Documentos de Académico
Documentos de Profesional
Documentos de Cultura
V ASITIJSKA AKIDA
SKRAENlKDMENTAR
EJH ABDURRAHMAN B. NAS I R SADI
Drugo izdanje
PREDGOVOR PREVODIOCA
Hvala Allahu, delle anuhu, Koji nas je darovao ovom
savrenom vjerom i uinio muslimanima. Neka je mir i spas
Allahovom miljeniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem,
njegovoj asnoj porodici, ashabima i svima koji slijede put istine
do Sudnjega dana.
Velika mi je ast to sam, Allahovom, delle anuhu,
voljom i dobrotom, hairli priveo kraju prijevod ovako vrijedne
knjige koja i nije toliko obimna ali veoma koncizno daje presjek
kljunih pitanja u vezi kojih su zalutali mnogi ljudi.
Prilikom prevoenja ajeta u vezi nekih Allahovih, delle
anuhu, svojstava naiao sam na izvjesne potekoe. Naime, u
ovome hairli poslu koristio sam prijevod Kur'ana od rahmetli
Besima Korkuta koji je iste preveo u prenesenome znaenju
(alegorija) , ali se u pogledu spomenutih ajeta nisam mogao
osloniti na taj prijevod tim prije to nije u skladu ispravnog
shvatanja isl. vjerovanja niti bi se podudarao sa onim ta je
ejhul-islam Ibn-T ejmijje, autor ovoga djela, htio njima
dokazati.
Noen eljom da to lake ali i kvalitetnije prevaziem
problem, u nekim sam sluajevima koristio prijevod grupe
prevodioca sakraenog izdanja Ibn-Kesirovog tefsira tampanog
na bosanskome jeziku. I pored svega, dva-tri sam ajeta, uz
konsultaciju nekih savremenih uenjaka i medinskih studenata,
morao sam prevesti.
Ovom bih prilikom istakao neke studente koji su, bilo sa
jezike ili erijatske strane, dali svoje primjedbe i sugestije,
molei Svevinjeg Allaha da ih obilno nagradi.
PREDGOVOR KOMENTATORA
Hvala Allahu, delle anuhu, Koji posjeduje uzviena i
savrena svojstva, nema sudruga, uzvien je od svake
manjakavosti i niko Mu slian nije. Samo je Ldostojan da Mu
se klanja. Neka je spas i mir na odabranika Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu, ashabe i sve one
koji ih slijede u pogledu vjerovanja, rijei, djela i moralnih
vrijednosti.
Potovani itaoci, pred vama je kratki komentar na djelo
El-Akidetul-vaitijje od ejhul-islama Ibn-Tejmijje. Ovo djelo,
iako je saeto, sadri temeljna naela vjerovanja (imana) u koja
mora vjerovati svaki musliman. I pored svoje jasnoe, djelo je
zahtijevalo sljedee:
I - Objanjenje nekih kur'anskih ajeta i hadisa, te nain na koji
isti upuuju na odreene konstatacije.
2 - Pojanjenje meusobne povezanosti nekih pitanja i
navoenje odreenih dokaza na jednome mjestu.
3 - Osvrt na neke koristi islamskog vjerovanja i njegov uticaj na
ovjeka i njegovo ponaanje.
4 - Skretanje panje na bitne stvari.
Nadam se da u udovoljiti spomenutim zahtjevima
molei Uzvienog Allaha da ovaj trud upie u moja dobra djela,
da me njime priblii Sebi i uini ga korisnim i lahkim za
razumijevanje. Amin!
v v v v
!
UVOD AUTORA
"Hvala Allahu Koji je poslao Poslanika s uputom i
vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera, a Allah je
dovoljan Svjedok. Svjedoim da nema drugog boga osim
Allaha Jedinog, Koji nema sudruga i svjedoim da je
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i
poslanik."
4 4 4 4
ejhul-islam Ibn-Tejmijje, Allah mu se smilovao i primio
u estite, zapoeo je ovo djelo rijeima: "Hvala Allahu . . . " Hvala
(hamd) u irem znaenju obuhvata pohvalu Uzvienog Allaha
svim svojstvima savrenstva i znai da iste pripadaju samo
Allahu. Izmeu ostalog, zahvaljujemo se Allahu na Njegovim
nebrojenim blagodatima. Najvea od tih blagodati jeste to to je
poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao milost svim
svjetovima. " . . . s uputom . . . ", uputa u ovome kontekstu znai
korisno znanje, nakon ega je rekao: " .. .i vjerom istinitom", tj.
vjerom dobra te: " ... da bi je uzdigao ... ", tj. uzvisio jasnim
dokazima iznad svih vjera.
" ... a Allah je dovoljan Svjedok", tj. Allah je dovoljan
Svjedok da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iskren i da je
istina ono a ime je doao. Njegovo, delle anuhu, svjedoenje
ogleda se kroz Njegove rijei, djela, pomo, te pobjedi kojom je
poastio Svoga poslanika, s jedne, te udima (mudizama) i
jasnim dokazima, koji potvruju istinitost njegova poslanstva i
svega to je donio, s druge strane.
"Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha Jedinog,
Koji nema sudruga" tj. priznajem srcem i tvrdim jezikom da
V
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
niko osim Allaha, delle anuhu, ne zasluuje da mu se klanja, a
to zbog toga to je samo On savren.
Najvea stvar kojom se iskazuje Allahovo jedinstvo,
kojom se pribliavamo Njemu jeste poznavanje i primjena
vjerovanja ispravnih prethodnika, to je ujedno i tematika ove
knjige. Plod ispravnoga vjerovanja jesu dobra djela iz ega
nuno proizilazi da ona nee biti primljenog bez ispravnoga
vjerovanja.
"Svjedoim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,
Allahov rob i poslanik."
Ovaj je dio ehadeta usko je povezan sa prvim dijelom i
jedan bez drugog ne mogu. Musliman mora svjedoiti da je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio najbolji i najsavreniji
Allahov rob, te da je poslanica, koju je donio, potpuna i
savrena. Mora se vjerovati da se Resulullah, sallallahu alejhi ve
sellem, uzdigao iznad ostalih ljudi po svome moralu i ophoenju
sa drugima.
Svjedoenje da je Muhammed, sallallahu alejhi ve
sellem, Allahov poslanik nee biti potpuno dok ovjek ne
povjeruje u svaku stvar o kojoj nas je izvijestio Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, te prihvati sve ta je naredio a ostavi
ta je zabranio.
v v v v
LAVA
V]ERUVAN]EUUZVlENUCALLAHA
PRV0P0CLA VLJ
VJEROVANJE SPAENE I POBJEDONOSNE SKUPI NE
1. Vjerujemo u Allaha, dfelle ianuhu, meleke, knjige,
poslanike, protivljenje nakon smri, te u Allahovo odreenje
dobra zla."
4 4 4 4
Prva taka govori o ispravnome vjerovanju, koje ovjeka
titi C propasti i svakoga zla, a donosi mu svako dobro na
obadva svjeta. Ono je nasljedstvo Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem. Njegovi su izvori Kur'an i sunnet. Na
njemu su bili ashabi, radijallahu anhum, i oni koji su ih slijedili
u dobru. Njima je Allah obeao pobjedu. Pobjeda dolazi samo
sljedbenicima ispravnog vjerovanja pod uvjetom da rade po
njemu u svim porama ivota.
Spomenutih est stvari osnova je naega vjerovanja.
Kur'an i sunnet o njima govore na mnogim mjestima, bilo
openito ili detaljno. Primjer za to iz sunneta jeste poznati hadis
u kom je Dibril upitao: "O Muhammede, izvjesti me o
vjerovanju (imanu) ?"1 Na ta mu je Resulullah, sallallahu alejhi
ve sellem, odgovorio spomenuvi ovih est temelja vjere. Ovi su
temelji ujedno i tematika ovoga djela.
Had is je zabiljeio i mam Musl i m u svome Sahihu (l) od I bn-Omera.
11
DR0C0P0CLAVL)
TEMELJNA PR VI LA VEZANA ZA ALLAHOVA
SVOJSTVA
2. Vjerujemo u sve ime se Allah u Kur'anu opisao u ono
ime Ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
bez Izmjene (tahrlfa), nijekanja (tatila) zalaenja u kakvou
(tekjlfa) i poreenja (temslla).
3. Za Njega vjerujemo da:
(
``
` Y
"NIIta nije kao On, On sve uje i vi di." (El-ura, 11)
4 4 4 4
Ovo je poglavlje osnovni temelj vjerovanja. U njemu je
autor spomenuo opa pravila vezana za vjerovanje u Allaha,
delle anuhu, koja imaju za cilj ispravno shvatanje ajeta i
hadisa koji se odnose na ovaj temelj Islama, te uvrenje
vjerovanja i uvanje od zablude.
Od opih pravila jeste vjerovanje u sve ono o emu nas
je izvjestio Allah, delle anuhu, u Kur'anu i Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, u hadisima. Obaveza je svakoga muslimana da
bez tahrifa, tatila, tekjifa i temila vjeruje u takve ajete i hadise.
Takoer se mora vjerovati u to da Allahovo, delle
anuhu, Bie (zat} nije slino biima stvorenja, to iziskuje da
Njegova svojstva nisu poput svojstva stvorenja.
2
SKRENI KOMENTAR V ASITISKE AKIDE
RZLIK IZMEU TAHRIFA I TAT/LA
T atil je nijekanje pravog znaenja ajeta i hadisa
(erijatskih tekstova) . Onaj ko ini tatil zove se muattil.
Tahrif je nakaradno i neosnovano tumaenje erijatskih
tekstova. Onaj ko ini tahrif zove se muharrif, doim onaj ko ih
pokua materijalizovati ili uporediti sa osobinama stvorenja je
mumessil ili mebbih.
Ova su dva pojma ponekad usko povezana, na primjer:
nakaradno tumaenje nekoga teksta uz nijekanje njegovog
pravoga znaenja. Nekada je tatil prisutan bez tahrifa, kao to je
sluaj sa onima koji nijeu Allahova, delle anuhu, svojstva,
govorei da se dotinim tekstom nije eljelo rei ono na ta
upuuje njegovo spoljanje znaenje ali tome tekstu ne daju
drugo znaenje. Ova skupina sebe naziva mufevvide (oni koji
znanje o tim tekstovima preputaju Allahu) . Da stvari uine jo
nejasnijim tvrde da je to bio pravac ispravnih prethodnika
(selefa) . Pripisati to selefu, oita je greka. Dobri su prethodnici
vjerovali da tekstovi koji govore o Allahovim, delle anuhu,
svojstvima imaju znaenje, ono u emu su bili suzdrani jeste
njihova kakvoa (kejfjje) . Ovo se jasno vidi iz njihovih rijei.
Naime, imam Malik, upitan u vezi znaenja ajeta: "Milostivi,
iznad Ara se uzvisio" (Ta-ha, 5) , odgovorio je: "Uzdignue je
poznato, njegova je kakvoa nepoznata, vjerovanje u isto je
obavezno a pitanje o tome je novotarija."2 Pored imama Malika
ovo su izrekli i drugi uenjaci.
2 Ovo je predanje vjerodostoj no. Zabil jeil i su ga Zehebi u EI-Uiusu, str. 141.
i 142. , Ebu-Nuajm u EI-Hiljeu, 6/325,326, Darimi u Er-Redu alel-diehmije,
str. 55, Bejheki u EI-Esmau ves-sifat, str. 408, i neki drugi.
J
ejh Abdurrahman b. N asir Sadi
RZLIK IZMEU IEKjlFAI IEMSlLA
T ekjif je odreivanje Allahovim, delle anuhu,
svojstvima kakvoe i pokuaj pronicanja u sutinu toga.
Allahove, delle anuhu, rijei: "Nita nije kao O .9. ", negiraju
da je Njemu neko slian ili ravan, tj. negiraju tekjif i temsil,
doim: " ... On sve uje i sve vidi" i slini ajeti pobijaju tatil i
tahrif Otuda pravi vjernik, monoteista, vjeruje da Allah, delle
anuhu, posjeduje svojstva na nain kako to Njemu dolikuje.
Muatille nijeu neka ili sva Allahova, delle anuhu, svojstva, a
muebbihe i mumessile ih potvruju poredei ih sa svojstvima
stvorenja.
Svaki govor gubi svoj smisao i jainu znaenja iz tri
razloga: zbog slabog poznavanja stvari o kojoj se govori ili slabe
rjeitosti ili neiskrenosti a kur'anski ajeti i Resulullahovi,
sallallahu alejhi ve sellem, hadisi potpuno su isti od
spomenutih stvari. tavie, odiu jasnoom i velikom
preciznou. Uzvieni kae: "A ije su rijei od Allahovih
istinitije?!" (En-Nisa, 87 i 1 22)
"Oni ti nee nijedan prigovor navesti a da ti Mi
neemo odgovor i najljepe objanjenje dati."(El-Furkan, 33)
Takoer, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na
najljepi nain i iz velike samilosti savjetovao je svoj ummet. Da
li je mogue da u govoru najznanijeg, najiskrenijeg i najrjeitijeg
ovjeka, koji je, na najljepi nain, savjetovao - bude slabost ili
nedostak?! Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nije grijeio u
dostavljanju vjerskih istina. Sve ovo nam, opet, govori da
Allahove, delle anuhu, rijei i hadisi Njegovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, vode ka istinskome znanju i
ubijeenju, a Allah je Taj Koji upuuje na Pravi put.
+
SKRAENI KOMENTAR V ASITISKE AKIDE
Ovo se odnosi na sve segmente vjere a posebno na ovo
poglavlje, prvi i najvaniji temelj Islama. U tome e kontekstu
autor navesti rijei Uzvienog: "Velianstven je Gospodar
tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako Ga
predstavljaju oni! neka je mir poslanicima. hvaljen neka
je Allah, Gospodar svjetova." (Es-Safat, 180- 1 82)
v v v v
4. Ne nijetemo ono ime je Sebe opisao.
5. Ne iskrivljujemo ajete i hadise koji o tome govore.
6. Ne inimo h00 u pogledu Allahovih imena niti
kur'anskih ajeta.
3 i njenje ilhada u pogledu Allahovih, delle anuhu, i mena ogleda se u
sljedeem:
1. Nijekanju nekog i mena i l i svojstva, te onoga to dotino i me iziskuje. Ovo
ine dehmie i neki drugi . Obaveza je vjerovati u Allahova lijepa i mena i
ono to ona iziskuju. Negiranje toga je zabl uda.
2. Za All ahova, del l e anuhu, svojstva tvrditi da su sl i na svojstvima
stvorenja, to i ne muebbihe. Tebih je, takoer, zabl uda. erijatski
tekstovi ne upuuju na tebih, naprotiv, pobijaju ga.
3. Nazivati Svevinjeg Al l aha i meni ma koji ma se On nije nazvao. Primjer za
ovo jeste nazvati Uzvienog imenom "Otac" koje su mu nadjenul i krani i l i
"prai skonski i ni oc" kako su Ga nazval i filozofi. Mora se znati da su
Allahova, del l e anuhu, i mena odreena Kur' anom i sunnetom. Otuda je
Njegovo nazivanje i meni ma koj i ma sebe nije nazvao i/had
4. Da se iz Njegovih, izvedu i mena boanstava. Primjer za ovo jeste
postupak mnogoboaca koji su iz Njegovog i mena El -Aziz, izveli ime Uzza,
od imena El -l l ah Lat, te ih nadjenul i kipovi ma. Da su i mena svoji h kipova
izvel i iz Allahovih, dell e anuhu imena, miljenje je koje zastupaju neki
komentatori Kur'ana {mufessi ri ) . Mora se znati da samo Allah, del l e
anuhu, ima l i jepa i mena: " ... a Allah ima najljepa Imena i vi Ga zovite
njima!" {EI-Earaf, 180)
II.
`
J .
!
!
;
.
JJ
"Velianstven je Gospodar tvoj Dostojanstveni, i daleko od
onoga kako Ga oni predstavljaju l l mir poslanicima i hvaljen
neka je Allah Gospodar svjetova. " (Es-Safat, 180-182)
12. U ajetu Uzvieni negira opis kojim su Ga opisali
neprijatelji poslanika, te dosnosi selam na njih zbog
ispravnosti onoga u ta pozivaju.
"Allah je, drugog boga osim Njega nema, l on Ima najljepa Imena."
(Taha, 8)
"On Ima najljepb Imena. Njega hvale oni na nebesima l na Zemlji." (EI
Har, 24)
l/had je nekada irk a nekada kufr, shodno u koju od prethodnih vrsta
spada. Detaljnije je o ovome govorio lbn-Kajjim u Bedaiul-fevaidu 1/169-
170, i ejh lbn-Usejmi n u EI-Kavaidul-mus/a, str. 49-50.
. i t< ' ``
ii
`
"
`
|
`
_ _
'
` ` ~` `!
` `
.
''
`
1
l
~ `
` ` `
!
`` ` "
.,;
taj nain vrijedna kao treina Kur'ana)." Govor moe biti odgojnoga ili
obavjetajnog karaktera. Prvo je izreeno u vidu naredbi i zabrana a drugo
u vidu vijesti o Stvoritelju ili o stvorenjima, uglavnom kazivanja. Vijesti se o
Stvoritelju tiu Njegovih i mena i svojstava. Opirnije u Dlevabu eh/il-i/mi
vel-iman, str. 97, i Deru tearudi/-akll ven-nakl, 7/272.
2
SKRAENI KOMENTAR V ASITISKE AKIDE
19. "Allah je - nema boga osim Njega - ivi i Vjeni ! Ne
obuzima Ga nl drijeme ni sani Njegovo je ono to je na
nebesima i ono to je na Zemlji i Ko se moe pred Njim
zauzimati za nekoga bez dopultenja Njegova?! On zna Ita je
bilo l prije njih i Ita e biti poslije njih, a od onoga to On zna
drugi znaju samo onoliko koliko On eli. Njegov Kursi
obuhvata i nebesa i Zemlju l Njemu ne dojadi odravanje
njihovo. On je Uzvileni, Velianstveni. " (EI-Bekara, 255)
20. Otuda, ko ovaj ajet proui uveer uvat e ga melek l
lejtan mu se nee pribliiti do svanua.
6
4 4 4 4
Autor je nakon sure Ihlas naveo ajet koji sadri savrena
Allahova svojstva. Naime, Uzvieni, delle anuhu, obavjetava
ljude da samo On zasluuje da bude oboavan. Zatim govori da
je ivi, iz ega proizilazi savrenstvo Njegove snage, moi,
znanja, mudrosti, milosti i ostalih svojstava. Nakon toga kae da
je El-Kajjum, tj. da egzistira neovisno od stvorenja, te da je sve
ivo i neivo stvorio i to na savren nain, odredio opskrbu i dao
sve to je potrebno za ivot. Allahovo ime El-Kajjum obuhvata
6
Ovo je dio hadisa kojega je preko Ebu-Hurejre, zabiljeio Buhari (3275), a
u kom ovaj plemeniti ashab pri povijeda: "Al l ahov Poslanik, sal l al l ahu al ej hi
ve sellem, povjerio mi j e na uvanje ramaz. zekat. Poeo j e dolaziti
nepoznati ovjek i uzimati hranu. Uhvatio sam ga i zaprijetio da u ga
odvesti Poslaniku, sal l al l ahu al ejhi ve sellem, na ta mi je uzvratio
citiranjem hadisa: 'Kada ode u postelju proui ajetul-kursi, do svanua e
te uvati melek a ejtan ti se nee pribliiti.' Ebu-Hurejra, radijal l ahu an hu,
spomenuo je sl uaj Resul ul l ahu, sal l al l ahu al ejhi ve sel l em, na ta j e rekao:
"Laov ti je istinu rekao." Vidi Taglikut-talik, 3/396, od l bn-Hadera.
2
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
Njegova svojstva filijje.
7
Otuda su imena El-Hajj i El-Kajjum
najuzvienije Allahovo ime, kojim kada se zamoli uslia molbu.8
Ovo zbog toga to ime El-Hajj upuuje na svojstva zatijje
9
, a El
Kajjum na svojstva filijje. tavie, sva Njegova svojstva polaze
od ovih imena.
Jedan od mnogobrojnih dokaza Njegovog savrenog
ivota, njegove vjenosti jeste to to Ga ne obuzima san niti
drijeme. Nakon toga je spomenuo da samo Njemu pripada
apsolutna vlast. Uzvieni dalje govori da se pred Njim niko ne
moe zauzimati (efat) za nekoga osim ako On dopusti i sa ijim
je zauzimanjem zadovoljan.
U ovu je vrstu zauzimanja obaveza je vjerovati, a negirati
se mora ona koju su praktikovali mnogoboci kada su se
zauzimali kod drugih boanstava to Allah, delle anuhu, nije
dopustio. Ovakvima nee koristiti niije zauzimanje na
Sudnjeme danu.
Nakon govora o zauzimanju govorio je o veliini Svoga
znanja rekavi: On zna ta je bilo i prije njih i ta e biti
poslije njih # tj. Njegovo znanje obuhvata prolost i
budunost i ne postoji neto da Mu je skriveno. Stvorenja ne
znaju osim ono o emu ih je On obavijestio preko poslanika ili
ih tome pouio.
7 Svojstva filijje jesu svoj stva radnji. Rezultat je ovih svojstava stvaranje i
upravljanje.
Hadis je preko Ebu-Umame, radijal l ahu anhu, zabiljeio l bn-Made,
{3856), i Haki m, 1/506, i on je vjerodostojan. Takvim ga je okarakterisao i
Al bani u Es-Sahiha (746). Vidi Et-Tevdihul-kafie e-afije, str. 46.
9 Svojstva zatijje jesu svojstva koja su uvijek pri Biu, poput sluha, vida i dr.
22
SKRAENI KOMENTAR V ASITISKE AKIDE
Rijeima Uzvienog: "Njegov Kursij obuhvata nebesa i
Zemlju ... ", neki uenjaci dre da se misli na Ar a u vezi s tim
postoje i drugo tumaenje10
" ... i Njemu ne dojadi odravanje njihovo .#. " tj. nije
Mu teko i ne zamara ga odravanje i uvanje svih svjetova, to
je dokaz Njegove savrene moi i snage. Ovaj ajet ukazuje na
veliku Allahovu, delle anuhu, blagodat prema stvorenjima
otuda to je stvorio nebesa, Zemlju, ono to je izmeu njih, te
to sve uva od nestanka i propasti. Takoer je postavio
odreene zakone i dao da se deevaju odreene promjene u
kojima je velika korist za stvorenja.
"On je Uzvieni ... " tj. u svakome pogledu. U ovo
prvenstveno spada uzvienost Njegova Bia, jer je iznad svih
stvorenja - iznad Ara - a potom uzvienost i savrenost
svojstava. Nakon ovoga, zavravajui ajet, za Sebe kae da je
10 Ibn-Abbas, radijal l ahu anhu, rekao je: "Kursij je mjesto dvaju stopala,
njegovu veliinu niko ne moe zami sl i ti niti procjeni ti ." Ovo je predanje
zabiljeio Ibn Ebu-ejbe u djelu EI-Ar {61), Abdul l ah b. Ahmed u Es-Sunneu
{408), Darimi u Er-Reddu alel-merisi, str. 71-74, l bn-Huzej me u Et-Tevhidu,
str. 107, 108, Taberi u svome tefsiru {5792), Taberani u EI-Kebiru, ( 12204),
Darekutni u Es-Sifatu, (36) i {37), te Haki m u EI-Mustedreku, 2/282, svi
preko Ammara Duhnija a on od Seida b. Dubejra od I bn-Abbasa. Ovaj je
l anac prenosioca dobar (hasen). Amar Duheni imao je zadovoljavaj ue
pamenje (saduk). Tako stoji u Et-Takribu, str. 408. Hejsemi u Mudimeuz
zevaidu 6/323 tvrdi : "Prenosioci su ovoga predanja pouzdani . " Skoro isto se
prenosi i od Ebu-Musaa Earija, radijal l ahu anhu: "Kursij je mjesto dvaj u
stopala, kripi poput sedla." Zadnje je predanje zabiljeio I bn Ebu-ejbe u
EI-Aru, {60) i Zehebi u EI-U/uvvu, {124) u skraenom i zdanj u. lanac
prenosilaca ovoga predanja je ispravan po Al baniju, kako stoji u
Muhtesaru/-u/uvvu. Vidi Tahkiku kitabil-ar 1/308, od dr. Muhammeda
Ha l ife Temimija.
ZJ
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
Velianstveni, tj. da Mu pripada sva veliina i savrenstvo.
Samo je On, delle anuhu, zasluan da Ga veliaju poslanici,
meleki, ljudi ... Nakon ovoga postaje jasno zbog ega je ovaj ajet
najvrijedniji i najznaajniji u asnome Kur'anu i to je tit od
zla ejtanskoga, ali i svakoga zla openito.
4 4 4 4
Z+
ALLAHOVA SVOJSTVA
SVOJSTVO IVOTA
||
21. " ... i osloni se na ivoga Koji ne umire" (EI-Furkan, 58)
SVOJSTVO ZNANJA
s. l
V
22. "On je Prvi (EI-Ewel) i Posljednji (EI-Ahir), Ez-Zahir i El
Batin, i On sve zna." ( El-Hadid, 3)
23. " ... on je rekao: 'Kazao ml je Onaj Koji sve zna i kom nije
skriveno nllta."' ( Et-Tahrim, 3)
L .' L u l ' u
'
24. "On zna ta u zemlju ulazi i ta iz nje izlazi i ta se s neba
sputa ta se prema njemu die." (El-Hadid, 4)
= = = =
Rijei Uzvienog Allaha: "On je Prvi i Poslednji, Ez
Zahir i El-Batin, i On sve zna," protumaio je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekavi: "Ti si Prvi i nita
nije bilo prije T e be, Ti si Zadnji i nita nee biti poslije Tebe, Ti
Z
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
si Ez-Zahir i nema nita iznad Tebe, Ti si El-Batin i nema
prepreke izmeu Tebe i Tvojih stvorenja.""
Hadis upuuje na Njegovo savrenstvo kom nema kraja
te govori o Njegovoj sveobuhvatnosti u svakome pogledu.
Naime, imena El-Evvel i El-Ahir upuuju na Njegovu
vremensku, a Ez-Zahir i El-Batin na prostornu sveobuhvatnost.
Zatim je obznanio da njegovo znanje obuhvata sve, kako
u prolosti tako sadanjosti i budunosti. Kako vilji tako i nii,
te vidljivi i nevidljivi svijet. Njemu nita nije skriveno, ak ni
zrno goruice u zemlji ili na nebu.
v v v v
-- '
,
'
'` `` `
`
l
,
., q \ .
Y `' `'
-
`
'l` '
`
26."1 nijedna ena ne zanese niti rodi, osim s Njegovim
znanjem." (Fatir, 11)
l1
Dio had isa kojeg j e preko Ebu-Hurejre, radijal l ahu an hu, zabi ljeio imam
Muslim (2713}. Vidi Tevdihul-kafieti-afije, str. 46.
Z
SKRAENI KO MENT AR V ASITISKE AKIDE
27. "Nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem
Svojim sve obuhvata." (Et-Tala k, 12)
SVOJSTVO SNAGE
28. "Opskrbu daje jedino Allah, Moni i Jaki ! " (Ez-Zarijat: 58)
SVOJSTVO SLUHA I VIDA
:
"
29. "Niko nije kao Oni On sve uje i sve vidi." (n-ura, 11)
:i
`v
'
"
.
31. "Allah je uo rijei one koja se s tobom o muu svome
raspravljala i Allahu se jadala - a Allah uje razgovor va
meusobni, jer Allah, uistinu, sve uje i sve vidi." (EI
Muddele, 1)
:
. . L:
.
/ -
Q~ @
Z
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
32. "Allah je uo rijei onih koji su rekli: 'Allah je slromaan, a
ml smo bogati ! ' Naredit emo Mi da se priblljefi ono to su
oni rekl i. " (Alu-Imra n, 181)
:' 'rd' l
' '' ' ' !| ' '|
JJ - " (
33. "Zar oni misle da Mi ne ujemo ta oni nasamo
razgovaraju l kako se meu sobom dogovaraju? ujemo Mi, a
izaslanici Nai, koji su uz njih, zapisuju." (Ez-Zuhruf, 80)
t_,||,0= )c
34. "Ne bojte sei", ree On, "Ja sam s vama, Ja sve ujem i
vidim." (Ta-ha, 46)
35. "Zar on ne zna da Allah sve vidi?" (EI-Aiek, 14)
:
=_=
i,
i
36. ". . . Koji te vidi kada ustane, da sa ostalima molitvu
obavi. " (E-uara, 218,219)
:_JJ
i
_
i
'
,|=| ,
j
v
<.
,v/
. . . .
38. "A zato nisi, kad si u vrt svoj uao, rekao to Allah
htjedne l Mo je samo u Allaha l Ako vidi da je u mene manje
blaga i manje roda nego u tebe." (EI-Kehf, 39)
:
s
, ,i'
i
<: I
'
.,J , <,
i,,,
39. "Da je Allah htio, ne bi se meusobno oni poslije njih
ubijali, kad su im jasni dokazi ve doll, all oni su se razili;
neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio,
oni se ne bi meusobnmo ubijali, ali Allah radi ono to On
eli." (EI-Bekara, 25)
_
,
"
|
'
j
:
"
(
} pJ.
( _
.
C
40. "Doputa vam se stoka, al i ne ona koja e vam se navesti;
dok obrede hadla obavljate, nije vam doputeno da lovite.
Uistinu, Allah propisuje to On hoe." (El-Malda, 1)
u` ' ` | ` | < `:
.
`
^ ~l `" ^
' x. '::<.
.
- _
,
41. "Onome koga Allah hoe da uputi - On srce njegovo
prema Islamu raspoloi, a onome koga hoe da u zabludi
ZV
ejh Abdurrahman b. N asir Sadi
ostavi - On srce njegovo stegne i umornim uini kao da ini
napor da na nebo uzleti." (EI-Enam, 125)
SVOJSTVO LJUBAVI
42. " ... i dobro inite, Allah, zaista, voli one koji dobra djela
i ne." (EI-Bekara, 195)
43. "... l budite pravedni; Allah, zaista pravedne voli." (EI
Hudurat, 9)
44. "Sve dok se oni ugovora budu pridravali, pridravajte se
l vi, jer Allah zaista voli pobone. " ( Et-Tevba, 7)
t
Ji
O
-
'
. .
45. "Allah zaista voli one koji se esto kaju l voli one koji se
mnogo iste." ( EI-Bekara, 222)
t
Jl |.
.
`1
(
-
46. " ... pa, Allah e, sigurno, mjesto njih dovesti ljude koje On
voli l koji Njega vole." ( El-Malda, 54)
J
SKRAENI KOMENTAR V ASITISKE AKIDE
47." Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima
kao da su bedem vrsti." (Es-Saf, 4)
. t `J.
~~r ! =! -
-
48. "Reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas te Allah
voljeti grijehe vam oprostiti ! ' - a Allah prata sami lostan
je." (Aiu-lmran, 31)
SVOJSTVO ZADOVOLJSTVA
49. "Allah te biti njima zadovoljan, a i oni te biti Njime
zadovoljni." (EI-Bejjina, 8)
SVOJSTVO MI LOSTI
'?'?'''
SO. " ... meni je dostavljeno jedno potovanja vrijedno pismo
od Sulejmana i glasi: ' U ime Allaha, Milostivog,
Samilosnog ... "' (En-Neml, 30)
Sl. "Gospodaru na, Ti sve obuhvata milotu znanjem."
(Gafir, 7)
S2. "On je prema vjernicima samilostan." (EI-Ahzab, 43)
J
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
C
53. "Gospodar va je sam Sebi propisao da bude
ml lostlv. "(EI-Enam, 54)
54. "On prata milostiv je." (Junus, 107)
|
ii i
,
|,m>_
.:
SS. " ... all, Allah je najbolji uvar l On je najmllostlvlji l " (Jusuf,
64)
SVOJSTVO GNJEVA, SRDBE IMRNJE
S6. "Onome ko hotimino ubije vjernika kazna e biti -
Dfehennem, u kom e vjeno ostati; Allah e na njega gnjev
Svoj spustiti i proklet e ga i patnju mu veliku pripremiti."
(En-Nisa, 93)
C<|` i ' J:| `I'L
.
S7. "To e biti zato to su ono to izaziva Allahovu srdfbu
slijedili, a ono ime je On zadovoljan prezirali." (Muhammed,
28)
J2
SKRAENI KOMENTAR V ASITISKE AKIDE
`! o ` |>ic
i i
!i:`
~~
S9. " ... ali Allahu je bilo mrsko da {l icemjeri u boj) Idu, pa ih je
zadrao, i bi im reeno: 'Sjedite sa onima koji sjede! ' (Et
Tevba, 46)
60. "0, kako je Allahu mrsko kada govorite rijei koje djela ne
prate! " (Es-Saf, 3)
SVOJSTVO DOLASKA
'` i
|! '``
.
'
,_
61. "ekaju li oni da lm Allah doe u tminama oblaka i
meleki, i da bude svemu kraj?! - A Allahu se sve vraa." (EI
Bekara, 210)
L' ''
|`!o|'!! `` } .
!
~
v
`
'
!
V '
-
: ' `
!
`
62. "Zar oni ekaju da im meleki dou, ili da lm Gospodar
tvoj doe ili neki predznaci od Gospodara tvoga?" (EI-Enam,
1S8}
JJ
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
ll
'
63. "l kada doe Gospodar tvoj, a meleki budu sve red do
reda." {EI-Fedr, 22)
'~'
64. "A na Dan kada se nebo rastvori l samo tanak oblak
pojavi l kada se meleki sigurno spuste." ( EI-Furkan: 25)
SVOJSTVO LICA
J
i `!
|
: '
L`=:
67. "ta te navelo (o I blise) da se ne pokloni onome koga
sam sa Svoje dvije ruke stvorio?" (Sad, 75)
-
,
'
J+
SKRAENI KOMENTAR V ASITISKE AKIDE
68. "Jevreji govore: 'Allahova je ruka stisnuta! ' Stisnute bile
ruke njihove prokleti bili zbog toga to govore l Ne, obadvije
su ruke Njegove pruiene, On udjeljuje koliko hoe! " (EI
Maida, 4)
SVOJSTVO DVA OKA12
C, `' .
~w .
!
!
69. "A ti strpljivo ekaj presudu Gospodara svoga, Ti si pod
naim oima." (Et-Tur, }
'
_
,;;,
\=)
70. "A njega (Nuha) smo nosili na onoj od dasaka i klinaca
sagraenoj koja je plovila pod Naim oima, - nagrada je to
bila za onoga ko je odbaen bio." ( EI-Kamer, 13-14)
(
(j)
IZ
Kur'an ovo svojstvo spominje u jedni ni i mnoini to se vidi iz navedenih
ajeta, ali ne i u dvoji ni . U obliku dvojine navedeno je u hadisu kog prenosi
Ata od Ebu-Hurejre, radijal l ahu anhu, a on od Poslanika, sal l al l ahu alejhi ve
sellem: "Kada ovjek stane na namaz Milostivi ga gleda sa dva oka; ako se
okrene Allah mu se obrati rieima: 'Kome se okree, zar ti je neko prei od
mene."' Ovaj je had is slab a zabiljeio ga je U kaj li u Ed-Duafaul-kebiru 1/70-
11. Dokaz za ovo mogu biti Resulull ahove, sal l al l ahu alejhi ve sellem, rijei :
... a va Gospodar, zaista, nie orav." Zabiljeili su ga Bu hari (7131) i
Musl im (2933). Hadis jasno upuuje na to da se pod svojstvom oiju ne
misli na jedno oko jer orav je onaj ko nema jedno od dva oka. Vidi erhul
akidetil-vasitije, str. 63, od Hal i da b. Abdul l aha Musl iha, str. 63. (op. p. )
J
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
71. " ... i Ja sam uinio da te (o Musa) svako voli da raste
pod okom Mojim." (Ta-ha, 39}
SVOJSTVO LUKAVSTVA I SPLETKE13
'
J
c
,
_
_
.
-- J4
72. " ... i On posjeduje veliko l ukavstvo. " (Er-Rad, 13)14
|
-. - -
4 J4 4J4
73. "l nevjernici poee smiljati spletke, ali je i Allah spletke
kovao l A Allah to najbolje umije! "(Aiu-l mran, 54)
.;,S,,ic_i__
74. " ... i smiljali su spletke, a i Mi smo, ali oni to nisu
osjeal i. " (En-Neml, 50)
13 All ah, del l e anuhu, Sebe opisuje ovakvim svojstvima samo u kontekstu
kazne oni h koji se slue tim podl i m stvarima. Svi ajeti koji o tome govore
moraju se ovako razumjeti. Pri pisati ova svojstva stvorenjima nije isto
pripisati ih Al lahu, dell e anuhu. Pribjei ovim podlim sredstvima kada je u
pitanju uzvraanje ili kanjavanja onoga ko se njima slui, pozitivna je i
opravdana stvar meu stvorenj ima, ta onda rei za uzvienoga
Stvoritelja?\ Meutim, nije doputeno iz takvih radnji izvoditi imena i njima
nazivati Allaha, delle anuhu, jer sva su Njegova imena lijepa: "Allah ima
najljepa imena i vi Ga zovite njima" Nije doputeno rei da je Uzvieni
Al l ah Onaj Koji vara, Koji spletkari, Koji se ismijava, Koji obmanjuje ... Vidi
Muhtesarus-savaikil-mursele 2/34-35, od l bn-Kajjima i erhul-akidetlf
vasitije, str. 66, od Hal ida b. Abdul laha Musl i ha. (op. p. )
14 Lukavstvo spomenuto u ovome ajetu neki su uenjaci protumaili kao
spletku i obmanu. Vidi Muhtesarus-savaikil-mursele 2/30, od l bn-Kajji ma.
J
SKRAENI KO MENT AR V ASITISKE AKIDE
.. '
-
. -..
75. "Oni se slue spletkama ali i Ja se njima sluim." ( Et-Tarik,
15,16)
SVOJSTVO OPROSTA, MI LOSTI, PONOSA I MOI
._:m
|| \_
.
,
,
76. "Bilo da vi dobro djelo javno ulinite ili ga sakrijete ili
nepravdu oprostite, - pa, Allah mnogo p raJta i sve moe."
(En-Nisa, 149)
t
l |
;; ~
. ..
77. "Neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago
da vama Allah oprosti? A Allah praJta i samilostan je." (En
N ur: 22)
78. "A ponos pripada Allahu
vjernicima." (EI-Munafkun, 8)
.
.
.
| u
-
| U
.+++.
..
Poslaniku Njegovu i
`
|
\ ')cr
-!
79. "E, tako mi ponosa Tvoga", ree, "sigurno tu ih sve na
stranputicu navesti." {Sad, 82)
J7
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
SVOJSTVO I MENA
)
` I
(
4
4 !
4
83. 11Zato ne inite svjesno druge Allahu ravnim ... (EI-Bekara,
22)
l i|ll
, ;: _,r
84. 11 1ma ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole Ih
kao Ito se Allah voli ... (EI-Bekara, 165)
U
:
` U i l e JL
J pJ . pJ J . . .
J
Cl ` J
4 U
SKRAENI KOMENTAR V ASITISKE AKIDE
85. "l reci: 'Hvaljen neka je Allah Koji Sebi nije uzeo djeteta l
Koji u vlasti nema sudruga, i Kome ne treba za!titlnik zbog
nemoi - i hvalei Ga veliaj l" (El-Isra, 111)
86. "Ono !to je na nebesima ono !to je na Zemlji hvali
Allaha, Njemu vlast l Njemu pohvala; On sve mole! " (Et
Tegabun, 1}
ou
i ' o ` ` |
.
q
.
. +
,~
_
q
' a __, u ,u_L,s,
:i
J-
87. "Neka je uzvi!en Onaj Koji robu Svome objavljuje Kur'an
da bi svjetovima bio opomena, Onaj Kome pripada vlast na
nebesima l na Zemlji, Koji nema djeteta, Koji u vlasti nema
sudruga i Koji je sve stvorio kako treba uredio! " (EI-Furkan,
1,2)
uj uj ' o
x ` | |
'
.
: '_c `
J. u `
+
- - ,
88. "Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugoga boga!
Inae, svaki bl bog, s onim !to je stvorio - radio !to bi htio, i
jedan drugog bi pobjeivao. - Hvaljen neka je Allah koji je
daleko od onoga !to oni iznose. Koji zna i nevidljivi vidljivi
svijet, l On je vrlo visoko Iznad onih koje Njemu ravnim
smatraju! " (EI-Mumlnun, 91-92)
JV
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
S' J,s
J
l
.
89. " Zato ne navodite Al lahu sline! Allah doista zna, a vi ne
znate." (En-Nahl, 74)
90. "Reci: 'Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i
grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate
ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o
Allahu govorite ono lto ne znate."' (El-Ea raf, 33)
SVOJSTVO UZVIENJA IZNAD ARA
.
.~
, : l .
'
91. "Mil ostivi, iznad Arla se uzvisio." (Ta-ha, S)
', :l o>
|
-
92. " ... a onda se iznad Ar!a uzvisio. " (EI-Earaf, S4), (J unus, 3),
(Er-Rad, 2), (EI-Furkan, S9), (Es-Sedda, 4), (El-Hadid, 4)
.
,._ _
93. "O Isa, du!u tu tl uzeti l k Sebi te uzdi ti ." (Alu-Imra n, SS)
. U.o
|
-
94. " BB vet ga je Allah Sebi uzdigao." (En-N isa, 1S8)
+
SKRAENI KOMENTAR V ASITISKE AKIDE
95. "K Njemu se diiu lijepe rijei, i dobro djelo On prima."
(Fatir, 10)
c|Y|
| u'
* : ,
- - J :
...e\
.
_
-
. .
96. "O Hamane", ree faraon "sagradi mi jedan toranj ne bih
li stigao do staza, staza nebeskih, ne bih ll se uspeo do
Musaova Boga, a ja smatram da je on, zaista, laac." (Gaflr,
36,37)
< ' ' ' | 1 ' | ' Y|
| ' ' ' ||r
.
( -
" "
. . - .
v
f i
' |
. - , -
97. "Jeste li sigurni da vas nete Onaj Koji je na nebesima u
zemlju utjerati, kad se ona pone iznenada tresti? l l i, jeste li
sigurni da Onaj Koji je na nebesima nee na vas vjetar s
kamenjem poslati? Tada biste saznali kakva je prijetnja
Moja." (EI-Mulk, 16-17)
'
'.' | ' . x. ' :
"
'| | ' '
' \ `
: : . ) : :
-
g
. .< .
- :
98. "U est vremenskih razdoblja On je nebesa i Zemlju
stvorio, i onda se iznad Ara uzvisio; On zna ta u zemlju ulazi
i ta iz nje Izlazi l ta s neba silazi i ta se prema njemu dlie,
On je s vama gdje god bili, i sve to radite Allah vidi." (El
Hadid, 4)
4I
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
SVOJSTVO PRISUTNOSTI
l
` ` `
'
'
.
|
i
1
,
l l
"
o
l
'
: o
l
:-
'
:`-- :
'
g[
l
@
,
.
!* l
,
'
" - --
|
4 - +
99. "Zar ne zna! da Allah zna !to je na nebesima l ito je na
Zemlji? Nema tajnih razgovora meu trojicom, a da On nije
etvrti, niti meu peterleom a da On nije !esti, ni kad ih je
manje ni kad ih je vi!e, a da On nije s njima gdje god oni bili;
On e Ih na Sudnjeme danu obavijestiti o onome !to su radili,
jer Allah sve dobro zna." (EI-Muddela, 7)
| |
100. " l kad je on rekao drugu svome: 'Ne brini se, Allah je s
nama l' (Et-Tevba, 40}
t/,l_
'
o=Y JJ
101. "Ne bojte sei", ree On, "Ja sam s vama, Ja sve ujem l
vidim." (Ta-ha, 46}
t
[
'
'
~^ .
103. " ... i budite izdrljivi, jer Allah je, zaista, s lzdrljiviml "
(EI-Enfal, 46)
+Z
SKRAENI KO MENT AR V ASITISKE AKIDE
104. "Koliko su puta malobrojne ete, nadjaale
mnogobrojne ete l A Allah je s izdrfljivlm." (EI-Bekara, 249)
SVOJSTVO GOVOR
105. i 106. " ... a ije su rijei od Alla hovih Istinitije?" (En-N Isa,
87 i 122)
t ' ' 1
107. "A kada Allah rekne: 'O Isa, sine Merjemin ... "' (EI-Maida,
116)
108. "Rijei Gospodara tvoga vrhunac su Istine i pravde." (EI
Enam, 115)
109. " ... a Allah je sigurno s Musa om razgovarao." (En-Nisa,
164)
'\. `
' ..
M*a
= -
,
!
112. "Mi smo ga (Musaa) s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga
prlbllflll da uje rijei Nae." (Merjem, 52)
C_ i . ' .
113. "A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: 'Idi narodu koji
se prema sebi ogrijeio."' (E-
uara, 10)
t,c
.
.c,r
114. "Zar vam to drvo nisam zabranio?! ", zovnu Ih Gospodar
njihov." (EI-Earaf, 22)
x.
c'
'
` '
_
_
. ,
{
_
!
115. "A na dan kada ih On pozove l upita: 'Gdje su oni koje
ste Meni ravnim smatrali?"' (EI-Kasas, 62)
C i |
..) ' ` I
.
-
(
J4
116. "A na Dan kad ih On pozove i upita:
ta ste poslanicima
odgovorili?"' (EI-Kasas, 65)
,_' , +,.
117. "Ako te neki od mnogoboaca zamoli za zatitu, ti ga
zatltl da bi sasluao Allahov govor. " (Et-Tevba, 6)
'
.
' g _ )
!
{
-/
!
44
SKRAENI KOMENTAR V ASITISKE AKIDE
118. "A neki meu njima su Allahove rijei sluali pa su ih,
poto su ih shvatili, svjesno izvrnuli." (EI-Bekara, 75)
) `
(
J
]
119. " ... ele da promijene Allahove rijei. Reci: 'Vi nas neete
pratiti ! ' " (EI-Feth, 15)
C<L , . w
l >
!
,
120. "Kazuj iz Knjige Gospodara svoga ono to ti se
objavljuje, niko ne moe da izmjeni rijei Njegove. " (EI-Kehf,
27)
._
, ,__|,
.L> |
,Lo '|
-~
- J J
.
123. "Da ovaj Kur'an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako
je strahopotovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom
raspalo."(EI-Har, 21)
+
e ] h Abdurrahman b. N asir Sadi
_c O)
J.,i
id_
`
'
' i: L. .
' _`
,
OJ O J 3 Q~ ~ .J _J ~
'
|
_ _
_
@ _
r
|
.
'
w
J
C '
'
_
|J
J
124. "Kada Mi ajet dokinemo drugim, a Allah najbolje zna to
objavljuje, oni govore: 'Ti samo izmiljal ' A nije tako, nego
veina njih ne zna. Reci: 'Od Gospodara tvoga objavljuje ga
melek Dibril i kao istinu, da jo vie uvrsti vjernike u
vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim
muslimanima
.
' Mi dobro znamo da oni govore: ' Pouava ga
jedan ovjek!' Jezik je onoga zbog koga oni krivo govore jezik
tuina, a ovaj je Kur'an na jasnome arapskom jeziku." (En
Nahl, 101-103)
VJ ERNICI E VIDJETI ALLAHA NA ONOME SVIJETU
. _. UJ r
J $ 3J
125. "Toga e dana neka lica blistava biti, u Gospodara e
svoga gledati ." (El-Kijama, 22,23)
126. " ... sa divana gledati. " (EI-Mutaffifun, 23)16
, | | ` |
JJ
"
asnome
Kur'anu.
= = = =
U takama od 24- 130 autor je naveo mnoge ajete koji se
tiu vjerovanja u Allaha, delle anuhu. U njihovom
komentaru spomenut emo neka opa pravila i vjerske temelje
u vezi koji postoji konsenzus dobrih prethodnika i uenjaka
Ehlus-sunneta vezana za vjerovanje u Allaha, delle anuhu.
"Obaveza je vjerovati u sva Allahova lijepa imena i
svojstva na koja upuuju ta imena, te radnje koje iz toga
proizilaze"
Na primjer, za Allahovu, delle anuhu, mo (kudret)
obaveza je vjerovati da je savrena, tj. da On sve moe i da je
njome sve stvorio; za Njegovo znanje da je savreno, da On
poznaje prolost i budunost.
Takoer je obaveza vjerovati u Allahove, delle anuh u,
radnje kao to su propisivanje propisa, toga da uje, vidi, govori,
da zove (poslanike) , i sl. onako kako Njemu dolikuje openito i
+
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
pojedinano u svaku od njih, bilo da ovjek dokui Njegovu
mudrost ili ne.
Allahova, delle anuhu, svojstva nisu slina
svojstvima stvorena kao to ni Njegovo uzvieno Bie nije
slino njihovim biima.
"Allahova, delle anuhu, svojstava dijele se na svojstva
zatijje i svojstva filijje"
Svojstva zatijje su ona koja su stalno prisutna pri
Njegovom Biu, tj. koja se ne odvajaju od Njega, kao to su:
ivot, znanje, mo, snaga, ponos, vladanje, veliina, uzvienost,
svojstvo dvije ruke i sl. Svojstva filijje jesu ona koja se odnose na
Allahove, delle anuhu, povremene radnje. Vjerujemo da
Allah, delle anuhu, radi ta hoe, da je govorio, upravljao i
stvarao, da isto radi u sadanjosti (kada hoe), te da e isto
raditi u budunosti, da se uzvisio iznad Ara, da se svake noi
sputa na zemaljsko nebo i sl. Dakle, Njegove se radnje,
odvijaju s vremena na vrijeme, shodno Njegovom htijenju i
mudrosti. Na ovo upuuju spomenuti ajeti, u ijem se sadraju,
izmeu ostalog, spominju Allahove, delle anuhu, radnje
vezane za odreeno vrijeme kao govor, pozivanje, aputanje,
propisivanje, dolazak, nadahnue i druge. Ovo je vrlo vaan
temelj vjerovanja u Allaha, delle anuhu. Na ovu je temu
autor napisao zasebno djelo pod imenom El-Efalul-ihtijarijje. 1 6
Musliman j e obavezan vjerovati u svaku radnju koja se odnosi
na Njegovo Bie kao uzvienje iznad Ara, dolazak (na
Sudnjeme danu) , sputanje na zemaljsko nebo, govor t sl., kao t
Ib
Djelo je uz recenziju dr. Muhammeda Raida Sal i ma tampano u okviru
Damiur-resail, 3/703, pod nasl ovom Es-Siatu/-ihtijarije.
+
SKRAENI KOMENTAR V ASITISKE AKIDE
svaku koja je vezana za stvorenja kao davanje opskrbe,
stvaranje, upravljanje i sl.
"Postoji razlika izmeu Allahovog, delle anuhu,
htijenja (irade) i Njegove ljubavi"
Naime, kosmiko htijenje (iradetun kevnijje) odnosi se
na stvari koje On voli i koje ne voli. Za to su primjer navedeni
ajeti u kojima stoji da Allah, delle anuhu, radi ta hoe, i kada
neto hoe kae mu da bude i ono biva. Doim se Njegova
ljubav vee samo za djela koja On voli kao strpljivost,
bogobojaznost, vjerovanje, pravda, dobroinstvo, olakavanja i
opratanja robovima i dr. , to je, opet, vjersko htijenje (iradetun
dinijje).
"Allah, delle anuhu, je iznad svih stvorenja, uzvien
iznad Ara"
Ovo je najvanije pitanje po kojem se Ehlus-sunnet
razlikuje od dehmija, mutezila i earija. Allah, delle anuhu,
Sebe je nazvao imenima El-Alijj i El-Eala (Uzvieni) , izvijestio
nas je da se k Njemu diu lij epe rijei, dobro, te da sputa
kaznu, to upuuje da je iznad stvorenja. U vie ajeta i u
nedvosmislenom kontekstu rekao je da se uzvisio iznad Ara,
to su kategoriki dokazi o Njegovoj uzvienosti. Odgovor
imama Malika u vezi s Allahovim uzvienjem iznad Ara ve
smo spomenuli. U ajetima se spominje svojstvo ope prisutnosti
(meijje) , koje govori o sveobuhvatnosti Njegovog znanja. Od
njih je sljedei ajet:
Zar ne zna da Allah zna to je na nebesima i to je
na Zemlji? Nema tajnih razgovora meu trojicom, a da On
nije etvrti, niti meu peterleom a da On nije esti, ni kad ih
je manje ni kad ih je vie, a da O nije s njima gdje god oni
+V
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
bili; On e ih na Sudnjeme danu obavijestiti o onome to su
radili, jer Allah sve dobro zna.
(El-Mudadela, 7)
Svojstvo prisutnosti u mnogim je ajetima spomenuto kao
posebna a ne opa prisutnosti:
"Zaista je Allah sa bogobojaznim." (El-Be kara, 1 94)
"Zaista je Allah sa strpljivim." (El-Bekara, 153)
"Zaista sam Ja sa vama, ujem i vidim." (Ta-ha, 46)
" ... ne alosti se, Allah je sa nama. (Et-Tevba, 40)
Ajeti upuuju na sveobuhvatnost Allahovoga, delle
anuhu, znanja, da Svoje robove nije prepustio njima samima,
da je sa Njima Svojom pomoi, uvanjem, da ih upuuje na
dobro i korisno. . . Razlika izmeu opeg i posebnog prisustva
jeste u tome to ope dolazi u kontekstu zastraivanja od
polaganja rauna ili obavjetenja da Allah, delle anuhu, bdije
nad ljudima: Nema tajnih razgovora medu trojicom a da On
nije sa njima etvrti 9.. , a ako doe u kontekstu slanja radosnih
vijesti i Allahove brige i zatite poslanika kao i dobrih robova,
onda je rije o posebnom prisustvu. Druga je vrsta zastupljenija
u Kur'anu.
"Vjerici e u Dennetu gledati u Allaha, delle
anuh u"
Jasan i nedvosmislen dokaz za ovo jesu rijei Milostivog:
"T oga e dana neka lica blistava biti, u svoga e Gospodara
gledati." (El-Kijama, 22,23)
PT0P0CLAVLJ
EHLUS-SUNNET SLIJEDI UMJERENI PUT
151. Ehlus-sunnet u odnosu na sekte slijedi srednji put, kao
to ovaj ummet u odnosu na ostale Ide srednjim putem.
152. Umjereni su u pogledu Allahovih, dfelle Januhu,
svojstava za razliku od dlehmi a koji Ih nljeu l muebbiha
koji ih poistovjeuju sa svojstvima stvorenja.
Umjerenost ovdje znai izbor najispravnijeg uz
istovremeno pobijanje svih neispravnih miljenja. Uzvieni
kae: tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da
budete svedoci protiv ostalih ljudi i da Poslanik bude protiv
vas svjedok." (El-Bekara, 1 43)
Ovaj ummet slijedi srednji put, za razliku od ostalih koji
su zastranili u pogledu vjerovanja. Zastranjivanje vodi u
propast. Naime, neki su narodi preli granicu u pogledu prava
stvorenja pripisujui im svojstva koja posjeduje samo Stvoritelj.
Drugi su se loe ponijeli prema poslanicima i njihovim
sljedbenicima tako da su ih ubijali.
Na ummet vjeruje u sve poslanike koje je Allah, delle
anuhu, poslao kao u njihove poslanice. Vjerujemo da su svi
imali visok stupanj kod Allaha, delle anuhu, to je, opet,
Njegova blagodat. Potvrujui to ne prelazimo granicu u
pogledu prava stvorenja.
V
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
Neki su doputali sve lijepo i runo, a drugi, opet, sve
zabranjivali. Meutim, nama je Allah, delle anuhu, dopustio
lijepe a zabranio rune, odvratne stvari. Sve ove stvari na neki
nain, ovaj ummet ini potpunim. Sljedbenici Ehlus-sunneta
takoer su umjereni u odnosu na mnoge zalutale grupacije
unutar samoga ummeta.
153. U pogledu Allahovih, delle anuhu, radnji za razliku od
kaderia i debrla.
154. U pogledu Allahove, prijetnje za razliku od murdla i
vadlja, koji potjeu od kaderija i drugi h.
4 4 4 4
Spomenuto pod 1 52. takom ve smo objasnili. Naime,
stav Ehlus-sunneta po ovome pitanju jeste potvrivanje svih
Allahovih, delle anuhu, svojstava spomenutih u er.
tekstovima i to na nain kako Njemu dolikuje.
Debrje vjeruju da je ovjek u okviru Allahovog
odreenja prisiljen na ono to radi i da nema slobodnu volju.
Ljudska su djela poistovjetili sa njihanjem drvea, koja nemaju
slobodnu volju niti izbor. Na taj nain su zastranili u pogledu
vjerovanja u Allahovo odreenje.
Kaerje su, plaei se da Allahu, delle anuhu, ne
pripiu ono to Mu ne prilii, zanijekali uticaj odreenja na
ljudska djela, tj. da se na ista ne odnosi Allahovo, delle
anuhu, htijenje. Svaka od spomenute dvije fakcije odbacila je
veliki dio er. tekstova po ovom pitanju.
' -'|
'
|
'
).
U# *
go>
'|
' 4* ' ` `
"
'
~ C
\ .
J
"U est vremenskih razdoblja On je nebesa l Zemlju stvorio, i
zatim se iznad Ara uzvisio; On zna ta u zemlju ulazi l ta Iz
nje izlazi l ta s neba silazi i ta se prema njemu die, On je s
vama gdje god bili, i sve to radite Allah vidi." {El-Hadid, 4)
159. Njegove rijei: ". . . On je sa vama" ne znae da je
utjelovljen u stvorenja. Na to ne upuuje ar. jezik. Tvrditi da
je Allah, delle anuhu, utjelovljen u stvorenja suprotno je
konsenzusu dobrih prethodnika i ljudskoj prirodi (fitri).
160. Primjer koji pobija nakaradno tumaenje prethodnoga
ajeta jeste Mjesec, jedno od mnogih Allahovih, delle
J
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
anuhu, znamenja, relativno malo stvorenje; uvijek je s
putnikom ma gdje ibo kao i s onim koji nije na putu.
161. Allah, delle anuhu, je iznad Ara, motri i bdije nad
Svojim stvorenjima, upravlja njima i radi ostale stvari vezane
za rububljet.
162. Prethodno spomenute stvari Istina su l stvarnost, nema
ih potrebe krivo tumaiti niti pogreno shvatiti.
4 4 4 4
74
SDM0P0CLAVLJ
ALLAH JE BLIZU STVORENJA
U to ulaze sljedete stvari:
163. Vjerovanje da je Allah, dfelle anu hu, blizu stvorenja.
164. Dokaz je za to ajet:
,-
l, ~
: ` |
7
J g
7
"A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno,
blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka
oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bill
na Pravome putu." (EI-Bekara, 186}
165. Takoer i hadis: Onaj Koga dozivate b/iii vam je od
vrata vae jaha/ice. "37
166. Ajeti i hadisi koji govore o Njegovoj blizini i prisutnosti
ne oponlru injenici da je On iznad stvorenja. Ovo zato to
Allahu nita nije slino. On je blizu stvorenjima iako je iznad
njih.
4 4 4 4
Autor je stavio poseban akcenat na take 1 63-166, tim
vie to su ljudi u velikoj potrebi za vjerovanj em u Allahovu,
delle anuhu, blizinu i to da im se odaziva kada Ga zovu. Da
poj asnimo: ako ovjek vrsto vjeruje u Allahovu blizinu bit e
37 Ovaj smo hadi s prethodno spomenul i .
75
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
svjestan da ga Allah prati. To e uzrokovati da Ga esto
spominje i stalno Mu upuuje dove jer zna da se On odaziva i
nagrauje iskrene i pokorne robove.
Zatim je zajedno spomenuo vjerovanje u Allahovu
uzvienost, Njegovu blizinu i prisutnost kako neko ne bi
pomislio da ta svoj stva lie svojstvima stvorenja. Ako neko
upita: kako je mogue da Allah, delle anuhu, bude iznad
stvorenja a istovremeno zajedno s njima, u njihovoj blizini?
Odgovor za to nalazimo u Kur'anu, sunnetu i konsenzusu
uenjaka a on glasi: nita nije kao On, nita Mu nije slino u
pogledu svojstava.
Jedno od Njegovih stalnih svojstava jeste opa
uzvienost te opa i posebna prisutnost. Njegova blizina i
Uzvienost su spojivi zbog Njegove veliine i moi i Njegove
sveobuhvatnosti. On je iznad a istovremeno je blizu i - obrnuto.
Dranje za ovu osnovu jako je korisno u razumijevanju svih
Allahovih, delle anuhu, svojstava koja su ustvrena dokazom.
Otuda, musliman mora potvrditi ono to je Allah, delle
anuhu, Sebi pripisao i ne smije biti suzdran zato to Svevinji
Allah o Sebi zna vie nego ljudi a Njegov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, je najznaniji, najiskreniji prema ummetu i
najoprezniji u vezi Allahovog, delle anuhu, prava.
Ako ti, dragi brate, na um padne da je priznavanje tih
svojstava poistovj eivanje Gospodara sa stvorenjima, sjeti se
Njegovih rijei: "Nita nije kao On" i toga da sve to vai u vezi
Allahovog, delle anuhu, Bia a tie se poistovjeivanja, vai i
za Njegova svojstva; kao to Mu niko nije ravan i slian u
pogledu Bia isto Mu tako niko nije ravan u pogledu svojstava.
4 4 4 4
7
LAVA
V]ERUVAN]EUKN]lCElPU5LANlKE
PRV0P0CL VLJ
KUR'AN JE ALLAHOV GOVOR I NIJE STVOREN
VJEROVANJE U KUR'AN I OSTALE KNJIGE OBUHVATA:
167. Vjerovanje da je Kur'an Allahov, delle !anuhu, govor
koji je objavljen a nije stvoren.
168. Od Njega je potekao i Njemu se vraa.
169. To je stvarno All ahov govor, a ne govor nekoga drugog.
170. Objavljen je Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.
171. Nije dopuiteno tvrditi da su to rijei kojima je Allah,
delle ianuhu, nadahnuo Dibrila ili slino tome.
172. injenica da ga ljudi itaju i da je sabran u mushafu ne
izvodi ga Iz toga da je stvarno Allahov govor. Ovo zato ito se
govor pripisuje onome ko ga je pri Izgovorio, ne onome ko
ga je dostavio.
173. Rijei i znaenje su od Allaha a ne samo slova i rijei bez
znaenja, niti znaenje samo bez slova i rijei.
4 4 4 4
| i x
,
i '
4 w
"Allah e vjernike postojanom rijeju uvrstiti." {Ibrahim, 27)
Na ova pitanja vjernik odgovara: Moj je Gospodar Allah,
vjera Islam, a poslanik Muhammed, sallallahu alejhl ve
sellem, a onaj ko je na ovome svijetu sumnjao odgovorit e:
Ah, ahi ne znam. uo sam ljude kako neto govore pa sam i
ja tako govorio. Tada e biti udaren eljeznom Ipkom usljed
ejh Abdurrahman b. N asir Sadi
ega e tako jako vrisnuti da e ga uti sva stvorenja osim
ovjeka (i di nna) a kada bi on uo onesvijestio bi se. 38
4 4 4 4
Taka I 77 pa nadalje govori o temelju na osnovu kojeg
razumijevamo erijatske tekstove u vezi s ovosvijetskim i zagrobnim
ivotu, Sudnjega dana, Denneta i Dehennema. Takoer, detaljno
govori to e se deavati nakon smrti, u vezi ega su napisane opirne
i skraene studije.
U takama I 78. i I 79. autor je govorio o nekim deavanjima
u kaburu. Izmeu ostalog kae: "Vjerujemo u kabursku kunju ... "
Naime, kaburska je kuenja ispit iji je uvod doivio svaki ovjek jo
na ovom svijetu. Ko je bio istinski vjerik, Allah, delle anuhu, e ga
uvrstiti i nadahnuti pa e ispravno odgovoriti na pitanja meleka. O
tome Uzvieni veli: "AIIahe vjemike posto]anomrijeju uvrstiti
na ovome i buduem svijetu." (Ibrahim, Z7) Bit e to nagrada za
njihovo vjerovanje. Vjerik e, uz Allahovu pomo, tano odgovoriti
makar bio nearap ili nepismen. to se tie nevjerika i licemjera oni
nee moi o9govoriti (na postavljena pitanja) makar na ovome
svijetu vaili za najuenije ljudi. U vezi s tim Svevinji kae: "AAIIah
enevjemikeutabIudiostaviti."(Ibrahim, 27)
Allahova, delle anuhu, je velika mudrosti to kabursko
uivanje i patnju ne osjeaju ljudi niti dinni; njihova su ula
ograniena. To je nevidljiva stvar (gajb) . Kada bi ljudima otkrio te
stvari to ne bi bilo u skladu s Njegovom mudrou. Ovako Allah,
delle anuhu, ukazuje na vjernike i nevjernike.
+ + + 4
Ove su rijei dio poznatog, vjerodostoj nog hadisa kog prenosi Bera b.
Azib, a koji govori skoro o svim deavanjima u kaburu. Zabiljeili su ga
Ahmed 4/287, 288, 295, 296, i Ebu-Davud (4753). ejh Al bani ga je naveo
sa svim vjerodostoj ni m dodacima u svojoj knjizi Ahkamul-denaiz, str. 156-
159. Komentar toga hadisa vidjeti u knjizi EI-Hajatul-berzehije, str. 10-19.
Z
DR0C0P0CLVLJ
SUDNJI DAN
180. Nakon kaburske kuenje slijedi uivanje ill kazna do
Sudnjega dana.
181. Kada nastupi Sudnji dan due e biti vraene u tijela.
182. Ljudi e ustati iz kaburova, o emu govori Kur'an i hadis.
Uvezi toga su svi muslimani jednoglasni.
183. Krenut e ka Gospodaru svjetova, goli, bosi i neobrezani.
184. Sunce e se pribliiti.
185. Znoj e nekima dopirati i do usta.
186. Postavit e se terezije za vaganje ljudskih djela. Uzvieni
kae:
i
* "' " - ~ "
'
'
- - - . ^ ^
,
~
7
v"
"Oni ija dobra djela budu teka, oni e elje svoje ostvariti, a
oni ija dobra djela budu lahka, oni e posve Izgubljeni biti, u
Dfehennemu e vjeno boraviti . " (Muminun, 102, 103)
187. Otvorit e se knjige u kojima su zapisana djela. Neki e
je uzeti desnom rukom, neki lijevom a drugima e biti data
iza lea.
188. U vezi s tim Uzvieni kae:
' '' LL<O ' ' ' '
' !
> ~ ~ w p _
'
=. l `
~+ . . . .
;
J
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
"l svakome ovjeku emo ono to uradi o vrat privezati, a na
Sudnjeme danu emo mu knjigu otvorenu pokazati: 'itaj
knjigu svoju, dosta ti je danas ito e svoj raun polagati ! '
(Al-Isra, 13-14)
189. Svevinji e svesti raune.
190. Nasamo e razgovarati sa vjernikom podsjetiti ga na
poinjene grijehe, ito je opisano u Kur' anu i sun netu. 39
191. Djela nevjernika nee biti vagana za razliku od djela
vjernika. Ovo otuda ito oni, u osnovi, nemaju dobrih djela.
Njihova e im djela samo biti predoena te e Allah, delle
lanuhu, traiti da ih priznaju. Shodno njima e biti kanjeni.
4 4 4 4
192. Na Sudnje
m
e e danu biti Resulullahovo sallallahu alejhi
ve sellem, vrelo (havd).
193. ija je voda bjelja od mlijeka a slaa od meda.
194
.
Njegovih e posuda biti koliko zvijezda na nebu.
195. Duina Irina Vrela jeste mjesec dana hoda.
196. Onaj ko se sa njega napije, nikada nee oednjeti.
4 4 4 4
Autor je ciljao na hadis kog su preko Ibn-Omera, radijal l ahu anhu,
zabiljeili Buhari (2441) Musl i m (2768) gdje Poslanik, sal l al l ahu alejhi ve
sellem, kae: "tovjek e se pribliilti Allahu tako da e On spustiti na njega
Svoj zastor. Tada e ga podsjetiti na njegove griehe i rei: 'Sjea se toga i
toga?' Ovaj e odgovoriti: 'Da, Gospodaru, sjeam se. ' Uzvieni e tada rei:
'Te sam griehe sakrio na dunjaluku a danas ih opratam ...
4
SKRAENI KO MENT AR V ASITISKE AKIDE
197. Si rat je most postavljen izmeu Denneta l
Dehennema.
198. Ispod njega je Vatra.
199. Ljudi te preko njega prelaziti shodno svojim dijelima.
Neki e preti brzinom treptaja oka; brzinom munje; vjetra;
trkaeg konja; deva; tranjem, normalnim hodanjem; puzei.
Neki e biti baeni u Vatru. Na Sirat-upriji postoje kuke koje
te hvatati ljude shodno njihovim grijesima.
200. Ko pree Sirat ui te u Dennet.
201. Idui ka Dennetu, na mostu izmeu Vatre i Denneta e
stati, tu e rije!iti meusobne razmirice. Nakon !to budu
potpuno isti, dopustit e l m se da uu u Dennet.
202. Prvi ko e traiti otvaranje dennetskih vrata jeste
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
203. Ujedno te i prvi ui u njega.
204. Resulullah, sallallahu alejhl ve sellem, e se na
Sudnjeme danu tri puta zauzi mati-efat initi.
205. Prvi put za sve ljude kada, pod sputenim Suncem, budu
ekali presudu.To e za sviju biti veliko iskuenje. Ljudi e
traiti zauzimanje od Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa i lsaa,
neka je na njih mir l spas. Adem e odbiti upuujui ljude
Nu hu i tako do Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
LAVA V
V]ERUVAN]EUALLAHUVUUDREEN]E
DURAl ZLA
PRV0P0CLA VLJ
PRVI STUPANJ VJEROVANJA U ODREENJE
SPAENA SKUPINA, EHLUS-SUNNET VJERUJE U ALLAHOVO
ODREENJE (KADER), BILO DOBRO ILI ZLO
214. Vjerovanje u Allahovo odreenje sastoji se iz dva dijela
a svaki obuhvata dvije stvari:
215. Prvi dio obuhvata vjerovanje da je Allah, delle anuhu,
u praiskonu l stalno znao ta e ljudi raditi; da li e grijeiti lli
biti pokorni, znao njihovu opskrbu i vijek ivota.
Drugi dio obuhvata vjerovanje da je Allah dfelle anuhu, u
Levhi-mahfuzu zapisao sudninu svih stvorenja.
216. "Prvo to je Svevinji Allah stvorio bilo je pero, zatim mu
je naredio: 'Zapii/' ta u zapisati?', upitalo je a On je
rekao: 'Sve ta e se desiti do Sudnjega dana. "'40
40 Hadis bi ljee Ahmed 5/317, Ebu-Davud (4700) i Tirmizi (2155), (3319), za
kog tvrdi da je hasen-garib. ejh Albani ga smatra vjerodostoj ni m tim vie
to ima potporu u drugim predanji ma. Vidi Tahridus-sunne od Al banija,
str. 102-105.
V
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
217. Otuda, ono to zadesi ovjeka, nije ga moglo zaobii, a
to ga mimoie, nije ga moglo zadesiti. Pera su se osuila a
stranice smotale.
218. Na to upuuju rijei Svevinjeg:
~'
. ~
|
`
|
" v -
7
v "
"Zar ne zna da je Allahu poznato sve to je na nebu i na
Zemlji? To je sve u Knjizi, to je uisti nu Allahu lahko." (EI
Hadd, 70)
j .||_ j|_ v
._
|
<J ,
219. Takoer Njegove rijei: "Nema nevolje koja zadesi
Zemlju i vas, a koja nije, prije nego to je damo, zapisana u
Knjizi, to je Allahu, uistinu, lahko." (El-Hadid, 22)
220. Sve je odredio shodno Svome znanju. Odreenje je na
nekim mjestima spomenuto openito a na drugim detaljno.
221. U Levhi-mahfuzu zapisao je ta je htio.
222. Nakon to stvori embrio (zametak) a prije nego mu
udahne duu, poalje meleka kom bude nareeno da zapie
njegovu opskrbu, smrtni as, djela l to da li e sretan ili
nesretan biti.
223. Ovaj su dio odreenja prvotno poricali fanatici kaderija.
Sada je mali broj onih koji to poriu.
V
DR0C0P0CLAVL)
DRUGI STUPANJ VJEROVANJA U ODREENJE
224. Drugi stupanj obuhvata Allahovu, delle anuhu,
potpunu volju i Njegovu svemo.
225. U to ulazi vjerovanje da ono to Allah hoe - bude, a to
nee - ne bude.
226. Ne moe se desiti najmanji pokret na nebesima i Zemlji,
niti mirovanje osim Njegovom voljom. Sve to se u Njegovoj
vlasti deava biva Njegovom voljom.
227. On, d eli e anu hu, vlada onim to postoji i to ne
postoji.
228. Sva stvorenja na nebesima i Zemlji On je stvorio, mimo
Njega nema stvoritelja niti gospodara.
229. Naredio je ljudima da budu pokorni Njemu i Njegovome
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a zabranio je
neposlunost.
230. On, delle anuhu, voli bogobojazne, pravedne i
dobroinitelje.
231. Zadovoljan je onima koji vjeruju i rade dobra djela a ne
voli nevjernike niti grjenike. Svevinji Allah nije naredio
injenje razvrata.
232. Nije zadovoljan nevjerstvom niti voli nered.
233. Ljudi su, uistinu, inioci svojih djela a On je njihov (djela)
stvoritelj.
V
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
234. ovjek moe biti vjernik, dobroinitelj, klanja i posta,
ili nevjernik i razvratnik.
235. Oni posjeduju mo l volju u pogledu injenja djela,
meutim stvoritelj njihove moi i volje jeste Svevinji Allah.
236. U vezi s tim Uzvieni kae:
. |,,-
, , ,| -
"... onome od vas koji hoe da je na Pravome putu, a vl ne
moete ni!ta htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, nee! "
(Et-Tekvir, 28,29)
237. Ovaj dio odreenja nijee veina kad erija, za koje je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da su
vatropoklonici ovoga ummeta. 41
238. Druga je grupacija pretjerala u vezi s priznavanjem
Allahovog odreenja kada su zanijekali ovjekovu mo i
izbor. Na taj su nain Allahova, delle !anuhu, djela i propise
li!ill mudrosti i dobrobiti.
4 4 4 4
Autor je od 2 14. pa do 238. take govorio o vjerovanju u
odreenj e. Vjerovanje u odreenje je velika i vana stvar, tim
vie jer je esti temelj isl. vjerovanj a.
41 Hadi s je hasen a bi l jee ga Ebu-Davud (4691) i Haki m 1/85 preko Ebu
Hazi ma Seleme b. Di nara koj i prenosi od Ibn-Omera. Ovaj je l anac prekinut
(munkatia) jer Ebu-Hazim nije ivio u vrijeme I bn-Omera. Meutim,
podupiru ga drugi hadi si i diu na stupanj hasena. Al bani ga je u erhut
tahavije, str. 246, i Tahridius-sunne, str. 238, 329, okarakterisao dobrim.
Vidi Muhtesaru suneni Ebi-Davud 7/61 od i mama Munzi rija.
VZ
SKRAENI KO MENT AR V ASITISKE AKIDE
Mnogo je grupacija koje su skrenule u tome pogledu a
neke su ga potpuno zanijekale. Autor je o tome govorio vrlo
jezgrovito potkrepljujui svoje stavove Kur'anom, sunnetom te
rijeima dobrih prethodnika. Naime, konstatovao je da
vjerovanje u odreenje nee biti potpuno dok ovj ek ne
povjeruje u etiri meusobno povezane stvari. Onaj ko u ovo ne
vjeruje - u zabludi je. Te stvari jesu sljedee:
1 Vjerovanje da Allah, delle anuhu, Svojim znanj em
obuhvata sve to je bilo u prolosti, ta biva u sadanjosti te ta
e se desiti u budunosti, bilo da se radi o predmetima,
stvorenjima, njihovim osobinama, radnjama te da je isto
zapisano u Lvhi-mahfuzu, za ovo postoje brojni dokazi.
2 Vjerovanje u apsolutnu Allahovu volju iz koje nita ne moe
izii, tj. nita se, bilo malo ili veliko, ne moe desiti osim uz
Njegovu volj u. Ono to Svevinji Allah eli - bude a ta ne eli
- ne moe biti. Brojni su dokazi koji na ovo upuuju.
3 Vjerovanje da ovjek posjeduje slobodnu volj u, mo i izbor
prilikom injenja djela koju mu je Allah, delle anuhu,
podario. Nikako nije prisiljen u onome ta ini. I za ovo postoj e
brojni dokazi.
4 Vjerovanje da je Svevinji Allah stvorio uzroke i uzronike.
ovjek koji vjeruje u spomenuta etiri stupnja ima
ispravno vjerovanje u odreenj e. Njegovo je srce smireno jer
vjeruje da Allahova volja i mo obuhvataju sve te da su iznad
svega, iznad volje ljudi. Dalje, nee osjeati nemir jer je svjestan
i vjeruje da je Allah, delle anuhu, sveznajui i da se sve odvija
onako kako je odredio i zapisao. Sve se dogaa usljed uzroka
koje je Mudri povezao sa uzronicima, oni su dio Njegovog
odreenj a.
VJ
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
Nakon to je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
ashabima rekao: "Svakome je od vas ve odreeno mjesto u
Dennetu ili Dehennemu", upitali su: "Allahov Poslanie,
hoemo li se prepustiti onome to je odreeno a ostaviti
injenje dobrih djela?", na ta je odgovorio: "inite (dobro) ,
svakome je olakan put do onoga to mu je odreeno; sretnima -
djela sretnih nesretnima - djela nesretnih. " Zatim je prou io:
"Onome ko] ud]e|]u]e ne g]e ono nu]|]epe smutru
stntm n]emu emo D)ennet o|ukut, u onome ko] ttrd
os]eu se neotsnm ononu]|]epe smutru |um,n]emu emo
Dehennemprpremt." (El- Le j l, 5 - l 0) .
Za ovjeka koji ini dobra ili loa djela kaemo da je on
njihov poinioc i da na to nije prisiljen, ega j e i sam svjestan,
tim prije jer ima pravo izbora, te da je htio, mogao ih je ne
poiniti. Ovo, kako smo ve rekli, potvruje realnost ali i er.
tekstovi. Naime, Kur'an i sunnet ljudska djela, bilo dobra ili
doa, pripisuju njima. Otuda Kur'an hvali dobroinitelje i
obeava im nagradu a kudi grjenike i prijeti im kaznom.
Ako neko upita: kako je mogue da djela potjeu od
ljudi a da istovremeno budu dio Allahovog, delle anuhu,
odreenj a - da ulaze u krug Allahove volje i htijenj a?
Odgovorit emo pitanjem na koje e svako pozitivno odgovriti
a ono glasi: da li su lj udi poinili dobra ili loa djela svojom
voljom i htijenjem? ! Potom emo upitati: ko je stvorio njihovu
mo i htijenje? Naravno, Allah, delle anuhu, je stvorio ono
ime ine djela, otuda je On stvoritelj djela. Ovo je odgovor
onome kome ovo pitanje nije j asno oko kojeg ima izvjesne
42 Buhari ( 1362) i Musl i m (2648) preko Alije, radijallahu anhu.
V+
SKRAENI KO MENT AR V ASITISKE AKIDE
nedoumice. Shvatanjem prethodnoga ovjek e biti miran u
vezi odreenja i inj enice da ljudi, inei djela, imaju slobodan
izbor.
Allah, delle anuhu, vjernike je uputio na korisne
uzroke i pomogao ih na razne naine u izvrenj u dobrih djela a
uklonio brojne prepreke kako kae Resulullah, sallallahu alejhi
v e sell em: . . . sretnima je olakana injenje djela sretnih.
Nasuprot vjernicima, Svevinji je Allah nevj ernike
prepustio sebi. On ih ne pomae jer ne vjeruju niti se oslanjuju
na Njega. U zabludi lutaju i grozno mjesto sebi pripremaj u.
Nakon to se izgubilo ispravno vjerovanje u Allahovo,
delle anuhu, odreenje, mnogi su, u vezi s tim, zalutali
podjelivi se na dvije fakcije.
a) Debrije; oni su zalutali pretjeranome potvrivanju
odreenj a. Shvatili su da ovjek ne posjeduje slobodnu volj u i
pravo izbora, odnosno, da ljudska djela, u stvari, ne potjeu od
njih.
b) Kaderije; oni su zauzeli potpuno suprotan stav od prethodne
fakcije. Po njima su sva djela plod ljudske moi i htijenja, te
ista ne spadaju pod Allahovo odreenj e. injenica da izmeu
Allahovog htij enja i odreenj a, na jednoj , te ovjekovog
htijenja, na drugoj strani, nema protuslovlja nije nala mjesta
kod debrija i kaderij a. Na taj su nain odbili er. tekstove, koji
se ne kose sa zdravim razumom.
Allah, delle anuhu, je i po ovome pitanj u, uputio
Ehlus-sunnet: oni vjeruju u sve ime je doao Kur'an i
43 Dio had isa o kojem smo maloas govori l i .
V
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet. Ispravno
vjerovanje u Allahovo odreenje jeste vjerovati da ono
obuhvata sve stvari i odvija se po Nj egovim zakonima i
nadzorom. Vjerujemo da su lj udi odista poinioci svoj ih djela i
da ih, svojevoljno, uz slobodu izbora, sami ine.
Vjerovanje u odreenje iziskuje traenje pomoi od
Gospodara svjetova, jer ta On eli - bude a ta ne eli - ne
moe biti i zbog toga to je vjernicima zagarantovao olakice,
koje se ne mogu realizovati osim jakim vjerovanjem i osloncem
(tevekkulom) na Allaha, delle anuhu. Iziskuje pridravanje
Allahove vjere; izvravanje obaveza a klonj enje zabranjenog.
On nas obavezuje da se prihvatimo dobrih i korisnih uzroka,
kako onih iskljuivo vjerskih tako i ovosvj etskih. zajedno sa
uzronicima. Ukratko reeno, ispravno je vjerovanje klju
svakog hajra i dobra.
9
KORISTI VJEROVANJA U ALLAHOVO ODREENJE
Vjerovanje u odreenje uzrok je smirenosti srca i due,
kao i hrabrosti i snage. Ovo zbog toga jer je ubijeen da ga nije
moglo zaobii ono to ga je zadesilo niti ga je moglo zadesiti ono
to ga je zaobila. Takoer je uzrok strpljivosti, predanosti i
zadovoljstva onim to je Allah, delle anuhu, dodijelio.
Svevinji Allah kae: " 4a On e srce onoga koji u Allaha
vjeruje uputiti." (Et-Tegabun, l l) Neki uenjaci iz prvih
generacij a, tumaei ajet, kau: "Rije je o ovjeku kog pogodi
nesrea pa se strpi i time pomiri znajui da Allah, delle
anuhu, sve odreuje"
Od koristi vjerovanja u odreenje jeste i to da j e ovjek
svjestan Allahovih blagodati kojima ga j e poastio a jedna od
najveih svakako jeste to to ga je uputio na pokorost Njemu;
injenje dobrih djela. Vjernik zato nije samodopadljiv niti se
oholi svojim djelima jer zna da ga je Allah, delle anuhu, time
poastio; na to djelo uputio, a istovremeno uklonio sve
prepreke na tom putu. Da Svevinji Allah ljude prepusti
samima sebi, malaksati bi i ne bi ustrajali na injenju dobrih
djela.
Takoer, vjerovanje u odreenje podsjea nas na
obavezu zahvale (ukra) na Allahovim, brojnim vjerskim i
ovosvjetskim, blagodatima. Iskreni Allahov, delle anuhu, rob
zna da nema nijedne blagodati a da nije od Allaha Uzvienog,
te da je On T aj Koji titi Svoje dobre robove i uva ih svakog
zla i nesree.
4 4 4 4
V
V
LAVAV
U5NUVEV]ERUVAN]APU]EDUNU5NE
5KUPlNE
PRV0P0CLAVLJ
VJEROVANJ E SE SASTOJI OD RIJEI I DJELA
U VJEROVANJE SPAENE GRUPE ULAZI SLJEDEE:
239. Vjerovanje i vjera sastoje se od rijei i djela.
Govor moe biti srcem i jezikom a djelo se moe initi srcem,
jezikom i udovima.
240. Vjerovanje se poveava injenjem dobrih djela a
smanjuje grijeenjem.
241. Pored toga Spaena skupina ne proglaava nevjernicima
ljude koji se okreu prema naoj Kibli a ine velike ili male
grijehe. Oni, iako grijee, ostaju nab braa po vjeri. Takve
ljude nevjernicima proglaavaju haridije.
242. Dokaz za to jesu rijei Svevinjeg u vezi odmazde:
'
'
A onaj kome brat44 ubijenog oprosti (EI -Bekara, 178)
asni ajet rod ubijenog tretira kao brau ubice to znai da ubi stvom ne
prestaje brastvo po vj eri, drugim rijei ma: da je ubijanje musl i mana
99
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
"Ako se dvije skupine vjernika sukobe, Izmirite ih, a ako
jedna od njih Ipak uini nasilje drugoj, onda se borite protiv
one koja je uinila nasilje sve dok se All ahovim propisima ne
prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih neprlstrasno izmirite i
budite pravedni; Allah, zaista pravedne voli. Vjernici su samo
brata, zato pomirite vala dva brata bojte se Allaha, da bi
vam se milost ukazala. (EIHudurat, 9,10)
Kur'ansko-sunnetski tekstovi potvruju ono to je
spomenuto u ovim takama. U vezi s tim pitanjem su
jednoglasni uenjaci dobrih generacij a. Koliko samo ajeta i
hadisa mnoga djela i rijei oslovljavaju vjerovanjem (imanom) .
U ope vjerovanje ulazi cijela vjera, sve njene unutranje
i vanjske, te temeljne i sporedne stvari. U njega ulaze dijelovi
vjerovanj a, koji su navedena u ovoj knjizi, djela srca, kao ljubav
prema Allahu, delle anuhu i Njegovom Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, povratak Allahu . . .
Postoji razlika izmeu sranog govora i njegovog djela.
Naime,srani govor je vjerovanje u kog je vrsto ubijeeno a
nevjerstvo - Al l ah, del l e anuhu, porodicu ubijenog ne bi nazvao braom.
(op. p. )
SKRAENI KO MENT AR V ASITISKE AKIDE
njegova su djela pokreti koje voli Allah, delle anuhu i Njegov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ono se ogleda u elji i
ljubavi prema svakom dobru, te mrnji zla i vrstoj odluci da e
se, u ime Allaha, njega kloniti. Djela srca su osnova za djela
udova. Otuda namaz, zekat, post, had, dihad, pokornost
roditeljima, odravanje rodbinskih veza, davanje Allahu -
Njegovog prava, ljudima - njihovog i dr. spadaj u pod pojam
vjerovanja.
Od djela udova u vjerovanje ulazi uenje Kur'ana,
spominjanje i velianje Allaha, delle anuhu, pozivanje u
Istinu, savjetovanje ljudi, izuavanje korisnih nauka . . .
Dakle, u vjerovanje spadaju spomenute ali i druge stvari
iz ega proizilazi da se ono smanjuje i poveava. Na to upuuju
jasni dokazi iz Kur'ana i sunneta. tavie, to j e uoljivo i na
samim ljudima, naime, razlikuj u se po ubijeenju, sranim i
djelima udova.
Jedan od najveih dokaza da se vjerovanje smanjuje i
povaava jeste to to je Allah, delle anuhu, vjernike podijelio
na tri razliite skupine:
l Oni koji prednj ae u dobru; ovi u potpunosti izvravaju
obaveze i dobrovoljne ibadete a klone se zabranjenih
pokuenih stvari. Ovakvi su Allahu bliski.
2 - Umjereni; oni izvravaj u obaveze a klone se zabranjenog.
3 Ljudi koji sami sebi ine nepravdu; ovi upadaju u neke
zabrane i zapostavljaju neke obaveze ali su vjernici.
Od dokaza za spomenuto jeste to to su vjernici na
razliitom stupnju poznavanja nauka vezanih za vjerovanje;
neki poznaju sve njegove ogranke, ime su upotpunili i poveali
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
svoje vjerovanje postiui tako veliko dobro, drugi su na
manjem stupnju, trei, opet, na manjem. . . a neki imaju samo
ope vjerovanje i ne poznaj u njegove pojedinosti, ali su, i pored
toga, vjernici.
Na poveavanje i smanjenje vjerovanja takoer ukazuje
injenica da ima vjernika koji skoro da ne grijee, koji se, i kada
uine grijeh, brzo pokaj u i vrate Allahu, delle anuhu. Drugi,
opet, za razliku od prvih, uporno grijee. Razlika meu njima je
uoljiva.
Jo jedan dokaz za spomenuto jeste i to to neki vjernici
osjeaj u slast vjerovanj a, ije srce izgara za Islamom, doim taj
stupanj mnogi nisu dostigli.
= = = =
244. Za grjeinike ne tvrdimo da su u potpunosti izvan kruga
vjerovanja niti da e vjeno ostati u Vatri, kako tvrde
mutezlle. Za velike grjeinike kaemo da ostaju u krugu
vjerovanja.
245. Primjer za to jesu Allahove, delle ianu hu, rijei:
" ... mora osloboditi ropstva, roba vjernika ... " (En-N isa, 92)
246. Nekad se pod opim vjerovanjem ne misli na grjeinike.
. ,
-
|u
:
"
.
247. Primjer za ovo jeste ajet: "Pravi su vjernici samo oni ija
se srca strahom ispune kada se Allah spomene . . . " (EI-Enfal, 2)
Z
SKRAENI KO MENT AR V ASITISKE AKIDE
248. Kao i hadis: "ovjek, dok ini blud, nije vjernik, dok
krade, nije vjernik, i dok pije alkohol, nije vjernik. l nije
vjernik u momentu dok krade neku vrijednu stvar na oigled
ljudi."
249. Vjerovanje takvog ovjeka je nepotpuno. On je vjernik
zbog vjerovanja kog posjeduje ali ne zasluuje da se naziva
potpunim vjernikom, s jedne, a grjeJnik je zbog poinjenog
grijeha, s druge strane, meutim, ne liavamo ga termina
"vjernik" u potpunosti.
4 4 4 4
U 244. taki autor je govorio o pravcu dobrih generacija
po ovome pitanju. Suprotan su stav zauzeli hridije koji za
velikog grjenika tvrde da je izaao iz kruga vjerovanja (imana)
te da e vjeno ostati u vatri. Mutezile zauzimaju njihov stav
iako to izraavaju na drugi nain.
Kur'an i sunnet sa vie aspekata ukazuj u na mogunost
objedinjavanja dobra i zla, vjerovanja i djela (malog) nevjerstva
i licemjerja a da u istome vremenu ostane u krugu vjerovanja.
Potpuno, pohvaljeno i traeno vjerovanje jeste ono koje je
spomena Kur'an: "Pravi su vjernici samo oni ij a se srca
strahom ispune kada se Allah spomene." (El-Enfal, 2), i slini
ajeti. to se tie opeg vjerovanj a, potpunog i manjkavog, i ono
je potvreno Kur'anom i sunnetom. Naime, kur'ansko
sunnetski tekstovi spominju vjerovanje openito ne pravei
razliku izmeu potpunog i krnj avog. Primjer je za to ajet:
" ... mora osloboditi ropstva, roba vjernika . . . " (En-Nisa, 92) Ovaj
se ajet odnosi na bilo kakvog vjernika. Isto znaenje imaj u i
rijei Uzvienog: "Zato pomirite vaa dva brata." (El-Hudurat,
9, I0) Allah, delle anuhu, u ovome ajetu, i pored meusbone
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
borbe, vjernike je nazvao braom. Dakle, ubiti vjernika veliki je
grij eh ali isto ne izvodi iz kruga vjerovanja.
U pojanjenju ovoga pitanja kaemo da j e pohvaljeni
vjernik onaj koji je dostigao stupanj potunog vjerovanja.
ovjek kog njegovo vjerovanje sprijeava od zinaluka,
konzumiranja alkohola, krae i sl. ima potpuno vjerovanje,
doim onaj kog njegovo vjerovanje ne sprijeava od
spomenutih grijeha ima krnj avo i nepotpuno vjerovanje. U vezi
s tim preneen je hadis kog je autor naveo pod 248. takom.
Vjerovanje koje e biti pregrada izmeu ovjeka i Vatre
takoer je potpuno, doim nepotpuno sprijeava samo vjeni
boravak u njoj . Hadisi koji govore o tome da e iz Vatre izii
svaki ovjek koji u srcu bude imao imalo vjerovanja dostigli su
stupanj mutevatira.45
Propisi vezani za temelje i ogranke vjere zavise od
njihovih razloga i uzroka. Ako se pri ovjeku nau suprotni
uzroci tada se svaki tretira shodno svome uzroniku. Da
pojasnimo: pokornost je uzrok nagrade a grijeenje uzrok kazne.
Svaka se od prethodnih stvari tretira shodno posljedicama koje
za sobom povlai dotini uzrok. Ali, obzirom da je Allahova,
delle anuhu, milost pretekla Njegovu srdbu46 i da je Njegova
dobrota neizmjerna, uinio je da i najmanje vjerovanje bude
uzrokom ovjekovog spasa - izlaska iz vjene patnje.
45 Neke su od nji h zabiljeili Buhari (6560) i Musl i m (184) i (304) preko Ebu
Seida Hudrija, radijal l ahu anhu.
46 Ebu-Hurejra, radijal l ahu anhu, prenosi da je Posl anik, sal l al l ahu al ejhi ve
sell em rekao: "Nakon to je Allah stvorio stvorenja napisao je knjigu koja je
kod Njega na Aru a u njoj stoji: 'Moja je milost pretek/a Moju srdibu. "' Ovo
su zabi ljeili Buhari (7422) i Musl i m (2751).
I U4
DR0C0P0CLVLJ
PRA VAC EHLUS-SUNNETA U POGLEDU AS HABA
OD TEMELJA ISL. VJEROVANJA U KOJE VJERUJE EHLUS
SUNNET JESTE:
250. Lijepo milljenje o Resulullahovim, sallallahu alejhi ve
sellem, ashablma.
251. Radei po rijei ma Uzvlenog:
g
, ,
_
J ~ -
~ J ; .J . J - J
.
'
|
g
|
,
_
g ` _
J
"
.J 3 ~ ~ ~ _ .
"Oni koji poslije njih dol aze govore: 'Gospodaru na!, oprosti
nama i brai naoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da
u srcima nalim bude imalo zlobe prema vjernicima,
Gospodaru na!, ti sl, zaista, dobar l milostivi " (El-Hair, 10)
252. Pokoravamo se Poslanl kovoj, sallallahu alejhi ve sellem,
naredbi: "Nemojte psovati moje drugove; tako mi Onoga u
ijoj je ruci moja dua, kada bi neko od vas udijelio zlata
koliko brdo Uhud, ne bl dostigao vriednost njihovog pregrta
niti njegove polovine.
4 4 4 4
Najprei i najdostojniji da se za njih ui ova dova jesu
ashabi koji su druge pretekli u vjerovanju, ponijeli breme
Islama, oivotvorili vjerovanje, dostigli njegove velike stupnjeve
- ubijeen je (je kin) . Ukratko reeno: postigli velike rezultate.
47 Buhari (3673) i Musl i m (2541) preko Ebu-Seida Hudrija, radijal l ahu anhu.
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
O tome svjedoe mnogi dokazi. Dova, koju ue slj edbenici
muhir i ensarija po dobru, znak je njihove velike ljubavi
prema ashabima. Ona je vid njihove pohvale. Ovo otuda to e
se onaj ko moli za neku stvar potruditi da je ostvari a to e,
opet, uzrokovati da skrueno moli Allaha, delle anuhu, sve
dok je ne dobij e.
Ajet spominje molitvu potonjih da u njihovim srcima ne
bude nimalo zlobe prema ashabima, to j e znak njihove velike
ljubavi prema njima. A kako da ih silno ne vole kad su oni bili
drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prvi
vjernici, ivj eli s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem,
inei dobroinstvo cijelome ummetu nosei teret poslanice i
dostavlj ajui je ovj eanstvu. Svako znanje koje je dospjelo do
potonjih - oni su prenijeli.
4 4 4 4
253. Pri hvatamo sve o emu nas je obavijestio Kur'an,
sunnet, i oko ega postoji konsenzus isl. uenjaka od njihovih
vrlina, uzoritostl l visokih stupnjeva.
254. Smatramo da su ashabi koji su dijelili (svoj imetak) i
borili se na Allahovom putu prije sporazuma na Hudejbiji
bolji od onih koji su to radili nakon toga.
255. Smatramo da su muhadiri bolji od ensarija.
256. Vjerujemo da je Allah, dielle anuhu, uesnicima Bedra,
kojih je bilo vie od trlstotlne i deset, rekao: "Radite ta
hoete, Ja sam vam oprostio.
4 4 4 4
48 Buhari (3007) i Musl i m (2494) od Alije, radijal l ahu anhu.
I U
SKRAENI KOMENTAR V ASITISKE AKIDE
Taka 252 ukazuje na obavezu pokornosti Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, u svim stvarima a posebno u vezi
potivanj a ashaba. Obaveza je vjerovati da je mali dio onoga to
su oni uradili vrij ednij e od velikih djela ostalih lj udi. To se
jasno razumije iz hadisa. On je jedan od najveih dokaza
njihove vrijednosti nad drugima. Mnogo je ajeta i hadisa o
vrijednostima ashaba koji govore da je ljubav prema ashabima
dio Islama.
Sporazum na Hudejbiji nazvan je El-Feth (pobjeda,
otvorenje) jer je nakon toga Svevinji Allah otvorio vrata
svakome dobru za muslimane a mnogi su nakon toga primili
Islam. Otuda su oni koji su prije ovog sporazuma prihvatili
Islam bolji od onih koji su ga prihvatili nakon njega. Ovo zbog
toga to su prvi muslimani bili slabiji i imali mnogo vea
iskuenj a.
255. Taka kae da su muhadiri bolji od ensarija jer su
spojili dvije stvari: portvovanost za Islam i hidru. Otuda su
etverica pravednih halifa i deseterica obradovanih Dennetom
upravo bili mu hadi. Allah, delle anuhu, u suri Et-T evba i El
Har prvo je spomenuo muhadire a onda ensarije. Ovo
prednost je openitog karaktera tj. ne znai da je svaki muhadir
bolji od svakog ensarije.
4 4 4 4
257. Niko od hiljadu i etiri stotine ashaba koji su dali prisegu
pod dretom nee ui u Vatru, o emu nas je obavijestio
ejh Abdurrahman b. N asir Sadi
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Allah, delle lanu hu, je
njima zadovoljan a l oni Njime.
258. Svjedoimo da e u Dennet ui svako onaj za koga je
posvjedoio Resulullah, sallallahu alejhl ve sellem, kao to su
deseterlca obradovanlh Dennetom (alere mubeere)0
Sabit b. Kajs b.
i mass1 i drugi.
259. Potvrujemo ono to je do nas dospjelo mutevatir
predanjlma od vladara pravovjernih Alije, radljallahu anhu, i
drugih da je najbolji ovjek ovoga ummeta Ebu Bekr, zatim
Omer, Osman a potom Alija, radijallahu anhum.s
2
4 4 4 4
Taka 257 odnosi se na rijei Uzvienog: "Allah je
zadovoljan onim vjericima koji su ti se pod drvetom na
vjerost zakleli" (El-Feth, I B) Njihov je broj iznosio izmeu
Musl i m bi ljei da Dabir b. Abdul l ah pripovijeda: /2496/ "Izvijestila me je
Ummu-Beir kako je ul a Poslanika, sal l al l ahu alejhi ve sellem, da u
Hafsinoj kui govori: 'U vatru akobogda nee ui niko ko je dao prisegu pod
drvetom. "' Isti hadi s biljei Tirmizi u neto izmijenjenoj verzij i.
Ebu-Davud (4649) i (460), Tirmizi (3748) i (3757), lbn-Made (134),
Ahmed 1/187, 188, 189, kao i u Fadailus-sahabe (87), (90) i (225), Ibn Ebu
Asim u Es-Sunne (1428), (1431), ( 1436), Haki m 4/440, Nesai u EI-Fedail
(87), (90), ( 106), Ebu-Nuajm 1/95 i neki drugi preko lbn-Jezida. Sened
hadisa je vjerodostojan. Takvim ga je ocijenio Albani u EI-Dlamius-sagir
(4010).
Buhari (3613) i Musl i m ( 119) i (187) od Enesa, radijal l ahu anhu.
s
2
Ovo je predanje vjerodostojno. Biljei ga Ahmed u Musnedu, 1/106, 110,
i u Fedailus-sahabe (396), kao i njegov sin Abdul l ah u Ez-Zevaidu alel
musned 1/106, 110, 127, a svi autentinim i dobrim putevi ma. Zabiljeio ga
je i bn Ebu-Asim u Kitabus-sunne { 1201). Al bani zagovara njegovu
autentinost u Tahridlus-sunne 2/57.
SKRAENI KO MENT AR V ASITISKE AKIDE
hilj adu i etiri stotine i hiljadu i pet stotina. Za uesnike Bedra i
one koji su prisustvovali sporazumu na Hudejbiji tvrdimo da su
dennetlije, da nee ui u Vatru. Na osnovu Allahovih, delle
anuhu, rij ei: " a Allah svima obeava najljepu nagradu"
tvrdimo da su svi ashabi dennetlije a posebno za one koje j e
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao Dennetom.
T vrdnja koju je autor spomenuo u 258. taki jeste
najvei dokaz o vrijednosti ashaba. injenica da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, odreene ashabe obradovao
Dennetom jeste jedan od mnogobrojnih dokaza njegovog,
sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva otuda to su bili ustrajni
na Pravome putu i umrli na nj emu.
v v v
260. Svi su ashabi bili jednoglasni u tome da je Osman,
radijallahu anhu, prei od Alije, radijallahu anhu, u pogledu
hllafeta. Neki sljedbenici Ehlus-sunneta razilaze se po pitanju
da li je bolji Osman ill Alija; jedni preferiraju Aliju, drugi
Osmana a trei su, opet, neodreeni po tom pitanju.
Meutim, svi su slofnl da su Ebu-Bekr l Omer bolji od njih
dvojice. Ipak, zvanian stav Ehl us-sunneta jeste da je Osman
bolji od Alije, radijal l ahu anhum.
261. Pitanje preferlranja Osmana nad Alijom ne spada u
temeljne stvari Islama zbog kojih se neistomiljenici smatraju
zabludjelim. Ovako je ustanovila vetlna lsl. uenjaka.
262. Stvar koja u vezi s ovim pitanjem vodi u zabludu jeste
pitanje vlasti (hilafeta).
V
ejh Abdurrahman b. N asir Sadi
263. Vjerujemo da je redoslijed hallfa nakon Poslanikove,
sallallahu alejhi ve sellem, smrti sljedei: Ebu-Bekr, Omer,
Osman l Alija, radijallahu anhum.
264. Ko iznosi bilo kakve kritike u vezi s hilafetom ove
etverice imama - daleko je zalutao.
v v v v
Razilaenje koje je autor spomenuo u taki 260 dijeli se
na dvije vrste i to:
l Razilaenje u sporednim pitanjima vjere; ovdje muftija,
sudac (kadij a) , uenjak i sl. ulae trud istraujui odreeno
pitanje. Ko pogodi imat e dvije a ko pogrijei samo jednu
nagradu (na ta upuuje autentian hadis) .
2 Razilaenje u temeljnim principima vjere kao u pogledu
Allahovih, delle anuhu, svojstava, odreenj a, vjerovanja
(imana) itd. ; ovdje se suprotna strana smatra zalutalom jer
opnonire Kur'anu, sunnetu i pravcu dobrih generacija ovoga
ummeta, ashaba i onih koji su slijedili njihov put.
Davanje prednosti Aliji nad Osmanom, radijallahu
anhum, u pogledu hilafeta jeste novotarija i potcjenjivanje
muhadira i enarija to zastupa nejedan uenj ak iz dobrih
generacij a. Tako uglavnom rade ije. Meutim, smatrati da je
neko od njih bolji od drugog je sporedna stvar koj a se temelji na
idtihadu.
= = = =
265. Volimo Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu
(Ehlul-bejt) i smatramo ih svojim prijateljima.
!
SKRAENI KO MENT AR V ASITISKE AKIDE
266. Vodimo rauna o Resulullahovoj, sallallahu alejhi ve
sellem, oporuci na dan Gadir-hummi: "Podsjeam vas na
Alaha, vodite rauna o mojoj porodici, podsjeam vas na
Alaha, vodite rauna o mojoj porodicl/'13
267. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, svome je amidii
Abbasu, nakon to mu se ovaj pofalio kako neke kurejije
omaloiavaju Benu-Haim, rekao: "Tako mi Onoga u ijoj je
ruci moja dua, oni nee biti pravi vjerici sve dok vas ne
budu voljeli u ime Allaha ali i zbog rodbinske veze sa
mnom. '14
268. Takoer je kazao: "Zaista je Allah odabrao lsmailovo
potomstvo, od njega Kenanu, izmeu Kenane (pleme) Kurej,
izmeu Kureja (porodicu) Benu-Ha/m a mene izmeu Benu
Ha/ma. "
4 4 4 4
Ljubav prema lanovima Resulullahove, sallallahu alejhi
ve sellem, porodice je obaveza (vadib) iz vie razloga. Neki su
od njih sljedei: bili su prvaci u Islamu, estiti, vrij edni, najblii
Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, po krvi, on je podsticao
da ih se voli. Ljubav prema njima je znak ljubavi prema samom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem . . .
53 Musl i m (2408) od Zejda b. Erkama, radijal l ahu anhu.
54 Ahmed u Fadaius-sahabe (1756) sl abi m, prekinutim senedom.
Recenzent spomenutog djela kae da je hadi s na drugome mjestu preneen
vjerodostoj ni m, spojeni m lancem do Poslanika, sal l al l ahu al ej hi ve sel l em.
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
Taka 268 govori o Poslanikovoj , sallallahu alejhi ve
sellem, odabranosti. Odista je on meu odabranima
najodabranij i. Allah, delle anuhu, uinio ga je najbolj im u
svakome pogledu.
v v v v
269. Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, ene su majke
vjernika.
270. One te biti njegove ene l na budutem svijetu.
271. Posebno Hatida, koja je Resulullahu, sallallahu alejhi ve
sellem, rodila najvie djece. Pra je povjerovala i pomogla
mu u realizaciji poslanike misije. Kod njega je uivala
posebno mjesto.
272. Njegova te ena takoer biti iskrena, Ala, Ebu-Bekrova,
radijallahu anhu, kter. Poslanik, sallallahu alejhl ve sellem, je
pohvalio Alu rekavi: "Vrijednost Aie nad drugim enama je
kao vrijednost potkrie (popa re) nad ostalim jelima.
Hbb
273. Sljedbenici Ehlus-sunneta odriu se ija, koji mrze l psuju
ashabe. Takoer se odriu nasibija koji rijeima ili djelima
vrijeaju Poslani kovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu.
v v v v
Hatida, radijallahu anha, je Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem, rodila svu djecu osima Ibrahima. Njega je rodila
robinja, koptkinj a Marija. Hatida i Aia, radijallahu anhuma,
su Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje ene.
Buhari (3770) i Muslim (2446) od Enesa, radijal l ahu anhu.
2
SKRAENI KO MENT AR V ASITISKE AKIDE
Islamski se uenjaci razilaze koja je od njih dvije bolja. Ispravno
je miljenje da svaka ima vrij ednosti i specifnosti koje druga
nema; Hatida je prva prihvatila Islam i vie pomagala
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u poetku Islama i rodila
mu djecu to nije sluaj sa Aiom. S druge strane, Aia,
radij allahu anha, mnogo je uila i poduavala dajui tako veliki
doprinos ovome ummetu to nije sluaj sa Hatidom,
radijallahu anha.56
= = = =
274. Suzdrani smo u vezi izvjesnih nesporazuma koji su se
desili izmeu ashaba.
275. Za predanja koja negativno govore o ashabima tvrdimo
da su neka lana, od drugih oduzeto, treima, opet, dodato a
neka su u potupunosti izmijenjena. U vezi nesuglasica meu
njima traimo im opravdanje. Ono to se izmeu njih desilo
stvar je ldftlhada; svi su bili mudtehldl, neki su pogrijeili a
neki pogodili.
v v v v
Taka 275 spominje rafidije (ije) . Prvi ih je tim imenom
nazvao Zejd b. Alija koji se digao protiv Abasijske drave u
njenom samom zaetku. Prisegu su mu dale mnogobrojne ije.
Raspravlj ajui s njim traili su da se odrekne Ebu-Bekra i
Omera, radijallahu anhuma, to je odbio. Nakon toga su ga
napustili a on je rekao: "Rafeduni", (napustie me) . Od toga se
56 Vidi djela EI-Fetava 4/3963 od l bn-Tejmije i Bedaiul-fevaid 3/197, od l bn
Kajji ma.
3
ejh Abdurrahman b. N asir Sadi
dana zovu rafidije.rn Meusobno su se podijelili na broj ne
fakcije; neki su fanatino zastranili a neki su umjereniji.
Njihove su frakcije i doktrine uglavnom poznate.
to se tie nasibija njihovo je ime dolo od glagola nesebe
nanijeti bol, ili glagola nasebe biti neprij ateljski raspoloen.
Jedan od njihovih temeljnih principa vjerovanja jeste
neprijatelj stvo i uznemiravanje Poslanikove, sallallahu alejhi ve
sellem, porodice. Ova je sekta postoj ala u ranom periodu ovog
ummeta. Nj ihov je nestanak vezan za politike prilike toga
vremena. Ve due vrijeme ne postoje.
v v v v
276. l pored toga, vjerujemo da niko od njih nije bezgrijebn,
kako po pitanju malih, tako i velikih grijeha; pored njihove
vrijednosti mogue je da pogrijee.
277. Zbog tih vrijednosti i toga to su prvaci u Islamu zasluili
su Allahov, delle anuhu, oprost, ako su i pogrijeili u nekim
stvarima.
278. Bit e im oproteno ono to nee onima poslije njih zato
to imaju dobra djela koja nemaju oni poslije njih; ona e
pobrisati lob djela.
279. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za njih je rekao da
su najbolja generacija.58
57 Vidi ltikadu firekil-muslimin, str. 52, od Razija, EI-Fetava 4/435,
Minhadus-sunne 1/8, te EI-Bidaje ven-nihaje, 9/370-371.
+
SKRAENI KO MENT AR V ASITISKE AKIDE
280. Njihova je udjeljena pregrt kod Allaha, delle anuhu,
vrijednija nego da neko poslije njih udijeli zlata koliko brdo
U hud.
281. Ako je neko od njih poinio kakav grijeh on se pokajao ili
je uradio dobro djelo koje ga je izbrisalo ili e mu biti
oproteno jer je od prvih muslimana ili e mu biti oproteno
usljed Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, zauzimanja
na Sudnjeme danu, tim prije jer su oni najprei zauzimanju ili
mu je Allah, dfelle anuhu, dao kunju koja e ga pobrisati.
282. Ovo se odnosi na jasne grijehe koje su poi nili. Ako je
tako, onda je objektivnije i pree da pogre!an idtihad budu
oproten. Ve smo rekli da mudtehid koji pogodi ima dvije
nagrade a koji pogrijei jednu.
283. Ono emu se prigovara u vezi nekih ashaba sitnica je u
odnosu na njihove brojne vrline i vrijednosti kao: vjerovanje
u Allaha, delle anuhu, i Njegovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, borba na Allahovom putu, hidra,
potpomaganje (na dobru), isl. znanje . . .
284. Svako ko dobro prostudlra njihovu biografiju zakljuit e
da su zbog svoje pofrtvovanosti za Islam najbolji ljudi nakon
poslanika.
285. Niti je prije a niti e poslije njih doi generacija njima
slina.
58 Buhari (3651) i Muslim, (212) i (253) od l bn-Mesuda, radijal l ahu anhu.
Prenose ga i broj ni drugi ashabi . Otuda je lbn-Hader u uvodu djela El-/sabe
rekao da je ovaj had is mutevatir.
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
286. Da ponovimo: najbolja su generacija ovoga ummeta a
on je najbolji kod Allaha, delle anuhu.
I l
TRP0CLVLJ
VJEROVANJE U UDA ALLAH OVI H TIENIKA
(EVLIJA)
EHLUS-SUNNET CVRSTO VJERUJE U:
287. uda (kera mete) Al l a hovih tienika.
288. Da je Allah, delle anuhu, preko njih davao razna uda.
Naime, nekima je podario obilno znanje u raznim oblastima;
drugima - veliku pronicljlvost; treima - nadnaravnu snagu;
nekima - mo djelovanja l utjecaja na ljude . . . Kerameti su se
deavali l prijanjim narodima. Primjer toga jeste kazivanje u
suri EI-Kehf druga kazivanja.
289. Kerametl su trajni do Sudnjega dana.
erijatski tekstovi u vezi uda Allahovih tienika,
dosljednih sljedbenika poslanika, dostigli su stupanj mutevatira.
Na njih upuuju istiniti dogaaj i u prolosti i sadanjosti.
Ova uda upuuju na tri stvari:
l Dokaz savrenstva Allahove moi i realizacije Njegovog
htijenja. To je najvea stvar na koj u ona upuuju.
Naime, Allah, delle anuhu, uspostavio je odreene
zakone i stvorio uzroke po kojima se, shodno Njegovom
odreinju, odvij aju stvari. Na drugoj strani, uinio je da se,
ponekad, dese odreene pojave koje nauka, razum, djela i
ejh Abdurrahman b. N asir Sadi
uzroci ne mogu pojmiti niti teoretski objasniti. Naime,
nadnaravna djela (mudize) Allahovih poslanika, uda
Njegovih tienika, Allahovi dani obiljeeni nadnaravnim
svojstvima i razne kazne koje je sputao na Svoje neprijatelje
oit su dokaz da se sve deava uz Allahovu volju i odreenje, a
mnoge Allahove zakone ne poznaj u lj udi niti meleki.
Od spomenutih uda jeste udo stanovnika peine koj i
su u njoj spavali dug vremenski period. Allah, delle anuhu,
uspostavio je posebne zakone i razne uzroke usljed kojih su
sauvali svoju vjeru i tijela. O tome govori sura El-Kehf.
Sluaj Merjeme, kerke Imranove, majke Isaove,
alejhisselam. U vezi toga uda Uzvieni kae: "I Gospodar njezin
primi je lijepo i uini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine
Zekerijja. Kad god bi joj Zekerijja u hram uao, kod nje bi hrane
naao. 'Odakle ti ovo, o Merjema?' , on bi upitao, a ona bi
odgovorila: 'Od Allaha, Allah onoga koga hoe opskrbljuje bez
muke."' (Alu-Imran, 37)
Njena trudnoa i roenja Isaa, alejhisselam, o emu
Kur'an detaljno govori; lsaov, alejhisselam, govor iz kolijevke
to je o odnosu na Merjemu udo a u odnosu na Isaa,
alejhisselam, nadnaravno djelo (mudiza) ; Sara, stara i
nerotkinj a, rodila je Ibrahimu, alejhisselam, sina kada je ve bio
zaao u pozne godine; potpuno identian sluaj sa Zekerijjaom,
alejhisselam, kada mu se rodio sin Jahja.
Ovi dogaaji predstavljaju uda za njihove ene a za
poslanike nadnaravna djela. O ovoj temi autor je opirno
govoro u svojoj knjizi El-Furkanu bejne evlijairrahman ve
evlijaiejtan. U njoj je spomenuo brojne dogaaje koje se tiu
tematike.
SKRAENI KO MENT AR V ASITISKE AKIDE
2 - uda Allahovih tienika ustvari su nadnaravna djela koja
su donosili poslanici, neka je na njih mir i spas. Naime, ta je
uda Allah, delle anuhu, davao samo zbog slijeenja dotinog
poslanika. Dakle, uda su jedan od plodova toga slijeenj a.
3 - Ona predstavljaj u radosnu vijest jo na ovome svijetu. O
tome Uzvieni kae: "Za njih su dobre vijesti i na ovom i na
onom svijetu." Ounus, 64) One su, ustvari, sve lijepe indicije
koj e upuuju na to da ih Allah, delle anuhu, uva te da ih
eka lijep svretak.
uda o kojima je rij e trajna su do Sudnjega dana.
Mnogi su lj udi njihovi svjedoci. Niko ih ne porie osim filozofi,
odmetnici. T o i nije udno jer su ista u odnosu na postojanje
Allaha, delle anuhu i Nj egovog odreenja sporedne stvari.
Oni su zanijekali Allaha a da priznaj u uda! Takoer ih poriu
neki racionalisti. Po njima vjerovati u uda znai negirati
nadnaravna djela poslanika. To nije tano. Autor je to
miljenje pobio u knjizi En-Nubuvvat ali i u svojim drugim
djelima.
Sljedbenici Ehlus-sunneta vjeruju u postojanje kerameta
openito i poj edinano, kako je preneeno od Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem. Meutim, mnogi ljudi za izmiljene
stvari tvrde da su uda a njihove poinioce da su Allahovi
tienici. Sljedbenici Ehlus-sunneta daleko su od toga da
vjeruju u bajke, lai i izmiljotine. Odista su najvjetiji u
razluivanju istine od neistine te razotkrivanj u laova.
= = = =
V
LAVAV
PUT5L]EDENlKAEHLU5-5UNNETAl
N]lHUVEU5UlNE
PRV0P0CLA VLJ
SLIJEENJE POSLANIKA, SALLALLAHU ALEJ HI VE
SELLEM, I DOBRIH GENERACIJA
OD OSNOVA NA KOJE SE POZIVA EHLUS-SUNNET JESTE:
290. Iskreno slijeenje Poslanikovog, sallallahu alejhi ve
sellem, sunneta kako vanjtinom tako i srcem.
291. Slijeenje prvih muslimana - muhadira i ensarija.
292. Primjena Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem,
oporuke: "vrsto se drite moga sunneta sunneta
pravednih, upuenih halla nakon mene. uvajte se
novotarija, zaista je svaka novotaria zabluda. '19
293. Sljedbenici Ehl us-sunneta znaju da je najbolji govor -
govor Uzvienog Allaha, a najbolja uputa - uputa
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
59 Ahmed 4/126, 127, Ebu-Davud {4607), Tirmizi {2676), lbn-Made {42) i
{43), Darimi 1/44, Hakim, 1/97, od l rbada b. Sarije, radijal l ahu anhu. Hadi s
je vjerodostojan. Takvim ga je okarakterisalo mnogo muhadisa. Tirmizi
tvrdi da je hasen-sahih. ejhul-islam l bn-Tej mijje u EI-Fetava 20/309 i
lktidaus-siratu 2/579 zastupa njegovu autentinost.
Z
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
294. Daju prednost Allahovom, delle anuhu, govoru nad
govorom bilo kojih ljudi.
295. Daju prednost Resulullahovoj, sallallahu alejhi ve
sellem, uputi nad "uputama" drugih.
296. Nazivaju se Ehlus-sunnet vel-dfemat jer se dre
jedinstva i zajednice a izbjegavaju sektaenje. Rije "demat"
postala je simbol ove skupine.
297. Konsenzus ist. uenjaka (idma) trei je izvor na kom se
zasniva er. znanje ali i Islam openito.
298. Sljedbenici Ehlus-sunneta na osnovu ova tri temelja
(Kur'an, sunnet i konsenzus) vagaju ljudske rijei te vanjska i
unutranja djela vezana za vjeru.
299. Punovaan konsenzus jeste konsenzus dobrih
prethodnika, tim prije jer se poslije njih povealo razilaenje
iz razloga to se Islam proirio.
v v v v
Nakon to je prethodno spomenuo temelje Ehlus-sunneta
openito, autor je u takama U ukazao na njihov put u vjeri,
temeljne i sporedne stvari u vezi toga . U tome pogledu oni uzimaju
sa pravog izvora; Kur'ana i sunneta. Slijede najuenije ljude u
pogledu Kur'ana i sunneta a to su ashabi openito, a posebno
etverica pravednih halifa. Allahovu vjeru ispovijedaju na osnovu
uzvienih principa. Miljenja i rijei ljudi vau terezijom Kur'ana,
sunneta i konsenzusa prvih, odabranih generacij a. Tako bivaj u vrsti
u vjeri i spaavaju se novotarija u pogledu vjerovanja i djela. Drugim
rijeima, Svevinjeg Allaha oboavaju onako kako je On preko Svoga
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, propisao. Oni su na Pravome
putu.
22
DR0C0P0CLAVLJ
ODLIKE POBJEDONOSNE SKUPINE
300. Nareuju dobro a odvraaju od zla, shodno !erijatskim
propisima.
301. Sa svojim vladarima, bili oni dobri ili lo!i, obavljaju had,
dumu-namaz, vode borbu (dihad), slave bajrame . . .
4 4 4 4
Nareivanje dobra a odvraanje od zla koje je
spomenuto u taki 300 ima tri stupnja. Prvi je upotreba sile,
drugi rijei a trei prijezir srcem. Koji e se primjeniti -zavisi od
mogunosti i eventualne koristi od istoga. Sljedbenici Ehlus
sunneta u realizaciji vjerskih ciljeva koriste najlaki i najbri
put. U tome su blagi i koriste olakice.
Savjetovanje stvorenja smatraju dobrim djelom koje e
ih pribliiti Allahu, delle anuhu. Pozivanjem na dobro a
odvraanjem od zla ele korist ljudima. Isto rade shodno svojim
mogunostima.
T aka 30 I govori o zajednikome cilju, a to je
pribavljanje koristi i otklanjanje tete od ummeta ili bar njeno
umanjenje.
Sljedbenici Ehlus-sunneta ne oklijevaju da pomognu i
daju podrku u injenju dobra onome ko je nepravedan. ine
dobro uz svoje vladare ak iako su nepravedni. Trude se da
realizuju jedinstvo, zabranjuju razilaenje.
= = = =
ZJ
ejh Abdurrahman b. Nasir Sadi
302. Obavljaju zajedniki namaz.
303. Smatraju da je savjetovanje ummeta dio vjere.
304. fvrsto smo ubijeen! u Resulullahove, sallallahu alejhi
ve sellem, rijei: "Vjernici su meusobnome odnosu kao
graevina, koja se meusobno podupire" zatim je isprepleo
prste.6 Takoer njegove rijei: "Vjerici u meusobnoj
lubavi, samilosti l suosjeanju lie jednome tijelu; ako se
jedan organ razboli, itavo tielo osjea groznicu i
nesanicu.
fW1
305. Nareuju strpljenje u iskuenjima, zahvalu Allahu u
blagostanju zadovoljstvo Allahovom odredbom.
306. Pozivaju na injenje dobra i lijepo ponaanje.
307. Ubijeen smo u Poslanikove, sal lall ahu alejhi ve sell em
rijei: "Najpotpunije vjerovanje ima onaj vjerik koji se
najljepe ponaa.
fRZ
308. Preporuuju odrfavanje rodbinskih veza sa onima koji ih
prekidaju, davanje onome ko uskratuje opratanje onima
to nepravdu ine.
309. Nareuju dobroinstvo roditeljima, uvanje rodbinskih
veza, potivanje komija, dobroinstvo prema siroadima,
6 Buhari (6026) i Musl i m (2585) od Ebu-Musaa, radijal l ahu anhu.
61 Buhari (6011) i Musl i m (2576) od Numana b. Beira, radijal l ahu anhu.
62
Ahmed 2/472, Ebu-Davud (4682), i Tirmizi ( 1162) koji kae da je hadis
hasen-sahih. Takoer ga je zabi ljeio l bn-Hi bban u Mevaridu (1311) preko
Ebu-Hurejre, radijal l ahu anhu. Al bani ga je u Sahihut-Tirmizi 3/886 ocijenio
ispravni m.
Z+
SKRAENI KOMENTAR VASITISKE AKIDE
nevoljnicima, putnicima namjernici ma... Nareuju blagost
prema ljudima.
310. Zabranjuju hval isanje, uobraenost, razvrat i uzdizanje
nad stvorenjima, bilo s pravom lli bespravno.
311. Nareuju lijep moral.
312. Zabranjuju lo.
313. Sve to u tome ali u drugom pogledu rade pozivaju se na
Kur'an i Resulullahov, sal lallahu alejhl ve sellem, sunnet.
314. Njihov put je Islam s kojim je doJao Muhammed,
sallallahu alejhl ve sellem.
315. Posl anik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas je da
e se ovaj ummet podijeliti na sedamdeset i tri frakcije, te da
e sve u Vatru osim jedne a to je ona koja se dri zajednice.
6
3
316. Drugi hadis kae: "To su oni koji su na onome na emu
sam bio ja i moji ashabi. Dakle, oni koji se vrsto dre
origi nalnog i istog Islama koji je daleko od bilo kakve
pri mjese.
317. Meu njima I ma iskrenih, iehlda i dobrih.
318. Onih koji upuuju l osvjetljavaju Pravi put, istaknutih l
zaslunih.
6
3 Ebu-Davud (4596), Ahmed 2/333, Tirmizi (2778), l bnu-Made (3991), I bn
Ebu-Asim u Es-Sunne (60), te Hakim 1/127 od Ebu-Hurejre. Hadis j e
vjerodostojan. Tako smatra veliki broj uenjaka. Vidi Es-Sahiha {204) od
Albanija.
Tirmizi {2779) i Haki m 1/129 preko I bn-Amra. Had is u svome lancu ima
slabost ali ga drugi podupiru te se penje na stupanj sahi ha. Vidi Es-Sahiha
{203), {204) i ( 1492).
Z
ejh Abdurrahman b. N asir Sadi
319. Izmeu njih e se pojaviti nasljednici (ebdal).
6
5
320. Takoer i imami o ijem znanju i uputi svjedoi cijeli
um met.
321. Oni su Pobjedonosna skupina za koju je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "U mome e ummetu do
Sudnjega dana postojati skupina koja e biti ustrajna na
Istini, nee joj nakoditi njeni neistomilenici nit/ oni to je na
cjedilu ostave.
v v v v
Take 302-321 veoma su vrijednoga sadraja i
sveobuhvatne. Autor je veoma koncizno i na jednome mjestu
kazao dosta toga i isto ne zahtijeva pojanjenj e.
Neka j e hvala Allahu, Gospodaru svjetova i neka j e mir i
spas na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je
komentar Abdurrahmana b. Nasira b. Sadija, Allah mu
oprostio, njegovim roditeljima i svim muslimanima. Neka je
hvala Allahu na Njegovim skrivenim i vidljivim blagodatima.
Saudijska Arabija, b.3. 3V. QO.
6
5 Hadi s je u vezi toga zabiljeio i mam Ahmed u Musnedu preko Alije,
radijal l ahu anhu, u kom stoj i da je Resul ul l ah, sal l al l ahu alejhi ve sellem,
kazao: "U amu e se pojaviti naslednici (ebdal) i bit e ih etrdeset; kada
neki umre - nas/jed it e ga drugi." H adis je slab. Neki dre da su oni
nasljednici Al l ahovih poslanika, doim drugi tvrde da su oni ljudi koji su
zamijenili loa djela lijepim ponaanjem i ispravni m vjerovanjem. Bilo kako
bilo, hadis je slab i ne moe posluiti kao argument. Vidi erhul-akidetil
vasitije, str. 209, od Hal i da b. Abdul l aha Musl i ha. (op.p. )
66
Buhari (3641) i Musl i m (1037) od Muavije, radijallahu anhu. Hadis je
mutevatir. Vidi Kutuful-ezharil-mutenasire (81), od i mama Sujutija.
Z
ZA VRSNA RIJE
Molimo Uzvienog Allaha da nas uini istinskim
pripadnicima Ehlus-sunneta, da ne dopusti naim srcima da
skrenu kad nas je uputio i da nam Svoju milost podari, On
mnogo daruje.
Neka je hvalu Allahu, Gospodaru svjetova i neka je spas
i mir na naeg dragog Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem,
ostale poslanike, njihove porodice i sve dobre ljude.
v v v v
EJHUL-ISLAM I BN TEJMIJJE
Hvala Allahu, Gospodaru svj etova. Neka je salavat i
selam na Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, njegovu
istu porodicu, ashabe i sve one koji se trude da idu njihovim
stopama do Sudnjega Dana. A zatim:
Mnogi ljudi danas optuuju neke od velikih islamskih
uenjaka za bogohuljenje i kuf. Jedan od onih koji su esto
napadani je ejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah. A istina j e
to da je on oklevetan i da j e slagano na njega. Ljudi govore o
njemu stvari koje on nikada nije rekao . . . tanije pripisuje mu se
da je rekao stvari oko kojih je bio totalno protiv!
Ljudi koji ovo ine bi se trebali bojati Allaha i znati da
trebaju biti pravedni i suditi o ovjeku sa pravdom i na osnovu
znanj a, prije nego li ga osude za neznanje i heres! Subhanallah,
Ibn Tejmejje se borio za uzdizanje sunneta i za odbranu ovog
dina od onih koji ga u svom neznanju mijenjaju. On je bio taj
koji je poveo narod u borbu protiv tiranskih Tatara i on je bio
taj koji je patio tminama tamnica Egipta, da bi islam mogao biti
uzdignut, i on je taj koji je molio Allaha da uputi zalutale. Zato
neka to bude upozorenje onima koji blate njegovo ime - zaista
strogo upozorenj e - da ga ne bi klevetali, j er je meso uenj aka
otrovno.
Mnogi ljudi optuuju Ibn Tejmijju za poistovjeivanje
Allaha sa stvorenjima . . . Ovo je velika la i kleveta . . . Ovi ljudi bi
se trebali bojati Allaha i voditi rauna o zlu koje govore svojim
jezicima, prije nego bude prekasno. InaAllah, slijede neki
navodi iz pisanja potovanog ejha, koji razjanjavaju
(osvjetljavaju) njegov stav bez sumnje po ovom pitanju. A oni
koji i nakon itanja ovoga i dalje govore klevete i lai protiv
ejha, onda je sve to se o njima moe rei je da oni imaju bolest
u svojim srcima, i molimo Allaha da ih On izlijei od ove
bolesti.
U "Vasitijskoj akidi" Ibn Tejmijje, rahimehullah, kae:
"Od imana je vjerovanje u ono ime je Allah Sebe opisao u
Knjizi kao i u ono ime Ga je opisao Njegov Poslanik. (Ovo
vjerovanje) sprijeava svaki (ne doputa ikakve) pokuaj
mijenjanja teksta (tahrif) i iskljuuje liavanje Allaha Nj egovih
svojstava ( tae'til) , postavljanjanje pitanja u vezi njihovih
modaliteta (tehjif, opisivanje kakvoe ili pokuaja njihovog
razumijevanj a analogijom ( temthil) . Zaista ehli sunnet dri
(smatra) da:
'Nita nije kao On, i On sve uje i vidi.' (E-ura, ! I )
Oni (ehli sunnet) ne negiraj u ono to je Allah Sebi
pritvdio od svojstava, niti mijenjaju znaenje Njegovih rijei na
ovu temu, niti se slau sa heretikim predstavama u vezi
Allahovih imena (esma') i manifestacija (ajat) . Oni se ne trude
(l ll ) da objanjavaju Njegova svojstva (sifa t) niti da ih
UPOREUJU sa svojstvima STVORENJA, jer On (Allah)
nema imenj aka (samiy) , niti ravnog, niti premca, i stoga Njemu,
Jedinom istom od nedostataka i Najuzvienijem NE dolikuje
da bude uporeen sa Svojim stvorenjima."
Ibn Tejmijje kae u "Et-Tedmurijjeh": "Obaveza je
pri tvrditi Allahu ono to j e On pritvdio Sebi, i NEGIRA TI
SVAKU slinost Njega i Njegovih stvorenja (stvaranja) . . . Ko
god kae: 'Njegovo znanje j e kao moje znanje', 'Njegova mo je
kao moja mo', 'Njegova ljubav je kao moja ljubav', ili 'Njegovo
zadovoljstvo kao moje zadovolj stvo', ili Njegova Ruka je kao
J
moja ruka', ili 'Njegov isteva' (uzdignue} je kao i moje
uspinjanje', onda j e on uporedio Allaha sa Njegovim
stvorenjima." Prije, obaveza je pritvrditi (Allahova svojstva} bez
ikakvog uporeivanj a, i negirati (ono to je Allah Sebi negirao}
bez ta'tila (liavanj a Allaha nekih Nj egovih pritvrenih
svojstava} . "
Ibn Tejmijje j e napisao u "Medmu'ul-Fetava", 5/262:
"Ko god smatra da su svojstva Allaha poput svojstava
stvorenja - kao da je Allahovo uspinjanje poput uspinjanj a
stvorenja, ili Njegov nuzul (sputanje} poput sputanj a
stvorenja, ili drugo poput toga - onda je on zalutali novotar."
Pa ljudi, molimo vas, proitajte ovo i obratite panju na
rijei uvaenog uenj aka! ! !
Ovo j e dovoljan dokaz za one koji su pravini, koji
iskreno trae istinu . . . a Allah najbolje zna.
Tekijuddin Ebul-'Abbas Ahmed ibn 'Abdul-Halim ibn
Abdusselam Ibn Tejmijje el-Harani el-Hanbeli je roen u
ponedj eljak, I 0. rebi'ul-evela 661 . godine po Hidri (22. januara
1 263. godine po Isau) u Haranu (sjeverni Irak) , u veoma
poznatoj porodici mutekelimuna (teologa} . Njegov djed, Ebu el
Barkat Medduddin ibn Tejmijje (umro 653. po Hidri / 1 255.
po lsau) j e bio renomirani uenj ak hanbelijske pravne kole i
njegov "Muntekal-Ehbar" {izbor Poslanikovih hadisa} , koji
klasificira hadise na kojima je bazirano (zasnovano) islamsko
zakonodavstvo, se i danas smatra veoma vrijednim radom. Isto
tako, uenjaka dostignue Ibn T ejmejjevog oca, ihabuddina
1 3 1
'Abdul-Halim Ibn Tejmijje (umro 682. po H. /1 284. po lsau) je
rasprostranjeno.
Ovo je bilo vrijeme kada su tatarske horde pod
vodstvom Hulagu-kana prodrle u islamski svijet svojim
barbarskim j uriom, naroito kroz mesopotamijski region. Ibn
Tejmijje je imao samo sedam godina kada su Tatari preduzeli
napad na Haran. Zbog toga je stanovnitvo napustilo Haran da
negdje potrai utoite. Ibn Tejmijjina porodica se uputila u
Damask 667. po H. / 1 268. , koji je tada bio pod vladavinom
Memluka iz Egipta. Tu j e njegov otac drao hutbe sa mimbera
Emevijske damije i bio pozvan da predaje hadis u damiji kao i
u "Darul-Hadis Assakurijjah" u Damasku. Ova predavanja su
bila posjeena od strane velikog broja studenata, kao i
uenj aka. U to vrijeme je Damask bio centar islamskih znanosti
i Ahmed Ibn Tejmijje je krenuo stopama svog oca, koji je bio
uenjak islamskih znanosti sa velikim uenjacima svoga
vremena, meu kojima j e bila i ena-uenjak po imenu Zejneb
bint Makki, koja ga je pouavala hadisu.
OBRAZOVANJE
U ranom djetinjstvu Ibn Tejmijje je bio vrijedan uenik.
U potpunosti se upoznao sa svim sekularnim (svjetovnim) i
vjerskim znanostima svoga vremena. Posebnu panju je
posvetio arapskoj knjievnosti i stekao temeljno poznavanje
gramatike i leksikografje. Ne samo da je postao strunjak u
poznavanju djela velikog arapskog gramatiara Sibavejha "El
Kitab", koje je smatrano najveim autoritetom gramatike i
sintakse, ve je ukazivao na greke u njemu. On je dominirao
znanj em sve tada dostupne proze i poezije. tavie, prouavao
1 32
je historij u predislamske Arabije, kao i historiju post-islamskog
perioda. Najzad, nauio je matematiku i kaligrafju.
A to se tie vjerskih nauka, Ibn Tejmijje j e prouavao
Kur'an, hadis i eri' at. Uio je hanbelijski fikh od svog oca i
postao je istaknuti predstavnik hanbelijske pravne kole.
Prenosi se da je stekao znanje hadisa u Siriji kao Ibn
Abdudajam. Drugi od njegovih uitelja je bio emsuddin
Abdurrahman el-Makdisi (umro 682. / 1 283. ) . Tako je Ibn
Tejmijje dobio temeljno poznavanje "Sihaah Sittah" i
"Musneda" Imama Ahmeda.
Ibn Tejmijje je gajio veliku ljubav prema tefsiru
(tumaenju Kur'ana) . Proitao je preko stotinu komentara
Kur'ana.
Kompletirao j e svoje uenje kada je bio tinejder, a u 1 9.
god. je postao profesor Islamskih znanosti. Dobro uen u
kur'anskim znanostima, hadisu, fkhu, 'aqidi, arapskoj gramatici,
skolastikoj teologij i i drugome, poeo je davati fetwe na
pravna pitanja, bez slijeenja ijedne tradicionalne pravne kole:
hanefijske, malikijske, afij ske ili hanbelijske. Branio je ispravnu
poslaniku tradiciju argumentima koji su, iako uzeti iz Kur'ana i
sunneta, bili skoro nepoznati ljudima njegovog
vremena.Njegova sloboda rasprave donijela mu je mnoge
neprijatelje meu uenjacima tradicionalnih ortodoksnih kola,
koji su ga lano optuili za sve vrste heretikog vjerovanja.
Meu njima je poznati muslimanski srednjevjekovni putopisac
Ibn Batuta, koji je posjetio Damask dok je Ibn Tejmijje bio u
zatvoru. T o Ibn Batu tu nije sprijeilo da u svojoj knjizi navede
da je "bio svjedok kada je Ibn T ejmijje na mimberu rekao:
'Svake se noi Allah sputa na dunjaluko (najblie) nebo
1 33
ovako', i onda je siao jedan korak sa mimbera". Iz itanja ove
'akide mi uimo da je Ibn T ejmijje prihvata o Allahova svojstva
bez pitanja ('bi la kejfe') .
Kada je Ibn Tejmijje izgubio svoga oca, 682. / 1 283. ,
u dobi od 22 godine, produio je u Assakurijjah. Poeo j e
predavati tefsir u Emevijskoj damiji, a 695. / 1 296. je poeo da
predaje u "Hanbelijji" u Damasku. Uskoro postaje istaknut
meu vodeim uenjacima Sirije, a postao je neizmjerno
omiljen i meu masama.
MONGOLSKA PRIJETNJA
U meuvremenu Irak, Iran i Horosan su se nastavili
guiti u okrutnoj dominaciji Tatara. Memluci, koji su vladali
Egiptom, Sirijom i Hidazom (Arapskom Pensilvanijom)
pokuali su nekoliko puta osvojiti Irak, ali svaki put bez
uspjeha. Kada se proulo da T a tari planiraju osvojiti Damask,
memluki sultan el-Malik en-N asir Muhammed bin Qalawun je
napustio Egipat sa monom vojskom da provjeri napredovanje
Tatara. Dvije vojske su se sukobile u krvavoj bici 699. / 1299. ,
ali je sultan potuen i vratio se u Egipat. Sada je Damask leao
otvoren pred tatarskim snagama, koje je vodio Ghazan, poznat i
kao Mahmud, praunuk Dingis Kana. Zbog toga, svi velikai
(plemii) , ukljuujui i vjerske uenj ake, sudije (kadije) ,
administratore i trgovce, su pobjegli iz Damaska, u kome je
vladao totalni haos i anarhij a pred tatarskom najezdom.
U ovom kritinom momentu Ibn T ejmijje i preostale
ugledne linosti odluili su da povedu delegaciju da se sretnu sa
Ghazanom i da trae mir za grad. Delegacija predvoena Ibn
134
Tejmijjom se srela sa Ghazanom u Nabaku (blizu Damaska) i
ovaj se sloio da pokloni amnestiju narodu Damaska.
Vijesti o napredovanj u tatarske armije ka Siriji opet su
stigle u Damask 702. / 1303. Odugovlaenje dolaska sultana
Kalavuna iz Egipta je izazvalo paniku meu narodom, od kojih
su mnogi poeli da naputaju svoje domove u potrazi za
bezbjedni jim mjestima. Kada je Ibn T ejmijje vidio ovo, poeo j e
bodriti narod da brani sebe i svoj grad, time sprijeavajui
egzodus. Takoe je lino otiao da apeluje sultana da pouri
svoj dolazak u Damask.
Najzad su se muslimanske snage Sirije i Egipta susrele sa
tatarskim snagama u Sakabu za vrijeme mjeseca Ramadana
702. / 1303. i nakon krvavog sukoba muslimani su potukli i
rastjerali tatarske trupe.
DI HAD PROTIV HERETIKA
Ibn T ejmijjina borba nije bila ograniena na sufije i
ljude koji su slijedili heretike novotarije; tavie, on se borio
protiv T atara koji su napali muslimanski svijet i skoro stigli do
Damaska. Narod Sirije ga je poslao u Egipat da se zauzima kod
memlukog sultana, sultana Egipta i Sirije da povede svoje
trupe u Sirij u da bi je sauvao od nadiruih Tatara. Kada je
shvatio da je sultan neodluan da uradi ono to je traio od
njega, on je zaprijetio sultanu rijeima: "Ako okrene lea Siriji,
mi emo joj postaviti sultana (nad njom) , koji e je moi
(od)braniti i uivati u njoj u doba mira". Bio je prisutan u bici
aqhaba blizu Damaska protiv Tatara koj a se odigrala u
mjesecu posta, Ramazanu i dao je fetvu voj sci da prekinu post,
da bi im pomogao protiv njihovih neprij atelj a, kao to j e
J
Poslanik Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, uinio za
vrij eme bitke za osloboenje Mekke. Muslimani su dobili bitku
protiv Tatara i otjerali ih iz Damaska i cijele Sirije. Ibn
T ejmijjina hrabrost se ispoljila i kada je otiao sa delegacijom
'uleme da govore sa tatarskim kanom Qazanom da zaustavi svoj
napad na muslimane. Nijedan od uenjaka se nije usudio da mu
kae ni rije, izuzev Ibn T ejmijje, koji mu je rekao: "Ti
obj avlj uje da si musliman i sa sobom ima mu'ezine, kadije,
imama i ejha, ali si nas napao i posegnuo za naom zemljom -
zbog ega? Dok, tvoj otac i tvoj djed Hulago su bili nevjernici,
ali oni nisu napali zemlju islama, ve su obeali da nee
napadati i odrali su svoje obeanje. A ti si obeao i prekrio
svoje obeanje".
Kada j e j ednom tatarska prij etnja bila uklonjena, Ibn
T ejmijje se ponovo posvetio svojoj misiji intelektualnog
traganja i poduavanja. U isto vrijeme, nastavio j e voditi dihad
protiv heretikih sekti, meu kojima su bile batinijje, isma'ilijje,
hakimijje i nusajrijje, koje su ivjele u brdovitim predjelima
Sirije i koji su pozvali krstae i Tatare da napadnu muslimanske
zemlje, koji su pomagali ovim napadaima protiv muslimana i
pustoili i pljakali slab i nezatieni narod. Ibn T ejmijje je lino
vodio ekspedicije protiv ovih sekti.
Vjersko stanje muslimana
Pored ve spomenutih vanjskih prijetnji, islam se u ovo
vrijeme takoer suoio i sa unutarnjim opasnostima. Tu su bile
batinijje (ekstremna i'itska sekta koja se suprotstavila tadanjoj
muslimanskoj vlasti) i njihovi sljedbenici, assassini (haiijjuni) .
Njihovo vjerovanje je bila mjeavina magijske dogme i
platonistikih pojmova (koncepata) , koje bi lahko moglo
J
postJatt sjeme intelektualnog razdora i rairiti nevjeru i
apostaziju meu prostim (neukim) narodom. Onda su tu bili i
muslimani koji su, pod uticajem mnogoboakih vjerovanj a i
obiaj a nemuslimana sa kojima su imali slobodne odnose, poeli
veliati svoje svete (vrlo pobone sufijske personalitete -
Allahove evlije) , kao to su to inili idovi i krani. tavie,
neki sufjski redovi, kao rifa'ijje, prihvatili su neke neo
platonske i hindu doktrine koje su postale toliko pomijeane sa
pravim islamskim vjerovanjem, da je postalo skoro nemogue
razlikovati jednu od druge.
U vrijeme buenja krstaa, neki krani su se bili usudili
da napadaju i kritikuju Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u
svojim govorima i pisanjima. U intelektualnim krugovima
muslimana je postoj ala stagnacija i krutost u njihovim
teolokim disputacijama i u njihovom pristupu re-interpretaciji
eri'ata. Postojale su kontinuirane rasprave izmeu e'arija i
hanbelij a. Najzad, neki od flozofa, koji su bili pod utiskom
Platonovih i Aristotelovih teorija, poeli su iriti njihove
agnostike ideje i koncepte u totalnoj nepanji
(nepodudaranj u) sa uenjima islama.
Ovo su bili uslovi koji se odnose na vrijeme Ibn T ejmijje
i sa kojima se on morao suoiti. Ibn T ejmijje j e osnovao
drutvo, zajedno sa svojim studentima i sljedbenicima da se
odrekne mnogoboakih kultova, ne-islamskih kultova, ne
islamskih utjecaja i heretikih vjerovanja i praksi meu
muslimanskim masama. Kao rezultat svojih entuzijastikih i
poletnih reformatorskih aktivnosti i osude hereza, ne-islamskih
novotarija i postupaka posjete grobova svetaca, on je zaradio
antipatije nekih krugova u drutvu. Uprkos tome, njegova
popularost meu muslimanskim masama je ogromno porasla.
J
Sav ovaj dihad protiv neprijatelja islama nije pomogao
Ibn Tejmijji sa ' ulemom . . . Vlasti su ga zatvarale mnogo puta,
dok nije umro u zatvoru zbog svog usuivanj a i slobodnih
progresivnih (naprednih) miljenja na mnoga pravna i
drutvena pitanja, koj a su razjarila njegove protivnike,
sljedbenike ortodoksnih pravnih kola.
Meutim, kada je Ibn T ejmijje imao ansu da kazni svoj e
protivnike meu uenjacima, koji su mu prouzrokovati sve vrste
nevolja i strpali ga u zatvor mnogo puta, on j e pokazao vrhunac
velikodunosti i oprostio im kada mu je sultan En-Nasir
Kalavun pruio priliku da im se osvj eti. On je rekao: "Ako ih
ubije, nikad nee nai 'ulemu, kao to su oni". Sultan je rekao:
"Oni su ti nakodili mnogo puta i eljeli su da te ubij u! " Ibn
T ejmijje mu je odgovorio: "Ko god je meni natetio, oproteno
mu je, ali ko je natetio stvari Allaha i Njegovog Poslanika,
Allah e ga kazniti".
Muslimanski historiari, kao to su Ez-Zehebi, Ibn Kesir,
Ibn el-'Imad el-Hanbeli i mnogi drugi, hvalili su Ibn Tejmijju i
smatrali ga j ednim od najveih islamskih uenjaka svih
vremena.
On se borio protiv heretikih novotarija u vjeri koje su
bile rasprostranj ene u njegovo vrijeme svuda po islamskom
svijetu, naroito protiv odreenih postupaka i vjerovanj a nekih
sufjskih redova, kao to je oboavanje svetaca i posjeta
kaburova svetaca, i bacanja sebe u vatru. Njegov napad na
sufje prouzrokovao mu je mnogo neprilika sa vlastima, ije su
voe bile pod uticajem nekih sufjskih ejhova.
Kao rezultat Ibn Tejmijjine popularnosti, neki utjecajni
vjerski uenjaci su postali ljubomorni na njega i ak revoltirani
J
zato to je on izazvao kadije na pravna pitanja. Ibn T ejmijje je
odbio uenja izloena u "El-Futuhat el-Mekkah" (Mekkanskim
otkrovenjima) i "Fusus el-Hakim" (Mozaiku mudrosti) ejha
Muhjiddina ibn el-'Arabija (umro 638. H. / 1 240. po lsau) ,
najautoritativnijeg sufje i uitelja tesavufa - kao nepodudarne
sa uenjima Kur'ana i sunneta, time izazivaj ui gnjev sufja, i
zadobivi antipatije vlasti. Zbog toga je bio pozvan u Egipat 705.
godine H. /1 305. po Isau.
Kada je Ibn T ejmijje stigao u Egipat, od njega je
zatraeno da prisustvuje sastanku teologa, pravnika i voa
drave. Za vrijeme sesije upuene su neke optube na njegov
raun, u vezi njegovih pojmova o Allahovoj prirodi i
svojstvima. Nije mu dozvoljeno da se brani i brzo je zatvoren za
narednih 1 6 mjeseci. Dok je bio u zatvoru, odvraao je svoje
sljedbenike od zadovoljenja u veseljima i zabavama ka osjeaju
pobonosti, discipline i umjerenosti. Brojni zatvorenici su
postali njegove revnosne pristalice po svom oslobaanju.
Poto j e bio puten iz zatvora 707. / 1 307. , Ibn Tej mijje
je odluio da ostane u Egiptu za neko vrijeme. Uskoro je poeo
drati predavanja u nekoliko damija i obrazovnim institucijama
prije nego je izabrao skupove uenjaka, pravnika i teologa.
Meutim, Ibn Tejmijjini pogledi na panteistiki monoizam,
posredovanje, itd., nisu bili dobro pruhvaeni i sultanu su
upuene mnoge albe na njega. Vjerski uenjaci kojima su
upuene prigovori nisu mogli nai nijednu greku Ibn T ejmijje.
Meutim, kako se administracija umorila od optubi protiv
njega, uhapen j e neko vrijeme, ali j e uskoro bio osloboen na
jednoglasni zahtjev vjerskih uenj aka. Ali kada je sultan
Kalavun abdicirao (odrekao se prijestolja) u korist svog
potkralja Bejbana el-Janikira 709. / 1 309. godine, Ibn Tejmijje
1 39
je protjeran u Aleksandriju gdje je, uprkos svom progonstvu
stekao potovanja vrij edno mijesto u akademskim i literarnim
krugovima. Uskoro je Bejban abdicirao i Kalavun se vratio u
Egipat i oslobodio Ibn T ejmijju.
POVRATAK U DAMASK
U Kairu se Ibn Tejmijje zaposlio u predavanju i
reformativnim aktivnostima oko tri godine. U isto vrijeme,
obavljao je funkciju sultanovog savjetnika i pomogao je u
donoenju nekoliko vanih reformi uvedenih u Egiptu i Siriji.
Nekoliko kraljevskih ukaza bilo je izdato na njegov savjet 7 1 2. /
1 3 1 2. god. Posjetio je Kuds iste godine, pa potom otiao na
hadd i najzad se vratio u Damask 7 13. / 13 1 3. Od tada pa
nadalje posvjetio j e svoju panju prvenstveno na pravne
probleme iako je nastavio sa predavanjima. Njegov glavni
uenik je bio Ibn Kajjim el-Devzijje (umro 75 1 . / 1350. god.) ,
koji je bio najzasluniji za irenje njegovih idej a.
PITANJE TRI T ALAKA
Ibn Tejmijje, kao i njegovi preci je bio hanbelija i
njegova pravna miljenja su odgovarala toj koli, mada ne
uvijek. On je esto odbacivao hanbelijski stav, kao to je po
nekim pitanjima izrazio neslaganje sa sve etiri glavne pravne
kole. Jedan takav sluaj u kome se on nije se slagao sa njima je
bilo po pitanju putanj a ene sa tri razvoda datim odjednom.
Pitanje je da li razvod izgovoren tri puta odjednom ima
pravni efekat ili ne. Ovo pitanje je podiglo sljedee obzire:
da li je opoziv ovakvog razvoda mogu ili ne.
1 40
da li tri reenice razvoda trebaju biti smatrane kao jedan
opozivi izgovor (talak) ili smatrane kao nepovratni razvod.
2 da li se ovako razvedena ena moe vratiti svome muu ili ne
sa "halalah" (tj . , nakon to je njegova razvedena ena bila udata
za drugog ovjeka koji je, nakon konzumacije braka razvede) .
Svi raniji pravnici i tradicionalisti, kao i dobar dio
Poslanikovih, sallallahu 'alejhi we sellem, ashaba bili su stava da
ovakva izj ava, kao to je i odvratna po zakonu, kao nepravilna i
grijena, treba biti smatrana kao implicitan razvod sa legalnim
(pravnim) efektom. Suprotno tome, Ibn T ejmijje j e vrsto drao
miljenje da tri reenice razvoda izgovorene u isto vrijeme
(odjednom) trebaju biti smatrane kao jedan opozivni razvod.
Ispalo je da je stav Ibn T ejmijje bio protiv zvaninog stava koji
ga je prirodno doveo u konflikt sa 'ulemom s jedne i sa vlastima
s druge strane.
Zbog toga su teolozi pokuali da ga sprijee od
izraavanj a daljeg pravnog milj enja (fetwi) na ovakva pitanja.
Ustvari, kraljevski ukaz je bio izdat iz Kaira 7 18. / 13 18. , kojim
mu se zabranjuje davanje pravnog miljenja (fetwe) u ovakvim
sluajevima.
Sprva se Ibn Tejmijje povinovao ukazu, ali je kasnije
ponovo poeo davati pravni sud (fetwe) na ovo pitanje,
smatraj ui da j e nj emu neprikladno odustati jednostavno iz
straha od vlasti. Kao rezultat toga, 720. /1320. bio je uhapen u
citadeli na preko pet mjeseci dok nije bio osloboen direktnim
nareenjem iz Kaira.
1 41
ZADNJE GODINE
Izmeu 721 . / 1 321 . i 726. / 1 326. Ibn Tejmijje se
posvetio predavanjima u medresi Hanbelijje i svojoj medresi
Qassasin i prerauj ui neke od svojih ranijih radova. 726. /
1326. god. njegovi protivnici su ponovo skovali zavjeru da
uine da bude uhapen. Ovdje je on nastavio pisanje svog
komentara Kur'ana, kao i studije (rasprave) i monografije na
razliite teme.
Ibn T ejmijje je umro u zatvoru u Damasku u noi subote
na nedjelj u, 20. zul-ka'de 728. /26-27. septembra 1328. u dobi
od 67 godina i ukopan je u groblju sufija u Damasku.
Narod Damaska, kod kojeg je je on uivao veliko
potovanje i ast, organizovao mu je divan ispraaj . Oko
200.000 lj udi i 15. 000 ena je prisustvovalo njegovoj denazi.
Ukopan je u groblj u sufij a u Damasku, gdje je ukopana njegova
majka.
KARAKTER I DOSTIGNUA (USPJESI)
Ibn T ejmijje je zauzeo visoko, potovanja vrijedno
mjesto meu uenjacima svoga vremena zbog svoje ogromne
memorije, intelektualne briljantnosti, enciklopedijskog znanja i
neustraive hrabrosti. On je opisan kao veliki orator (govornik) ,
hrabar i neustraiv, rijeen, disciplinovan, vrlo poboan,
rezigniran i plemenit i sklon pratanju, pravedan i odluan.
Ibn T ejmijjin reforma tivni napor i literarne tenje
pokrivaju ogromno polje koje moe biti sumirano kao to slij edi:
- oivlj avanje vjere u tewhid i privrenosti (pridravanja)
tewhidu
142
2 - iskorijenjivanje panteistikoh vjerovanja i obiaja
3 - kritika flozofij e, silogistine logike i dialekata u cilju
demonstriranja superiornosti Kur'ana i sunneta
4 - iskorijenjivanje ne-islamskih vjerovanja kroz pobijanje
kranstva i i'izma
5 - podmlaivanje (reforma) islamske misli i njenih srodnih
nauka
Ukupan broj Ibn T ejmijjinih radova je 621 , iako su
mnogi od njegovih radova izgubljeni. Neki od Ibn Tejmijjinih
pisanja obrauju slijedee teme i pobroj ani kako slijedi:
"El-Devabus-Sahih limen beddele dinel-Mesih"
(odgovor na kritike protiv islama od strane krana)
"Redd 'ala el-Mantikijjin" (pobij anje flozofa)
"Kitabus-Sijasah e-eri'ah" (bavi se politikom teorijom
i upravljanjem u islamu)
"Minhadus-Sunneh en-Nebevijjeh"67 (pobij anje i'itskih
vjerovanja napisanih kao odgovor na "Minhadul-Karanmah" od
Ibnul-Mutahhira el-Hillija)
"Zijarah el-Kubur" (kritika oboavanja svetaca,
posrednitva i sujevjernih vjerovanj a)
"Medmu' atur-Resa'il el-Kubra" (knjiga sadri tekstove
na razliite teme)
Skraena verzija ove knjige prevedena je na na jezik i tampana pod
nazivom Poslanika metodologija . . . , u izdanju Es-Sunne I K.
1 43
"Medmu'ul-Fetava" (kolekcija miljenja na razliita
pitanja)
"Medmu'atur-Resa'il vel-Mesa'il" (sadri tekstove i
pravna miljenja na razliite teme)
"Medmu'at ejhul-Islam Ahmed Ibn Tejmijje" (sadri
rasprave iz islamske jurisprudencije i pravna miljenja
proglaena od Ibn Tejmijje)
ZAKLJUAK
Zakljuiemo rijeima Ebul-Hasana 'Ali Nedevija, koji je
odao sjajno priznanje Ibn Tejmijji, kao to slijedi:
"Ibn Tejmijje je tumaio Kur'an i sunnet, uspostavlj ajui
superiornost islama nad herezom, filozofskim konceptima
(pojmovima) i drugim vjerama i doprineo istinskom
oivlj avanj u vjere nakon dubokog prouavanja i razmatranja,
koje j e neophodno za osvjetljenje religija i intelektualnih
svojevoljnosti vremena. elei da nadmai svoje neprij atelje,
ovladao je metodologijom koju su oni koristili da napadaju
islam. Ustvari, njegovo uenje, njegova naitanost, njegov
intelektualni domet i njegova mentalna vrstina uvijek je
ostavlj ala njegove protivnike (neprij atelje) oarane. "
ESTO POGLVUE
Al l ah je i znad A ra e e o e e e e . . . . e . . . e . e . e e . e e e . . e e e e e . . e e e e e e e e e . e e e e 1
SEDMO POGLVUE
Al l ah je bl izu stvorenja e e e e e e e e . e e e . . e . e e e e e e e e e e e e e e e . e . e . . e e e e . . e e e e 1b
! 49
LPVP | |
VJkOVANJukNJ| 6l OS|AN|k
PRVO POGLVUE
Kur' an je Al l ahov govor a nije stvoren e e e e e e o e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e 11
DRUGO POGLVUE
Vjerni ci e na Sudnjem danu vidjeti Svevinjeg e e e e e e e e e e e e e e e
LPVP
VJkOVANJuSu0NJ|0AN
PRVO POGLVUE
Vjerovanje u sve o emu nas je obavijestio Posl ani k,
sal l al l ahu al ej hi ve sel l em, da e se desiti nakon e e e e e e e e e e e e e dI
DRUGO POGLVUE
Sudnj i dan e e e e e e e e e e e e e e s e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e s e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e d
LPVP V
VJkOVANJuA|mNOVOO0kNJ0O0kA|2m
PRVO POGLVUE
Prvi stupanj vjerovanja u odreenje e e e e e e e e e 4 8 e e e e e e e s s e e e e e e e e e e e e d3
DRUGO POGLVUE
Drugi stupanj vjerovanja u odreenje e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e 3I
Koristi vjerovanja u odreenje e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e 31
LPVP V
OSNOVVJkOVANJAO0J0ONOSNSku| N
PRVO POGLVUE
Vjerovanje se sastoji i z rijei i djel . . e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e 33
DRUGO POGLVUE
Pravac ehl us-sunneta u pogl edu ashaba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ib
TREE POGLVUE
Vjerovanje u uda Al l ahovi h tieni ka (evl ija) e e e e e e e e e e e e e e e II1
LPVP V
u1SU00N| kAN|uS-SuNN1A
l NJ| NOVOSO0| N
PRVO POGLVUE
Sl ijeenje Posl ani ka, sal l al l ahu al ejhi ve sel l em,
i dobri h generacija e e + e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e II
DRUGO POGLVUE
Odl i ke pobjedonosne skupi ne e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e I3
Zavrna rije e e e e e e e e . e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e . . e e e e e . . e v e e e 4 e e e e e . e e e e I1
JU|-|S|AM| BW-TJM|JJe e e e e e e e e e e e e e e e e e . e e e e e e . e e e e e e e e e e .I3
JAB0URRAMAWB. WASl RSA0le e e . e e e e e e e e e e e . e e e e e e e e e e I4b
Sadraj e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e 4 e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e I41
Z