Está en la página 1de 14

UNIVERZITET U BEOGRADU

MATEMATIKI FAKULTET

SEMINARSKI RAD

TEMA:

ZLATNI PRESJEK

PREDMET: METODIKA NASTAVE MATEMETIKE II

Profesor:
LUI ZORAN

Student:
VUKOVI RADENKO
214/97

BEOGRAD, JUN 2001.g

Zlatni presjek: geometrija prirode ili prirodna


geometrija
Gledajui raznovrsnost pojava svoje okoline ovjek o njoj stie neke
intuitivne utiske. Oblici kod gledaoca dobijaju za njega subjektivne
karakteristike vidi ih kao vitke, zdepaste, elegantne ili ne, sviaju
mu se ili ne sviaju. Ukus je bitan inioc ovjekovih reakcija na drai: on e
birati i oblikovati predmete i okolinu po nekom svom nahoenju, iako najee nee moi objasniti ta je to to prepoznaje kao lijepo. Ne znam ta je
umjetnost, ali znam ta mi se svia, izjava je koju esto moemo uti. Svianje se umee i u prirodne pojave i oblike, lijepi su zalasci sunca, arene
kronje stabala u jesen, puevi i koljke sa svojim vijugama; i cvijee nas
privlai sve do ukljuivanja u manire ponaanja darujemo ga i njime ukraavamo okolinu; u gradovima elimo to vie parkova i zelenila, drimo kune ljubimce, vikendom odlazimo u prirodu prema kojoj oigledno osjeamo jaku pripadnost i ne elimo je se odrei. Ima li u svim tim nevidljivim
osjeajima i ukusima neto izmjerljivo, izraunljivo, ime bismo dokazali i
uinili vidljivom tu vezu ovjeka i prirode?

slika 1: grafikon odabira najljepeg pravougaonika


Ispitanicima je ponueno deset pravougaonika razliitih odnosa (odnosa
stranica), izmeu kojih je najvei broj ispitanika izabrao jedan odreeni sa
odnosom 21:34 kao najljepi F. Th. Fecher (1876) uinio je eksperiment,
otada vie puta ponavljan. (slika1)
Mi znamo za taj odnosa brojeva: jo od doba antike Grke, Platona u
Teetetu i Euklida u X knjizi Elemenata govorimo o dinamikoj simetriji
2

ili samjerljivosti u kvadratu, odnosno o Zlatnom pravougaoniku ili Zlatnom


presjeku. ta je to?
Definicija zlatnog presjeka govori o razmjeri to znai o odnosu
dvaju razmjera. Manji dio prema veem odnosi se jednako kao vei dio
prema cjelini. Ili: minor:major=major:cjelina. Ili: cjelini. Ili:
minor:major=major:cjelina. Ili: A:B=B:(A+B). Geometrijska
konstrukcija zlatnog presjeka mogua je na nekoliko naina:
Duinu AB dijelimo na pola i prenosimo duinu te polovine pod pravim
uglom lijevo ili desno; dobili smo taku C. Nju spajamo s takom B. Veliinu AC prenesemo s take C na duinu CB, ime dobijemo taku A1. Iz
take B estarom prenesemo duinu BA1 na duinu AB i dobijamo taku D
koja presjeca prvobitnu duinu AB na odnos major (BD) i minor (DA).
(slika 2)

slika 2: konstrukcija z.presjeka 1

slika 3: konstrukcija z. presjek 2

Drugi nain konstrukcije je da kvadrat stranica 1:1 prepolovimo po


normali, i spustimo dijagonalu polovine (AB) na bazu. Iz novodobijene
zavrne take baze (D) podiemo normalu u C i zatvaramo kvadrat. (slika 3)
Trei nain je malo dui: dijagonala kvadrata stranice 1 koja iznosu
korijen iz 2 prenese se estarom na produenu stranicu kvadrata. Omeuje se
pravougonik kojem su due stranice korijen iz 2, a krae 1. Ponavlja se isti
postupak, tj. dijagonala pravougaonika korijen iz 2 koja iznosi korijen iz 3
prenosi se na produenu stranicu itd., dok se ne stigne do pravougaonika
korijen iz 5. Tada se povue simetrala na due stranice i iz donjih spoljanjih
uglova se diu lukovi kojima je radijus polovina duine stranice do presjeka
s gornjom stranicom. Iz tih taaka se spuste normale koje zatvaraju kvadrat.
3

S obje strane kvadrata preostala su dva manja pravougaonika koji svaki


posebno s kvadratom daju zlatni pravougaonika. (slika 4)

slika 4: konstrukcija z presjeka 3


Ovim konstrukcijama smo dobili dvije duine u odnosu koji ini bazu
i stranicu onog kvadrata koji su veina ispitanika prepoznali kao najljepi.
Za njegove stranice smo rekli da su bile u odnosu 21:34. Rezultat tog dijeljenja iznosi 0,617647 iracionalni broj, matematiki nemjerljiv.
Meutim, u 13. vjeku jedan je matematiar, Leonardo iz Pise zvani
Filius Bonaccio postavio aditivni niz brojeva u kojem je svaki slijedei broj
jednak zbroju prethodna dva: 1:1:2:3:5:8:13:21:34:55:89:144 a koji je po
njemu dobio ime Fibonaccijev niz. Primjeujemo na odnos 21:34 kao dio
tog niza, a raunanje e pokazati da svi brojevi ovog niza podijeljeni sa
svojim sljedbenikom, prvim veim brojem, (npr.34:55) uvijek daju rezultat
4

0,6, dakle praktino konstantan odnos kroz cijeli niz ime smo
zagospodarili neuhvatljivim iracionalnim brojevima sa beskonanim
razlomkom. Obrnuti postupak, dijeljenje veeg sa prvim manjim lanom
niza davati e konstantnu aproksimativnu vrijednost 1,6. Tako su zapravo
svi brojevi Fibonaccijevog niza u grupama po tri lana (npr. 8:13:21) u
zlatnom odnosu. Osnovna mjera zlatnog kvadrata tako iznosi 1:1,618.
Oznaka za zlatni presjek je , fi.
Kako jo moemo doi do zlatnog presjeka? Recimo, rasijecanjem
krunice na pet jednakih dijelova, to se postie ovako (slika 5): radius
krunice (BD) dijeli se na pola (E) i povezuje sa normalom nad centrom (C);
duina EC se sputa na dijametar (AD) u taku P, koja se opet spaja sa
takom C; duina CP se prenosi na obod krunice taka P1. P1C ulazi pet
puta u krunicu, bez ostatka. Ako dobijene vrhove spojimo, dobili smo
pravilan petougao, iji presjeci duina krakova ponovno ine pravilne zlatne
presjeke ( c(3):b(5) = b(5):a(8) , 3:5 = 5:(3 + 5 = 8) ). (slika 6)

slika 5: konstrukcija petougla


.

slika 6: zlatni odnosi krakova


unutar petougla

U sreditu petokrake zvijezde nalazi se manji petougao ije dijagonale iscrtavaju novi, manji pentagram, postavljen naopako. Njegovi su kraci
opet u odnosu zlatnog presjeka. U manjoj je zvijezdi jo manja, i tako se
petougao beskonano kopira sam u sebe (slika 7). Pitagorejci su petokraku
zvijezdu nazivali pentalfa, jer je sastavljena iz pet slova A, i bila je tajni
znak njihovog bratstva.

slika 7: kopiranje pentalfe unutar sebe


Pogledajmo pored sebe: presijecimo jabuku na pola i ugleda emo
sjemenke rasporeene na petougaonoj osnovi. I cvijet same jabuke je petougaon, kao i neki drugi cvjetovi (slika 8).

slika 8: cvijet jabuke i njen presjek


Petougao jo nije iscrpio svoje mogunosti. Povezivanjem dva susjedna ugla s centrom ini trougao, koji prepolovljen daje tzv. Pitagorin trougao, pravougli, sa stranicama 3-4-5, odnosno baza 3 : hipotenuza 5 = 0,6. Ili

skraeno baza1: visina1,6 = 0,618 , zlatni odnos (slika 9). I spoljanji kraci
zvijezde ine trouglove sa jednakim odnosima (slika 10). I takvi trouglovi su
prepoznatljivi u prirodi pogledajmo metriku rasta cvjetova na slici 11.

slika 9: Pitagorin trokut u pentagramu slika 10: trokut sa zlatnim omjerima


.
u pentagramu

slika 11: metrika rasta cvjetova po Pitagorinom trokutu


Nainimo i najkompleksniju konstrukciju. Iz osnovnog kvadrata 1:1
konstruiimo zlatni presjek (slika 12), i u novom pravougaoniku izvucimo
dijagonalu AB. Na presjeku stare ivice DE dobijamo taku F iz koje povlaimo paralelu do G. Tako smo desni kvadrat DECB presjekli na dva manjajedan ponovno jednakostranian (FECG), i jedan u zlatnom presjeku
(FGBD). Nova dijagonala (DC) i novi presjek (H) prelamaju novi zlatni
kvadrat na dva manja, opet jednakostranian i zlatni, ali drugog, vertikalnog,
usmjerenja (DFHI). Novim dijagonalama i novim presjecima stvaraju se rotacije sve manjih zlatnih i jednakostraninih kvadrata do odreenog centra.

Ako sada ubodemo estar u taku D i spojimo gornji lijevi ugao s takom E,
zatim ubodemo u taku F i spojimo E sa G, ubodemo u H i spojimo G sa i
itd., dobijamo dinaminu spiralu. Cijelu ovu konstrukciju nazivamo vrtloni
pravougaonik, i on ini osnovu rasta mnogih organizama u prirodi. Pogledajmo najoitiji primjer koljke, pa suncokreta, uzoraka paunovog repa ili
iarka (slika 13).

slika 12: konstrukcija vrtlonog pravougaonika

slika13: koljka, suncokret, paunov rep i iarka - neki primjeri dinamine


.
spirale
Sada, kada znamo ta traimo, izmjerimo i izraunajmo odnose i proporcije raznih prirodnih oblika; zapanji e nas uestalost zlatnog odnosa u
svim vidovima organskog ivota. Ako negdje ne uoavamo zlatni presjek
8

isprva, to moe biti i zbog deformacije fiktivne mree u kojoj zamiljamo


ucrtan neki oblik; pa iako dvije ribe na slici 14 izgledaju sasvim razliito,
analiza njihovih mrea pokazuje da obje imaju identinu strukturu, pa tako i
razmjere koji se bez mjerenja ne mogu uoiti. Ne udi nas zato da je i samo
ljudsko tijelo krojeno po istim prirodnim krojevima, i da ispod praga svijesti
ovjek prepoznaje i osjea u prirodi taj uzorak koji oduvijek nosi u sebi. To
je posebno zainteresovalo umjetnike koji su, neki svjesno, neki nesvjesno,
ugradili ta pravila u svoja djela. Svianje u tim djelima, kao i u prirodi, je
u velikoj mjeri odreeno prepoznavanjem metrike kosmosa od kojeg smo svi
nainjeni.

slika 14: ribe razliitog izgleda ali jednake strukture


U prethodnom opisali smo konstrukcije zlatnog presjeka i njegovo
pojavljivanje u Pitagorinom trouglu, petouglu i vrtlonoj spirali. Nazreli smo
princip konstrukcije u pranicima suncokreta i cvjetovima, sjemenki u
jabukama, rastu nekih cvjetova i listova begonije, arama paunovog repa,
dimenzijama riba i insekata; nazreli smo da toga ima jo mnogo u organskoj
prirodi. Naravno da se zlatni odnosi pojavljuju i u strukturi ljudskog tijela, i
da je ovjek to odavno primijetio, ili barem osjetio, i ugradio prirodnu metriku u svoja umjetnika djela.

Najpoznatije proporcionirano obiljeavanje ovjeka izvedeno je na


crteu Leonarda da Vincija.

Crte nam kae: ljudsko tijelo je mogue ucrtati u krunicu i kvadrat


(kvadrat je pravougaonik sa jednakim stranicama 1x1=1na kvadrat - dakle
kvadrat je dimenzija jedan na kvadrat). Visina ovjeka (1) jednaka je irini
rastvorenih mu ruku (1). Postavljanjem ruku i nogu u dijagonalu ovjek postaje sredite krunice. Napokon, potezi ispod koljena oznaavaju zlatni presjeku, kao i na ramenima: od vrha prstiju do ramena : rame do prstiju druge
ruke. Tako je i sa glava+tijelo+natkoljenica : potkoljenica. Ipak, Leonardo to
nije sam izmislio. Crte je zapravo interpretacija Vitruvijevih studija o proporcijama, koje su objedinjenje dotadanjih antikih saznanja.
Na kosturu vidimo kako se zlatni odnosi poinju granati; unutar gornjeg dijela tijela na odnos glave i vrata (A) naprama trupu (B); tako se dalje
odnose i dijelovi ruku i dijelovi nogu.

Nadalje, uoimo odnose veliina na ljudskoj aci - kako se lanci


prstiju odnose u progresiji veliine, i svi se mogu upisati u krunice sa ce-

10

ntrom u korjenu; poput lica, dijelovi tijela su mikrokosmos koji ogleda makrokosmos tijela.

U umjetnosti, istorija zlatnog presjeka zapoinje u starom Egiptu, i tu


odmah nailazimo na problem: Egipani su upotrebljavali zlatni presjek a da
nisu ni znali za njega! Ili barem mi tako smatramo, jer se nigdje ne spominje
neto to bi odgovaralo njegovom opisu. Polazite o njihovom znanju su
nam est matematikih papirusa, koji ak jo nisu svi tano deifrovani.
Rindov papirus poinje ovako: "Tano sabiranje. Vrata ka znanju svih stvari
i mranih misterija." Vijekovima i hiljadama godina Egipani su gradili po
kanonima koji se nisu mijenjali, i koji su osiguravali uklapanje dijelova u
cjelinu premda su bili napravljeni i na razliitim mjestima, i u razliito
vrijeme. Postupak rada nam je poznat: umjetnik je najprije sastavio
kvadratnu mreu podijeljenu na polja i u nju unosio konture. Matematiki
odnosi su se postavljali na osnovu izraunavanja bitnih prirodnih pojava podizanju i opadanju voda Nila zbog hrane, i astronomskom mjerenju
kretanja zvijezda, posebno Orionovog pojasa zbog rasporeda i orjentacije
hramova, svetita i piramida (kompleks sa Keopsovom (i jo dvije)
piramidom u Gizi je u odnosu na Nil vjerna rekonstrukcija srednje tri
Orionove zvijezde prema Mlijenoj stazi, npr.) Tako ispada da je samo
matematikim tumaenjem prirode Egipaninu u proraun uao i zlatni
presjek; veina konstrukcija ukljuuje korijen iz 5 i pravougle trougle 3-4-5.
Na slici 4 je konstrukcija Keopsove piramide, zatim prikaz da je
duina stranice u zlatnom odnosu sa polovinom baze;

11

U Grkoj, od 580-497 g. p.n.e. ivio je Pitagora, ovjek koji je traei


sastave kojima e objasniti harmonino djelovanje svijeta oko sebe postavio
brojeve - ne kao jedinice kvantitete, ve kao principe u kojima se ogleda kosmiki red. Tako pitagorejski sastav ima monadu, jedinicu, poetak svega;
dijadu i trijadu - enski (djeljiv) i muki (nedjeljiv) broj; etiri-potpuna enskost, dvostruka djeljivost, broj pet kao potpunost, zbir mukog i enskog
naela; i deset kao apsolutni, sveti broj, zbroj 1+2+3+4, tetrakis kojem su se
pisale i izgovarale molitve. Pitagora je putovao u Egipat i tamo doznao mnoge "mrane misterije i znanje svih stvari" uobliene u brojeve. Nakon Pitagore, Platon e 387. g. p.n.e. napisati na glavna vrata svoje Akademije: "Neka nitko ovdje ne ulazi ako ne zna geometriju"; sjeme metrike nunosti za
shvatanje svemira ve je niknulo bogatim plodom. Ubrzo, oko 300. g. p.n.e.
Euklid iz Aleksandrije e pisati svoje knjige "Elemenata", u kojima, kao
uenik Platonove kole govori o pitanjima geometrije i proporcija i precizno
govori o podjeli date duine tako da se manji dio (minor) odnosi prema veem (major) kao ovaj prema zbiru manjeg i veeg (tj. cjelini). Poliklet u svojim skulpturama, Fidija, Iktin i Kalikrat na Partenonu i mnogi drugi svjesno
su baratali matematikim formulama koje su odreivale lijepe proporcije; tako govorimo o Grcima kao o pronalazaima zlatnog presjeka. Sva znanja
starih Grka objedinio je rimski arhitekt Markus Vitruvius Polio iz 1. vjeku
p.n.e. u svom kapitalnom djelu "De architectura libri decem" ili "Deset knjiga o arhitekturi", posveenom imperaroru Augustu. Vitruvije, govorei o simetriji hramova njihove proporcije uporeuje sa razmjerima ovjejeg tijela.
I upravo Vitruvije e ucrtati ljudsko tijelo u krunicu to e mnogo kasnije, u
15. vjeku, ponovno interpretirati Leonardo da Vinci. Grci uspostavljaju kanon lijepih proporcija, koje moemo pratiti na Polokletovom Doriforosu.

Partenon je simbol univerzalnosti savrenih proporcija, sa mnotvom


razlaganja u zlatnim presjecima po svim osama; ak i grke vaze su konstruisane po dinaminim spiralama.
Na temelju matematike razraenosti Grka i Rimljana, proporcijama a posebno zlatnim presjekom kao njihovim kljunim iniocem - su se nadalje kroz istoriju bavili mnogi umjetnici svesno, a drugi su ih manje svjesno
12

ugraivali u svoja djela. U renesansi je, uz spomenutog Leonarda, proporcijske sisteme razraivao Albrecht Drer, a u 20. st. francuski arhitekt Le
Corbusier postavlja svoj "Modulor", ponovno se prisjeajui starih mudrosti i odnosu prirode.
Na kraju, zanimljivo je dotai se i narodne umjetnosti. Ako prolazi
teorija da ovjek prepoznaje zlatni presjek kao grau prirode i sebe sama,
tada bi se pogotovo presjek morao pojaviti i u tradicionalnim narodnim
rukotvorinama. Zaista, pogledajmo primjere Meksikih ornamenata, vaze
sjevernoamerikih Pueblo Indijanaca, Tibetanski Buda i japanska pagoda.

Da zakljuimo. Veoma privlai ideja da se kroz razmjere zlatnog presjeka moda mogu matematiki otkljuati i pomalo otkrinuti mistina vrata
iza kojih iskri rajska svjetlost Boje konstrukcije Univerzuma. Moda je tako, ili se moda samo zavaravamo da su ti nivoi spoznaje dostupne naoj vrsti. Ipak, ovjek svim svojim biem tei spoznaji Apsoluta i Istine, i od prvih iskri svog razuma, od zore ovjeanstva, magijom i religijom pokuava
transcedentovati materiju oko sebe u neku viu sferu, gdje sve ima smisla i
sve se uklapa. Metafizika matematika je izmjerila svoju okolinu i brojeve
meusobno usaglasila. Matematiari-filozofi nisu zadovoljni miljenjem da
je umjetnost i ljepota samo intuicija; trai se ono to nije sluajno. Pitagorejske molitve tetrakisu nisu upuene broju kakav mi danas poznajemo; to je
mistini princip harmonije i ljubavi, naelo stvaranja. Broj - apsolut je Bog.
Odnedavno, teleskopi su snimili rotaciju galaksija u svemiru; one se okreu
u obliku dinamine spirale.

13

LITERATURA
[1] GYORGY DOCZI, The Power of limits, Shambala & Boston
.

i London 1994.
[2] MLADEN PEJAKOVI, Statohrvatska sakralna arhitektura,
Kranska sadanjost, Zagreb 1988.
[3] COXETER, Introduction to Geometry Second Education
[4] ORE PETROVI, Teoretiari proporcija
[5] JADRANKA DAMJANOVI, Vizualni jezik i likovna
umjetnost, kolska knjiga, Zagreb 1991.
[6] http://sokrat.uciteljska-akademija.hr/likovna-kultura/miro4.htm

14