GAZI HUSREV-BEGOVA MEDRESA

Predmet: AHLAK (I godina)

Nastavna cjelina: Motivi i poticaji u ljudskom ponaanju

RAD ZA ZAJEDNIKO DOBRO

Najbolji ovjek je onaj koji najvie koristi ljudima. (Hadis)

Arapski ekvivalent za rad je 'amel (). Ova rije ili njene izvedenice spominju se
na stotine puta u Kur'anu.

Rad moe biti definisan kao trud koji zasluuje nagradu,

obavljen u odreenom vremenskom intervalu, uz prethodno
znanje, s namjerom da se obavi odreeni zadatak sa unaprijed
definiranim ciljem.
Trud moe biti fiziki ili mentalni. Tako definiran, trud obuhvata: djelovanje, rad,
pravljenje, proizvodnju, govor, promiljanje, razmiljanje itd.
U islamskom uenju rad se odreuje i koncipira kao nain na koji se ovjek u
svom boanskom namjesnitvu na Zemlji (halifa, hilafet) odnosi prema Bogu, sebi
samome, drugim ljudima i ivoj i neivoj prirodi.
Rad je temeljna odlika ljudskog bia na ovome svijetu i temeljna islamska
dunost. ovjek je duan raditi.

U Kur'anu asnom se kae:

I reci: "Trudite se! Allah e trud va vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ete
biti vraeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa e vas On o onome to ste radili
obavijestiti." (Et-Tewbe, 105.)
U islamskoj tradiciji rad je nuno nagraen na ovodunjalukom ili/i buduem
ivotu. Uzvieni Bog kae u Kur'anu:

...onaj ko bude uradio koliko trun dobra vidjee ga, a onaj ko bude uradio koliko
trun zla vidjee ga. (Ez-Zilzal, 7-8.)
Rad predstavlja temeljni princip i formu ovjekovog samopotvrivanja pred
Bogom.

ovjek je duan da radom izdrava sebe i svoju porodicu, da

kroz rad privreuje i doprinosi opem drutvenom, ekonomskom,
socijalnom, kulturnom i civilizacijskom napretku, da kroz rad
osigurava pretpostavke za svoj osobni i zajedniki vjerski ivot, da
se kroz rad zalae za dobro a protiv zla, da kroz rad stjee uvjete
kako bi mogao kroz milostinju i dobroinstvo pomagati slabima i
siromanima, da se kroz rad bori protiv siromatva, bolesti,
nepravde, da kroz rad koristi Allahove blagodati.
Kada je rije o radu, valja imati u vidu da smo duni znati raditi, a to znai da se
za posao koji elimo raditi moramo struno i kvalitetno obrazovati. Aia, r.a., je kazala:
Rekao je Allahov Poslanik:

Uzvieni Allah voli kada neko od vas radi neki posao da ga uradi
temeljito/kvalitetno! (Bejheki)
Vanost rada u islamu naglaava se tako to se u Kur'anu, u mnogobrojnim
ajetima, dovode u izravnu vezu vjerovanje (iman) i injenje dobrih djela (salihat). U
najkraem, u islamu ovjek svoje vjerovanje potvruje nastojanjem na dobru a protiv zla,
dobroinstvom i radom.

etiri su temeljna uslova za dobar posao:

1. - dostojanstvo u radu, rad u dostojanstvu (ako rad doprinosi zatiti
dostojanstva ljudskog bia i uva ga od ponienja da bude na teretu drugima, onda je
nuno da se rad obavlja u okruenju i pod uvjetima koji tite dostojanstvo ljudskog bia.
2. - stav i ponaanje profesionalizma to znai da se posao obavi na najbolji
tehniki nain. Muslimanima se nareuje da naue zanimanje i da se osposobe za
obavljanje odreenog zanata ili obrta. Halifa Omer, r.a., je rekao: Ponekad vidim nekog
ovjeka koji mi bude drag. Onda upitam ime se bavi i da li ima neko zanimanje. Kada
mi negativno odgovore, taj ovjek padne u mojim oima.
3. - osjeaj odgovornosti. Nije dovoljno imati samo kapacitet. Odgovornost
koja obuhvata povjerenje, potenje, iskrenost i integritet takoer je od znaaja kako bi se
postigao i ostvario dobar posao. Kada se poslanik Musa, a.s., susreo sa kerkom poslanika
uajba, a.s., koja je dola da ga pozove da bi mu bila data nagrada za pomo, prepoznala
je kod njega dvije osobine: sposobnost i odgovornost. U skladu sa kur'anskim tekstom,
traila je od svoga babe da ga zaposli rekavi mu: Babuka moj, zaposli ga! Najbolje je da
zaposli snanog i pouzdanog.
4. imperativ pravde. Dostojanstvo, sposobnost i odgovornost ne mogu se
implementirati u okruenju kojem nedostaje pravda, naroito kada je rije o pravinosti
prema radniku. Pravda podrazumijeva da radnik ne smije biti preoptereen i da mu/joj
se ne dodjeljuju zadaci koje on/ona ne moe izvriti.
Drugi oblik rada je dobrovoljni neplaeni/dobrotvorni rad. Nagrada za ovu vrstu
rada oekuje se na buduem svijetu.
Svaki rad koji prua rahmet Boijim stvorenjima smatra se dobrotvornim radom.
Postoji vie vrsta rada koji zadovoljavaju ovaj cilj i koji bi se mogli svrstati u sedam
sljedeih kategorija:
1. pozivanje Bogu (misionarsko djelovanje),
2. pomoi slabog, pruiti podrku siromanom i olakati nevolju
unesreenom (humanitarna aktivnost),
3. braniti rtvu nepravde (zatita i promocija ljudskih prava),
4. uspostaviti odnose i retablirati pokidane veze (transformacija konflikta),
5. podrati dobro i osuditi loe (graanska aktivnost),
6. voditi brigu o ivotinjama (zatita i promocija ivotinjskih prava),
7. voditi brigu o svim ostalim stvorenjima (zatita i promocija okoline)...

OPE DOBRO I(LI) OPI INTERES

Imam Gazali, kao i mnogi drugi autori, navodi da se pod pojmom opeg
dobra, odnosno javnog interesa (masleha) podrazumijeva ouvanje temeljnih
svrha Zakona (er) koje su sadrane u: ouvanju vjere, ivota, razuma,
potomstva i imetka. Pored ovih temeljnih svrha ili neophodnih stvari, opi
interes se odnosi i na druge potrebe, koristi i vrijednosti koje se svrstavaju u
sljedee kategorije: stvari koje omoguuju ljudski ivot bez potekoe i stvari
koje doprinose ustanovljivanju lijepih obiaja meu ljudima i izgradnji visokog
morala.
Ope dobro je pojam koji se odnosi na "dobro" koje je zajedniko nekoj zajednici.
Zajedno se dijeli i daje korist svim pripadnicima zajednice. Ope dobro je dobro pojedinaca,
a i drutva u cjelini, jedno se s drugim preklapa i stapa. Ope dobro ima za cilj osiguranje
temeljnih prava svakog pojedinca u drutvu. Svaki pojedinac ima slobodnu volju i ponekad
se rtvuje za ope dobro zajednice u kojoj se nalazi.
Neophodno je istai da opi interes ili ope dobro, na koji u svojim pravnim
raspravama misle islamski pravnici nije identian javnom interesu o kojem raspravljaju
zapadni pravnici. Opi interes ili ope dobro kod zapadnih pravnika se fokusira prvenstveno
na uitke i slasti, kako to potenciraju mnogi njihovi filozofi. Dakle, interes kod je za njih
prvenstveno materijalne a ne duhovne prirode, individualne, ali ne i kolektivne, trenutane,
ali ne i budue, nacionalne, ali ne i ljudske dimenzije.
Opi interes, na kojem poiva erijat i koji titi svim svojim propisima i normama, je
interes koji je dovoljan i za ovaj i Onaj svijet. On obuhvaa i materiju i duh, izbalansiran je
izmeu pojedinca i zajednice, stalea i naroda, nacionalnog, posebnog i opeg ljudskog;
izmeu interesa sadanjih generacija i generacija koje e doi; pravedno je uravnoteen
izmeu ovih suprotnih i oprenih interesa, koje esto ne moe dostii i shvatiti ljudsko
znanje, ljudska mudrost a ni ljudska mo.
Ashabi Muhammeda, a.s., meusobno su se pomagali, uzajamno savjetovali, razilazili
su se u nekim stvarima, ali ih to nije ometalo da prihvate istinu i pravo rjeenje u svim
nesporazumima bez obzira na line stavove. Opi interes im je uvijek bio bitniji od
pojedinanog. Tako su, zajedniki potpomaui se, svi uestvovali u izgradnji nove, mlade
drave...
Allahov Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je podsticao na rad za ope dobro ljudi kako bi
se oslobodili patnje, te je za to odredio veliku nagradu i sevap. On je kazao: Vidio sam ovjeka
u Dennetu zbog drveta koje je bilo na putu i smetalo muslimanima, pa ga je posjekao.
(Muslim)
Pokazani su mi djela moga ummeta, i dobra i loa. Vidio sam da je jedno od dobrih
dijela ukloniti prepreku sa puta. (Muslim i Ahmed)
Najbolje djelo je da brata uini sretnim ili da vrati njegov dug ili da ga nahrani
hljebom. (Bejheki)
Onaj koji pomae udovicama i siroadima je kao borac na Allahovom putu ili kao
onaj koji noi provodi klanjajui, a dane postei. (Buharija i Muslim)
4