Está en la página 1de 20

1.

Filigranski stil
Primjenjuju ga barbarski narodi u prvom dodiru s anti;kom civilizacijom već
u rimsko carsko doba (2.-4.st.) ukrašavanjem plemenite kovine granulama
i žicom, a u 4. I 5.st. uz to primjenjuju iskucavanje srebrnog lima, a kasnijei
utiskivanje matricom. U YU se manifestira na carsko-rimskom i kasnoant.bizantskom nakitu s antičkih nalazišta.
2. Crnomorski polihromni stil
350.-550., bitni su blještavi efekti postignuti ulaganjem poludragogo
kamenja, ugl. Alamandina ili staklene paste na zlatnu pozadinu. Stil je
udomaćen na Crnom moru odakle ga u Europu prenose Huni, Alani i Goti
te na ist. Mediteranu gdje iz Sirije dolazi u Italiju. Uz njega se veže rovašeni
ukras (motivi vitičasto.spiralni i uglato-geometrijski) koji je zaprimska
tehnika 4.st. koja se od 5.st. primjenjje za barbarski nakit. U YU polikromija
je vidljiva u oba stilska smjera – prvi s vidljivom zlatnom podlogom (ćelije s
uloženim almandinom, plošno ili konveksno brušenim, smjeptene na
odstojanjima) i drugi s gusto nanizanim ćelijama koje prekrivaju cijelu
podlogu. Prvim smjerom ukrašavani su kasnoant. Predmeti po ukusu
barbarizirane antike več u 4.st., a reprezentativan pr. Je šljem iz Berkasova
(Srijem) ukrašen raznobojnim ulošcima staklene paste. Polikromija je
izrazita pojava Atilinog doba kof Huna, Gota i dr. Germ. Naroda.
3. Životinjski stil
550.-800.g porijeklo je u Aziji, a na germansku ornamentiku utječu
kasnorimski barbarizirani motivi zvijeri. ŽS I. Je značajan po apstraktnokaotički oblikovanim glavama i dijelovima tijela zvjeradi. U 6.st. se širi sa
skandinavsko-anglosaksonskog protora po sr. Europi i langobardskoj Italiji
gdje mu se pridružuje južnoeur. Motiv pletenice (ostosnula motiv vitice).
Od te mješavine nastao je ŽS II. (motivi tijela bez nou isprepleteni u
pletenice) primijenjen u različitim tehnikama na metalu. U Skandinaviji se
razvija veoma apstraktno komponirani preplet životinjskog ornamenta – ŽS
III koji je u 8.st. djelovao na umjetnost Vikinga. I i II se javlja na LG nakitu u
Kranju. Motiv ptice grabilice je iz Azije, a kod nas je impreivan način
prikaza orla na kopčama ž pojasa (+rovašenje, almandin/staklo),
radioničko sred je Kerč, a do nas dočlo u 6.st. preko GEP.
4. Stil Karavukovo
2.polovina 5.st. s puno raskošnih primjera lučnih fibula i pojasnih kopči, a
središte ozrade je vjerojatno Sirmium. Osebujan stil rovačenja, gusto
komponirane spiralne vitice.
5. Datacija groblja Brodski Drenovac
Prva pol. 9. st.

–lijepo očuvana odječa/nošnja starih Hrvata, novac, mačevi, ostruge,
bardak za piće + zdjelasta posuda za hranu
–vjerovanje u zagrobni život, dva sarkofaga u kojima su bile pozlaćene
ostruge, zlatnik cara Vasilija I. (867.-886.) i privjesak, odjeća.
6. Grob iz Čađavice
Pojedinačan kneževski grob iz kasnog 6. i poč. 7.st. Pripisuje se
Martinovskoj kulturi. 1. avarski kaganat. U močvarno šumskom području, 7
km J od sela, uz potok, otkrivan 1929. Vjerojatno muški kneževski grob ili
grob putujućeg zlatara. NALAZI: pontski mač (nestao), masivna ogrlica s
rombičnim motivom, par narukvica ukrašene ćelijama i staklenom pastom,
granulirane naušnice zvjezdolikog tipa, pseudo-fibula, kopča, 3 gravirana
jezičca, keramika. Nisu nađeni jahački rekviziti iz čega se zaključuje da nije
bio konjanik. Narukvice i naušnice su ženski nakit pa je moguće da grob
dvojni.
Sisak, Velika Kladuša
7. Groblje na redove Jakovo-Kormadin, pripada komu?
Gepidima, u JI Srijemu je i ima 82 groba.
8. Poznavanje lokaliteta s avarskim grobovima tj datacija doticnih
Datiraju se u 6.-8.st. najviše ih je u Mađarskoj, a u YU u Podunavlju.
Uglavnom su konjanički grobovi (jahač s opremom i konj s rekvizitima),
konjanička nošnja i oružje. Naušnice, okovi, jezičci, pojasi, glinene posude.
9. Groblja iz Istre
Mejica, Veli Mlun, Čelega, Dvograd-Kacavanac, Buzet (7.-8.st.); Žminj.
10. Nakit iz Trilja (grob, 8-9st)
Za otkopavanja zemlje na župnom groblju u Trilju pokraj stare župne crkve
Sv. Mihovila nađen je starinski nezazidani grob. Od kostiju je nađena je
samo donja čeljust i ispremiješani zlatni predmeti – dio ženskog zlatnog
nakita, a sastoje se od zlatnog đerdana, prstena, 1 par puceta i 3 para
naušnica sličnog oblika, ali različite veličine. Među predmetima je ležao i
bizantski stari novac ( Konstantinov obol ).
Đerdan
– od 20 većih i 4 manja jajolika zrnca. Manja su glatka bez ikakvog ukrasa,
a veća na sredini imaju zlatnu filigransku nit i filigranski rub na krajevima.
Dugmad kuglastog oblika
– ima po sredini istaknuti zrnati rub koji dijeli gornju glatku polovicu od
donje koja je načičkana zlatnim izbočinama obavijenim filigranskom niti.
tri para naušnica
– su sa dvije strane filigranskim koljencima od 1 ili 3 reda nanizanih
kuglica, a pri dnu karičice je privjesak gusto zbijenih kuglica u obliku

grozda koji se proteže s obiju strana karike prema gore i dole. Filigranska
pletenica na karičicama srednjih i većih naušnica.
Prsten
– u sredini ima ovalni okvir obrubljen filigranskim zrncima, a u okviru je
ljubičasta staklena pasta. Oko toga su 4 glatke okrugle uške obrubljene
nizom točkica, a između njih su 2 trokutasta polja.
Zlatni novac
– je solidus bizantskog cara Konstantina V Kopronima (741. – 775.). Na
prednjoj strani je lik njegovog oca Lava III, a na stražnjoj je on sa sinom
Lavom IV. Nalaz pripada umjetnosti seobe naroda (merovinškoj i barbarskoj
umjetnosti)
11. Koji od navedenih grobova nema oruzja:
Karavukovo (nema)
Batajnica (ima)
Tournai (ima?)
12. Groblje Bled
Nekropola s preko 100 grobova na redove alpsko-romaniziranih
starosjedilaca bez germanske etničke prisutnosti iz 2.pol.6.st. do u
nekoliko desetljeća 7.st. osobitost je fibla u obliku pauna (stkršć motiv)
koja je ankagona primjerima iz sj. Italije. Nađene su zlatne naušnice s
košaricom ili poliedrom raznih oblika, željezni artefakti, igle, pločaste
fibule.
13. Groblja na redove
Bitna su za 6.st., tazličitih opsega i pripadnosti, najviše ih je u Slo pa Hrv,
Vojvodini i nešto u Bosni. Svaki grob nastaje kraj starog zbog čega dolazi
do širenja površine, smjer je z-i. Kod m prilog je oružje, kod ž je nakit.
Nalaze se izvan naselja, ali blizu njega. Mogi biti od 10ak grobova do
nekoliko tisuća (ovosi o duljini trajanja naseljenosti). Mogu bit odraz
ekonomskih odnosa, soc statusa... Problem je njihovo porijeklo jer imaju
puno rim i germ elemenata pa se ne može odrediti. Traju do 7.st.
Mjesta ukopa nastala u pretkršć doba koja su smještena izvan naselja.
Inhumacija je zamijenila dotadašnju incineraciju, ali s vremenskim,
regionalnim i socijalnim različitostima jer je inhumiranje uobičajeno u
kasnorim carstvu i to već u 4.st. preuzimaju neki franački narodi.
Incineracija se prestaje obavljati zbog utjecaja kršć tek tijekom visokog sr
vij.
14. Gepidska groblja na redove
Ženski grobovi imaju tipičan nakit, a muški grobovi imaju germansko
oružje 6.st.
Jakovo Kormadin (JI Srijem, 82 groba), Boćar-Pesak (sj Banat 70ak

grobova+solidus Justinijana I.), Zrenjanin, u Kovin (j Banat), Sremski
Karlovci-Rovine.
15. Kneževski grobovi
Ulpiana (Lipljan kof Gračanice, 1 ženski grob 550.g, bogati prilozi),
Batajnica (Srijem, muški gepidski grob ratnika iz sred.6.st.); Kosovo polje (j
Srbija).
16. Razlika među poganskim i kršćanskim grobljima.
Poganska groblja su groblja na redove i javljaju se incineracije. Kršćanska
groblja su uz crkvu, pokojnici su polegnuti na leđa i pogled im je prema
istoku, ako su potrbuške onda je to „status pokojnika“, javljaju se i
mrtvačke daske i drveni lijesovi.
17. Datacija i karakteristike groblja u Kninu iz razdoblja seobe
naroda, te nekropola u Kranju?
Knin je veliko groblje s oreko 200 grobova iz cijelog 6.st. Nalazi se na
padini ispod kaštela Curcum Sahranjeno je strosjed. Romaniirano
stanovničtvo te nesto OG (jer su jedno vrijeme vladali dalm provincijom).
PRILOZI: mediterane kopče, krstolike i pločaste fibule i ptičje fibule u obliku
pauna govore o kontinuitetu pokapanka do 600. (prodor AV i SL). Grobovi
često bez illi sa skronim prilozima. U starosj grobovima ponekad nalazimo
ne oblaganje gorba netesanim kamenom ili pokrivanje pokojnika daskama.
Kranj (Slo) ima 700-750 grobova (najveća nekropola epohe seobe naroda u
YU), a nastala je ispod kaštela Carnium. Najviše ima starosj stan zatim LG
pa OG (osnovica su grobovi alpskih romaniziranih starosj u kaštelu i oko
njega; boravak OG te LG posade). Česti su gr bez priloga ili starosj
(oblaganje groba kamenom i pokrivanje daskama). Kontinuitet sahrane u
6.st. potvrđen je novcem istočnorim i barbarskog kova. PRILOZI: OG
pojasne kopče i lučne fibule (import iz Italije), najbrojniji je germ nakit 'S'
fible u ž gr i fibule s ptičjim/sokolim motivima, ranpvrsne igle-ukosnice i
igle.pribadače, đerdani s perlama, koštani češljevi (potvrđen grob lokalnog
češljara), 3 para polied naušnica, 2 vage. Najčešći artefakti su željezni i to
starosj izrade (narukvice, pređice, okovi, kresiva, noževi).
Ranobiz/mediterane pojasnoe kopče iz 2 pol.6.st.isto starosj izade i češće u
m gr (takvih kopča ima izvan Italije, na dalm tlu sve do Hispanije).
18. Datacija Mali Velun, Bržec
Kraj 7. I prva pol. 8 st.; rani srednji vijek
19. Koji je tip utvrđenja nalazište Caldern?
Donjon(kula na čvrstom tlu; privatni plemićki posjed) / utvrda s jakim
kružnim bedemom i četverokutnim tornjem. Donjon – utvrda s kulom.

20. Datacija, opis, karakteristike naselja Mikulčice?
Slavensko gradište iz 8/9.st. svjetovni centar, dobro utvrđena kneževska
utvrda koja je krajem 8.st proširena i opremljena palačom i 5 crkava. U
velikom suburbiju luka i izdužene obrtničke četvrti i 5 drugih crkava
pripadale su plemičkim dvorovima.
Velikomoravsko naselje s obrambeni bedemima – gradište.
21. Karakteristike i koji su karolinški dvorovi?
Ingelheim, Paderborn, Achen, Frankfurt na Majni.
Počeo ih je graditi Karlo Veliki pozivajući se na rimsku arhitekturu. Imaju
kvadratni tlocrt s polukružnom apsidom i crkvu. Građeni su na povoljnom
geografsko prometnom položaju.
22. Navedi slavenska gradišta
To su utvrđena naselja; Staro Mesto, Mikulčice, Hradčani,
Oldenburg,Brandenburg
23. Trgovačka naselja otvorenog tipa
To su bila središnja mjesta svjetovne i crkvene administracije. Jačanje
Franačke dovelo je do oživljavanja trgovačkih veza između područja
rimskog carstva i Skandinavije. Frizijci su predvodili pomorsku trgovinu.
Nekadašnje postaje misionarskog puta Sv.Ansgara 9.st. su bili Dorestad,
Haithabu i Birka. Nisu bili na otvorenom moru nego u unutrašnjosti kopna
Haithabu – naselje 8-9.st.; živili su tamo obrtnici i trgovci; nađeni su
predmeti od jantara, brončani odljevi i željezni proizvodi. Visinska utvrda je
služila kao utočište. Crkva Sv.Ansgara iz 10.st. jednobrodne kuće pletenih
zidova, groblja na redove. Šveđani su osposobili rječne putove i to je
uništilo Haithabu jer je izgubio monopol kao mjesto pretovara.
Birka – naselje 8-10.st.; prvo je bio neutvrđeno naselje okruženo s puno
grobalja na redove i utvrdom kao utočištem, a kasnije je naselje opasano
polukružnim bedemom. Raznoliki obrt, uvoz i trgovina. Štitio ga je
namjesnik.
24. Nalazi Martinovka kompleksa
U starijoj literaturi Martinovka kultura je sinonim za kulturu I. kaganata, ali
neka novija je stavlja kao samo jednu specifičnu pojavu unutar horizonta I.
kaganata.
Lokaliteti: Zmajevac u Baranji (najkasniji konjanički grob – jahač – konj –
oprema - oružje, te najraniji nalaz polikromnog stila), Čađavica
25. Poredaj kronološki lokalitete:
Reggio Emilia - kraj 5.st.
Karavukovo - sredina 5. St.

Cadjavica - oko 600. god
Brodski Drenovac - ranije 9. st.
26. Batajnice
M kneževski grob konjanika-ratnika iz sred.6.st (najkasnije do 567.)
gepidske pripadnosti (zbog oružja i keramike). Šljem tioa Baldenheim –
6.st. bogato ikrašeni i koriste ih germ poglavice, izrađivani u negerm
radionicama u Italiji do dolaska LG. U Naroni našena 2, u Saloni 1
(1.pol.6.st.) i jedan skromniji željezni iz Osiniuma – mogućnost postojanja
radionice šljemova u provinciji Dalmaciji.
27. Xanten
Donjon (utvrda s kulom) iz sredine 10.st., na JZ Xantenskog samostana.
Pripisuje se Kelnskom nadbiskupu Bruni (otud datacija).
28. Donjon i motte
Donjon je utvrda s kulom, gradi se na čvrstom tlu. Marburg, Caldern,
Xanten, Soest, Hamburg, Unterregenbach; Montbarzon...
Motte je utvrda s drvenom kulom, građena na umjetno nasutom brežuljku i
okruženi su zemljanim nasipom. Datiraju se u 10.-12.st. Glavni burg, često
povezan sa suburbijima, sastoji se od stožastog/piramidalnog humka s
tornjem/kućom na vrhu. Husterknupp (donje poranje), Elmendorf.
29. Regio Emilia (Italija)
Datira se novcem od Marcijana do Zenona u kraj 5.st pr.kr. Pronađene su
rovašene fibule.
1957., unutar olovne cijevi s deformiranom Ag kopčom na otvoru
60 solidusa-476./7.-samo 3 iz Ravenne, sve ostalo IRC
Razrezano Ag(Hacksilber), 2 Ag pehara
12 prstenova+2 monog.+1 ženidbeni
Au lukovičasta fibula, Ag jezičac
Par OG fib.-nošnja; Nakit (poliedarska n., 1 par i 2 # viseće n., 4 n drugih
tipova, 3 ogrlice,privjesak križa, 84 perle, 2 geme)
>489. tj. 490.-93. (T.<>O.)
30. Ingelheim i Paderborn
Karolinčki dvorovi.
Ingelheim – naselje iz merovinškog razdoblja (9.st) imalo je brojna
poljoprivredna imanja, majure i 2 privatne crkve. U ranom sr.vijeku postao
je grofovija. Kvadratan tlocrt s polukružnom apsidom, jezgra palače je aula
regia ukrašena prikazima vladara i aula je stpovljem povezana sa
stambenim dijelom i ostalim zgradama. Nema crkvu, dodana je tek u
otonsko doba. Kao dvorska kapelica je služila udaljena crkva Sv.
Remigiusa. Dvor ima sklop odvojenih elemenata: palaču, dvorsku kapelicu,

gospodarski dvor, luku na Rajni i zvjerinjak na rajnskom otoku.
Paderborn – stepenasta zdanja na obronku iznad izvora rijeke Pader.
Sakralne građevine su prvo bile jednolbrodne crkve s dvoranom, a kasnije
trobrodne bazilike. Poprečno otvorena dvorana bez apsida, bila je preteča
gradnji palača u burgovima. U Saskim ratovima izgrađena je utvrda od
drva i zemlje. U 8.st. zamijenjena je kamenim bedemom. Na SZ su palača i
samostan katedrale, a na J područja za gospodarstvo i obrt.
31. Karakteristike istočno germanske nošnje na temelju ženskih
grobnih nalaza Ostogota i Gepida?
OG: lučne fibule rovašene(uvijek u oaru) i pojasne kopče; sve rovašeno stil
Karavukovo.
GEP: velike, masivne orlovske pojasne kopče, ukrašene almandinima;
radionica Kerč na C.moru
32. Koje tipove gradnje nalazimo u srednjem vijeku i
karakteristike?
Blok (Blockbauhaus – drveni blokovi) i kosturna (skeletna) gradnja.
Blok gradnja je uobičajena u područjima igličastog zimzelenog drveća.
Trupci su u ležećem položaju i tvore zidove koji nose krov. U uglu su
spojeni utorima. Tipovi kuća su: ukopane zemunice, kvadratne zemunice,
prizemne kuće.
Kosturna gradnja je uobičajena u područjima listopadnog drveća.
Vertikalno postavljeni trupci, koji su ukopani u zemlju, nose teret krova, a
zidovi nemaju značenja. U rsv neovisni o kosturu, a kasnije se povezuju sa
zidom u obliku punjenja (Fachwerk). Drva su se oblagala pleterom s
ilovačom, gredama, opekom… Tipovi kuća: kuća sa zabatom, jednobrodne
kuće, trobodna kuća s dvoranom, zemunice, ambari na stupovima.
33. Koji su benediktinski samostani u Hrvatskoj i Europi?
Mondsee, Rott, Limburg, Zadar, Split, Osor (sv Marija), Avignon
34. Koje fibule su karakteristične za kasnoantičko stanovništvo
U obliku samostrela.
35. Koje su franačke crkve sa relikvijama i datacija?
Sv Dionizije u Esslingenu(8.st)
Sv. Viktor u Xantenu (7.st)
sv. Severin u Passau-Innstadt
36. Gdje su i kada vladali Klodvig i Hilderik
Klodvig - 481. – 511 Galija/Veći dio moderne Francuske
Hilderik - 457. – 481. Tournai, Belgija

37. Kagan Bajan
Razaralo se i pustošilo mnoga utvrđena gradska naselja, pa čak i ona
najveća kasnoantičkog obilježja na današnjem teritoriju Jugoslavije, koja su
dotad bila uglavnom nedirnuta. 6./7. stoljeće kagan Bajan zauzima
Sirmium 582. godine, njegovi sinovi gaze Panoniju i južni Norik(područje
Aus, Slo) 583./584.Viminacium i Singidunum, kasnije Cibalea, Mursa,
Siscia.. do oko 600te pokoravaju Gepide, ratuju s Bizantom te opsjedaju
Carigrad 626.
38. Katedrala u Trieru
U 2.pol.4.st. nastaje dvostruki crkveni kompleks koji se sastoji od dvije
paralelno postavljene bazilike između kojih je krstionica. Prema legendi
astaje iz kuće carice Helene. Pod Francima se unutar rimskog grada gradi
bazilika uz kraljevsku palaču.
Sakralna zdanja od 4.st. vuku podrijetlo iz gradsko-rimske općinske crkve.
Prekid grobnih priloga oko 680.g.
39. Metode datacije
Relativna i apsolutna kronologija, dendrokronologija, C14,
termoluminiscencija, arheomagnetizam
40. 2 natpisa bitna zbog hrvatskog etnosa
Šopot kod Benkovaca - Branimir „dux cruatorum“
Kapitul kod Knina – Držislav „dux hroatorum“ i „dux magnus“
41. Spomenici na kojima se spominje Branimirovo ime i njegove
titule:
a)iz Muća Gornjeg 888., crkva sv.Petra
b)iz Šopota kod Benkovca 2./2. 9.st.- najstariji spomenik sa spomenom
hrv.imena „dux croatorum“
c)iz Nina, crkva sv. Mihovila
d)iz Otresa sa arhitrava i zabata
e)iz Ždrapnja kod Bribira s arhitrava oltarne pregrade
Knez, grof, vojvoda
42. Tko je prvi vodio iskopavanja u HR, kada i gdje i kako se
arheologija razvijala
Lujo Marun, 1893. Prvi arh muzej u Kninu
1886. je godine predvodio istraživanje na području bazilike sv. Marije u
Biskupiji, kad se i pronašlo temelje ove bazilike. 1888. je godine fra Lujo
Marun otkrio ostatke ranosrednjovjekovne crkve sv. Cecilije na položaju
Cecela, nedaleko od Stupova kod sela Biskupije. 1908. je vodio prva
istraživanja Bribirske glavice. 1912. je na mjestu rimskog Burnuma, blizu
Ivoševaca kod Kistanja. vrela rijeke Cetine (crkva sv. Spasa)

43. Datacija i opis crkve Sv. Spasa u Vrlici i crkve Sv Trojice u
Splitu?
Sv. Spas, Vrlika kod Cetine – longitudinalna jednobrodna crkva
pravokutnog tlocrta s troapsidalnim svetištem (utjecaj centralnih crkava),
izvana je poduprta polukružnim kontraforima, na pročelju nalazi se
westwerk čije prizemlje je trodijelno segmentirano, a na katu se lučno
otvara prema svetištu, 2.pol.9.st.
Sv. Trojica, Split – centralni je oblika i pripada šesterolisnim crkvama, nad
središnjim prostorom nalazi se kupola na tamburu, vanjski zidovi
raščlanjeni su lezenama, prema skulpturi datira se u prijelaz 8./9.st.
Sv. Spas – prelazni tip iz centralnog u longitudinalno crkveno graditeljstvo.
Glavni ulaz je na zapadnoj strain, svetište na istočnoj. Na pročelju ulaza
uzidan je zajedno s crkvom visoki četverostrani zvonik, koji se lagano
suzuje prema vrhu. (najstariji do sada sačuvani zvonik kod nas). Bočni
zidovi crkve ojačani su poluoblim kontraforima do pod sam krov, koji
nedostaje. Između kontrafora na južnom zidu je po jedan uski prozorčić s
polukružnim lukom. Negdje u 13. ili 14. st. je bila produžena na začelju s
uglatom apsidom, a prvotna apsida imala je polukruža oblik, do koje je na
bočnim stranama bila po jedna manja poluapsida. Datira se u 9. ili 10.st.
Sv. Trojica – građevina centralnog oblika kojom dominira kupola. Njena
osnova sastoji se od 6 deformiranih i nejednakih polukružnih apsida, nad
kojima se uzdiže tambur na kojem počiva kupola. Apside su presvođene
polukupolama, a izvana pokrivene, kao što je vjerojatno bila i kupola, s
čunjastim krovom od kamenih ploča. Glavni ulaz na zapadnoj strain,
svetište na istočnoj. 9.-11.st.
44. Što piše na nalazu iz Šopota iz Benkovca?
Greda i trokutasti zabat (kuke u gornjoj zoni, pleter u donjoj; kuke, pleterni
križ i ptice do njega)2./2. 9.st, tekst u kojem se spominje knez Branimir
(dux croatorum) – prvi spomen Hrvata i župan kao donatori crkve.
45. Datacija, karakteristike crkvene arhitekture i grobnih nalaza u
Biskupiji kod Knina?
8. st. trobrodna crkva Sv. Marije
–natpis DUX GLO
46. Datacija, karakteristike, natpis, opis Višeslavove krstionice?
9.st
šesterostranični oblik
Uz bridove stranica reljefno je isklesan po jedan torodirani stupić sa
stiliziranim kapitelom, dok je na sredini prednje stranice prikazan
procesionalni križ ispunjen hrvatskim tropletom za zavojnicom na kraju
triju krakova.

„Ovaj izvor naime prima slabe da ih učini prosvijetljenima. Ovdje se peru
od svojih zločina, što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu
kršćani, spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo. Ovo djelo pobožno učini
svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava i to u čast Sv. Ivana Krstitelja, da
zagovara njega i njegova štićenika.“
47. Datacija rane romanike i obilježja skulpture u Hrvatskoj?
rana romanika u hrv je razdoblje 11. St....puna romanika je od 12. St....
Na skulpturi romanike, još uvijek vezane za arhitekturu, javlja se ponovo,
prvi put nakon kasne antike, jak osjećaj za plastično, a u obradi detalja
težnje za shematiziranjem.
1.zakonu kadra,
2. zakonu hijerarhije i
3. pravilu horror vacuii.
Najbolji primjeri romaničke skulpture su: - drvene vratnice Splitske
katedrale majstora Buvine i Portal Trogirske katedrale majstora Radovana
(1240. g.).
Romaničko slikarstvo je zidno, na dasci i iluminirani rukopis
48. Ostava ili grob iz 5/6 st. datirane pomoću novca
Ulpiana (Lipljan kod Gračanice) - o.550, nerabljeni solidus Justinijana I.
Kranj – novac Odoakrovog kova, Zenonov solidus – LG imitacija solidusa
Justinijana II.
Reggio Emilia – 60 solidusa, 476.-7. Samo 3 iz Ravenne, sve ostalo IRC
Rifnik
49. Obilježja istočno gotske nošnje
Najznačajnija je komponenta ženskog nakita bila fibula i to tri osnovna
tipa:
a) lučne fibule od iskucanog srebrnog lima
b) lijevane od pozlaćenog srebra s pet krakova na glavi i maskom na nozi,
uvijek geometrijski ili floralno ukrašene
c) željezne ili srebrne s unazad povijenom nogom
Nošene su i luksuzne pojasne kopče s njima karakterističnom
ornamentikom izvedenom rovašenim motivima pletenica i almandina, a
ponekad i glavama ptica grabljivica.
U grobnim cjelinama nailazimo i na poliedarske naušnice (lijevane ili
inkrustrirane),ukosnice tipa stilus ili one sa životinjskim glavama,
narukvice, ogrlice, perle, privjeske,alke, jezičke...
Sastavni dio nošnje su i kožne torbice s ukrasnim okovima, nošene opojasu
i u njima vjerojatno ženski toaletni pribor
ZdenkoVinski navodi da jeistočnogotska ženska nošnja tijekom 5. i 6.st.
obilježena parom fibula na ramenu ikopčom za pojas ili samo kopčom, a

bez fibule ili s fibulom, ali bez kopče. U 6.st.nailazimo na grobove sa samo
jednom fibulom na ramenu što ukazuje na napuštanje staretradicije.

50. Obilježja materijalne kulture Ostrogota, Gepida i Langobarda u
Panoniji
OG:
- karakterističan ženski nakit pontsko-danubijskog obilježja jesu parovi
lučnih fibula od srebrnog iskucanog lima (te njihove lijevane imitacije).
- Za Ostrogote i Gepide značajne su reljefno kvalitetnim duboko rovašenim
ornamentom guste spiralne vitice ili trokutića ukrašene lijevane lučne
fibule i pojasne kopče.
- groblja na redove
- pojasne kopče, karakteristično ukrašene rovašenjem, često motivom
pletenica i almandinima (nadomještenim ponekad staklom), mjestimično i
motivom glave ptice-grabilice
- muški grobovi nemaju oružje
GEP:
- groblja na redove
- muški grobovi imaju oružje
- kovani novac
- lučne fibule
LG:
- panonsko-langobardske S fibule
- ptičji motivi (orlove glavice na lučnim fibulama)
51. Ranosrednjevjekovna gradišta
- Slavensko gradište Oldenburg u Holsteinu
- najstariji opkop
- prvi bedem prije 750., 3. izgradnja uz uključivanje suburbija u drugoj
polovini 8.st.
- izgradnja dvostruke utvrde u ranom 13.st.
Brandenburg
52. Schretzheim
-groblje na redove u Schretzheimu kod Dillingena: očitane su horizontalno stratigrafske zone rasta. U redoslijed sahranjivanja uključeni pripadnici
bogatih obitelji, a da pritom nisu koristili svoju materijalnu prednost ni
privilegije.
53. Gdje su avari primali danak u zlatu i datacija po zlatnicima
Justinijan, odnosno Bizant, 527 – 565.

54. Stanje nakon sloma Avara na ovom području: slavenska i
starohrvatska groblja
Velika Gorica, Otok kod Vinkovaca, Brodski Drenovac – slavenska
Biskupija-Crkvina kod Knina, Kašić, Nin -- starohrvatska
55. Avarska materijalna ostavština
Arheološka ostavština prvoga avarskog kaganata u svojoj je osnovici
centralnoazijskog
podrijetla, kako se manifestira načinom sahrane u konjaničkim grobovima,
u kojima je uz jahača s njegovom opremom pokopan i konj s ormom i
tipičnim rekvizitima (žvale, sedlo i stremeni), pa u nošnji konjanika s
osebujnim
pojasom i zaponom za perčin, u oblicima oružja (nomadski refleksni luk i
trokrilne
strelice u tobolcu, šašoliko koplje, jednosječni mač), pastirskim
instrumentima,
oruđu itd.Tipične su također zlatne naušnice s privjeskom kugle ili
okrenute piramide, te narukvice s jako proširenim završecima.
56. Tipovi slavenskih naušnica
Slavenske naušnice (nađene i u Hrvatskoj – Dubravice kod Skradina,
Golubić kraj Knina, Čađavica - Podravina ) – zvjezdolike naušnice
57. Koje ranokršćanske crkve imaju kontinuitet u sr. vijeku
Katdrala u Trieru, Xanten – crkva sv. Viktora (?), St. Denis (Pariz), Brenz,
Koln, Bonn, Augsburg...
59. Romanika u Hrvatskoj
Crkva Sv. Petra na Rabu, rapska katedrala, zadarska katedrala Sv. Stošije,
drvene vratnice Splitske katedrale, Portal trogirske katedrale (Wikipedija);
ciborij iz Biskupije kod Knina (kasna faza predromanike, ne znam priznaje li
se i to), oltarna pregrada u crkvi Sv. Martina u Splitu (11.st.), zabat oltarne
pregrade iz Solina (11.st.), zabat s likom Bogorodice iz Biskupije kod Knina
(2.pol.11.st.), plutej s motivom pentagrama iz Splita (11.st.), ulomak
pluteja iz Kule kod Benkovca, ulomak s likom ratnika iz Pridrage kod
Novigrada (kraj 11.st.), plutej iz crkve Sv. Lovre u Zadru (11.st.), pluteji iz
crkve Sv. Nediljice u Zadru (11.st.), crkva Sv. Nikole u Prahuljama kod Nina
(poč.12.st.)......
60. Kadionica iz Vrlike
Jedinstvwni primjerak rane karolinške umjetnosti iz 2.pol.8.st. –
rađenaprema kasnoant uzorima s tehnikom rovašenja i motivima
uglato.geom s kasnoant pojasnih kopča, niello, držač s 3 kraka koji su
oblikovani kao stilizirane ptičje glave. Jedina takva u Europi (Pia je rekla da
je nađena još jedna u Slo iste forme, ali neukrašena), u dalm Hrv dospjela

kao import povodom kristijanizacije Karla Velikog. U kompoziciji je srodna s
Tasilovim kaležom, ali nema životinjski ukras.
61. Datacija, opis, karakteristike, mjesto nalaza natpisa na
sarkofagu kraljice Jelene?
Pronađeni fragmenti prednjeg dijela sarkofaga (90) s natpisom u crkvi na
Otoku u Solinu. Natpis: “U ovom grobu počiva glasovita Jelena, koja je bila
žena Mihajlu (Krešimiru), majka Stjepana (Držislava). Ona je postigla mir u
kraljevstvu. Dne 8.listopada godine od upućenja 976. ovdje je bila
pokopana:. indikcije IV, cikla mjesečnoga V, epakte XVII, cikla sunčanoga
V. Ona, koja je za života bila majka kraljevstva, postal je i majka sirota i
zaštitnica udovica. Ovamo pogledavši, čovječe, reci: Bože, smiluj joj se
duši!”
-njegova točna datacija (976.) i pojava imena omogućili su F.Šišiću
rješavanja genealogije hrvatskih vladara
-pod imenima Mihajlo i Stjepan kriju se poznate ličnosti- kralj Mihajlo
Krešimir II i Stjepan Držislav.
62. Koje je značenje crkvene arhitekture ranog srednjeg vijeka za
hrv.arheologiju
Nepravilna gradnja u kamenu (novina Hrvatima), podjela prema tlorisnoj
osnovi na centralni i longitudinalni tip crkve, kasnije i miješani tip,
plitkoreljefna pleterna plastika kao omiljena dekoracija, crkvene pregrade
gdje su sačuvani prvi znaci pismenosti na hrv. tlu (premda isključivo na
latin. jeziku) itd.
63. Koja su sve nalazišta u blizini Knina?
Kapitul uz rijeku Krku, trobrodna bazilika sv. Marije u selu Biskupiji na
Kosovu polju
64. Karakteristike starohrvatske arhitekture

65. Odnos starokršćanske i srednjovjekovne arh.

66. Važnost lokaliteta u Biskupiji

67. Datacija natpisa Trpimirovog, Branimirovog i Mucimirovog
natpisa
Trpimirov: 852.g.
Branimirov: 888.g.
Mucimirov: 895.g.

68. Opiši i datiraj: zabat iz sv. Petra u Solinu
Trokutasti zabat oltarne pregrade od pet fragmenata. Obod je ukrašen
kukama, u središnjem polju nalazi se urezani križ, a uz njega nalaze se dva
shematizirana pauna. Na luku zabata je natpis: 'Presveti Petre, primi dar
od časnoga Mojsija, sveoga tvojega sluge!' Kao i crkva, datira se u 11.st.
69. Pluteji iz sv. Nediljice i sv. Lovre
Plutej iz crkve sv. Lovre u Zadru:
- biblijski prizori, sastavljeni od nekoliko fragmenata
- neki fragmenti pronađeni 1891. kod Kopnenih vrata u Zadru
- plutej je sastavioo i rekonstruirao I. Petricioli, koji je i ustvrdio da plutej
potjeće iz sv. Lovre
- dekorativni friz od 4 kazete i 3 arkadice
- u arkadama su bili životinjski likovi (vrlo vjerojatno orolovi - 1 sačuvan)
- na glavnom polju su prikazi iz Kristova djetinjstva poredani u 2 reda
- prvi prizor je Navještenje
- drugi prizor je Vizitacija
- treći prizor prikazuje Kristovo rođenje
- u drugom redu nalazi se kompozicija Poklona mudraca
- datira se u 11.stoljeće
Pluteji iz crkve sv. Nedeljice u Zadru:
- glavno polje podijeljeno u 9 arkada, figure iz prizora Evanđelja
- prve dvije arkade pripadaju kompoziciji Navještenja
- treća - Vizitacija, četvrta - Kristovo rođenje, a nakon toga Kristovo pranje
- u krajnje 3 arkade - Poklonstvo mudraca
- glavno polje sastoji se od 8 arkada - u prve 4 smješteni su likovi s
kompozicijom Pokolja djece - pod prvom arkadom sjedi Herod, a u sljedeće
2 prikaz dvije majke koje bespomoćno promatraju taj čin
- 3 iduće arkade ispunjene su kompozicijom Bijega u Egipat

- u pretposljednjoj arkadi vidi se lik Ivana
- zadnja arkada nedostaje
- na osnovi analize ornamenata jedni su skloniji ranijoj dataciji (8.-9.st.),
dok su drugi skloniji kasnijoj (11.-13.st.)
- rezime: 11.st., vrijeme rane romanike
70. Plitko reljefna plastika sa crkvenog namještaja

71. Plutej iz Koljana kod Vrlike
Pravokutni plutej, gornji izbočeni dio ukrašen je troprutim pleterom.
Glavno polje dekorirano je sa tri horizontalna niza troprutih kružnica koje
su povezane uzlovima. U svakom redu je po 6 kružnica i naizmjenično su
ispunjene pticama, rozetama i cvijetom. Čitavo polje uokvireno je
troprutim trakama koje izlaze iz krajnjih čvorova kružnica. Pripada
razdoblju predromanike tj 9.st.
72. Opiši nađene ciborije

73. Crkvene pregrade

74. Spomenici s figuracijom

75. Ciboriji, figuracija i romanika u Dalmaciji
Drugi izvor građe su ciboriji – neba. U Dalmaciji su pronađena 3. 2 su
stajala iznad oltara i četverostrani su, a treći je baptisterijalni ili
šesterostran. Raščlanjeni su na više dijelova: donji dio su koloni sa bazama
na dnu i kapitelom na vrhu, sreedišnji dio je košara koja na donjim
krajevima ima luk a na gornjim vijenac a u sredini dekorativno polje
ispunjeno raznim motivima. Povrh košare je piramidalni krov. Krovna
piramida završava ključnim kamenom u bazi u kojoj se sastaju vrhovi
stranica piramide a na vrhu ciborija stoji kitnja.
1) ciborij iz crkve sv. Marte u Bijačima kod Trogira – ima četvtastu osnovu i
košaru ali krov izrasta u piramidu s osmerokutnom bazom , sa obje strane
luka nosi natpis. Ista crkva se spominje u ispravi iz 892.g. u kojoj Muncimir
donosi presudu. Iz 9.st.
2)ciborij iz crkve sv. Marije u Biskupiji kod Knina – četvrtasta osnova, krov
je piramida sa četverokutnom bazom , nema natpisa, kasna faza
predromanike, 2.pol.11.st.
3) ciborij iz crkve sv. Marije u Biskupiji kod Knina – baptisterijalni,
šestostrana osnova i košara, a krov ima dvanaestostranu bazu i takvu
piramidu. Košara ima pleter a piramida je glatka, na vrhu je visoka kitnja.
Pod ciborijem je kamenica za krštenje sa motivima kao na košari –
individualnost domaćeg klesara.
Do sredine 11.st. pleter je isključiva dekoracija kamenog namještaja a
onda uz njega nalazimo i životinjske i ljudske figure čime kod nas počinje
oblikovanje lika i to dovodi do narativnih kompozicija, naš majstor ne
pokazuje vještinu u likovnoj obradi jer robuje tehnici pletera pa izvodi obje
istim manirama dlijeta pa figure nemaju potreban reljef.
1) Zabat s likom Bogorodice iz crkve sv. Marije u Biskupiji kod Knina;
trokutni, ima kuke, Bogorodica je u liku adorantkinje s rukom na prsima
dlan prema gledatelju, ima aureolu, križ, to je plitki reljef, plosnata
modelacija, izrađena je uparanim crtama. Pleter se tu gubi a javljaju se
palmete koje označavaju prijelaz iz razdoblja pleternog ornamenta u
romaniku, 2.pol.11.st., podsjeća na bizantske madone. Majstor je htio
naglasiti treću dimenziju na plitkom reljefu, dlan je dobro oblikovao ali se
onda vratio tehnici uparivanja crta.
2) Plutej s likom hrvatskog vladara iz Splita u krstionici u splitskoj stolnoj

crkvi u nekadašnjem hramu Dioklecijanove palače: u krstionici (koja je
sastavljena od nekoliko ploča neke uklonjene crkvene pregrade) je bazen
za krštenje od 12 mramornih ploča, jedna od njih je centralni reljef koji
prikazuje 3 muškarca. Najveća sjedi na prijestolju, ima kratku bradu, hlače
i plašt naboran u krilu, u desnoj ruci križ a u lijevoj vladarsku kuglu, na
glavi kruna sa 3 križa. Do njega je uspravan čovjek u dugoj haljini
pritegnutoj pojasom a pod njim leži manji lik s ispruženim rukama u stavu
proskineze. Ukras su troprutaste osmice. Neki figuru tumače kao Krista na
prijestolju a neki kao hrvatskog vladara na prijestolju ali za to nema
dokaza, iz 11.st je.
3) Likovna transena iz Biskupije kod Knina: lik hrv dostojanstvenika ili
ratnika predstavljao se samostalno ali je pronađena kompozicija kojoj
pripada pa je sad uklopljen u transenu. Specifikum je to što su figure na
njoj obrađene s obje strane ali lice je bolje obrađeno. Transena se pripisuje
vratnici nekog prolaza, pristupa ambonu, podijeljena je na 2 polja. U centru
gornjeg polja je Madona na tronu s Isusom u krilu a u uglovima su 4
evanđelista, u donjem polju su ljudski likovi od kojih je jednom ostala samo
glava s tonzurom a drugi je dostojanstvenik ili ratnik – haljina stegnuta u
pasu, srcolika kesica i mač. 11.st.
4) Ulomak s likom ratnika iz Prigrade kod Novigrada – bradati ratnik ima
mač i štit, prikaz ljudskog lika u dinamici pokreta, 11.st.
ROMANIKA?
76. Koji su lokaliteti istraživani u 19.st
1871.- Muć Gornji kod Sinja
1885.- Petrovac, Gradac, Kapitul kod Knina
Crikvina u Biskupiji kod Knina
1891.- Rižinice kod Solina
1898. - Solin
77. Vremenske granice predrom. i ranorom. arhitekture u
Dalmaciji
7.-11.st
78. Karakteristike Sv.Križa u Ninu
Sv. Križ – tlocrtna osnova u obliku nepravilnog križa s dominantnom
središnjom kupolom, koja je konstruirana na trompama što ih tvore čeoni
lukovi polukupola četiriju krakova križa. Kupola je nepravilna elipsoidna
oblika, čija je baza trapezoid. S istočne strane, na poprečne krakove križa
naslanjaju se polukružne apsidice. Ulazna vrata nalaze se na zapadnom
kraku križa, znad kojih se diže zvonik oblika preslice za jedno zvono. Na
istočnom kraku se nalazi glavna apsida polukružna oblika. Kupola i
sporedne apside bile su kružnoga oblika, bile su pokrivene od lomljenih
kamenih ploča. Nad ulaznim vratima nalazi se nadvratnik, ukrašen

pleternom ornamentikom, uklesan natpis imena župana Godečaja, poč. 11
st.
79. Spoji crkvu s mjestom
Sv.Križ = Nin, Sv.Petar = Omiš, Sv.Juraj = Radun, Sv.Spas = Cetina,
Sv.Trojica = Split, Sv.Donat = Krk, Sv.Nikola = Prahulje kod Nina
80. Sastavni dijelovi oltarne pregrade
Crkvena pregrada dijeli svetište od broda, dekorativan element i skoro
uvijek ima natpis. Nije sačuvana nijedna u cjelosti. Sastoji se od 3 dijela:
1) donji dio – zatvoren i sačinjavaju ga dekorirane kamene ploče. Uži i
okomiti dijelovi su pilasti a oni postavljeni po dužini su pluteji. Oboje su
ispunjeni dekoracijom pletera, a rijetko i drugim motivima. Pri vrhu je
izvučena rubna letva dekorirana pleterom, a po sredini je prolaz iz broda u
svetište.
2) srednji dio – rastvoren je i sastoji se od kolona i kapitela. Neke kolone su
spojene s pilastrom. One su oble i glatke površine, neke imaju bazu.
Kapiteli pridržavaju gredu gornjeg dijela pregrade, izrađeni su slobodno i
različito, vješto ali primitivno – individualnost, slijede antiku.
3) gornji dio – kamena greda koja teče iz jednog u drugi kraj zida, a preko
prolazaiz broda u svetište prekida ravnu liniju i nadiže se u obliku zabata.
Greda se dijeli na 2 ili 3 polja. Donje polje je obično s natpisom, prazno ili s
pleterom, a nekada je natpis i na srednjem polju. Grede pregrada koje
imaju natpis su važne jer predstavljaju prve preostatke pismenosti u
Hrvata. Na gornjoj gredi iz zabata kao centra teče niz kuka. Zabat se nalazi
na sredini pregrade iznad prolaza iz broda u svetište i u njemu je sjecište
krajeva greda s obiju strana. 2 su vrste: obli i šiljati, obli su iz crkava
centralnog tlocrta. Šiljati su veće površine i sa više dekoracije. Na donjem
dijelu zabata je luk a na licu iznad njega donje polje zabata koje ima istu
obradu kao i grede. Sa strane je vanjsko polje na koje prelazi dekoracija s
greda – kuke. U sredini šiljatih zabata je dekorativno polje uokvireno
rebrom, u sredini mu je križ čiji su uokvireni krakovi ispunjeni pletenicama.
Sa strane su ptice koje okrenute jedna prema drugoj kljucaju grozd, a
iznad su ruže. Obli zabati nemaju dekorativno polje u sredini. Primjer
pregrade je pregrada iz crkve sv. Martina u Splitu iz 11.st.
81. Numizmatički nalazi ranog srednjeg vijeka
Uzdolje na Kosovom polju kod Knina – na trokutnom zabatu oltarne
pregrade je bio natpis s imenom kneza Muncimira i 895. Godinom
Crkva Sv. Lucije kraj Jurandvora kod Baške na Krku – Bašćanska ploča –
plutej uklonjen sa oltarne pregrade, nađen u pločniku crkve – 1102.g
Bijači kod Trogira – izdana Trpimirova povelja iz 852.g

Isprava – Mucimir 892.g, spominje crkvu Sv. Marte u Bijačima kod Trogira
Jelenin sarkofag iz Solina – pokopana 976.
82. Crkva Sv. Jurja (od Podmorja) u Radunu
Ima običnu tlocrtnu osnovu, izduženi brod (longitudinalni tip), na kojeg se
nadovezuje pravokutna apsida koja je izbočena izvana i iznutra. Glavni
ulaz u crkvu je na Z a svetište je na I. Vanjska površina svih zidova
raščlanjena je plitkim nišama, koje počinju od podnožja i završavaju
polukružnim lukovima. Bočni zidovi s unutrašnje strane, podijeljeni su
polupilastrima a oni su međusobno povezani polukružnim lukovima. Crkva
se prvi put spominje 1189.g., ali se datira u drugu polovicu 10.st., ili na
sami početak 11.st.
83. Crkva Sv. Donata na Krku
Po tlocrtnoj koncepciji predstavlja sintezu centralne građevine s
dominantnom originalnom kupolom i produženog bazilikalnog prostora
stvorenog dvjema nejednakim produženim prostorijama. Nad središnjim
prostorom podignuta je kupola. Ovaj objekt je pravi primjer pučke sakralne
arhitekture predstavlja svu slobodu zamisli, te nevještu i nepravilnu
obradu primitivnog majstora. Datira se u starohrvatsko starije razdoblje, tj.
između 9. i 11.st.
84. Crkva Sv. Donata u Zadru
To je okrugla predromanička crkva koja se do 15. stoljeća nazivala crkva
Sv. Trojstva, a od tada nosi ime Sv. Donat, po biskupu koji ju je dao
sagraditi. Prvi put crkva se spominje sredinom 10. stoljeća u spisima
bizantskog cara Konstatina Porfirogeneta. Zbog osebujnog cilindričnog
oblika i pomalo robusne monumentalnosti ova građevina pripada
najpoznatijim i najznačajnijim europskim predromaničkim crkvama. Po tipu
gradnje slijedi oblike dvorskih crkava kružnog tlocrta od ranobizantskog do
karolinškog razdoblja (palatinska kapela u Aachenu, San Viale u Ravenni,
Carigrad). Ipak, po svojoj gruboj monumentalnosti (visina 27 metara),
neobičnom cilindričnom obliku i dvostrukim unutrašnjim prostorom ističe
se originalnošću, bez nekih izravnih uzora. Veći dio arhitektonskog ukrasa,
kao i monolitni stupovi u crkvi, antičkog su podrijetla i potječu uglavnom s
porušenog rimskog foruma. Datira se u poč. 9.st., u rani srednji vijek.
Nalazi se na JI strani katedralnog sklopa i isotčno od biskupske zgrade s
kojom je bila povezana zajedničkim predvorjem u pizemlju i prolazom na
katu. Građena je u 2 faze.
1. Kraj 8.st., slobodnostojeća rotonda, u temeljima nalaze se antički
fragmenti, kružna jezgra odvojena je od ophoda stupovima, na istočnoj
strani su 3 potkovaste apside, zid je s unutarnje strane raščlanjen plitkim
nišama, a s vanjske lezenama.

2. Podignut je kat s galerijom, a zbog težine kata stupovi su zamijenjeni
pilonima, a niše zapunjene liturgijskim namještajem iz prve faze.
85. Crkva Sv. Nikole u Prhuljama
Sagrađena je na zemljanom prapovijesnom tumulu. Tlocrtna osnova je
trolisna, a svodovi oblikuju četverolist. U kasnom srednjem vijeku crkva se
koristila kao promatračnica te je tad nad kupolom nadograđena
šesterostrana obrambena kula. Zbog portala sa čistim romaničkim
karakteristikama, tehnike gradnje i rebrastih lukova (koji pojačavaju svod),
datira se u početak 12.st.
86. Odnos arheologije srednjeg vijeka s etnologijom i pum-om
Povijest umjetnosti - PUM je isto kao i ARH pomoćna disciplina povijesnih
znanosti. Riječ je kao i u ARH o materijanim izvorima koji se utvrđuju
identičnim metodama kao što je stilska analiza i kkoparacija tipova. Razlika
– materijalni izvori ni približno ne tvore predmet povijest umjetnosti, već
samo oni koji posjeduju estetske kvalitete “umjetničkog djela”, dakle
kvalitete koje je teško objektivno definirati.
Etnologija - znanost o životnim oblicima nekog naroda, temelji se na
pismenim izvorima i usmenim predajama. Predmet etnologije su naselja,
kuće i kućno pokućstvo, narodna umjetnost, oruđe za rad i odjeća, al ii
narodni jezik i glazba, vjera i običaji u vremenskoj mjeni… Dok se potonji
ciljevi podudaraju s filologijom i muzikologijom u pogledu izvora i metoda
istraživanja, u istraživanju naselja, kuća i pokućstva nadalje ovise o
materijalnim izvorima koji se kao takvi moraju proučavati drugačijim
metodama istraživanja. Arheologija pomaže etnologiji u tom pogledu –
daje joj sigune materijalne izvore. Međusobno se nadopunjuju.