti, da su vremena Marksizma prola, te da je i Mark-
sizmu sudjeno, da se smiri, kao i tolike druge filozofske doktrine, u nekropoli mr-
tvih bogova.
Naroitu slabu stranu Marksizma, kano i uope socijalizma vidi Sorel u pitanju
etike i morala, jer veli: La partie faible du socialisme est la partie morale.58 Sorel ne
previdja, da uenici Marxovi pokazuju vrlo esto nevjerojatnu nebrigu, im se radi
o moralu. On tvrdi ponovno, da radnici ne mogu postii eljene politike transfor-
macije sve dotle, dok ne postignu, kako on kae: un dgr suprieur de culture mo-
rale (jedan vii stepen etike kulture). Ali Sorel dri, da je lahko o tom pisati i dr-
ati propovijedi, ali se radi o tome, kako da se dodje do praktinih posljedaka.
I tu dolazimo do najsnanije i najsimpatinije strane Sorelove, do njegova inten-
zivnoga i dubokoga eticizma. Svi njegovi kritiari se slau u isticanju ove njegove
velike odlike. Ascoli veli: La proccupation essentielle de Sorel fut toujours une pr-
occupation dordre moral.59
U ovaj red spada i veliko Sorelovo istinoljublje, praktiko i teoretsko. Njegovo
ivotno djelo mora postati simpatino, jer je puno istine i dubokoga uvjerenja. Ali
Sorel je i teoretski istinoljubac, jer veli: to vie stiem iskustva, to se temeljitije uv-
jeravam, da strastveno istinoljublje vie vrijedi kod istraivanja povijesnih istina, ne-

53
Ferdinand Lassalle (1825.1864.), njemaki socijaldemokrat; teoretiar i organizator njemakoga rad-
nikog pokreta.
54
Karl Marx (1818.1883.), njemaki filozof i utemeljitelj znanstvenog socijalizma.
55
Georg Wilhelm Friedrich Hegel (1770.1831.), njemaki filozof.
56
Ludwig Feuerbach (1804.1872.), njemaki filozof.
57
Zar nije misija romanskih naroda modificiranje, razvijanje i razjanjavanje, bez promjene biti, sadraja
germanske misli?
58
Slaba strana socijalizma je moralna.
59
Bitna Sorelova zauzetost uvijek je bila preokupacija moralnim redom.
I. Pilar: Georges Sorel francuski socijalni filozof, duhovni otac faizma i boljevizma
109

go najuenije metodologije. Istinoljublje pomae probijati konvencijonalnu ljusku i

prodirati u jezgru stvari, te konano dosei samu stvarnost.
Ali Sorel ne vjeruje, da religije mogu u pitanju morala mnogo uiniti, jer ne vje-
ruje u snagu moralizujuih propovijedi. Njemu je glavno, da ustanovi, da li postoji
kakov m e k a n i z a m , koji bi bio sposoban osigurati r a z v i t a k i n a p r e d a k
m o r a l a . Tu se pokazuje Sorel u punom svijetlu kao inenjer, on i za moralni na-
predak trai jedan mekanizam, naroito kao s o c i j a l n i f i l o z o f jedan s o -
c i j a l n i m e k a n i z a m . Mi emo pako odmah vidjeti, da je on bio uvjeren, da
je taj socijalni ustroj i naao.
Jedno od Sorelovih djela nosi naslov: Les illusions du progrs.60 Osnovna je ide-
ja ovoga djela, da nekoga opega napretka uope nema. To je jedna iluzija, koja
spada u buroasku ideologiju, koju je buroazija [mnogo uiniti, jer proizvodnja ni-
je u njezinim rukama, nego dak]61 samo u dva smjera, u smjeru u s a v r e n j a
p r o i z v o d n j e i m o r a l n o g a u s a v r e n j a . Ali u oba ova smjera ne moe
buroazija mnogo uiniti, jer proizvodnja nije u njezinim rukama, nego u rukama
radnika, a s a m o s i n d i k a t i m o g u p o s t a t i o v a j i n s t r u m e n t d e
m o r a l i s a t i o n . 62 Tu funkciju moraju i mogu izvriti sindikati, jer su oni odgajali-
te solidariteta duha medjusobne pomoi, duha portvovnosti i heroizma, pak prama
tome kao stvoreni, da postanu puissants mcanismes de moralisation.63 A poto su
ovi sindikati pozvani, da preuzmu veinu funkcija, koje danas vri drava, uslijed le
prjug tatiste de la bourgeoisie, uslijed etatistike predrasude burujske, to e tek
onda, kada se ostvari sindikalistiki ideal, biti mogu pravi moralni napredak, jer mo
jedne stranke, kada dodje na vladu, jest ogromna, da ne reemo, neograniena.
Tako najjaa strana Sorela, njegov duboki eticizam dovodi njega do osnovne za-
sade njegova politikoga vjerovanja, koje lei u vjerovanju: Tout lavenir du socia-
lisme rside dans le dveloppement autonome des syndicats. S v a b u d u n o s t
socijalizma lei u autonomnom razvitku sindikata.
Prama ovome osnovnome vjerovanju emo mi i sve ideje znaajne za sindikali-
zam nai krepko izraene i kod Sorela, a napose antidemokratizam, antiparlamenti-
zam, antiintelektualizam. Naroito je veliko njegovo neraspoloenje protiv intelek-
tualaca, za koje veli: Pravo pozvanje intelektualaca jest, da iskoriuje politiku, ulo-
ga pako politiara identina je onoj dvorskih ankoliza, na svaki nain ne trai s p o -
s o b n o s t i p r i v r e d n o g a s t v a r a n j a . To neraspoloenje podie se do es-
toke mrnje naprama t. zv. faux proltaires,64 medju koje ubraja sve socijalistike
veliine Francuske. Njegova su djela puna najotrijih ispada protiv Milleranda,65 Jau-
rsa66 u Francuskoj, Vandervelda67 u Belgiji itd.

60
Iluzije napredka.
61
Zbog tiskarske pogrjeke dio teksta oznaen uglatom zagradom nije razumljiv. (op. ur.)
62
sredstvo moralizacije
63
snani mehanizmi moralizacije
64
lani proleteri
65
tienne Alexandre Millerand (1859.1943.), francuski socijalist; predsjednik republike (1920.1924.).
66
Jean Jaurs (1859.1914.), francusku filozof, povjesniar, socijalistiki politiar.
67
mile Vandervelde (1866.1938.), belgijski politiar; desni socijalist.
 PILAR - asopis za drutvene i humanistike studije / Godite V. (2010.), br. 10(2)
110

Ja medjutim moram istaknuti ispravnost tvrdnje Sorelova ivotopisca Gatan Pi-

rou-a,68 da je bogatstvo ideja Georges Sorela tako veliko, da je upravo nemogue
poduzee pokuati prikazati ma i samo skroman izvadak njegovih misli u jednom
ogranienom literarnom prikazu. Ja se dakle ne mogu dalje gubiti u prikazivanju po-
jedinih ideja Sorelovih, nego moram nastojati, da Vam vie obuhvatno iznesem glav-
ne znaajke Sorelova ivotnoga djela, koje e Vam prikazati njegovu veliku ulogu u
savremenoj ne samo socijalistikoj, nego i opoj politikoj misli cijeloga kulturnoga
svijeta.
Kako smo ve ponovno spomenuli, Sorelova je ivotna zadaa izgradnja p r o -
l e t a r s k e i d e o l o g i j e . On to postizava ne samo, to buroaziju, kako smo ve
istakli, nastoji pokazati loom, odvratnom i svakoga prezira i mrnje vrijednom. Jas-
no je, to vie vidljivo, da se Sorel iz petnih ila trudi, da produbi i zaotri opreke
izmedju buroazije i proletarijata. To u bitnosti znai onaj r e v o l u c i j o n a r n i
d u h , koji sindikalizam tako intenzivno njeguje. Izmedju buruja, i proletera po So-
relovu shvaanju ne moe postojati drugi odnoaj, nego odnoaj b o r b e n a i -
v o t i s m r t , borbe sve dotle, dok j e d a n n e p o d l e g n e , a to ne moe b i -
t i d r u g i n e g o b u r u j . To je zadnji smisao one l u t t e d e s c l a s s e s ,
koju Sorel neumorno propovijeda. Sorel ui, da je klasna borba le principe de la
tactique socialiste,69 da je lalpha et lomga du socialisme,70 da je socijalizam do-
it se renfermer dans la lutte des classes.71 Svrha pako te borbe nije, preuzeti napu-
tene pozicije buroazije i nagoditi se sa njezinim odbaenim krpetinama, nego je to
borba, da se b u r o a s k i o r g a n i z a m i s p r a z n i s v e g a i v o t a i d a s e
sve, to vrijedi, pretoi u politiki organizam proletarija-
t a . Zato treba p o j a a v a t i i n s t i n k t e r a t a i b o r b e u i s t o j m j e r i , u
kojoj buroazija ini ustupke u cilju postignua socijalno-
ga mira.
Konani cilj te borbe je katastrofa buroazije. Da utuvi ovaj cilj, Sorel njeguje
t. zv. m y t h e c a t a s t r o p h i q u e , 72 apelira opet na uspomenu velikoga doba
napoleonskoga i dovodi proletarijatu pred oi, da se ova katastrofa ima dogoditi pu-
tem grande bataille napolonienne, putem velikih napoleonskih bitaka, koje narav-
ski svravaju s katastrofom protivnika. Do svega toga dovela je neumorna klasna
borba, generalni trajk i revolucija.
Ali Sorel se ne zadovoljava s time, da ovako najrafiniranijim psiholokim sreds-
tvima nijeti i odgaja borbenost proletarijata i stavi kao konani cilj unitenje buro-
azije, nego on tei, da in ultima linea73 i na metafizikom polju konano razree stol-
njak izmedju proletarijata i buroazije.

68
Gatan Pirou (1886.1946.), francuski ekonomist, koji je napisao Sorelov ivotopis pod naslovom
Georges Sorel (1847-1922), Marcel Rivire, Paris, 1927.
69
naelo socijalistike taktike
70
alfa i omega socijalizma
71
mora ostati u klasnoj borbi
72
katastrofiki mit
73
na kraju krajeva; u krajnjoj liniji
I. Pilar: Georges Sorel francuski socijalni filozof, duhovni otac faizma i boljevizma
111

Sorel ui, da s v a k i o v j e k , a i s v a k i s t a l e m i s l i p o u v j e t i -
m a s v o j i h p o s e b n i h i v o t n i h p r i l i k a . Ona teka kriza, u koju je
Marksizam zagrezao, potie najvie od toga, to je Marksizam, upustiv se u politi-
ku borbu sa buroazijom, tako neznajui sam kako, poeo primati buroasku ideo-
logiju. Sorel pako tvrdi: buroaska misao je bez svakoga interesa za proletarijat: de-
nue de tout intrt pour le proltariat.
Zato Sorel uvodi u Marksizam l a n o u v e l l e c o l e novu kolu, kojoj je
osnovka osim gornjega pojaanja borbenosti i revolucijonarnosti, spoznaja, da je so-
cijalizam jedna sasvim posebna filozofija, razlina od burujske filozofije: u n e
p h i l o s o p h i e d e p r o d u c t i o n , f i l o z o f i j a p r o i z v o d n j e . Jezgra
pako te filozofije se sastoji u slijedeem: Socijalizam stavlja si u zadau, da sav s v i -
jet privede proizvodnji. Svako zanimanje, koje nije u vezi
sa procesom proizvodnje, koje nije fiziki rad ni pomoni
rad, nudan za fiziki rad, ili nije ma na kakov nain na
nj vezano bilo kakovom tehnolokom vezom, bit e pos-
matrano kano suvino kao luksuz, i ne e moi dobiti ni-
k a k o v e n a g r a d e . Radniki stale ima biti kola, kroz koju imade svaki poje-
dinac proi.
Ali ova filozofija ne nalae samo dunost udesiti proizvodnju na nain, da se
p r o i z v o d i t o v i e , nego i da se p r o i z v o d i t o b o l j e . Treba temelji-
to razumjeti svoj posao i biti vjeno na strai, ne bi li se mogla gdje spaziti kakova
mogunost usavrenja u obiajnim metodama proizvodnje.
Sorel tu uvodi svijesno i d e j u u s a v r e n j a , i d e j u p e r f e k c i j o n i s t i -
k u u svoj sistem. Suvino je, da istiem, da Sorel vjeruje, da su samo s i n d i k a t i
sposoban u s t r o j za ovakovo n e o m e d j e n o u s a v r e n j e p r o i z v o d n j e .
Sorel posie u srednji vijek, u one strune organizacije zidara, koje su gradile veleb-
ne gotske crkve, da pokae, kako su ove organizacije bile u stanju stvarati tehnika
udesa, sve bez teoretske tehnike naobrazbe i naih kompliciranih savremenih teh-
nikih instrumenata. Na temelju toga, da su sindikati mcanisme de moralisation,
ime smo se ve bavili, et de perfection de production,74 Sorel vjeruje, da se moe
doi do cilja, da e proizvodna poduzea funkcijonirati bez kapitalistikoga vodstva,
da e biti mogui les ateliers sans matres, radionice bez vlasnika. To je po Sorelo-
vom shvaanju tim vjerojatnije, to su ve i danas kolovani ininjeri vie figuranti,
nego istinski upravitelji tvornica. Faktiko vodstvo proizvodnje u tvornicama i ona-
ko je u rukama starih iskusnih predradnika. Kada sindikalizam jo provede u prak-
su ideju n e o g r a n i e n o g a m o r a l n o g a i t e h n i k o - p r o i z v o d n o g a
u s a v r e n j a , a radnitvo postigne c a p a c i t j u r i d i q u e e t p o l i t i -
q u e , 75 onda e proletarijat po Sorelovom uvjerenju obraunati sa p r e j u g
t a t i s t e b o u r g e o i s , 76 a s i n d i k a t i e r a s t v o r i t i p o j a m d r a -

74
i usavravanja proizvodnje
75
pravnu i politiku svojstvo
76
buroasku etatistiku predrasudu
 PILAR - asopis za drutvene i humanistike studije / Godite V. (2010.), br. 10(2)
112

ve, jer e mu oduzeti i u svoje ruke preuzeti sve, to je za

proizvodnju, t. j. za ivot ljudi nuno.
To je jedna od osnovnih ideja Sorelovih, koju on zove R d u c t i o n p r o -
g r e s s i v e d e l t a t a u p r o f i t d e s S y n d i c a t s progresivno ukidanje
drave u korist sindikata.
Moramo dakle ustanoviti, da u Sorela imade i snana a n t i e t a t i s t i k a , da-
pae a n a r h i s t i k a nota, naravski u sindikalistikom smjeru.
Svakako stoji, da se Sorel ne aca zakoraiti i na metafiziko polje, kada mu to
treba kod izgradjivanja ideologije proletarijata. Valja dapae utvrditi, da u tom smje-
ru lei po mojem sudu valjda i najvee djelo Sorelovo. Ona duboka kriza Marksiz-
ma, koju sam spomenuo i kojom se je Sorel toliko bavio, sastojala se dobrim dije-
lom i u tome, to s e j e t o k o m v r e m e n a f i l o z o f s k a o s n o v k a M a r k -
s i z m a z n a t n o i s t r o i l a . U filozofskom pogledu je bio Marx dijelom Hege-
lovac a dijelom Feuerbachovac. Materijalistiko pojimanje povijesti jedna je filozof-
ska znaajka Marksizma. Medjutim Hegelijanstvo je oko polovice XIX. stoljea do-
ivjelo teak brodolom, a Materializam je stao pod konac istoga stoljea kopniti kao
snijeg na proljetnom suncu, jer je novo e n e r g i s t i k o p o j i m a n j e jednostav-
no zanijekalo p o s t o j a n j e p o j m a m a t e r i j e , koja je postala samo jedan
oblik enerije i to e n e r i j a m i t F o r m w i d e r s t a n d . 7 7 Marksizam je time
izgubio svoju filozofsku osnovku, i time svoju bitnu odliku, koja se sastojala u so-
lidnoj filo zofskoj fundaciji, koju je Marx svome nauanju umio dati.
Meni se ini, da najvee djelo Sorelovo lei upravo na tome polju. Sorel je um-
io trone filozofske osnove Marksizma obnoviti u smislu najnovijih filozofskih smje-
rova. Medju njegovim djelima pada jedno u oi De lutilit du Pragmatisme,78 koje
me je tim vie zanimalo, to mi je amerikanski Pragmatizam prilino dobro poznat.
U svojem djelu Sorel je proveo tu obnovu, jer prihvaa William Jamesov79 Pragma-
tizam. Ali ne samo Pragmatizam nego i Bergsonov80 Vitalizam i Ostwaldov81 Energe-
tizam. Jednom vrlo spretno izradjenom sinkretizacijom je Sorel po mojem mnijenju
iz ova sva tri sistema stvorio nove filozofske temelje Marksizma, t. j. onu c o l e
n o u v e l l e , koja se zove r e v o l u c i j o n a r n i s i n d i k a l i z a m ili kratko S o -
r e l i z a m i to na temelju, iju nosivost ja prilino visoko taksiram.
Na alost vrijeme mi ne doputa, da se upustim u razlaganje ove prilino kom-
plicirane materije. Po svoj prilici ne bi ni jedno posebno predavanje dostajalo, da
Vam podrobno razloim ovaj zanimljivi proces obnove filozofskih temelja Marksiz-
ma. Moram se ograniiti na to, da utvrdim, da je Sorel ne samo vrlo dobro pozna-
vao sva Jamesova djela, koja su prevedena na francuski (Sorel znao je dobro talijan-
ski, ali nije znao, kako se ini ni njemaki ni engleski), nego je oficijelno prihvatio
Pragmatizam, priznavi njegovu korist. Na jednom pako mjestu tvrdi, da su svi raz-

77
s otporom prema obliku
78
O korisnosti pragmatizma
79
William James (1842.1910.), ameriki filozof i psiholog.
80
Henri Bergson (1859.1941.), francuski filozof.
81
Wilhelm Friedrich Ostwald (1853.1932.), njemaki prirodoznanstvenik i filozof.
I. Pilar: Georges Sorel francuski socijalni filozof, duhovni otac faizma i boljevizma
113

boriti ljudi vie ili manje pragmatisti. U svojem citiranom djelu dokazuje vee ili ma-
nje tragove pragmatistikoga naina miljenja i shvaanja kod svih filozofskih siste-
ma, poami od starih Grka.
Isto tako temeljito pozna Sorel Bergsona, koga izvanredno cijeni, hvali i mnogo
citira. D r i m d a j e u p r a v o S o r e l o v a z a s l u g a , d a j e i d e j u
b e r g s o n i k o g a l a n v i t a l 82 z n a o s t a v i t i u s l u b u M a r k s i z -
ma.
Malo manje je jasno, u koliko je Sorel upotrijebio Ostwaldove energitistike ele-
mente. Ali kada se Sorel stalno i sa velikom sigurnou slui pojmom e n t r o p i j e 83
i d i s s i p a c i j e e n e r i j e , 84 kada nam daje slijedeu duhovitu definiciju indus-
trijske maine: Maine su dakle ustroji, namjeteni n a p r i r o d n o m i l i u m j e t -
no stvorenom toku dissipacije enerije i odredjeni, da je-
dan dio ove rasprene enerije uhvate i stave u slubu
o v j e k a , k o j i s e t r u d i , d a j e t o v i e u h v a t i ; onda mislim, da
ne moe biti dvojbe, da je Sorel i Ostwaldov Energetizam prihvatio u svoj novi ek-
lektiki filozofski sistem.
Zanimljivo je jo spomenuti, da si je Sorel dao mnogo truda i to sa uspjehom, da
usprkos ove obnove fundamenata sauva izvanju fasadu Marksizma. On dakle jo
uvijek govori, o m a t e r i j a l i s t i k o m p o j i m a n j u s v i j e t a , te takovim oz-
nauje i onu svoju ve spomenutu tezu, da svaka perijoda i svaki stale imade svo-
ju vlastitu ideologiju, koja odgovara njihovim posebnim privrednim prilikama. Ali u
stvari je to samo svijestna ili nesvijestna samoobmama, jer drim, da si svatko, tko
je malo upuen u stvar, mora biti na istu, da je u n u t a r n j a p r i r o d a n o v e
fundacije Marksizma pragmatistiko-vitalistika, a ne ma-
terijalistika.
Ja mislim, da Sorel nije nita vie u ivotu uradio, nego obavio izmjenu filozof-
ske fundacije jednoga tako vanoga idejnoga pokreta, kao to je danas Marksizam,
te ovome dao oevidno novoga zamaha i snage, da bi po tome samome ve zaslu-
ivao odlino mjesto u povijesti razvitka ljudske misli.
Bergsonov z a m a h i v o t a razradio je Sorel napose u jednom smjeru, da mu
je u borbi dao maha i preko dosada dozvoljenih i priznatih granica. Sorel je napi-
sao jednu a p o l o g i j u n a s i l j a u svome uvenom djelu R f l e x i o n s s u r
l a v i o l e n c e . On je opazio, da kod trajkova dolazi redovito do znatne mjere
nasilja, batina, tunjava i zlostava, i takovih slinih stvari, te dolazi konano do zak-
ljuka, da je to d o b r o . Dolazi dapae do shvaanja, da je v i o l e n c e p r o l -
t a r i e n n e 8 5 jedino sredstvo, kojim proletarijat moe slomiti la force bourgeoise86
t. j. burujski posjed dravne vlasti. I pod tim vidom on tu violence bezuslovno
prihvaa, odobrava, dapae joj priznaje, da je tvorac novih socijalnih razmjera, to

82
ivotni zamah
83
okreem, obrem (gr. entrp) = onaj dio energije koji se vie ne moe pretvoriti u rad
84
rasipanje energije
85
proletersko nasilje
86
burujsku snagu
 PILAR - asopis za drutvene i humanistike studije / Godite V. (2010.), br. 10(2)
114

vie i prava. Sorel ostaje dodue kod toga jo uvijek onaj strogi moralist i ograniu-
je svoje nasilje. Ali mi emo vidjeti, da uenici Sorelovi, a naroito u Rusiji nisu ta-
ko strogo uvali granice, koje im je uitelj povukao. Ova apologija nasilja postala je
ak znaajkom i elementom ovih tekih i krizovitih poratnih vremena, koje danas
proivljavamo.
Bergsonov l a n v i t a l i njegov snani a k t i v i z a m Sorel je razradio jo u
jedan pojam, kojim se redovno slui. To je pojam mita le mythe, jedan od naj-
zanimljivijih, ali i najudnovatijih tvorevina Sorelove ideologije. Sorel ui, da ljud-
stvo, k o j e s t r e m i , m o r a i m a t i n e k o v j e r o v a n j e , k o j e m u d a j e
s n a g u , d a s e b o r i z a s v o j c i l j . Ovo vjerovanje je nuno, jer nismo li
mi naueni upoznavati, da se zbilja u mnogom razlikuje od ideja, koje smo si pred-
oavali prije, nego to smo poeli djelovati? . . . Psiholozi tvrde, da je bitna razno-
likost izmedju ciljeva, za kojima smo teili, i onima, koje smo postigli, svako i naj-
manje iskustvo u ivotu nam potvrdjuje ovaj zakon. Sorel se poziva na t. zv. paru-
ziju87 prvih krana (vjeru o povratku Krista i propast svijeta) u nade reformatora, u
oekivanja onih, koji su pravili francusku revoluciju, u vjerovanje Mazzini-ja,88 koji
je oekivao sasvim neto drugo, nego to je doista nastalo, ali bez kojega se vjero-
vanja Italija nikada ne bi bila oslobodila. Sorel dolazi uope do povijesno-filozofsko-
ga zakljuka, da se razvitak ljudske povijesti, osobito politike, n e d a n i k a k o
predvidjeti.
Sorel ide dalje i priznaje, da su neke njegove vlastite zasade m i t i ; priznaje, da
je u n m y t h e = l a g r v e g n r a l e = g e n e r a l n i t r a j k , da je un
mythe p o b j e d n i k a r e v o l u c i j a , l e s b a t a i l l e s n a p o l o n i e n n e s
itd. Izgleda mi, da je Sorel u ovoj poetikoj i psiholoki dobro poradjenoj formi myt-
ha hotio izraziti jednu ideju, koju je formulirao ve Bernstein i koja glasi: c i l j j e
n i t a , g l a v n a j e k r e t n j a i b o r b a . Na svaki nain vidimo tu veliku spret-
nost i obdarenost Sorelovu formulirati zasade, koje imaju pragmatistiko i praktiko
politiko znamenovanje.
ini se, da je ba zajedniki utjecaj Bergsonov bio onaj, koji je Sorela neko vri-
jeme bio vrlo pribliio Georges Valois-u89 i Charles Maurras-u90 i njihovoj Action
Franaise,91 pak se je to priblienje krajnje ljevice krajnjoj desnici u Francuskoj ne-
ko doba mnogo opaalo i komentiralo.
Spomenuo sam ve, da se je Sorel, naroito u svojim mladjim godinama, mno-
go bavio studijem Ernesta Renana, te da je o njemu napisao i vee kritiko djelo,92
koje mnogo citira u svojim djelima. Iz toga slijedi, da je Sorel vrlo dobro upuen u
religijozna pitanja i ona religijozne historije. Nedvojbeno daje to stanovitu dubinu
njegovim radovima, jer se Sorel stalno i vrlo spretno slui primjerima i usporedba-

87
parusija (gr.) = nazonost, prisutnost, pojavak
88
Giuseppe Mazzini (1805.1872.), talijanski revolucionar.
89
Georges Valois, pravo ime: Alfred Georges Gressent (1878.1945.), francuski novinar i politiar.
90
Charles Maurras (1868.1952), francuski knjievnik.
91
Francuska akcija = politika stranka; zastupala naela nacionalizma i rojalizma.
92
G. Sorel, Le Systme historique de Renan, G. Jacques, Paris, 1905.1906.
I. Pilar: Georges Sorel francuski socijalni filozof, duhovni otac faizma i boljevizma
115

ma iz religijozne povijesti. Priznajem rado, da ba ova znaajka ini meni Sorela sim-
patinim i privlaivim, jer kako je poznato, religijozna povijest je predmet moje po-
sebne predilekcije.93
Sorel se mnogo bavi kranstvom i njegovim poecima; napisao je dapae ove-
e djelo La Ruine du Monde antique, conception matrialiste de lhistoire.94 Sorel
ispituje, koji su uzroci propasti klasinoga svijeta, te dolazi do zakljuka, da nisu bar-
bari sruili Rimsko carstvo, jer oni nisu imali vie mnogo to ruiti, nego da se je kla-
sini svijet morao srozati, jer ga je iznutra idejno rastoilo kranstvo, i to u smjeru
dravnom, socijalnom i ekonomskom.
Sorel u glavnom simpatizuje sa kranstvom. Naroito mu je simpatina moral-
na i idealna visina kranstva, kome rado priznaje u tom pogledu veliku nadmo-
nost nad socijalizmom. On priznaje, da u ljudskom ivotu imade i vanijih stvari, ne-
go je pravo, osnovano na ekonomiji, i da je kranstvo donijelo ovjeanstvu tri dra-
gocjene spoznaje, koje su igrale veliku ulogu kod izgradnje modernoga svijeta
prvo: v a n o s t s e k s u a l n e i s t o e , drugo: n e i z m j e r n u v r i j e d n o s t
o v j e k a i tree: p o r t v o v a n j e o s n o v a n o n a l j u b a v i b l i n j e g a .
Ali Sorel predbacuje kranstvu, da ne ima nikakova privrednoga shvaanja i da je
u tom smjeru sasvim negativno, poto se u tom pogledu osniva na nauci evandjelja
Matejeva, koje (VI. 25-32) ui: da se ne treba brinuti, to emo jesti i piti, u to se
obui, nego nas upuuje, da pogledamo na ptice nebeske, koje n e siju niti ne a-
nju, pak ih otac nebeski ipak hrani. Sva ta briga je poganski posao. Sorel ui, da je
dakle crkva za osnov svoga privrednoga shvaanja uzimala p o t r o n j u b e z
p r o i z v o d n j e l j u d s k i m r a d o m . S o c i j a l i z a m je pako f i l o z o f i j a
p r o i z v a d j a a r a d o m , zato on ne moe nita nauiti od evandjelja, koje se
obraa samo na prosjake.
Drim, da je ova verziranost u religioznim pitanjima dovela Sorela do toga, da je
kuao svojoj nauci dati neki znaaj izrazito religiozni.
Ja drim, da je upravo jedna znaajka onoga, to se zove S o r e l i z a m , da od-
gaja duboku vjeru u neko posebno p o z v a n j e p r o l e t a r i j a t a ; da njeguje ono,
to Nijemci zovu M i s s i o n s g l a u b e . 95 Evo kako on izraava: Ali mi ne nalazi-
mo u ljudskom drutvu sila, koje bi bile sposobne o b o r i t i k a p i t a l i z a m ,
osim sila, koje se kriju u radnikom svijetu, i koje je ve-
lika industrija stavila u neizljeivi sukob sa poslodavci-
ma. Sam razum zahtijeva, da radnika masa stvori jednu
cjelinu, osposobljenu, da izvri osudu, izreenu po kritici
protiv buroazije i kapitala.
Ovu vjeru, da je p r o l e t a r i j a t ba onaj i z a b r a n i s t a l e , koji je pozvan,
da izvri veliku historijsku misiju obnove svijeta, spaja Sorel sa ve spomenutom du-
bokom vjerom, da je radnitvo u stanju ostvariti u mnogo veoj mjeri nego buroa-

93
prdilection (franc.) = osobita naklonost
94
Propast antikog svijeta, materijalistika koncepcija povijesti; knjiga je objavljena 1902. u Parizu u iz-
danju nakladnike kue G. Jacquesa.
95
vjerovanje u poslanje
 PILAR - asopis za drutvene i humanistike studije / Godite V. (2010.), br. 10(2)
116

zija ideju etikoga i tehnikoga savrenstva, ime smo se ve bavili. Ovo pak sve za-
jedno dopunjuje Sorel sa nekom dubokom vjerom u l a d l i v r a n c e f i n a l e
k o n a n o o s l o b o d j e n j e koje radnike eka kao neka zemlja obeana, im
provedu veliko djelo oborenja kapitalizma i unitenja buroazije.
Na temelju svega toga dolazi Sorel do zakljuka, da socijalizam imade un carac-
tre religieux, religijozni znaaj, te je ovu ideju potanko razradio u jednom dosta
opirnom eseju pod naslovom Le caractre religieux du socialisme,96 koji je uvr-
ten u njegovo zborno djelo Matriaux dune thorie du proltariat. A i inae istie
Sorel stalno, da je sindikalizam une secte, jedna sekta.
Mnogo bi se jo interesantna moglo, dapae moralo kazati o Sorelu, jer ne mo-
gu Vam dovoljno isticati, koliko je veliko bogatstvo ideja kod toga mislioca. Ali vri-
jeme sili hitjeti k svretku. Drim medjutim, da sam jo duan dokazati, to sam an-
ticipirao ve u samom naslovu ovoga predavanja, naime da postoje ue i to uzro-
ne veze izmedju Sorela i faizma te boljevizma. Radilo bi se dakle ovdje, da prove-
dem u tom smjeru neke vrsti intelektualne recherche de paternit.97
Sasvim lahko je to u pogledu talijanskoga faizma. Sindikalizam osim u Francus-
koj postojao je u Evropi samo jo u Italiji. to vie, tamo je bio jo mnogo snanije
razvijen nego u Francuskoj, jer je obuhvaao ne samo industrijski, nego i poljopriv-
redniki proletarijat, koji je u Italiji osobito brojan. Zato je Sorel Italiju posmatrao kao
zemlju budunosti sindikalizma, i na vie mjesta u svojim djelima izricao nadu, da
e se ba u Italiji ostvariti sindikalistiki ideal. Evo, to on pie (Materiaux str. 139.):
Nije nevjerojatno, d a e b a I t a l i j a b i t i p o z v a n a , d a r i j e i s u -
kob, i to ba uslijed razvitka svojih seoskih organizacija.
Italija bila je ve vie puta uiteljicom Evrope, ona e do-
i u priliku, da to bude jo jedanput u povijesti, jer je
dola u mogunost, da izradi doktrine, koje e obnoviti
socijalizam.
Sorel je u povodu tih opaanja intenzivno radio u Italiji, te tri svoja djela i to:
Saggi di critica del Marxismo,98 zatim: Insegnamenti sociali della economia con-
temporanea,99 i Confessioni100 najprije izdao na talijanskom jeziku, dapae osno-
vao tamo izdavako poduzee Le divenire sociale.101 Tako je stekao u Italiji mno-
go pristaa i postigao, da je sindikalizam bio u Italiji mnogo raireniji nego u samoj
Francuskoj. Naroito su sindikalisti, medju inima poznati socijalistiki mislioci Artu-
ro Labriola i Enrico Leone zauzimali u Italiji mnogo vidniji i uplivniji poloaj, nego
sindikalisti u burujskoj Francuskoj. Sorel se je pae uz Bendetta Croce102 smatrao za

96
Religijski znaaj socijalizma
97
utvrivanje oinstva
98
Eseji o kritici marksizma; knjiga je objavljena 1903. u Milanu u nakladi izdavake kue Remo Sandron.
99
Socijalno uenje suvremenoga gospodarstva; knjiga je objavljena 1907. u Milanu u nakladi izdavake
kue Remo Sandron.
100
Ispovijesti; [G. Sorel, Le confessioni : come divenni sindacalista, Libreria editrice del Divenire socia-
le, Roma, 1910.]
101
Drutveno nastajanje
102
Benedetto Croce (1866.1952.), talijanski filozof, kritiar i politiar.
I. Pilar: Georges Sorel francuski socijalni filozof, duhovni otac faizma i boljevizma
117

vodju savremene misli u Italiji. Tako je teren za sindikalizam bio u Italiji mnogo bo-
lje pripravljen nego u Francuskoj uoj domovini Sorelovoj.
Ali evo iznenadjenja! Umjesto oborenja kapitalizma historiki je tok dogodovti-
na iznio M u s s o l i n i a , 103 umjesto c r v e n e r e v o l u c i j e , dola je revolucija
c r n i h k o u l j a , a god. 1922., koje je Sorel za vazda zaklopio oi, poveo je Mu-
ssolini svoj pohod na Rim, te itavim tim razvitkom dokazao ispravnost Sorelove
tvrdnje, da se t o k h i s t o r i j s k o g a r a z v i t k a n i k a d a n e d a p r e d v i d j e t i .
Svakako je kod Mussolini-a misaona filijacija104 od Sorelizma izvan svake dvojbe.
Mussolini poznavao je Sorela lino i prije godine 1914., dapae bio je njegov ue-
nik. Sorel je pako potpuno ispravno prosudjivao buduu veliku ulogu Mussolini-je-
vu. G. Jean Variot105 pria, da se je Sorel u godini 1912. ovako o njemu izrazio: Na
Mussolini nije obian socijalista. Vjerujte mi, Vi ete ga po svoj prilici vidjeti jedno-
ga dana, kako salutira sabljom na elu bataljona talijanskoj zastavi. To je pravi Tali-
jan XVI. stoljea, pravi Condottiere.106 Meni se ini, da je on jedini energini mu,
koji je u stanju, da popravi slaboe svoje vlade.
Sa svoje se je pako strane i sam Mussolini izrino priznao uenikom Sorelovim.
Uredniku madridskoga lista A. B. C., koji mu je stavio pitanje: Koji je od tri utjeca-
ja: Nietzsche,107 Jaurs ili Sorel bio najodluniji na Vas? odgovorio je Mussolini: Sva-
kako Sorel. Za mene je glavno: akcija. Ponavljam, da najvie dugujem Sorelu. Ovaj
uitelj sindikalizma i njegove krute teorije o revolucijonarnoj taktici najvie su pri-
donijele, da oblikuju disciplinu, energiju i snagu faistikih kohorta. Ovome se ne-
ma to dodati, slika je jasna. Ideal se dodue promijenio, jer Mussolini nije iao za
otkupljenjem proletarijata, nego za veliinom svoje talijanske domovine. Ali sigur-
nost i potpunost uspjeha dokazuje, kako je savrena morala biti idejna armatura, ko-
ju je Mussolini preuzeo od svoga uitelja.
Neto je manje jasna i vidljiva veza filijacije izmedju Sorela i Lenjina,108 dotino
ruskoga boljevizma. Biograf Sorelov Ascoli tvrdi, da nije mogue utvrditi, da li je
Lenjin poznavao Sorelova djela i nauku. To medjutim ne stoji. U svome filozofsko-
me djelu Materializam i empirio-kriticizam109 Lenjin izriito spominje Sorela, to
potpuno dokazuje, da ga je tono poznavao. Medjutim i u Sorelovim djelima ima-
mo neki dokaz, da je Sorel imao neposrednih jakih veza sa ruskim revolucijonari-
ma. Na nekoliko mjesta spominje Sorel svoga ruskoga nakladnika Jacquesa, jedno-
ga sirotana bez sredstava, koji je iz pukoga entuzijazma za Sorelovu nauku poeo
izdavati Sorelova djela, te neka doista i izdao, ali je kod toga nastradao i propao.
Drim, da je to potpuni dokaz, da je Sorel imao neposrednih veza sa ruskim revo-

103
Benito Mussolini (1883.1945.), talijanski politiar.
104
filijacija (lat. filiatio) = veza roditelja i djece, podrijetlo, rod, red, slijed, rodbinska povezanost
105
Jean Variot (1881.1962.), francuski novinar i pisac.
106
kondotjer (tal. condottiere) = voa najamnih druina (vojske) u Italiji u razdoblju od XIV. do XVI. sto-
ljea
107
Friedrich Nietzsche (1844.1900.), njemaki filozof.
108
Vladimir Ili Lenjin (1870.1924.), ruski revolucionar.
109
Knjiga je objavljena 1909.
 PILAR - asopis za drutvene i humanistike studije / Godite V. (2010.), br. 10(2)
118

lucijonarnim krugovima, pak da su prema tome i njegova djela morala biti u tim kru-
govima u veoj mjeri poznata.
Medjutim se slaem sa mnijenjem spomenutoga Ascoli-a, da izmedju revolucijo-
narne koncepcije Sorelove i revolucijonarne prakse boljevistike postoje tako pot-
pune analogije, da je upravo golemo udo, da je nutarnja veza izmedju Sorela i bolj-
evizma tako kasno opaena. Tko sa neto kritikoga pogleda posmatra s jedne stra-
ne sindikalizam i Sorelizam a s druge boljevizam, morati e jasno razabrati nutar-
nju idejnu vezu, te ustanoviti, da boljevizam u svojem rodoslovlju nema parlamen-
tarni socijaldemokratizam Bebelov,110 ni francuski socijalizam Millerand Jaursov,
a niti engleski Labour, nego iskljuivo revolucijonarni sindikalizam sa posebnom no-
tom Sorelizma. Antiburujska, antidemokratska antiparlamentarna i antiintelektualis-
tina ideologija, intenzivna revolucijonarna aktivnost, sektarstvo, sve to pokazuje ne-
dvojbeno sve bitne znaajke sindikalistike Sorelistike nauke.
Uostalom i sam Sorel nam je dao ivi dokaz o bliem srodstvu svoje nauke sa
boljevizmom. Dok se je u ostaloj Evropi socijalna demokracija odijelila od tree in-
ternacijonale i usredotoila u drugoj internacijonali, sam se je Sorel, kako smo ve
na poetku istakli, otvoreno i bez ograde izjavio za boljevizam i Lenjina, ustvrdiv-
i, da u njima vidi preporod Marksizma. God. 1919. je Sorel napisao plameni lanak
za Lenjina Pour Lnine, koji je dodao svojemu glavnomu djelu Rflexions sur la
violence, koji pak svrava sa fulminantnim prokletstvom na demokratsku buroazi-
ju, glavni cilj svoje ivotne mrnje, kojoj baca u lice: Proklete da su plutokratske de-
mokracije, koje gladom more Rusiju; ja sam tek nemoan starac, iji ivot visi o tan-
koj niti, ali jedno jo si elim, prije nego koraim u grob, da vidim poniene ponos-
ne burujske demokracije, koje danas ciniki triumfiraju. Sorel je time kvitirao111
ono veliko izopenje, koje je buroazija nekad izrekla nad njime, tvrdokornim i
strastvenim revolucijonarom.
Medjutim usprkos ovoga odlunoga istupa u korist boljevizma i Lenjina, Sorela
ipak neto vidljivo smeta. To je krvolotvo i neovjenost Sovjeta, njihovo bezobzir-
no gaenje morala i svih etikih naela, koje je Sorel cijeli svoj ivot tako visoko ci-
jenio. Tu se Sorel spasava jednom smicalicom, moglo bi se pae kazati sofisteri-
jom,112 jer priznaje, da Lenjin dodue nije kandidat za nagradu kreposti, koju pod-
jeluje Francuska Akademija, ali Lenjina treba prosudjivati iskljuivo sa gledita rus-
ke povijesti. Jedino pak pitanje, koje moe zanimati filozofa jest to, da li e Lenjin
biti u stanju, da uputi Rusiju smjerom razvitka put jedne republike proizvodjaa, ko-
ja e biti mogua stvoriti isto toliko naprednu privredu, kao to ju imaju nae kapi-
talistike demokracije?
Mislim, da sam Vam ovim prikazom veza Sorelovih sa faizmom i boljevizmom
dao ujedno i najbolji dokaz njegova velikoga znamenovanja, teoretskoga i prakti-
koga. Praktiko znamenovanje Sorelovo je tim vee, to on djeluje sa oba oprena
pola, sa pola skrajne desnice (faizma) i sa pola skrajne ljevice (boljevizma). Tako

110
August Bebel (1840.1913.), njemaki socijaldemokrat.
111
quitter (franc.) = oduiti se
112
sofizam (gr.) = lukava misao; prividan dokaz
I. Pilar: Georges Sorel francuski socijalni filozof, duhovni otac faizma i boljevizma
119

sa ova dva protivna pola ideje, koje su u svojoj jezgri Sorelove ideje, prodiru u naj-
veoj mjeri u sve slojeve savremene Evrope. Time mislim, da sam potpuno doka-
zao, kako je Sorel vaan, i to ne samo za itav kulturni svijet, nego napose i za na-
u dravu, koja imade od oba dva oprena pola da trpi esto i vrlo nepoeljne ut-
jecaje. Sorelove ideje antiburujsko, antiintelektualistiko, antidemokratsko i antipar-
lamentarno naziranje jesu tako rei na dananji politiki kruh svagdanji. Da uzmo-
gnemo s tima idejama ispravno baratati, moramo svakako poznati njihova autora i
itavi sistematski kompleks iz koga one potjeu.
Sorel, uzet u cjelini, rijetko je snaan duh starogalske borbenosti, koji je za je-
dan alosni pojav sadanjice, za dekadancu i degeneraciju Evrope uinio odgovor-
nom demokratsku buroaziju, nad njome prelomio tap i svoju ideologiju proveo do
zadnjih konsekvencija, pri emu je jasno vidljiva snaga akcije i vrlo jaka pratiko po-
litika crta, koju je nedvojbeno poprimio od svoga uzora i uitelja Proudhona. So-
relova filozofija je duboko pesimistika i po svojoj glavnoj znaajci stvarno filozofi-
ja mrnje, time je dana najotrija i najiscrpljivija kritika te filozofije, kojom se na a-
lost ovdje podrobno baviti ne moemo.
Kao filozofija ona pokazuje istu podvojenost kao i Marksova nauka, koju je pod-
vojenost ispravno utvrdio Bernstein. Kod Sorela je vidljiv s jedne strane Renanov
vedri duh, pomijean sa kranskim eticizmom i idealizmom, a s druge strane filo-
zofija mrnje. Proudhonovo revolucijonarstvo i Bergsonov lan vital.
Ispravna je kvalifikacija Sorelova, da je veliki budioc enerija. Samo drim, da je
to premalo reeno. Prije spomenuta mjeavina mrnje, revolucijonarstva i vitalisti-
koga zamaha po mome mnijenju dapae izrazito je opasna, jer je upravo neke vrs-
ti socijalni eksploziv. Koliko su s jedne strane Sorelov duboki i iskreni eticizam, kao
i njegova elementarna snaga simpatini, to je ovaj eksplozivni dio vrlo opasan.
Opasnost ovoga socijalnoga eksploziva vidimo jasno na oba eda Sorelizma na fa-
izmu i boljevizmu. U oba se sluaja jasno vidi, kojom temeljitou je spomenuti
socijalni eksploziv obavio posao razaranja i ruenja politike zgrade, koja je stajala
prije njega. Zato drim, da moram svakoga upozoriti na opreznost kod baratanja sa
Sorelovim idejama.
Ali mislim nemamo mnogo izbora, te se moramo baviti i sa ovom opasnom
ideologijom, obzirom na injenicu, da u svojem najbliem susjedstvu imamo veliko
stovarite toga eksploziva. Moramo ga na svaki nain po njegovoj nutarnjoj idejnoj
naravi dobro upoznati, da se od njegovih opasnih svojstava uzmognemo i braniti.
Nedvojbeno je Sorel veliina, ija je konana ocjena jo sub judice.113 Ispravno
e se Sorel moi prosuditi tek onda, kada nam historija pokae, koja i kakova e bi-
ti sudbina njegova duhovnoga poroda: faizma i boljevizma. Ali kakova god bila
ova konana osuda, svijetlo koje dolazi od filozofske zvijezde, koja se zove Geor-
ges Sorel, svijetli danas i naemu ivotu. U oi ove nedvojbene injenice moemo
pregorjeti, da ve sada odredimo, je li ova zvijezda prve, druge ili tree veliine.
(Mjesenik. Glasilo pravnikog drutva, Zagreb, LVI/1930., br. 2. i 3., 67-83.)
Priredili: Ines Saboti i Zlatko Matijevi

113
pred sudcem; u tijeku postupka; jo konano neutvreno