Documentos de Académico
Documentos de Profesional
Documentos de Cultura
AHMED BOSNI
Recenzenti:
Dr Enver ImamoiH
Neven Kazazovi
ATLANTIDA
Naslovna strana:
i Itehmiilka oprema: Naim
Saki
Karakter:
Mira Anjoli
Izdava:
Autor
tampa:
NIRO Osloboenje
Sarajevo Stupsk brdo bb
Za tampartju: Petar
Skert, graf. ini.
tampano na osnovu njeenija RepufoMfikog komiiteta za
obraaovanije, maulku, fcuilituru i fizififcu kulturu SR Bosne
i Hercegovine broj UP-I-02-650-4/83 od 12. 4. 1983. godiine.
AHMED BOSNIC
ATLANTIDA najvea misterija prolosti
A h m e d B O S N I C ATLANTfDA
NAJVEA MISTERIJA PROLOSTI
Recenzenti:
Dr Enver Imamovi
Neven Kazazovi
Naslovna strana: i
ItehmiiOka prema: Naim
Saki
Korektor:
Mira Anjoli
Izdava:
Autor
tampa:
NIRO Osloboenje
arao evo Stupsko famdio tt>
Za tampariju: Petar
Skert, graf. ini.
tampano na osnovu iijeerjja RepdbHOkog komiteta za
obrazovanije, inaiibu, touiituru i fiziku kulturu SR Bosne
i Hercegovfaie broj UP-I-02-650-4/83 od 12. 4. 1983. godine.
AHMED BOSNI
ATLANTIDA
NAJVEA MISTERIJA PROLOSTI
ATL A N T I D A
najvea misterija prolosti
Vrijeme je najmudrije.
Ono zna sve odgovore!
Tales iz Mileta
BIBLIOGRAFIJA
C. W. Ceraim: Gatter, Graber unid Gelehirte Hamburg,
1949.
Leonard Oafetrell: The lost Pharaahs London, 1950.
PhMip Vamiderbeng: Der Fluch der Pharaionen Miinchen,
1973.
A. Braghiine: Atlamtis Stuttgart, 1964. Wlilliam H.
Pirescoltt: Histoiry of ithe Oomquest of Peru, 1948. Gilgaime
auimensfeo-balbilaruski ep Sarajevo, 1979. Letomaird
Wicfo(Lley: Var 5000 Jahren Sltuttgairt, 1929. Loiuris Bandin:
Les Incas idu Penau Pari, 1942. John Coiliier: Iniianis
of the Amerioas New Yank, 1948. Anidrew Tomais: Les
Searefcs de I'Atlanitide Pari, 1969. R. Chiarraux: HisHaire
Inoanniue des Hammes Pairis, 1963. Alan ainid Sally
Lanidsburg: In search <ot anictient Mysteries
New Yark, 1974.
Kenneth Olamk: Oilvftlizaeion New York, 1970. Glbert
Noiiimain: Inian Godi New York, 1932. Baibliijia, Stani
i Nova zavjet Zagreb, 1969. Rofand Goock: Alte Wunder
dieser wett 1968. Aleksianidiar Gorbovsteii: Potraga za
inestailim civililzacijaima
Sarajevo, 1975.
Eir'ich vcnn Damilken: Brfinnerungen an die ZuUouinft Diisseldorf, 1968.
Mars aitelen: Jesu ili nam preoi doli iz svemira Beo grad, 1077.
S. N. Kramar: Hilsltary BegAns at Sumer London, 1956.
James Pnitohard: Archeolagy anid the Odi Testament New
Jensey, lSS'S.
Ahmed Bosroi: Tajne (iezlih oivilizaclijia Sarajevo, 1977.
asopis Esotera, komplet 'iz 1976. Stiuittgaolt. asopis
Kiosmios, kiomplet iz 1976. Stuttgart. asopfis
Arheoloig'ilja komplet iz 1981. Pairis Jugoslovenska
tampa.
SADR2AJ
Strana
UMJESTO PREDGOVORA
19
KADA SU BOGOVI DIJELILI ZEMLJU .
35
* Kako ije zavrila Atlanrtiiida? * Zainitonljiiiva ekepedidLja na altlantelkio dino * Sta su inaiunicii ottlcriillli pod
morem? * ZemGtja pMiva na pOiaanna * Kaitaisibrofalme
posljedice premietainjia ikomitinienalta * Kome je pripadala Boica
PODUPIRA NEBA SE SRUIO .
.
.
.
.
49
65
ISUI
Sferama
I
umjesto
predgovora
Atlantida!
Moda nijedna tajna nije tako dugo golicala i
rasplamsavala matu istraivaa i arheologa.
Za nljom su tragali stari Egipani, eljeli' su
je da otkriju Feniaini, tragali su za njom vjeti
grki i rimsM moreplovci, pokuavali su je locirati
srednjovjekovni avanturisti, o njenom sjaju je
matao ovjek kojli je legendarnu Troju
pretvorio u stvarnost Hajnirih liman
(Hemricn Schliemann).
Stotine e^kspedioija, samo u ovom stoljeu,
odlazile su na put, gonjene silnom nadom da e je
otkriti.
Nisu je otkrili.
San je osttao netaknut.
JeSu li ikatastrofalni potresi ili veliki tektonski
poremeaji, kojih je bilo u dugoj (geolokoj
povijesti nae planete, zauvijek sa sobom odnijeli
tajnu Atlantide?
Kada i gdje je nestala hipotetika
civilizacija, koja je, kako mnogi tvrde, cvjetala
prije vie od deset hiljada godina?
Atlanltida!
Je li uopte postajala?
Na ovo pitanje pokuali su da odgovore
preko 25.000 autora knjiga koje su izale u
prolosti i daleko vei broj arheologa, geologa,
geofliziara, pri-
"S'fSsSfe"" ~it',
rodinjaka. . ., naunika najrazliitijin profila, zanesenjaka i fantasta. Ali, njenom otkriu misu mnogo
doprinijeli. NiJsu mi mogli, jer Atlantida je ona udesna arolija to imaiti daje nesluena krila. Ona
je poput dragulja skrivenog ispod sedam mora . ..
Prije nego sam odluio i sam da napiem knjigu
o AtlantMi, u mnogim zemljama Grkoj, Egiptu,
Libamu, Siriji, Jordanu, Izraelu, Iraku, Indiji, Kini,
SSSR-u ... obilazio sam muzeje i privatne zbirke
antikviteta, sastajao se sa arheolozima, razgovarao
sa piscima, vodio dijaloge o Atlantildli, o njenom poloaju, sudbini i kobi, o tame da li je konano postojala, ili su je izmislili Salon i Platon. Kroz moje
ruke prola su i mnoga svjedoanstva i sadraji kojii
su govorili o sjajnog civilizaciji koga se^poput bljeska ugasila u jednom jedinom danu i jednoj jedinoj noi.
Umjesto uvoda u ovu knjigu elio sam, svakako,
da objavim jedan zanimljiv, ozbiljan, nauni razgovor s ovjekom boljeg kao naunika, istoriara i arheologa neobino cijenim.
Moj sagovornik je, dakle, profesor dr Bnver
Imamovi, Ikoji na Filozofskom fakultetu u Sarajevu predaje istoriju starog vijeka, odnosno povijest
antikih divilizacilja. Dr Imamovi je izvanredni poznavalac vremena u kojem je nastala fantastina saga o Atlantidi. I isam je mjesecima tragao po bjelosvjetskim muzejima, starim arhivima i bibliotekama
Indije, Egipta, Grke, Marcka, Vatikana .. . potajno
se nadajui da e otkriti neto, nekli nagovjetaj,
neki blijedi putokaz u kom pravcu da krene u potrai za drevnim izgubljenim civilizacijama. U centru
i njegovog interesa je Atlantida!
Dr Imaimavi spada meu ome ljude i naunike
kojii su zaljubljeni u svoj poziv i koji mu predano
slue. Upoznali smo se prije desetak godina na jednom meunarodnom naunom skupu. Sjeam se,
Solona,
koji je storiju o nestaloj zemlji saznao od egipatskih
mudraca negdje oko 583. godine priije nove ere, u
provincitji Saitika, u gradu Sais, u Delti. Kako je
poznato, egipatska civilizacija je jedna od najsta
rijih na svijetu i uvala je mnoge zapise o tajnama
ovjeka, vezanim za njegovu najdrevniju prolost.
10
Od
, Solona, a ka
svih snije i Platona, najvie je zainteresovalo
pria, kazivanje
koje o nestalo)] zemlji legendarnoj AtlamtiMi.
su uli
Jesu li omi, doista, vjerovali da je
u
Atlantida
Egiptu istorijska injenica, dakle, da je postojala?
11
%&:r
lumbo (Christophor Colunibo) otkrio Atlamtiidu. Meuitim, zabuna ipak nije dugo potrajala, jer, konano, injenica je da je Platon jasno zapisao da je
Atlantida nestala davno, u stranoj katastrofi, i da
njene tragove treba traiti pod morem.
Refcoste, katastrofa!? Sta je, zapravo, po
vaem milijenlju, unitilo Atlantidu?
Prema najstarijim egipatskim zapisima ze
mlja je nestala u jednom stranom danu i jednoj
stranoj noi, prilikom stravinog potresa i u slinim
vulkanskim erupcijama.
U svojoj zanimljivoj knjizi Sve o Atlan
tidi stare teze, nova istraivanja, austrijski ine
njer i istraiiva Oto Muk (Otto Muck) tvrdi da je
Atlantida unitena u trenutku pada nekog ogromnog
tijela Planetoida A u Atlantik, da li je to
mogue?
Mogue je, naravno, ali ni Muk niti bilo ko
|drugi to ne moe da dokae . . .
,' Kada je Atlantida dobilla prave dimenzije
Ipaunog pristupa?
fl Ve sa devetnaestim stoljeem pitanju hipotetinog kopna se poinje da pristupa sasvim najfuno, a ve tada postoji i posebna nauna disciplina
zvana atlantidologija, koja iinterdisciplinarno prtistu-rjpa <njeavaingu ovog nesvakidanjeg pitanja. U proIsjteklom pertadu objavljeno je vtiie hiljada naslova
tjpasveanih rjeavaniju tajne nestale Atlantide, ali
je vrlo malo >onih koji imaju nauni sadraj.
Prema nekim podacima, Hajinnih liman
(Heinrich Schlimann), ovjek koji je san o Troji
pretvorio u stvarnost, vjerovao je da je na tragu
Atlantide. Da li je smrt ovog uvenog arheologa i
^istraivaa sprijeila rjeavanje drevne misterije?
Na ovo pitanje, sluao sam razliite odgo
vore, al lino ne vjeiruijem u to.
*Y ,
r&r.
Ugledni grki arheolog, akademik Marinatos, s kiojiim sam imao sreu da razgovaram u Atini.
nakon dugogodinjih istraivanja u regionu egejskih
otoka, iznio je svoje uvjerenje da se Atlanitida nala
zila na jednom otoku Santorfinu (Tera)? Neto ka
snije, ikako znate, i Kusto je ianio svoju teoriju da
se Aitlantida prostirala na grkom otoku Dda!... Da
li je to mogue?
Ne vjerujem, jer je dobro poznato da je u
tom regionu dominirala kretska kultura.
Ipak. Atlantlida. ukoliko povjerujemo da je
zaista postojala, stasala je mnogo prije kretske kul
ture, koja je za svoje vrijeme b'illa fantastina. Nije
li mogue da je kretska kultura, u stvari, izdanak
Atlantide?
To je upravo pitanje koje danas zadaje gla
vobolju mnogim vrlo uglednim i poznatim naunictona svijeta. Zapravo, staroegipatska, staroindijska
d junoamenike prastare divllizacirje imaju mnoge
zajednike komponente i ukazuju na jedan zajed
niki praizvor. Pitanje, kako sve to objasniti, zao
kuplja mnoge savremene istraivae starih civili
zacija. Odgovor je zaista teko dati.
Da M su, po vaem miiUjenju, neki istrai
vai novijeg vremena, iipaik, bili na dabrom putu da
otkriju tragove hipotetine kulture?
Uvjeren sam da zagonetku Atlairatie ne mo
e rijeiti jedna nauna ekspedicija, niti to pitanje
moe da rijei jedna nauna disciplina. Meutim,
udruenim snagama arheologa, filologa, geologa,
lingvista, klimatolaga. astrofiiziara. hemiara. okeainognafa i drugih, jednoga dama doi emo do odre
enih egzaktnih saznania. U tom smfelu ve je dosta
uinjeno. Najvei i najkoiiiisni(jii doprinos daju okeanografd i geolozi, kao i prirodnjaci, koji permanen
tno istrauju Atlantski okean i njegovo neotoino dno
15
ms
slasti. Postoje hipoteze koje je, bar za sada, nemogue dokazati. Zbog svega toga o zemlji Mu, Lemurij'i, Hiperboreji i drugim hipotetiJkim zemljama
i civilizacijama, teko jje bilo ta rei...
U naunom svijetu postoje i miljenja da
je traganje za Atlantidom vezano za ogromne, po
nekima, ak i nesavladive tekoe. Da li to znai da
tajnu Atlantide nikada neemo uspjeti da odgone
tnemo?
Ne znai, jer istraiva nikada ne zna ka
kvim e plodom urodilti njegov napor. Ujedinjenim
snagama naunika, 'Uz neophodne velike investicije
i strpljenje, moemo se nadati i rjeenju te prastare
misterije. Jer, najvaniija je konstatacija da se ve
ina naunika slae da je ona odista postojala, dakle,
da je istorijski fakat.
Moe 'li u traganju za Atlantidom da pomo
gne vasionska tehnika, to jest, da li snimanje sa
satelita mogu da doprinesu njenom otkrivanju?
Sumnjam. Po mom miljenju otkriu e da
leko vie doprinijeti astrofizika, jer se nestanak
Atlantide vee za katastrofu velikih razmjera, koja
je, prema stavovima nekih naunik, mogla da bude
usko povezana sa konstelacijom nae planete u od
nosu na druga najblia nam nebeska tijela. Dakako,
za sve to trebaju temeljita istraivanja, provjera
vanja i, konano, daleko uvjerljiviji dokazi!
Hoemo li jednoga dana imati te dokaze?
Ja vjerujem da hoemo.
O Atlantiidi su, kako rekoste, napisane mnoge
knjige. Recite, odakle ja da ponem ovu svoju?
Od poetka!
Od poetka?
Da. Od onoga to je zapisao Platon. Dakle,
od njegovih djela Timaj i Kritija . . .
Hvala, pasluaou vas.
2 Atlantida
17
kada su bogovi
dijelili zemlju* Solonova posjeta drevnom Egiptu * Zanimljivo kazivanje uvara znanja * Kako je izgledala
legendarna Atlantida? * Ko su bili prvi kraljevi? * Posejdonis, sjajni grad u prstenovima
mora i kopna * Metalurgija bez tajni * Zla
kob Atlantide
... U Egiptu, u Delti, na ijem vrhu se dijeli
tok Nila, nalazi se provmdija SaMika iji (je najvei
grald Sais, u kome se rodio Ikralj Amasi. Prema stanovnicima, porijeklo grada se duguje jednoj boginji,
19
Ali, tek to je kod vas i ikod drugih naroda poela upotreba pisma i svega onoga to je potrebno
ljudskom rodu da bi pamtio svoju istoriiju, ponovo,
u jednom vremenskom intervalu, poput poasti,
provali estoki nebeski pljusak i od vas ponovo
ostavi samo neznalice, ipa ne znaste ni pismo, ni
muze, nita... tako da postaste ponovo mladi, ne
znajui nita o tome ta se odigralo ovdje, ili kod
vas u tom dalekom vremenu.
Stoga te vae genealogije, koje Ti, o Solone,
sada izlae, malo se razlikuju od pukih djeijih
bajka, jer vi se, prfilje svega, sjeate samo jednog
jedinog potopa na Zemlji, a bilo ih je, bilo mnogo.
Zatim, vi ne znate da g'e na vaoj teritorijji ivjela
najljepa i najbolja generacija ljudi od koje ste, Ti
i itav grad, to je sada va, potekli poto je ostalo
neznatno potomstvo ali Vi to ne znate, jer su
preivjeli tokom mnogih generacija umirali, na alost,
ne nauivi pismo.
Nekada je, o Solone, prije velikog broja pokolja
to ih nainie mutne vode, Republika Atbenjana bila
najbolja u ratu, a li u svemu. Njome su vladali najbolji zakoni, a pripisuju joj se i najljepi podvizi i
najljepe instiltiuiije o kojima smo saznali iz istinitih
kazivanja...
Tada Solon iilskreno prizna da je zbunjen svim
to je uo, pa zamoli egipatske uvare prastarih
ananja da mu lilspriiaju itavu pripovijest o njegovim
'davnim preolma i uzbudljivim dogaajima iz prastarih vremena. Naravno, ueni mudraci su rado
pristali i tako se radila pria o Atlantidi!
. . .O Solone, govoriemo Tebi i Tvom narodu
asz zahvalnosti prema boginji, koja ie podigla i pouila va grad prije h'iiljiada godina, primivi vae
sjeme rod od Gee i Heiesta .. . Dakle, govoriemo
Ti o Tvojiiim precima Ikojii su ivjeti prije devet
hliljada godina i kazivaem Ti, 'ukratko, o zakonima
Herfoulo-
nodavca i filozofa Salona, koji je u svojim zabMje kama iz Saisa osrtaviio zoran opiis Atlantide, kako su je,
U blizini ravnice, /na udaljenosti od pedeset sta dija*, prostirala se jedna pitama planina. Na njoj je stanovao
jedan od onih ljudi to su tamo jo od poetka, roeni iz zemlje, neki Evenor sa enom Leiukipoim. Oni1 su
dmalli samo jednu kerku Klito.
Kada je djevojka bila za udaju, majka i otac uimnijee, a Poseijdon, zaljulbljen, lee s njom, a da bi utvrdio
breuljak na kome je ivjela, krui ga neiamjieniice pnsteniovtiima mora i kopna, kako joj ne bi mogli prii ljudi,
ijer u to doba jo nije Mio laa za plovidbu.
Kao bog, Posejdon je lako ukrasio novi atak formiran u sredini prstenova mora i kopna iiz zemlje je
lizveo dva izvara vode (iz jednog je tekla hladna, a iz drugog topla voda!), a zemlji podario plodnost i raznoliko
voe i povre . . .
Prema Kritiji lijepa Klito i bog Posejdon su izrodili deset sAnova (pet pari muke djece), pa je Posejdon
podijelio legendanni otok na deset dijelova. Najljepi i najvei dio Atlaintide, plodonosnu ravni cu u kojoj se popuit
sijajnog bisera u koljci isticao udesni otok naizmjenino okruen kopnom i vo dam, na kome je ivjela Klito,
dobilo je najstariji sin Atlant, po (kome \je od tada itavo kopno i more oko njega dobilo ime. Atlanit je bio
vrhovni vladar i njemu su svi bili patinrjend.
Nadale, Platon navodi imena sinova iz pet ge- potelkliiih od Klitoe d Posejdona, da bi za... Svi oni i njihovi potomci tokom mnogih generacija ivjeli su na Atlaintidi vladajui i mnogim drugim
otadima, pa ak, kako je ve ranilje reeno, i drugim narodima sve do Egipta i Tirenie. Rod Atlanta ibio je
brojan i astan. Uvijek predajui
* Starogr6ka injeira za <diuinu.
26
27
msM
29
rh'
{?
":
$i
30
31
33
HHK
us
tajna zemljinih
ploa
* Kako je zavrila Atlantida? * Zanimljiva
ekspedicija na atlantsko dno * ta su naunici
otkrili pod morem? * Zemlja pliva na ploama
* Katastrofalne posljedice premijetanja kon
tinenata * Kome je pripadala Boica snijega?
Mnogi autori djela posveenih problemu Atlantide smatraju da je legendarna zemlja, nestala nakon
siline eksplozije vulkanskog lanca koji je dominirao
hipotetinim kopnom. Eksplozije vulkana, kako nam
3*
35
wM^-?'%t^
M
Naprotiv!
Prisjetimo ise samo nesretne sudbine i agonije
rimskih gradova Pompega i Herkulanuma to su
zajedno sa svojim iteljima nestali pod lavom i pepelom Vezuva. Ili, drugi primjer: eksplozija vulkana
na otoku Teri^ u Egejskom moru, smjetenog ezdesetak milja od Krete. Desilo se to negdje oko 1450.
godine prije nove ere. U stravinoj eksploziji nestao
je gotovo itav otok sa svim svojim palaama i
hramovima, kamenim ulicama i trgovima, nestali su
i svi (njegovi itelji, a najvel'ianstveniji dragulja
minoske kulture Knasos, Malia i Zakro od
tog asa poeli suda gube sjaj i tope se u zaboravu.
Tako je vulkan na Teri okonao sjajnu minosku
kulturu.
Svijet nije zaboravio ni eksploziju Krakaitaua,
uvenog vulkana izmeu Jave i Bornea, koji je
eksplodirao u avgustu 1883. godine izazvavi kata
strofalne posljedice. Stravini prasak i zvuni valovi
tri puta su obletjeli nau planetu. Ipak, najstraniji
su bili morski talasi kdj'i su bili izazvani erupcijom
(nestankom itavog jednog dijela otoka i otvorenjem
stravinog amibisa u samom moru). Oni su bili tako I
snani i pustoni da su u jednom mahu unitili titavfj
jedan grad Anger, a 36.000 ljudi u tom kata-ji
klizmikom asu nalo je smrt u pomahnitalomt f
moru!
i
f
U dugoj istoriji .ljudskog roda bilo je, na alost,! i; i
drugih katastrofa izazvanih vulkanskim eksplozajama i sasvtim je mogue da je i Atlantida doivjela svoj kraj nakon erupcije vulkanskog lanca to
je dominirao itavim kopnom.
To na iizvjestan nain potvruje i ekspedicija
ameriko-franouiskih oceanografa i geologa koji su *
36
mm
Neke ploe putuju mnogo bre. Tako se razdaljina izmeu Evrope i Grenlanda, samo u toku posljednj'in stotinu
godina, poveala za gotovo jedan i po kilometar!
Pravca kretanja nisu jedinstven,!, ve se, izgleda, ukrtaju bez ikakvog reda. Tako dio Aairje, koji je danas
Indija, u toku Sto osamdeset miliona godina se, prema sjeveru, povukao za osam hiljada kilometara i naletio na
dio kopna, koji danas pripada preteno KM. Neosloboeni pritisak se, meutim, i dalje nastavlja nesmanjenom
estinom. Usljed toga su se, konano, meusobno prignjeile ivice ta dva kopnena bloka. Tako je nastao i masiv
Himelaja!
Neki naunici, kao i Vegener, poli su od pret-postavtke da se Zemlja tek prije nekih milijardu godina formirala
u nebesko (tijelo bez vlastite svjetlosti i da se satno na nekoliko mjesta njene povrine u mnogo ranijem
periodu obrazovala vrsta kora. Usljed daljeg hlaenja je, najzad, nastala jedinstvena kora minimalne debljine,
pod kojom je kljuala uarena lava, kolja je na vie mjesta stalno izbijala i na povrinu. Na toj tankoj Ze-mllginoj
ljusci nije bilo ni kontinenata, ni mora. Cio globus je bio prezasien sasvim neplodnim pusti-njima sainjenim od
ljunlka i kamenja.
Bezbrojne gigantske vulkanske erupcije su stvorile prve geoloke formacije. Atmosfera se sastojala od otrovnih
para metana, amonlijaka i sumporvodika, izmijeanih s vrelim tekuim plinovima ikoji su izbijali iz vulkana i koji su
se, tek nakon vie miliona, godina, koradenzovali na velikim visinama, da bi s e ' \ odatle, u neprekidnim prolomima
oblaka, obruavali b na jo uvijek tananu koru nae planete. Usljed te. intenzivne aktivnosti mase vode su se
odmah ispa-i ravale. Tek u toku dailjnih hlaenja na povrini^ Zemlje su se, tu i tamo, poeli da formiraju
potoci,
40
zatim nevelike rjeice i najzad iroke rijeke od kojih su mnogo kasnije nastali praofceani. Kisik, meutim, u to
vrijeme jo nije postojao!
Dalja hlaenja su, kasnije, prouzrokovala nabi-ranje Zemljine kore. Na povrini su se pojavile mnoge provalije i
amlbisi. Veina dananjih naunika je uvjerena da se cjelokupno kopno nekada sastojalo od jednog jedinog
kompaktnog kopna, to jest kontinenta. Taj prakonutkienit se, prije nekih dvije stotine miliona godina, raspao u dva
dinovska dijela. To su Laurazija i Godvanalend!
Tada je poeo nedugi period dinosaurusa, kojih je bilo vie od dvije stotine raznih vrsta i koji su na Zemlji
egzistirali izvjesno vrijeme. U to vrijeme su na naem globusu vladale sasvim drugaije klimat ske prilike. Svii
dinosaurusi su imali hladnu krv, pa su mogli da opstanu jedino na temperaturama od deset pa do najvie
etrdeset stepeni Celzirjusovih. Na osnovu toga, a i iz drugih razloga, pretpostavlja se da je u to vrijeme temperatura
na itavoj planeti bila prilino ravnomjerna i da su godinje promjene bile gotovo zanemarljiive. tavie, u blizini
polova rasle su palme!
Skot, Amundzen, Berd i mnogi drugi istraivai polova svojevremeno su nas izvjetavali o ogromnim naslagama
uglja na Antarktiku, koje su dovoljne za snafbdijevamje svijeta u toku vie mile-n'ijuma. To najfbotbje dokazuje da je
u toj oblasti nekada bujala raznolika vegetacija!
U svakodnevnom ivotu esto se uje izreka da je na Zemlji sve prolazno. To je tano, pogotovo kada je u
pitanju spoljni lik nae planete. Promjene dinovskih razmjera, kaje su, u geolokim periodima, dovele do dananjeg
izgleda Zemlje, nikako nisu bile iscrpljene pomjeranjem kontinenata i stvaranjem ogromnih planinskih vijenaca.
Naprotiv, te promjene su prattile i navale gigantskih masa vode,
41
pod kojim su tonula ostrva, zemlje i kontinenti, dok su na drugim mjestima, opet, izranjala nova kopna i nova
prostranstva. Budui .da okeani sainjavaju sedamdeset procenata sveukupne Zemljine povrine, jasno je da su i oni
u gromnoj mjeri uticali na konanu sliku nae planete. Svugdje gdje je otkrivena nafta, nekada su, u toku dugih
epoha, bila jezera i mora, na ijem je dnu sporo ali neminovno tekao proces raspadanja bakterija.
Proces formiranja kore na naoj planeti nije,
razumljivo, ni do danas definitivno zaokruen. On
se i dalje odvija. Dodue, sporo ali permanentno.
Ploe Zemljane utrobe mogu, zarad razliitih pra
vaca kretanja, da se sukobe i da tako prouzrokuju
stravinu katastrofu. Mogu da nastanu naponi neza
mislivih snaga, koji, ukoliko bi se pretvorili u eks
ploziju, mogu da unite gotovo itav jedan kon
tinent.
Mogue je da je i propast legendarne AittLaniAd; bila prouzrokovana jednim takvim djejstvom prfUf ^rodinih
siila unutar nae planete. U trenutku uasaj I djela ploa Amerike se, ponesena nevidljivim ru-H kama, ortkioula od
matinog leita i sa sobom, pre-[ ma sjeveru, u vade mara odvukla velike oblasti; arhipelaga Atlantiide, kao 'i
priobalna podruja june; Amerike, dok je, istovremeno, iz Pacifika na veu visinu podigla obala junoamerikog
kontinenta . . '.
To naglo premjetanje kontinenata pratile su i gigantske poplave, Ikoje praistorija pamti kao Potop. Jedan
od brojnih dokaza prel'ivanja na kontinentalnu masu predstavlja i jezero Tiitikaka s povrinom od 8.300 kvadratnih
kilometara, koje predstavlja jedinstveni geoloki kuriozum na svijetu. Jezero, naime, kako je poznato, lei na
visini od gotovo etiri hiljade metara iznad morske povrine, na daleko veoj visini nego vrhovi mnogih visokih
planina.
42
:
Ima i drugih primjera.
Godine 1963, jedna grupa alpinista, koji su namjeravali da se popnu na vrh Koronade Grande (Coronade
Grande), navodi u svojoj zanimljivoj knjizi Deset hiljada godina postojanja zagonetke Inka, ikrila je
geometrijske ruevine koje su podsjeale na ulice i sistem kanalizacije. Te ostatke otkrili su na visinama od 4.700,
4.810 i 4.880 metara nadmorske visine.
Na 5.350 metara naili su na kamene stepenice, a na 5.480 metara, izmeu vjeitog snijega, na jedari krug
masivnog kamenja visokog oko jedan metar, iji je obim iznosio punih petnaest metara. Saznali su da te veoma
stare konstrukcije Indiosi nazivaju ,paskanas' i da ih smatraju za mjesto za odmor na putu ka bogovima.
Jedan od uesnika ove ekspedicije, Karlos Za rate, temeljitije je ispitivao teren i u centru kruga pronaao jednu
grobnicu sa posuem, predmetima od drveta i dragocjenim metalima, tkaninama i ko madima koljki. Neto
kasnije, alpinisti su otkrili 'i ruevine stambenih kua, koje su graene u obliku kupola.
Alpinisti su bili veoma umorni zbog nedostatka kiseonika, ali su uspjeli da utvrde da su svi predmeti pokriveni
slojem vulkanskog pepela. U okolini su pronali ii muimijje sa irazmim nakitom, razne metalne legure i tragove
gvoa.
Predmeti, kako je kasnije ustanovljeno, poti cali su iz praistoiiijskog perioda, a dobro se zna da Inke nikada
nisu otkrile tajnu gvoa. To praktino znai da su zagonetni ostaci sa peruanskih Kiordi- Ujera pripadali nekoj
drugoj civilizacija. Ali, kojoj?
Atlantidi?!
Moda.
43
Meu otkrivenim predmetima nala se i jedna zlaitna figuriina ene, ije crte lica ni malo ne lie na ene i djevojke
ikoji danas ive u tom kraju. Figu-rina, kojoj su arheolozi dali ime Boica snijega naena je na visini od 5.634
metra, a bila je u centru jedinog savrenog kruga, kojeg su inile etrdeset ljudskih, defonmisanih ldbanja.
Ovom tipu otkria pripada i nalaz poznatog
meksikog uenjaka Garsija Pajona. On je, talkoe
na Kord'iljertima, na visini od 5.700 metara, pod
debelim slojem leda, otkrio ostatke dviju koliba.
To ne bi biilo toliko udno da oko koliba nisu pro
naene koljke i itragovi aktivnosti mora, to najzor
nije govori da su kolibe u dalekoj prolosti, zapra
vo, bile podignute na obali mora. Kasnija istra
ivanja su ustanovila da se katastrofalno podizanje
tle odigralo prije najmanje deset hiljada godina, da
kle, u vrijeme u kome i Solon postavlja priu o>
tajanstvenoj Altlainitidi.
''
Sasvim sigurno, jedan od uzroka katastrofe if|
kojoj je nestala Atlantida mogao je da bude i prU[
tisak takozvane ploe Naa, koja prema sjeverui
potiskuje plou Amerake, a koja se, opet, kredil
prema zaipadu. Talko su se obrazovali i planinski ma-1
sivi Amda i Kordiljera. Ploe isu se u prolosti snanoj
sukobile.
*|
Ako su energije tih ploa bile tako snane da sdf uspjele da formiranju dinovske planinske vijence! f sigurno je da
su bez veih problema mogle d da|| sitav jedan arhipelag iupaju iz korijena i da gai| odvuku na okeansko dno. A
to se, upravo, prema mnogim atlanidolozima, desilo i Atlantidi.
Katastrofa je poela ve kada se av izmeu amerike i afrike ploe ukrstio s arhipelagom i kada su ploe
dospjele u gotovo frontalan poloaj. Na povrini nae planete se pojavila strana puko tina, koja se protezala od
mora oko Junog pola,
44
pa sve do voda Ledenog mora na sjeveru. Upravo ta rasjeMna je i zapeatila sudbinu Atlamitide.
Pukotina je, naime, popreno presjekla velike otoke hipotetinog arhipelaga, tako da su mnogi vulkani na
Atlantidi eruptirali u stranoj eksploziji koja je jednu fantastinu civilizaciju unitila u jednom stranom danu i
jednoj stranoj noi.
U tom sudbonosnom trenutku, ako prihvatimo ovu teoriju kao tanu, Zemlja se otvorila i pokuljale su uarene
mase lave. Sve to nije unitila lava, progutao je okean. Tako je veina oblasti legendar->nog kopna propala u pakao
ognja i vode, kao da nikada nije ni postajala.
Ostatke kopna je, razumljivo, tokom prohufjalih milenij uma izlokalo more. Iz irokih prostranstava Atlantskog
okeana danas stre samo pojedina ostrva, svjedoei o nekadanjem postojanju jednog dijela Zemlje, iji su itelji
imali razvijenu kulturu i tehniku, a moda siu, u nekim oblastima, ak bili i mnogo napredniji.
Pogoeni uasom, neznatni broj preivjelih uspio je laama da umakme katastrofli. Iskrcali su se na evropsko,
afriko i ameriko kopno i tu nastavili ivot u stalnom strahu od kataklizme. Ali, o njima i njihovoj djelatnosti u
sasvim novim uslovkna govo-riemo opirno neto kasnije ...
Nauka nas danas ui da svii pokreti Zemljinih ploa ne dovode do stravinih kataklizmi. Proces po-mjeranja se,
po pravilu, odvija sporo i ovjek ga, u toku svog ivota, gotovo uopte ne opaa. Ipak, na pomorskim kartama u
prolosti oznaavana su mnoga ostrva kojih danas uopte nema. To je bila sudbina i mnogih poznatih svjetskih
luka. Gdje se, recimo, zdjela Vineta, buna luka u Istonom moru, o kojoj govore mnoge pomorske knjige
prolosti?
Slina sudbina, izgleda, prijeti i Veneciji. Eksperti su precizno izraunali da e taj grad potonuti
45
u more, najkasnije u robu od stotinu godina! Oblast oko Markovog trga, s vremena na vrijeme, ve preplavljuju
plime. Taj zastraujui fenomen nije bio uoljiv sve do prige nekoliko godina. Nasuprot Veneciji, Piza je u srednjem
vijeku bila mona pomorska republika. Sa svojom razvuenom lukom opasno je konk<urisala ak i enovi. Vladala
je itavom Sardinijom, dijelovima Korzike i Balearima. Danas je Piza, kako nam je poznato, gotovo deset
kilometara udaljena od morske obale!
Kao nekada Atlaintidu, tako bi i ostrvo Island, jednoga dana, mogla da zadesi katastrofa. Na njemu isu jo
uvijek aktivni mnogi vulkani, a tek 1963. godine je, zahvaljujui djelovanju jednog podvodnog vulkana, iskrslo
oatrvo Surtsej. Deset godina kasnije, vulkanska erupcija na Helmeju je svojom lavom d pepelom iroke oblasti
grada pretvorila u jedinstveni pakao ognja, dima i plina.
Trelba imati na umu da je Island rascijepljen pukotinom izmeu amerike ploe i ploe Euroazije. Obje ploe se
kreu u suprotnom smjeru. Zvui neobino, ali je sasvim mogue nagli trzaj na obalskom rasjedu kod Svetog
Andrije, koji popreno sijee Kaliforriiju, mogao bi i na Islandu da izazove stravinu kataklizmu!
Prema miljenju nekih naunika, zbog pomje-ranja Zemlgine osoviine, uskoro bi i itava naa planeta mogla da
bude ugroena katastrofom. Tako misli i ameriki uenjak Hjiu A. Braun (Hugh A. Brown) iz Long Ajilenda (Lond
Iland), u dravi Nju-jork, koji je, prije me/koliko godina, Ujedinjenim nacijama uputio i opiran apel, ukazavi na
takvu opasnost.
Nasuprot Baraninu, naunik J. Andersen iz Duiz-faurga (SR Njemaka) goviori o naprsnuu pola, pod ime
podrazumijeva razmjenu energije u Zemljimom
46
magnetskom polju, koja bi mogla da nastane pomje-ranijeni rotacijske osovine. Andersen je, za potvrdu svoje teorije,
istraivao punih deset godina. Dokaze je iznio u svojoj knjizi Astrogeografija i ostorija (Edicija Ebertin, Alen).
Jo ranije, zapadnonjemaki naturolog Krajh-gauer (Kreichgauer) je ibio m'iGijmja da se Sjeverni pol nekada
nalazio u blizlini dananjih Havajskdh ostrva, ali se, prije nekih trideset hiljada godina, uisljed neke kosmike
katastrofe, pomjerio prema junom dijelu Grenlanda. Tek u jednom mnogo kasnijem periodu zauzeo je dananji
geografski poloaj, ime je, zapravo, poelo i posljednje ledeno doba.
Naravno, teko je i naslutiti ta se, odista, dogodilo onog koibnog dana prije oko dvanaest hiljada godina kada jie
nestala AtlaMtida. Pomjeranje Ze-niljinih ploa i zagonetne sile, koje djeluju u utrobi nae planete, samo bi kao
realna mogunost mogle biti krivcem za praistorijeku kataklizmu. Mi za to, izuzev pretpostavki, meutim, nemamo
nikakvih vrstih dokaza.
Francuski i ameriki naunici, koji su uestvovali u Operaciji Arhimed niim nisu dokazali da su na dnu
Atlantika naili na neke opipljive dokaze drevnog kopna. Naprotiv, o Atlamtidi nisu ak eljeli ni da govore. Ipak,
istakli su na prigodnoj konferenciji za tampu da su sa golemim uzbuenjem, boravei u modernom batiskafu
alvdn, iz neposredne ibliziine posmatrali rad vulkana na okeanskom dinu. Gotovo tri kilometra ispod morske
povrine radio je vulkan izbacujui lavu i rastaljeno sti-jenje.
Meutim, ono to nije polo za rukom francu-sko-amerikorj naunoj ekipi, polo je sovjetskoj. Ona je na dnu
Atlantika otkrila kamene blokove koji podsjeaju na ruevine velikih graevina.
47
iMM&k'.iM
podupira neba
se sruio-
h
* ta se 1908. dogodilo u Sibiru? * Opasne
putanje gigantskih asteroida * ta bi se dogodilo kada bi...? * Drevna svjedoanstva o
stranoj kataklizmi * O emu govore svete
knjige i prastari zapisi? * Zanimljivo otkrie
Demsa ervalda
... Jednoga dana dogodila se strana eksplozija, od koje je mnogo vrsta ume uz obje obale
rijeke Cambe poleglo kao pokoeno. Koliba mojega
brata bila je sravnjena sa zemljom, krov joj je odnio
48
4 Atlantida
49
vjetar, a njegovi su se sobovi od straha razbjeali. Od buke moj brat je ogluio, a od zranog pritiska, jo dugo
bolovao...
.. . Ugledala sam kako se nebo na sjeveru rasparalo do same zemlje i kako je suknula vatra. Pomislili smo da s
neba pada kamenje i razibjeali smo se prestravljeni, ostavdivi vedra kraj izvora. Kada smo stigli do kue, nali
smo onesvjetenog oca Semjenova. Vatra je bila sjajnija od Sunca. Za vrijeme tutnjave, Zemlja i koliba su strano podrhtavale, a s krovova se osipala zemlja ...
Ovo su samo dva naaumice uzeta svjedoanstva o velikoj tumguskoj eksploziji, koja je posljednjeg junskog dana
1908. godine pogodila dio Sibira, na-iraivi pravu pusto na podruju prostranom oko dvije hiljade kilometara. Od
tada je prolo 75 godina, a nunidi jo uvijek nisu usaglasili svoje sta vove oko toga ta je, zapravo, palo u Sibir. Da
li je ito bio golemi asteroid? Moda meteorit, moda kometa, moda svemirski brod gostiju iz udaljenih svjetova, a moda
alk i zagonetna crna rupa?! .. .
Sve ove pretpostavke imaju svoje pobornike meu uenjacima dananjice, ali veina ih, ipak, zagovaraju ideju da
je nenastanjeno tungusko prostranstvo oeao, zapravo, rep neke zalutale komete. Naravno, za ovu tezu oni imaju
podosta i valjanih argumenata, ali 'bi nam oduzelo previe prostora da se njima bavimo.
Tunguska eksplozija izazvala je fantastine efekte u svijetu: u Londonu se te noi na ulicama moglo itati kao da je
pola dana, u Hajdeibergu (Heidel-ibengu), SR Njemakoj, do samog svitanja su plovili svjetlom obasjani oblaci, iz
mnogih evropskih opservatorija nisu se mogla obaviti nona posmatrainja, a dugo podrhtavanje tla zabiljeili su i
seizmografi irom Amerike.
Niko nije znao ta se, zapravo, zbilo ni gotovo dvije decenije kasnije, iako je dogaaj bio jedan od
najdramatinijih u povijesti nae planete posljednjih nekoliko stoljea. Jer, da je, igrom zle kobi, kako su kasnije
uenjaci izraunali, Zemlja bila samo etvrt dana dalje u svojem obrtanju, tajanstveno nebesko tijelo naprosto bi
zfbrisalo Petrograd (dananji Lenjingrad), ili da je bila pod neznatno dru gim uglom otiao bi London, lili pola
dana dalje 'Njujorik, i tako dalje, i tako dalje.
Sreom dogaaj se desio u prostranom i nenastanjenom Sibiru i prva ekspedicija Sovjetske akademije znanosti,
sa Leonidom Kulikom na elu, krenula je na lice mjesta tek poetkom 1927. godine, ali je opustoeni krajiolik
detaljnije ispitan tek desetak godina kasnije, za vrijeme Kulikove etvrte ekspedicije.
Neto manje uzbudljiv i dramatian dogaaj odigrao se 8. marta 1976. godine u Kini.
Crvena vatrena lopta veliine punog mjeseca nenadano se pojavila nekoliko desetina kilometara iznad
sjeveroistonog dijela kineskog grada Hsing-lunga, u provinciji Pajen, u 15,01 sati po pekinkom vremenu.
Primijeeno je da se vatrena lopta kree ka jugozapadu, gotovo paralelno sa povrinom Zemlje, brzinom od deset
kilometara u sekundi.
Dvije stotine i trideset kilometara jugozapadno od grada Hsinglunga, Hsin Kuo in i pet njegovih ikolega iz
komune Tienteh, u provinciji Kirin, primijetili su da je prenik vatrene lopte u tom tre-muHku mogao biti dva do
tri puta vei od prenika Mjeseca, vienog golim okom. Oni su opisa! vatrenu loptu kao crvenkasto-ibjeliastu masu,
opasanu pla-vo-bijelim prstenom, koja je zasljepljujue bljetala, zadrala se nekoliko sekundi u vidokrugu i onda
naglo nestala!
4*
51 /
U meuvremenu, deseitine hiljada radnika, seljaka i vojnika uoili su gorue nebesko tijelo na putu prema
Sulanu, mjestu koje se nalazi jugozapadno od grada Kirina. Prema rijeima seljaka iz okolnih sela, bljetavost
eksplozije i samog meteo-rita, mogla se poroditi sa sjaijem samog Sunca. Neki oevici tvrde da je vatrena lopta, prije
nego to se raspala, imala preonik od dva metra, a da se prilikom eksplozije, neposredno prije pada, od nje odvojilo
nekoliko manjih komada, koji su ostavili svjetlo-uti trag za sobom.
Zvuk koji je pratio rasprskavanje meteorita opisan je kao zvuk to proizvode supersomini avioni, sa
dodatkom zvideeg zvuka bombe koja pada. Masa meteorita, koja je neposredno prije dodira sa Zemljom postala
tamna, proizvela je u trenutku pada zastraujui urlik, podiui prainu i zemlju visoko u vazduh. Komadi
zaleene zemlje letjeli su i do sto pedeset metara u vis, a oblak u obliku peurke istog asa vinuo se u zrak.
Kineski meteorit nije manlio neku veu tetu, ali se pitamo ta bi se dogodilo da se neki vei meteorit ili
asteroid ustremi prema naoj planeti?
Apolo, Adonis, Hermes i Ikar su samo etiri astenoida, koji su 1932, 1936, 1937. i 1968. godine proletjela
zabrinjavajue blizu nae planete, iako su ova lutaj/ua nebeska tijela, od kojih je svako u preniku bilo veliko
izmeu jednog i dva kilometra, svako 'U svoje vrijeme izazivalo zabrinutost astronoma i naunika uopte, ndiko ne zna
gdje se ona danas nalaze. Jedno je sigurno ova etiri aste-roida sa mitskim imenima nisu iezla, jednostavno
zagubljena su u bezgraninim njedrima svemira.
Nebeska tijela veliine kao to su potmeniuti asteroii naHik su na zrnca pijeska u poreenjima sa planetarna i
zvijezdama, te nije nikakvo udo to astronomi priznaju da je, maltene, nemogue pratiti
njihovo kretanje kroz svemirska prostranstva. Na sreu, neto vei asteroii, ini se, imaju pravilne putanje to, bar
donekle, pomae naunicima u prouavanju ovih opasnih nebeskih lutalica.
Ipak, neuporedivo je vie onih, uislovno reeno, siunih aisteroida prenika jedan do dva kilometra koji
oiblijeu oko Sunca putanjama koje je inemogue unaprijed lizrauinalti i permanentno pratiti. tavie, esto se te
putanje, istiu astronomi, ukrtaju sa planetom Zemljom, to praktino znai da uvijek postoji mogunost sudara
izmeu nae planete i nekog astero'ida.
Ali, ostavimo sad nauna naglabanja.
Naa planeta je, ini se, u svojoj dugoj prolosti, isuvAe esto bila diljem nepoznatih nebeskih tijela to su se
dbruavala na nejaku Zemljinu koru izazivajui strane kataklizme, koje su mijenjale reljef, poloaj i klimu
pojedinih dijelova svijeta. U jednoj od takvih kataklizmi netala je, prema teoriji jednog od najserioznijih istraivaa,
Ota Mulka, i legendarna Atlantida. Mukovoj zanimljivoj teoriji vratiemo se kasnije.
Teorija o sudarima Zemllje sa nebeskim lutalicama nije nova. O njima se govori i u najdrevnijim pisanim
dokumentima, egipatskim papirusima, svetim knjigaima mnogih naroda, mitovima i legendama. Ipak, sve do
posljednjih godina ta svjedoanstva traila su i naunu potvrdiu. Sada su je dobili.
Trojica uglednih engleskih geologa Don Norman (John Norman), Nevil Prate (Neviill Prie) i Mao akvuAjk (Mau Tchaq-Ike) uspjeli su na vrlo zoran nain da dokau kako je planeta Zemlja, s vremena na vrijeme, bivala
bombardovana iz kosmosa.
Fotogeolozi, koji prouavaju, regionalne sisteme pukotina na naoj planeti, navode engleski naunici, na
fotografijama snitnUjenim sa velikih vi52
53
sina, zapazili su neto zanimljivo. Suvie esto na fotosima se pojavljuju male pukotine u obliku ktka, nastale takom
slijeganja zemljita iznad upljina u kori Zemlje. Rjeenje se samo nametnulo nakon temeljitog analiziiranja snimaka
Mjeseca, na ijoj se povrini, kao to je poznato, mogu vidjeti mnogobrojni veliki i mali krateri!
Naunici su utvrdili da na Zemljinom priro-dinom satelitu postaji 300.000 kratera preonika veeg od jednog
kilometna. Slini kratera zabiljeeni su i na Marsu i na Veneri, a kako je naa planeta vea od injifa, sasvim je logino
da lje '! ona u prolosti bila faombardovana meteoritima. Postoj ainrje nekih kratera i drugih geolokih promjena na
Zemlji ve je pripisano sudarima sa meteoritiima. Na primjer, Dajalblo kanjon (Diabilo), u Sjedinjenim Amerikim
Dravama je, u stvari, geololki mlad krater pre-nika 1,5 kUameltar. Neto vea i starija struktura slinih proporcija
zapaena je u Sadbariiju, u Kanadi, ali se o njenom porijeklu jo raspravlja.
Neosporno se namee zakljuak da je i Zemljia u davnoj prolosti izdrala mnoge kalvari'je u kojima je
osloboena ogromna energija.
U ovom kontekstu, namee se jedno pitanje: kolika je, zapravo, snaga majf jaeg udarca boja Zemlja moe da
podnese, a da se ne raspadne?
Prouavanjem Mjeseeve povrine dolo se do zakljjuka da je na prirodni satelit pretrpio veoma snane udare. Ako
dimenzije Mjeseevog mora Imbrijjum srazmjeirno preslikamo na Zemlju, do-biemo krater od 3.500 kilometara u
preniku! To bi znailo da bi Zemllja mogla podnijeti udarac meteoriita prilikom koga bi se oslobodila energija dovoljno
velika da izazove kruno pomijenanje tla navedenog preonika. Iako primjena ovako pojednostavljene analogije nije
preporuljiva, moemo sa sigurnou pretpostaviti da je naa planeta izdrala
54
udane koji su mogli da 'izazovu pojavu: udubljen ja prenika tri hiljade 'kilometara!
U nauci je prihvaena pretpostavka da se vei
na ovih sudara odigrala u ranom prekambrilju, prije
vie od tri milijarde godina.
'
Meutim, naunici koji se bave prouavanjem Mjeseca vjerurju da su se najvei sudari, koji su u prolosti zadesili
ovo nebesko tijelo, odigrali, zapravo, mnogo kasnije. Oni tako tvrde da su krateri Kopernik i Tifco (Tycho) nastali
prije otpriMce 900 ili 1000 miliona godina. Zato se mora pretpostaviti da je i Zemlja doivjela bar isto toliki broj
sudara velike snage u posljednjih 600 mdiTiona godina.
Kako ofceani i mora pokrivaju dvije treine Zemljihe povrine, vie je nego sigurno da su neki od meteorita,
koji su dospjeli na nau planetu od prekamibrija naovamo, pali u more. Rezultat te katastrofe morao 'je da bude
ogromni vodeni talas, (koji je sfiigurno unitio priobalni ivot u irokom pojasu. Vodena para i praina stvorena sudarom
dospjele su, najvjeirovatnije, u gornje islojeve atmosfere i uticale na promjenu vremena na dui period, a samim tim i
na ivot na Zemlji.
Da, to se upravo moglo dogoditi.
Aitlantida je, pogoena ogromnim Planetoidom A, naprosto zbrisana sa kugle Zemaljske, izazvavi, u svlim
dijelovima svijeta katastrofalne posljedice. Kosmiku katastrofu su pratili i potresi irom Zemlje kao, konano, i
klimatske promjene globalnih razmjera.
To je, ukratko, sie teorije naunika Ota Muka o traginom kralju legendarnog kopna to se pono sito uzdizalo u
Atlantiku, zapadno od Herkulovih stubova, kako je i zapisao grki filozof Platon.
Mnogi geoloki i fosilni nalazi zaista potvruju Mufcovu teoriju i vrlo ubjedljivo govore u prilog
55
si
56
mm
HH
Istovremeno, sluei se drevnim kineskim svjedoanstvima, misionar Martin Martinus, zabiljeio je u 17. vijeiku
ovo prastaro predanje:
... Podupira neba se sruio. Zemlja se potresla do samih 'temelja. Nebo je poelo da pada ka sjeveru. Sunce,
Mjesec i zvijezde promijenile su svoje putanje. Cio kosmiki sistem je pao u nered. Sunce je potamnilo, a planete su
izmijenile svoje putanje...
O nekakvom, sasvim drugaijem, izgledu neba i najblii nam svemirskih tijela, pisao je i poznati rimski istoriar
M. Terencije Varom. On je, sluei se nektiim sitarim rukopisima, ostavio zabiljeeno:
... Zvijezda Venera promijenila je boju, veliinu, oblik, izgled i putanju, to se nikada nije zbivalo ni prije, a ni
poslije toga...
A u svetoj knjizi Talmud doslovno se kae:
... Sledilo se od straha srce Adamovo.
Jadam ja! povika je. Zbog grijeha mojega ugasilo se svjetlo danje i opet se svijet pretvorio u haos!
I u Judeji je postojalo vjerovanje da je nebo bilo u komaru i da je Gospod promijenio mjesta dviju zvijezda
u Sunevom sistemu.
Mnogi savremeni naunici vjeruju da je Zemlja u prolosti, nerjetko dolazila u kataklizmike cikluse.
... Vi pamtite jedan potop, a bilo ih je mnogo do toga govorili su Solonu egipatski mudraci u vrijeme
kada je od njih uo i svjedoanstvo o traginom kraju Artlanitide. S vremena na vrijeme, nau civilizaciju, kao i
druge narode, unitava voda koja se obruava s neba... ovjeanstvo su pogaale i pogaaa ga i u budunosti
mnogobrojne katastrofe...
I rimski istoriar Cenzorkis vjerovao je da Zemlju povremeno pogaaju kataklizme. On je jo i
60
u treem stoljeu prije nove ere zabiljeio uvjerenje da nau planeta pogaaju kataklizme svakih 21 hiljada i 600
godina.
U kontekstu svih ovih teorija, koje nije ba lako dokazati, navedimo i onu koja govori o tome da u
pradavnim vremenima na naem nebu nije bilo Mjeseca, a da je njegovo zarobljavanje u Zemljimu orbitu izazvalo
stravina razaranja, u kojima je nestala i Atlantida.
Ovu teoriju je prvi iznio zapadnonjemaki uenjak, astronom Gesternkom, koji vjeruje da je Mjesec prvobitno bio
planeta, koja se oko Sunca okretala orbitom vrlo bliskoj Zemljinoj putanji. Postepeno, Mjesec se pribliio naoj
planeti, njegova vidljivost se poveavala da bi, na kraju, bila dvadeset puta vidljivija nego to je to danas.
Pribliavanje Mjeseca, naravno, izazvalo je katastrofalne posljedice: stijene, kamenje, pijesak, otrgnuti su sa
Mjeseevog tla i sve je to pojurilo prema Zemlji. Istovremeno, pojavili su se plimni talaisi, dolo je do sloenih
reakcija ispod same Ze-mljine kore, proradili su vulkani, dolo je do ko-mara kojeg je teko opdsarti.
Za Atlantidu je to bio smak svijeta! Dugo nakon stravine katastrofe Zemlja nije mogla da doe do daha.
Na njoj su pustoili vjetrovi, plavile bujice, guili oblaci tekih i otrovnih gasova. Bio je to pakao, uas nad uasima.
Sveta knjiga Rie Indijanaca, Popol Vuk, podsjea nas da je dugo nakon katastrofe, Sunce prestalo da bude
vidljivo i da je nastupila velika hladnoa. I predanja drugih naroda u latinskoame-rikom podneblju govore da je
nakon kataklizme naglo zahladndlo i da su se vode prekrile ledom, a da je vladala tama i nebo bilo bez Sunca.
61
Prastara knjiga drevnih Iranaca Zend Vesta jo sonije opisuje neobino stanje u kome se naiao
itav svijet:
... Sunce, Mjesec i zvijezde pojavljivale su se samo jedinom u godini i cijela godina bila je kao dan i
no ...
Svi ovi stari zapisi i uvjerljiiva prisjeanja govore jednom u prilog: Zemlju je prije mnogo hiljada godina odista,
zadesila neka teka katastrofa, koja je unitila mnoge krajeve i izazvala sloene reakcije. O tome govore i mnogi
drugi nalazi. Trea antarktika ekspedicija, navodi Aleksandar Goribovski u svom djelu Tajne najdrevnige
istorijje, otkrila je u predjelima Junog pola ostatke drveta, otiske listova i bujnog rastinja, feoje je tamo stasalo
prije 200 do 250 miliona gadlima. Neki planinska slojevi (minerali) imaju dovoljno dobro sauvana magnetna
svojstva. Prema tome kako su u njima orjenfcisane linije sila, mogue je ustanoviti prethodne poloaje magnetskih
polova, a magnetni polovi i njtihov poloaj, prirodno, povezani su sa novim poloajem geografskih polova.
Na zasjedanju Amerikog geolokog drutva, naunik D. Bejn (J. Beyn) je iznio hipetezu da se prije nelkih
ezdeset miliona godina Sjeverni pol nalazio u junom dijelu Tihog okeana. U vrijeme u kojem mi ivimo Sjeverni
pol se lagano pomjera prema Kanadi. Meutim, to e biti pnimjetnije i izazvae drugaiju klimu tek kroz
nekoliko miliona godina.
Prije 2.400 godina egipatski svetenicd su govorili Herodotu:
Sunce je etiri ipuita naputalo uobiajeno mjesto izlaska, a dva ipuita je izlazilo tamo gdje sada zalazi.
Ali, ako su polovi, zaista mijenjali mjesto i ako je sama planeta unekoliko dobila drugaiju
62
orbitu, onda se mora pretpostaviti da je drugaije bilo i vrijeme njenog okretanja oko Sunca. Arheolozi su 'otkrili
razvaline grada Tiahuanaka, u Andima, na visini od etiri hiljade'metara. Pokazalo se da taj grad nije uvlijek bio
na toj istoj visini. Graevinski ostaci velike luke, (morski rakovi, otisci leteih riba, zorno govore da je taj grad
nekada bio morska luka i da se, prema tome, nalazio na nivou mora.
Meutim, geolozi su vrijeme izdizanja Anda smjestili u terdijemi period, u doba kada na planeti Zemlji, reklo
bi se, jo i nije mogao da postoji homo sapiens!...
Mnoga prastara uenja, govore nam, kako smo Vidjeli, da su nau planetu esto pogaale teke katastrofe,
koje su uticale na cjelokupni ivot na Zemlji. Od jedne takve kataklizme, prema nekim istraivaima, zauvijek je
nestala i misteriozna civilizacija Mu, koja je, navodno, stasala mnogo priije i same Atlantide.
O zemlji Mu se mnogo manje zna, nego o Atlantidi. Neto malo svjeltla na njeno postojanje bacila su
(istraivanja Demsa Cervalda (James hurchward). Mukotrpnim radom, koji je trajao nekoliko decenija, erovald
je, kako tvrdi, uspio da deifruje napise s 2600 kamenih ploa, koje je naunik Vilijam Niven (Wiilliaim Niven)
otkrio u jednoj dolini sjeverno od glavnog grada Meksika. U tekstovima se govori o jednom cirvulizovanom
narodu na veoma visokom stupniju kulture, narodu, koji je nekada naseljavao ostrva u Tihom okeanu to su nakon
pradavne kataklizme potonula, poput Atlantide, na dno okeana.
Danas se gotovo sa sigurnou moe tvrditi da se civilizacija Mu, zapravo, zvala Muror. To su ustanovili
istraivai Niven i profesor arheologije Rizden Hardlop (Reesdan Hurdlop), koji su 1959.
63
U jednoj nepristupanoj dolini, naunici su otkrili razvaline neke male graevine, koja je, kako su kasnije
rekonstruisali, sluila kao hram. Ispod ruevina pronaen je jedan sarkofag u kome se, navodno, nalazilo 69
smotuljaka papirusa. Jedan smotuljak Ibio je dui od osam metara, a na svim smotuljcima tekst je bio itoo ispisan.
Specijalnom metodom ispitivanja, utvreno je da su nalazi stari 23.000 godina!
To, meutim, nije bilo jedino iznenaenje. Tekst se, naime, nije sastojao od hijeroglifa slikovnog karaktera
iilii pisma klinastog oblika, kakvo je, na prdmjer, sumersko pismo iz perioda od oko 2.900 godine prije nae ere. Ne.
Za svaki govorni glas, ovdje, postoji pisani znak. Drugim rijeima: sva slova pripadaju, zapravo, fonetskoj
azbuci!
Iz ove fantastine konstatacije proistie nita imanje zanimljivo pitanje: kogd stupanj kulture je narod
civilizacije Mu, alko prihvatimo tvrdnju naunika Nivena i Hardlopa da je Muror odista postojao, moramo da
dostigne, dok, konano, nije usavrio fonetsku azbuku?!
Prema vaeim arheolokim, paleontolokim i antropolokim kriterijima, epoha prije 23.000 godina spada u
staro kameno doba. Tada su polovina Evrope i daleki dijelovi amerikog kontinenta leali pod slojem leda debelim
ak i do tri hiljade metara. U peinama dananje Francuske i paniije ivjeli su ljudi takozvanog kromanjonskog
tipa, koji su se, na osnovu teorije o evoluciji, iz stadija majmuna razvili do tipa homo sapiens!
O civilizaciji Miuiror dalo bi se jo dugo priati. Meutim, ona nije predmet ove knjige. Zato se ponovo vratimo
naoj temi Aitlantidi!. ..
putevi vode u atlantik* Ko je dr Paul Sliman? * Sta su otkrili istraivai sa sovjetskog broda Vitjaz? * Tragovi ruevina na dnu
Atlantika * Panorama potonulog grada * Kako su stalagmiti dospjeli u more * Svjedok Atlantidinog kraja *
Sta dokazuje flora i fauna?
Tokom ovog stoljea o Atlaratidi, njenom poloaju, sudbini i tragovima iznijeto je (bezbroj naj-razliliitijilh
spekulacija. Ipak, jedna, koja je objavljena dvadesetog oktobra 1912. godine u, unace,
64
5 _ Atlantida
65
mttm
67
Vie tiih zanimljivih predmeta, a i sama bronana vaza nosili su natpiis pisan fenikim hiijero-glifima. Natpis 'glasi:
'Od kralja Atlantide Kro-nosa!'
Ali ni to nije bilo sve. U koverti sam naao jo jedan dokument, oznaen slovom B. Otvorio sam ga i proitao:
'Godine 1883, Vidio sam u muzeju u Luvru, u Parizu, zbiriku predmeta otkrivenih za vriijeme iskopavanja prastarog
grada Tiahuanaka, u Centralnoj Americi. Zapazio sam tamo i komade glinenih lo-naca, potpuno iste fakture i od iste
materije, te okamenjene predmete od kosti, apsolutno sline omima to sam ih ranije pronaao u bronzanoj vazi ispod
Prijamovog blaga.
Slinost tih dviju serirja predmeta ne moe se objanjavati sluajnou. Vaze iz Centralne Amerike ne nose na sebi ni
feniko, a ni bilo koje drugo pismo!
Pourio sam da nanovo provjerim svoje sauvane primjerke i usprkos sam se uvjerio da je natpiis na vazi i na
neobinim predmetima bio, u stvari, znatno novijeg postanka od samih predmeta.
Nabavivi nekoliko uzoraka fragmenata iz Tiahuanaka, podvrgao sam ih hemijskom i mikroskopskom (ispitivanju.
Rezultate, koje sam dobio, nepobitno su dokazivali da su dvije serije grnarije, one iz Centralne Amerike, kao i one iz
Troje, pravljene od potpuno iste vrste gline, koja se ne moe nai ni u staraj Feniciji, ni u Centralnoj Americi!
Detaljna analiza metalnih predmeta pokazala je da su nainjene od legure platine, bakra i aluminija, legure koja
do sada nije bila pronaena i koja ni do danas nije sasvim poznata!
68
Tako sam doao do zakljuka da su svi ti vrijedni predmeti, koji su billi pronaeni na dva suprotna kraja svijeta,
bili napravljeni od istog materijala i da su, oito, bili istog porijekla. Meutim, svi ti predmeti nisu ni feniki, ni
mikenski, a ni ameriki...
iji su onda bili?
Sta ije trebalo da pomislim?
Da su nekada napravljeni istom rukom i da su kasnije bili preneseni na razliita, toliko udaljena
mjesta?
Natpis na onim predmetima to sam lih pronaao na brdu Hisarliku, u ruevinama Troje, ufoje-dljivo upuuje na
mjiihovo istinsko porijeklo Atlantidu!
Da, Atlanitidu!
To izvanredno otkrie me je toliko ohrabrilo da sam svoja istraivanja nastavio novom energijom.
U uuzetju u Svetom Petrogradu*, pronaao sam veoma .stari svitak eigipatskoig papirusa, koji je bio datiran iz
vremena vladavine faraona Seneda, iz druge dinastije, dakle, otprilike 4571. godine prije
nove ere.
Taj vrijednu, papirus detaljno kazuje kako je faraon Senta, poslao svoju ekspediciju prema zapadu, kako bi ovi
vjeti pomorci otkrili tragove zemlje Atlantide, odakle su prije 3.350 godina nego to se rodio faraon Senta, doli
preci Egipana, donosei sa sobom mudrost i znanje svoje fantastine domovine.
Ekspedidija se vratila poslije est godina ne pronaavi rii taj narod, a ni preivjele, koji bi bili u stanju da dadu
bilo kakva objanjenja o toj ne-staloj zemlji.
* Danariji Lenoimigrad.
69
fi
li
:.
ist
SsSS
Sil
Iil B
BI
figiSl'Siii
72
*AA
:>.> .-
slijedee: tahilit, dakle lava, to je, u stvari, i bila analizirana stijena, za oko petnaest hiljada godina stajanja u moirskoj
vodi neminovno bi se rastvorio. Ovag muzejski primjerak, meutim, imao je otre nenagriene ivice, to je dokazivalo da
se nupcija dogodila prije manje od 15.000 godina. Moda, dakle, ba u vrijeme, koje je u svojim djelima Tiimej i
Kritija zaihil'jeio grki filozof Platon.
Ali, ima i drugih dokaza.
Jedan panski ribarski brod povukao je sa atlantskog 'dna oko hiljadu kilograma neobinih predmeta. Bile su tu
nevelike ploe krea, debljine tri-eibiri centimetra, koje su oblikom podsjeale na dble keramike tanjire. Unutranja
strane su bile neto malo hrapave, ali su zato spoljne strane bile gotovo idealno glatke, to najbolje dokazuje njihovo
vjetako porijeklo.
Nedugo nakon ovog zanimljivog otkria, naunici su detaljno istraili starost keramike sa atlantskog dna. Doli
su do zakljuka da rje stara oko dvanaest hiljada godina!
Istraivanja atlantskog dna, po mnogo emu je veoma sloen i skup posao. Zbog toga, naune ekspedicije rijetko
odlaze na Atlantik sa takvim ciljem, a i one, koje se odlue, nedugo nakon toga, zbog nevremena, nedostatka
preciznih instrumenata ili iz nekih drugih razloga, prekidaju posao i vraaju se u matrinu luku. Pa ipak, ako bismo
od fragmenata, koje smo naveli u ovom poglavlju, pokuali da stvorimo mozaik, dobili t>i smo utisak, ako ne i uvjerljivu sliku, da ispod Atlantika, odista, postoje tragovi nekog zagonetnog kopna i neke tajanstvene civilizacije, koja je
tu stasala prije desetak milenija!
Da li je rije o Atlantidi?
Moda!
Nauka, na alost, ne prihvata (pretpostavke kao dokaze, a pravih injenica, zaista, jo nema.
Ipak, ono to nije naeno ispod Atlantika, otkriveno je na kopnu. To su ubjedljivi nagovjetaji da su obale
zapadne Afrike i istone Amerike, nekada davno, bile spojene, ili premotene odreenim kopnom to se nalazio u
Atlantskom dkeanu.
Prouavajui ivotinjski svijet na Azarskom, Kanarskom i Kapverdskom otoju, panski biolozi i zoolozi, doli
su, naime do zakljuka da njihova fauna ima sve odlike kontinentalne, to praktino znai da su pomenuti arhipelazi
sve do geologijski nedavne prolosti bili dio afrikog kopna, to jest sve do perioda tercijara. Na njima, naime, od
pamtivijeka raste vrsta paprati, ikoja se u nauci zove Adiantum reniforma, koja, u stvari, pripada bilju
zapadnoafrikih podruja. Istovremeno, panski istraivai su ustanovili jo jednu neobinost: na ovim otocima i
danas ive mekuci za koje se sa stopostotnom sigurnou zna da vuku porijeklo od onih to su se na evropskom tlu
okamenjivali jo u periodu tercijara!
Dakle, geologijski, paleontologijski i botaniki argumenti potvruju pretpostavku mnogih oceano-grafa i
istraivaa da se tlo Atlantika, iz kojeg se danas izdiu Azori, Kanari i Kapverdcuvsko otoje, nekada veziivalo s
Mauritanijom, u zapadnoj Africi, i evropskim Pirinejskim poluostrvom.
U zanimljivom feljtonu Mali smakovi svijeta, objavljenom u zagrebakom Veernjem listu tokom 1976.
godine, govori se i o katastrofi koja je zadesila legendarno kopno.
... Da se Atlantida mogla nalazi/ti u Atlantskom dkeanu, kae se u tom tekstu, dokazivano je odavno i injenicom
to se sredinom njegovog dna, smjerom sjeverojug, protee vrlo aktivna zona potresa i vulkanske djelatnosti. Zna se da
na Kanar-skim i Azorskim otocima jo traje buran vulkanski
76
77
^%*V
A''
79
?"-,!-';
V
m
potomci naroda
sa atlantide?
* Ko su ljudi sa zeijim licem? * kola za
kromanjonske slikare * ivot izmeu mnogih
kataklizmi * Ko je bio dobri bog Kukulkan? *
Zato su Maje bjeale? * Fantastina hipoteza
brae Umland * Kako otkriti tajnu kamena?
* Pitanja bez odgovora
ja
6 Atlantida
81
koj kui je ispisano 3 + 4 = 1. Taj apsurdni raun, samo je na prvi pogled nelogian. On, zapravo, oznaava da se
u Francuskoj nalaze tri provincije, a u paniji etiri provincije jednog te istog naroda. Naroda Baska!
Baski!
Neobian narod koji svoje korijene nalazi jo u vremenu Kromanjonca.
Niko, zapravo, ne zna odakle potie, ko su mu preci, kako je stekao osobenosti, koje danas nauka smatra
neobinim.
istraivai drevne prolosti smatraju da su Baski moda, potomci naroda sa Atlantide!
Zato?
Sta to ima neobino kod njih? Po emu se toliko razlikuju od svih drugih naroda ovog podneblja?
Svjetske statistike kau da danas na podruju panije i Francuske ivi oko dva miliona i sedam stotina hiljada
Baska, a antropolozi, lingvisti i naunici drugih profila, koji su ih posljednjih decenija detaljno prouavali, smatraju da
su i po jeziku, i po fizikoj konstituciji, i po obiajima, jedinstveni u svijetu!
OdaMe potiu?
To je misterija koja dugo nee biti rijeena. Neki antropolozi smatraju da su oni, zapravo, koti, koje je tu naselio
Julije Cezar. Drugi iznose tvrdnje da oni nisu niko drugi do potomci patrijarha Tubala, Noahovog unuka. Trei,
nastoje da dokau kako su oni potomci Atlantiana! Ko je u pravu?
Teko je reci. Pogotovo, to nijedna ova tvrdnja nije nauno i dokazana.
Ba zbog toga su, posljednjih godina, antropolozi, lingvisti i istoriari primijenili najsavrenije metode
istraivanja na podruju gdje ive pripadnici
ovog zagonetnog naroda. Ameriki antropolog Mor-ton Levin, pokuao je, recimo, pomou hematologije da utvrdi
bioloku izolaciju Baska.
U saradnji sa naunim institucijama iz Bijarica, Bordoa i Tusluza, kako nas izvjetava Didije Biden, Levin je obavio
veoma obimna istraivanja uzoraka krvi Baska. Iao je tako daleko da ije uzimao uzorke i od pripadnika ovog naroda
to danas nastanjuje dijelove Argentine i ilea.
I testovi su pokazali da je krv Baska odista posebna. Rjee kod Baska, nego kod drugih Evropljana javlja se krvna
grupa B, a krvna grupa 0 je vrlo esta: gotovo ezdeset odsto sluajeva u poreenjima sa 44 odsto, koliko ima,
na primjer, kod Francuza. Zatim, Baski imaju ee nego ostali narodi krv sa negativnim rezus-faktorom.
I fizika konstrukcija pripadnika ovog tajanstvenog naroda je vrlo uoljiva i karakteristina. Oni su vrlo visoki,
dugih nogu, a malih stopala. Lubanja im je okrugla sa izraenom izboinom na zatiljku. Preteno imaju crne oi, kosu i
orlovski nos, to su, vidjeemo kasnije, uoljive karakteristike i jednog drugog nita manje zanimljivog i tajanstvenog
naroda naroda Maja (Maya). Ipak, najizraenija osobina Baskijaca jeste trouglast oblik lica, zbog ega ih mnogi i
nazivaju ljudima sa zeijim licem!
S obzirom da se Baski toliko razlikuju od ostalih etnikih skupina u Evropi, najnovija istraivanja upuuju na to da
se listina o njihovom zagonetnom porijeklu mora potraiti u prastaroj vezi sa ljudima kaje su to podruje nastanjivali
prije vie od deset i petnaest hiljada godina. Dakle, u vezi sa Kro-manjoncima?
Kromanjonci!
Ni o njima se sve ne zna. Njihove slikari je pred kojima su i savremeni umjetnici ostali zaprepateni
82
6*
83
i nijjemi otkrivene su u mnogim peinama Spanije i june Francuske. Ipak, svakako, najpoznatije su one u panskoj
Altamiri, svojevrsnoj umjetnikoj galeriji prizora iz praistorije, ali nita manje nisu fascinantne ni one koje su otkrivene
u peini Font--de-Guame, u Dordonji (Dordognei).
Ko su bili ti prastari slikari i zato su se sa tolikom strau odavali slikarskoj umjetnosti? ini se, ak, da su
kromanjonski slikari u svoje vrijeme bili mnogo cjenjeniji od svih ostalih pripadnika tog naroda, pa ak i od lovaca!
Ali, ni to nije najvea neobinost!
... Kromanjonski umjetnici su, moda, ili i u kolu kako bi razvili svoje talente smatraju Alan d Sali Landsburg
(Alan i Sally Landsburg) u svojoj zanimljivoj televizijskoj seriji U potrazi za drevnim misterij ama, prema Ikojoj su
kasnije napisali i knjigu pod istim naslovom. Ovu fantastinu tvrdnju brani par Landsburg obrazlae ovako:
U LAmeuilu, u Junoj Francuskoj, pronaeno je 137 kamenin ploa s mnogim veoma slabo izvedenim crteima, s
pojedinostima koje, kao da su esto, ispravljane rukom uitelja. U jednoj pilji je pronaena tuba izraena od sobove
kosti i ispunjena pigmentom. U drugoj je naena paleta od kamena na kojoj je jo, nakon dvadeset hiljada godina
(!), bio debeli namaz boje crvenog okera!
Kromamjonski slikari nisu, inae, imali zelene i plave boje, a crnu i ljubiastocrnu boju dobij ali su iz manganova
oksida. Crni pigment su mogli izraivati i iz drvenog ugljena i od aa izgorjele masti. Smee, ute, naranaste i
crvene nijanse dobijali su iz eljezne rudae, koju su slikari ili njihovi pomonici mljeli meu kamenovima. Zatim su je
mijeali sa ivotinjskom krvlju, biljnim sokovima ili ivotinjskim mastima. Katikada su mijeali oker s lojem i pravili
neku vrstu olovaka.
Slikari su debelo mazali svoje boje, na razliite naine, etkicama nainjenim od dlake ili pera ili ivakanog
ofkrajka granice, zatim istisnutim liajem i mahovinom, pa pritiskom prstiju, ili snanim pritiskanjem na zid pomou
probuene kosti ili trstike.
Kakrva god bila metoda, likovi su redovito bili naslikani smjelim, sigurnim potezima, s malo znakova popravljanja.
Oigledno je umjetnost prije kojih osamnaest hiljada godina bila visoko razvijena i veoma rairena. Moda je bilo i
umijeitnika koji su radili samo na svojim djelima i nita drugo, a plaali su ih ljubitelji umjetnosti hranom i
krznom!...
S povlaenjem posljednjih velikih ledenjaka, oko 10.000 godina prije nove ere, (dakle, negdje u ono vrijeme u
kojem je Atlantida preivljavala svoje posljednje dane pred kataklizmu koja e je razoriti pr. A. B.), peinska
umjetnost starijeg kamenog doba, izgleda, naglo je zavrila. Nema sumnje da su ljudi napustili peine, kada je
klima postala toplija i podigli drvena sklonita du rijeka i pored jezera. Nauili su da dobijaju ljetinu od plodova, ali
i da uzgajaju domae ivotinje. Lutali su mnogo irim podrujima.
U vrijeme kada su prvi trgovci s istonog Sredozemlja, stigli u zapadnu Evropu, oko 1800. prije nove ere,
posljednje peinske slikari je bile su stare ve nekih devet hiljada godina. Vjetine, stilovi i nadahnue to su ih stvorili
bili su ve davno zaboravljeni. Prvo i jedino od najveih razdoblja umjetnikog izraavanja prolo je zauvijek. A
civilizacija je, kako znamo, tek svitala.
Kakav paradoks!
Civilizacija jje drutveni poredak koji potie kulturno stvaralatvo. Ona poinje kada prestaju nered i
nesigurnost. Odreeni inioci civilizaciju mogu unaprijediti ili zaustaviti. Na primjer led.
84
85
Civilizacija je meuigra izmeu ledenih doba. Velike hladnoe mogu se uvijek povratiti i prekriti djela ovjekovih
ruku ledom i kamenjem, potisnuti civilizaoijiu u nekoliko malih uglova planete Zemlje. Isto tako i demoni vulkana i
potresa, za ijih mirovanja podiemo nae gradove, a kada se trgnu ravnoduno nas unitavaju! Ili, velike poplave (a
istorija pamti mnoge!), koje nas s lakoom odnesu niz vodu, u 'nepovrat!
Ko zna koliko <je Ibivih civilizacija, prije desetke i desetike hiljada godina, bilo potpuno uniteno nadolaskom leda ili
lave i'li vode?!
Mi, jednostavno, ne moemo kako treba ocijeniti dostignua praistorijskog ovjeka smatra ameriki ugledni
naunik, dr Durant i dodaje: Mi smatramo da je vrijeme razorilo ostatke, koji bi premostali razmak izmeu
prvobitnog i savreme-nog ovjeka!
To je sasvim mogue. Jer crni danas imamo samo odreene nagovjetaje praistorijskih civilizacija koje su stasale na
naoj planeti, ali nikako i prave, naune dokaze.
Ali, vratimo se Baskima!
Mnogi antropolozi smatraju da su dananji Ba-ski rezultat lokalne evolucije ovjeka iz Kroma-njona.
Istovremeno, francuski istoriar Eduard Larte otkrio je 1868. godine ljudske kosti u peinama kod Kromanjona i utvrdio
da potiu jo iz vremena od prije trideset hiljada godina. Kromanjonski ovjek je izrazito visok, imao je usku i dugu
lubanju, etverougle one duplje, izraene jagodice i povelik nos.
Ovu teoriju moe da potkrijepi i baskijska svakodnevnica. I danas, seoske porodice koriste orue i posue slino
onome iz praistorije. Tako, na primjer, koriste kaiku izdubljenu drvenu zdjelu u
kojoj kuhaju mlijeko na nain kako se to, vjero-vatno, inilo prije deset hiljada godina: zagrijavaju kamenje na vatri i
ubacuju ga u zdjelu sa mlijekom!
I lingvisti su dali svoj prilog otkrivanju porijekla Baska. Svi pokuaji da se euskara jezik ovog naroda
usporedi sa Ibilo kojim evropskim jezikom, propali su na samom poetku. Dobri poznavaoci Baska i njihovog jezika ne
smatraju to udnim, jer tvrde da je euskara najstariji od svih evropskih jezika. Brojne baskijske rijei, prema
-miljenju najveeg broja uglednih lingvista, neodoljivo podsjeaju na kameno doba!
Svi nazivi orua za ajeenje izvedeni su iz dvije rijei koje znae kremen i kamen. Dvije gotovo identine rijei
oznaavaju zemlju i snijeg, a svi nazivi drvea izvedeni su iz rijei: liaj, trnjak, stmjika dakle, iz naziva
vegetacije, koja je postojala u ovom regionu za vrijeme ledenog doba!
Euskara je veoma slian i nekim kavkaskim (!) jezicima: tako, na primjer, baskijska rijefo borobil, to znai okrugao,
veoma je slina gruzijskoj rijei iborbali (toak). I defclinacije i gramatika su im veoma sline. Zbog toga lingvista
Zor Dimezil (Georg Dimeziles) kae:
ini se da jezik Baska i sjeverni i juni kav
kaski jezici, predstavljaju jedine preivjele ogranke
neke ve odavno nestale jezine porodice!
Da li su u toj jezikoj porodici bili i Atlanti?!
Dio svojih obiaja, znanja i kulture Atlanti
su ostavili i u Evropi, i u Africi, i u Americi!
smatra ameriki istraiva Mori Satelen. Sigur
no je da su se neka znanja civilizacije Atlantide, u
kasnijim periodima, koristila meu narodima La
tinske Amerike, privje svih Maja i Inka, ali i u dre
vnom Egiptu i Sumeru. Ipak, Baski su najvie za
drali osobina naroda Atlantide! To se najvie iska86
87
<K\
VJ
^L
<y *.v
V
.
V
f
t
.
S
rom i
muka
rca
koji
ima
krv sa
pozitiv
nim
rezus-faktoro
m
ee
umiru
nego
druga
novoro
enad
, a ako
i
preive
,
veoma
su
podlo
na
najrazli
itijim
obolje
njima
krvi!
ko da
su bili,
prije
mnogi
h
milenij
uma
ostavil
i kao
jedinst
veni
zavjet
svojoj
djeci!
Je
dan
Fantstina znanja iz astronomije, graditeljstva, organizacije podario im je zagonetni bog Kukulkan (Kukulcain), koji
je prema drevnim predanjima doao s mora, bio bijele puti i nosio bradu. Kukulkan, za ikojeg mnogi vjeruju da je
jedan od uenih Atlanata, korji su se sklonili ispred katastrofe, podi gao je veliki grad Majapan (Mavapan), izvjesno vrijeme vladao njime, a onda zauvijek otiao ostavivi narodu Maja 'mnoga korisna znanja.
Biskup Diego de Landa, koji je ivio u esnae stom stoljeu i bio glavni hroniar o neobinim tra dicijama Maija
zalbiljeio je da mnoge baskijske rijei imaju isto ili slino znaenje i kod Maja.
Jedan Baskijac zapisao je biskup Diego de Landa mogao se lijepo sporazumjevati sa pripa dnicima ovog
neobinog naroda . . .
Ali to nije jedina slinost izmeu ovih drevnih naroda. I Maje imaju orlovski nos, kao i Baskijci, a i jedni i drugi
igaje svojevrstan nain obrade zemlje. Oni ne oru, kao ostali narodi. Oni koriste lajas, dvozupan ravast tap,
kojim bodu u meku zemlju, prekopavaju {je, a zatim u nju bacaju sjeme.
Igra loptom kod Baska jai-alai sa korpom od vrbovog prua vezanom za ruku. neodoljivo podsjea na pok-a-tok,
drevnu igru naroda Maja.
Ima i drugih Slinosti, kao to su totemski ple sovi, vjerovanje u besmtnost nesahranjenih tijela, obiaj vjetaokog
istezanja vrata itd.
Pa ipak, Maje su po mnogo emu neobini]e od Baska. Iza sebe i svoje fantastine civilizacije, osta vile su bezbroj
teko rjeivih zagonetki.
Civilizacija s graditeljskim umijeem, koje je podizalo trajne i velianstvene graevine, narod koji je pronaao
nulu da bi olakao sloene raunske postupke, kultura koja je stvorila kalendar s tano- u od sedamdeset sekundi u 365
dana, zato bi Maje, koji su sve to posjedovale, bjeali i sklanjali se pred
90
najezdom nerazvijenih drutava pitaju se s pra vom Alan i Sali Landsburg u svojoj knijizi Svemir ska veza. Maje
se nikada nisu borili* s osvajaima. (Nisu se ni opirali. Umjesto toga povlaili su se sve dublje i dublje u neeljena
mjesta u oiglednom strahu od dodira s drugim narodima. Ali, zato i emu sve to?! ...
Maje!
Odakle doe taj narod? Bijae li zaista indijanskog roda kao i drugi narodi, to ive na sjeveru i jugu, i nikada ne
prestadoe da budu nomadi? Ako su bili, zato se Maje razvie do tako fantastinih visina? ta ih je podstreklo?
Otkuda su dobij ali tako fantastino znanje? Da li je bilo uopte mogue da na amerikom kontinentu, odsjeenom od
velikog kulturnog toka u starom svijetu, nastane neka sasvim nova kultura?!...
Ko su, zapravo, Maje? Odakle dooe? . . .
Ova dva teko rjeiva pitanja stoljeima su mu ila istraivae, istoriare i arheologe iz svih krajeva svijeta, tvrdi C.
W. Ceram u knijizi Bogovi, grobovi i uenjaci. Istovremeno, u svijetu naune fantastike ova pitanja su proteklih
decenija dobijala razliita znaenja i razrjeenja . . .
U sveru fantastike svakako spada i zanimljiva hipoteza brae Erika i Kraiga Umlanda (Eric i Craeg Umland), kolji
tvrde da su davnanji preci Maja predstavljali civilizovano drutvo, koje je nekad davno ivjelo na jednoj planeti
Sunevog sistema, najvjerovatnije na hipotetikom Faetonu, koji se nalazio izmeu Zemlje i Venere. Braa Umland su
uvjereni da je nedostatak sirovina, na kraju, tu civilizaciju i itavu planetu dovelo do nezapamene katastrofe, do
potpuno i definitivnog unitenja!
Kako to braa Umland objanjavaju?
Dok su mnoge ekspedicije istraivaa, sline naim misijama na Mjesecu, znatno opremljenije i
91
sposobnije, zajedno sa svojiim porodicama ili bez njih, na naoj planeti panino tragale za neophodnim sirovinama, na zlokobnoj i
zagonetnoj planeti se poelo, jer drugog izbora, izgleda, nije bilo, sa riskantnim buenjem jezgra. I ba je to bilo kobno, dolo je
do strahovite eksplozije i potpunog unitenja planete. Tragovi te svemirske /katastrofe, tvrde autori, mogu se i danas vidjeti u obliku
tajanstvenog pojasa asteroMa, ije je postojanje prvi dokazao ehoslovaki astronom Kaimje Kordilevski.
Ostavi bez rodne planete, ekspedicija vanze-mljana bile su prisiljene da prihvate nau planetu kao svoju inovu domovinu.
Meutim, kako su se prvobitno stacionirali na Antarktiku, a pribliavalo se ledeno doba, svemirski gosti su bili prisiljeni da pokupe
svoje instrumente i opremu i da krenu u zdravije i pitomije krajeve. U svojim vasionskim letjelicama tako su stigli u
Srednju i Junu Ameriku, u krajeve u kojima su, mnogo kasnije, Maje podigle svoje fantastine hramove, piramide i gradove.
Ovu fantastinu selidbu sa Antarktika, valjda prvu u povijesti Zemlje, dokazuju i mnoge eskimske legende i predanja, koje
govore o neobinim plemenima iz niotkuda to su se u pradavnim vremenima selila u ogromnim metalnim pticama to su
rigale vatru!
Iako su zbog nesree kaj a im se dogodila i nade da e, jednoga dana nai gostoprimljiviju planetu, u poetiku izbjegavali
svaiki kontakt sa primitivnim 'stanovnicima Srednje i June Amerike, to ipak nije moglo da potraje dugo. Uvidjevi da drugog izlaza
nemaju i da e zauvijek ostati na planeti Zemlji, poeli su da se mijeaju sa Zemljanima. Iz tog ukr-tanja roeni su Maje! Iste
one Maje o ijoj misterioznoj civilizaciji znamo malo, a nagaamo mnogo!
itava ova pria ukratko ispripovjedana zvui, kako sam ve pisao u svojoj knjizi Tajna iezlih civilizacija, u najmanju ruku,
kao teorija zanesenih fantasta. Moda ona i jeste, najvjerovatnije da je tako, ali prisjetimo se fantastinih i gigantskih gradova, iji
ostaci se jo uvijek nalaze u praumama Jukatana (Yucatana), Hondurasa i Gvatemale (Gua-temala). Prisjetimo se i svih onih
zagonetnih arheolokih nalaza predmeta izvan svog vremena, to su svojevremeno ukraavali hramove i mnogobrojne
monumentalne graevine, a iju namjenu jo nismo utvrdili i otkrili.
Ko ih je sagradio? Kako? Na koji nain? Zato? emu su uistinu sluili?
Prisjetimo se i zornih opisa, punih zbunjenosti i oaranja, koje su biljeili prvi sretni istraivai to su u neprohodnim
dunglama otkrivali izgubljene i zaboravljene gradove Maja civilizacije:
... Nesvjestica hvata posmatraa kada mu pogled luta po strahovitim kamenim figurama, ledenim licima, groznim zmijskim
glavama, avetinjskim likovima i jaguarima to, poput ovjeka, koraaju, koraaju, koraaju...
Kako prodrijeti u tagnu ornamenta i neobinih hijeroglifa, kako shvatiti da je itava ta galerija nakaza, sve te zbunjujue figure,
reljefi, crtei, sve te neobine skulpture i likovi, svi ti znaci i misteriozne poruke u neprikosnovenoj i jedinstvenoj realizaciji sa
astronomskim brojevima?
Dva fcrsta na obrvama jedne zmijske glave, jedna otra jaguarska panda na uhu boga Kukul-kana, neobini Oblik jednih
kamenih vrata, forma po motivu stepenica, to se uvijek iznova vraaju: okamenjena udovita, zmije, ogromni filigranski obraeni
kamenovi sve to, zaista sve to, izraava broj i vrijeme!...
92
93
to je transport ogromnih kamenih blokova, najee i po nekoliko tona, koji su bili neophodni za
izgradnju hramova u ien Ici, na primjer, najbolje
ilustruje da je zagonetnim Majama na raspolaganju
stajao neki drugi, laki, nama jo uvijek nepoznat
nain, moda antigravitacioni ureaji, ili jednostavno
letjelice, fantastine letjelice, koje su bez po muke
prenosile sav teret. Jedino su, ini nam se, na taj
nain Maje mogli da izgrade sve one gradove i
hramove to su nam danas poznati. ..
Da bi to upeatljivije dokazali svoju teoriju
da su Maje, u stvari, potomci gostiju iz svemira,
braa Umland istiu i injenicu koja je ve dokazana
da Maje genetski nisu bile sline nijednoj ljudskoj
rasi na naoj planeti. Pripadnici ovog naroda su niski
i zdepasti i u tome nije bilo varijacija. Ni jedan
jedini Maja nije bio manji, ali ni vii od drugoga.
Podsjeali su, reklo bi se, kao da ih je serijski proizvodila neka maina, a ne raala majka!
Dabome, svemu ovome treba dodati jo jednu
karakteristiku sputeno elo, to je bila njihova
jo jedna genetska osobina. Da bi odrali tu svoju
fiziku jedinstvenost, Maje su ili jo dalje pa su
preko glave svakog djeteta vezivali daicu, kako
bi ona jo vie isticala ionako neobino povij eno
elo!
Ali, Maje nude i bezbroj drugih zagonetki. Kako, recimo, logino objasniti dva razliita kalendara,
kojima su se oni sluili? Otkuda dva? Zato su ih
koristili?
Da li se moe, konano, sluei se kalendarima
drevnih civilizacija, priblino odrediti vrijeme katastrofe u kojoj je nestala Atlantida?!...
95
i* I S. - "i
-j .-
pria kralja
montezume
* Ko su bili praistorijski glasnici? * Kako se
dodvoriti bogovima? * Kada su podignute olmeke piramide? * Sjeanje na Zemlju mrtvih
* Slinost izmeu Egipana i Inka * O emu
govore kalendari? * Kako otkriti nulti dan?
* Zanimljiva teza M. atelena
97
sdke gradnje, ovladala pismenou i visokim astronomskim znanjima, bie nam sasvim razlonim da su Atlantiani
prije nekih dvanaest hiljada godina, ivotarili na obalama mnogih kontinenata, prije svih, vrili izuzetan uticaj i na
primitivne narode, koji su na obalama Evrope, to jeste Mediterana, zatim Srednje i June Amerike, Afrike i Azije.
Slijedei dalje ovu misao, dolazimo i do pretpostavke da katastrofa, zapravo, i mije Atlante zatekla nespremnim. Njihovi
naunici su blagovremeno izraunali taan datum kataklizme, te su se, zajedno sa najuglednijim linostima i kraljevskim
porodicama, uputili u raznim smjerovima sklanjajui se od predstojee nesree, ali i upozoravajui primitivne
narode na sudnji dan i potop, koji predstoje.
... Ne pravi vie vino od agave i poni dubiti deblo velikog empresa i ui u njega kada u mjesecu tozontli voda
dostigne nebesa!...
Tako je pred stranu katastrofu Asteke upozoravao njihov (bog (?) po imenu Kecllkoatl (Quetzal-cotl), a u
babilonskom epu o Potopu, bog Ea savjetovao je svom tieniku Ut-napitium:
... Porui svoj dom i sagradi umjesto njega brod. tNe brini se za svoju imovinu, raduj se ako uspje spasiti goli
ivot. Ali, povedi sa sobom na brod razna iva bia, po dvoje od svega ...
I Biblija biljei epizodu kada bog savjetuje Noju da sagradi barku i da sa sobom uzme ljude i ivotinje, a
indijski bog Vina nareuje svom ti-enilku da pored ljudi i ivotinja, sa sobom ponese i sjemenje raznih biljaka.
Naunici, boji posljednjih decenija prouavaju stare tradicije, legende, mitove i predanja drevnih naroda,
upozoravaju nas na slina vjerovanja i u ostalim krajevima nae planete. Tako, na ostrvima Tihog okeana, postoje
predanja o nekim uenim doljacima, koji su upozoravali na predstojeu kata98
strofu, a ljetopisi Burme, oni najstariji, govore o ovjeku, glasniku, koji se, iznenada i izniodkuda, pojavio meu
ljudima:
... Odjeven u crno, on je koraao posvuda gdje se skupljao narod, po ulicama i trgovima, i tunim glasom
upozoravao ljude na orno to treba da se dogodi...
I plemena sa Siera Nevade i iz Veneouele, tako-e, se sjeaju neobinih doljaka, koji su, traei spas, sagradili
visoke kule.
U drugom. dijelu svijeta, na Havajima, i dan--danas postoje zaboravljene piramidne graevine mjesta
spasenja u kojima su se, maikon upozorenja na predstojeu kataklizmu, pclkuali da spasu daleki preci
dananjih Havajaca!
... Sunce e pomraiti i Mjesec nee davati sjaja. I zvijezde e pasti s neba, a sile e se nebeske pokolebati...
Ovo upozorenje, koje je zabiljeeno u Bibliji, prenosi se u razliitim varijantama u mnogim svetim knjigama
prastarih naroda. Nema sumnje, dakle, da su svoju misiju Atlantiani estito obavili i da su mnoge narode
pravovremeno upozorili na stravini dan koji se neminovno pribliavao.
Ali, uporedo sa ovom misijom, Atlantiani su, vjerovatno, sa sobom ponijeli i rjeenja mnogih tajni, pismene
dokumente, astronomske proraune, vrijedna znanja iz graevinarstva, metalurgije, medicine . .. itavu jednu naunu
biblioteku, koja e se pojaviti tek nekoliko milenij uma kasnije u vrijeme kada su iz pepela, poput mitske ptice Feniksa,
nicale mnoge sjajne civilizacije na naoj planeti.
Sumeri, Egipani, Feniani, Maje, civilizacija u dolini rijeke Inda, Zimbabve, Kina. . .
Nema sumnje, sve one imaju neeg zajednikog i sve su povezane nekim nejasnim nitima to seu
7*
99
Ji
strah od predstojee kataklizme do te mjere djelo vao stvaralaki da su Maje u tom strahu izgraivali svoja najljepa i
najfascinantnija djela? Jesu li do svih astronomskih znanja doli sami ili su im u tome pomogli, recimo, ueni ljudi sa
Atlantide?! . . . Kako, konano ,objasniti sve one sloene i zamrene proraune koje su reci Maja svakodnevno izvodili?!
Sigurno je da e se na odgovore na -mnoga od ovih pitanja jo dugo ekati. Ipak, izvjestan broj istraivaa i ljudi koji su
svoj ivot posvetili prouavanju ovog zagonetnog naroda, ve je objasnio mnoge zagonetke. Jedan od njih je i Mori atelen,
ameriki strunjak za svemir.
Za krae periode, tvrdi atelen, Maje su upotrebljavale ciklus od 104 godine. Taj period od 37.960 dana je za njih
predstavljao 1.285 ciklusa Mjeseca, 327 ciklusa Merkura, 219 ciklusa pomra enja, 146 svetih godina, 104 svjetovne i 65
Venerinih ciklusa. Svakog 18.980. dana slavili su poklapanje 73 svete i 52 svjetovne godine na dosta origi nalan nain.
Pogasili bi sve vatre i proveli no u strahu, vjerujui da je stigao smak svijeta i da Sunce vie nikada nee izai!
Tek u zoru, kada bi Sunce napokon izalo, Maje bi rtvovale nekoliko djevica i zarobljenika i spo kojno ivjeli sljedeih
52 godine.
Za due vremenske periode, kao i za astronomske proraune, Maje su imali drugi kalendar, na zvan veliki ciklus.
On, na alost, jo u potpunosti nije deifrovan. Zna se da je kalendar zapoet neto vie od tri hiljade godina prije nae ere i
da traje oko pet hiljada godina!
Kalendar Maja, nastavlja atelen, oduvijek me veoma interesovao. Polazna taka u mojim istra ivanjima je bilo
uvjerenje ili pretpostavka, da postoji neto zajedniko izmeu kultura Maja i kul ture Sumeraca (!). I Maje su znale za
unapredno
pomijeranje ravnodnevniea, kao i za postojanje Ura- na i Neptuna. Bili su izraunali periode revolucija i konjunkcija
raznih planeta i otkrili ekvivalente astronomskih ciklusa, na primjer, onaj gdje 65 re volucija Venere odgovara broju od 104
sunane godine.
Imali su, tafcoe, i jedan ciklus od 942.890 dana, ili 2.582 godine koje su predstavljale petnaest ko njunkcija Neptun
Uran, 130 Saturn Jupiter, 1.155 Jupiter Mars, 2.284 Mars Venera, 6.522 Venera Merkur i 2.720 Mjesec Sunce.
Taj ne-vjerovatni astronomski ciklus (emu li je sluio?!), za koji mi je bilo potrebno dosta vremena kako bih ga otkrio,
bio je tajna kalendara Maja, a bio je zasnovan na konjunkcijama Jupitera i Saturna.
Prilikom odgonetanja ove astronomske miste rije, koju su nam u amanet ostavili Maje, pokuano je sa revolucijama
svih poznatih planeta, ali nikome, jednostavno, nije palo na pamet da pokua s njiho vim konjunikcij ama. Period konjunkcije
Jupitera i Saturna je 7,253.445 dana, ali Maje su cifru jedno stavno zaokruili na 7.253, jer nisu znale za deci male. Njihov
veliki ciklus od 260 konjunkcija iznosio je, dakle, 1,885.780 dana ili 5.163 godine, to znai dva puta njihov astronomski
ciklus od 942.890 dana.
Prouavajui kalendar i astronomske prora une, ameriki istraiva je doao do jo niza zanimljivih podataka. Otkrio
je da je itava hronologija Maja, zabiljeena i u Kodeksu Vatikanusu, jednom od rijetkih tekstova koje neslavni panski
biskup Diego de Lando 1549. godine nije uspio da spali, u stvari, bazira na smjenjivanju etiri velika ciklusa od 5.163
godine, ili 260 konjunkcija, i koji su zapoeti 18633, 13470. i 3114. godine prije nae ere.
108
109
a
r-V
gdje
su skrivene
poruke?
* Poruke kroz vrijeme i prostor * gta e po
tomci znati o nama? * Otkria koja mijenjaju
sliku prolosti * Zanimljiva otkria kineskih
arheologa * Neobini nalaz u egipatskom grobu
* Ko su drevni rudari kanadskih rudnika? *
Gosti iz svemira ili Atlantiani?
Postoji jedno mjesto u JSTjujorlku, koje nije niim naznaeno u turistikim vodicima i bedekerima.
Nalazi se blizu centra grada, oznaeno 3 e je^110"
stavnom kamenom ploom i niim ne privui 'pan3u
112
8 Atlanftida
113
Ideja da se bogato opremljene vremenske kapsule poklone potomstvu istie Deniken (Daniken)
u svojim Sjeanjima na budunost pala je na
um grupi inenjera iz Vestinghauiz-Elektrika
(Westinghouse-Electric). Don Harnigton (John
Harriington) je izmislio otrouman sistem deifrovanja za jo nepoznata pokolenja. Jedan luak? Sanjari? . . .
Nas ostvarenje te zamisli ispunjuije sreom i
spokojnou. Dakle, ipalk, ima ljudi koji misle pet
hiljada godina unaprijed!
Arheolozima u dalekoj budunosti ne bi bilo
nita lake nego to je nama. Naime, nakon atomskog
poara ne bi bilo nikakve koristi od svih biblioteka
na svijetu, a sve tekovine s kojima se tako ponosimo
ne bi vrijedile vie ni piljiva boba jer sve bi
nestalo, sve bi bilo razoreno, atomizirano. Da bi se
opravdao in i zamisao ljudi iz Njujorka, nije ni
potrebno da se pomilja samo na haranje atomskog
poara na Zemlji; pomak Zemljine osi samo za
nekoliko stupnjeva izazvao bi neviene i nezadrive
poplave, koje bi, u svakom sluaju, progutale svaku
pisanu rije. Postoji li neko tako nadut da moe
tvrditi kako se milju koja je pala na um dalekovidim ljudima iz Njujorka, nisu mogli baviti i stari
mudraci?!...
Stratezi u nuklearnom ratu, zacijelo, ne bi svoje
oruje upotrebljavali protiv Zulukafera i bezazlenih
Eskima. Oni bi ga uperili protiv sredita civilizacije. Dakle, radioaktivna poast bi se sruila na
napredne, visoko razvijene narode. Ostali bi daleko udaljeni od sredi.ta civilizacije zaostali narodi, divljaci, primitivci. Oni ne bi mogli nastaviti
nau kulturu niti bi mogli bilo ta zabiljeiti o njoj,
jer nemaju veze s njom. ak ni nastojanja mudrih
ljudi i zanesenjaka da spasu neku podzemnu biblioteiku ne bi u budunosti moglo da donese nikakva
115
ploda. ,Normalne' biblioteke bi, ionako, bile unitene, a preivjeli primitivci ne bi nita znali o skrivenim, tajnim bibliotekama.
Cijeli dijelovi Zemljine kugle bi se pretvorili
u uarene pustinje, jer bi radioaktivno zraenje
stoljeima ulbijalo svaku biljku. Oni koji bi ostali u
ivotu, vjerovatno bi se promijenili, a od sruenih
gradova ne bi, za dvije hiljade godine, zaista nita
ostalo. Priroda bi svojom neukroenom snagom nagrizla razvaline, eljezo i elik bi zarali i pretvorili se u prainu.
I sve bi poelo iznova!
ovjek bi, moda, drugi put i trei put zapoinjao svoju pustolovinu. I, po svoj prilici, opet ne
bi pravilno tumaio tajnu starih zapisa i predanja.
Pet hiljada godina nakon katastrofe, moda bi
arheolozi tvrdili da ovjek dvadesetog stoljea jo
nije poznavao eljezo, jer ga, to je sasvim razumljivo, ni uz najtemeljitija pretraivanja ne bi
nigdje mogli da nau. Du ruske granice nali bi
kilometrima duge protivtenkovske brane od betona,
te ibi, moda, objanjavali kako ti nalazi predstavljaju neosporno astronomske linije!
Ako bi nali kutije s 'magnetofonskim vrpcama,
ne bi znali ta e s njima; napokon, ne bi mogli da
razlikuju vrpce na kojima je neto snimljeno od
onih koje su prazne. A moda bi te vrpce sadravale
rjeenje mnogih i mnogih zagonetki.
Tekstovi u kojima bi se govorilo o golemim
gradovima u kojima postoje (kue visoke nekoliko
stotina metara, proglaavali bi se neistinitima, jer
takvih gradova ne moe biti!
Tuneli londonske podzemne eljeznice drali bi se
geometrijskim kuriozitetom ili, moda, iznenaujue
dobro zamiljenim kanalizacionim sistemom. Zatim
bi se, moda, neprestano otkrivali izvjetaji
116
najveih palaa legendarne Ninive palau babilonskog kralja Sanheriba*, a u njoj dvije ogromne
prostorije u kojima bijae ipreko trideset hiljada
dragocijenih svezaka. Bijae to biblioteka od zemljenih ploa!
Asurbanipalova** biblioteka!
Spomenuta 'biblioteka bijae klju za svu asirsfco-babilonku kulturu. Sastavljena je sistematski.
Jedan dio ploica kralj je dao od onih, koje je lino
posjedovao, a najvei dio sastoji se od prepisa, za
koje je naredio da se zgotove i naprave u svim
okrujima njegove zemlje. Jednog od svojih inovnika, izvjesnog Sadanua, poalje u Babilon i uputi
ga ovako:
U dan, kada dobije moje pismo, povedi sa
sobom uma, njegovog brata Bel-etira, Apla i umjetnika iz Borsipa, koje pozna, i donesi ploe koliko
ih god u njihovim kuama ima, i sve one ploe
koliko ih ima u hramu Ezida!
Pismo zavrava ovako:
,Skupocjene ploe od kojih nema prepisa u
Asiriji, potraite i donesite ih meni! Sada sam pisao
predstojniku hrama i gradonaelniku Borsipi da ti,
Sadanu, treba ploe da uva u svojem skladitu
i nifco ti ne smije ploe da uskrati. Ako gdje nae
kakvu plou ili kakav obredni tekst, to bi pristajao
za palau, onda traite, uzmite ih i poaljite ovamo!'
Osim toga za Asurbanipal su radili uenjaci i
itava skupina umjetnika u pisanju. Tako on sastavi
biblioteku, to predstavlja cjelokupno znanje ondanjega vremena, a to je znanje bilo odreivano
magijom, mranim vjerovanjima i arolijama; s toga
* iSaoherifo ivio od 705. do 681. godine prije
nale ere.
** Asrtinbamiipal ofd 668. do 631. godine pnige mae ere.
120
ina njih sainjena je od lave, granita ili nekog drugog veoma vrstog kamena, a razmjere su im odista
zadivljujue. U temeljima jedne zgrade u San Hozeu, glavnom gradu Kostarike, nalazi se primjerak
sa promjerom veim od dvadeset metara. Zagonetke
vezane za ove neobine objekte mogu se saeti u
sljedee etiri take:
1. Budui da u kraju gdje se kugle nalaze nema
nikakvih kamenoloma niti drugih izvora naroite
vrste kamena iz koga su one sainjene, sva je prilika
da su nekada dovezene na ovo mjesto.
2. U pojedinim sluajevima, ovi objekti su
otkriveni usred gustih prauma i dungli. Nalazi
nedvosmisleno ukazuju da su bili na tom mjestu
prije nego to je iznikla uma!
3. Kugle su savreno sferne sa uglaanim povr
inama, to iskljuuje mogunost da su nastale pri
rodnim putem.
4. Takoe, u izvjesnim sluajevima, kugle su
prenesene na vrhove pojedinih planina. Ma koliko
bile zadivljujue sposobnosti drevnih civilizacija
Asteka ili Maja, teko je povjerovati da su oni bili
kadri za jedan ovakav poduhvat.
Najmanji od ovih objekata imaju promjer od
svega nekoliko centimetara, dok najvei dostiu u
preniku i dva i po metra, teei pri tome vie
tona!
Njihov raspored po terenu je u toj mjeri neobian, da se stie utisak da su tvorci ovih neobinih
kugli eljeli tim putem da ostave neku poruku.
Premda ne postoje nikakvi oigledni dokazi da ovi
zagonetni predmeti predstavljaju plod pregalatva
gostiju iz svemira, oni se isto tako teko mogu da
pripiu domorodakim iteljima tog kraja. ak ni uz
125
upotrebu nae najsavremenije tehnologije, stvaranje i distribucija kugli nipoto ne bi predstavljalo lak i jednostavan zadatak.
Juno od Kostarike, u drevnoj zemlji Inka, pro naeno je jo jedno opinjavajue i zbunjujue svje doanstvo neobini zapisi
na ravnici Nake. Njihov pravi dojam moe se stei jedino iz vazduha, a u osnovi predstavljaju dugake i iroke usjeke koji
se kilometrima pruaju, uglavnom paralelno. Postoje, takoe, mnogobrojna stjecita, a na .ostrvi'-ma' normalnog terena izmeu
linija mogu se razabrati neobini crtei figura slinih ivotinjama.
Posmatrani sa nivoa tla, ovi usjeci predsta vljaju iroke -brazde koje otkrivaju blijedo-ukasti teren koji lei ispod
gornjeg sloja smeeg pjeka ove gotovo pustinjske Oblasti. Kako su ove brazgotine sasvim je umjesno upitati se uspjele da
preive tolika stoljea?
Odgovor nije teko nai: zahvaljujui odsustvu kia. Klima {je tu, naime, suha i veoma topla, ak i kada pada kia, ona je
koliinski beznaajna {prema jednom izvjetaju, lokalne pada vine traju u prosjeku 20 minuta godinje!). Jedini aktivni
meteoroloki inilac u dolini Nake jeste vjetar, ali svako njegovo ozbiljnije dejstvo osujeeno je po stojanijem neobine zatitne
pokorice, svojevrsnog dksidisanog gornjeg sloja tla koji prekriva usjeke.
Ko je (bio odgovoran za ove neobine zapise u tlu i zbog ega su oni nainjeni?
Iz vazduha, cio kompleks veoma podsjea na veliki i moderni aerodrom sa sistemom poletno- ^sletnih pista, ukrtenih
puteva i parkiranih mjesta. Ustrojstvo je u toj mjeri sistematino i simetrino da je teko odoljeti utisku da ono prethodno
nije bilo projefctovano u anatno manjim razmjerima, a tek potom prenijeto na konkretan teren ... Ako je ovo stvarno bio
sluaj, onda je za realizaciju kom-
pleksa bio neophodan veoma sloen sistem osmatra-nja i nadzora iz vazduha a ako neto ni u kom sluaju nisu mogli da ostvare
lokalni itelji iz pradavne prolosti. Osim toga, kakva je svrha bila cije log projekta? Da nije moda bilo posrijedi prista- jalita iz
vazduha? Indikator sezonskog izlaenja i zalaenja izvjesnih zvijezda? Da li je u pitanju do morodaka /tvorevina ili, moda,
rukotvorina van-zemaljskih bia?!. . .
Poznato je da se u oblasti Kvito (dananji Ekvador) dugo prije dolaska panaca govorio jedan jezik veoma slian maarskom!
Kako je mogue da se ak tu nae govor naroda iz Srednje Evrope? Uprkos ogromnom okeanskom prostranstvu, koje razdvaja
dva kontinenta, zabiljeena su gotovo istovjetna prezimena i nazivi mjesta. Koliko nam je poznato, preci dananjih Maara, nisu
imali nikakve kontakte sa drevnim iteljima Latinske Amerike. U to doba, naime, nisu postojala brza prevozna sredstva, ba
kao i elektronsko-telekomuniciranje ili, moda, jesu?!...
Pogrebni obiaji, takoe su gotovo istovjetni. U ovom pogledu, jedna karakteristika je naroito znaajna. Zavrne rijei
maarskog pogrebnog govora glase:
Oni e nestati u zvijezde Velikog Medvjeda!
U izvjesnim junoamerikim dolinama, raspored humki na lokalnim grobljima je takav da predsta vlja taan odraz ovog
uvenog i legendarnog sazvje-a. Da li je rije o pukoj sluajnosti? Moda. U svakom sluaju, na itaocu je da donese vlastiti
sud o ovoj podudarnosti.
Jo interesantniji je neobian predmet otkriven u jednom veoma starom egipatskom grobu (trea ili etvrta faraonska
dinastija) krajem devetnaestog stoljea. Na prvi pogled, posrijedi je bio komad izglaanog bakra, za koji se pretpostavljalo da
je
126
127
-\V i,"" a
v; *$.
'P^-^-'^J^:^^: i
Pretpostavke!?
Kako u otkrivanju postojanja Atlantide, krenuti
dalje od njih?
Kako otkriti neki vri dokaz, neku zraku ili
neki biljeg, koji neosporno potvruju postojanje u
dalekoj prolosti legendarnog kopna?!. . .
128
9 Atlantida
129
ne gasite
snove
* Kako je okonano ledeno doba? * ta se
dogodilo prije 12.000 godina? * O emu svjedoe jegulje? * Gdje su skrivena drevna zna nja? * Zato je propao Piramida projekt? *
Da li su egipatske piramide sluile samo kao
faraonske grobnice?
Atlantida je ono podruje na naoj planeti, u
,kome je ovjeanstvo prvi put zakorailo iz divljatva u civilizaciju. Tokom vremena pretvorila se u
snanu i cvjetaj udu dravu, iji se kulturni uticaj
9*
131
U svom opirnom djelu Doneli pominje i u meuvremenu potonuli plato, koji je nekada povezivao
Evropu, Afriku i Ameriku, tako da je omoguavao
imigraciju biljnog i ivotinjskog svijeta. Istovremeno,
taj hipotetiki plato, a njega pominje i Oto Muk,
spreavao je kretanje morskih struja u pravcu sjevernog Atlantika. Sve dok je Atlantida postojala,
golfska struja nije kruila okeanom, a sjeverni dio
Evrope bio je prekriven debelim slojem leda.
Dugogodinja hladnoa naprosto je bila okovala
veliki dio evropskih ravnica i spustila se ak sve do
Francuske. Istovremeno, umsko rastinje povuklo
se daleko na jug, a bijelim i studenim prostranstvima Evrope, pogotovo u njenim sjevernim predjelima, besciljno su lutala golema stada krupnih sisara
bizona, mamuta, nosoroga sa krznom, jelena, divljih konja i drugih ivotinja.
U tini neobinim uslovima, to danas potvruju
i paleografi Sovjetskog Saveza, koji su ak uspjeli
da rekonstruiu prolo ledeno doba i da izrade atlas
Evrope, u vremenu kada je bila pod ledom, na
predak ovjek kamenog doba, vodio je estoku
borbu za opstanak.
Podaci iz posijednjifa godina, kako je prije izvjesnog vremena pisala sovjetska Pravda, dokazuju da su ljudi uspjeli da se priviknu na surove
uslove ledenog doba. Njihova kultura je (bila na
prilinom nivou. Umjeli su da iju toplu odjeu, da
prave naseobine od koa i kostiju ivotinja, poznavali
su tajnu kremena. U naseobinama su pronaeni i
predmeti prvobitne umjetnosti figurice od mamutovi kljova, crtei ljudi i ivotinja. Lovci kamenog
doba u dubine tundro-stepskih oblasti slijedei stada
divljih ivotinja.
Atlas sovjetskih paleografa govori u prilog injenici da je prije dvadeset-trideset hiljada godina,
133
Za vrijeme svog dugogodinjeg istraivakog rada, Oto Muk je pratio jegulje sve do nekadanjeg
Sargakog mora, dakle, sve do toplih voda, izmeu
Sjeverne i June Amerike, u ijim podvodnim umama od morskih algi, jegulje slave svadbu i dolaze
na svijet. Posmatrajui to neobino njihovo ponaanje, Muk smatra da je upravo to dokaz da su
dananja Azorska ostrva, zapravo, ostaci nekadanje
Atlantide.
Ukratko Mukova teorija glasi: u kvartarnom dobu Atlantida je predstavljala barijeru za toplu golfsku struju i izazivala neobini vrtlog u Sargaskom
moru. Ovo more, koje je veliko otprilike kao Srednja Evropa, bilo je prvobitna postojbina jegulja.
Poto bi se tu izlegle preputale bi se morskoj
struji, koja bi ih odnijela do najbliih obala, do
ua atlaritidskih rijeka, a odatle bi nastavile dalje
put sve do ibistrih jezera, kojih je bilo veoma mnogo
na Atlantidi, uostalom, kao to ih danas ima i u
Srednjoj i Sjevernoj Americi!
Propau legendarnog kopna, taj kruni put
jegulja od slane ka slatkovodniu vodama i obratno foio je naglo prekinut, ali su one, jednostavno, ostale vjerne svom praiskonskom instinktu!
One ni ne slute da Atlantida vie ne postoji
i da je vrtlog struje u Sargaskom moru ve odavno
prekinut... A jegulje, ini se, imaju bolje i due
pamenje od ovjeka. Za njih, njihovo prastaro utoite na istoku nije izgubljeno. I zato jegulje evropskog porijekla, umjesto plivajui na zapad da kraim
putem stignu do slaitikih voda, one se, protivno svakoj logici, upuuju na istok ka obalama daleke Evrope, mada ih na njihovom tri godine dugom putu
oekuju brojne i mnogo vee opasnosti. Svaka jegulja je, dakle tvrdi Oto Muk nijemi svjedok
nekadanjeg postojanja Atlantide!
135
Vratimo se ponovo u faraonski Egipat. Pred nama je Maneto (Manetho), svetenik i uvar svetih
arhiva hrama Heliopolisa. Vrijeme: trei vijek prije
nove ere. Poznato je da je Meneto svoje zanimljive
prie o dalekoj prolosti izvlaio iz stupova (ispisanih od podnoja do vrha!), koji su se nalazili u tajnim
podzemnim hramovima nedaleko od Tebe i zvune
statue Memnona. Eusebius (265340) je zabiljeio
da je Meneto, zapravo, prouavao prastaru istoriju
iz tekstova na stupovima, koje je napravio Tot
(Thoth), odnosno Hermes. Poslije Potopa, te zabiljeke je preveo i na pergament prepisao Agatodaemon, drugi sin Hermesa, a onda ih pohranio u
riznicu nepoznatog hrama!
Mnoga stara predanja, ikako u svojoj knjizi o
Atlantidi tvrdi engleski istraiva Endrju Tomas,
upuuju nas da su ta tajna podzemna spremita
izgraena po nareenju mudraca sa Atlantide, koji
su znali da Zemlju povremeno zahvataju strane
kataklizme.
Bizantiski istoriar Dord Sinkelus {Georg Syncellus) zapisao je da su Egipani posjedovali hronike
stare 36.525 godina, a Crantor, koji je ivio oko
tristote godine prije nove ere, tvrdio je da u Egiptu
postoje stupovi na tajnom mjestu, koji sadre kompletnu istoriju Atlantide!
Prije oko dvije i po hiljade godina Herodotu su
pokazane 345 statua egipatskih visokih svetenika
u linijskom slijedu sve do 11.340 godina prije njegovog vremena. Herodot nas takoe izvjetava da se
Oziris, zapravo, pojavio petnaest hiljada godina prije
Amasisa, koji je, kako nam je poznato, vladao izmeu 570. i 526. godine prije nove ere, i dodaje u
Egiptu tvrde da su sasvim sigurni u ove datume,
jer su uvijek tano vodili sve pisane zalbiljeke o
prolasku vremena!
137
struktura?!...
Da bi se otkrio klju treba iskoristiti i najmoderniju naunu opremu, to je ve uinjeno u zanimljivom
egipatsko^amerikom Piramida projektu.
Ideja o Piramida .projektu pala je na um amerikom nauniku Luisu Alvarezu sa Univerziteta u Kaliforniji, inae
proslavljenom fiziaru i dobitniku Nobelove nagrade. Alvarez je vjerovao da ispod tri egipatske piramide i Sfinge
postoje podzemni hodnici, koji omoguavaju komunikaciju izmeu samih piramida i ulaza u tajne odaje, u kojima bi se
magle da nalaze arhive sa tajnim znanjima egipatskih svetenika.
Za temeljito ispitivanje piramide Kefren (Khep-hren) u Gizi, blizu Kaira, Alvarez je predloio da se iskoriste kosmiki
zraci, koje je jo 1911. godine otkrio austrijski naunik Hes (Hess) a koji imaju izuzetnu sposobnost prodiranja. Alvarez
je smatrao da treba postaviti detektor kosmikih zraka, takozvani Spark ambers (Spark chambers), elektronsku
opremu koja je privukla najvie panje na nju-jorkom Svjetskom sa junu tehnike 1965. godine, u unutranjost Kefrenove
piramide i da e on regi-strovati razliit stepen radijacije ukoliko je usmjeren prema stranama ili prema uglovima, u
zavisnosti od razlike u debljini kamenih zidova.
Shodno tome, ukoliko piramida posjeduje u zidu neku tajnu prostoriju, detektor e registrovati vei
stepen radijacije, zbog upljine u zidu. To je bila odlina zamisao i, kao u sluaju radioaktivnog ugljenima prilikom
procjene starosti kalendara Maja, svi su bili ubij edeni da e misterija piramida na taj nain, napokon, biti rijeena.
Izmeu 1966. i poetkom 1967. godine oprema za mjerenje kosmikih zraka precizno ie instalirana u pogrebnoj
odaji, koja se nalazila u dnu piramide Kefren. I kada je sve bilo spremno, naunici su receptor kosmikih zraka lagano
okretali u svim pravcima, snimajui rezultate na magnetske trake, koje su zatim poslane u Kairo, gdje je trebalo da
budu deifrovane.
Meutim, u Kairu je, na opte zaprepatenje, konstatovano da je Spali Cambers registrovao i nama neke
nepoznate tajanstvene radijacije, koje su do te mjere pobrkale ostale da ih je bilo naprosto nemogue deifrovati.
Zbunjeni naunici su tada prenijeli cjelokupnu aparaturu u Kairo i ponovo je, u novim uslovima detaljno isprobali. I sve
je 'bilo u najboljem radu kada je Spak embers radio izvan Kefrenove piramide!
Naravno, ameriki i egipatski naunici sa Ein Sams univerziteta u Kairu i Univerziteta iz Kalifom! je, predvoeni
Lusom Alvarezom, nisu odmah odustali od Piramida projekta. Naprotiv, ponovo su instalirali detektore u
Kefrenovoj piramidi i ponovo poeli da snimaju. Ovoga puta, elektronska oprema zabiljeila je jo nerazumljivije
radijacije, koje su bile sasvim drugaije nego one iz prvog snimanja. Nekoliko puta su ponovili snimanje, ali su svaki put
dobij ali drugaije rezultate!
Bio je to dogaaj, koji je privukao na lice mjesta i amerikog novinara Dona Tanstela (John Tan-stoll). U svom
izvjetaju iz Kaira objavljenom u subotnjem izdanju Tajmsa (Times), u broju od 26. jula 1969. godine, Tanstel
pie:
138
139
.'.'V %
'basnoslovnog blaga ispod piramida nalaze metalne ploe ispisane hijeroglifima, koje sadre sve tajne ondanje nauke i istoriju
ljudi i naroda od vremena njihovog postanka na planeti Zemlji. Te ploe su moda odista od zlata ili platine, zbog postojanosti
tih plemenitih metala, ali vrijednost te vrste je neznatna u odnosu na njihovu naunu i istorijsku cijenu.
Poznato je, takoe, da mnogi naunici i istra ivai vjeruju da su i Asteci, u vrijeme panskih osvajanja, sakrili u
podzemne odaje sve predmete koji su imali kulturno-istorijsku vrijednost. Spomi nju se pedeset i dvije zlatne ploe na
kojima je bila ispisana cjelokupna njihova istorija i sva nauna znanja do koje su doli... Bilo bi sasvim iznena ujue da
Egipani, koje su osvajali Asirci, Grci, Rimljani i Arapi nisu imali neko tajno skrovite za svoja izuzetno vrijedna kulturnoistorijska dobra.
Ali, gdje poeti kopati?
Ukoliko se posmatra plan triju egipatskih pira mida i Sfinge, razrauje svoju teoriju Mori a-telen, pada u oi da su
diagonale piramida Keopsa i Sefrena na istoj osovini sjeveroistok-jugozapad, dok je jedna diagonala od piramide Mikerinos
paralelna. Ako produimo drugu diagonalu piramide Mikerinos u pravcu sjeverozapad, ona e presjei osovinu dijagonala prve
dvije piramide u odreenoj taki X.
Ako sada posmatramo Sfingu, primijetiemo da se njen geometrijski centar nalazi u produenju junog zida piramide
efren. To produenje ini ugao od pedeset stepeni sa osovinom Sfinge. Iz toga bi moglo da se zakljui, kao, konano, i za hram
u Karnaku, da je isto proteklo 1.080 godina, izmeu podizanja Sfinge i podizanja piramida. Ako se, me utim, sada osovina Sfinge
produi malo vie ka
142
^
m
144