UNIVERZITET U BIHAĆU

TEHNIČKI FAKULTET
BIHAĆ

DIPLOMSKI RAD

Principi projektovanja LAN mreža

GOLUBOVIĆ ADIS

Bihać, 2009

I SADRŽAJ

1
I SADRŽAJ............................................................................................................................. 2
II POPIS SLIKA...................................................................................................................... 3
III POPIS TABELA.................................................................................................................. 4
IV POPIS SKRAĆENICA........................................................................................................5
V SAŽETAK............................................................................................................................ 6
VI ABSTRACT........................................................................................................................ 7
1. UVOD.............................................................................................................................. 7
2. OPĆENITO O LAN MREŽAMA.......................................................................................8
2.1. Historijski razvoj računarskih mreža..................................................................................9
2.2. Ciljevi pri projektovanju LAN mreže.................................................................................10
2.3. Topologija LAN mreža.......................................................................................................11
3. ULOGA I MJESTO LAN MREŽA..................................................................................13
3.1. Namjena računarskih mreža.............................................................................................14
3.2. Zajedničko korištenje informacija.....................................................................................15
3.3. Zajedničko korištenje hardvera i softvera.......................................................................16
4. STANDARDI LAN MREŽA............................................................................................17
4.1. IEEE 802 standard za LAN mreže...................................................................................18
4.2. IEEE standardi...................................................................................................................18
4.3. Najvažniji standardi................................................................................................................19
4.3.1. Standard 802.3................................................................................................................20
4.3.2. Standard 802.5................................................................................................................23
4.3.3. Standard 802.11..............................................................................................................24
4.3.4. Standard 802.15.............................................................................................................26
4.4. Slabije korišteni standardi.....................................................................................................27
5. AKTIVNA I PASIVNA MREŽNA OPREMA.......................................................................29
5.1. Mrežna aktiva.........................................................................................................................30
5.1.1. Hub...................................................................................................................................31
5.1.2. Switch...............................................................................................................................32
5.1.3. Bridge...............................................................................................................................33
5.1.4. Router...............................................................................................................................33
5.1.5. Brouter.............................................................................................................................34
5.1.6. Repeater..........................................................................................................................35

2
 5.1.7. Access point....................................................................................................................35
5.1.8. Gateway...........................................................................................................................35
5.2. Mrežna pasiva........................................................................................................................36
5.2.1. Ostala pasivna mrežna oprema....................................................................................37
6. PROJEKTOVANJE LAN MREŽA.....................................................................................45
6.1. Strukturno kabliranje..............................................................................................................45
6.2. Korištena topologija...............................................................................................................48
6.3. Izrada projektne dokumentacije...........................................................................................50
6.3.1. Označavanje komponenti i dijelova projekta strukturnog ožičenja...........................50
6.3.2. Sadržaj projektne dokumentacije..................................................................................50
6.4. Projekat mreže zgrade i spratova........................................................................................51
6.5. Komunikacijski ormar............................................................................................................57
6.6. Skalabilnost.............................................................................................................................60
6.6.1. Vertikalna skalabilnost...................................................................................................60
6.6.2. Skalabilnost radne površine..........................................................................................60
6.7. Testiranje mrežnih linija.........................................................................................................61
7. ZAKLJUČAK.................................................................................................................... 62
8. LITERATURA...................................................................................................................63
PRILOG I.............................................................................................................................. 66

II POPIS SLIKA

3
R/B Index slike Naziv slike Strana
1. Slika 2.1. Vrste topologija lokalnih mreža 12
2. Slika 3.1. Samostalne PC konfiguracije 16
3. Slika 3.2. Zajedničko korištenje hardvera u mrežnom okruženju 17
4. Slika 4.1. Područje djelovanja LAN mreže 18
5. Slika 4.2. Područje nastanka kolizije, kolizijske domene i broadcast 22
domene
6. Slika 4.3. WNC (Wireless Network Card) 25
7. Slika 5.1. Mrežna kartica 31
8. Slika 5.2. 8 – portni Hub 32
9. Slika 5.3. Switch 32
10. Slika 5.4. Bridge 33
11. Slika 5.5. Cisco Router 34
12. Slika 5.6. Brouter 34
13 Slika 5.7. Shema obrade podataka prema vrsti uređaja 36
14. Slika 5.8. Utičnica i konektor RJ 45 37
15. Slika 5.9. Konektor RJ 45 sa mrežnim kabelom 37
16. Slika 5.10. Shema za pozicioniranje parica u RJ 45 konektoru 38
17. Slika 5.11. Kabel sa neoklopljenim paricama i kabel sa oklopljenim 39
paricama
18. Slika 5.12. Koaksijalni kabel 40
19. Slika 5.13. Patch panel 43
20. Slika 5.14. Komunikacijski ormari 43
21. Slika 5.15. Četka za kabele u komunikacijskom ormaru 44
22. Slika 5.16. Naponska letva 44
23. Slika 6.1. Primjer horizontalnog struktuiranog kabliranja sa električnim 47
instalacijama i mrežnim utičnicama
24. Slika 6.2. Prikaz montiranja mrežnih modula i mrežnih utičnica 47
25. Slika 6.3. Topologija mreže zvijezda 48
26. Slika 6.4. Lokalna mreža sa izlazom na internet 49
27. Slika 6.5. Tlocrt I sprata i način polaganja kablova 52
28 Slika 6.6. Tlocrt II sprata i način polaganja kablova 53
29. Slika 6.7. Logička shema načina spajanja mrežne opreme 54
30. Slika 6.8. Zauzeti portovi na switchu 56
31. Slika 6.9. Raspored aktivne mrežne opreme u ormaru 58
32. Slika 6.10. Fluke 4000 61

III POPIS TABELA

4
 R/B Index tabele Naziv tabele Strana
1. Tabela 2.1. Historijski razvoj računarskih mreža 10
2. Tabela 4.1. 802 standardi 19
3. Tabela 4.2. Vrste ethernet tehnologija 23
4. Tabela 4.3. Standardi 802.5. 24
5. Tabela 4.4. „Porodica“ 802.11 Standarda 26
6. Tabela 4.5. Slabije korišteni standardi 28
7. Tabela 4.6. 802.1 podstandardi 802.1 standarda 29
8. Tabela 4.7. Podstandardi 802.6 standarda 29
9. Tabela 5.1. Vrste kablova za LAN projektovanje 41
10. Tabela 5.2. Vrste UTP kablova 42
11. Tabela 5.3. Vrste koaksijalnog kabla 42
12. Tabela 6.1. Označavanje dijelova projekta 50
13. Tabela 6.2. Označavanje dokumenata u projektu 51
14. Tabela 6.3. Princip označavanja mrežnih linija i zauzetost linija 52
na switchu
15. Tabela 6.4. Princip označavanja mrežnih linija i zauzetost linija 54
na switchu II sprata
16. Tabela 6.5. Zauzetost mrežnih linija i portova na switchu 57
17. Tabela 6.6. Specifikacija i cijena mrežne aktivne i pasivne 59
opreme
18. Tabela 6.7. Troškovi osoblja 59
19. Tabela 6.8. Ukupni troškovi 59

IV POPIS SKRAĆENICA

R/B Skraćenica Puni naziv

5
1. LAN Local Area Network
2. MAN Metrepolitan Area Network
3. WAN Wide Area Network
4. ISO/OSI International Standards Organization – Open Systems
Interconnection –
5. IEEE The Institute of Electrical and Electronics Engineers (Institut
električkih i elektroničkih inžinjera)
6. CSMA/CD Carrier Sense Multiple Access with Collision Detection
7. WLAN Wireless Local Area Network
8. WNC Wireless Network Card
9. QoS Quality of Service
10. PBB-TE Provider Backbone Bridge Traffic Engineering
11. SRP Stream Reservation Protocol
12. DevID Secure Device Identity
13. MRP Multiple Registration Protocol
14. SPB Shortest Path Bridging
15. TPMR Two Port MAC Relay
16. PBB Provider Backbone Bridge
17. MAC Media Access Control
18. LLC Logical Link Control
19. DLL DataLink Layer
20. SAP Service Access Point
21. DQDB Distibuted Queue Dual Bus
22. ISDN Integrated Services Digital Network
23. USB Universal Serial Bus
24. SONET Synchronous Optical Network
25. ATN Asynchronous Transfer Mode
26. POTS Plain Old Telephone System
27. BGAN Broadband Global Area Network
28. GAN Global Area Network
29. WPAN Wireless Personal Area Network
30. ADSL Asymetric Digital Subscriber Line
31. RRTAG Radio Regulatory Technical Advisory Group
32. PC Personal Computer
33. FOIRL Fiber-Optic Inter Repeater Link
34. NL Network Layer
35. FIFO First In First Out - metoda
36. WMAN Wireless Metropolitan Area Network
37. VoIP Voice over Internet Protocol
38. NIC Network Interface Card

V SAŽETAK

6
 Lokalna mreža, LAN (engl. Local Area Network) je skup računara koji su
povezani u jednu računarsku mrežu, na relativno malom prostoru, kao što su
kancelarija, više kancelarija ili zgrada. Ova mreža može da broji dva i više računara
koji su povezani na određen način. Neki periferni uređaji kao što su štampači,
modemi i sl., također se ubrajaju u ovu mrežu. Glavna karakteristika lokalnih mreža,
po čemu se one razlikuju od mreža na velikim područjima (WAN) jeste mnogo veća
brzina prenosa podataka (reda 10 do 1000 MB/sec) i nepostojanje potrebe za
zakupljenim telekomunikacionim vodovima.

Najčešći metod povezivanja računara u lokalnoj mreži jeste kablovima

(Eternet) ili bežična mreža. Lokalna mreža može, najčešće preko nekog routera, biti
povezana sa drugim mrežama u veću WAN mrežu ili direktno preko provajdera na
Internet. Local Area Network predstavlja sistem elektronskih uređaja i kablova koje
sadrže individualni hostovi (računari, printeri, itd.) U ovome radu objašnjeni su
elementi lokalne mreže, vertikalnog kabliranja, horizontalnog kabliranja kao i
pristupnih uređaja. Rad je pisan u namjeri kompletnog i detaljnog priručnika za
dizajniranje lokalnih mreža. U radu se također nastoji da se da sažet opis različitih
mrežnih uređaja, njihov utjecaj na mrežu kao i problemi koji se mogu javiti prilikom
planiranja LAN instalacije ili nadogradnji.

VI ABSTRACT

Local area network, LAN is a set of computers that are connected to one
computer network, in a relatively small area, such as offices, more offices or
buildings. This network can be counted two or more computers that are connected to
a certain way. Some peripheral devices such as printers, modems, etc., also
including in this network. The main characteristics of local networks, by which they
differ from network to large areas (WAN) is a much higher speed transfer of data
(rows 10 to 1000 MB / sec) and the lack of need for leased telecommunication lines.

The most common method of connecting computers in a local network is the

cables (Eternet) or wireless network. Local area network can, usually through a
router, be connected to other networks in the greater WAN network or directly via the
Internet service provider. The Local Area Network (LAN) refers to the system of
electronic devices and cabling that connects individual hosts (computers, printers,
etc.) This document examines the elements of the local area network: vertical
distribution cabling, horizontal distribution cabling, and access devices. This
document is intended to be a complete and detailed guide for local area network
design. Rather, it is intended to be an overview of the various components of the
network, their impact on network performance, and the issues to be considered when
contemplating LAN installations or upgrade.

1. UVOD

Svakim od protekla tri stoljeća vladala je po jedna tehnologija. Osamnaesti

vijek je bio era velikih mehaničkih sistema koji su doveli do industrijske revolucije.
7
Devetnaestim vijekom je vladala parna mašina, a dvadesetim i dvadeset i prvim
vijekom vlada prikupljanje i obrada informacija i podataka. Pored ovih dostignuća bili
smo svjedoci uspostavljanja globalnog telefonskog sistema, pronalaska radija i
televizije, nastanka i nezapamćenog razvoja računarske industrije i lansiranje
telekomuniakcionih satelita. Zbog brzog napretka tehnologije, navedene oblasti su se
stopile praktično brišući razlike između prikupljanja, prenosa, skladištenja i obrade
podataka. Naša sposobnost prikupljanja, obrade i distribuiranja podataka svakim
danom je sve veća, ali još brže rastu zahtjevi za još složenijom obradom informacija.
Iako je računarska industrija još uvjek mlada u poređenju sa ostalim industrijama,
računari su zabilježili nevjerovatan napredak za srazmjerno kratko vrijeme. Tokom
prve dvije decenije svog postojanja računarski sistemi su bili strogo centralizovani,
obično unutar jedne prostorije. Često je ta prostorija imala staklene zidove kroz koje
su posjetioci mogli da se dive velikom elektronskom čudu. Kompanije srednje
veličine ili univerzitieti mogli su imati jedan do dva računara, dok su velike institucije
imale najviše do par desetina. Pomisao da će za dvadesetak godina računari iste
snage biti veličine poštanske marke i proizvoditi se u milionskim serijama bila je čista
naučna fantastika. Stapanje računara s komunikacijama imalo je snažan efekat na
organizovanje računarskih sistema. Ideja „Računarskog centra“ – prostorije sa
velikim računarom u koju korisnici donose svoje podatke na obradu – potpuno je
prevaziđena. Stari model po kojem je jedan računar zadovoljavao sve potrebe
organizacije, zamjenjen je modelom u kome posao obavlja veći broj zasebnih, ali
međusobno povezanih računara. Takvi sistemi su nazvani računarske mreže.
Principi projektovnja jedne od takvih mreža, LAN mreža (Local Area Network), tema
je ovog diplomskog rada [1].
Kada posmatramo savremene računarske mreže, ono što bi se svakako na
prvi pogled primjetilo jeste neki izvjestan broj računara, koji su nekako povezani-
organizovani i na adekvatan način obezbijeđuju da taj sistem funkcioniše. Naravno,
organizacija tog manjeg ili većeg skupa računara može da bude veoma jednostavna,
ali ukoliko postoji potreba može da bude itekako složena i kompleksna. LAN mreža
(Local Area Network) u daljnjem tekstu LAN, u najslobodnijem prevodu generalno
predstavlja povezivanje računara u lokalu, lokalnu mrežu u poduzeću, u internet
kafeu, u igraonici gdje se igraju video igre na računarima, u kući ako nam je to
potrebno, u laboratoriji na fakultetu, u pošti itd. Povezivanjem računara u LAN mrežu
možemo mnogo racionalnije i bolje da koristimo same računare kao i ostali hardver
koji je na njma povezan, npr: štampače, skenere, uređaje za backup podataka i dr.
Tek kada formiramo LAN mrežu možemo da sa zadovoljstvom koristimo sve
pogodnosti i olakšice koje nam pružaju mrežni resursi[1].

2. OPĆENITO O LAN MREŽAMA

LAN je komunikacijska mreža koju koristi jedna organizacija na

ograničenom prostoru, što joj omogućava dijeljenje informacija i izvora ili veza
računarske opreme koja omogućuje jednostavan, djelotvoran i jeftin način

8
razmjene podataka među korisnicima, kao i uporabu raspoloživih priključnih
jedinica [8].

Local Area Network (mreža lokalnog područja; lokalne računarske mreže ili
popularno – LAN-ovi) nastale su usljed potrebe za bržom i efikasnijom razmjenom i
raspodjelom informacija i računarskih resursa (izvora) unutar preduzeća i kompanija.
Jedan od glavnih razloga zbog čega se LAN mreža razvila jeste – njihova isplativost
[15].

Motivacija za izgradnju lokalne mreže su sljedeći:

 dostupnost informacija,
 dijeljenje resursa i
 pojednostavljenje komunikacije [33].

LAN mreža treba da izvršava sljedeće zadatke:

 osigurava komunikaciju koja je pouzdana, efikasna i od jedne aplikacije do

druge,
 automatski otkriva i ispravlja oštećenje podataka, gubitak podataka,
dupliciranje podataka i promjenu redoslijeda isporuke podataka i
 automatski pronalazi optimalan put od predajnika do prijemnika [33].

LAN mreža je obično privatno vlasništvo. Dužina LAN mreže može iznositi i do
nekoliko kilometara. LAN mreža ima nekoliko prednosti kao što su:

 ograničeno najveće vrijeme kašnjenja poruke,

 brzine prijenosa 10,100, 1000 Mb/s, ili više
 mala kašnjenja,
 velika pouzdanost i
 zahtijevaju algoritme pristupa prijenosnom mediju [33].

2.1. Historijski razvoj računarskih mreža

Pod računarskom mrežom podrazumjevamo skup međusobno uvezanih ali

autonomnih računara. Pod pojmom autonomni računari podrazumjevamo da nema
master – slave (odnos gospodar – sluga) računara. Dva računara su uvezana ako
mogu da razmijenjuju informacije. Postoji više načina da se računari uvežu u mrežu,
kao naprimjer: pomoću optičkih kablova, koaksijalnih kablova, radio talasa, satelita,
UTP kablova itd.

Tabela 2.1. Historijski razvoj računarskih mreža[5]

1957 Lansiran je prvi satelit u zemljinu orbitu, to je bio Sovjetski Sputnjik

9
1969 Uspostavljena je mreža sa 4 čvora (UCLA, Stanford Research Institute, UC
Santa Barbara i University of Utah) sa brzinom prenosa od 50 kbps. Veza
je uspostavljena preko telefonske linije.
1973 Uspostavljena je prva trans-atlanska veza sa UK i Norveškom
1981 Uspostavljena je BIBNET mreža na City University of NY sa vezom prema
Yale. Omogućavala je razmjenu e-mailova
1984 Ustanovljena je JANET (UK’s Joint Academic Network) u UK koja je
povezivala univerzitete u zemlji i omogućavala pristup globalnom Internetu
1980 Mreže se uglavnom koriste u akademskim institucijama
1988. Mreže koriste univerziteti i velike kompanije
1996 Mreže koriste milioni ljudi.
1989 Početak razvoja Weba vezan je za CERN – Evropski centar za nuklearna
istraživanja
1991 Na konferenciji o hipertekstu u San Antonio, Texas, USA obavljena je prva
javna demonstracija.
1992 Pojavio se Web ili World Wide Web
1993 Pojavio se prvi grafički interfeis, MOSAIC (autor Mark Anderssen)
1995 Pojavio se Netscape
1994 CERN I M.I.T. potpisali su ugovor o osnivanju Web Konzorcijuma.
2002 Visokopropusne mreže sa brzim prenosom podtaka (optička vlakna) su
široko rasprostranjene.

Godine 1969 uspostavljena je mreža sa 4 čvora sa brzinom prenosa od 50 kbps.

Veza je uspostavljena preko telefonske linije i trebalo je da se prenese poruka
LOGWIN. Poruka LOGWIN trebalo je da se prenesa sa jednog računara (čvora) na
drugi. Tom prilikom zabilježena je sljedeća konverzacija:

“Otkucali smo L na našem računaru. Da li vidite L?

“ Da, vidimo L”
“Otkucali smo O. Da li vidite O?”
“Da, vidimo O”
“Zatim smo otkucali G i veza je pukla” [5].

Vidimo jedan od prvih pokušaja prenosa poruke, naravno bezuspješno.

2.2. Ciljevi pri projektovanju LAN mreže

10
 Osnovna funkcija lokalne mreže je prijenos podataka velikom brzinom na malim
udaljenostima (unutar jedne zgrade ili skupine zgrada). Propusnost komunikacijskog
kanala lokalne mreže mjerljiva je sa propusnošću sabirnica osobnih računara. To
znači da korisnik može preko lokalne mreže dohvatiti podatke sa udaljenog računara
istom brzinom kao i sa diska vlastitog računara. Umrežavanjem računara dobiva se
mogućnost dijeljenja zajedničkih resursa npr, više korisnika radi sa istom bazom
podataka ili više korisnika šalje dokumente na zajednički printer, također se koriste
mogućnosti komunikacije putem elektroničke pošte, razmjena datoteka sa podacima,
arhiviranje itd [6].

Najvažniji ciljevi pri projektiranju lokalne mreže su:

 Velika brzina prijenosa i širina propusnog pojasa. Brzina i kapacitet

komunikacijskog kanala moraju biti usporedivi sa brzinom i kapacitetom
sabirnice računara, da bi se zadovoljili zahtjevi korisnika za brzim prijenosom
velikih količina informacija [6].

 Pouzdanost i održavanje. Komponente lokalne mreže moraju biti pouzdane,

tako da su kvarovi rijetki. U slučaju kvara pojedine komponente u mreži to se
ne smije odraziti na ostali dio mreže. Održavanje treba biti riješeno tako da
izaziva minimalno prekidanje rada mreže [6].

 Niska cijena. Velika prednost u lokalnim mrežama jeste upravo relativno

niska cijena mrežne opreme. S tim što treba voditi računa da se ne štedi na
opremi kao što su patch kablovi kao i moduli za spajanje računara u mrežu,
pošto su oni veoma bitni kod rada mreže. Zbog toga je dobro koristiti opremu
od najboljih svjetskih proizvođača.

 Kompatibilnost. Kompatibilnost omogućuje nabavku uređaja od različitih

proizvođača, sa čim se dobiva bolji izbor u pogledu odnosa cijeni i
performansa [6].

 Fleksibilnost i proširivost. Mreža mora omogućiti dodavanje i premještanje

uređaja. Prijenosni medij mora biti postavljen tako da je lako dostupan radi
priključivanja uređaja [6].

 Jednostavnost. Lokalna mreža mora biti jednostavna za konfiguriranje,

priključivanje uređaja i upotrebu. Korisnici bi trebali moći iskoristiti sve
mogućnosti mreže uz minimum stručne osposobljenosti [6].

 Standardi. Kako bi se postigla univerzalna razina komunikacije, proizvođači

lokalnih mreža moraju svoje proizvode izrađivati prema važećim standardima.
Standardi za lokalne mreže su serija standarda IEEE 802, tj. ISO 8802 [6].

2.3. Topologija LAN mreža

Raspored i međusobno povezivanje čvorova lokalne mreže, fizičkim (realnim) ili

logičkim (virtualnim) putem, naziva se topologijom mreža. Dvije mreže imaju istu
11
topologiju ako je konfiguracija veza ista, i ako se mreže mogu razlikovati u fizičkom
povezivanju, udaljenosti između čvorova, brzini prijenosa i/ili vrsti signala [7].

Postoji nekoliko standardnih topologija mreža, slika 2.1.

Slika 2.1. Vrste topologija lokalnih mreža[12]

Topologija također predstavlja geometrijsko raspoređivanje uređaja na mreži.

Podjela LAN mreža se obavlja s obzirom na:
■ topologiju,
■ protokole i
■ medije [33].

■ Svatko sa svakim, slika 2.1.a. Ovo je topologija u kojoj postoje izravne veze
(eng. path, branch) između svih čvorova u mreži. Da bi se to ostvarilo u mreži
sa n čvorova treba: n(n-1)/2 izravnih veza [7].

■ Sabirnica, slika 2.1.b. Topologija u kojoj su svi čvorovi spojeni zajedno preko

12
 jedne sabirnice [7].

■ Zvijezda, slika 2.1.c. Topologija u kojoj su periferni čvorovi vezani na centralni

čvor, koji ponovno distribuira sve dolazne pakete primljene od nekog
perifernog čvora u sve periferne čvorove mreže, uključujući i izvorni čvor. Svi
periferni čvorovi mogu komunicirati međusobno samo preko centralnog čvora.
Kvar na vodu ili prekid voda kojim je periferni čvor vezan na centralni čvor
rezultira izolacijom perifernog čvora [7].

■ Prsten, slika 2.1.d. Topologija u kojoj svaki čvor ima točno dva spojna voda.
Svaki računar je spojen sa dva susjeda [7].

■ Stablo, slika 2.1.e. Topologija koja sa čistog topološkog stajališta sliči

zvijezda-topologiji utoliko što se od perifernih čvorova zahtijeva da šalju prema
drugim čvorovima i da primaju od drugih čvorova preko centralnog čvora.
Funkcija centralnog čvora može biti i razdijeljena. Kao i kod izvorne zvijezda
topologije, individualni čvorovi mogu biti izolirani od mreže kvarom u jednoj
točki spojnog voda do čvora. Kod razdijeljene funkcije centralnog čvora, kvar u
jednoj točki spojnog voda će rezultirati odjeljivanjem dva ili više čvorova od
preostalog dijela mreže [7].

■ Isprepletena, slika 2.1.f. Topologija u kojoj postoje barem dva čvora s dva ili
više spojna voda između njih. Kod ove topologije imamo veliku otpornost na
pogreške [7].

■ Hibridna, slika 2.1.g. Topologija nastala kombinacijom dvije ili više topologija.
Može se pojaviti slučaj gdje dvije osnovne mrežne topologije, kada se spoje
zajedno, još uvijek zadržavaju osnovne karakteristike mreže i stoga nisu
hibridna mreža. Npr. stablo-mreža spojena sa stablo-mrežom je i dalje stablo-
mreža. Stoga, hibridna mreža nastaje samo kada je ishod spajanja dviju
osnovnih mreža, mrežna topologija različita od spojenih osnovnih topologija
po definiciji [7].

■ Dvostruki prsten, slika 2.1.h. Topologija slična topologiji prstena samo što je
broj spojnih vodova po čvoru dvostruko veći [7].

■ Linearna, slika 2.1.i. Topologija koja se podudara sa topologijom u obliku

sabirnice [7].

3. ULOGA I MJESTO LAN MREŽA

Lokalne mreže su skupine međusobno povezanih računara, sa ciljem razmjene

podataka i informacija između računara. Razlozi za formiranje računarskih mreža su
višestruki. Prvo, računarska mreža omogućava da korisnik sa jednog računara
13
pristupi informacijama koje su pohranjene na nekom drugom računaru iste mreže.
Drugo, računarske mreže omogućavaju dijeljenje hardwera i softwera, npr. jedna
mreža sadrži 10 računara i imaju samo jedan štampač. Svaki računar koji je povezan
u mrežu sa štampačem može poslati dokument na štampanje. Također se može i sa
jednog računara u mreži koristiti neki software (program) sa drugog računara. Rad na
računarima u mreži se može pojednostaviti raspodjeljivanjem obrade podataka, tj.
jedan veliki posao se može podijeliti na više dijelova i da svaki računar radi određeni
dio posla [2].

3.1. Namjena računarskih mreža

Prilikom same izrade računarske mreže prvo nam je u cilju olakšati sebi posao.
Namjena računarskih mreža se ogleda u sljedećem:

 omogućiti prenos podataka sa jednog računra na drugi,

 omogućiti dijeljenje resursa (diskovi za smještaj podataka, printeri,
komunikacijske linije),
 omogućiti centralizaciju smještaja podataka i
 omogućiti distribuiranje obrade podataka na više računara [9].

U sljedećih nekoliko jednostavnih primjera objasnit ćemo učinkovitost

računarskih mreža:

PRIMJER 1

 U firmi sa 20 računara treba omogućiti štampanje sa svakog računara.

 Moguće je svaki računar opremiti printerom: 20x300=6000 KM
 Povezivanjem u mrežu (cca. 1500 KM) mogu se koristiti zajednički
printeri (2x300+1x800=1400 KM)
 Ušteda: preko 50% [9].

PRIMJER 2

 U firmi sa 10 računara treba omogućiti pristup Internetu sa svakog

računara.
 Moguće je svaki računar opremiti modemom i telefonskom linijom:
 10 modema i telefonskih linija: 3500 KM

14
  mjesečni trošak: 500 KM
 Povezivanjem u mrežu može se koristiti zajednička linija
 umrežavanje, modem i linija: 1350 KM
 mjesečni trošak: 100 KM [9].

Iz navedenih primjera nesumljivo vidimo da nam računarske mreže olakšavaju

posao ali i čuvaju novac, što je u današnje vrijeme jedan od velikih faktora prilikom
odlučivanja. Danas računarske mreže koriste kako kompanije tako i pojedinici.
Kompanije to rade zbog dijeljenja skupih hardverskih resursa kao što su, štampači,
kopir aparati, specijalni računari itd. Drugi razlog je povećana pouzdanost. Ogleda se
u tome da se važni podaci mogu iskopirati na više računara. Treći razlog je ušteda
novca, mali računari imaju bolji odnos cijena/performansa od velikih mainframe
računara. Pojedinici računarske mreže koriste zbog sljedećih razloga: imaju pristup
udaljenim informacijama, bolja je komunikacija sa drugim osobama, bolja je
interaktivna zabava te kupovina ili online shoping [5]. Pretpostavimo da u nekoj
zgradi imamo više računara. Tada se prirodno javlja potreba za njihovim
povezivanjem. Ta potreba zapravo je rezultat principa lokalnosti reference koji kaže:

„Svaki računar ima tendenciju da češće komunicira s računarima koji su mu

fizički blizu, te s onima s kojima je već prije komunicirao“ [10].

Postavlja se pitanje kako na najbolji način povezati naše računare. Odabrana

tehnologija mora osigurati veliku brzinu komuniciranja, treba u što većoj mjeri biti
skalabilna, te razmjerno jeftina [10]. Danas kada su računari relativno dostupni
svakom i uz to su izuzetno moćni, umrežavanje povećava efikasnost i smanjuje
troškove poslovanja. Osnovni razlozi za umrežavanje su:

 zajedničko korištenje informacija i

 zajedničko korištenje hardvera i softvera [11].

Konkretnije, računari koji su u mreži mogu zajednički da koriste:

 dokumente (memorandume, tabelarne proračune, fakture, itd.),

 elektronsku poštu,
 softver za obradu teksta,
 softver za praćenje projekata,
 ilustracije, fotografije, audio i video datoteke,
 štampače,
 faks mašine,
 modeme,
 CD-ROM jedinice i
 druge prenosive jedinice [11].

3.2. Zajedničko korištenje informacija

Mogućnost brzog i jeftinog zajedničkog korištenja informacija jedna je od

najpopularnijih upotreba mrežne tehnologije. Elektronska pošta je ubjedljivo
najkorišteniji servis interneta. Mnoge firme su značajno ulagale u mreže zbog

15
isplativosti elektronske pošte i programa planiranja. Kada postoji zajedničko
korištenje podataka, smanjuje se korištenje papira, povećava efikasnost, a skoro
svaka vrsta podataka je istovremeno na raspolaganju svima kojima je potrebna.
Postoje i situacije vezane za zajedničko korištenje podataka kod kojih računarske
mreže ne samo da smanjuju troškove već su i jedini način na koji je ono izvedivo.
Današnje poslovne sisteme karakteriše što kraće vrijeme za odgovor na zahtjeve
klijenata kao jedan od glavnih parametara konkurentnosti [11].

Korištenjem adekvatnih informacionih sistema zasnovanih na računarskim

mrežama poslovni sistemi su u mogućnosti da pored toga što informacije pružaju
neuporedivo brže u odnosu na ostale načine informisanja (ličnim kontaktom,
telefonom, faksom i sl.) te informacije dostave sa daleko većom tačnošću (manjom
vjerovatnoćom greške). Kao još jedan reprezentativan primjer zajedničkog korištenja
podataka putem računarskih mreža treba navesti i web servis internet mreže a prije
svega pretraživače web-a. Korištenjem pretraživača korisnici imaju besplatan pristup
milijardama dokumenata na web-u čiji izbor mogu odrediti pomoću rječi
karakterističnih za oblast koja ih interesuje [11].

3.3. Zajedničko korištenje hardvera i softvera

Prije pojave računarskih mreža, bilo je neophodno da svaki korisnik ima svoj
štampač, ploter, faks ili drugi periferiferni uređaj. Jedini način da više korisnika koristi
isti uređaj je bio da se naizmjenično koristi računar sa kojim je taj uređaj povezan
[11].

Ploter Štampač Fax

Računar Računar Računar

Slika 3.1. Samostalne PC konfiguracije[11]

Pojava mreža je otvorila mogućnost da više korisnika istovremeno koristi

zajedničke informacije, ali i periferiferne uređaje. Ukoliko je štampač neophodan
većem broju korisnika koji su u mreži, svi mogu da koriste zajednički mrežni štampač.
Mnogo je bolje investirati u jedan kvalitetan uređaj (npr. štampač) nego u desetine
slabijih i lošeg kvaliteta [11].

16
 Štampač Fax
Medij za povezivanje Ploter

` `

Umreženi PC Umreženi PC

Slika 3.2. Zajedničko korištenje hardvera u mrežnom okruženju[11]

Mreže se mogu upotrebiti i za zajedničko i standardizovano korištenje

aplikacija, kao što su programi za obradu teksta, programi za tabelarne proračune ili
baze podataka, u situacijama kada je bitno da svi koriste iste aplikacije i iste verzije
tih aplikacija. Na ovaj način se dokumenti jednostavno zajednički koriste, a postoji i
dodatna efikasnost u tom smislu da je jednostavnije i bolje da ljudi potpuno savladaju
jedan program, nego da moraju da rade sa četiri ili pet različitih programa. Kada su
računari umreženi, to značajno pojednostavljuje i njihovu podršku. Za jednu
kompaniju je daleko efikasnije kada tehničko osoblje održava jedan operativni sistem
i kada su svi računari identično podešeni prema konkretnim potrebama te kompanije.
Veoma često računari u mreži posjeduju iste mogućnosti po pitanju procesorske
snage i radne memorije što znači da su u stanju da podjednako efikasno obave isti
zadatak. Međutim, često jedan od računara ima pristup određenim resursima koji
nisu dostupni ostalim računarima. Ovakva kontrola pristupa je najčešće uslovljena
bezbjednosnim aspektima, a može biti i posljedica nemogućnosti konkurentnog
pristupa resursu. U takvoj situaciji softver privilegovanog računara omogućava
indirektan pristup resursu ostalim računarima [11].

4. STANDARDI LAN MREŽA

U cilju postizanja određenog stepena saglasnosti među proizvodima proizvođača

računarskih mreža i opreme za te mreže, međunarodna organizacija za standarde
(International Standards Organization – ISO) je donijela standarde za međusobno

17
povezivanje otvorenih sistema (Open Systems Interconnection – OSI). Razlog tome
je bio što softver jednog proizvođača neće raditi na mreži konkurentske firme, jer
kablovi i aplikacije često moraju biti odabrani za neku specifičnu vrstu LAN-a itd. OSI
standardi su tu da omoguće funkcionalnost mreža sastavljenih od elemenata
različitih proizvođača [13].

Jedna od najvećih i najpoznatijih organizacija za standarde u elektroničkom svijetu

kao i u svijetu LAN mreža je svakako IEEE organizacija za standarde.

The Institute of Electrical and Electronics Engineers (Institut električkih i

elektroničkih inžinjera) ili skraćeno IEEE je međunarodna neprofitabilna organizacija
zadužena za unaprijeđivanje tehnologija vezanih za elektricitet. Ima preko 360.000
članova u oko 175 zemalja, što je najveći broj od svih profesionalnih tehničkih
organizacija u svijetu [14].

IEEE je razvio nekoliko standarda na osnovu OSI modela: 802.3 (sa CSMA/CD
sabirničkim standardom), 802.4 (sabirnica sa tokenom), 802.5 (prsten s tokenom) i
802.6 (za mreže metropolitanskog područja). Razlog nastajanja četiri ovako različita
standarda je postojanje ogromnog broja neusklađenih LAN-ova [13].

4.1. IEEE 802 standard za LAN mreže

IEEE 802 je odbor unutar organizacije IEEE (Institute of Electrical and Electronic
Engineers) koji se ponajprije bavi standardizacijom lokalnih i gradskih računarskih
mreža (Local Area Networks i Metropolitan Area Networks) [3].
Udaljenost
računara Područje Vrsta mreže
1m M2 Osobna mreža
10 m
100 m
1 km
10 km
PROSTORIJA
ZGRADA
KAMPUS
}
Lokalna mreža (LAN)

GRAD Gradska područna mreža (MAN)

100 km
1000 km KONTINENT }
DRŽAVA Mreža širokog područja
(WAN)
10,000 km ZEMLJA Internet

Slika 4.1. Područje djelovanja LAN mreže[3]

Broj 802 je bio slijedeći slobodni broj koji je IEEE mogao dodijeliti, iako se "802"
ponekad povezuje sa datumom kada je održana prva sjednica – februar 1980.
Posljednja radna skupina osnovana je 2004. godine zbog projektiranja 802.22
standarda. Postoji nekoliko standarda unutar 802 standarda [3]. Standardi unutar 802
standarda objašnjeni su narednim sekcijama.

18
4.2. IEEE standardi

Standard je isprava za opću i višekratnu upotrebu, donesena konsenzusom i

odobrena od priznate ustanove, koja sadrži pravila, upute ili obilježja djelatnosti [16].
Pregled IEEE standarda 802 dat je u sljedećoj tabeli:

Tabela 4.1. 802 standardi[3]

Broj standarda Opis standarda

802.1 Arhitektura LAN-a.
802.2 ↓ Logical Link Control (LLC).
802.3 * Standard za ethernet.
802.4 ↓ Sabirnica s dodavanjem znaka (Token Bus).
802.5 * Token ring, sabirnica s dodavanjem prstena.
802.6 ↓ Standardi za MAN mreže.
802.7 ↓ Standardi za širokopojasne LAN mreže.
802.8 ᴓ Standardi za optičke mreže.
802.9 ↓ Standardi za integrisane mreže govora i podataka.
802.10 ↓ Standard za sigurnost međusobnog povezivanja Virtual LAN.
802.11 * Wireless LAN - Bežični LAN.
802.12 ↓ Standard za 100 BASE-VG Anylan mreže.
802.13 Kategorija 6 10G Ethernet.
802.14 ↓ Cable Modem.
802.15 * Bluetooth.
802.16 Broadband wireless.
802.17 Resilient pack ring.
802.18 Radio Regulatory Technical Advisory Group (RRTAG).
802.19 Wireless Coexistence Technical Advisory Group (TAG).
802.20 GAN (Global Area Network).
802.21 IEEE 802.21 sastoji se u definiranju standardiziranog mehanizma
za interakciju između različitih slojeva i različitih tipova mreža.
802.22 Bežične regionalne mreže.

* Najvažniji standardi
↓ Standardi u slaboj primjeni
ᴓ Napušteni standardi

Kao što je označeno u tablici, najviše se koriste standardi vezani uz Ethernet

(802.3), Token Ring (802.5), bežični LAN (802.11) te bluetooth 802.15. Ostali se
standardi sve rijeđe koriste ili su u potpunosti izbačeni iz upotrebe. Svaki od
nabrojanih standarda sastoji se još od nekoliko podstandarda. Sve standarde sa
podstandardima ćemo detaljnije objasniti u sljedećim sekcijama.

4.3. Najvažniji standardi

19
 Kao što je označeno u tablici, najviše se koriste standardi vezani uz Ethernet
(802.3), Token Ring (802.5), bežični LAN (802.11) te bluetooth 802.15. Ostali se
standardi sve rijeđe koriste ili su u potpunosti izbačeni iz upotrebe.

4.3.1. Standard 802.3

Standard 802.3 bavi se standardizacijom lokalnih mreža koje koriste metodu

višestrukog pristupa mediju nazvanu CSMA/CD (Carrier Sense Multiple Access with
Collision Detection), poznatijih pod nazivom Ethernet. Ethernet je popularni naziv
IEEE 802.3 standarda za brzine prijenosa (data rate): 10 Mb/s, 100 Mb/s (Fast
Ethernet), 1 Gb/s i 10 Gb/s (gigabitni Ethernet), za 1 Gb/s i 10 Gb/s koriste se
swiched tehnike. Standard definira tip korištenog kabela, najveću dozvoljenu
udaljenost među računarima u mreži i format podataka (okvira). Osnovni razlozi zbog
kojih je IEEE 802.3 gotovo jedini opstao u području LAN-ova su jednostavnost
protokola i izvedbe mreže, velika prijenosna brzina i niska cijena, prihvatljiva krajnjim
korisnicima [3]. Ethernet koristi CSMA/CD (Carrier Sense Multiple Access With
Collision Detection) protokol za utvrđivanje redoslijeda pristupa dijeljenom mediju
[17]. Taj protokol omogućuje:

 pristup mediju za slanje podataka ako je medij dostupan (nitko drugi ne šalje) i
 ako dvije stanice šalju istovremeno, dogodi se kolizija i nakon nekog vremena
čekanja podaci se ponovo šalju (kad nitko drugi ne šalje) [17].

Kada računar želi poslati podatke, to se odvija kroz slijedeći algoritam:

 okvir je spreman za slanje,

 provjerava se da li je medij za slanje u mirovanju; ako nije, čeka se dok ne
bude u mirovanju,
 na vrijeme čekanja se još doda vrijeme koliko traje razmak između dva
ethernet okvira (960ns za 100 Mbit/s Ethernet) ako je medij u mirovanju, okvir
se šalje,
 provjera da li se dogodila kolizija; ako jest, ide se na proceduru detekcije
kolizije poništavaju se brojači ponovnog slanja i završava se prijenos okvira i
 ukoliko na jednom mediju istovremeno postoje dva signala, onda se dogodila
kolizija [17].

Kroz CSMA/CD komunikacija je bila moguća samo kao half-duplex prijenos

podataka, što znači da je samo jedna stanica mogla slati u jedinici vremena. Takve,
prvobitne mrežne topologije su bile izgrađene oko centralnog vodiča (bus) ili oko
centralnog uređaja - huba na kojeg su bili spojeni ostali mrežni uređaji tvoreći fizički
oblik zvijezde. Odatle i naziv – star topologija [17]. Zvjezdište je jedna domena
kolizije, a switch razdvaja domene kolizije. U računarskim mrežama važne su dvije
domene, a to su:

 domena kolizije (engl. collision domain) i

 domena prostiranja (engl. broadcast domain)
20
 Domena kolizije se definira kao CSMA/CD segment mreže u kojem će se
dogoditi kolizija ako dva čvora istovremeno šalju okvir [18].

Domena prostiranja se definira kao logički segment mreže u kojem čvorovi

mogu komunicirati „razašiljanjem“. Routheri razdvajaju domene prostiranja [18].

Kolizija

Najčešće do kolizije dolazi prilikom upotrebe hub-a. Dva računara ne mogu

istovremeno slati podatke jer dolazi do kolizije. Kolizija je slučaj kada se dva bita
pokušavaju pojačati istovremeno, te ograničava propusnost mreže na onu koju
dopuštaju mrežne kartice (ako neka kartica podržava samo brzinu od 10 Mbp/s cijela
će mreža biti ograničena na tu brzinu). Više hub-ova može biti međusobno povezano
u svrhu povećanja mreže ako se potražuje veći broj uređaja nego što podržava jedan
hub, no tada se povećavaju i kolizije i mrežne perfomanse padaju. Međutim umjesto
hub-a koristit ćemo switch. Na njegovoj se poleđini nalazi niz portova, obično od 8-
32. „inteligentniji“ su od hub-ova. Ima ugrađen mikroprocesor koji analizira pakete s
podacima pa zna prenijeti podatke točno s jednog porta na drugi. Kad ga uključimo
on skenira mrežu te pamti na kojem se portu nalazi koji računar. To je moguće zato
što svaka mrežna kartica ima svoju MAC adresu (JMBG mrežne kartice). Zato je
mreža učinkovitija i ne dolazi do kolizija, a ne postoji niti ograničenje brzine kao kod
hub-ova. On omogućuje slanje informacija preko mreže većem broju korisnika
istovremeno bez da pri tome usporava slanje tih informacija. Pomoću switcha
također je moguća podjela LAN-a na više segmenata koji su onda povezani u
jedinstvenu veliku mrežu [19].

Uređaj koji želi emitirati podatke čeka dok mu kontrolna logika ne signalizira
da je medij (kabel) slobodan, tj. da na njemu nema signala. Tada emitira paket i
istovremeno promatra da li će doći do kolizije u slučaju da je netko drugi istovremeno
počeo emitirati. Ako do kolizije dođe, uređaj će na kabel poslati signal kolizije da bi
osigurao da su svi sudionici shvatili da je kolizija nastupila, a zatim će se suzdržati od
emitiranja neko vrijeme, te potom će ponovo pokušati emitiranje [20]. Očigledno je da
ako oba korisnika čekaju isto vrijeme, velika je šansa da će ponovo doći do kolizije
istih korisnika. Zbog toga se koristi tzv. binary exponential backoff algoritam.
Nakon prve kolizije uređaj će na slučajan način odlučiti da li će čekati 0 ili 1 vrijeme
slota prije ponovnog pokušaja. Nakon druge kolizije slučajno bira između 0, 1, 2 ili 3
vremena slota. Nakon tri kolizije bira 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, ili 7.

Kod svake slijedeće kolizije vrijeme se povećava za dva puta sve do 1023 na
čemu i ostaje. Nakon 16 kolizija, uređaj odustaje i javlja grešku višim razinama
komunikacijskih protokola. Vrijeme jednog slota je ono u kojem poruka proputuje
čitav kabel i vrati se. Tako je za maksimalnu udaljenost od 2,5 km to vrijeme
definirano na 51,2 mikro sekunde. Svaki port switcha predstavlja jednu kolizijsku
domenu [20].

21
 IN BR
INTERNET
PC1 MA OA
DO SWITCH DC
N
IO AS
LLIS TD
CO OM
A IN

PC2

BR
OA
DC
AS
TD
OM
PC3

INA
PC4

SWITCH

N
AI
M
O
D
N
O I
IS
PC5
LL
O
C

PC6

Slika 4.2. Područje nastanka kolizije, kolizijske domene i broadcast domene

Procedura detekcije kolizije:

 oba uređaja koji šalju istovremeno, nastavljaju slanje okvira dok se ne

dostigne minimalno vrijeme paketa. Na taj način nastaje tzv. jam signal (signal
za ometanje) koji omogućuje da svi uređaji na tom mediju detektiraju koliziju,
 zatim se poveća brojač za ponovno slanje,
 provjerava se da li je dosegnut maksimalan broj pokušaja slanja okvira; ako
jest, prekida se pokušaj slanja i
 na osnovu broja kolizija i nekog slučajnog broja računa se i čeka neko vrijeme
ponovo se pristupa glavnoj proceduri za slanje počevši od prvog koraka [17].

Na tabeli 4.2. prikazani su svi pod standardi 802.3 ethernet standarda:

Tabela 4.2. Vrste ethernet tehnologija[21]

Oznaka Godina Opis
Eksperimentalni 1972. 2,94 Mbit/s na koaksijalnom kabelu
Ethernet
Ethernet II 1982. 10 Mbit/s na koaksijalnom kabelu
(DIX v2.0)
IEEE 802.3 1983. 10BASE5, 10 Mbit/s na debelom koaksijalnom
kabelu
802.3a 1985. 10BASE2, 10 Mbit/s na tankom koaksijalnom kabelu

22
 (thinnet, cheapernet)
802.3b 1985. 10BROAD36, 10 Mbit/s na koaksijalnom kabelu s
modulacijom
802.3c 1985. Specifikacija ponavljača (repeater) za 10 Mbit/s
802.3d 1987. FOIRL (Fiber-Optic Inter-Repeater Link)
802.3e 1987. 1BASE5, StarLAN
802.3i 1990. 10BASE-T, 10 Mbit/s na bakrenoj parici
802.3j 1993. 10BASE-F, 10 Mbit/s na optičkom kabelu
802.3u 1995. 100BASE-TX, 100BASE-T4, 100BASE-FX, Fast
Ethernet, 100 Mbit/s, autonegotiation
802.3x 1997. Full Duplex i kontrola protoka
802.3y 1998. 100BASE-T2, 100 Mbit/s na parici niže kvalitete
802.3z 1998. 1000BASE-X, Gigabit Ethernet, 1 Gbit/s na optičkom
kabelu
802.3-1998 1998. Izmjena osnovnog standarda koja uključuje
dotadašnje dopune i ispravke
802.3ab 1999. 1000BASE-T, Gigabit Ethernet, 1 Gbit/s na bakrenoj
parici
802.3ac 1998. Povećana najveća dopuštena veličina okvira na 1522
bajta da bi se mogao dodati "Q-tag" koji nosi
informacije o 802.1Q VLAN-u i prioritet za 802.1p
802.3ad 2000. Link aggregation, za višestruko povezivanje
802.3-2002 2002. Izmjena osnovnog standarda koja uključuje tri
dotadašnje dopune i ispravke
802.3ae 2003. 10 Gbit/s na optičkom kabelu; 10GBASE-SR,
10GBASE-LR, 10GBASE-ER, 10GBASE-SW,
10GBASE-LW, 10GBASE-EW
802.3af 2003. Power over Ethernet ("napajanje preko Etherneta")
802.3ah 2004. Ethernet in the First Mile ("Ethernet na pretplatničkoj
petlji")
802.3ak 2004. 10GBASE-CX4, 10 Gbit/s na posebnom kabelu (twin-
axial)
802.3-2005 2005. Izmjena osnovnog standarda koja uključuje tri
dotadašnje dopune i ispravke
802.3an 2006. 10GBASE-T. 10 Gbit/s na neoklopljenoj parici (UTP)
802.3ap 2007. Backplane Ethernet, 1 i 10 Gbit/s na tiskanim plocam
802.3aq 2006. 10GBASE-LRM, 10 Gbit/s na multimodnom optičkom
kabelu
802.3ar 2007. Congestion management ("upravljanje zagušenjem")
802.3as 2006. Frame expansion ("proširenje okvira")
802.3at u radu Poboljšanja za Power over Ethernet
802.3au 2006. Zahtjevi izolacije za Power Over Ethernet (802.3-
2005/Cor 1)
802.3av u razmatranju 10 Gbit/s EPON ("pasivna optička mreža")
802.3 HSSG za 2009. Higher Speed Study Group, 100 Gbit/s do 100 m na
multimodnom ili 10 km na monomodnom optičkom
kabelu. Koristi CERN

4.3.2. Standard 802.5

Prstenaste mreže postoje već čitavi niz godina i dosta se koriste. Među nekim
od njihovih privlačnih karakteristika, je činjenica da (za razliku od prethodnih) ne
koriste tzv. broadcast medium već skupinu tzv. point-to-point veza, koje se
zatvaraju u prsten. Te su veze obično ostvarene oprobanim i udomaćenim

23
tehnologijama i u pravilu su potpuno digitalne (prethodne dvije koriste značajan dio
analognih sklopova). Prstenaste mreže, općenito, koriste ideju prstenaste pokretne
trake. Kada stanica koja emitira paket stavi podatke na prsten, oni će biti preneseni
kroz sve stanice i na kraju će se vratiti pošiljaocu, koji će tada ukloniti podatke sa
prstena i poslati token [20].

Tabela 4.3. Standardi 802.5.

802.5 TOKEN RING  OPIS

 1 IEEE standard 802.5c-1991 Standard dvostrukog prstena
 2 Standard 802.5, 1998 izdanje Standard za prstenaste mreže
 3 Standard 802.5r-1997 i Dodatak standardu 802.5 za fiber optičke
802.5j-1997, 1998 izdanje kablove

Stanice koje ne emitiraju, nalaze se u modu slušanja i svaki primljeni bit

prosljeđuju dalje istovremeno promatrajući cijelu poruku. Ako je poruka za njih i ako u
njoj postoji bit ili byte za potvrdu prijema, one mogu umjesto originalnog sadržaja tog
bita na prsten poslati svoj sadržaj koji znači potvrdu prijema. Na fizičkoj razini 802.5
propisuje oklopljenu upletenu paricu koja podržava 1 do 4 Mbps. Stanice moraju
osigurati da prekid rada računara ne prekida i prijenos podataka na prstenu. Moguće
je koristiti i tzv. wire center u kome se nalazi potrebna logika za sve učesnike, a do
pojedinog korisnika je potrebno odvesti samo paricu. Nepotrebno je napominjati da
upravo ovakvo rješenje čini 802.5 vrlo atraktivnim, jer je postojeće kabliranje u
mnogim zgradama upravo tog tipa. Svaki token ring odabire jednu od priključenih
stanica za ulogu monitorske stanice (monitor station). Njen je zadatak da se brine
da prsten funcionira, da uključuje nove i da se brine za isključene stanice [20].

Nedostaci Token ring mreže su:

 parametri konfiguracije su vrlo složeni,

 često skuplji elementi nego kod Ethernet ili ARCnet arhitektura,
 proširenje sistema dosta košta kada se dodaje novo zvjezdište kao i
nemogućnost proširivanja odnosno povzivanja na WAN mrežu,
 kabliranje je prilično komplikovano i
 prekid kabla kod veće dužine teže se nalazi [22].

4.3.3. Standard 802.11

WLAN (engl. Wireless Local Area Network) je lokalna mreža (engl. LAN) koja
se zasniva na bežičnim tehnologijama. Bežična lokalna mreža je tehnologija
zemljopisno malih bežičnih mreža dimenzioniranih za male udaljenosti koje u
gradskim uvjetima iznose od nekoliko desetaka do nekoliko stotina metara. Jedno od
trenutačno najraširenijih WLAN inačica je Wi-Fi, registrirani znak Wi-Fi Alliancea. Wi-
Fi Alliance je neprofitabilna internacionalna organizacija formirana 1999. godine sa
zadatkom certificiranja WLAN povezivanja uređaja [3].
24
 Standardi 802.11b i g se uglavnom koriste kod nas dok je standard 802.11a
uglavnom u upotrebi u SAD-u. Osnovna razlika u standardima je u radijskoj
frekvenciji na kojoj rade. Standard 802.11a radi na frekvencijama oko 5 GHz dok
802.11b i g rade na frekvenciji od 2,4 GHz. Ukupna snaga zračenja antene ne smije
prelaziti 1 W. Tehnologija je očito bila zamišljena za primjenu na malim udaljenostima
[23].
Znam da nije zgodno pominjati sve više brojeva i cifara ovog standarda, ali
pomoći nema. 802.11 je "porodica" standarda - najpoznatiji su sa slovima a, b i g.
Postoji još nekoliko slova koja označavaju radne grupe sa specifičnijim zadacima (za
tokove podataka, bezbjednosne ispravke, veću propusnu moć, međunarodnu
kompatibilnost i drugo). Upoznajte ostatak "porodice" u tabeli 4.4. a na slici 4.3.
prikazana je mrežna kartica za wireless [24].

Slika 4.3. WNC (Wireless Network Card)[40]

Tabela 4.4. „Porodica“ 802.11 Standarda[24]

Radna grupa Kako funkcioniše Očekivano objavljivanje ili

je već objavljeno
802.11d Modifikacija ranije 802.11 specifikacije Jun 2001. godine
zbog kompatibilnosti sa propisima u
drugim zemljama
802.11e Dodatak QoS (Quality of Service) za Početak 2004. godine

25
 802.11a, b i g za aplikacije prenosa
glasa, ili videa
802.11f Poboljšava komunikaciju među Jul 2003. godine
pristupnim tačkama radi autentikacije
korisnika
802.11h Modifikacija ostalih 802.11 specifikacija U toku
radi kompatibilnosti sa evropskim
propisima u opsegu od 5 GHz
802.11i Poboljšava bezbjednost bežičnih mreža. Početak, ili sredina
2004. godine
802.11j Modifikacija ostalih 802.11 specifikacija U toku
radi kompatibilnosti sa japanskim
propisima u opsegu od 5 GHz
802.11k Obezbjeđuje bolju jačinu signala i U toku
poboljšanje ostalih fizičkih atributa radia.
802.11l Ne postoji, zato što malo slovo "l" Neće se objavljivati
previše liči na broj 1.
802.11m Male izmjene i otklonjenje greške U toku
prethodno izdatih specifikacija
802.11p Proširenje 802.11a za povezivanje u vozilo- Krajem 2008 godine
vozilo mrežama i prijenos podataka.
Prijenos podataka 27 MBit/s
802.11n Ima za cilj povećanje osnovne propusne U toku
moći bežične mreže na 100 Mbps, ili
više, da bi se obezbjedilo da veći dio
osnovnog prenosa bude optimalno
iskorišten.

4.3.4. Standard 802.15

Standard 802.15 je standard za bežične mreže vrlo malog dometa. Jedan od

poznatijih naziva za ovaj standard jeste Bluetooth ili WPAN (Wireless Personal Area
Network) Bluetooth je ad hoc mrežni standard kratkog dometa koji koristi isti 2,4 GHz
opseg kao 802.11b i 802.11g. Dizajniran je da radi osnovnim propusnim opsegom od
1 Mbps, a efektivno na 700 Kbps. On nema one dodatne podatke u svom prenosu
kao Wi-Fi, jer omogućava brzu konekciju između računara i ostalih uređaja - kratke
konekcije, ili jednostruke transakcije [24].
Bluetooth je u početku planiran kao jeftina alternativa za Wi-Fi sa baterijskim
napajanjem. U godinama kada je Bluetooth predstavljan, bežičnim uređajima je pala
cjena i postali su manji potrošači energije. Snaga Bluetootha je i dalje ostala u
minimalnoj potrošnji energije i njegovoj mogućnosti da izvrši brze i jednostavne
konekcije u svakom trenutku. Bluetooth koristi preskakanje frekvencija umjesto
metoda direktne sekvence i tu promjenu vrši 1.600 puta u sekundi. Ova kombinacija
čini Bluetooth visokootpornim na ometanje, tako da omogućava brojnim Bluetooth
primopredajnicima da rade u istom malom prostoru, a da jedan drugog ne ometa
[24].

26
 Možda možete zaključiti da je Bluetooth samo začtićeno ime proizvoda i da
nema IEEE broj. U 2002. godini IEEE 802.15 Wireless Personal Area Network
(WPAN) radna grupa je rješila problem tog standarda, tako što je odobrila standard
802.15.1-2002. On je veliki podskup onoga što nudi Bluetooth, tako da ga je potpuno
odobrila grupa koja kontroliše Bluetooth standard Bluetooth SIG. Očekujemo sve više
uređaja koji su označeni sa 802.15.1, ili koji ga podržavaju, a nisu označeni. U
međuvremenu, WPAN je nastavio dalje i objavio dva nova standarda koja će
zamjeniti mnoge trenutne upotrebe Bluetootha. Grupa 802.15.3a se fokusira na
velike brzine, mali domet, jednostavni prenos multimedijalnih sadržaja i lak transfer
datoteka. Njen posao je u toku u 2003. godini, a trebalo bi da donese 100 Mbps na
10 metara i 480 Mbps na jedan metar udaljenosti.

Standard 802.15.3a će vjerovatno koristiti ultraširoki pojas, novu tehnologiju

koja dosta obećava. Ova grupa ima za cilj da zamjeni infracrvene daljinske
upravljače u kućnoj upotrebi, alarmnu instalaciju i ostalu opremu koja prenosi malo
podataka, ali zahtjeva dugotrajan rad, sa bežičnim uređajima koji mogu relativno lako
da komuniciraju. Komercijalni naziv za ovaj standard koji je u izradi je Zigbee.
Standardi 802.15.3a i 802.15.4 imaju potencijala da preuzmu dvije kritične tačke na
trenutnom tržištu Bluetootha. Domet Bluetootha je oko 10 m, što može da izgleda
kao kratko rastojanje, ali je on oduvjek planiran da radi na maloj snazi da bi produžio
vjek baterija ručnih uređaja i mobilnih telefona, kao i ostalih vrsta uređaja koji imaju
ugrađene Bluetooth čipove [24].

4.4. Slabije korišteni standardi

Ostali se standardi kao što su 802.1, 802.2, i drugi prikazani u prošloj tabeli
sve se rijeđe koriste ili su u potpunosti izbačeni iz upotrebe. U sljedećoj tabeli
pojasnit ćemo zašto koji standard služi. Na tabeli 4.5. prikazani su slabije korišteni
standardi.

Tabela 4.5. Slabije korišteni standardi

Standard Opis standarda

802.1 Odbor IEEE 802.1 zadužen je za pitanja koja su zajednička svim
vrstama lokalnih mreža kao što je adresiranje, upravljanje mrežom,
povezivanje lokalnih mreža pomoću mostova, LAN/MAN arhitekture,
međuumrežavanje mreža širokog područja itd.
802.2 Odbor IEEE 802.2 bavi se problemima vezanim uz podsloj LLC (Logical
Link Control) tj. protokole podatkovne razine.
802.4 Pododbor IEEE-a je razvio standard za različite tipove mreža koje ne

27
 koriste CSMA/CD pristup. U ovakvim mrežama neophodno je
nepostojanje kolizije podataka. IEEE Std 802.4h-1997 izdanje je
dodatak 802.4 standardu
802.6 IEEE je definirao DQDB (Distibuted Queue Dual Bus) kao standard
802.6. Mreža se sastoji od dvije jednosmjerne sabirnice na koju su sva
računara povezana.
802.7 Fizička razina i način pristupa za širokopojasne mreže koje korištenjem
radio modema omogućuju prijenos 802.3, 802.4 i video signala
istovremeno
802.8 Fizička razina i način pristupa za optičke gradske mreže
802.9 802.9 bavi se standardizacijom mreže nazvane sinkroni Ethernet
(Isochronous Ethernet – IsoEnet), koja kombinira slučajni pristup
(CSMA/CD) namijenjen prijenosu podataka (data) i ISDN (Integrated
Services Digital Network) kanale namijenjene prijenosu govora i videa.
802.10 Standard za sigurnost međusobnog povezivanja LAN mreža. Raspored
ključeva za LAN/MAN sigurne mreže
802.12 Bavi se standardizacijom lokalne mreže koja koristi metodu višestrukog
pristupa mediju na temelju prioriteta zahtjeva
802.13 Cat 6. 10GbE LAN – standard kategorije 6 za 10 gigabitni ethernet.
802.14 Fizička razina i način pristupa za široko pojasne mreže (Broadband
Local Area Network) koju koriste tehnologije kablovkse televizije
802.16 Radna grupa 802.16 za Wireless Broadband Access Standard razvila je
bežični MAN
802.17 Resilient Packet Ring tehnologija je tehnologija koja je standardizovana
od strane IEEE-a kao standard 802.17
802.20 GAN (Global Area Network) Globalna lokalna mreža
802.21 Brine se za široki marketinški potencijal, kompatibilnost, izraženi
identitet, tehničku izvedivost, ekonomsku isplativost
802.22 Posljednja radna skupina osnovana je 2004.godine zbog projektiranja
802.22 standarda. Standard 802.22 koristi se za bežične lokalne mreže.
Teoretski domet ovog standarda je oko 40m

Bitno je napomenuti da neki od ovih standarda imaju svoje podstandarde koji

su vrlo bitni u funkcionalnom radu računarskih mreža, u sljedećim tabelama ćemo
prikazati neke od podstandarda.

Tabela 4.6. 802.1 podstandardi 802.1 standarda[25]

Standard Opis
802.1b Upravljanje LAN/MAN
802.1D MAC mostovi
802.1e System Load Protocol
802.1f Definicija procedura za IEEE 802 upravljanje informacijama
802.1G Remote MAC Bridging
802.1H Ethernet MAC Bridging

28
 802.1p Traffic Class Expediting and Dynamic Multicast Filtering (spojen sa 802.1D)
802.1Q Virtual LANs
802.1r GARP Proprietary Attribute Registration Protocol (GPRP) (povučen)
802.1s Multiple Spanning Trees (spojen sa 802.1Q)
802.1t 802.1D Maintenance (spojen sa 802.1D)
802.1v VLAN Classification by Protocol and Port (spojen sa 802.1Q)
802.1w Rapid Reconfiguration of Spanning Tree (spojen sa 802.1D)
802.1X Port Based Network Access Control
802.1AB Station and Media Access Control Connectivity Discovery (LLDP)
802.1ad Provider Bridging
802.1AE MAC sigurnost
802.1af Media Access Control (MAC) Key Security
802.1ag Connectivity Fault Management
802.1ah Provider Backbone Bridge (PBB)
802.1aj Two Port MAC Relay (TPMR)
802.1ak Multiple Registration Protocol (MRP)
802.1ap MIBs
802.1aq Shortest Path Bridging (SPB)
802.1AR Secure Device Identity (DevID)
802.AS Timing and Synchronization
802.1Qat Stream Reservation Protocol (SRP)
802.1Qau Congestion Management
802.1Qav Forwarding and Queuing Enhancements for Time-sensitive Streams
802.1Qaw Management of Data-Driven and Data-Dependent Connectivity Faults
802.1Qay Provider Backbone Bridge Traffic Engineering (PBB-TE)

Tabela 4.7. podstandardi 802.6 standarda

802.6 DQDB (Distributed Queue Dual Bus) WAN (Wide  OPIS

Area Network)
802.6 IEEE Standard 802.6c-1993 i Dodatak
c IEEE Standard 802.6h-1993 Dodatak
802.6
h
802.6 IEEE Standard 802.6k 1992 Dodatak
k
802.6j IEEE Standard 802.6j-1995 Dodatak

5. AKTIVNA I PASIVNA MREŽNA OPREMA

Sam mrežni medij nije dovoljan za ostvarivanje mrežne povezanosti, bez

aktivnih uređaja koji zapravo generiraju mrežne pakete i upravljaju mrežnim
prometom, ne bi bilo moguće ostvariti razmjenu podataka između dva računara. No,

29
uloga ovih uređaja nije ograničena samo na LAN, već je njihova zadaća međusobno
povezati gradske, međugradske, državne i međudržavne računarske mreže, a
rezultat je mreža svih mreža internet i značajan broj velikih privatnih računarskih
mreža širokog opsega. U današnje vrijeme, ukupna količina kreiranog sadržaja koju
je potrebno razmjeniti koristeći računarske mreže (lokalne i internet) je gotovo
nemjerljiva. Sistem koji omogućava razmjenu podataka je u neprestanom razvoju
već nekoliko desetljeća i sastoji se od različitih vrsta opreme. Jedna od glavnih
vidova podjele te opreme je podjela na pasivnu i aktivnu mrežnu opremu [26].

Ova podjela može biti zasnovana na dva kriterija:

 prema kriteriju upotrebe električne energije za samo funkcioniranje te opreme

(pasivna oprema ne treba struju za rad, aktivna treba) i
 prema mogućnosti logičkog odlučivanja (za potrebe usmjeravanja mrežnog
prometa) [26].
Jedna od definicija navodi da aktivnu opremu sačinjavaju svi elektronički uređaji
koji prihvaćaju i distribuiraju promet unutar računarskih mreža (imaju memoriju i
procesor), dok pasivnu opremu sačinjava žičani sistem (bakar i optika) koji služi za
povezivanje aktivne opreme [26].

5.1. Mrežna aktiva

Nakon kablova, prilikom umrežavanja najvažniji dio opreme su mrežne kartice

(Slika 5.1.), koje omogućuju da se računar može povezati u mrežu. Mrežne kartice su
na tržištu izuzetno jeftine, i zapravo je dovoljno uzeti bilo koji model kako bi mreža
radila. Bolje (odnosno skuplje) kartice imaju neke dodatne mogućnosti, kao što je
uključivanje računara preko mreže, no u tipičnoj kancelarijskoj ili kućnoj primjeni ovo
nije neophodna mogućnost. Najvažnije je da kartica ima programsku podršku
(drajvere) za sistem koji se koristi, dok će se za gotovo čitavu funkcionalnost
pobrinuti bilo koji noviji operativni sistem. Mrežna kartica radi na drugom sloju OSI
modela. To je kartica koja se umeće u utor računara. Ponekad se naziva i mrežni
adapter. Na laptopima dolazi obično kao PCMCIA kartica. Funkcija mrežne kartice je
da omogući host-u pristup mediju. Mrežne kartice se smatraju uređajima 2. sloja jer
rade sa MAC adresama. Svaka mrežna kartica ima svoj osobni broj, MAC (Media
Access Control). Ova adresa se koristi za kontrolu komunikacije hosta na mreži.
Mrežne kartice nemaju standardiziranog simbola. Smatra se da svaki uređaj koji je
spojen na mrežu ima neku vrstu mrežne kartice [52]. Postoje i one kartice koje
omogućuju gigabitne brzine, no trenutno im odnos cijene i brzine koju nude nije
dovoljan da bi opravdao kupnju. Ako se ipak koriste ove kartice, onda je potrebno
imati i odgovarajuće kablove; kategorija 5 nije dovoljna za pouzdan rad na punoj
brzini, pa se preporučuje kategorija 6.

30
 Slika 5.1. Mrežna kartica

Uređaji krajnjeg korisnika omogućavaju korisniku korištenje raznolikih

aplikacija u pogledu korištenja raznih usluga Interneta a mrežni uređaju omogućavaju
razmjenu informacija između uređaja korisnika preko spojnih vodova različitih vrsta.
Fizička konekcija za mrežu ostvaruje se spajanjem sa specijalno dizajniranom
karticom, koja se umeće u računar, a omogućava modemsku ili Ethernet
komunikaciju. Dobro je da ove kartice za ovu radnju imaju vlastiti procesor kako bi se
što manje teretio procesor računara. Sve su češći slučajevi da se obje funkcije
implementirane na matičnoj ploči računara (osobito kod laptopa) što i nije dobro jer
su to obično jeftiniji sklopovi. U profesionalne svrhe bolje je na primjer dograditi
kvalitetnu NIC u PC računar i isključiti integriranu na matičnoj ploči. Logička konekcija
za mrežu koristi standarde nazvane protokoli . Protokol je formalni skup pravila i
konvencija s kojima se u radu koriste mrežni uređaji. Veza prema Internetu može se
ostvariti korištenjem više vrsta protokola, ali je TCP/IP skup protokola osnova
današnjeg Interneta. Mrežni uređaji povezuju korisničke uređaje, pa i same mreže, u
jedinstvenu funkcionalnu cjelinu. Firma koja je u po dizajnu mrežnih uređaja
najcjenjenija u svijetu je Cisco [27].
5.1.1. Hub

Sabirnička topologija, iako je jeftina, nije baš veselila administratore mreže.

Bilo kakav prekid ili oštećenje koaksijalnog kabela ima za posljedicu prestanak
funkcionalnosti mreže. Stoga su razvijeni uređaji koji su na svojim priključnim
portovima (RJ45) mogli primiti jedan korisnički uređaj. Fizički topologija mreže je
zvjezdasta, ali je to i dalje Ethernet tehnologija.
Hub pojačava signal, obnavlja ga i obavlja prilagodbu impedancije između
porta i NIC, a ako ima malo 'inteligencije' znati će i isključiti port na kojem je
neispravan NIC. Najčešće se povezivanje više Hub-ova vrši tako da se jedan od

31
portova Hub-a proglasi za UP-LINK (veza prema nadređenom) a te portove opet
povezuje neki 'centralni' hub [27].

Slika 5.2. 8 – portni Hub[41]

Takva struktura bila bi proširena zvijezda. Hub ne dijeli kolizijsku domenu i ne

obrađuje frame, spada u uređaje prvog sloja OSI modela. Broj RJ45 portova obično
je u rasponu od 4 pa do 24 i različite su mogućnosti ugrađene elektronike pa time i
cijena. Komunikacija između korisnika je Half-Duplex, što je i jasno ako se
sporazumijevaju po načelu 'ja tebi pa ti meni', jer drugačije ne može zbog CSMA/CD
[27].

5.1.2. Switch

Sa idejom da se iskoriste dobre osobine huba razvijen je i switch, uređaj koji

obično ima od 4 do 48 RJ45 portova i pored osobine da pamti MAC adresu, pamti i
broj porta pridružen MAC adresi. Te podatke čuva u radnoj memoriji u skupu
podataka nazvanom CAM tablica. Naravno, tijekom rada uči, ako nestane struje
mora ponovo učiti. Treba ga spojiti na UPS! Uz pomoć ugrađene programske
podrške i elektronike može ostvariti zasebnu vezu između dva korisnika tako da oni
nikom ne smetaju. Ako nikom ne smetaju nema kolizije. Svaki port zasebna je
kolizijska domena a zbog tog svojstva moguće je ostvariti Full-Duplex promet [27].

Slika 5.3. Switch[42]

Naravno treba imati 'pametnu' NIC u računaru koja će ovo znati iskoristiti.
Switch koristi MAC adrese i zbog toga spada u uređaje drugog sloja OSI modela. No

32
razvoj tehnologije i pad cijena omogućio je razvoj switcha koji za komunikaciju mogu
koristiti i IP adresu paketa, te po tome spadaju u uređaje trećeg sloja OSI modela.
Naravno mnogo su složeniji i moćniji te skuplji. Često su modularni, odnosno mogu
se dograditi s optičkim pretvornicima (transceiver) te se između njih može ostvariti
pouzdana i brza komunikacija. Pojedine vrste omogućavaju i priključivanje bežičnih
uređaja [27].
5.1.3. Bridge

Bridge nije mogao smanjiti količini kolizije na mreži te je u svrhu toga razvijen
uređaj koji dijeli mrežu u dva fizička segmenta ali osluškivanjem prometa uči i pamti
MAC adrese uređaja za svaki segment posebno u tablici MAC adresa u radnoj
memoriji. Tako zna da li frame propustiti u drugi segment ili ne. Dakle, stvara dvije
manje kolizijske domene, vrši filtriranje i razdiobu prometa te povećava propusnu
moć mreže. Prema navedenom spada u uređaje drugog sloja OSI modela. No uloga
mu ne mora biti samo to [27].

Slika 5.4. Bridge

Ako treba povezati dvije mreže različitih tehnologija kao Ethernet i Token-Ring
mreže ili Ethernet i Wireless (bežičnu) mreže mora znati izvršiti i pretvorbu protokola.
U tom slučaju raditi će na višim slojevima OSI modela i naravno biti će mnogo skuplji.
Ako slučajno nestane struje izgubiti će sve podatke iz radne memorije i mora ponovo
učiti [27].

5.1.4. Router

Najvažniji je od svim mrežnih uređaja. Ima saznanje o dostupnosti svih

dijelova mreže. Kada se koristi unutar lokalne mreže osnovna zadaća mu je dijeljenje

33
broadcast domene. No prilikom konfiguriranja može mu se zadati da ne propušta
određene vrste prometa bilo po IP adresama ili vrsti prometa. To znači da djeluju na
trećem sloju OSI modela. Da bi usmjerio promet prema odredištu očitanog iz
zaglavlja paketa služi se pripadnom programskom podrškom, algoritmima i
protokolima (routing protocols) kao što su RIP, OSPF i drugi. U radu koriste mrežnu
masku kako bi se svi računari povezana s njim preko switch-eva ili hub-ova grupirala
u jedinstvenu IP adresu – adresu mreže [27].

Slika 5.5. Cisco Router[43]

Kada routeri usmjeravaju FRAME na osnovu očitane IP adrese i upisane

mrežne maske (od strane administratora) odlučuju na koji svoj port da ga treba
proslijediti. Ovaj mrežni uređaj ne propušta promet privatne mreže, što u načelu
znači da može omogućiti NAT i DHCP usluge [27].

5.1.5. Brouter

Brouter = bridge + router je uređaj koji sadrži funkcije i bridge-a i routera, tj.
radi u oba mrežna sloja: podatkovnom (layer 2) i mrežnom (layer 3) [53].

Slika 5.6. Brouter[44]

Ranije je za potrebe povezivanja lokalnih mreža korišten i uređaj koji može
istovremeno obavljati funkcije bridge-a i router-a. Takav uređaj istovremeno obavlja
usmjerivačke funkcije za jednu skupinu protokola (npr. IP i IPX) i funkcije
premoštavanja za protokole koji ne podržavaju usmjeravanje (npr. protokol
34
NetBEUI). U novije vrijeme, po sličnom scenariju kao što su mostovi zamijenjeni LAN
komutatorima drugog sloja, i switchevi se u lokalnim mrežama sve češće zamjenjuju
LAN komutatorima trećeg sloja. Razlog tome je u hardverskoj implementaciji
prosljeđivanja paketa, uslijed čega je brzina rada LAN komutatora trećeg sloja bitno
veća od brzine rada rutera [54].

5.1.6. Repeater

U sabirničkoj topologiji mreže može se dogoditi da dva korisnika povezana na

suprotnim krajevima uz zaključnicu ne mogu komunicirati jer se digitalni signal
tijekom puta izobliči i nije više dobro prepoznatljiv. Stoga se umeće uređaj koji ima
dvosmjernu komunikaciju i vrši restauraciju digitalnog signala. Na taj način povećava
se kakvoća komunikacije a može se postići i proširenje dosega mreže. No ovo
proširenje ne može ići u nedogled. Standardima za Ethernet propisano je koliko smije
biti najduže vrijeme potrebno da se razmijene frame-ovi između dva krajnja korisnika
(Round-trip delay time). Ako se zbroji kašnjenje koje unosi repeator kašnjenje po
metru duljine pri 'putovanju' signala kroz vodič dobiti će se koliki je najveći mogući
razmak između dvije zaključnice. Repeator dijeli mrežu u dva fizička segmenta, ali to
i dalje ostaje jedna kolizijska domena. Kako ne obrađuje frame-ove spada u uređaje
prvog sloja OSI modela [27].

5.1.7. Access point

Bežične mreže danas su stvarnost. Otuda se i ova vrsta uređaja našla u ovoj
skupini. Djeluju kako nekakav centralni hub koji se preko posebnih adaptera spaja za
switchom. Komunikacija se ostvaruje po CSMA/CA principu. To je primjer gdje se
analogni signal modulira od strane digitalnog kako bi se ostvario radio-prijenos.
Koriste se frekvencije od 2.4GHz i 5GHz. Zbog načela rasprostiranja
elektromagnetskih valova 'na sve strane' sigurnost je jedan od značajnih problema.
Ovakvi uređaji mogu poslužiti i kao bridge, osobito kad se želi povezati dva fizički
odvojena prostora. S usmjerenim antenama moguće je povezati prilično udaljena
mjesta, recimo otoke [27].

5.1.8. Gateway

Gateway nije ništa drugo do routera uz još neke dodatne module. Router je
najsloženiji uređaj jer omogućava regenreraciju signala, koncentraciju više
priključaka, konverziju podataka i upravljanje protokom podataka. Kada je priključen
kao izlazni uređaj lokalne mreže mora znati pretvoriti brzu Ethernet komunikaciju u
relativno sporu serijsku komunikaciju (ovisno o vrsti). Na Ethernet strani koristi se
MAC adresa a na izlaznoj strani IP adresa. Upravo MAC adresa njegovog Ethernet
porta je podrazumjevana izlazna adresa za računare te naziva default gateway
(Windows XP).

Ako se vrši konverzija mrežnog protokola onda je ovo uređaj četvrtog sloja
OSI modela. Moderni routeri i switchevi i njihovi protokoli omogućavaju da se jedna
jedinstvena mrežna adresa može podijeliti u više podmreža, koje se opet prema
svijetu vide kao jedna. Mreža se dijeli na Virtualne Lan-ove (VLAN - 802.1Q

35
protokol), te se pojedine vrste prometa mogu zabraniti za pojedina VLAN-ove kao i
komunikacija između njih što doprinosi sigurnosti lokalne mreže [27].

7
APLIKACIJSKI SLOJ

SLOJ PREZENTACIJE
6

SLOJ SESIJE 5
GATEWAY

TRANSPORTNI SLOJ 4
ROUTER

MREŽNI SLOJ 3
SWITCH

SLOJ VEZE PODATAKA 2

REPEATOR
FIZIČKI SLOJ
1

Slika 5.7. Shema obrade podataka prema vrsti uređaja[27]

Dvije krajnje odredišne tačke su računari, koji podatke obrađuju duž svih
sedam nivoa prema OSI modela kako bi na svom zaslonu korisnici međusobno
komunicirali. Da bi podaci od jednog korisnika došli do drugog, obrađuju ih pojedini
protokoli pojedinih slojeva na način da se podacima prilikom obrade i predaje iz višeg
u niži sloj pridodaje zaglavlje (postupak nazvan enkapsulacija), a pri prijemu
podataka prilikom prelaska iz nižeg u viši sloj zaglavlje nižeg sloja se oduzima
(postupak nazvan dekapsulacija). Mrežni uređaji, ovisno o namjeni nisu dizajnirani da
mogu protumačiti podatke svih zaglavlja, već samo onih za koje su dizajnirani, što
slikovito prikazuje shema na slici 5.7. no ima i iznimaka; switchevi jezgre mreže
dizajniraju se tako da znaju protumačiti pojedine podatke trećeg sloja, kao na primjer
IP adrese s čime se postiže bolja učinkovitost u pogledu raspodijele prometa, ali
takav preklopnik nije router niti može preuzeti njegovu funkciju. Isto tako ako se
nekom pristupnom uređaju prema Internetu može u pogledu konfiguracije pristupiti
putem web interfejsa, to ne znači da pripada uređajima najvišeg sloja prema OSI
modelu [27].

5.2. Mrežna pasiva

36
 Pasivna oprema se sastoji od kablova, konektora, razvodnog panela (patch
panela, switching panela, punch-down panela), komunikacijskih ormara i sistema za
napajanje električnom energijom (vodovi, sklopke i naponske letve, sistem za
hlađenje). Hub se može smatrati pasivnom opremom sa gledišta da nema nikakvu
logičku funkciju usmjeravanja prometa. On samo pojačava primljeni signal i
prosljeđuje ga dalje na sve svoje portove. Kablovi služe za prijenos signala između
računara i komunikacijske opreme. Za različite tipove signala se koriste različiti
kablovi: bakar za prijenos napona i optički kabel za prijenos svijetlosnog signala [17].

5.2.1. Ostala pasivna mrežna oprema

Konektori koji se koriste za spajanje mrežnih kablova nazivaju se RJ-45. Riječ

je o konektorima koji se na UTP kablove postavljaju posebim klještima. Konektor ima
8 bakrenih kontakata u plastičnom kućištu i kada je jednom postavljen na kraj kabla -
ne može se skinuti, osim ako se ne radi o posebnoj vrsti konektora koji su namjenjeni
za višestruku upotrebu.

Slika 5.8. Utičnica i konektor RJ 45

Slika 5.9. Konektor RJ 45 sa mrežnim kabelom

37
 Patch kabel
Patch kabel se koristi prilikom spajanja računara u mrežu
pomću switch-a ili hub-a
RJ 45 PIN # RJ 45 PIN #
Bijelo - narandžasta 1 Bijelo - narandžasta 1
PR2
Narandžasta 2 Narandžasta 2
Bijelo - zelena 3 Bijelo - Zelena 3
Plava 4 Plava 4
PR1 PR3
Bijelo - plava 5 Bijelo - plava 5
Zelena 6 Zelena 6
Bijelo - smeđa 7 Bijelo -smeđa 7
PR4
Smeđa 8 Smeđa 8

Crossover kabel
Crossover kabel se koristi za spajanje računara direktno.
Računar - Računar

RJ 45 PIN # RJ 45 PIN #
Bijelo - narandžasta 1 Bijelo – zelena 1
Narandžasta 2 Zelena 2
Bijelo - zelena 3 Bijelo - narandžasta 3
Plava 4 Bijelo - smeđa 4
Bijelo - plava 5 Smeđa 5
Zelena 6 Narandžasta 6
Bijelo - smeđa 7 Plava 7
Smeđa 8 Bijelo - plava 8

Slika 5.10. Šema za pozicioniranje parica u RJ 45 konektoru [45]

Izvorno (u SAD) je RJ45 (od Registered Jack 45) oznaka za izvedbu priključka
zakupljenog voda za prijenos podataka sa podešavanjem razine signala pomoću
otpornika ugrađenog u utičnicu. Taj je priključak 8-polni, međutim pored načina
spajanja djelomično se razlikuje i u fizičkom obliku. Druge RJ oznake standardiziranih
priključaka također se zloupotrebljavaju, npr. RJ11 je u SAD oznaka priključka za
običnu telefonsku liniju, a često se koristi kao naziv za bilo koji fizički odgovarajući
utikač ili utičnicu [28].

Kada se govori o postavljanju konektora, važno je znati raspored provodnika

koji se koriste za spajanje. Postoje dva standarda, a uglavnom se koristi noviji,
poznatiji kao T S688, koji se razlikuje samo po rasporedu u kojem se koriste
provodnici, ali ne i po namjeni.

Postoje dva načina spajanja UTP kablova: direktni način spajanja (straight) i
ukršteni način spajanja (crossower). Direktni se koristi za spajanje računara i

38
odgovarajuće mrežne komponente (switch, hub itd.). Sa obje strane tog kabla nalaze
se konektori s istim rasporedom provodnika. Ukršteni se koristi za spajanje dva
računara samo preko mrežnih kartica (čvor) i tada se sa jedne strane kabla na
konektoru koristi raspored provodnika kao i kod prethodnog kabla dok se sa druge
strane koristi raspored prikazan na slici 5.10.

Fiksiranje konektora je veoma jednostavno, pri čemu treba pripaziti na

nekoliko bitnih stvari: kada se skida izolacija, ne smije se oštetiti izolaciju unutrašnjih
provodnika. Provodnici su upleteni, te se ne raspliću više nego što je to potrebno.
Rasplitanjem provodnika u prevelikoj dužini, smanjuje se ukupna brzina prenosa kroz
taj spoj, a samim tim i kroz cijeli segment. Prije nego se konektor do kraja pritisne
klještima, treba provjeriti da li su svi pojedinačni provodnici u potpunosti ušli u za to
predviđene vodilice.

Prijenosni mediji služe za prijenos signala između računara i komunikacijske

opreme. Za različite tipove signala se koriste različiti kablovi: bakar za prijenos
napona i optički kabel za prijenos svijetlosnog signala. Da bi spojili dva kompjutera
direktno bez huba ili switcha, treba vam crossover kabal. A da bi spojili dva i više
kompjutera preko huba ili switcha potreban vam je patch kabal. Komponente svake
LAN mreže (serveri, radne stanice, štampači, ploteri...) moraju biti fizički povezane
kablovima. Postoji mnogo rješenja vezanih za postavljanje kablova u LAN-ovima.
Cijena, namjena LAN-a, moguća brzina prenosa, isplativost, mogućnost fizičkog
proširenja LAN-a – sve su to faktori koji utiču na odabir načina postavljanja kablova u
LAN-u, tako da ne postoji "pravo" niti "pogrešno" rješenje [29].

Tri osnovna tipa kablova koji se koriste u LAN-ovima su: 

 Parični kabel, UTP, STP

Kabel sa upredenim paricama (twisted pair cable) se sastoji od parova

izolovanih bakarnih žica koje su obmotane (upredene) jedna oko druge. Upredanje
se vrši u cilju otklanjanja elektromagnetnih smetnji. Broj uvrtaja po metru čini dio
specifikacije tipa kabla jer što je broj uvrtaja po metru veći, veća je otpornost kabla
na elektromagnetne smetnje. Postoje dvije vrste ovog kabla: kabal sa neoklopljenim
(Unshielded Twisted-Pair, UTP) i oklopljenim (ShieldedTwisted-Pair, STP) paricama
[30].

Slika 5.11. Kabel sa neoklopljenim paricama i kabel sa oklopljenim paricama[46]

Grupe parica se obično nalaze u zaštitnom omotaču i zajedno sa njim čine

kabel. Pravila strukturnog kabliranja, koje se danas skoro isključivo koristi za

39
formiranje računarskih mreža, propisuju da se za povezivanje računara moraju
koristiti četvoroparični kablovi. Upredanjem se poništava električni šum od susjednih
parica, ili ostalih izvora, kao što su motori, releji, transformatori i energetska
instalacija. S obzirom da je problem elektromagnetne zaštite veoma ozbiljan, neki
proizvođači (IBM, evropske firme) su razvili tzv. Oklopljene kablove, koji oko parica
imaju određenu električno provodnu strukturu koja pruža znatno veći nivo zaštite
[11].

 Koaksijalni kabel

Slično paričnom kablu, jednostavno se postavlja. Sastoji se od bakrenog

vodiča okruženog izolacijom. Vanjski omotač od bakra ili aluminijuma djeluje kao
vodič i električna zaštita. Koaksijalni kabl se često upotrebljava u prenosu signala
kablovske televizije [29].

Slika 5.12. Koaksijalni kabel[47]

 Fiberoptički kabel

Optički kablovi (fiber-optic cable) predstavljaju najveći napredak u razvoju

LAN-ova. Imuni su na elektromagnetnu interferenciju interferenciju, pružaju
mogućnost slanja podataka na udaljenosti od nekoliko kilometara bez značajnih
gubitaka u prenosu. Optički kabl se sastoji od tankog vlakna od čistog stakla koje čini
jezgru, i od njegovog omotača ili košuljice (cladding) koje se također sastoji od
stakla, ali čiji je indeks loma niži od indeksa loma jezgra,od zaštitnog materijala i
izolacije [29].

Odašiljač signala u optičkoj mreži je laser ili LED dioda (Light Emitting Diode).
Optički ponavljači (optical repeaters) se postavljaju na optičkim vodovima u cilju
pojačanja signala, kako bi signal do odredišta stigao u punoj snazi. Na mjestu
prijema, svjetlosni signal se pretvara u digitalni ili analogni pomoću fotodiode [29].Na
tabeli 5.1 prikazane su vrste kablova za LAN projektovanje.

40
Tabela 5.1. Vrste kablova za LAN projektovanje
Tip kabla Prednosti
Upredena Jednostavan tehnologija, lako
parica UTP, dostupna tehnička podrška,
STP jednostavna i brza instalacija,
niska cijena izvedbe i
održavanja, mogućnost
korištenja postojećih telefonskih
instalacija za LAN mreže.
Koaksijalni Jednostavno se postavlja,
kabel sastoji se od bakrenog vodiča
okruženog izolacijom. Vanjski
omotač od bakra ili aluminijuma
djeluje kao vodič i električna
zaštita mala količina izračene
EM energije u okolinu, oklop
predstavlja zaštitu od
interferencije, munje,
preslušavanja i korozije.
Fiber – Optički kablovi (fiber-optic cable)
optički kabel predstavljaju najveći napredak u
razvoju LAN-ova. Imuni su na
elektromagnetnu interferenciju
interferenciju, pružaju
mogućnost slanja podataka na
udaljenosti od nekoliko
kilometara bez značajnih
gubitaka u prenosu.
U prethodnoj tabeli smo vidjeli vrste kablova koji se koriste pri projektovanju
LAN mreža. Prikazani kablovi također se mogu podjeliti u nekoliko grupa. UTP kabel
se može podjeliti na nekoliko vrsta, kao što je prikazano u sljedećoj tabeli:
Tabela 5.2. Vrste UTP kablova
Nedostaci
Podložna elektromagnetnim
utjecajima, moguće jednostavno
prisluškivanje, prisluškivanje
susjednih parica u kablu,
postavljanje na otvorenom
prostoru zahtijeva posebnu
zaštitu od munje i korozije,
relativno niža prijenosna brzina
od ostalih prijenosni medija.
Kvalitetni koaksijalni kabeli,
twinax kabeli i CATV kabeli su
skupi za primjenu u LAN-ovima,
nije pogodan za prenos
kompleksnih, integrisanih
signala, poput govornih i video
signala.
Veoma tanke i osjetljive jezgre
teško vršiti fizičko povezivanje,
bez jakog tehničkog iskustva i
posebne opreme. Svako je
vlakno predviđeno za prenos
podataka u jednom smjeru. Za
prenos u oba smjera bila bi
potrebna dva vlakna Postavljanje
optičkih kablova pri formiranju
LAN-a danas je preskupo.
41
 Tip UTP kabla Broj i tip parica Prijenosni Primjena u LAN-ovima
pojas u
[MHz]
Kategorija 1 2 ili 4 parice Telefonija, ne koristi se za
AWG 22 ili 24 prijenos podataka.
Kategorija 2 2 ili 4 parice 1 Appletalk, IBM 3270.
AWG 22 ili 24
Kategorija 3 2 ili 4 parice 16 10BASE-T, 100BASE-T,
AWG 24 100VG-AnyLAN, Token
Ring 4 Mbit/s.
Kategorija 4 2 ili 4 parice 20 10BASE-T, 100BASE-T,
AWG 24 Token Ring 4 i 16 Mbit/s
Kategorija 5 2 ili 4 parice 100 10BASE-T, 100BASE-T,
AWG 22 ili 24 100VG-AnyLAN, Token
Ring 4 i 16 Mbit/s.
Kategorija 5e, 6 i 7 4 parice <200 Gigabitni Ethernet LAN.

Potrebno je napomenuti da je prilikom projektovanja naše mreže korišten UTP

kabel kategorije 5 sa 4 upredene parice. Pri spajanju UTP kablova na mrežne
utičnice korištena je logika patch kabla tj. Spoj koji se koristi prilikom spajanja
računara u mrežu kada je prisutan prespojni uređaj tj switch ili hub.

Tabela 5.3. Vrste koaksijalnog kabla

Tip koaksijalnog kabla Promjer u Prijenosni pojas Maksimalna

[cm] fizička udaljenost
Tanki 50 Ω koaksijalni kabel 0,50 10-100 Mbps 185 m
Debeli 75 Ω koaksijalni kabel 1,00 10-100 Mbps 500 m

Patch panel služi za koncentriranje dolaznih kablova iz utičnica razmještenih

po prostorijama koje pokriva lokalna mreža. Iz patch panela se tzv. patch kablovima

42
povezuju računari spojeni na dolazne kablove sa aktivnom opremom (obično switch)
[31].

Slika 5.13. Patch panel[48]

Komunikacijski ormar služi za smještaj pasivne i aktivne mrežne opreme

(kablovi, patch paneli, switchevi, routeri, serveri, itd.) [31].

Slika 5.14. Komunikacijski ormar[49]

43
 Slika 5.15. Četka za kabele u komunikacijskom ormaru[50]

Slika 5.16. Naponska letva[51]

Naponska letva služi kao izvor napajanja za aktivnu opremu. Postavlja se u

komunikacijski ormar vodoravno ili okomito. Dok četka za kabele služi za struktuirano
kabliranje u ormaru, radi lakšeg snalaženja [31].

44
6. PROJEKTOVANJE LAN MREŽA

Današnje savremeno poslovanje ne može se zamisliti bez upotrebe računara,

a ako se radi o preduzeću sa više računara, onda su oni po pravilu umreženi (u
lokalnu računarsku mrežu, LAN - Local Area Network). Veća preduzeća koja imaju
potrebe često su povezana i na Internet (tzv. WAN - Wide Area Network), tj. njihova
LAN mreža se pomoću mrežnog prolaza (gateway-a) povezuje na Internet stalnom
vezom (iznajmljenim linijama, bežično ili na neki drugi način). Ona preduzeća koja
imaju manje potrebe za Internetom koriste povremeno povezivanje modemom, tzv.
dial-up networking. U svakom od navedenih slučajeva računari se povezuju,
razmjenjuju međusobno podatke, poruke, djele resurse (diskove, modeme,
štampače, skenere i sl.). Koliko god se proizvođači softvera trudili (prvenstveno
Microsoft) umrežavanje računara nije jednostavan i banalan zadatak, barem ne
valjano umrežavanje [32]. U ovom poglavlju detaljnije ću objasniti sam princip
projektovanja jedne manje lokalne mreže

6.1. Strukturno kabliranje

Za formiranje LAN mreže potrebno je obezbjediti niz tehničkih preduslova.

Svaki projekat LAN mreže započinje detaljnim snimanjem lokacije sa ciljem da se
prikupe potrebni podaci, kao što su postojeće stanje instalacija, građevinske osnove
objekta, kao i detalji energetskog uzemljenja. Dalji postupci se sastoje od
preliminarnog određivanja horizontalnih i vertikalnih kablovskih trasa i razmeštaja
razvodnih ormara. Savremene računarske mreže se u najvećem broju slučaja
realizuju po principu strukturiranog kabliranja, kojim treba da se obezbjedi i objedini
prenos svih informacija u jednom poslovnom sistemu. Osim kvalitetnog prenosa
podataka, ovim sistemom se može obavljati i prenos telefonskih, video, upravljačkih i
alarmnih signala. U našoj mreži izostavljeno je vertikalno kabliranje zbog toga što ni
jedna linija nije prelazila dužinu veću od 100m i nije bilo potrebe za vertikalnim
kabliranjem a samim tim niti za pristupnih tačaka unutar sprata.

Jedini interfejs ka korisniku je zidna utičnica sa RJ 45 konektorima na koju se

može priključiti bilo računar, bilo telefon (ili oba) i koja dalje kablovskim sistemom
vodi do odgovarajućih razdjelnika i aktivnih uređaja (telefonske centrale ili
switcheva). Struktura mreže je takva da se poslije instaliranja, bez ikakve intervencije
na samim kablovima cjela mreža može prekonfigurisati na potpuno drugačiji način, u
zavisnosti od potrebe korisnika. To se postiže na samim razdjelnicima, koji su
posebno konstruisani za lako i jednostavno prespajanje i konfigurisanje mreže po
želji. Ova opcija naročito dolazi do izražaja u situacijama kada se vrši mjenjanje
fizičkog rasporeda radnih mjesta po zgradi. Odgovorni administrator vrši prespajanje
na odgovarajućim razdjelnicima i sve što korisnik na novom radnom mjestu treba da
uradi jeste da priključi svoj telefon i računar u zidnu utičnicu i da radi. Njegov računar
je povezan na isti način u računarsku mrežu, njegov telefon je na istom lokalu kao i
ranije [58].

45
 Osim velike fleksibilnosti koju pruža, strukturno kabliranje zahvaljujući svojoj
sistematičnosti, omogućava jednostavno i efikasno administriranje mrežom, lako
proširivanje instalacije i što je možda i najvažnije, potpuno je nezavisno od tipa
aktivnih uređaja koji se koriste kako za telefonsku, tako i za računarsku mrežu. Čak
se i uređaji koji ne odgovaraju standardima strukturnog kabliranja i nemaju
adekvatne konektore mogu uz pomoć odgovarajućih jednostavnih adaptera priključiti
na sistem.

Sistem strukturiranog kabliranja se sastoji od horizontalnih i vertikalnih

kablovskih trasa. Razvodni orman pokriva dio horizontalne površine, poštujući
tehničko ograničenje trase od najviše 90-100 m dužine, tako da se zavisno od
arhitekture objekta, postavlja jedan ili više razvodnih ormana po spratnoj osnovi, u
kojima se koncentrišu kablovske trase i smješta odgovarajuća aktivna mrežna
oprema, što u našem slučaju nije bilo potrebe

Vertikalne trase povezuju spratne razvodne ormane. I horizontalne i vertikalne

kablovske trase se izvode u formi zvjezde, da bi se obezbjedilo da u slučaju prekida
pojedine trase ostatak sistema radi. Ovaj sistem se osim horizontalnih trasa odnosi i
na vertikalne, tako da se i sve vertikalne trase završavaju u jednom centralnom
razvodnom ormanu, a kablovska struktura ima oblik složene zvjezde, kojoj je početak
u centralnom razvodnom ormanu, a kraj u priključnoj kutiji u okviru radnog mjesta.
Radno mjesto je projektirano sa dva priključka na svakih 6 do 8 m2 korisne radne
površine [58].

Sistemi strukturnog kabliranja se realizuju na tri hijerarhijska nivoa:

1. kabliranje kampusa (kabliranje između više bliskih poslovnih zgrada),
2. kabliranje kičme (vertikalno kabliranje) i
3. horizontalno kabliranje (kabliranje spratova) [58].

Kabliranje kampusa se odnosi na kabliranje između razdjelnika pojedinih

zgrada (BD) i razdjelnika kampusa (CD). Za prenos govora, alarmnih i upravljačkih
signala se koriste bakarni parični kablovi, kategorije 5, 5E i 6. Za prenos video
signala i podataka koriste se optički kablovi. Maksimalna dužina kablova iznosi
1500m.

Vertikalno kabliranje (okosnica, kičma zgrade) vrši povezivanje spratnih

razdjelnika (FD) i razdjelnika zgrade (BD). U vertikalnom razvodu u zavisnosti od
aplikacije razdvojeni su kablovski sistemi.

Horizontalno kabliranje se odnosi na dio kablovskog sistema između

spratnog switca (FD) i zidne utičnice (D). Između switca i zidne utičnice razvlači se ili
bakarni parični kabl (kategorije 5, 5E, 6) ili optički kabl. Za bakarne kablove, i switch i
zidna utičnica koriste RJ 45 konektore, dok se za optičke kablove koriste ST
konektori. Maksimalna dužina kablova između spratnog switcha i zidnih utičnica ne
smije da pređe 100m. Horizontalno kabliranje obuhvata najveći broj kablova u cjelom
kablovskom sistemu. Horizontali kablovski sistem, ukoliko je dobro dimenzionisan
može se, za sve primjene, koristiti u dužem vremenskom periodu [58].

46
Slika 6.1. Primjer horizontalnog struktuiranog kabliranja sa električnim instalacijama i
mrežnim utičnicama

Slika 6.2. Prikaz montiranja mrežnih modula i mrežnih utičnica

47
 Za povezivanje radnog mjesta potrebna su dva fleskibilna prespojna kabla,
jedan od priključnice do računara i drugi od prespojnog polja do aktivnog mrežnog
uređaja. Za ispravan rad mreže potrebno je da se kablovski sistem (kablovi i
priključni elementi) formira od komponenti koje zadovoljavaju tehničke standarde. Za
rad Fast Ethernet mreže (prenos podataka brzinom od 100 Mbps), potrebno je da svi
elementi zadovoljavaju zahtjeve kategorije 5 (cat 5). Kategorija elemenata pasivne
instalacije je najčešće 5, 5e ili 6, što znači da je instalacija u stanju da prenosi
podatke brzinom od 100, 125 i 250 Mbps [34].

Ukratko: Strukturno kabliranje je kabelski mrežni sistem višestruke namjene,

izveden kao jedinstveni sistem ili skup međusobno povezanih podsistema. Opće
postavke koje u projektiranju treba poštovati su:

 mreža ne postaje manja i jednostavnija, nego svestranija,

 mreža treba obuhvatiti telefoniju i informatiku,
 projektirati više od trenutnih potreba, sukladno predviđenom rastu,
 koristiti provjerene visoko kvalitetne kablove, komponente i uređaje,
 ne zanemariti funkcionalnost i izgled u pogledu održavanja i
 temeljito dokumentirati izvedbu mrežne infrastrukture [35].

Strukturno kabliranje umanjuje mogućnost greške na najosjetljivijem dijelu

mrežnog sistema - u kabelskoj infrastrukturi. Bežične mreže su samo jedna krasna
osobitost koja poboljšava učinkovitost mreže, ali nikako ne mogu zamijeniti ulogu
strukturnog kabliranja ustanove, kampusa, banke ili neke druge ustanove [35].

6.2. Korištena topologija

Jedan od najstarijih oblika mrežne topologije jeste zvijezda koja koristi jednak
pristup slanju i primanju poruka kao i telefonskih sistema. Jednako kao što telefonska
centrala obrađuje telefonske pozive koje jedan korisnik upućuje drugome, tako i u
LAN- u sa zvjezdastom tpologijom sve poruke što ih jedna radna stanica šalje drugoj
moraju proći kroz središnji računar koji nadzire tok podataka [36].

PC2

PC1 PC3

PC8 PC4
Switch

PC7 PC5

PC6

Slika 6.3. Topologija mreže zvijezda

48
 Dodatna je prednost zvjezdaste topologije u tome što administrator mreže
može nekim čvorovima dodijeliti viši status nego ostalima. Tada središnji računar
prvo ispituje da li postoji signali koji dolaze od radnih stanica višeg prioriteta, a tek
zatim provjerava signale ostalih radnih stanica. Ovo svojstvo zvjezdaste topologije
može biti naročito korisno u mrežama gdje nekoliko ključnih korisnika zahtijeva
trenutni odgovor na upite s naredbene linije. Zvjezdasta arhitektura olakšava
centraliziranu dijagnostiku svih funkcija mreže [36].

I horizontalne i vertikalne kablovske trase se izvode u formi zvjezde, da bi se

obezbjedilo da u slučaju prekida pojedine trase ostatak sistema radi. Ovaj sistem se
osim horizontalnih trasa odnosi i na vertikalne, tako da se i sve vertikalne trase
završavaju u jednom centralnom kabinetu, a kablovska struktura ima oblik složene
"zvjezda zvjezda", kojoj je početak u centralnom kabinetu, a kraj u priključnoj kutiji u
okviru radnog mjesta [34].

INTERNET

PC PC
PC

SERVER

PC
SWITCH
SWITCH

FTP SERVER

ROUTHER
E MAIL SERVER

SWITCH

PC
DATABASE SERVER

SERVER

Slika 6.4. Lokalna mreža sa izlazom na internet

Prilikom projektiranja lokalne mreže sasvim je logična pomisao da će naša

lokalna mreža trebati izlaz na internet kao što vidimo na predhodnoj slici izlaz na
internet je vrlo jednostavno omogućiti korištenjem routera i par switcheva.

49
6.3. Izrada projektne dokumentacije

Nakon sagledavanja potreba korisnika, određivanja radnih grupa, izbora

optimalne topologije mreže, izbora aktivne opreme (po fazama rasta mreže), te
određivanja približnih fizičkih pozicija patch panela i switcheva, potrebno je izraditi
projektnu dokumentaciju. Postojanje kvalitetne projektne dokumentacije je od
vitalnog značaja za faze odluke, izgradnje i korištenja mreže. U fazi odluke investitor
na osnovi predloženog idejnog rješenja lakše donosi odluku o vlastitim zahtjevima i
obimu izgradnje. Na osnovi projektne dokumentacije moguće je efikasno prikupiti
ponude izvođača i odabrati ponudu najpovoljniju po kvaliteti i cijeni izvođenja. U fazi
izvođenja investitor preko nadzornog organa lako kontrolira suglasnost izvedene s
projektiranom mrežom, uključujući kvalitetu izvedenih radova. Nakon usklađivanja s
izvedenim stanjem, dokumentacija postaje nezamjenjivo pomagalo u svakodnevnom
korištenju mreže, održavanju mreže, te kod proširenja kapaciteta mreže. Projektnu
dokumentaciju izrađuje ovlaštena osoba prema zakonskim propisima [37].

6.3.1. Označavanje komponenti i dijelova projekta strukturnog ožičenja

Sistem označavanja je modularan i hijerarhijski, a odnosi se na dijelove

projekta (dokumente), instalacije (prespojne naprave, kabeli, priključne kutije) i na
aktivnu opremu u ormarima. Svaki element može se označiti punom ili skraćenom
oznakom, tako da skraćena jednoznačno zamjenjuje punu [37].

6.3.2. Sadržaj projektne dokumentacije

Projektna dokumentacija se dijeli u 6 cjelina, označenim oznakama =Lx,

tablica 6.1. To su opći dio (L), opis tehničkog rješenja (L0), projekt glavne mreže
kruga (L1), projekt glavne mreže zgrada (L2), projekt horizontalne mreže (L3) i
projekt opreme mreže (L4) [37].

Tabela 6.1. Označavanje dijelova projekta[37]

Oznaka Značenje
L Opći dio
L0 Tehnički opis
L1 Glavna mreža kruga sa razdjelnikom kruga
L2 Glavna mreža zgrade sa razdjelnikom zgrade
L3 Horizontalna mreža sa razdjelnikom sprata
L4 Oprema računarske mreže

50
 Tabela 6.2. Označavanje dokumenata u projektu[37]

Oznaka Značenje
D Dokument u obliku crteža (Drowing)
DCxx Plan polaganja kabela xx (Cabling)
DPxx Plan razmještaj opreme xx (Positioning)
DVxx Pregledni nacrt xx
S Dokument u obliku teksta (String)
SFxx Naslovna stranic xx (Frame)
STxx Tehnički opis xx (Text)
T Dokument u obliku tablice (Table)
TCxx Tablica kabela xx (Cable)
TDxx Popis dokumenata xx (Document)
TIxx Tablica prespajanja xx (Inetrconnect)
TExx Tablica prespajanja aktivne opreme (Equipment)

Unutar projekta, pojedini dokumenti označavaju se oznakama prema tablici

6.2. Svaki dokument može imati više stranica.

6.4. Projekat mreže zgrade i spratova

Projekt mreže kruga, zgrade i kata sadrži nacrte, tablice i sheme koji
konkretno definiraju odgovarajući dio mreže. Prilikom kabliranja neophodno je
napraviti jasan plan ožičenja prostorija. Analizirati ćemo potrebne elemente mreže u
zgradi od dva sprata, sa komunikacijskom sobom i glavnim čvorištem u
komunikacijskoj sobi.

I SPRAT
Na prvom spratu zgrade nalazi se pet radnih prostorija, kao i centralni dio
mreže, komunikacijska soba. Za povezivanje računara i spratova koristit ćemo
kablove kategorije 5. Komunikacija između računara je 100Mbps. Komunikacija
između spratova ide preko glavnog čvorišta u komunikacijskoj sobi. Za horizontalno
kabliranje prvog sprata potrebno je 457 m UTP kabla CAT 5. Na sljedećoj slici
prikazan je raspored povlačenja mrežnih linija u pojedinim prostorijama.

51
 WC
D3D4
D2
D1 2000,0 mm

Komunikacijska
x
2000,0 mm

Kabinet 1

soba
Kabinet 2

Up

Kabinet 3

Kabinet 5

Kabinet 4
D9 D10
D7 D8
D5 D6

Slika 6.5. Tlocrt I sprata i način polaganja kablova

Na slici 6.5. vidimo raspored polaganja mrežnih kablova. Iz svakog kabineta

povlače se po dvije mrežne linije. Sve mrežne linije završavaju u komunikacijskoj
sobi koje se kopčaju na patch panel pričvršćen na zidu komunikacijske sobe. Mrežne
linije se provlače kroz kanalice proizvođača Panduit koje su pričvrćene na zidu kao
što je prikazano na slici 6.1. Mrežne linije na prvom spratu su označena sa
oznakama D1 - D10 što implicira Data1, Data2, itd. U Kabinetu 1 zauzete su D1 i D2
mrežne linije zbog mrežnog printera, dok su u ostalim prostorijama zauzete samo
neparne linije.

Tabela 6.3. Princip označavanja mrežnih linija i zauzetost linija na switchu

Prostorija Oznaka mrežnog Zauzetost mrežnog Zauzetost priključka

priključka priključka porta na switchu
Kabinet 1 D1 i D2 D1 i D2 Port 2 i 3
Kabinet 2 D3 i D4 D3 Port 4
Kabinet 3 D5 i D6 D5 Port 5
Kabinet 4 D7 i D8 D7 Port 6
Kabinet 5 D9 i D10 D9 Port 7

52
II SPRAT
Na drugom spratu zgrade nalazi se devet radnih prostorija. U svakoj prostoriji
nalaze se po dvije mrežne utičnice RJ45. U jednom uglu prosotorije nalaze se još
jedna mrežna utičnica na koju je spojen mrežni printer .Na sljedećoj slici prikazan je
način polaganja mrežnih kablova na drugom spratu naše zgrade.

D11 D26

Kabinet 14
D25
D27 D28
Prolaz u D29
D12 Kabinet 6

Kabinet
komunikacijsu sobu
na prvom spratu

13
D13

D14
Kabinet 7
D15
Up
D16

Kabinet 8
D17
Kabinet 9
Kabinet 12
D18
D24
D23
Kabinet
Kabinet
10
D19 D20
11 D21 D22

Slika 6.6. Tlocrt II sprata i način polaganja kablova

Za horizontalno kabliranje drugog sprata potrebno nam je 1187,51 m UTP

kabla CAT5. Iz svakog kabineta povlače se po dvije mrežne linije. Sve mrežne linije
završavaju u komunikacijskoj sobi koje se kopčaju na patch panel pričvršćen na zidu
komunikacijske sobe. Mrežne linije se provlače kroz kanalice proizvođača Panduit
koje su pričvrćene na zidu kao što je prikazano na slici 6.1. Mrežne linije na drugom
spratu su označene sa oznakama D11 – D29 što implicira Data11, Data12, itd. Na
drugom spratu nije bilo potrebe za vertikalnim kabliranjem iz vrlo jednostavnog
razloga a to je da ni jedna mrežna linija ne prelazi 100 m, tako da sve linije prolaze
kroz poseban otvor što vodi do komunikacijske sobe na prvom spratu. Na tabeli 6.4.
prikazan je raspored zauzetih linija na switchu kao i oznake pojedinih linija.

53
Tabela 6.4. Princip označavanja mrežnih linija i zauzetost linija na switchu II sprata

Prostorija Oznaka Zauzetost Zauzetost priključka

mrežnog mrežnog porta na switchu
priključka priključka
Kabinet 6 D11 i D12 D11 Port 8
Kabinet 7 D13 i D14 D13 Port 9
Kabinet 8 D15 i D16 D15 Port 10
Kabinet 9 D17 i D18 D17 Port 11
Kabinet 10 D19 i D20 D19 Port 12
Kabinet 11 D21 i D22 D21 Port 13
Kabinet 12 D23 i D24 D23 Port 14
Kabinet 13 D25 i D26 D25 Port 15
Kabinet 14 D27 i D28 D27 Port 16
Prolaz u D29 Printer D29 Printer Port 17
komunikacijsku
sobu

Na sljedećoj slici prikazana je logička šema mreže:

ROUTER

FTP SERVER

E – MAIL SERVER
MREŽNI PRINTER 1

SERVER MREŽNI PRINTER 2

SWITCH

PC1 PC2 PC3 PC4 PC5 PC6 PC7 PC8 PC9 PC10 PC11 PC12 PC13 PC14

Slika 6.7. Logička šema načina spajanja mrežne opreme

54
 Logička šema mreže je rađena na principu zvijezda topologije. Horizontalne
kablovske trase se izvode u formi zvjezde, da bi se obezbjedilo da u slučaju prekida
pojedine trase ostatak sistema radi. Sve trase završavaju u jednom centralnom
kabinetu, a kablovska struktura ima oblik zvijezde kao što je vidljivo sa slike 6.7.
Na struktorno kabliranje koristeći zvijezda topologiju sam se odlučio iz
sljedećih razloga:

 jednostavan način implementacije,

 iskustvo sa kabliranjem,
 mogućnost dodavanja novih računara za vrijeme rada mreže,
 mala opterećenja - primjena i u sistemima za rad u realnom vremenu,
 dobra otpornost na smetnje
 mogu se koristiti postojeći telefonski kabeli (ekonomični kabel, potrebne su
samo dvije parice za prijenos podataka),
 može se koristiti optika (za veće brzine prenosa) i
 različite brzine (od 10 Mb/s dalje) [55].

Pored komunikacijskih i informatičkih segmenata, danas strukturno kabliranje

mogu koristiti i svi drugi servisi, kao što su:

 sigurnosni sistemi,
 video sistemi,
 audio sistemi,
 sistemi nadzora i upravljanja itd.[56]

Velika stvar koja se dešava u računarskim mrežama jeste Wireless Local Area
Network (WLAN). WLAN daje mobilnost korištenja interneta u okviru kompanije,
međutim ona je relativno nova tehnologija i veoma je teška za implementaciju. Nije
konkurencija Ethernet LAN-u, jer je riječ o njegovoj dopuni u smislu mobilnosti [57].
Na sljedećoj slici prikazani su zauzeti i slobodni portovi na switchu:

55
 Slika 6.8. Zauzeti i slobodni portovi na switchu

Kao što vidimo sa slike portovi na switchu od 1-20 su zauzeti, dok su portovi
od 20-24 slobodni zbog skalabilnosti mreže.

56
6.5. Komunikacijski ormar

Komunikacijska soba je mjesto u kojem se nalazi komunikacijski ormar

zajedno sa svom aktivnom mrežnom opremom koja je potrebna za funkcionalan rad
lokalne mreže. U komunikacijskom ormaru nalaze se switchevi, serveri, hubovi,
routeri, strujni priključci, držači UTP kablova kao i patch paneli.
Na sljedećoj tabeli je prikazan način prespajanja mrežnih kablova sa patch
panela u switch:

Tabela 6.5. Zauzetost mrežnih linija i portova na switchu

Prostorija/Uređaj Oznaka mrežnog Zauzetost mrežnog Zauzetost porta na

priključka priključka switchu
Router Fast Ethernet 0/0 Fast Ethernet 0/0 1/Gb port na switchu
Mrežni printer 1 D2 D2 Port 3
Mrežni printer 2 D29 D29 Port 19
FTP Server Ethernet port 1 Ethernet port 1 Port 17
E-Mail Server Ethernet port 1 Ethernet port 1 Port 18
Server Ethernet port 1 Ethernet port 1 Port 20
Kabinet 1 D1 i D2 D1 Port 2
Kabinet 2 D3 i D4 D3 Port 4
Kabinet 3 D5 i D6 D5 Port 5
Kabinet 4 D7 i D8 D7 Port 6
Kabinet 5 D9 i D10 D9 Port 7
Kabinet 6 D11 i D12 D11 Port 8
Kabinet 7 D13 i D14 D13 Port 9
Kabinet 8 D15 i D16 D15 Port 10
Kabinet 9 D17 i D18 D17 Port 11
Kabinet 10 D19 i D20 D19 Port 12
Kabinet 11 D21 i D22 D21 Port 13
Kabinet 12 D23 i D24 D23 Port 14
Kabinet 13 D25 i D26 D25 Port 15
Kabinet 14 D27 i D28 D27 Port 16

57
Slika 6.9. Raspored aktivne mrežne opreme u ormaru

58
 Patch paneli se također nalaze na zidu komunikacijske sobe uz sami
komunikacijski ormar radi uređenijeg i organizovanijeg rasporeda UTP kablova.
Zamislimo da imamo mrežu sa nekoliko stotina linija, a da se pri tome ne vodi
nikakva evidencija o rasporedu priključenih linija. Kada bi došlo do nadogradnje
switcha sa više portnim switchom bilo bi nemoguće izvršiti prespajanje mrežnih
kablova. Prilikom projektovanja LAN mreže neizostavan dio je specifikacija utrošenog
materijala sa pojedinačnom cijenom kao i ukupnom cijenom kreirane LAN mreže. Na
sljedećim tabelama je prikazan utrošeni materijal i troškovi osoblja kao i ukupni
troškovi pri izradi prikazane mreže.

Tabela 6.6. Specifikacija i cijena mrežne aktivne i pasivne opreme

R/B Naziv Mjera Količina Cijena Ukupna cijena
1 Instalacijski kanal T70 m 1650 13,00 21650
2. Poklopac kanala T70 m 1650 3,68 6072
3. Završetak kanala T70 Kom 7 3,68 25,76
4. Unutrašnji ugao kanala Kom 13 14,16 184. 08
5. T spojnica kanala Kom 4 13,40 53,60
6. Mikroutičnica CAT 5 Kom 30 12,18 365,40
7. Patch kabal CAT5 m 1644,51 0,06 98,67
8. Patch kabal CAT5 1m Kom 48 6,75 324,00
9. Patch kabal CAT5 2m Kom 4 12,18 48,72
10. Okvir za dva modula T70 Kom 15 2,50 37,50
11. Rittal ormar 800x1200x800 Kom 1 916,840 916,840
12. Cisco catalyst 24 portni Kom 1 1184,27 1184,27
13. UPS inform guard 600 AP Kom 1 57,00 57,00
14. Patch panel 24 portni Kom 1 47,32 47,32
15. Dijelovi za ormar Kom 1 413,25 413,25
16. Metalni ram sa žabicama Kom 1 2,60 2,60
17. Cisco ASA Kom 1 2600 2600
18. Rčunari Kom 15 1000 15000
Ukupno:49417,01

Tabela 6.7. Troškovi osoblja

R/B Naziv Mjera Količina Cijena Ukupna cijena
1. Sistemski administrator h 24 90 2160
2. Osoba A h 24 60 1440
3. Osoba B h 24 60 1440
4. Osoba C h 24 60 1440
Ukupno: 6480

Tabela 6.8. Ukupni troškovi

R/B Naziv Cijena
1. Troškovi opreme 49417,01
2. Troškovi osoblja 6480
Ukupno: 55897,01

59
6.6. Skalabilnost

LAN mreža koja je spremna na budući rast je mreža za koju možemo tvrditi da
je skalabilna. Kada uzimamo u obzir broj kabela, uvijek treba uzeti u obzir određenu
redundantnost, kako bi zadovoljili buduće potrebe. Polaganjem dodatnih kabela u
vertikalnu infrastrukturu, novi kabel je doslovno povučen do svake radne stanice ili
osobnog računara. Ovo daje sigurnost u valjanost bar jednog kabela i dodatno daje
prostor za proširivanje [38].

6.6.1. Vertikalna skalabilnost

Kada odlučujemo koliko dodatnih bakrenih kabela postaviti, valja uzeti u obzir
broj mrežnih uređaja koji će biti na mreži uvećan za 20%. Drugi način za dobiti
dodatni kapacitet koji će zadovoljavati buduće potrebe i standarde je postaviti optičku
infrastrukturu tj. optičke kablove i pripadajuću opremu u „beckbone“ mrežu [38].

6.6.2. Skalabilnost radne površine

Svaka radna površina treba po jedan kabel za glasovni promet i podatkovni

promet, ali drugi uređaji će možda trebati konekciju bilo prema podatkovnom ili
prema glasovnom sistemu u mreži. Mrežni printeri, fax uređaji, prijenosni računari i
drugi korisnici mogu zahtijevati svoju kabelsku utičnicu. Obojeni plaštevi utičnica su
također dobar način identifikacije na razini fizičke konekcije [38]. Nova tehnologija,
koja je postala raširena je VoIP dopušta specijalnim telefonskim uređajima da koriste
podatkovnu mrežu pri uspostavi telefonskog poziva. Prednost ove tehnologije je
izbjegavanje skupih razgovora na udaljenim relacijama u razmjerima razgovora dviju
osoba smještenim na različitim kontinentima na Zemlji, pa i bliže. Drugi uređaji kao
printeri i računari mogu biti priključeni na IP telefon. Tada taj telefon postaje „Hub“ ili
„Switch“ za radnu površinu. Iako je ovakva nadogradnja planirana, dodatni kabeli se
trebaju postaviti da se omogući budući rast mreže. Pogotovo IP telefonija i IP video
promet ce biti glavni potrošači mrežnih kapaciteta u budućnosti. Da bi se zadovoljile
promjenjive potrebe korisnika u uredima preporučuje se da se postavi najmanje
jedan slobodan kabel prema pojedinoj utičnici. Uredi mogu mijenjati svoju uporabnu
pokrivenost od jednog do više korisnika. Ovo može utjecati nedovoljnim radnim
prostorom tj. nedostatkom fizičke konekcije, pa je dobro pretpostaviti više korisnika u
budućnosti [38].

60
6.7. Testiranje mrežnih linija

Prilikom struktuiranog kabliranja važno je napomenuti da prije nego se mrežni

kabal postavi u trajni položaj u kanalicama kao i mrežni moduli u mrežne utičnice
prethodno treba izvršiti testiranje linija.

Slika 6.10. Fluke 4000[39]

Mrežni kablovi nesmiju biti u direktnom kontaktu sa strujnim, također nesmiju biti
prelomljen. Testiranje linija se vrši pomoću posebni uređaja. Ovdje je naveden jedan
uređaj sa kojim su bile testirane i prikazane mrežne linije. Jedan kraj mrežnog kabla
ide u utičnicu i u fluke, a drugi kraj kabla ide na zidni panel koji se nalazi u
komunikacijskom ormaru i također na fluke, zatim se pusti testiranje mrežne linije.
Rezultati testiranja naših linija prikazan je u prilogu I.

7. ZAKLJUČAK

61
 U spektru računarskih mreža, projektiranje mrežnih sistema predstavlja jednu
od osnovnih i najvažnijih uloga, bilo da je riječ o izgradnji kompletnog mrežnog
sistema od početka, ili o nadogradnji postojećeg, uvođenjem novih usluga i servisa
za korisnike. Komunikacijska infrastruktura predstavlja kralježnicu svakog poslovnog
informacijskog sistema, te izgradnji svakog mrežnog sistema mora prethoditi izrada
kvalitetnog projektnog rješenja, koje se naslanja na analizu postojećeg sistema, te
kvalitetno definirane korisnikove trenutne i buduće potrebe. Pojavljuje se sve veći
broj korisnika, različiti protokoli i tehnologije, te multimedijske aplikacije koje
zahtijevaju sve veću mrežnu propusnost. U zadovoljavanju rastućih zahtjeva
korisnika postavljaju se uvjeti za smanjenje rizika od grešaka i pada mrežnog
sistema, te bržeg otklanjanja mogućih problema. Za ostvarenje traženih zahtjeva
jedna od najvažnijih pretpostavki je izgradnja kvalitetne mrežne infrastrukture visokih
performansi, neovisne o tehnološkom razvoju i promjenama u proizvodima i
aplikacijama koje bi zahtijevale veća dodatna financijska ulaganja. Izgradnjom
strukturnog kabliranja umanjuje se mogućnost grešaka na najosjetljivijem dijelu
mrežnog sistema, u kabelskoj infrastrukturi. Strukturno kabliranje treba osigurati
dovoljan broj priključaka višestruke namjene, čiju će svrhu i obujam korištenja
odrediti sam korisnik prema svojim potrebama.

Također, da bi sve ovo funkcionisalo da bi se sve ovo zadržalo u funkciji, te da

bi se preventirale potencijalne, greške, kvarovi i zastoji u mreži, prijeko je potrebna
odgovorna administracija (upravljanje i nadzor) LAN-a.  Lokalne računarske mreže
su bile, jesu i ostat će glavna pokretačka snaga informacionih aparata modernih
velikih firmi i kompanija, kao jedino sredstvo za brz prenos i razmjenu različitih vrsta
informacija, počevši od tabličnih podataka, tekstualnih dokumenata i
knjigovodstvenih podataka do, u novije vrijeme, multimedijskih podataka (audio/video
signala). Normalno, prenos multimedije zahtijeva nešto novije tehnologije i stabilniji
prenos bez mnogo gubitaka.  Tehnologija se, kao i uvijek, razvija. Propusnosti mreža
vrtoglavo brzo rastu i obaraju granice, tako da bi moglo doći do situacije kada
problem neće biti komunikacija i brzina prenosa na internetu ili u bilo kojoj drugoj,
kako globalnoj, tako i lokalnoj mreži, nego će problem predstavljati brzina rada
samog računara i komponenti u njemu, kakve ih danas poznajemo. A pošto je
isplativost uvijek bila glavna crta LAN-ova, stare mreže bi mogle poživjeti još dugo uz
manje, još uvijek priuštive i isplative fizičke nadogradnje. Za to vrijeme, super-brze
propusnosti će morati čekati potpuno nove i drukčije generacije računara, čije
komponente neće kaskati za optičkim komponentama koje povezuju računarske
mreže, njihove čvorove i komponente. 

Strukturno kabliranje definira izvedbu mreže zvjezdaste topologije. Strukturno

kabliranje je neovisno od aktivne opreme, povezivanje ide preko standardni protokola
te omogućava dovoljan broj priključaka višestruke namjene koje će odrediti sam
korisnik po svojim trenutačnim potrebama. Neki realni napredak u veoma bliskoj i
dosta realnijoj budućnosti LAN-ova mogao bi se naći u razvoju novijeg i sigurnijeg
mrežnog softvera i mrežnih operativnih sistema (jer sigurnost rada na mreži u zadnje
vrijeme postaje sve aktuelnije pitanje), kao i u uvođenju novih mrežnih i
komunikacijskih standarda i protokola.

8. LITERATURA

62
[1] A. S. Tanenbaum „Računarske mreže“ prevod 4 izdanja, Mikro knjiga, Beograd
2005
[2] M. Veinovic, A. Jevremovic, „Uvod u računarske mreže“ Univerzitet Singidunum,
Beograd 2005
[3] N. Petanjak, “IEEE 802” Fakultet Elektrotehnike i Računarstva, Zavod za
elektroničke sustave i obradu informacija, Zagreb 2007
[4] I. Bišćević, „Ekonomika u tržišno – poduzetničkim uslovima poslovanja“,
Univerzitet u Bihaću, Viša Ekonomska škola, Bihać, 1998 godina.
[5] www.rc.etf.unssa.rs.ba/nastava/iv/mreze/Predavanja/1%20Uvod.ppt
[6] http://www.ffst.hr/~lmales/rm/rm-pog5.pdf
[7] http://www.c2.etf.unsa.ba/mod/resource/view.php?inpopup=true&id=7292
[8] www.etstuzla.edu.ba/biblioteka/informatika/mreze.pdf
[9] www.unze.ba/am/informatika/01%20Uvod%20u%20racunarske%20mreze.ppt
[10] http://web.studenti.math.hr/~manger/mr/MrezeRacunala-06.pdf
[11]http://www.pmf.cg.ac.yu/Download.php?
file=skladiste/predmeti/76/499c1126a084a/499c113b46612Racunarske%20mreze
%20i%20komunikacije.pdf&filename=Racunarske%20mreze%20i
%20komunikacije.pdf
[12] http://www.tehnopedija.net/wp-content/uploads/2007/07/networktopologies1.jpg
[13] http://www.znanje.org/knjige/computer/net/02/mrezni_standardi_i_protokoli.htm
[14] http://bs.wikipedia.org/wiki/IEEE
[15] http://www.znanje.org/knjige/computer/net/02/uvod.htm
[16] http://www.had-info.hr/savjetovanje2006_tolic.htm

[17] http://sistemac.carnet.hr/node/356

[18] http://mreze.layer-x.com/s020301-0.html

[19] http://www.phy.hr/~dandroic/nastava/rm/hub_vs_switch.pdf

[20] http://spvp.zesoi.fer.hr/predavanja/skripta/lan.pdf

[21] http://hr.wikipedia.org/wiki/IEEE_802.3

[22]http://www.dots.rs/Caslav/I_blok/Racunarske_mreze/Racunarske_mreze/mreze/t
ekst/mreze_4_6_4.htm

[23] http://hr.wikipedia.org/wiki/WLAN

63
[24] http://www.scribd.com/doc/6658363/Ostali-Standardi-Bezicne-Tehnologije

[25] http://en.wikipedia.org/wiki/IEEE_802.1

[26] http://sistemac.carnet.hr/node/374

[27]http://www.informatika.buzdo.com/s922.htm
[28] http://hr.wikipedia.org/wiki/RJ-45

[29] http://www.znanje.org/knjige/computer/net/02/postavljanje_kablova_u_lan.htm

[30]http://www.nikolateslasm.edu.rs/uploads/racunarske%20mreze%20i
%20komunikacije/Medijumu%20za%20prenos%20podataka.doc

[31] http://sistemac.carnet.hr/node/374

[32] http://users.teol.net/~tasab/rac_mreze.htm

[33] http://people.etf.unsa.ba/~jvelagic/laras/dok/lekcijad2.pdf

[34] http://www.digit.co.yu/srp/mreze/index.php
[35] http://www.informatika.buzdo.com/s928.htm
[36]http://www.pf.unze.ba/seminarski/Postavljanje%20lokalne%20mreze
%20(Skomorac%20Smaila).pdf
[37] www.oss.unist.hr/~tlistes/%C8etvrto%20predavanje.ppt
[38] www.vidasov.googlepages.com/TomislavVucic_Diplomski_Rad.pdf
[39] http://www.tcnj.edu/~nts/media/dsp_4000.jpg
[40] http://pan.fotovista.com/dev/8/0/04020008/l_04020008.jpg
[41] http://www.pittjug.org/catalog/pics/8_Port_Mini_Ethernet_Hub.jpg
[42]http://www.tycoelectronics.com/products/lanelectronics/images/24%20Port
%20New%20Switch.jpg
[43] http://www.comptechpro.biz/images/Cisco1800seriesrouter.jpg
[44] http://www.saicare.com/products/networking/images/brouter.gif
[45] http://www.bb-elec.com/images/EthernetRJ45A.gif
[46] http://networking.jobstown.net/images/utp%20and%20stp.jpg
[47] http://graph.exportpages.com/ppic/P2762F13366.jpg
[48] http://www.avanzada7.com/eshop/images/patchPanel.gif

[49] http://www.schrack.hr/typo3temp/pics/f9b81a720a.jpg

64
[50] http://images.cableorganizer.com/midatlantic/hcm1dr-lg.jpg

[51] http://www.svijet-medija.hr/UserDocsImages/Image/hts1000.jpg

[52]http://www.croportal.net/forum/racunala/osnvni-uredjaji-lokalne-mreze-mrezna-
kartica-hubovi-routeri-3295/

[53]http://www.crnarupa.singidunum.ac.yu/ARHIVA/godina%202005%20-
%202006/FPI/Predmet%20Racunarske%20mreze%20-%20prof.%20Mladen
%20Veinovic/VEzBE/2-hardverski%20elementi.doc

[54] http://www.fer.hr/_download/repository/LAN.pdf

[55] http://ahyco.ffri.hr/ritehmreze/teme/mac2.htm
[56] http://seminar.tvz.hr/materijali3/strukturno_kabliranje_za_projektante.pdf

[57] http://www.etf.cg.ac.yu/materijal/1176103809PRM4.pdf

[58] www.etfbl.net/dokument.php?id=8490

65
 PRILOG I
Rezultati testiranja mrežnih linija

66