BEHAR

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA GODINA XXII l 2013. l BROJ 115 l CIJENA 20 KN Sead Begovi: Mudro zijevanje ponad bonjakih manjinskih problema Faris Nani: Sukob agresivnih manjina umjetna drutvena podjela i marginalizacija tihe veine Filip Mursel Begovi: Braniti Isusa od pedera treba li vjerskim zajednicama dijalog sa homoseksualcima? Anelko Vlai: Dou ve Bat, jedini hrvatski list na turskom jeziku (1943. - 1944.) Senad Nani: Hrvaani Izgubljeni u prijevodu i tranziciji Edin Urjan Kukavica: Politika i vjerska etnogeneza bosanskih muslimana

INTERVJU: ELJKO STANETI

LIKOVNO OKNO: Milomir Kovaevi Strani Vjeni nomad stranog oka Islamski utjecaj na iluminacije srpskih rukopisa 16. i 17. stoljea KNJIEVNI PODLISTAK: Ismet Rebronja l Jasna ami l Darko Cvijeti l Enes Topalovi l
Mara Matoec l Sead Husi Belil Ajka Tiro Srebrenikovi l Naval al-Saadavi

BEHAR, dvomjeseni bonjaki asopis za kulturu i drutvena pitanja Nakladnik: Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske PREPOROD Glavni i odgovorni urednik: Sead BEGOVI Izvrni urednik: Filip Mursel BEGOVI Urednitvo: Senad NANI, Sena KULENOVI, Edin Urjan KUKAVICA, Ervin JAHI, Azra ABADI NAVAEY Rukopisi i fotografije se ne vraaju Adresa: BEHAR KDBH Preporod Ulica Grada Vukovara 235, 10000 Zagreb, Hrvatska Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr casopisbehar@gmail.com web: www.kdbhpreporod.hr Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn, godinja pretplata 100 kn Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM, godinja pretplata 20 KM. Kunski iro-raun: ZABA 2360000-1101441490 Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar) Grafiki dizajn i prijelom: Selma Kukavica Korektura: Damir Muharemovi Tisak: top grafika, Velika Gorica
Tiskano uz financijsku potporu iz Dravnog prorauna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske

SADRAJ
Na naslovnici: Milomir Kovaevi Strani, Strani Izbori 1990.

3 5

RIJE UREDNIKA Sead Begovi: Mudro zijevanje ponad bonjakih manjinskih problema ESEJTOKOVI MISLI Faris Nani: Sukob agresivnih manjina umjetna drutvena podjela i marginalizacija tihe veine CENTAR ZA URGENTNU MEDICINU Filip Mursel Begovi: Braniti Isusa od pedera treba li vjerskim zajednicama dijalog sa homoseksualcima? ASOPISI: Nezavisna drava Hrvatska Anelko Vlai: Dou ve Bat (Istok i Zapad), jedini hrvatski list na turskom jeziku (1943. - 1944.) LIKOVNO OKNO Zoran Raki: Islamski utjecaj na iluminacije srpskih rukopisa 16. i 17. stoljea Aida Abadi Hodi: Milomir Kovaevi Strani Vjeni nomad stranog oka Milomir Kovaevi Strani: U osvit rata: Strani Izbori 1990. INTERVJU: eljko Staneti Prijetnje su neto na ta se ne treba obazirati ukoliko se smatrate nekim ko brani ljudska prava (Razgovaro Edvin Kanka udi) JEZINA PITANJA Indira Smajloviabi: Disfemistika ili verbalna agresija bosanskoga razgovornog jezika PUTOPIS Juraj Bubalo: Dodir Orijenta KNJIEVNI PODLISTAK Sead Begovi: Poezija i glazba ive u ljubavi Ismet Rebronja: Slovo sliveno stravom Jasna ami: Na postelji do sna (gradovi pustinja i san) Darko Cvijeti: Kada sam glumio Raskoljnikova u Pozoritu Prijedor Enes Topalovi: Kakav si ovo sat poklonio mi Oe kad kazaljke idu naopake Mara Matoec: Budimo ljudi, priznajmo ovjeka ovjekom Sead Husi Beli: ovjek koji pie prie Ajka Tiro Srebrenikovi: Kljuevi avlijskih vrata Naval al-Saadavi: Zejna ZOON POLITIKON Faris Nani: Ne irilici ili ne manjinama ili ne vladi MULTIMONOLOG Senad Nani: Hrvaani Izgubljeni u prijevodu i tranziciji

11

16 24 31 33 37

42 47 55 56 61 68 72 77 78 81 84 87 91 93

ISSN 1330-5182 Miljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nuno i stavovi urednitva.

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE Edin Urjan Kukavica: Politika i vjerska etnogeneza bosanskih muslimana (2): opstanak kao pitanje izbora izmeu europeizacije i radikalizacije 103 Husnija Kamberovi: Smrt Mehmeda Spahe i Demala Bijedia u kontekstu mitskih konstrukcija ISLAMSKA ZNANOST: Reformatori 113 Adil Jusi: Redefiniranje prava ene u islamskom reformizmu Kasim Amin i Mumtaz Ali Behar je prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sarajevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Baagi, a vlasnik Ademaga Mei. Objavljivao je tekstove za zabavu i pouku, izvorne i prijevodne knjievne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebaki Behar ocijenjen najboljim to su Bonjaci dosad imali. On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa ivotnom sredinom, dijasporom u svijetu i matinim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodinjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebakog izdanja bio je knjievnik Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed dralovi koji je tu slubu obnaao do ljeta 2006. godine. PRIKAZI I KRITIKE 122 Cvjetko Milanja: Pjesnik svjestan da bez odnosa prema Drugom ne moe izgraditi svoju poziciju (O Seadu Begoviu) 123 Zvonko Kova: Zanimljiv pokuaj tumaenja jednog zaboravljenog i nedovoljno valoriziranog pisca (O Emsudu Sinanoviu) 126 Sead Begovi: Zaveljaj mladosti, ljubavni krajolik boanske bitnosti i u nevakat prazni depovi snova (O Ajki Tiro Srebrenikovi) 128 Fahrudin Novali: Liberalni i socijalistiki pristup ekonomiji i drutvu mogu i moraju biti kompatibilni (O Vjeranu Katunariu) BERIET RIJEI 132 Faruk ehi: Ja nisam ovjek iz Sarajeva

BEHAR115

RIJE UREDNIKA

Mudro zijevanje ponad bonjakih

manjinskih problema
O
Sead Begovi d poetka ove godine biljeimo odista mnogo kulturnih vibracija. Neke od njih Behar uspije registrirati posredstvom raspoloenih suradnika koji su spremni opriti prste ili slomiti ih ponad zamrenih drutvenih igara. Neke i nisu predmet znatielje ovog asopisa jer ga tematski nadilaze ili ga svojim kratkorono spektakularnim nastupom promauju te su izvan koncepcije urednitva, a ono je pak prisiljeno prije svega brinuti o sebi i svoj kritiki pogled uprijeti u one koji odjednom nezainteresirano promatraju bonjake probleme. Njih treba, kao i sve drugo u Hrvatskoj, komplementarno s drugim maki istup saborskog zastupnika bonjake nacionalne manjine Nedada Hodia, koji je odran kao prilog u obranu uvoenja dvojezinosti u Vukovaru, u iju bit ne ulazimo jer i to ne ulazi u radijus nae kompetencije, ali nas u svakom sluaju zanimaju uzroci i posljedice tog govora koji je izazvao nekog anonimnog luaka da Hodiu prostako-nacionalistiki, kao posljednjem ljamu u Hrvatskoj, prigovori o zauzimanju stava za irilicu. Konstatiramo pacijenata e uvijek biti na svim stranama ovog osunanog svijeta u kojem ve odavno luaci kreiraju nau ivotnu infrastrukturu, i to nimalo fikcionalno, a svaka zajednika inicijativa i suradnja manjinskih saborskih zastupnika je dobrodola. Braniti ustavno pravo manjinskih Srba da se u Vukovaru postave dvojezine ploe, smatramo, moe se problematizirati i iz rakursa manjinskih Bonjaka; meutim, prije toga treba istaknuti i uvaiti tekue probleme integracije bonjake nacionalne manjine u hrvatsko drutvo. Naime, istodobno, naa doktorica znanosti i jezikoslovka Remzija Hadiefendi Pari, zajedno sa suradnicima, nailazi na zid nerazumijevanja u vezi uvoenja fakultativne nastave bosanskog jezika i kulture u hrvatsko kolstvo. To su realni problemi bonjake manjine u Hrvatskoj za koje bi se bonjaki saborski zastupnik trebao javno i glasno zalagati u sabornici prije svakog govora o irilici ili barem to initi sukladno uz jasno i glasno zalaganje za implementaciju plana nastave bosanskog jezika i kulture. Potom je sjajni politiki strateg Milorad Pupovac zatitniki preuzeo inkriminiranu poruku

Od premijera Milanovia se iskalo da jednog zaslunog Bonjaka postavi u Vijee za elektronike medije jer je aktualan bio ve raspisani natjeaj. Meutim, do danas nikakvog odgovora nije bilo. Zar zaista SDP misli da e 30 000 deklariranih Bonjaka, uz ovakvo tretiranje, ubudue glasovati za njih, dok oni bezobrazno ignoriraju vjerske, politike i kulturne prvake bonjake nacionalne manjine u Hrvatskoj. Za razliku od premijera, gradonaelnik Milan Bandi i nadalje svojim neposrednim djelovanjem pokazuje da zna biti prijatelj Bonjaka.

njinskim i veinskim pitanjima ubrzano rjeavati, a ne stati samo na deklarativnom izjanjavanju i mudrom zijevanju od kojega ni drava ni manjine nemaju ama ba nita. Spomenimo kao prvo emotivni govorni-

BEHAR115

RIJE UREDNIKA

(solidarizirajui se s Hodiem) i proitao je, uz dramatino recitativno umijee, saborskim zastupnicima ne bi li izazvao javnu sablazan. Zaista, pohvalna solidarizacija dva zastupnika nacionalnih manjina, koja bi bila sasvim legitimna da se Hodi primjetnije bavi bonjakim manjinskim problemima, koji postoje i poznati su, no nisu u fokusu javnosti. No, ukoliko se na sljedeem dnevnom redu Sabora, na inicijativu Milorada Pupovca, nae problem uvoenja fakultativne nastave bosanskog jezika u hrvatsko kolstvo halal olsun Nedadu Hodiu. Nadalje, ljetos je predsjednik KDBH Preporod Senad Nani, zajedno s predsjednikom Meihata Islamske zajednice RH Hrvatske, muftijom Azizom ef. Hasanoviem i saborskim zastupnikom bonjake nacionalne manjine Nedadom Hodiem uputio Uredu premijera Zorana Milanovia pismo u kojem ga se upozorava na nedostatnu zastupljenost Bonjaka, kao druge po veliini nacionalne manjine, na svim razinama dravne uprave jer se stjee dojam o njihovoj zapostavljenosti. Ustvari, od premijera Milanovia se iskalo da jednog zaslunog Bonjaka postavi u Vijee za elektronike medije jer je aktualan bio ve raspisani natjeaj. Meutim, do danas nikakvog odgovora nije bilo. Zar zaista SDP misli da e 30 000 deklariranih Bonjaka, uz ovakvo tretiranje, ubudue glaso-

Braniti ustavno pravo manjinskih Srba da se u Vukovaru postave dvojezine ploe, smatramo, moe se problematizirati i iz rakursa manjinskih Bonjaka; meutim, prije toga treba istaknuti i uvaiti tekue probleme integracije bonjake nacionalne manjine u hrvatsko drutvo. Naime, istodobno, naa doktorica znanosti i jezikoslovka Remzija Hadiefendi Pari, zajedno sa suradnicima, nailazi na zid nerazumijevanja u vezi uvoenja fakultativne nastave bosanskog jezika i kulture u hrvatsko kolstvo.

vati za njih, dok oni bezobrazno ignoriraju vjerske, politike i kulturne prvake bonjake nacionalne manjine u Hrvatskoj. Za razliku od premijera, gradonaelnik Milan Bandi i nadalje svojim neposrednim djelovanjem pokazuje da zna biti prijatelj

Bonjaka, a to je prepoznato i u Sarajevu, gdje je poprilino popularan, bez obzira na razliite interpretacije te ljubavi. Naime, nedavno je u palai Dverce primio sudionike Meunarodnog simpozija povodom 100. godinjice roenja zaslunog knjievnika Envera olakovia, po kojemu bi se uskoro trebala imenovati i jedna zagrebaka ulica, a kojega su organizirali KDBH Preporod, Drutvo hrvatskih knjievnika i Bosansko filoloko drutvo. Iako je simpozij odran u sjeditu Drutva hrvatskih knjievnika (uz pozdravni govor i referat predsjednika Drutva Boidara Petraa) i pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH (bez nazonosti ministrice niti njenog izaslanika i bez ikakve isprike), te Ministarstva kulture i sporta Federacije BiH (uz nazonost ministra Salmira Kaplana, koji je takoer odrao pozdravni govor) i sudjelovanje esnaestak govornika, nismo vidjeli ni jednog predstavnika hrvatskih medija (televizije, radija i dnevnih novina) osim novinara turske dravne Agencije Anadolija. Kao da nije rije o knjievniku koji je samo sa svojom prijevodnom knjievnom djelatnou zaduio, prije svega, Hrvate, a zatim i Bonjake, Maare, ali i Austrijance. Pa to rei? Tko ljivi kulturu! Navedene medije vie bi privukao znanstveni simpozij pod naslovom: Akceleracija lopte u utu Darija Srne. n

114 GODINA TRADICIJE

bonjakog asopisa za kulturu i drutvena pitanja

Dragi itatelji, sa zadovoljstvom Vas obavjetavamo da su pojedinani lanci dostupni na web adresi

BEHAR
4
BEHAR115

www.behar.hr

ESEJ TOKOVI MISLI

Tertium non datur ili Ili ste s nama ili protiv nas

Sukob agresivnih manjina umjetna drutvena podjela i marginalizacija tihe veine

Pie: Faris Nani

Klizne li se u eksperimentiranje s drutvenim odnosima priznavanjem legitimnosti nagona kao pokretaa radikalnih promjena, dakle spolnog nagona ili sklonosti kao izvora prava, umjesto nastavka vrste i zakonomjernog rasta i prosperiteta, imat emo bespolno totalitarno drutvo strogo nadziranih siromanih pojedinaca, otetih dua o ijoj e prokreaciji rauna voditi Veliki brat.

Poetkom radikalnih drutvenih pomjena u bivoj Jugoslaviji, propau eksperimenta socijalistikog samoupravljanja te nestankom bipolarne podjele svijeta, u Hrvatskoj se aktualizirala rasprava o ustakom ili desnom, nacionalistikom, regresivnom i ekonomski liberalnom... kao i partizanskom ili lijevom, internacionalistikom, progresivnom, politiki liberalnom spektru drutvenog i politikog djelovanja te nastanku dva tabora koji se tradicijski veu na jedan ili drugi totalitarni reim, od kojih je onaj prvi, profaistiki, bio kratkoga vijeka jer je 1945. bio na gubitnikoj strani u svjetskom sukobu, dok je onaj drugi, prokomunistiki, bio duga vijeka te ovisio o poslijeratnoj bipolarnoj podjeli svijeta na dva ideoloka, vojno-politika bloka. Tako su se sve novonastale politike stranke morale prema tomu i odrediti, a zbog atmosfere drutvenog propitkivanja svakog naslijea, vrlo esto i taktiki neutralno postavljati. uvena i paradigmatska je izjava biveg predsjednika Mesia, dok je jo bio tek partijski gauleiter Tumanova HDZ-a, na jednom stranakom skupu u Australiji o hrvatskoj dvostrukoj pobjedi u 2. svjetskom ratu: prvoj 1941. kada je unitena Kraljevina Jugoslavija i uspostavljena NDH, i drugoj 1945. kada je propala NDH i uspostavljena nova federativna Jugoslavija. Iako uvjereni antifaist, iji je otac bio partizanski borac i predratni lijevi, a kasnije i komunistiki aktivist te poratni funkcioner socijalistikog reima, u svrhu prikupljanja politike podrke, uglavnom antijugoslavenske organizirane emigracije u Australiji,

Mesi je dao za pravo i jednima i drugima. Istovremeno, u zemlji su se otrila pera i neki drugi alati za jaanje argumenata u raspravi o desnom i lijevom, dok je njegov tadanji ef Franjo Tuman nastojao od HDZ-a izgraditi politiki kiobran koji e objediniti naciju, bez obzira na nepomirljivost vrijednosnih sustava ustaa i partizana. U Preambulu novog, demokratskog, tzv. Boinog Ustava NDH je, po Tumanovom nalogu, uvrtena kao jedna od etapa razvoja hrvatske dravnosti, odnosno izraz povijesne tenje hrvatskog naroda za svojom dravom. Eksperiment ideolokog kiobrana nije uspio, podjela na lijeve i desne je prola svoje metamorfoze u skladu s tendencijama na Zapadu, ali je u gromoglasnoj galami politike rasprave probuenog demosa i etnosa nezamijeen ostao vapaj ondanjeg elnitva HSLS-a, koji je elektriziranoj javnosti, s osjeajem ugroze od Miloevieve velikosrpske najezde, pokuao rei da velika veina hrvatskih graana nije pripadala niti jednom niti drugom bloku, niti jednom niti drugom totalitarizmu. Ta je tiha, zapravo terorom oba reima utiana veina htjela normalan politiki sustav u kojem e razliiti interesi i potrebe drutvenih slojeva i grupa biti kvalitetno zastupani, a glavni cilj drutva bit e, u temeljnim slobodama i pravima, uravnoteen ekonomski i kulturno-civilizacijski razvoj svih. Pad reima 1990. probudio je nadu tihe veine da je sazrelo vrijeme za ba takav, dugo prieljkivan scenarij. No, izbijanje rata i nain upravljanja politikim sustavom za vrijeme i poslije
BEHAR115

ESEJ TOKOVI MISLI

rata samo je zaotrio raspravu manjinskih, ali dobro organiziranih snaga, koja se svodila na stare podjele kojima su se pripisivale ope, a vremenom i posebne karakteristike. Drutvo se nalo rascijepljeno izmeu sumnjiavosti u itav sklop, odnosno svaki dio sklopa vrijednosti i karakteristika svakog tabora ponaosob i prevalencijske naklonosti za veinu vrijednosti koju je iskazivao svaki tabor ponaosob. Graani su bili prisiljeni opredjeljivati se, a ne traiti alternative i jednom i drugom, ak i kada se s nekim bitnim sastojcima politikih platformi idejno i vrijednosno nisu slagali. Vremenom su potvrdili status utiane veine i pristali biti klasficiranima. Onaj neutiani dio veine s drukijim stavovima, posebno s idejnim setovima koji se nisu mogli uskladititi i uokviriti, nabijanjima ideolokog ekia utisnuti u dva razreda lijevi ili desni, odnosno reducirano partizanskokomunistiki ili ustako-nacionalistiki, nisu naprosto imali prostora za artikulaciju.

Odgoj i obrazovanje
Zapoeta, a za nadati se, jo uvijek nedovrena javna rasprava o 4. Modulu zdravstvenog odgoja u hrvatskim kolama i posljedinom setu novih i sve ozbiljnijih drutvenih kontroverzi, poput homoseksualnih brakova i usvajanja djece od strane homoseksualnih parova, na povrinu je javnog interesa i u sredite foruma izbacila i pokazala matricu drutvenog sukoba u zemlji. Ta matrica ocrtava dva stubokom podijeljena tabora, koji se, s vie ili manje taktiziranja, nadmeu za naklonost veine i njihovu podrku iznoenjem setova naizgled konzistentnih vrijednosti i obrazaca ponaanja. Kao takvi, oni

predstavljaju refleksiju ili projekciju dva ranije konstruirana pola drutvene zbilje, nepomiriljivo sukobljena oko daljnjeg puta, posebno u kontekstu punopravnog lanstva u Europskoj Uniji. Jedna strana, ona koja se karakterizira kao desni ili desnocentristiki pol, projicira se kao nacionalistiki, protuliberalan, slobodnotrini, tradicionalistiki i, u krajnjoj konsekvenci, religijski, a druga strana, ona koja se oznaava lijevim ili lijevocentristikim polom, projicira se kao globalni, konsekventno liberalan, modernistiki ili postmodernistiki, te u krajnjoj konsekvenci agnostiki, zasigurno antiklerikalan u svim aspektima te ideoloke oznanice. Tako, ako ste klasificirani u onaj prvi, vi ste zasigurno ZA Hrvatsku kao dravu Hrvata i gostiju, ZA ograniavanje ljudskih sloboda i ravnopravnosti, zarobljeni ste u tradiciji i sljedbenik ste svega to nauava i prakticira Crkva i ostale tradicionalne monoteistike vjerske zajednice, a istovremeno ste pobornik nesmiljene konkurencije, ograniavanja radnih prava i socijalne sigurnosti. Vi ste tada nuno seksualno opresivni i protugay, manjinski neosjetljivi, a po optubama iz drugog tabora i ovinisti. Ako ste, pak, klasificirani u drugi tabor, onda ste nuno pobornik globalizacije, ZA sva zamisliva i nezamisliva ljudska prava i slobode, ukljuivi i pravo seksualne preferencije te sve to iz toga proizlazi, u skladu ste s vremenom i njegovim tendencijama i PROTIV stavova vjerskih zajednica, odnosno klera. Tada ste svakako socijalno i manjinski osjetljivi, naklonjeni seksualnoj permisivnosti i gay friendly, a po optubama iz drugog tabora i boljevici. Kako je aristotelijanska sudbinska klasifikacija i konana, te (eli biti)

Ako se brak, pa i homoseksualni, promatra kao osnovno ljudsko pravo, onda o tome ne bi, barem iz perspektive evropske kontinentalne, ali i otoke pravne tradicije i znanosti, trebalo biti rasprave niti referendumskog odluivanja. Jedan od argumenata je i famozni vicarski referendum o zabrani gradnje munara, koje su, kako su tvrdili zagovarai referenduma, svjetionici terorizma. Referendum je uspio, veina izalih je glasala za zabranu gradnje munara, a protivnici su tvrdili kako je rije o temeljnom ljudskom pravu na vjeroispovijest, pa je referendum nelegitiman. Meutim, brak, pa niti homoseksualni, nije nigdje, niti u evropskim niti u dokumentima Ujedinjenih nacija, definiran kao osnovno ljudsko pravo.
6
BEHAR115

sveobuhvatna, pojedinac ili grupa ne mogu istovremeno, slijedei naela i vrijednosti, biti socijalno osjetljivi a neskloni seksualnoj permisivnosti, ili biti borci za ljudska prava a protivnici globalizacije. Ne moe principijelan pojedinac, graanin koji misli svojom glavom, istovremeno biti manjinski senzibiliziran, a potovati konsekventno pravilo veine. Pratei veliku veinu hrvatskih medija, ukljuiv i dravnu televiziju kao najmoniji drutveni, odnosno javni medij, stjee se dojam da se moe pripadati samo jednom od ta dva tabora, da tertium non datur. Pri tomu se koriste sve metode politike i ideoloke propagande, koje se sada eufemistiki nazivaju spinom, i to od obje strane. Ljeviarski, tako, spin tvrdi da bi oni drugi iz drugoga tabora zabranili zdravstveni odgoj, a zapravo rije je samo o izboru na jedan od dva modula seksualnog odgoja kao dijela programa Zdravstvenog odgoja, gdje se spominju i apstinencija kao oblik prevencije spolnih bolesti i neeljenih trudnoa, to ima veze s neim sasma drugim to se lijevim liberalcima ne svia svojevoljnim, moralno utemeljenim i poticanim ustezanjem od spolnih odnosa prije odgovornog braka, to je posve u neskladu s tekovinama seksualne revolucije i permisivnosti kao norme ponaanja. Konano, ljeviarski prigovor kako se roditelje ne pita o nastavnom programu zemljopisa ili povijesti ili matematike ne stoji jer se ovdje radi o ustavnom pravu na odgoj (ne obrazovanje) vlastita djeteta, odnosno izbor odgoja djeteta. Svi se moduli ovoga programa i zovu odgojnim, a ne obrazovnim. Problem i iritacija crvenom krpom nastaje zapravo kada se opravdani i demokratski izneseni zahtjevi drugog tabora nekim blesavim politikim i crkveno-politikim procjenama dobivanja masovne podrke umataju u celofan ugroze nacionalnog, hrvatskog, a time, zna se, po statusu Antemurale Cristianitatis, i katolikog, pa se svi oni koji nemaju taj istanan osjeaj iskljuuju iz tabora jer im se takav diskurs neistine i ki nacionalromantizma naprosto gadi. Ba u takve spada tiha ili utiana veina. Ona koja se grozi svakog ekstremizma, pretjerivanja, svakog, dakle,

ESEJ TOKOVI MISLI

kia po definiciji da je ki sve ono to se gradi da jest, a nije. Nikakva redukcija ili samo jedna verzija 4. Modula nee tititi ljudska prava, ma kako iroko ona bila shvaena, kao to niti bilo kakvo nacionaliziranje ili etnicizacija svakog pitanja ili drutvene dileme nee promijeniti stalni trend negativnog demografskog rasta, odnosno izumiranja hrvatskog stanovnitva, i time masovnou, velikim kvantitetom promijeniti kvalitet, kako je to tvrdio Marx, a oito oduevljeno prihvatili sljedbenici desnog tabora u Hrvata. Ta ki-politika i njezina propaganda onda dovodi do sinkronijskog paradoksa u kojem konzervativni desniari poinju vjerovati u dogme ili barem metode dijalektikog materijalizma, dok lijevi agnostici sve vie zazivaju i citiraju Boga.

Zahtjevom da se homoseksualni odnos moe zakonski tretirati brakom jeste promjena vietisuljetne definicije braka u svim drutvima i civilizacijama koji su nam poznati. Veina to smatra ugrozom svojih prava i ovakvom inicijativom samo titi to pravo, a ne ugroava drugo. Nitko ne dovodi u pitanje pravo sklapanja zakonski ureene homoseksualne zajednice i sva prava koja iz toga mogu proizai. Nitko ne ugroava pravo na razliitost i jednakost pred zakonom jer se ne zabranjuje niti homoseksualizam niti homoseksualne zajednice, niti i jedno pravo graanina pojedinca - homoseksualca. Inicijativa nita ne zabranjuje, ve samo titi.
ljito skresati stara. A znate zato? Ne zato to mi stvarno u te besmislice vjerujemo, ve zato to su neki drugovi, a i gospoda potroili jako puno tueg novca, zatajili zgrtanje svoga, pa novca iz nae akumulacije vie naprosto nema za vaa temeljna prava. Sorry, rekao bi premijer. Shit happens, dodao bi bivi vicepremijer. Tuu akumulaciju dobit emo iz banaka koje smo prodali, a vi ste ih sanirali nakon to su oni prije nas, oni dijalektiki materijalisti, slino uradili ali drukije to prikazali. Dobiti ju na kredit moemo nakon to mjere tednje i discipline provedemo konsekventno, na va raun, s velikim kamatama. udi nas, pri tomu, da Crkva kao recipijent velikoga povrata imovine i manjeg dijela budeta, udara na nae mjere proirivanja temeljnih ljudskih prava. Jer, kako kae stara pragmatina izreka amerikih idova Moses is Moses, but business is business. No, budimo poteni. Crkva, ona katolika jer su druge vjerske zajednice marginalne, jest kriva za lou javnu percepciju i kod dobrog dijela svoje pastve zbog jedva prikrivene pohlepe za nekretninama, loe sakrivene ambicije da aktivno utjee na politika (s)kretanja, ali i na dnevnu politiku u drutvu. Meutim, i dio liberalnih krugova, posebno lijevog krila Occupy derivata u Hrvatskoj, snosi odgovornost za histeriju protiv crkava i pokuaj nove ateizacije drutva, prilino u skladu s Budiinom kako nema goreg dogmatizma od liberalnog jer je on utemeljen na uvjerenju kako sloboda nema granica niti konanosti, a onaj tko je liberalan priznaje pravo drugima na gotovo sve, dok oni koji ograniavaju slobode kre prava. Pri tomu se zaboravlja da sloboda, kao i prava, ima ogranienje u pravima drugih. Kada je rije o drutvenom sporu oko 4. Modula, rjeenje bi, razumski, bilo u priznanju prava na dva razliita programa tog odgoja i u potvrdi prava roditelja koji su po Ustavu odgovorni za odgoj djece da biraju koji e prihvatiti, odnosno koji je optimalan za njihovu djecu u odnosu na idejni okvir u kojem ih odgajaju. Koncenzus ionako postoji za sve dijelove zdravstvenog odgoja, osim modula 4. Zar je tako teko postii kompromis? Odgovor je: Da, jer onda utianu veinu ne bi vie politiki bilo mogue kontrolirati, a ona bi ve iznjedrila stvarnu i realnu politiku alternativu, bez nasilja, dogmatizma i ideologizacije. Zbog toga se oba artificijelna tabora nalaze na istom zadatku, s istim ciljem odrati status quo drutvenih odnosa permanentnog sukoba nepomirljivih opcija, uz koritenje svih sredstava iz quasi demokratskog arsenala. Jedino u takvim drutvenim suprotnostima izniknut e nova kvaliteta, novi praviniji odnosi, odnosno, kako to danas zastraujue kau vladavina zakona ili prava. Nije li to ona dijalektika materijalizma o kojoj smo, uz stalno izmiljanje unutarnjih i vanjskih neprijatelja revolucije i napretka, sluali desetljeima. Nedavno je na, zaista paradoksalno, bh. Federalnoj TV reprizirana serija Nepokoreni grad. To je tipian ideoloki, izrazito nekvalitetan srednjebudetni uradak bive TV Zagreb o revolucionarima u tom gradu za vrijeme NDH tragine farse i njemako-talijanske okupacije. U jednoj se epizodi govori o sudbini hrvatskih komunistikih intelektualaca koje je ustaka vlast potrpala u zatvor u oblinjem Kerestincu te ih kasnije, kada joj je iz komunistikih redova dojavljeno o planu za njihovo oslobaanje, jednostavno sve
BEHAR115

Dijalektika materijalizma ili put u faizam

Isforsiran je, nepotreban i opasan sukob Crkve i veeg dijela vjerskih zajednica s dravom, odnosno vladajuom politikom iji legitimitet, ne zaboravimo, ne potjee od koncenzualne podrke javnosti za gay brakove i gay friendly zakonodavstvo kao niti za gay friendly odgojne module za osnovnu kolu, koji ukljuuju i vjebe naticanja kondoma na krastavce te definicije i ivopisne prikaze analnoga seksa za osnovnokolce, ve iskljuivo za izvlaenje zemlje iz ekonomske krize. A to se tu dogaa? Osim fiskalne discipline za manje mone ili nemone te fiskalnog sljepila za one mone i bahate zapravo nita. Zato je potrebno i dobrodolo u prvi plan isticanje jo uvijek drutvene marginalije kao navodno ivotnog pitanja za demokratski legitimitet zemlje, nove lanice navodno ekskluzivnog EU kluba, kluba prezaduenih bogataa koji svoje kockarske obaveze prevaljuju na graane i njihova osnovna ljudska prava i slobode ona na ivot, rad, dostojanstvo, imetak, krov nad glavom, obrazovanje, zdravstvenu zatitu. I odgoj vlastite djece. Ba ona koja su nabrojana u Ustavu Republike Hrvatske. Vlast nam poruuje gubite davno definirana temeljna prava izmislite nova, pa se oko njihove osnovanosti prepirite. Za to vrijeme mi emo vam teme-

ESEJ TOKOVI MISLI

pobila. Poznata su ta imena: Ognjen Prica, Otokar Kerovani, Boidar Adija, August Cesarec... U jednoj sekvenci jedan od zatvorenih revolucionara mentora objanjava mlaem i oito neobrazovanom sljedbeniku poeljnog radniko-seljakog porijekla da su suprotnosti feudalizma, gdje je 2 posto stanovnitva ivjelo u izobilju, a njih 98 u bijedi, zapravo bile dobre jer su stvorile revolucionarni ferment i feudalizam je uguen. Mase su se pokrenule, kvantitet je preao u kvalitet. Dolo je novo doba. Ono doba koje e oni, komunisti, istim tim dobrim i poeljnim suprotnostima zamijeniti jo novijim. Jo boljim i pravinijim. I tako u nedogled. Mladi revolucionar poetnik nije dalje pitao, posebno ne za ljudske rtve na tom svijetlom putu. Ne zaboravimo takoer da je Hitler genocid proveo po zakonima, odnosno vladavini prava. Njihovu pravinost i razumsku utemeljenost, a time i smisao valjda nitko s iole pameti ne brani.

Argument legitimiteta
Ulazak bilateralnog sukoba dva tabora u novu fazu oznaila je inicijativa novostvorene udruge U ime obitelji, iza koje stoji Katolika crkva, a podrku joj diskretnije pruaju i ostale monoteistike vjerske zajednice skupljanjem potpisa za raspisivanje referenduma o uvrtenju u Ustav definicije braka kao zajednice mukarca i ene. Nakon konane odluke Ustavnog suda koji je legitimnima proglasio i referendumsko pitanje i zahtjev za uvrtenjem ustavne odredbe o braku kao zajednici mukarca i ene, ali i naglasio kako, proe li referendum, taj fakat ne moe utjecati na prava drugih, dakle istospolnih parova, nije zgorega pokuati zajedniki razmisliti o argumentima legitimiteta manjine koja nije politika i veine koja zagovara promjenu Ustava, dakle daje par excellence politiki zahtjev, kao i postaviti neka razumski utemeljena pitanja za sve nas. Prvenstveno treba poi od pitanja politikog kapaciteta prava koje se trai. Politiki kapacitet nije uvjetovan samo ili iskljuivo trenutnim trendom ili jakou medijskog nastupa ili pak artikuliranom voljom nepoznatog broja ljudi, ve i historijskom komponentom prisustva, drutvenom utemeljenou,

izvorima prava. esto posezan argument je sintagma iz Evropske konvencije osnovno ljudsko pravo i temeljne slobode. Tako se iz univerzalno zajamenog prava na ivot derivirala zabrana smrtne kazne u mnogim zakonodavstvima, iako neka najrazvijenija, poput amerikog, ne stavljaju u korelaciju pravo na ivot i pravo na zatitu drugih smrtnom kaznom za najtee prijestupnike, nasilnike i recidiviste u nasilju. Nadalje, ako se brak, pa i homoseksualni, promatra kao osnovno ljudsko pravo, onda o tome ne bi, barem iz perspektive evropske kontinentalne, ali i otoke pravne tradicije i znanosti, trebalo biti rasprave niti referendumskog odluivanja. Jedan od argumenata je i famozni vicarski referendum o zabrani gradnje munara, koje su, kako su tvrdili zagovarai referenduma, svjetionici terorizma. Referendum je uspio, veina izalih je glasala za zabranu gradnje munara, a protivnici su tvrdili kako je rije o temeljnom ljudskom pravu na vjeroispovijest, pa je referendum nelegitiman. Meutim, brak, pa niti homoseksualni, nije nigdje, niti u evropskim niti u dokumentima Ujedinjenih nacija, definiran kao osnovno ljudsko pravo. Evropski sud za ljudska prava u tri je presude iz 2012. to potvrdio. Ako nije temeljno ljudsko pravo, o njemu se moe odluivati na referendumu, kae evropska jurisprudencija. Sam homoseksualni odnos jeste osnovno ljudsko pravo, ak ga takvim smatraju i neke tradicionalne vjerske zajednice. Katolika crkva tvrdi da ne osuuje homoseksualnu sklonost, ve praksu. Problem, s njihova aspekta, nastaje kada se taj odnos nastoji institucionalizirati po istoj definiciji kao i civilizacijski, historijski i po pravnoj tradiciji utemeljen i ustrojen heteroseksualni brak. Zbog toga, bez potiranja prava homoseksualaca da zakonski ozvanie svoju zajednicu, inicijatori referenduma trae zatitu institucije braka, a ne negaciju prava homoseksualaca na zakonski ureenu zajednicu koja omoguuje uivanje ostalih prava kao kod heteroseksualne zajednice nasljeivanje, skrb... Uostalom, masovne progone homoseksualaca kao ideoloki nepodobne manjine provodili su nacisti i boljevici, drugi, ma kako nedemokratski reimi

u povijesti, homoseksualne su odnose i pojedince tolerirali, s vie ili manje inkluzivnosti u javni ivot, posebno ako se homoseksualnost nije javno deklarirala ili nametala. Prema principu pozitivne diskriminacije manjina, pripadnici nacionalnih i vjerskih manjina imaju odreene olakice kako bi se u nesavrenom drutvu osigurala njihova razmjerna participacija u javnim slubama. Koliko je poznato, homoseksualcima se nisu zbog toga postavljale prepreke da bi se trebali tretirati kao manjina ugroena u svojim politikim, dakle graanskim pravima. To u prvi plan postavlja pitanje politikog legitimiteta manjinskog statusa homoseksualaca. Njihova osnovna ljudska prava se ne kre kao to je to sluaj s nacionalnim i vjerskim manjinama, pa su politike organizacije amerikih crnaca godinama s gnuanjem odbacivale poistovjeivanje statusa zajednica koje su zastupale s homoseksualnim udrugama. Njihovim lanovima bilo je zabranjeno glasanje, potpuno slobodno kretanje, studiranje

BEHAR115

ESEJ TOKOVI MISLI

po izboru, bili su segregirani itd., dok se homoseksualni parovi nisu mogli vjenati, ali niti jedno drugo pravo nije im zakonski ili nezakonski bilo uskraeno. Naprosto nije bio isti, pa ni usporediv etiki niti historijski motiv. Homoseksualci su masovno bili proganjani samo u totalitarizmima 20. stoljea, dok su kroz povijest bili tolerirani, u nekim drutvima bez ikakvih posljedica ivjeli i radili, ak i s dosezanjem karijernih vrhunaca. Homoseksualizam je pokuajem utiskivanja u manjinski politiki okvir postao politikim pokretom, ideologijom, a vremenom i vrlo snanom politikom opcijom, lobijem koji su politiki konformistiki poeli podravati i

neistomiljenici. Ameriki Civil Rights Act iz 1965. dokinuo je segregaciju i diskriminaciju jedne manjine i trasirao put za politiku ravnopravnost svih graana. Time je zatitio prava manjine, ali ne do razine da ona ugroavaju prava veine, to i jeste osnovna, ako ne i jedina svrha pozitivne diskriminacije i ovakvih zakona. Znai, prava se manjina nameu zakonski do razine njihove potpune zatite, a ne do razine prava koje veina odbija jer nisu temeljna ili se kose s opeprihvaenim drutvenim vrijednostima i normama. Odnosno, referendumsko pitanje utemeljeno je ako ishod referenduma ne ugroava druga prava. Ugroavaju li se stvarno iime

Isforsiran je, nepotreban i opasan sukob Crkve i veeg dijela vjerskih zajednica s dravom, odnosno vladajuom politikom iji legitimitet, ne zaboravimo, ne potjee od koncenzualne podrke javnosti za gay brakove i gay friendly zakonodavstvo kao niti za gay friendly odgojne module za osnovnu kolu, koji ukljuuju i vjebe naticanja kondoma na krastavce te definicije i ivopisne prikaze analnoga seksa za osnovnokolce, ve iskljuivo za izvlaenje zemlje iz ekonomske krize.

prava homoseksualaca pozitivnim ishodom referenduma o ustavnoj definiciji braka kao zajednice mukarca i ene? Argument da veina ugroava manjinu ovakvom inicijativom postaje upitnim kada se promatra iz malo drukijeg kuta. Naime, zahtjevom da se homoseksualni odnos moe zakonski tretirati brakom jeste promjena vietisuljetne definicije braka u svim drutvima i civilizacijama koji su nam poznati. Veina to smatra ugrozom svojih prava i ovakvom inicijativom samo titi to pravo, a ne ugroava drugo. Nitko ne dovodi u pitanje pravo sklapanja zakonski ureene homoseksualne zajednice i sva prava koja iz toga mogu proizai. Nitko ne ugroava pravo na razliitost i jednakost pred zakonom jer se ne zabranjuje ni homoseksualizam niti homoseksualne zajednice, niti i jedno pravo graanina pojedinca homoseksualca. Inicijativa nita ne zabranjuje, ve samo titi. Konano, ako ivimo u demokratskom drutvu, onda svatko ima, bez nasilja, pravo na svoje miljenje i iskazivanje svoga milljenja bez posljedica po svoj drutveni status ili prava. Zato se onda ova inicijativa proglaava homofobnom, bez posljedica? Zato se napadaju stavovi o prirodnosti heteroseksualnih odnosa, a istovremeno kao argument legalizacije homoseksualnog braka navodi prirodnost homoseksualnog odnosa? Konano, kako to manjina, ija prava nisu ugroena ili e barem dosadanja ugroza prava grupe koju podravaju biti okonana zakonom o istospolnim zajednicama, moe tvrditi da je veina, a kada veina to eli osporiti referendumom, onda se pozivaju na protuustavno djelovanje. Ovakav pristup drutvenom fenomenu i ozbiljnoj aporiji izlazi iz bilateralne sheme sukoba dva strogo definirana i klasificirana tabora desnog i lijevog. Moda zato ovi paradoksi vie govore o nervozi manjinskih grupa i vlasti kojima se tiha veina suprotstavlja ili potpunim bojkotom kao na proljetnoj gay paradi u Splitu, ili malo drukije prezentiranim argumentima koje vie ne brane neoenjeni mukarci u haljinama kojima su brak i seks zabranjeni, a dio njih je zaglibio u homoseksualnu pedofiliju, ve uspjeni heteroseksualci s mnogo djece.
BEHAR115

ESEJ TOKOVI MISLI

Pandorina kutija
Kuran asni je dozvolio uivanje u blagodatima ovoga svijeta, ali s mjerom i uz svijest da blagodati nisu uvijek svima dostupne, i preporuio umjerenost kao put, te upozorio ne prelazite granice. Grki mit o Pandori i njezinoj kutiji zala koja, enskom znatieljom otvorena, u svijet puta zloduhe propasti samo je pokuaj da se antikom drutvu slikovito prikau opasnosti prelazaka granica doputenog i prihvatljivog. Uostalom, veliki povjesniar staroga vijeka Herodot biljei prelazak tih granica jednim od glavnih pokretaa propasti antikih civilizacija. Doista, spekulirajmo malo, na as. Hoemo li se sutra probuditi u drutvu u kojem e legalan biti brani odnos majke i punoljetna sina, sa svim pravima koja iz toga proizlaze? Oca i punoljetne keri? I jo dalje oca i punoljetnog sina? to je s, kranima nezamislivom, poligamijom, ili muslimanima nezamislivom poliandrijom? Hoe li se te zajednice polako pretvoriti u hedonistike kruoke, gdje e jedan poligamist biti u braku i s poliandrijskom enom, a njena ki u braku sa svojim ocem ili sestrom i svi zajedno ivjeti i odgajati djecu, svoju i usvojenu? Kamo to vodi? Zanimljiva je sudbina hippie zajednica slobodne ljubavi iz druge polovice ezdesetih godina. Velika veina njih raspala se nakon nekoliko godina zbog krize bilateralnih odnosa jer se ubrzo izgubila atraktivnost relacija koitum omnium cum omnes, a na njihovo mjesto nepozvani vratili su se privrenost jednom heteroseksualnom partneru, posebno ako je on ili ona drugi roditelj zajednikog djeteta, ljubav i ljubomora jednom rjeju obitelj. Taj eksperiment ljudskih zajednica slobodne ljubavi, nerestringiranog spolnog odnosa u svim varijantama pao je na samom poetku, a drutvo je nastavilo ivjeti po uzusima obitelji kao osnovne elije svakog drutva, ma kako to otrcano zvualo. Takoer, djeca roena i jedno vrijeme odgajana u zajednicama slobodne ljubavi nisu svjedoila o sretnom djetinjstvu. Moda ba zbog ovih bojazni posljedica prijelaza granica pet drava lanica Europske Unije ima Ustavom zakonski definiran brak kao zajednicu mukarca i ene. I u naem Obiteljskom zakonu brak je definiran
BEHAR115

kao zajednica mukarca i ene. Ali nije u Ustavu. Kako je rekla profesorica Ustavnog prava iz Rijeke Sanja Bari, nikakva se prava ovom inicijativom dodatno ne mogu ostvariti, jer su regulirana Obiteljskim zakonom, koji, u sluaju ako je to u posebnom interesu djeteta, doputa ak i usvajanje djeteta od pojedinca, a ne brane zajednice, pa je tako zamislivo i mogue tako to ostvariti i homoseksualcu. Stvarni i praktini cilj inicijative za refendum jest osigurati da se ustavnom definicijom sprijei promjena pojma braka u Zakonu tek natpolovinom veinom u Saboru. Nadalje, da je zakonska procedura usvajanja djece laka i nekomplicirana, znatno bi se vie djece posvojilo po heteroseksualnim parovima, tvrde protivnici prava homoseksualaca i homoseksualnih parova na usvajanje djece. Argument zagovaraa homoseksualnih brakova i svih pravnih posljedica te zajednice jeste da je istospolni odnos dobrovoljan odnos izmeu dviju punoljetnih osoba pa je skliznue u pedofiliju, zoofiliju i sline zloine time sankcionirano. Naime, kod pedofilije i zoofilije, iako se u potonjem ne radi o ljudskim pravima, vano je kako je rije o prisilnom odnosu punoljetne osobe s maloljetnom ili sa ivotinjom, bez njezina pristanka. Dakle, silovanju. Bojazan je inicijatora referenduma o braku da e ta institucija, ostane li samo na sadanjoj zakonskoj definiciji, u buduim agresivnim kampanjama biti relativizirana, pa Ustav vidi posljednjim utoitem za trajniju zatitu. Nadalje, advocatusi homoseksualnih brakova i deriviranih prava usvajanja djece po tim brakovima na protivniki argument o heteroseksualnom inu kao jamcu prokreacije odgovaraju tezom o mogunostima umjetne oplodnje, bankama sperme, ak i samooplodnje (kao da su itali Boje objave), to, po njima, eliminira nunost heteroseksualnog braka. Iako je iz dosadanjih iskustava jasno da su metode umjetne oplodnje vrlo nepouzdane i daju rezultata samo u manjem broju sluajeva i to nakon mukotrpnih terapija i sa zdravstvenim posljedicama po majku, te tlapnje opstaju i perpetuiraju se u propagandnom ratu spinovima. to se tie banki sperme, etika upitnost takve prokreacije u kojem dijete nema pravo niti moguno-

st spoznaje vlastita oca upravo je zabrinjavajua, a odgovornost majki pred svojom tako zaetom djecom je nemjerljiva. to e se desiti kada ta djeca masovnije zatrae svoja stvarna prava, ostaje za vidjeti. Na koncu, kako sprijeiti zlouporabe razliitih reima i totalitarizama. Vano je tu ispravno definirati podruje prava. Kako je upozorio jedan francuski gradonaelnik, inae deklarirani homoseksualac: Strogo odvojite djeja prava od prava na djecu, i izjasnio se protiv usvajanja djece po homoseksualnim brakovima. Na koncu, sva dosadanja iskustva s demokratskim i nedemokratskim reimima svjedoe o postojanju grupe ili grupa koje imaju razloge za osjeaj diskriminacije po razliitim osnovama. No, vano je napomenuti da osjeaj diskriminacije ne znai da ona doista i postoji ili da e postojati. U Hrvatskoj, nakon usvajanja Zakona o istospolnim zajednicama, eventualno uvrtenje definicije braka kao zajednice mukarca i ene nee znaiti diskriminaciju homoseksualaca i njihovih zajednica, ve samo njihov subjektivni osjeaj iste. Jer, na pitanje nisu li agronomi diskriminirani jer ne mogu prakticirati kirurgiju, odgovor je prilino jasan, iako je njihovo ljudsko pravo da prakticiraju kirurgiju. No, uz odreene uvjete, neispunjenje kojih ne znai diskriminaciju, ve zatitu tuih prava. Analogiju nije potrebno posebno obrazlagati. Nekako se ini da je rasprava o ovim pitanjima ponovo pokazala probleme s percepcijom fizikalne stvarnosti i njezinim iskrivljenim projekcijama na drutvene odnose, etiku i pravo. Krene li se u podruje eksperimentiranja sa spoznatim fizikalnim zakonima, umjesto dostupne nuklearne energije fuzije za sve, imamo prijetnje atomskim arsenalima za masovno unitenje, a umjesto dovoljno hrane za sve, imamo GMO i glad milijuna. Klizne li se u eksperimentiranje s drutvenim odnosima priznavanjem legitimnosti nagona kao pokretaa radikalnih promjena, dakle spolnog nagona ili sklonosti kao izvora prava, umjesto nastavka vrste i zakonomjernog rasta i prosperiteta, imat emo bespolno totalitarno drutvo strogo nadziranih siromanih pojedinaca, otetih dua o ijoj e prokreaciji rauna voditi Veliki brat. n

10

KOLUMNA

centar za urgentnu medicinu

Pie: Filip Mursel Begovi

Braniti Isusa od pedera:

Treba li vjerskim zajednicama dijalog sa homoseksualcima?
Je li BiH sekularnija drava od Hrvatske i jeste li za to da se u Ustav BiH unese odredba da je brak ivotna zajednica mukarca i vie ena? Mogu li se vjerski, nacionalni i spolni manjinski identiteti trpati u isti ko? Hoe li Islamska zajednica u BiH biti eliminirana iz javnog ivota nakon to se u Bosni aktiviraju pitanja prava LGBT populacije i koje su mogunosti da se preveniraju sukobi?

eka od manjinskih prava zastupamo, za neka se borimo, a neka nas zbunjuju. Tko ne bi ustuknuo pred slikom mladog homoseksualca kojemu se na gay prideu u Zagrebu u lice agresivno unosi razjareni B.B.B. pit bull, a ovaj mu prkosno odgovara: Pa kaj oe moja guzica, moja slobodica! Ovaj prilino nadrealni dogaaj na svoje oi svjedoio sam kao novinarski izvjestitelj na okupljanju, odnosno masovnom protestnom ljubljenju LGBT populacije pred Zagrebakom katedralom poetkom 2013. godine. Tako je to bilo na uarenoj liniji razgranienja izmeu heteroseksualaca i homoseksualaca. Neto dalje, grupa vjernika upadljivo je molila Zdravo Marijo i Oe na ispred ulaza u katedralu, u rukama drei zapaljene svijee sa hrvatskim grbom i veliki transparent na kome je bila slika Isusove majke Marije. Upitao sam ih zato stoje pred ulazom u katedralu. Odgovor je bio: Branimo Isusa od pedera! Meutim, ako zanemarimo ova komediografska, a u biti otuna zapaanja, dolazimo do konstatacije da je u sklopu aktualnih polemika u vezi manjinskih identiteta rije zapravo o nacionalnim, vjerskim i spolnim manjinskim pravima, a to se uoi i nakon Referenduma graanske inicijative U ime obitelji u vezi pitanja: Jeste li za

to da se u Ustav RH unese odredba da je brak ivotna zajednica mukarca i ene?, sve trpa u isti ko. E, upravo je to nekima malo tee shvatljivo. Neki se manjinski tretmani naprosto teko mogu svesti pod zajedniki nazivnik.

Mijeanje manjinskih identiteta i sekularno ureenje drave

Iz moga rakursa, primjerice, pravo padanja na seddu i pravo na bosanski jezik, pravo na mjesto za molitvu u pravoslavnoj crkvi na Cvjetnom trgu i uvoenje dvojezinosti, pravo na izuavanje Tore u idovskoj zajednici i mogunost da idovska djeca pohaaju svoju kolu, pravo na pjevuenje Hare Krishna mantre na Trgu bana Jelaia itd. ne bi trebalo mijeati s pravima LGBT populacije. Meutim, pogled iz moje perspektive, za koju bi neki rekli da je uvjetovana religijskim, pa time i konzervativnim gleditem, nije nuno obavezuju za sekularnu dravu. Pravo svake manjine jeste da joj veina ne govori ta da jede, s kim da spava, kojim pismom da pie, kojim jezikom da govori, kako da se moli Bogu ili koji e seks upranjavati sa svojim partnerom. Rije je o potpuno privatnim stvarima s kojima sekularna drava nema nita. Nadalje, pravo manjine da ne radi ono to radi veina, pravo ateista da ne budu teisti, pravo muslimana da ne budu krani, pravo homoseksualaca

da ne budu heteroseksualci... Sekularna drava, simplificirano objanjeno, slui da kupi pare za struju, a ne da osigurava spas i pristup na drugi svijet. Na ova pitanja treba odgovoriti, naravno dijalogom, a ne sukobom. Podijeljeni stavovi su mogui u svim pravcima, pa e netko iz svojih patrijahalnih i vjerskih zadatosti biti za graansku inicijativu U ime obitelji, a istom e biti protiv zabrane uvoenja dvojezinih ploa u Vukovaru, ime se smanjuju ustavna manjinska prava. Iako se naelno slaemo da su radikali spremni izjednaavati vjersko, nacionalno i spolno te svim manjinama podjednako poruiti raus, trebaju li oni obdareni razumom pristajati na te zakljuke i zanemariti mnotvo podkonteksta koji se suprotstavljaju takvom vienju manjinskih identiteta. Naprosto je nemogue zanemariti da su sve dominantne vjerske zajednice na naim prostorima uvrijeeno slone oko, za svako drutvo, uvijek prijepornih pitanja u rasponu od homoseksualizma do abortusa i eutanazije. Bili manjina ili veina, bez obzira na esto licemjerje, isto moemo posvjedoiti kod svih etnikih grupa na Balkanu, koje su i dalje dominantno patrijarhalne i tradicionalne. Stoga, esto se dogaa i neprihvatljivo poistovjeivanje retrogradnih patrijarhalnih naela sa onim vjerskim, a da one u
BEHAR115

11

KOLUMNA

stvarnosti zastupaju sasvim druge vrijednosti. Takoer, teko je povjerovati u krajnje zakljuke koji su nametani u hrvatskim medijima, ali i od strane nekih predstavnika nacionalnih manjina: Danas homoseksualci, sutra Srbi i idovi! Zanimljivo bi bilo uti ta o tome misle elnici Pravoslavne crkve u Hrvatskoj, ali i neki tradicionalni Srbin sa Korduna kojemu je vjerojatno draa pomisao na samoubojstvo od one da mu se sin oeni za mukarca. Oni su, naravno, uglavnom utjeli jer ono to je uslijedilo bila je referendumska inicijativa za ukidanje prava manjina, konkretno dvojezinosti, to se direktno odnosi na uvoenje irilice u Vukovaru. Ta inicijativa, druga u samo est mjeseci, ujedno je opravdani argument onima koji tvrde da je u Hrvatskoj pitanje razumijevanja i potivanja manjinskog prava ozbiljno narueno. U biti, bez obzira na podijeljena stajalita, iz perspektive sekularne drave postavlja se pitanje da li bi trebala postojati mogunost da se utjee na steena manjinska prava, jer su ona u sluaju nacionalnih manjina ustavna injenica, a to se tie LGBT populacije nisu krivino djelo. Ako se dravu pusti da odreuje prava manjina pod argumentacijom da je to volja veine, govorimo li onda uope o sekularnoj dravi koja garantira manjinska prava? Ne postoji polukatolika sekularna drava, kao to ne postoji ni polunevina djevojka. Ako je sekularna, onda se ne petlja u teoloka pitanja i obrnuto. Iako se veina izjanjava vjernicima, postavlja se i pitanje moe li se drava koja poiva na vjerskom moralu zvati sekularnom? Osobno, vidim razlike izmeu manjinskih identiteta i nije mi milo kada se trpaju u isti ko, istom si postavljajui pitanje nisu li ono to ih objedinjuje neotuiva ljudska prava za koja se veini ne bi trebalo dopustiti da ih umanjuje. Meutim, glavni razlog pokretanja inicijative ustavne zatite braka u Hrvatskoj bila je glasna propaganda gay udruga o promjenama Obiteljskog zakona, a u smjeru reguliranja prava homoseksualnim parovima na usvajanje djece. Dakle, pravo na djecu i pravo djece, to je ponajvie zasmetalo heteroseksualnu veinu.
BEHAR115

Nemogue je zamisliti da bi se zakoni regulirali po principu red islamskog, red katolikog, red pravoslavnog. Prije toga bi zasigurno uslijedio neki novi sukob do istrebljenja. Za one koje misle da je rjeenje bilo u komunizmu rei emo da je i to ureenje propagiralo jednu vjeru ateizam, dakle nevjeru. ini se da je sekularno ureenje za Bosnu do sada s najveim potencijalom za uspjeh, jer ekskluzivistiki ne promovira nijednu vjeru i naciju.
Nitko nita nije imao protiv ureenja homoseksualnih zajednica i niti jedna inicijativa nije ila tomu u protiv. Postavlja se i pitanje moe li sekularna drava izjednaavati kapacitete i izvore prava samo zato to je neki skup ljudi homoseksualna prava proglasio manjinskima. Stoga je teko i sa stajalita sekularne drave izjednaiti prava homoseksualaca i vjerskih manjina. S druge strane, uvjereni smo i da se sama gay populacija ne eli poistovjeivati sa vjerskim i nacionalnim manjinama. Gay populacija ima svoje pjesme, praznike, festivale i druge obiajnosti i nemogue je zamisliti nekog Bonjaka, koji bi na kakvoj manjinskoj smotri, obuen u tradicionalnu muslimansku nonju pjevao: Kad ja pooh na Bentbau, a iza njega bi nastupio ivopisni lik umjetnikog imena or, koji bi prigodno otpjevao pjesmu Eltona Johna. I jo neto, izrazito bitno, treba dodati itavoj mrei suprotstavljenih pitanja. Iako je Katolika crkva (odnosno njena laika ekspozitura, meu kojima se naao i jedan flower-power Hrvat musliman) tradicionalno oekivala da e dobiti podrku muslimana na Referendumu o definiciji braka, to se i dogodilo, ali potonji nisu primijetili da je definicija braka jednog mukarca i jedne ene jednim svojim dijelom protivna erijatu. Isti sluaj je kada govorimo i o judaistikoj halahi. Iz perspektive islama i judaizma, druga polovina reenice brak je zajednica (jednog) mukarca i (jedne) ene nije tona jer, po vjerozakonu obje religije, brak je Bogom ustanovljeni ugovor izmeu jednog mukarca i jedne ili nekoliko ena. Ovdje je bez sumnje rije o katolikoj definiciji braka, koja je u jednom dijelu suprotstavljena sa vjerozakonom islama i judaizma. Tu su neloginost primijetili zagrebaki idovi i distancirali se od te vrste graanske inicijative iza koje se krije katoliki vjerozakon. Primjerice, iz perspektive islama i judaizma daleko je gore to je ljudima dozvoljen irk (oboavanje kipova i likova) nego istopolni seks, pa to jo uvijek ne znai da bi sekularna drava trebala spaliti sve katolike i pravoslavne crkve ili hinduistike i budistike hramove, ali ni da je muslimanima i idovima zabranjen, uvaavajui dijalog sa kranskim zajednicama. Pravo na irk je neoutuivo ljudsko pravo. Da ga je Bog htio sprijeiti, ljudi bi bili u nemogunosti da ga provode. Naravno, u erijatskoj ili u halahikoj dravi irk se kanjava gubitkom glave. No, mi ne govorimo o erijatskoj ili o halahikoj dravi, a bome ni o katolikoj, nego o sekularnoj. Stoga, ini se da je Bosna kudikamo sekularnija drava, jer je gotovo nemogue zamisliti da bi nekome palo na pamet da pokrene referendumsku inicijativu u kojoj bi stajalo: Jeste li za to da se u Ustav BiH unese odredba da je brak ivotna zajednica mukarca i vie ena? to se Hrvatske tie, iako takve tendencije nisu primijeene, neki bi muslimani i idovi mogli uskoro rei da im se namee veinska kato-

12

KOLUMNA

Vukovarskoj Hrvatskoj treba malo vie duha sarajevske Bosne

Krajem 2013. godine stotine graana Bosne i Hercegovine okupile su se ispred zgrade Parlamentarne skuptine BiH kako bi protestirale protiv izmjena Zakona o zatiti i dobrobiti ivotinja. uli su se uzvici: Danas psi, sutra mi. Je li uzrok tog uzvika injenica da e svi sarajevski psi zavriti u interaju, gdje e im se ubrizgati smrtonosna injekcija, ili loe ekonomsko i drutveno stanje u BiH? Vjerojatno i jedno i drugo. Ovaj uzvik na neobian nain koincidira sa uzvikom koji se tie manjinskih Srba u Hrvatskoj. Ako hoete, ak i doslovno, jer sjeamo se vremena kada je u nekim hrvatskim gradovima bio istaknut natpis, sa pripadajuom karikaturom: Psima i Srbima ulaz zabranjen! elimo istaknuti paradoks u susjednoj BiH, gdje se graanska veina usporeuje sa ivotinjama, opravdano, budui da se osjea ugroena od manjine vladajue uzurpatorske politike oligarhije sva tri naroda. Istodobno, zbog iracionalnog straha da e neki Hrvati ponovo zapoeti program jasenovakog interaja za Srbe i idove, dopustilo se nekontrolirano i neprihvatljivo poistovjeivanje spolnih, vjerskih i nacionalnih identiteta u Hrvatskoj, bez da se objasne nijanse i razni podkonteksti. Pritom se zanemaruje da u vladajuoj hrvatskoj stranci (SDP), kao ni u najjaoj opozicijskoj stranci (HDZ), takve tendencije ne postoje ni u primisli. Meutim, u BiH dvojezinost nije problem. Naime, tzv. vukovarska Hrvatska smatra da je irilica znak i simbol srpske okupacije i ratnih zloina koje su poinili Srbi i da je stoga nepoeljna u Vukovaru. Pitamo se, usporeujui dva susjedna drutva, zato irilica nije znak opsade i okupacije u Sarajevu, koje je podnijelo deset puta vie rtava i koje je bilo etiri godine pod opsadom. Kako je to mogue? U Sarajevu je dvojezinost sasvim neupitna stvar! Zar su vukovarske rtve vrjednije? Gorko je to i doista anticivilizacijski. Je li onda i arapsko pismo simbol islamskog terorizma, je li latinica simbol britanskog imperijalizma i nacis-

tikog progona idova, je li konzumacija dvojezinih prava manjinskih Talijana u Istri znak faistike okupacije i aspiracija da se itava hrvatska obala pripoji Italiji... Je li? Naravno da nije. Trebalo bi moda tzv. vukovarskoj Hrvatskoj malo vie duha tzv. sarajevske Bosne.

Islamskoj zajednici u BiH prijeti potpuna eliminacija iz javnog ivota

Budui da je prevladavajui stav bosanskih politiara da budunost BiH vide kao dio europskih integracija, moe se oekivati da e pitanje spolnih manjina, kao usvojeni europski standard, biti izrazito bolan proces, koji bi mogao dovesti do potpune eliminacije vjerskih zajednica iz javnog ivota. Ovdje, prije svega, mislimo na Islamsku zajednicu. Ne slaemo se sa konstatacijom da e se pitanja spolnih manjina iz Hrvatske preseliti u Bosnu, jer ona su prisutna ali jo uvijek nisu aktivirana kao drutveni problem. Uostalom, katolika definicija braka neprimjenjiva je na Bosnu u kojoj ivi veliki broj muslimana, pa ne moemo govoriti o prelijevanju, kao to su neki sugerirali. Jedino to taj proces moe zaustaviti je neki novi pogubni meunacionalni sukob ili ak ponavljanje primjera, koji bi mogao opravdati status Sarajeva kao europskog Jeruzalema. Zato Sarajeva? Zato to je mala mogunost da e se gay pride odravati u Banjoj Luci, Trebinju ili irokom Brijegu. Primjer gay pridea u Jeruzalemu iz 2007. godine svjedoi jednu zaudnu meukonfesionalnu solidarizaciju. Tada su muslimanske i kranske voe pozvali vjernike da bacaju smee i kamenje na sudionike, a vjerske voe idovske ortodoksne zajednice javno su proklele sve neiste due u povorci, koje e proganjati zao duh te se nikad, po Bojem nalogu, nee oistiti od grijeha koji e ih pratiti u tijelu, dui i njihovim financijama. Netko bi mogao rei da je rije o pohvalnoj solidarizaciji u vezi zajednikih vrijednosti tri glavne svjetske monoteistike religije, no nas zabrinjava injenica da ni jedan dijalog ne moe zapoeti ispoljavanjem mrnje. Nije li to upravo i degradacija teistikog morala koji u bilo kojoj tradiBEHAR115

Pitamo se, usporeujui dva susjedna drutva, zato irilica nije znak opsade i okupacije u Sarajevu, koje je podnijelo deset puta vie rtava i koje je bilo etiri godine pod opsadom. Kako je to mogue? U Sarajevu je dvojezinost sasvim neupitna stvar! Zar su vukovarske rtve vrjednije? Gorko je to i doista anticivilizacijski.
lika samovolja i da su njihova manjinska prava da u punini upranjavaju svoju vjeru, stoga, ugoena. Iako definicija braka kao zajednice jedne ene i jednog mukarca u biti nije protivna erijatu, ve je u njem sadrana, graanska inicijativa isticala je i to da je rije o prirodnoj(!) zajednici, ime bi mogli doi i do zakljuka da se erijatski i halahiki brak smatra neprirodnim, a to moe biti uvreda i za muslimane i za idove. ta bi na to rekao srbijanski muftija Muamer Zukorli koji se nalazi u branoj zajednici sa dvije ene? Vjerojatno bi ljutito rekao: ne petljajte se u naa vjerska prava i ne vrijeajte islam. Time se vraamo do stajalita da vjernicima nije prihvatljivo da se spolni, nacionalni i vjerski identiteti trpaju u isti ko, ali da postoji odreena poveznica kada je rije o naruavanju ljudskih prava. Otvorena je Pandorina kutija, gdje je tu kraj?

13

KOLUMNA

ciji ima kao polazinu toku rije ljubav. Takva vrst zajednitva, ukoliko se ostvari u BiH, bit e nita drugo nego li uvod u nove sukobe, ako se vodimo provjerenom istinom da mrnja raa samo mrnju. Uostalom, trebalo bi se upitati je li uope mogue neko drugo dravno rjeenje u BiH osim sekularnog. Nemogue je zamisliti da bi se zakoni regulirali po principu red islamskog, red katolikog, red pravoslavnog. Prije toga bi zasigurno uslijedio neki novi sukob do istrebljenja. Za one koje misle da je rjeenje bilo u komunizmu rei emo da je i to ureenje propagiralo jednu vjeru ateizam, dakle nevjeru. ini se da je sekularno ureenje za Bosnu do sada s najveim potencijalom za uspjeh, jer ekskluzivistiki ne promovira ni jednu vjeru i naciju. Usred balkanskih drava, u kojima je veina ljudi siromano, u kojima se tisue mladih mukaraca i djevojaka prostituira da bi se kolovalo i u kojima su korupcija, mito i otimaina pravilo, stoji pitanje na koje treba odgovoriti: Je li naa odluka, kao vjernika, da se ne borimo protiv siromatva, ili protiv nepravde, ili, gluho bilo, protiv sile nego prioritetno protiv toga da se sekularna drava pone odnositi prema ivotnoj zajednici homoseksualaca kao prema heteroseksualnoj? Mi znamo da e ti ljudi i ovako i onako konzumirati homoseksualni odnos i da imaju svoja gay okupljalita, ali smo smrtno ozbiljni kada je rije o tome da sekularna drava omogui status braka njihovom monogamnom zajednikom domainstvu. Stav islama, primjerice, posve je jasan i ne ostavlja dvojbe homoseksualnost je strogo zabranjena, to ukljuuje i mogunost da posvajaju djecu. Vjerske zajednice moraju artikulirati svoj stav, a vjerozakon se ne moe mijenjati. Meutim, neto smo duni konstatirati ivimo u sekularnoj dravi gdje taj zakon ne vrijedi. Mi znamo da u istim svetim knjigama u kojima pie da je strogo zabranjeno da dva mukarca lijeu zajedno i ta je pripadajua kazna, pie i da drutvo treba biti pravedno, sirotinja zatiena, sila pod kontrolom, ali, budimo realni, tada bismo se trebali boriti protiv silnika koji vladaju ovim drutvom, a nama je lake da se prije toga bavimo
BEHAR115

Nesumnjivo zakljuujemo i upozoravamo da e se scenarij iz 2008. godine s puno gorim posljedicama ponoviti ukoliko se, prije svega mislimo na Islamsku zajednicu, ne nae adekvatan model koji e prevenirati sukobe. Naime, na koncu prie krajnja rtva bit e upravo Islamska zajednica i svi njeni lanovi bit e oznaeni kao ekstremisti i radikali. U tome e svesrdno pomoi radikalno sagledavanje stvarnosti nekih pojedinaca koji se vide kao luonoe ideja bonjako-muslimanske graantine, a zapravo su svojom nepromiljenou monstruozne tetoine upravo za one vrijednosti koje brane.

grupicom ljudi s drugaijim hormonima. Dakle, trebamo se zapitati je li potrebno pridavati toliko emotivne vanosti onome to se realno ne namee kao prioritetni drutveni problem, a izaziva goleme podjele, prijepore i u centru je panje javnosti kao u Hrvatskoj? Gdje smo bili kada je bio rat u Bosni? Gdje smo bili kada se ruila Ferhadija? Gdje smo bili dok se dogaao genocid u Srebrenici, kabrnji i Vukovaru, dok su se ubijali civili u Pakrakoj Poljani i Gospiu? Gdje su u svemu tome vjerske zajednice na Balkanu? Poesto na strani sile, nerazumijevanja i nametanja.

cije, koji e se pomno pratiti i ocjenjivati. Oito je da je i homoseksualnoj populaciji potrebna svijest o samopreispitivanju vlastitog udjela u politiziranju ionako uzavrelih balkanskih drutava i izazivanju sukoba, umjesto neprestanog plakanja nad svojim ugroenim identitetom, dok neki iz njihovih redova istodobno provode izrazito agresivnu i provokativnu retoriku. Nemogue je oekivati od vjernike populacije da e imati ikakvog razumijevanja prema onoj homoseksualnoj ukoliko e ona nastaviti vrijeati njihove svetinje. tovie, LGBT-ovci sami sebe percipiraju kao tolerantne, vesele i otkaene ljude koji prihvaaju svaku razliitost, a traei svoja prava, nekim postupcima vrijeaju tua intimna uvjerenja. Naime, jedno je upozoravati na sveprisutno drutveno licemjerje, a sasvim je drugo prikazivati majku Mariju i muslimanke kao lezbijke ili objavljivati neukusne karikature na kojima se sveenici i opatice ljube, ili jo gore. Bez da opravdamo takvu vrstu dosadanje komunikacije heteroseksualaca i homoseksualca, uope se ne treba uditi kada se na agresiju uzvrati agresijom. Rei e neki da je rije o sekularnoj i demokratskoj dravi u kojoj je sve doputeno, no to ne podrazumijeva da ono to je izraz vrijeanja i agresije nazivamo borbom za ljudska prava i tolerantno drutvo.

Pasivni otpor, dijalog ili zastraujue posljedice

Ustalila se praksa da razni europski fondovi za zatitu ljudskih prava preko LGBT populacije testiraju demokraciju u balkanskim dravama. Nakon to homoseksualci dobiju batine na gay prideu, europske komisije izdaju memorandume u kojima otro upozoravaju na nepotivanje osnovnih ljudskih prava te se potom dotina drava upuuje na daljnji proces demokratiza-

14

KOLUMNA

Obzirom da u BiH ne postoji razvijen sustav graanskih inicijativa, ve je on preputen otuenim pojedincima koji e prezentirati krajnje zakljuke, svjedoimo radikalne generalizacije na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, ali i one na spolnoj. Homoseksualna populacija usporeuje se sa teroristikim organizacijama, a istodobno je od istih primijetno i udivljenje sa hrvatskom inicijativom U ime obitelji. No, ovdje je prisutno potpuno odsustvo svijesti o radikalnim porukama koje se alju u javnost, koje ni priblino ne korespondiraju sa onima koje alje konzervativna katolika graantina u Hrvatskoj. Katolika crkva, suoena sa kritikom Europske Unije da kri ljudska (spolna) prava, ali i s velikim brojem sluajeva pedofilije i homoseksualizma u vlastitim redovima, pa joj se ujedno spoitava i licemjerje, svoje djelatnosti u vezi ouvanja tradicionalnih obiteljskih vrijednosti prepustila je laicima (graanima vjernicima) koji ni u jednom trenu nisu nastupali s radikalnih pozicija, iako im je pripisivan faizam i skriveni politiki motiv. Takva vrstu graanskog djelovanja u BiH je nezamisliva, jer je taj sloj drutva (i lijevi i desni), to zbog trauma rata i raznih migracijskih procesa, to zbog apatije i intelektualne lijenosti, potpuno razbijen i neaktivan. To je bilo vidljivo i 2008. godine kada je homose-

Pravo svake manjine jest da joj veina ne govori ta da jede, s kim da spava, kojim pismom da pie, kojim jezikom da govori, kako da se moli Bogu ili koji e seks upranjavati sa svojim partnerom. Rije je o potpuno privatnim stvarima s kojima sekularna drava nema nita. Nadalje, pravo manjine da ne radi ono to radi veina, pravo ateista da ne budu teisti, pravo muslimana da ne budu krani, pravo homoseksualaca da ne budu heteroseksualci... Sekularna drava, simplificirano objanjeno, slui da kupi pare za struju, a ne da osigurava spas i pristup na drugi svijet.
ksualna populacija izazivaki zapoela gay pride tijekom svetog muslimanskog mjeseca Ramazana, to je bio povod da ih fiziki napadnu pripadnici vehabijske zajednice i navijakih skupina. Nesumnjivo zakljuujemo i upozoravamo da e se slian scenarij s puno gorim posljedicama ponoviti ukoliko se, prije svega mislimo na Islamsku zajednicu, ne nae adekvatan model koji e prevenirati sukobe. Naime, na koncu prie krajnja rtva bit e upravo Islamska zajednica i svi njeni lanovi bit e oznaeni kao ekstremisti i radikali. Kao to je mnogo puta do sada isticano, dogaaj na gay prideu u Sarajevu imao je do tada nevieni medijski odjek, koji se sastojao od generaliziranja svih bosanskih muslimana kao radikala. U isto vrijeme ni priblino isti tretman nisu imali radikali u Srbiji koji su zbog gay pridea u Beogradu pokrenuli pravi mali ulini rat s puno gorim posljedicama od onih sarajevskih. Postojee globalne predrasude prema muslimanima mogle bi se ponovo neosnovano multiplicirati do nesluenih razmjera. U tome e svesrdno pomoi radikalno sagledavanje stvarnosti nekih pojedinaca koji se vide kao luonoe ideja bonjako-muslimanske graantine, a zapravo su svojom nepromiljenou monstruozne tetoine upravo za one

vrijednosti koje brane. Ni manje ni vie, nameu se dvije opcije. Ili pasivni otpor, odnosno potpuno ignoriranje gay pridea kao to je to bilo u Splitu, pa je i svaki daljnji generalizirajui govor o postojanju velikog broja radikala nemogu, te na koncu preputanje sekularnoj dravi da u skladu s uvaavanjem svih razliitosti uredi svoje drutvene odnose. ini se da je to najbre i najlake rjeenje, uz napomenu da IZ, zajedno sa ostalim vjerskim zajednicama, nee moi izbjei javnu raspravu u vezi svog legitimnog stava o homoseksualnosti, a posebno o novim pravima na brak i usvajanje djece. Ili, koliko god to nekome nemogue zvualo dijalog Islamske zajednice i politikih stranaka, uvjetno reeno desne orijentacije, sa LGBT populacijom. U tom sluaju trebalo bi radi dobrobiti i jednih i drugih dogovoriti modele kojim e se sprijeiti sukobi i posljedice koje e nesumnjivo uslijediti. Poueni iskustvom iz 2008., ini se da je taj dijalog potrebniji Islamskoj zajednici. Za Hrvatsku moemo rei da je postigla sve svoje nacionalne ciljeve: nezavisna je drava, lanica NATO pakta, lanica Europske Unije, a u njoj su Hrvati katolici apsolutna veina. Bez obzira na to, nastale su ogromne podjele i polarizacije unutar drutva. Zakljuci o slijedu dogaaja u po svakoj osnovi podijeljenoj BiH se nameu sami po sebi i zastraujui su. Na koncu, da se vratimo konfuznom poimanju manjinskih identiteta, trenutno nametnutih hrvatskom drutvu. Ukoliko na Autobusnom kolodvoru u Zagrebu ugledamo grupu razjarenih mrzitelja koji cipelare homoseksualca (ili bilo kojeg drugog: punkera, Roma, jevreja, muslimana, Srbina), zapitajmo se: osjeam li se tim prizorom ugroen kao manjinski Bonjak i musliman, Srbin, idov... Moemo li ukloniti subkulturalne, vjerske, nacionalne, rodne ili spolne identitetarne oznake i zamisliti samo sliku grupe koja maltretira pojedinca? Odluka da se umijeamo, bez obzira na osobnu ugrozu, ovisi upravo o razini morala, odnosno onoga to nazivamo ljudskost. Nije li to jo uvijek, nadamo se, osjeaj koji dijeli veina i koji je prva instanca u izboru izmeu dobra i zla? n
BEHAR115

15

ASOPISI: Nezavisna drava Hrvatska

DOU VE BATI (ISTOK I ZAPAD),

jedini hrvatski list na turskom jeziku (1943. - 1944.)
Pie: Anelko Vlai

asopis Dou ve Bat tiskan je u Tipografiji d.d. na formatu A4 i u potpunosti na turskom jeziku. Glavni urednik bio je Abdurezak Hifzi Bjelevac (1886. - 1972.), bosanskohercegovaki knjievnik, novinar i publicist. Osnovan je s podrkom ustake vlasti, koja je ovlastila Ministarstvo vanjskih poslova NDH da potpomae objavljivanje asopisa. Urednitvo se nadalo da e prvo uspostaviti kulturne veze, zatim gospodarske te pomou tih i politike veze izmeu NDH i Turske. Moe se zakljuiti da mu je glavni cilj bilo ishoenje turskog priznanja NDH.
16
BEHAR115

Nezavisnu su Dravu Hrvatsku zbog njezine zdruenosti sa silama Osovine priznale samo lanice spomenutog saveza (Njemaka, Italija, Japan, Rumunjska, Maarska itd.) i neutralna panjolska. Vodstvo NDH pokuavalo je ishoditi meunarodno priznanje i od drugih neutralnih drava, pa tako i od Republike Turske. Zato je od listopada 1941. do prosinca 1942. poslalo u Tursku etiri pregovarake misije s ciljem ishoenja turskog priznanja NDH. Sve etiri misije bile su neuspjene, pa je vodstvo NDH promijenilo taktiku i pokualo isti cilj postii pokretanjem asopisa na turskom jeziku.1 Dou ve Bat. Kltr, iktisat, sosyal ve siyasi mecmuas [Istok i zapad. Kulturni, gospodarski, drutveni i politiki asopis] drugi je asopis objavljivan na latinici i na turskom jeziku na prostoru bive Jugoslavije2 i prvi asopis na latinici i turskom jeziku na podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Prvi

broj asopisa izaao je 6. travnja 1943., a do 15. kolovoza 1944. izalo je osam brojeva, koji su izlazili jednom mjeseno. Vlasnik i izdava asopisa bila je zagrebaka Hrvatska muslimanska tiskara. asopis je tiskan u Tipografiji d.d. na formatu A4 i u potpunosti na turskom jeziku. Glavni urednik bio je Abdurezak Hifzi Bjelevac (1886.1972.), bosansko-hercegovaki knjievnik, novinar i publicist, dobar poznavatelj turskog jezika i Turske, kolovan u istanbulskom Galatasarajskom liceju. Bjelevac je 1930-ih i 1940-ih objavljivao romane i pripovijetke i ureivao nekoliko listova u tadanjoj Kraljevini Jugoslaviji. Tijekom 1931. radio je kao strunjak za turski jezik u beogradskom Presbirou.3 Tijekom 1930-ih radio je kao atae za tisak Kraljevine Jugoslavije u Istanbulu i Ankari i suraivao je u tamonjim listovima Ulus, La Rpublique i Cumhuriyet.4 U travnju 1942. u Zagrebu je osnovao Hrvat-

Ovaj lanak kraa je i izmijenjena inaica rada koji e biti objavljen u zborniku radova s Osmoga meunarodnog turkolokog kongresa odranog od 30. rujna do 4. listopada 2013. u Istanbulu, Dou ve Bat Trke Yaynlayan Hrvat Dergisi ve Onun Hrvat-Trk likilerinin lerlemesindeki Rol, VIII. Milletleraras Trkoloji Kongresi Bildirileri, stanbul niversitesi, Istanbul, 2013. Za detaljnije podatke o pokuajima uspostave diplomatskih odnosa izmeu NDH i Turske: Nada KISI KOLANOVI, Nezavisna Drava Hrvatska, zemlje jugoistone Europe, Turska i Japan 1941.-1945., Nezavisna Drava Hrvatska 1941.-1945. Zbornik radova, Alinea, Zagreb, 2009., 193-214. Prvi list tiskan latinicom i na turskom jeziku na prostoru bivih jugoslavenskih zemalja je list Eas, objavljivan 1911. u Manastiru-Bitoli. Urednik lista bio je Zekeriya Sami Efendi. Aleksandar STIPEVI (glavni urednik), Hrvatski biografski leksikon, sv. III, Zagreb, 1989., Jugoslavenski leksikografski zavod, 421. Darko STUPARI (glavni urednik), Tko je tko u NDH Hrvatska 1941.-1945., Minerva, Zagreb, 1997., 38. Ferid KARIHMAN, Hrvatsko-bonjake teme, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1996., 85.

ASOPISI: Nezavisna drava Hrvatska

koju se vjerovalo da je brojna i utjecajna, da se obrati turskom dravnom vodstvu i potakne ga na priznavanje NDH.9 Zbog toga je sadraj asopisa bio usmjeren prema bonjakoj emigraciji u Turskoj, meutim, nije jasno zato je onda asopis bio objavljivan na turskom jeziku, jer je bosansko-hercegovaka manjina u Turskoj vjerojatno dobro poznavala jezik zemlje iz koje su se preselili u Tursku. U asopisu je, osim glavnog urednika Bjelevca, putem lanaka suraivao velik broj muslimanskih intelektualaca, knjievnika i novinara. Prema potpisima na dnu objavljenih lanaka moe se ustvrditi da je Bjelevac bio autor brojnih tekstova u asopisu, ali da su vijesti, komentare i druge tekstove objavljivali i Hakija Hadi,10 Salih Balji,11 Kasim Guji,12 Latif Mufti,13 Hamdija Kreevljakovi,14 Salih Ali,15 Ivan Esih16 i drugi autori. Zajedno s Bjelevcem su

5 6 7 8 9 10

sku muslimansku nakladu, iji je cilj bio objavljivanje prijevoda knjiga o islamu i djela hrvatskih pisaca na turski, arapski i perzijski jezik. Najvaniji projekt Naklade bilo je izdavanje asopisa Dou ve Bat, a Bjelevac je u drugoj polovici 1942. zapoeo s ureivanjem i objavljivanjem asopisa.5 asopis je osnovan s podrkom ustake vlasti, koja je ovlastila Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) NDH da potpomae objavljivanje asopisa. Bosansko-hercegovaki pisac Muris Idrizovi u svojoj je knjizi o Bjelevcu zapisao da je potonji bio uvuen u izdavanje asopisa, ali nije pojasnio svoju tvrdnju.6 Moda je Idrizovi htio natuknuti da je ustaka vlast prisilila Bjelevca da sudjeluje u izdavanju lista. U prvom broju asopisa navodi se da mu je cilj stvaranje i ojaavanje prijateljskih veza izmeu Turske i NDH, a u jednom od kasnijih brojeva kae se da je asopis namijenjen turskoj javnosti, europskim turkolozima i ogranienom dijelu naeg naroda koji zna turski. Osim toga, urednitvo asopisa nadalo se da e prvo uspostaviti kulturne veze, zatim gospodarske te pomou tih i politike veze izmeu NDH i Turske.7 Moe se zakljuiti da mu je glavni cilj bilo ishoenje turskog priznanja NDH. Vodstvu NDH inilo se da bi se taj cilj mogao ostvariti jer je tijekom Drugoga svjetskog rata Turska bila neutralna drava koju su oba zaraena saveza pokuavala privui u svoje redove. Povezati se s Turskom znailo je spasiti se od meunarodne izolacije koju je nametalo lanstvo u Osovini. Ustaka vlast smatrala je da e Turska htjeti meunarodno priznati NDH ako joj se ukae na injenicu da je u NDH ivjelo priblino 800 000 muslimana.8 asopis je trebao uvjeriti bonjaku manjinu u Turskoj, za

11

12

13

14

15

16

D. STUPARI, 38. Muris IDRIZOVI, Abdurezak Hifzi Bjelevac 1886-1972. ivot i knjievno djelo, Svjetlost, Sarajevo, 1978., 171. Hifzi BJELEVAC, Hrvat Mslman Basmevi Dou ve Bat, Dou ve Bat, 2/1944., br. 8, 13-14. Hrvoje MATKOVI, Povijest Nezavisne Drave Hrvatske, Naklada Pavii, Zagreb, 2002., 82. N. KISI KOLANOVI, 197. Hakija Hadi (1883.-1953.), politiar i diplomat, jedan od najistaknutijih muslimanskih dunosnika NDH. Od oujka 1942. do srpnja 1944. bio je opunomoeni ministar i izvanredni poslanik u Ministarstvu vanjskih poslova NDH. Od srpnja 1944. do svibnja 1945. bio je na mjestu poslanika NDH u Maarskoj. Tijekom Drugoga svjetskog rata radio je kao publicist i objavljivao brojne tekstove u asopisima, a naroito u tisku namijenjenom muslimanskom stanovnitvu NDH. A. STIPEVI, 382. D. STUPARI, 148. Salih Balji (1890.-1968.), politiar i diplomat. Od kolovoza 1941. do listopada 1942. ivio je u Zagrebu i predavao u Treoj mukoj gimnaziji. Od studenoga 1942. do svibnja 1945. bio je na dunosti konzula NDH u Ljubljani (u tadanjoj Njemakoj). Objavio je brojne lanke u raznim tiskovinama NDH. D. STUPARI, 21. Alija NAMETAK, Sarajevski nekrologij, Nakladni zavod Globus Bonjaki institut, Zagreb Zrich, 1994., 140.-141. Kasim Guji (1906.-1943.), novinar i publicist. Prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata u zagrebakim je tiskovinama objavljivao znanstvene i strune radove i putopise. Trpimir MACAN (glavni urednik), Hrvatski biografski leksikon, sv. V, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2002., 302. Zlatko HASANBEGOVI, Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. Doba utemeljenja, Medlis Islamske zajednice Zagreb Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2007., 439. Latif Mufti (1919.-1945.), novinar. Tijekom 1941. i 1942. radio je kao tajnik u nekoliko upravnih odjela NDH. Od srpnja 1942. bio je zaposlen kao prevoditelj s turskog jezika u Hrvatskom dojavnom uredu Croatia. Neko je vrijeme ivio u Turskoj kao izvjestitelj. Tijekom 1942. i 1943. bio je predsjednik Hrvatskog akademskog kluba Musa azim ati. U veljai 1943. postao je analitiar za turski tisak u Odjelu za odnose s inozemstvom u Glavnom ravnateljstvu Ustake mladei u Zagrebu. Z. HASANBEGOVI, 213-214., 390. Hamdija Kreevljakovi (1890.-1959.), povjesniar. Prije i tijekom Drugoga svjetskog rata predavao je u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu. Istraivao je povijest Bosne i Hercegovine i objavio mnogo znanstvenih radova o bosansko-hercegovakoj povijesti. Objavio je i brojne lanke u novinama koje su izlazile u vrijeme NDH. D. STUPARI, 208. Salih Ali (1906.-1982.), knjievnik i novinar. Do 1942. radio je u novinama Nova Hrvatska, a zatim na Hrvatskom radiju. Objavljivao je knjievne i druge asopise u asopisima koji su izlazili za vrijeme NDH. D. STUPARI, 6. Z. HASANBEGOVI, 439. Ivan Esih (1898.-1966.), knjievnik i prevoditelj. Od travnja 1941. zaposlen je na Odsjeku za knjievnost i umjetnost Glavnog ravnateljstva za

BEHAR115

17

ASOPISI: Nezavisna drava Hrvatska

Adem Sokolovi17 i erijatski sudac Demal Katana prevodili tekstove na turski jezik. Veina spomenutih pisaca u ono je vrijeme, a posebice u godinama nakon Drugoga svjetskog rata, spadala u redove najvanijih muslimanskih znanstvenika s podruja Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Autori lanaka u asopisu ponajvie su pisali o kulturnim, znanstvenim, popularnim i povijesnim temama, dok su manje mjesta ostavljali za politike teme. Urednitvo asopisa u drugom je broju u napomeni naslovljenoj Urednitvo izvijestilo da e asopis izlaziti dvaput mjeseno i da e trei broj imati naslovnu stranicu u boji i da e pokuati smanjiti broj pravopisnih greaka, kojih je u prva dva broja bilo mnogo.18 U iduim brojevima mogle su se primijetiti neke promjene, ali asopis nije uspijevao izlaziti dvaput mjeseno, dapae: s tekoama je izlazio jednom u mjesecu.19 Ono to pri itanju asopisa upada u oi jest da je turski jezik prilino lo, a greke se mogu pronai na skoro svakoj stranici asopisa. Moe se pretpostaviti da je razlog tomu injenica da je Bjelevac skoro sve tekstove u asopisu napisao ili preveo sam, a Galatasarajski je licej zavrio 1906., dakle prije promjene koja se u turskom obrazovnom sustavu dogodila 1928. kada se prelo s arabice na latinino pismo. Zbog toga je jezik asopisa arhaian, a pravopis manjkav. Ponegdje nedostaju slova ili su viak, ponegdje se kriva slova nalaze na krivim mjestima. Bjelevac je vjerojatno inio takve pogreke zbog toga to je u 1930-im godinama morao prestati pisati na arabici i prijei na latinicu. U asopisu se govori o politikim, gospodarskim i kulturnim dogaanjima u tadanjoj Turskoj i naglaava se da se u tisku NDH velika panja posveuje Turskoj: Svaka vijest, lanak i izjava dana od strane slubenih turskih izvora ovdje nailazi na veliko zanimanje. U isto vrijeme, osobe na elu turske vlade realistikim gledanjem tite svoj narod od rata i ratnih tenji, jer su dosad provodili politiku s takvom mudrou i pronicljivou a posebno se za politiku Turske zanimaju Hrvati muslimani. Hrvatski tisak, a posebno vodee novine: Hrvatski narod i Nova Hrvatska, sve vie objavljuju vijesti i lanke o Turskoj.20 Autori lanaka trudili su se istaknuti povijesne veze izmeu Hrvatske i Turske. Tako su pisali o tome da su Osmanlije tijekom nekoliko stoljea svoje vladavine na Balkanu titili tamonje narode i pokazivali velikodunost koja se oituje u brojnim preostalim civilizacijskim tragovima kao to su osmanske graevine. S druge strane, autori kritiziraju narode koji su doli sa sjeveroistoka i u osvojenim mjestima ostavili ruevine i najcrnje uspomene.21 U
ope prosvjeivanje Ministarstva prosvjete NDH. Tijekom 1943. i 1944. ureivao je novine Prosvjetni ivot. Objavljivao je lanke u hrvatskom tisku i prevodio s nekoliko jezika. D. STUPARI, 110-111. Adem Sokolovi (1886.-1958.), profesor u Dravnoj srednjoj tehnikoj koli u Zagrebu, lan zagrebakoga Dematskog Medlisa (1937.1945.) i lan Upravnog odbora Zaklade za izgradnju damije (1938.1945.). Z. HASANBEGOVI, 252., 371. H. BJELEVAC, Heyet-i Tahririyeden, Dou ve Bat, 1/1943., br. 2, 8. Fahri KAYA, Zagrepte Trke yaynlanan Dou ve Bat dergisinin Hrvat-Trk ilikilerinin gelimesindeki abalar, Drdnc

drugom se lanku navodi: Svima je poznato koliku veliku bliskost prema Republici Turskoj osjea muslimanski dio naega naroda. Jasno je da i ostatak naega naroda gaji jednake osjeaje. Moemo rei da smo u rodbinskim vezama s Turskom; jer velik dio naeg naroda ima rodbinu u Turskoj.22 lanak pod naslovom Hrvatska i Turska zapoinje ovom reenicom: Povijest je vie od etiri stoljea vezivala hrvatski i turski narod. U lanku se tvrdi da su se Osmanlije blagonaklono ponaali prema nacionalnom osjeaju, vjeri i obiajima Hrvata na osvojenom podruju i da su u mnogim hrvatskim i bosansko-hercegovakim gradovima otvarali kole i gradili bezbrojne esme, edrvane, imarete, hanove, damije, hamame i druge graevine. Takvi romantini prikazi hrvatsko-turskih odnosa brojni su na stranicama asopisa Dou ve Bat. Hvali se i ustroj nove i moderne Republike Turske i zasluge Mustafe Kemala Atatrka. Nova Hrvatska je pak nakon stoljetnih borbi postigla slobodu i neovisnost i zato se u spomenutom lanku izraava vjera da je nova Turska zadovoljna time da u novoj hrvatskoj dravi muslimani uivaju jednaka prava i sve slobode, i da je zadoUluslararas Gney-Dou Avrupa Trkolojisi Sempozyumu Bildirileri, Prizren, 2011., 134. H. BJELEVAC, Hrvatlarn Trkiyeye kar ilgisi, Dou ve Bat, 1/1943., br. 2, 6. H. HADI, Hrvat Mslmanlar Ananevi Mcadelelerde, Dou ve Bat, 1/1943., br. 3, 2-3. H. BJELEVAC, Trkiye Cumhuriyeti ve Mstakil Hrvatistan Hkmeti Arasnda ktisadi ve Ticari Muamelatn mkan, Dou ve Bat, 1/1943., br. 1, 3.

20 21 22

17

18 19

18

BEHAR115

ASOPISI: Nezavisna drava Hrvatska

voljna time to je nova hrvatska drava radi zatite vlastite neovisnosti i postizanja trajnog mira na jugoistoku Europe odluna u ouvanju dobrih odnosa s bliskim i dalekim susjedima.23 Jedan od ciljeva autora asopisa bio je zbliavanje hrvatskog i turskog naroda na kulturnoj razini. Zato su u asopisu esto objavljivani tekstovi o turskom jeziku i kulturi. Glavni urednik Bjelevac je u lanku o knjizi o turcizmima autora Ivana Esiha napisao da su Turci pet stotina godina vladali balkanskim dravama. Turci nikad nisu htjeli nametati vlastiti jezik stranim narodima. Neke rijei ostale su u bugarskom, grkom, albanskom, hrvatskom i srpskom jeziku u svom izvornom obliku i s divnom harmonijom turskog jezika. Muslimani Bosne i Hercegovine ne znaju turski, ali poznaju toliko turskih rijei da ih drugi Hrvati, koji se nisu rodili u Bosni, ne razumiju. Kako bi uklonio tu potekou, hrvatski prevoditelj i publicist Ivan Esih napisao je prirunik za turski i objavio ga u Zagrebu. () Iz tog malenog prirunika saznajemo da se u hrvatskom jeziku koristi vie od etiri tisue turskih rijei.24 Kad god bi se na stranicama asopisa govorilo o Turskoj, nije bilo mogue ne spomenuti Osmansko Carstvo i Osmanlije: Turci su 415 godina vladali u Bosni i Hercegovini (1463-1878). U tom su vremenu izgradili velik broj damija i mostova koji krase skoro cijelu Bosnu i Hercegovinu.25 U asopisu se meu ostalim objavljivalo iscrpne nekrologe osoba koje su se bavile turkolokim istraivanjima. Tako su objavljeni tekstovi u spomen na arheologa, etnologa i povjesniara umjetnosti iru Truhelku (1865.-1942.),26 novinara Mehmeda Sulejmanpaia (1871.-1943.),27 povjesniara i orijentalista Alekseja Olesnickog (1888.23 24

Objavljivani su lanci koji su naveliko govorili o izgradnji Poglavnikove damije koja se od 1941. do 1944. gradila u Zagrebu. Njezina izgradnja predstavljala se kao znaajan projekt dravnog vodstva NDH: Prema sadanjem stanju, mnogo je damija na podruju Nezavisne Drave Hrvatske, ali sve one su na prostoru Bosne i Hercegovine, u kojoj veinom ivi muslimansko stanovnitvo. Ovaj je put Poglavnik odredio izgradnju moderne damije u Zagrebu, s tri minareta i edrvanom.

1943.)28 i povjesniara i akademika Vladislava Skaria (1869.-1943.)29 Kako bi se turskim itateljima pribliio sadraj asopisa, objavljivani su tekstovi o poznatim turskim osobama, npr. o arhitektu Sinanu,30 o dravniku Ahmetu efiku Mithat-pai31 i o piscu Tevfiku Fikretu.32 U mnogim lancima mogue je prepoznati trud autora da budue itatelje asopisa uvjere da su muslimani u NDH ivjeli slobodno i da su imali sva graanska prava. U tekstovima se naglaava da su Hrvati muslimani prihvaali i podupirali politike stavove NDH posredstvom svojih politikih predstavnika. U svakoj se prilici spominjalo hrvatsko dravno vodstvo i imena muslimanskih lanova dravnih ustanova. Naprimjer, u lanku Hrvati muslimani i njihovo sadanje stanje istie se da su muslimani NDH, kako je poglavnik dr. Ante Paveli u svakoj prigodi izjavljivao, Hrvati najistije krvi i da zato moraju u svim dravnim poslovima biti ravnopravni s drugim Hrvatima i prema svojim sposobnostima moraju sudjelovati u administrativnoj vlasti, a jasno je da e zbog toga morati iskoristiti svu svoju materijalnu i duhovnu snagu za jaanje domovine.33 Cilj je bio pokazati da je poloaj muslimana u NDH bio vrlo dobar: Stvaranjem nezavisne hrvatske drave Hrvati muslimani su kao to je uvijek bilo posredstvom svojih pred28

29 30

31

25 26

27

Salih BALJI, Hrvatistan ve Trkiye, Dou ve Bat, 1/1943., br. 2, 1-2. H. BJELEVAC, Dr I. Esih: Turcizmi (Hrvat Dilinde Trk Lisannn zleri), Dou ve Bat, 1/1943., br. 1, 10. H. BJELEVAC, Bosna-Hersekte Trk Mimarl, Dou ve Bat, 1/1943., br. 4, 6-7. H. BJELEVAC, Trkolog Doktor iro Truhelkann lm, Dou ve Bat, 1/1943., br. 1, 6. H. BJELEVAC, Merhum Mehmed Sulejmanpai, Dou ve Bat, 1/1943., br. 1, 12.

32

33

H. BJELEVAC, Hrvatistan Felsefe Fakltesinde Dou Dilleri in Krs (Aleksej Olesnickinin lm Mnasebetiyle), Dou ve Bat, 1/ 1943., br. 4, 8. H. BJELEVAC, Vladislav Skari, Dou ve Bat, 1/1943., br. 5, 12. H. BJELEVAC, Mimar Sinan ve Heykeltra Ivan Metrovi, Dou ve Bat, 1/1943., br. 5, 1-2. Read KAYNAR, Mithat Paa Bir dealistin Hayat, Dou ve Bat, 2/1944., br. 8, 5-6. Originalni lanak potjee iz turskih novina Cumhuriyet: R. KAYNAR, Mithat Paa, Cumhuriyet, Istanbul, 24 IV. 1944., 2. Ziyaeddin Fahri FINDIKOLU, Tevfik Fikretin Ahlak Felsefesi, Dou ve Bat, 1/1943., br. 5, 5-6. Originalni lanak potjee iz turskih novina Cumhuriyet: Z. F. FINDIKOLU, Tevfik Fikretin Ahlk Felsefesi, Cumhuriyet, Istanbul, 19 VIII. 1943., 2. H. BJELEVAC, Hrvat Mslmanlar ve Onlarn imdiki Vaziyeti, Dou ve Bat, 1/1943., br. 1, 6. F. KAYA, 135.

BEHAR115

19

ASOPISI: Nezavisna drava Hrvatska

stavnika i istaknutih osoba prihvatili ideju hrvatske drave i izjavili da e posve iskreno biti povezani s njom. Nakon toga je u prvu hrvatsku vladu ulo nekoliko poznatih Hrvata muslimana. Osim toga, nekoliko je muslimanskih intelektualaca postavljeno na visoke poloaje prema svojim zvanjima. () Mnogi ravnatelji kola, ravnatelji visokih ustanova i diplomatski dunosnici su muslimani.34 U asopisu su objavljivane estitke Poglavnika muslimanskim graanima NDH povodom vjerskih blagdana: Povodom Kurban-Bajrama, blagdana hada i rtve, aljem najsrdanije estitke svoj muslimanskoj brai, a prije svega muslimanskim borcima koji u ove sudbinske dane zajedno s drugim hrvatskim borcima prilau najvee rtve u obrani najveeg blaga neovisnosti i slobode Hrvatske. Bajram mubarek olsun.35 U lanku pod naslovom Muslimani u Hrvatskoj stoji: Poglavnik doktor Ante Paveli posebice naglaava vjernost, hrabrost i nacionalnu istou Hrvata muslimana. Poglavnik se rodio u Hercegovini, velik dio svoga djetinjstva proveo je u raznim mjestima diljem Bosne i Hercegovine meu muslimanima i, jo od vremena kad je s muslimanskom djecom pohaao mekteb, volio je Hrvate muslimane. Poglavnik nikad ne proputa prigodu da iskae svoju naklonjenost Hrvatima muslimanima.36 Sedmi broj asopisa ispunjen je fotografijama posljedica saveznikih bombardiranja gradova i sela diljem NDH, a pod fotografijama pie: Tragovi Anglosaksonaca: razruene muslimanske kue u Bosni, Velika zgrada u Dalmaciji, koju su razruili neprijateljski zrakoplovi, Lijepi grad Maglaj u nedavno bombardiranoj Bosni, Uinak divljih neprijateljskih zrakoplova, Tuan prizor iz Bosne i Neprijatelji su i ovuda proli. U lanku pod naslovom Bombardiranje bosansko-hercegovakih gradova o razaranjima u
34

Vodstvo NDH provodilo je iroku propagandu s ciljem dokazivanja hrvatstva bosansko-hercegovakih muslimana, za koje se tvrdilo da su muslimanski dio hrvatskog naroda i njegova poveznica s turskom i arapskom kulturom i civilizacijom. Ustako vodstvo smatralo je da NDH moe igrati veliku ulogu u povezivanju zapadne Europe i islamske civilizacije. Sintagma Hrvati muslimani moe se pronai na brojnim mjestima u asopisu.
Sarajevu i Mostaru pie: Dana 21. sijenja prole godine neprijateljski su zrakoplovi nad Sarajevom ispustili bombe nad njegovim poznatim i naseljenim etvrtima. Gubici: 57 mrtvih i 104 ranjene osobe; 35 kua je potpuno srueno, a nekoliko je djelomino razrueno. Brojne i razorne bombe pale su i na otvorene trgove. Neprijateljski zrakoplovi ispustili su bombe nad mjestima oko Sarajeva i nad nekoliko gradova u Hercegovini. Meu stanovnitvom, koje je tu agresiju doekalo s velikom disciplinom, s mrnjom se pamti te napadae, koji su napali najsiromaniji dio stanovnitva, a ponajvie su ugasili ivote muslimanskih ena i djece.37 Urednitvo asopisa eljelo je i preko lanaka o gospodarstvu potaknuti razvoj hrvatsko-turskih veza. Tako se u lanku pod naslovom Mogunost gospodarskih i trgovakih transakcija izmeu Republike Turske i Nezavisne Drave Hrvatske ustvruje da je me37

unarodna trgovina najvanija stvar u trgovakim poslovima, a posebice provoenje trgovakih transakcija sa susjednim zemljama. Tako je NDH imala elju obnoviti i voditi trgovinu s bliskim susjedom Turskom. Poznata je bila naklonost muslimanskog stanovnitva NDH prema Turskoj; njihova je rodbina u Turskoj i s njima su u bliskim kontaktima. S obzirom na to kakva je bila razina trgovine izmeu Jugoslavije i Turske u 1939. godini, nema razloga da se tako plodna robna razmjena ne nastavi i izmeu NDH i Turske. Autor navodi da je u Zagrebu osnovano Podunavsko dioniko drutvo za kompenzacione poslove sa zemljama jugoistone Europe koje ima za cilj pokrenuti gospodarske transakcije, prije svega s Turskom, i nabraja proizvode koje dvije drave mogu meusobno prodavati.38 Na stranicama asopisa Dou ve Bat mnogo se prostora poklanjalo tek-

35

36

H. BJELEVAC, Hrvat Mslmanlar ve Onlarn imdiki Vaziyeti, Dou ve Bat, 1/1943., br. 1, 5-6. Ante PAVELI, Bayram Mnasebetiyle Tebrikler, Dou ve Bat, 2/1944., br. 7, 16. H. HADI, Hrvatistanda Mslmanlar, Dou ve Bat, 1/1943., br. 4, 1-2.

38

H. BJELEVAC, Bosna-Hersek ehirlerinin Bombardman, Dou ve Bat, 2/1944., br. 7, 16. H. BJELEVAC, Trkiye Cumhuriyeti ve Mstakil Hrvatistan Hkmeti Arasnda ktisadi ve Ticari Muamelatn mkan, Dou ve Bat, 1/1943., br. 1, 3.

20

BEHAR115

ASOPISI: Nezavisna drava Hrvatska

Moe se ustvrditi da je Bjelevac bio autor brojnih tekstova u asopisu, ali da su vijesti, komentare i druge tekstove objavljivali i Hakija Hadi, Salih Balji, Kasim Guji, Latif Mufti, Hamdija Kreevljakovi, Salih Ali, Ivan Esih i drugi autori. Zajedno s Bjelevcem su Adem Sokolovi i erijatski sudac Demal Katana prevodili tekstove na turski jezik.
stovima o slavnim bosansko-hercegovakim muslimanskim politiarima i knjievnicima, a sve s ciljem promoviranja muslimanskih znaajki NDH pred Turskom i Turcima. Naglaavalo se postojanje kulturnih veza koje su kulturne linosti hrvatskih i bosanskohercegovakih krajeva NDH imale s turskim kulturnim krugovima. Objavljivani su lanci koji su naveliko govorili o izgradnji Poglavnikove damije koja se od 1941. do 1944. gradila u Zagrebu. Njezina izgradnja predstavljala se kao znaajan projekt dravnog vodstva NDH: Prema sadanjem stanju, mnogo je damija na podruju Nezavisne Drave Hrvatske, ali sve one su na prostoru Bosne i Hercegovine, u kojoj veinom ivi muslimansko stanovnitvo. Ovaj je put Poglavnik odredio izgradnju moderne damije u Zagrebu, s tri minareta i edrvanom. Kako bi Poglavnikova damija bila izgraena prema najviim standardima, u Istanbul je poslana grupa muslimanskih strunjaka da proue istanbulske damije. Autor lanka zatim opisuje vanjski i unutarnji izgled damije i najavljuje da se provode velike pripreme za slubeno otvorenje damije, za koje e se pozvati izaslanstva islamskih zemalja, a naroito velikog i iskrenog pri39

jatelja Hrvata muslimana, velikog jeruzalemskog muftiju Muhameda Emina El-Huseinija.39 U drugom lanku opet se govori o damiji: Nakon uspostavljanja Nezavisne Drave Hrvatske, bilo je normalno da grad Zagreb, centar Hrvatske, nee ostati bez damije. () Poglavnikova damija jedna je od najljepih umjetnikih djela grada Zagreba i u isto vrijeme jedna od najljepih damija u itavom islamskom svijetu, a ne samo u Hrvatskoj. () Radovi oko izgradnje damije su gotovi i uskoro e biti otvorena uz sveanost.40 Na otvaranje damije ipak je trebalo priekati skoro godinu dana od objavljivanja spomenutog lanka. Urednitvo asopisa u nekoliko je tekstova obradilo temu bosansko-hercegovakih muslimana koji su bili prisiljeni iseliti se iz svojih domova uslijed irenja ratnih operacija na njihovo podruje: Zbog djelovanja pobunjenika u nekim dijelovima Hrvatske velik broj stanovnika, meu ostalim muslimanske vjeroispovijesti, morao je napustiti svoje domove. O njima brinu dobroinitelji, kako dravni organi, tako i zajednice stanovnika Zagreba, Sarajeva itd. Ministarstvo zdravstva i udrube (odnosno socijalne skrbi) NDH u 1942. je godini izbjeglicama podijelilo
41

22 milijuna tadanjih kuna, a u 1943. je podijeljeno 33 milijuna kuna te velika koliina hrane i odjee. () U Zagrebu se po dobroinstvima istiu dobrotvorna udruga Pomo i katolika dobrotvorna udruga zagrebake nadbiskupije Caritas, koja je udomila skoro est tisua djece. U Sarajevu velik trud pri pomoi izbjeglicama ulae dobrotvorna udruga Merhamet.41 Vlada NDH osnovala je novo ministarstvo kako bi se pruala pomo unesreenim krajevima. U lanku pod naslovom Je li mogua pomo Turske postradalim Hrvatima muslimanima? navodi se da je zadaa novoga ministarstva smjetaj i prehrana izbjeglica, kao i ponovna izgradnja njihovih domova. Poglavnik je na elo ministarstva postavio Mehmeda Alajbegovia, roenog Bianina, dugogodinjeg stanovnika Zagreba iz mlade obrazovane muslimanske generacije.42 Taj posljednji navod vjerojatno krije glavni razlog zato je ba Alajbegovi bio imenovan na taj poloaj. I Crveni je kri sudjelovao, a ne treba pretpostavljati da je to kranska organizacija jer u nazivu ima rije kri. Ne, to je organizacija to slii turskom Crvenom polumjesecu. U radu Crvenoga kria sudjeluju muslimanski uglednici iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a time se ukazivalo na zajednitvo dviju vjerskih zajednica u kriznom stanju. I Turska se zanimala za mogunost slanja paketa s hranom postradalima u Hrvatskoj. Dosad su takvi paketi stizali rodbini onih koji su nekad davno odselili u Tursku. Shvaamo da postoji mnogo plemenitih osoba koje ele pomoi unesreenoj brai po vjeri i po oruju kroz stotine godina, bili oni u srodstvu ili ne. Otkad su postradalim Hrvatima muslimanima poeli stizati paketi, hrvatsko je ministarstvo gospodarstva takve pakete oslobodilo taksi i drugih slinih stvari. () Nadamo se da emo pisanjem ovih redaka iznijeti osjeaje i elje

40

H. BJELEVAC, Zagrebde Bir Cami Binas Yaplyor, Dou ve Bat, 1/1943., br. 1, 7. Muhamed Emin El-Huseini (1895.-1974.), veliki jeruzalemski muftija, tijekom Drugoga svjetskog rata kod njemakih i talijanskih vlasti zalagao se za poboljanje stanja meu bosanskohercegovakim muslimanima, a s njima je tijekom Drugoga svjetskog rata bio u stalnoj vezi i slao im je novanu pomo. D. STUPARI, 162. H. BJELEVAC, Zagrebde Yaknlarda Cami Alacak, Dou ve Bat,

42

1/1943., br. 4, 4-6. H. BJELEVAC, Muhacirlere Yardm in Faaliyet, Dou ve Bat, 1/1943., br. 1, 11. H. BJELEVAC, Hrvat Mslmanlarn Felaketzedelerine Trkiyenin yardm kabil midir?, Dou ve Bat, 1/1943., br. 2, 4. D. STUPARI, 4-5.

BEHAR115

21

ASOPISI: Nezavisna drava Hrvatska

uzvienog turskog naroda. Ako ova pohvalna djela postanu brojnija i ako se pone slati pakete s hranom i nepoznatim stradalnicima, ona se mogu provoditi posredstvom Hrvatskoga Crvenoga kria i Turskoga Crvenog polumjeseca,43 stoji u lanku kojim se htjelo utjecati na Tursku da udruivanjem djelovanja doe do meunarodne akcije koja bi prikazala NDH i Tursku kao dobrohotne saveznice u humanitarnoj akciji. NDH bi (osim koristi za stradalnike, naravno) dobila i neizravno priznanje svoga statusa drave, to bi bio korak prema slubenom priznanju NDH i ostvarenju zacrtanog cilja. Vodstvo NDH provodilo je iroku propagandu s ciljem dokazivanja hrvatstva bosansko-hercegovakih muslimana, za koje se tvrdilo da su muslimanski dio hrvatskog naroda i njegova poveznica s turskom i arapskom kulturom i civilizacijom. Ustako vodstvo smatralo je da NDH moe igrati veliku ulogu u povezivanju zapadne Europe i islamske civilizacije.44 Sintagma Hrvati muslimani moe se pronai na brojnim mjestima u asopisu. U lanku pod naslovom Hrvatski narod i islamski Istok stoji: Arapi su, irei islam u prvoj polovici sedmog stoljea stigli do istone obale Sredozemnog mora. Hrvati, koji su doli s Karpata, u skoro isto su se vrijeme smjestili na istonoj obali Jadranskog mora. (...) Hrvati, kao i Arapi, iako nisu bili pomorci u svojoj staroj postojbini, stvorili su dravu i u vrlo kratkom vremenu doli su u kontakt s Arapima koji su vladali na drugoj obali Jadrana. () Hrvati i Arapi ratovali su zajedno protiv Bizanta, i to ih je jo vie zbliilo. Tijekom opsade Carigrada (877.) Hrvati su pomogli Arapima, a kasnije su i Arapi Hrvatima pomogli dok su potonji ratovali s Bizantom (802.-811.) u Dalmaciji. I veze izmeu Hrvata i Turaka bile su vrlo dobre: Osim to je hrvatska drava imala tradicionalne trgovake i civilizacijske veze s islamskim Isto43

Vodstvo NDH provodilo je iroku propagandu s ciljem dokazivanja hrvatstva bosansko-hercegovakih muslimana, za koje se tvrdilo da su muslimanski dio hrvatskog naroda i njegova poveznica s turskom i arapskom kulturom i civilizacijom. Ustako vodstvo smatralo je da NDH moe igrati veliku ulogu u povezivanju zapadne Europe i islamske civilizacije. Sintagma Hrvati muslimani moe se pronai na brojnim mjestima u asopisu.
kom, Hrvati muslimani su za vrijeme turske vlasti i uprave bili povezani krvnim srodstvom s Turcima, a preko njih i s drugim muslimanskim narodima. Jer su kroz iskrenu vjernost i junatvo ostavljali kosti jedni pored drugih na bojitima diljem Turskoga Carstva, a u bliskoj prolosti i na Dardanelima i na brdovitim Karpatima. () Hrvati muslimani sa svojom braom Hrvatima katolicima tijekom tadanjeg su Drugog svjetskog rata davali velike rtve i znali su da se i Turci rtvuju i da ljubomorno brane nacionalnu nezavisnost.45 U asopisu se objavljuju izjave istaknutih ustakih dunosnika i povezuje ih se s temama koje se obrauje u asopisu. Naprimjer, u tekstu Muslimani u Hrvatskoj spominje se izjava koju je Poglavnik Paveli esto koristio: Prva sam slova nauio u muslimanskom mektebu od staroga hode. Pred hodom je, osim mene, sjedilo tridesetero djece,
45 46 47

svi muslimani.46 Objavljen je lanak o proslavi imendana Ante Pavelia: Sveanost je zapoela 12. sijenja na Jelaievu trgu u Zagrebu sviranjem glazbe. (...) Dok su ministar doktor Dafer Kulenovi, drugi ministri, vojnici, ustae, saborski zastupnici i dravni predstavnici stajali u stavu mirno, Poglavnik se popeo na pozornicu i pred njim je proveden slubeni mimohod. Uveer je pak sviralo i pjevalo mnogo orkestara i zborova, odrane su konferencije u kazalitu je odrana velianstvena izvedba. () Kao u Zagrebu, tako se i posvuda u Hrvatskoj proslavio Poglavnikov imendan. () Prema izvjetajima hrvatskog tiska, Poglavnikov imendan proslavljen je i u centrima prijateljskih i saveznikih drava i sveanost je posvuda bila uspjena.47 I u drugim tekstovima u asopisu mogu se pronai primjeri politike promidbe NDH. Paveli je u govoru na skupu osnovnokolskih uitelja NDH

44

H. BJELEVAC, Hrvat Mslmanlarnn Felaketzedelerine Trkiyenin Yardm Kabil Midir?, Dou ve Bat, 1/1943., br. 2, 4-5. Fikreta JELI BUTI, Ustae i Nezavisna Drava Hrvatska 19411945., Sveuilina naklada Liber kolska knjiga, Zagreb, 1978., 140. F. JELI BUTI, Bosna i Hercegovina u koncepciji stvaranja Nezavisne Drave Hrvatske, 1941. u istoriji naroda Bosne i Hercego-

vine, Veselin Maslea, Sarajevo, 1973., 48. H. HADI, Hrvat Milleti ve slam Dousu, 1/1943., br. 1, 1-2. H. HADI, Hrvatistanda Mslmanlar, Dou ve Bat, 1/1943., br. 4, 1. H. BJELEVAC, Poglavnikin smi Gnn Kutlanmas, Dou ve Bat, 1/1943., br. 3, 10.

22

BEHAR115

ASOPISI: Nezavisna drava Hrvatska

izjavio: Ja i hrvatska vlada na ovaj nain pazimo na one koji ive u Hrvatskoj, ali nisu dio hrvatske nacije. Neka im je u naoj domovini dobro, neka imaju sva prava potrebna ovjeku po prirodi; svakoga prihvaamo. Jer je nae gostoprimstvo stoljeima poznato. Svima emo osigurati ivot i suradnju s nama u naim poslovima. Za to se nitko tko ne pripada hrvatskoj naciji ne treba bojati.48 Ta izjava tipian je primjer ustake propagande. Ona ne predstavlja stvarno stanje u NDH jer je ustaki reim progonio ili ubijao sebi nepoeljne graane NDH, veinom one koji nisu inili dio hrvatskog naroda, npr. Srbe, idove i Rome. U drugom lanku nalazi se jo jedan primjer ustake promidbe: Nakon vojne i politike propasti Jugoslavije Hrvatska je 10. travnja 1941. pod vodstvom Poglavnika dr. Ante Pavelia proglaena kao autoritarna i totalitarna neovisna drava na ustakim principima. () Hrvatski je narod vrsto odluio biti svoj gospodar i drati svoju sudbinu u svojim rukama. Hrvatski narod zna da e u budunosti proivjeti mnoge nevolje, ali da e sigurno i pobjedonosno postii svoj glavni cilj.49 Urednitvu asopisa poslano je mnogo pisama podrke i estitki iz NDH i Turske,50 a u samom asopisu stoji: Na asopis jako je dobro primljen od strane turkologa u Turskoj i u Europi. Pisma koja nam stiu od najistaknutijih kulturnih radnika potvruju da je na posao opravdan.51 Meutim, u fondu MVP-a NDH u Hrvatskom dravnom arhivu nema nikakvih podataka o broju tiskanih primjeraka, pretplatnicima i slinim podacima o asopisu Dou ve Bat.52 Predstavnici MVP-a NDH trudili su se uspostaviti pretplatniku mreu asopisa u Turskoj, ali ni MVP NDH ni urednitvo asopisa nisu bili zadovoljni odjekom asopisa. Vladimir
48 49 50

idovec, poslanik NDH u Bugarskoj, 17. travnja 1943. u svojem izvjetaju MVPu NDH navodi da je razgovarao s predstavnicima bugarskog tiska koji vrlo dobro poznaju turski mentalitet, tursku politiku i dananje dranje i koji su bili upoznati s radom asopisa. Oni su izjavili da tadanje tursko dranje pokazuje skepsu glede novog hrvatskog pokuaja i da su uvjereni da je unaprijed osuen na neuspjeh, tako da moe donijeti samo loe a ne dobre posljedice.53 Nepostojanje daljnjih podataka o tom asopisu navodi na zakljuak da taj promidbeni pothvat doista nije pao na plo-

Ono to pri itanju asopisa upada u oi jest da je turski jezik prilino lo, a greke se mogu pronai na skoro svakoj stranici asopisa. Moe se pretpostaviti da je razlog tomu injenica da je Bjelevac skoro sve tekstove u asopisu napisao ili preveo sam, a Galatasarajski je licej zavrio 1906., dakle prije promjene koja se u turskom obrazovnom sustavu dogodila 1928. kada se prelo s arabice na latinino pismo. Zbog toga je jezik asopisa arhaian, a pravopis manjkav.
dno tlo. Pokretai asopisa shvatili su da njihov projekt nije ostavio nikakvog utjecaja i da se vie nita nije moglo uiniti. U posljednjem broju asopisa urednitvo je pokrenulo nekoliko izdavakih projekata. Vlada NDH nudila je sredstva za objavljivanje praktine turske gramatike. Obznanjeno je da e ta gramatika slijediti sva pravila turskog pravopisa i koristiti nove termine. Oito je bilo da se nije razmiljalo o pre52 53

stanku izdavanja asopisa. Osim toga, otvoren je natjeaj i za praktini tursko-hrvatski i hrvatsko-turski rjenik. Htjelo se objaviti i zbirku na turskom jeziku koja bi sadravala izabrana djela pripovjedaa iz Bosne, kao i izabrana djela 10-12 najboljih turskih pripovjedaa i esejista, pripadnika nove kemalistike knjievnosti.54 Bjelevac je vjerovao da e se kontakti Hrvatske i Turske razvijati i u budunosti te da e mnogo naih intelektualaca nauiti turski, a oni koji pomalo znaju turski, obnoviti i ojaati svoje znanje jer je turski jezik nezaobilazan za itanje i istraivanje turskih arhiva. Hrvatska muslimanska tiskara u bliskoj e budunosti svakako objaviti djelo jednoga od bosanskih pisaca i prevesti ga na nekoliko jezika. Osim toga, tiskat e se odabrane pripovijetke iz Bosne i Hercegovine. Zbirka izabranih pripovijedaka prevest e se na turski i u isto e se vrijeme objaviti zbirka odabranih turskih pisaca koja e se prevesti na hrvatski jezik. Trenutno je u planu tiskanje jednoga turskog romana, a prevodi se klasino djelo po imenu Nur baba.55 Naalost, nita od navedenog nije objavljeno, a razlog tomu nije poznat. Moemo pretpostaviti da je daljnje izlaenje asopisa zaustavljeno na neoekivan nain, ali nismo nali podatke o tome. U vrijeme kad je izlazio posljednji broj asopisa poloaj sila Osovine i NDH kao njezina lana bio je jako teak i moda je takva situacija bila razlogom gaenja asopisa. asopis je bio skoro pa posve nepoznat u onovremenoj Bosni i Hercegovini; ne zna se nita o njegovim itateljima, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Turskoj. Unato slabom odjeku, asopis je vaan jer je kao prvi i dosad jedini list tiskan u Hrvatskoj na turskom jeziku predstavljao znaajan korak u uspostavljanju hrvatsko-turskih veza i pribliavanju Hrvata i Turaka. n

51

H. BJELEVAC, lkokul retmenlerine Poglavnikin Szleri, Dou ve Bat, 1/1943., br. 2, 6. H. BJELEVAC, Hrvatistann Yllk stiklali, Dou ve Bat, 2/1944., br. 7, 15-16. Nepoznati autor, asopis na turskom jeziku u Zagrebu, Suradnja. Mjesenik za drutvovnu politiku i opu kulturu, br. 7, Zagreb Berlin 1944., 367. H. BJELEVAC, Hrvat Mslman Basmevi Dou ve Bat, Dou ve Bat, 2/1944., br. 8, 13-14.

54 55

N. KISI KOLANOVI, 210-212. Milan RISTOVI, Pokuaji Nezavisne Drave Hrvatske da uspostavi diplomatske odnose s Turskom, Istorija 20. veka, asopis Instituta za savremenu istoriju, br. 1, Beograd, 1983., 89. H. BJELEVAC, Edebi Msabaka, Dou ve Bat, 2/1944., br. 8, 13. H. BJELEVAC, Hrvat Mslman Basmevi Dou ve Bat, Dou ve Bat, 2/ 1944., br. 8, 13-14. Roman Nur baba turskog pisca Yakupa Kadrija Karaosmanolua tiskan je 1957. u Sarajevu, u prijevodu Fetaha Sulejmanpaia.

BEHAR115

23

LIKOVNO OKNO: Islamski utjecaj na iluminacije srpskih rukopisa 16. i 17. stoljea

ISLAMSKI UTJECAJ
na iluminacije srpskih rukopisa 16. i 17. stoljea
Neki od tih kaligrafa bili su povezani sa centrom za prepisivanje na Svetoj gori, odakle su iluminirane rukopise dobivali Hilandar i manastiri u domicilnim oblastima Peke patrijarije. Toj skupini rukopisa pripadaju i dva posve jedinstvena dostignua, koja su nastala pod utjecajem islamske umjetnosti - kopija knjige Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevia i Karansko jevanelje. Ornamentika i odreeni elementi u izgledu tih dvaju djela ukazuju na snaan orijentalni utjecaj.
Pie: Zoran Raki Sa engleskog preveo: Ahmed Ananda Tijekom 16. stoljea, kada se turska vladavina konano uvrstila na cijelom Balkanskom poluotoku, dolazi i do snanijeg islamskog utjecaja na umjetnost u Srbiji. Taj utjecaj je najoitiji u ornamentici primijenjenih umjetnosti - zlatarstvu, intarziji i ukraavanju tekstila, dok je mnogo manje bio prisutan u slikarstvu i arhitekturi. to se tie slikarstva, islamski utjecaj bio je najjai u iluminaciji knjiga, a dostigao je svoj vrhunac u drugoj polovini 16. i poetkom 17. stoljea.1 U razvoju srpske minijature toga doba izdvaja se ak i zaseban trend kojem su ti rukopisi pripadali; pod znaajnim utjecajem islamske ornamentike, pojavljuje se odreena digresija kod naslikanih ornamenta u srpskoj umjetnosti tog vremena.2 Jezgro ove skupine ine iluminirani rukopisi popa Jovana iz Kratova, dobro znanog pisara i iluminatora i njegovih najbliih sljed1

benika. Njihovim postignuima moe se i dodati odreeni broj knjiga ukraenih na slian nain, koje su nastajale tijekom 17. stoljea, a autori su uglavnom nepoznati pismoznanci - iluminatori. Neki od tih kaligrafa bili su povezani sa centrom za prepisivanje na Svetoj gori, odakle su iluminirane rukopise dobivali Hilandar i manastiri u domicilnim oblastima Peke patrijarije. Toj skupini rukopisa pripadaju i dva posve jedinstvena dostignua, koja su nastala pod utjecajem islamske umjetnosti, - kopija knjige Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevia i Karansko jevanelje. Ornamentika i odreeni elementi u izgledu tih dvaju djela ukazuju na snaan orijentalni utjecaj. Pop Jovan iz Kratova bio je najistaknutiji kaligraf i iluminator iz kruga autora koji su radili pod utjecajem islamske ornamentike.3 Sauvano je oko desetak njegovih rukopisa.

Danas se oni uvaju u knjinicama u Sofiji, Beogradu, Bukuretu i na Svetoj gori, u manastirima Hilandaru i Zografu. Najvaniji doprinos, koji je pop Jovan iz Kratova dao historiji srpske i balkanske iluminacije rukopisa iz 16. stoljea, sastoji se u kreiranju novog dekorativnog sistema koji je uspio ujediniti dostignua bizantinske i islamske ornamentike sa ornamentikom toga vremena, to je proizvelo jednu eklektinu, ali skladnu cjelinu. Istaknuto mjesto u takvoj dekorativnoj shemi zauzimaju zaglavlja i osebujna cvjetna ornamentika islamskog porijekla kojom je oslikan portret evaneliste. Svi Jovanovi rukopisi ukraeni su na slian nain. Na samom poetku svakog evanelja istiu se velika pravokutna zaglavlja s ucrtanim medaljonom u obliku lista sa etiri liske, islamske inspiracije. Lik evaneliste naslikan je prirodnom bojom papira. Stabljike sa

2 3

Utjecajem islamske umjetnosti na ukraavanje balkanskih rukopisa XVI i XVII stoljea bavio se i: S. Radoji, Stare srpske minijature, Beograd 1950, 52; Z. Janc, Islamski elementi u srpskoj knjizi, Zbornik Muzeja primenjene umetnosti 5 (Beograd 1961) 2743; S. Petkovi, Islamski uticaj na srpsko slikarstvo u doba turske vladavine, u: Zbornik radova I kongresa drutava istoriara umetnosti SFRJ, Ohrid 1976, 8185, 89 i Z. Raki, Srpska minijatura XVI i XVII veka, Beograd 2012, 122135 (in print). Uporedi lanke A. Dzurova, Islyamski vliyaniya vrhu ukrasata na blgarskite rkopisi XVXVII vek, Problemi na izkustvoto 3 (Sofia 1980) i Islyamski vliyaniya vrhu ukrasata na blgarskite rkopisi ot XVXVII v, Literaturoznanie i folkloristika v chest akademiku Petru Dinekovu, Sofia 1983, 182186. Vie o ovome u: Z. Raki, Srpska minijatura XVI i XVII veka, 107, 122135. Mada ve postoji obimna literature o Jovanu iz Kratova, jo uvijek nije napisana

kritika monografija njegovog opusa. Najvaniji radovi na ovu temu ukljuuju: V. Brtulescu, Miniaturi i manuscrise din Museul de art religioas, Bucureti 1939, 1718, 8998, 153154; S. Radoji, Stare srpske minijature, 16, 5152; L. Mirkovi, Protopop Jovan Srbin iz Kratova, prepisiva i minijator knjiga (15261583), Bogoslovlje I /XVI/ (Beograd 1957) 2326; A. Bozhkov, Deloto na zografa Ivan ot Kratovo, Izkustvo 10 (Sofia 1968) 2325; Z. Janc, Prepisivaka kola popa Jovana iz Kratova i njeni odjeci u kasnijem minijaturnom slikarstvu, Zbornik Muzeja primenjene umetnosti 15 (Beograd 1971) 111128; V. Pandurski, Pametnici na izkustvoto v tsrkovniya istoriko-arheologicheski muzey Sofia, Sofia 1977, 21, 402403, ill. 6470; B. Raykov, Dva rkopisa na Ioan Kratovski v Zografskiya manastir, Hilandarski zbornik 6 (Belgrade 1986) 297306; M. Harisijadis, Najstariji rukopis ispisan u Kratovu u prvoj polovini XVI veka, Zbornik MS za likovne umetnosti 2728 (Novi Sad 1992)

24

BEHAR115

LIKOVNO OKNO: Islamski utjecaj na iluminacije srpskih rukopisa 16. i 17. stoljea

stiliziranim ili realno prikazanim cvjetovima divlje rue, karanfila i zumbula diu se iz donjeg ruba zaglavlja uz desnu marginu. Ostale povrine zaglavlja ispunjene su cvjetnim ornamentom koji ine isprepletene biljne mladice, slino tzv. rumi-ornamentici. Dekorativnost rukopisa pojaana je naslovima koje su paljivo ispisani zlatnim slovima i pozlaenim isprepletenim inicijalima koji istiu poetne stranice tekstova. Pop Jovan iz Kratova moe se s pravom smatrati utemeljiteljem ovakvog stila ukraavanja. Ugledajui se na razliite modele, on je uspostavio prepoznatljiv tip zaglavlja s medaljonom koji se sastoji od minijature autorskog portreta evaneliste. Ujedinio je tri razliita elementa: - umjetniku kreativnost svoga vremena, - dostignua bizantijske minijature, posebice tzv. neo-bizantijskog osebujnog stila sredine i kraja 14. stoljea, s portretima evanelista unutar kvadratne ili etverolisne povrine, u okviru zaglavlja ispunjenog bogatim cvjetnim ornamentima,4 - znaajni utjecaj islamske umjetnosti, koji se ogleda u biljnim ornamentima, naroito vjerno su oslikani cvjetovi karanfila, zumbula, tulipana i divlje rue, te upotreba rumi-ornamentike.5 Tijekom sljedea dva desetljea, svi rukopisi koje e ovaj pismoznanac i njegovi sljedbenici ukrasiti bie samo dalja razrada tog temeljnog rjeenja. Tijekom druge polovice 16. stoljea radovi popa Jovana bili su veoma popularni, to se vidi iz snanog utjecaja koji je takva ornamentika imala u osnivanju lokalne Kra-

tovske kole, kao i na iluminacije u Srbiji, Bugarskoj, Vlakoj, Moldaviji i Svetoj gori. Malo promijenjen, ovaj nain ukraavanja e se nastaviti primjenjivati u iluminacijama do kraja 17. stoljea.6 Sljedea faza islamskog utjecaja na izgled i ornamentiku srpskih knjiga u kasnom 16. stoljeu ogleda se u kopiji knjige Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevia, koja je nastala oko 1580. godine. Sudei po obliku slova i karakteru ornamenata, ovaj se rukopis moe slobodno pripisati Jovanu iz Kratova.7 Ipak, rukopis sadri elemente preuzete iz tradicije ukraavanja orijentalnih knjiga. Ove imitacije u knjizi Zakon o rudnicima nisu bile limitirane samo na ornamentaciju, kao to je to bio sluaj s ostalim rukopisima koji se pripisuju Jovanu iz Kratova, ve su ukljuivale i uvezivanje knjiga, te djelimino i ukrasne sheme na ispisanim stranicama. to se tie vanjskog izgleda knjige, islamski utjecaj se ogleda iz jasno izduenog formata, koji je svojstven islamskim knjigama. Isto je i sa uvezom knjige, koji je u centralnom dijelu bio ukraen s arabeskom u zlatnom tisku, a imao je i tipine preklapajue korice. Glede dekoracije stranica, orijentalni elementi se vide u okviru zlatnih linija unutar koga nalazimo uski blok slova, a to je jo primjetnije u samom zaglavlju teksta knjige Zakon o rudnicima. Bio je dizajniran u obliku arabeske, precizno oslikan zlatom, sa stabljikama slanutka utkanim u obliku broja osam, kombiniranih s etiri velika stilizirana lista.8 Ispisani s rastopljenim zlatom i s tamnoplavom bojom, inicijali i naslovi ostaju u okvirima tadanje tradicije ukraavanja srpskih
9

rukopisa, dok je minijatura na poetku knjige vrsta autorskog grupnog portreta od 20. lanova Sudbenog rudarskog vijea (sainitelja knjige Zakon o rudnicima), poredanih u etiri reda po pet lanova bila kopija modela iz vremena Srpske despotovine.9 Prisustvo islamskih elemenata u izgledu toga vrijednog zakonika namee pitanje o razlozima koji su doveli do upravo takvog rjeenja. Najprikladniji odgovor moe se nai u odreenim povijesnim okolnostima u kojima je kopija nastala. Tenje za obnovom rudarstva u Turskom Carstvu, koje su bile osobito jake u vrijeme vladavine Sulejmana Velianstvenog, odrazile su se i u podrujima nastanjenim Srbima, u kojima je inae tradicija rudarstva bila dugotrajna i snana.10 U to vrijeme, ili ak neto ranije, srpski rudarski zakoni prevedeni su na turski jezik, i ovakve kopije su prepisivane za one koji nisu znali za taj jezik, a bavili su se rudarstvom. Sudei prema orijentalnom izgledu rukopisa, te onog to se upisivalo u njemu,11 moe se ak pretpostaviti da je kopiranje knjige Zakon o rudnicima narueno od strane Turaka, moda ak u samom Kratovu, koje je bilo vaan rudarski centar, na to ukazuje i injenica da je on neko vrijeme bio u njihovom posjedu.12 Meutim, vrhunac islamskog utjecaja na izgled srpskih knjiga jasno se ogleda u ornamentici i opem izgledu rukopisa Karansko jevanelje.13 Prema biljekama u knjizi, Karansko jevanelje napisao je pop Vuk 1608. godine, u selu Karan kod Uica.14 Oslikani ornament rukopisa sastoji se od portreta evaneliste, koji se nalazi u sreditu velikog etvornog zaglavlja i nekoliko manjih zaglavlja; na

213216; E. Musakova, Evangelski rkopisi s miniatyuri ot Tsrkovni muzey v Sofia, in: Blgarskiyat shestnadeseti vek, Sofia 1996, 661664, 668, 690698; Z. Raki, Minijature srpskih rukopisa XVI i XVII veka u biblioteci manastira Hilandara, Hilandarski zbornik 10 (Beograd 1998) 320322; Z. Raki, Srpska minijatura XVI i XVII veka, 5557, 122130, 215225. V. Moin, Ornamentika neovizantiskog i balkanskog stila, Godinjak Balkanolokog instituta knj. 1 (Sarajevo 1957) 325326; M. Harisijadis, Raskoni vizantijski stil u ornamentici junoslovenskih rukopisa iz XIV i XV veka, in: Moravska kola i njeno doba, Beograd 1972, 215, 218219 et passim; D. Bogdanovi, V. J. uri, D. Medakovi, Chilandar, Beograd 1978, 110, ill. 79; P. Christou, Ch. Tsioumis, S. Kadas, The Treasures of Mount Athos. Illuminated Manuscripts II, Athens 1975, pp. 389391, ill. 420423, 426427; J. Maksimovi, Srpske srednjovekovne minijature, Beograd 1983, 4243, 5053, 103106, reprodukcije u boji 1925. Islamski elementi u srpskim rukopisima su najpodrobnije obraeni kod Z. Janc, Islamski elementi u srpskoj knjizi, 2743. Z. Raki, Minijature srpskih rukopisa XVI i XVII veka u biblioteci manastira Hilandara, 322 et passim; Z. Raki, Srpska minijatura XVI i XVII veka, 5759; 159166, 182183. B. Jovanovi-Stipevi, Ko je pisar prepisa Zakona o rudnicima despota Stefana Lazarevia?, Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku XXXIII (Novi Sad 1990) 197202; Z. Raki, Srpska minijatura XVI i XVII veka, 123, 128, 130131, 224225 (koja ukljuuje i stariju bibliografiju). Jovan je oslikao slinim ukrasnim elementima jo nekoliko drugih rukopisa. Rjeenja slina zaglavlju knjige Zakon o rudnicima primjenjena su i kod etvorojevanelja br. 34 and 250 (Sofia, Crkveno-povjesni i arhivski institut) i u Knjizi bogosluenja

10

11

12

13

14

br. 31 (biblioteka manastira Rila). N. Radoji, Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevia, Beograd 1962, 19, ovaj rukopis jasno ukazuje da likovi na minijaturi predstavljaju lanove Sudbenog rudarskog vijea, sainitelje knjige Zakon o rudnicima. Argumente za svoju tvrdnju naao je na slinoj slici u knjizi Zakon o rudnicima u Bohemiji: Das ordentlich gerichte ist, wann der richter czu gerichte siczet auff dem gerichtstul in den vier benken also, das da gesampnet sein ettliche gesworne und andere, die czu dem gericht gehorn.Und also sol er fur sich farn in den sachen, as gewonlich ist. So bestetigt er das gerichte in sotaner weis. Cfr. A. Zycha, Das bhmische Bergrecht des Mittelalters auf Grundlage des Bergrechts von Iglau II, Die Quellen des Iglauer Bergrechts, Berlin 1900, 220221. Vie o tome u: S. irkovi, D. KovaeviKoji, R. uk, Staro srpsko rudarstvo, Beograd 2002. U njemu je zapisano (fol. 27v) da je 1707. godine rukopis Zakon o rudarstvu bio uvan u bibliotekama mitropolija Beograda i Poarevca; navodno heim paa Halipai (glavni lijenik beogradskog garnizona) darovao ga je Kir Mihailu. Ipak, ne moe se tek tako odbaciti ni teorija B. Jovanovia-Stipevia (Ko je pisar prepisa Zakona o rudnicima despota Stefana Lazarevia?, 198) po kojoj je tu kopiju naruio jedan od lokalnih uglednika koji se bavio rudarstvom u toj oblasti. Rukopis je izdao D. Medakovi, Karansko etvorojevanelje, Bibliotekar 34 (Beograd 1959) 205214 and Z. Janc, Islamski elementi u minijaturama Karanskog jevanelja, Godinjak Naunog drutva BiH II (Sarajevo 1961) 159170. Cfr. et Z. Raki, Srpska minijatura XVI i XVII veka, 132135, 227228 (koji ukljuuje i stariju bibliografiju). Lj. Stojanovi, Stari srpski zapisi i natpisi I, Beograd 1902, . 964968.

BEHAR115

25

LIKOVNO OKNO: Islamski utjecaj na iluminacije srpskih rukopisa 16. i 17. stoljea

jednom od njih je medaljon s likom Bogorodice s Kristom i inicijali. Tekst evanelja uokviren je s dva jednostavna kvadrata na stranicama s minijaturama, okvir je ojaan uvezom u obliku meandra. Osim izuzetne osebujnosti i precizne izvedbe dekoracija, na prvi se pogled moe primjetiti da su veina zaglavlja - tri od ukupno etiri vea i sva manja - uraena posve u duhu islamske tradicije ukraavanja knjiga. Bogato ukraena zaglavlja na poetku evanelja po Mateju, Marku i Luki sadre dvije skladno integrirane cjeline: u donjem dijelu je kvadratno zaglavlje s portretom evaneliste, a u gornjem, uem dekorativnom polju, nalaze se karakteristini cvjetni motivi koji se esto pojavljuju u ilumiranim primjercima Kurana. Povrine tih zaglavlja, kao i ostalih, ispunjena su vjeto islikanom rumi-ornamentikom, ponekad u kombinaciji s granicama rue. Takvi motivi su esti kod orijentalnih, a posebice perzijskih, rukopisa iz 16. stoljea.15 Boje koje je iluminator koristio - svijetlo plava, tirkizna, crna, naranasta, bijela i srebrna - nisu bile karakteristine za dekoraciju srpskih rukopisa, ali su esto koritene u islamskim iluminacijama. Izdueni format tekstualnog bloka, kao i sami uvez odiu istokom, sve se potpuno slae s nainom izrade orijentalnih knjiga. Samo oslikano zaglavlje teksta Evanelja po Ivanu koncipirano je u duhu srpske ornamentacije rukopisa. Povrina mu je ispunjena ornamentima koji sadre grki kri s portretom evaneliste u sreditu. Mada su tu listovi slanutka - nedvojbeno islamski motiv utkani u obrazac naslova, njegova kompozicija pripada ornamentaciji srpskih rukopisa i ranih tiskanih knjiga.16 Osebujna ornamentika je izuzetno vana u ovom rukopisu. Posve je izostavljen, ili pak margiliziran, svaki detalj koji nema isto dekorativni efekat. Ova snana dominacija ornamenta nad figuralnim najbolje se ogleda u minijaturama. Izgubljeni u viebojnim i prezasienim, vjeto oslikanim, ukrasnim motivima, portreti evanelista i Djevice Marije s djetetom naslikani su nespretno, shematizirani i naknadno bojeni, te se sami za sebe
15

ne mogu smatrati umjetnikim djelom. Nedvojbeno, neobina dekoracija rukopisa Karansko etvorojevanelje djelo je turskog iluminatora - muzehhiba, majstora ornamentalnih motiva. Uostalom, teko je zamisliti da bi neki srpski slikar bio u stanju do te mjere usavriti dekorativnu tehniku orijentalnih minijatura, a da je u isto vrijeme izrazito nevjet u slikanju evanelista. Nema dokaza da je pop Vuk naruio tu knjigu, on je najvjerojatnije bio samo pisar. Anonimnom pokrovitelju se vjerojatno svidjeo osebujni Vrhunac islamskog utjecaja na izgled srpskih knjiga jasno se ogleda u ornamentici i opem izgledu rukopisa Karansko jevanelje. Prema biljekama u knjizi, Karansko jevanelje napisao je pop Vuk 1608. godine, u selu Karan kod Uica. Oslikani ornament rukopisa sastoji se od portreta evaneliste, koji se nalazi u sreditu velikog etvornog zaglavlja i nekoliko manjih zaglavlja; na jednom od njih je medaljon s likom Bogorodice s Kristom i inicijali. Osim izuzetne osebujnosti i precizne izvedbe dekoracija, na prvi se pogled moe primjetiti da su veina zaglavlja - tri od ukupno etiri vea i sva manja - uraena posve u duhu islamske tradicije ukraavanja knjiga. dekorativni izgled turskih knjiga, te budui da je bilo dobrih kaligrafa u Uicu,17 mogao je lako unajmiti nekog od njih da naslika ornamente. Doprinos popa Vuka je prvobitno bio ogranien na kopiranje teksta i ispisivanje inicijala. Njegov kolega, turski minijaturista, naslikao je ukrase u duhu umjetnosti kojoj je pripadao, a unutar velikih zaglavlja ostavljao je prazne kvadrate za portrete autora. Poto

nije bio vian ukraavanju kranskih rukopisa, ostavljao je isuvie male povrine predviene za portrete. Kada je trebao zapoeti rad na naslovu Evanelja po Ivanu, pokrovitelj je doao da pregleda dekoracije, od kojih je veina ve bila zavrena. On je vjerojatno bio nezadovoljan isuvie islamskim izgledom knjige, te je naloio turskom iluminatoru da islika i neke motive iz lokalne tradicije. To je on i uinio, naslikao je okvir zavrnog, etvrtog poglavlja, po uzoru na taj model. Na samom kraju rada, portreti su trebali biti naslikani u praznim povrinama svakog zaglavlja. Ovo je najvjerojatnije uinio pisar, pop Vuk. Mada je on bio vjet u kaligrafiji i djelomino u dekoraciji, pokazao se prilino nekvalificiranim u predstavljanju ljudskog lika. Unato tome, i u skladu sa svojim sposobnostima, naslikao je etiri evanelista i Djevicu Mariju u povrinama namijenjenim za to. Prikazao ih je na izuzetno neobian nain od struka nagore i sa zatvorenim knjigama, kao to je to uobiajeno kod slikanja ikona ili zidnog slikarstva, ali rijetko kod portreta evenelista jer, nedvojbeno, nije je imao dovoljno prostora. Zbog toga moemo samo uvjetno razgovarati o islamskom utjecaju na srpske minijature u sluaju rukopisa Karansko etvorojevanelje. Njegovo iluminiranje bilo bi opravdanije objasniti izravnim prodorom islamske umjetnosti na izgled srpske knjige poetkom 17. stoljea. Ovaj je fenomen, bar u ovom obimu, ostao usamljeni primjer koji nije imao ivu vezu s daljnjim razvojem srpske minijature. Grosso modo18, vano je imati na umu da dekorativna shema srpskog rukopisa nije sutinski naruena u ova dva, najvanija primjera. Upliv orijentalnih elemenata zaustavio se na ornamentici, ukrasnom uvezu i u, nekoliko sluajeva, koloritu. Svi osnovni elementi srpskog rukopisa tog vremena opi izgled teksta, vrsta poetnih slova, oblik i namjena zaglavlja, a osobito ikonografska i stilska obiljeja figuralnog predstavljanja vjerno e slijediti stara rjeenja tijekom 16. i 17. stoljea. n

16

Z. Janc, koji je temeljito prostuidirao ornamentiku rukopisa Karansko etvorojevanelje, zakljuio je da je iluminator mogao vidjeti takvu vrstu dekoracije kod orijentalnih rukopisa koji potiu iz naeg regiona. Nala je najveu slinost kod rukopisa Firdusijeve ahname (1573, Zagreb, Dravni arhiv), rukopis br. . III. 288III Dravnoj arhivi Skoplja, br. 272 u Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu i br. 151 u Orijentalnoj zbirci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (Z. Janc, Islamski elementi u minijaturama Karanskog jevanelja, 164). Skoro identino kvadratno zaglavlje s vijencem oko isprepletenih traka koje ine kri, uraeno je u rukopisima Beogradska Aleksandrida, Kompendi Vladislava Grammaticusa u Zagrebu, etiri Jevanelja br. 333 iz stare Nacionalne biblioteke u Beo-

17

18

gradu, Hopovo Jevanelje iz 1662, te tiskanom izdanju Psalitire Cetinja iz 1494 itd. (S. Radoji, Stare srpske minijature, tab. XXXVIII, XLa, XLb and XLV; D. Medakovi, Grafika srpskih tampanih knjiga XVXVII veka, Belgrade 1958, 91, tab. VII/2. Evlija elebija, poznati turski putopisac, ostavio je vrijedne dokaze o Uicu kao vanom centru za uvezivanje i dekoraciju rukopisa u 1664. godini. (E. elebi, Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo 1973, 388). Sauvani podaci ukazuju da je Uice imalo i biblioteku orjentalnih rukopisa. (H. abanovi, Islamska kultura u jugoslovenskim zemljama do XVIII veka, in: Istorija naroda Jugoslavije II, Beograd 1960, 570). Grubo govorei (o.p.).

26

BEHAR115

LIKOVNO OKNO: Islamski utjecaj na iluminacije srpskih rukopisa 16. i 17. stoljea

Evanelista Matej, Karansko etvorojevanelje, Riznica manastira Nikolje, vol. 6.

BEHAR115

27

LIKOVNO OKNO: Islamski utjecaj na iluminacije srpskih rukopisa 16. i 17. stoljea

Zaglavlje, Karansko etvorojevanelje, Riznica manastira Nikolje, vol. 145.

BEHAR115

28

LIKOVNO OKNO: Islamski utjecaj na iluminacije srpskih rukopisa 16. i 17. stoljea

Evanelista Marko, Karansko etvorojevanelje, Riznica manastira Nikolje, vol. 89.

Pop Jovan iz Kratova, Rudarsko vijee i zaglavlje, Zakon o rudnicima, Beograd, Arhiva Srpske akademije znanosti i umjetnosti, br. 465, vol. 2v 3.

Uvez rukopisa Zakon o rudnicima, Beograd, Arhiva Srpske akademije znanosti i umjetnosti, br. 465.

BEHAR115

29

LIKOVNO OKNO: Islamski utjecaj na iluminacije srpskih rukopisa 16. i 17. stoljea

Pop Jovan iz Kratova, evanelista Marko, etiri jevanelja, Sofija, Crkveno-povijesni i arhivski institut, br. 250, vol. 90.
Tekst je u izvorniku objavljen na engleskom jeziku i preuzet iz Joint issue of El Prezente: Studies in Sephardic Culture (vol. 7) & Menorah: Collection of Papers (vol. 3), dedicated to the subject of Common Culture and Particular Identities: Christians, Jews and Muslims in the Ottoman Balkans and edited by Eliezer Papo & Nenad Makuljevi

30

BEHAR115

LIKOVNO OKNO: Milomir Kovaevi Strani

MILOMIR KOVAEVI STRANI:

Vjeni nomad stranog oka

Iako od januara 1995. godine ivi i radi u Parizu, (odnedavno i kao dobitnik jednog od najviih priznanja francuske nacije), ivotni i profesionalni put Milomira Kovaevia Stranog i dalje je znaajno obiljeen vezom sa Sarajevom. I zato je Strani jedan od najrafiniranijih fotokroniara promjenjivih vizura svog rodnog grada.
Pie: Aida Abadi Hodi Neposredno pred posljednji rat u Bosni i Hercegovini, fotograf Milomir Kovaevi Strani (Sarajevo, 1961.) svojim je fotoaparatom, na jedinstven nain, zaustavio i uinio vidljivom atmosferu tragine promjene i loma koji e ubrzo uslijediti u bosanskohercegovakom glavnom gradu. Uroena osjetljivost za ono to je vano i aktualno, za ono u emu se oslikava duh odreenog mjesta i vremena, omoguila je Stranome da ne bude tek fotograf po narudbi redakcije. Fotografijom se poeo baviti ve sa sedamnaest godina, u Univerzitetskom foto-klubu Cedus i ve tada njegovu panju primarno privlai ivot ulice i psihologija mase (prizori iz Meugorja, rock koncerti, navijai na nogometnim utakmicama, proslave dravnih praznika, sjaj i bijeda buvljaka...). lan Udruenja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUBiH) postao je 1989. godine. Svojim lutanjima po gradu sa kamerom u ruci, Strani je, na stanoviti nain, anticipirao teme koje su redakcije listova sa kojima je suraivao odabirale za svoje budue tekstove. Poput Baudelaireovog etaa-lutalice koji je najbolje osjeao i utjelovljavao duh moderniteta i modernog grada, tako je i Milomir Kovaevi Strani na sarajevskim ulicama, izlozima, licima ljudi, meu prvima predosjetio promjenu koja se slutila ve u kasnim osamdesetim godinama nedavno minulog stoljea.

Milomir Kovaevi Strani

Kovaevieva izloba Strani Izbori 1990, organizirana prije tri godine u Umjetnikoj galeriji BiH u Sarajevu, u danima neposredno uoi tadanjih oktobarskih izbora 2010. godine, na nekoliko stotina crno-bijelih fotografija podsjetila je na ljude i dogaaje u danima osnivakih konvencija nacionalnih stranaka i prvih demokratskih izbora 1990. godine. Kao meane fotografije u kronologiji ove izlobe stajale su ona s posljednjeg Dana republike (novembar 1989.) i fotografija snimljena na samom poetku rata, u sredinjoj sarajevskoj ulici (maj 1992.). Upravo u promjeni koja se desila od vremena fotografije snimljene u novembru 1989. godine, prema rijeima autora iz sinopsisa njegove izlobe, sa ustakljenim, uredno poredanim portretima Tita, u

jutarnjoj izmaglici, polusjeni i nagovjetaju epohe na zalasku do one od 2. maja 1992. godine i prvih granata ispaljenih na sredinju sarajevsku Titovu ulicu i rasprskanim staklima Titovih portreta, u mraku, kraju jednog doba, Strani je izvanredno zgusnuto i bez suvine naracije saeo dramatiku jednog traginog perioda. Kratke reenice izlobenog koncepta ne samo da otkrivaju svu fotografsku osjetljivost Stranog (vanost izmaglice, polusjene, popodnevnog sumaraka...) ve otkrivaju i nain njegovog fotografskog miljenja sposobnost iznimne sinteze. Kovaevi nikada nije izgubljen u ekspliciranju ili prenaglaenoj emotivnoj ekspresiji. On ne fotografira svoj grad senzacionalistiki razmiljajui o naslovnicama koje bi
BEHAR115

31

LIKOVNO OKNO: Milomir Kovaevi Strani

dobro prodale dnevni list ili tjednik, osvojile panju velikih, multinacionalnih medijskih agencija. U razgovoru neposredno uoi otvorenja izlobe, autor je istakao: Dok su strani fotografi slikali nesreu, ja sam fotografirao svoju sudbinu (Dani, Sarajevo, 10. 9. 2010. str. 66), otvarajui, pri tome, vano pitanje ouvanja ljudskog dostojanstva i pitanje etike umjetnika u fotografiranju prizora ratnih stradanja. Nadimak Strani koji se vee i uz njegovu neustraivu, gotovo suludu, hrabrost da izlazi na ulice ratnog grada s aparatom u ruci u najopasnijim trenucima, danas, bez svake sumnje, potvruje da se ime Milomira Kovaevia ubraja meu ona vana umjetnika imena koja su tih godina uvala duh i ivot grada. U periodu ratnih devedesetih snimio je preko 30.000 fotografija iz kojih je izraslo nekoliko vanih fotociklusa: Tito in War, Ase lei, Ratna arhitektura, Apokalipsa Now, In memoriam. Ni na jednoj od izloenih fotografija na tadanjoj izlobi iz 2010. godine nije bilo prizora stradanja, smrti, niti rijei: rat. Ali, ono to je fotografirao Kovaevi bio je rat plakata, rat verbovizualnih ideologija, kakofonija ispraznih obeanja i rijei kratkog daha. Izazvan, poput parikih dekolaista ezdesetih godina prolog stoljea, on pronalazi u izguljenim plakatima i poderotinama jednu novu ljepotu i svjeinu. Ali, Strani ide i korak dalje: stupovi, zidovi i izlozi sa nekoliko slojeva prelijepljenih plakata nisu samo vizualno izazovni. Ta nova slika ulice koju vie ne treba slikati ve samo uiniti vidljivom, za Stranoga prvenstveno nudi mogunost da ponudi iri nazivnik mogueg razumijevanja politike stvarnosti. Gotovo doslovno, kako se gule slojevi plakata, tako i autor guli, rastvara i razotkriva sloeno i kontradiktorno lice naeg vremena. Ali, on pri tome ne moralizira niti se priklanja nekoj od ponuenih politikih opcija. On u onome to je prolazno, pa i trivijalno, pokuava prepoznati i zaustaviti ono to je trajno i nepromjenjivo: uz ostatke politikih slogana, gostujuih cirkusa i modnih starleta, vidjeli smo tako, male prosjake, uline

prodavae, zaljubljene parove. I u tom, uvijek ivom, zanimanju za ljude sa drutvene margine, Kovaevi podsjea na svoj veliki fotografski uzor na Diane Arbus (1923. - 1971.) i na izuzetnog majstora portreta i dokumentarne fotografije, Nijemca Augusta Sandera (1876. - 1964.). Kao i Sander u svome slavnom fotociklusu nastalom izmeu dva svjetska rata, i Strani traga za onim to ini jedinstveno i zaustavljeno Lice naeg vremena. Meutim, kako tvrdi sam Kovaevi, najdrai mu je ipak eki fotograf Josef Koudelka (1938.), fotograf jedinstvene ivotne i profesionalne biografije. Ovaj vjeni nomad sa kamerom u ruci, zabiljeio je nesmiljenu vojnu silu Varavskog pakta na ulicama Praga. Spomenute fotografije, koje su prokrijumarene iz Praga posredstvom Magnum-a i anonimno objavljene u The Sunday Timesu pod inicijalima P.P. (praki fotograf), osvojile su 1969. godine slavnu Robert Capa Golden Medal. Onakav kakav je i kao osoba, takav je Strani i sa kamerom u ruci inteligentan, nenametljiv, tih i pomalo srameljivog osmjeha. On nas, poput nevidljive ruke, zaustavlja pred prizorima, scenama, ljudima i sluajnim susretima udaljenih motiva i osvjetava nam njihov humor, dvoznanost, ironiju, besmisao ili njihovu la. Spomenuta je izloba, u danima tadanjih opih izbora u BiH, istovremeno ponudila mogunost da se u zagluujuoj galami i zbrci obeavajuih predizbornih slogana zaustavimo i osvijestimo pred pitanjem: to doista novo i bolje nude ovi novi/stari glasovi? I kroz nju, na izniman nain, Kovaevi je oivio duh sarajevskog humora: na prvoj javnoj tribini o viepartijskom sistemu, odranoj na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu, predsjednici novih stranaka sjede ispod velikih fotografija i budnog oka Marxa, Engelsa, Lenjina i Tita. Adil-beg Zulfikarpai smije nam se sa ostataka plakata svoje nove MBO stranke na isti nain i jednako bijelih zubiju kao i klaun na plakatu pored, a koji najavljuje gostovanje velikog talijanskog cirkusa u gradu; dvoje djece prose ispred stupa sa plakatom koji nosi natpis: S kim?

Sa SKBiH-SDP; plakat Ante Markovia na drugome mjestu smijei se pored obnaene ljepotice sa plakata u neposrednoj blizini. Bez suvinog komentara, Strani nudi niz jukstaponiranih fotografija istog motiva, gotovo poput filmskih sekvenci, sa tek jednom (vanom) izmjenom, pred proeljem sarajevske katedrale, na istome panou, u razmaku od tek nekoliko dana, izmjenjuju se plakati vodeih nacionalnih stranaka: HDZ-SDA-SDS. U izlogu, uz fotografiju nekadanjeg predsjednika Josipa Broza naao se i trgovaki slogan: Nudimo sve, a u sljedeem izlogu, uz Titovu fotografiju i natpis: Vrimo otkup zlata. Samo nekoliko godina kasnije, iste fotografije vie nee biti u drutvu slogana koji su svjedoile o godinama ekonomske krize i nevjerovatnih inflacija u osvit rata, ve se nalaze iza rasprsloga stakla i prekrivene krvlju. U takvim delikatnim pomacima u istom motivu i sa izbruenim fotografskim okom, Milomir Kovaevi Strani briljivo je detektirao lom jednog sistema i zacrtao slutnju pred neim to nadolazi i iji se obrisi tek nasluuju. Na jednoj od izloenih fotografija prikazan je ulini prodava koji prodaje ogledala razliitih oblika i veliina. Zabrinutog pogleda i zagledan negdje u daljinu, i njegov se vlastiti profil zrcali u jednom od stakala. Ostala stakla hvataju tek krhotine i fragmente onoga to ga okruuje neiju ruku, isjeak neba, granje, pogled prolaznika. Razbijeno u komade tisue pojedinanih pria i sudbina, i nae se sjeanje dijelom iznova sastavlja u jednu sasvim novu cjelinu uz pomo jednog Stranog oka. A plakati koji su preostali, razderani i u novom drutvu, iznova potvruju koliko je tanka granica izmeu gromoglasne politike retorike i potpune banalnosti. Iako od januara 1995. godine ivi i radi u Parizu, (odnedavno i kao dobitnik jednog od najviih priznanja francuske nacije), ivotni i profesionalni put Milomira Kovaevia Stranog i dalje je znaajno obiljeen vezom sa Sarajevom. I zato je Strani jedan od najrafiniranijih fotokroniara promjenjivih vizura svog rodnog grada. n

32

BEHAR115

LIKOVNO OKNO: Milomir Kovaevi Strani

Milomir Kovaevi Strani

U osvit rata: Strani Izbori 1990.

BEHAR115

33

LIKOVNO OKNO: Milomir Kovaevi Strani

34

BEHAR115

LIKOVNO OKNO: Milomir Kovaevi Strani

BEHAR115

35

LIKOVNO OKNO: Milomir Kovaevi Strani

36

BEHAR115

INTERVJU: eljko Staneti

Intervju: eljko Staneti

Razgovarao: Edvin Kanka udi
Fotografije: Jusuf Hafizovi

Prijetnje su neto na ta se ne treba obazirati

ukoliko se smatrate nekim ko brani ljudska prava
eljko Staneti je novinar i borac za ljudska prava iz Novog Sada koji se u svom profesionalnom radu najmanje bavio klasinim novinarstvom. Od 2007. godine radio u Inicijativi mladih za ljudska prava u Republici Srbiji, a od 2011. godine je direktor Vojvoanskog graanskog centra (VCC), gdje je ujedno zaduen i za koordinaciju programa sektora tranzicijske pravde. Koordinator je Inicijative za REKOM u Vojvodini, a kao trener za oblast ljudskih prava odrao je vie stotina radionica sa mladima na podruju bive Jugoslavije. Autor nekoliko dokumentarnih filmova koji se bave deavanjima tokom devedesetih godina na podruju Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

BEHAR115

37

INTERVJU: eljko Staneti

Gdje je danas Srbija kada govorimo o ljudskim pravima? Ako posmatramo ljudska prava sa nekog opteg gledita, onda moemo rei da postoje mnogi graani koji rade u okvirima nevladinog sektora gdje su zauzeli tezu da se u posljednjih deset godina u Srbiji nije nita promijenilo. Lino mislim da se mnogo toga promenilo, ali i da se ti obrazci esto zloupotrebe pa je nemilo kada se spomenu ljudska prava. Graanima Srbije se to uvijek mora vezati za neki konkretan sluaj kako bi oni osetili i bili spremniji da prihvate priu o ljudskim pravima kao neemu to posjeduje apsolutno svaka individua. Kako onda zatititi ljudska prava? to se tie zatite ljudskih prava i razliitih grupa, Srbija tu dosta varira, u nekim je napredovala, ali u nekim je dosta nazadovala. U Srbiji jo nismo razumjeli da ta usvojena ljudska prava ne moemo vraati na stepen gdje smo se prethodno nalazili. Mislim da to prvenstveno politiarima nije jo uvijek jasno. Jesu li to prava koja se odnose na LGBT populaciju? Kad govorimo o LGBT-u onda moramo rei da takve teme u Vojvodini jo uvijek nema. Ima je jako malo, ali kada se govori o LGBT pravima, onda se svi veu za period godine kada je u pitanju Parada ponosa (PRIDE). to se tie odnosa graana, a da se tie Vojvodine prema LGBT populaciji, mislim da oni to dosta prate. U posljednjih godinu dana bilo je preko deset napada na Crnu kuu u Novom Sadu, gdje je bila stacionirana Novosadska lezbijska organizacija. Meutim, niko ne obraa posebnu panju na to i niko se tim pitanjima ne bavi. Najvie razoarava injenica to se, pored gotovo apsolutnog ignorisanja gradskih vlasti, u posljednje vrijeme oitava i svojevrsna tiina u graanima, u organizacijama koje bi trebale da budu prve koje e pokazati svoju solidarnost i podii glas protiv nasilja. Suoavanje s prolou? Vojvodina je tu u magli. Mogu slobodno da se tako izrazim. Mi u Vojvodini mnogo vie znamo o dogaajima koji su se dogaali izvan Vojvodine nego o onome to se dogaalo u samoj Vojvodini, a
BEHAR115

odnosi se na krenje ljudskih prava. Tako kad govorimo o mlaoj populaciji, ona apsolutno ne zna nita o mobilizacijama civila izbjeglim iz Bosne i Hrvatske, ne zna nita o organizovanom protjerivanju Hrvata iz Vojvodine, ne znaju nita o logorima koji su se nalazili na teritoriji Vojvodine i to je poraavajue. Moda imamo informacije o nekim dogaajima koje su nam ponuene u nekim informativnim sadrajima, ali o tome to se deavalo u Vojvodini se skoro niko nije bavio sve do dan-danas. Va projekt je upravo mobilizacija u Vojvodini? Upravo tako. Projekat je simbolino nazvan Ukradena sloboda i predstavlja samo jedan segment ire slike, odnosno programa koji smo nazvali Neispriane prie. U okviru njega elimo govoriti o nekim deavanjima u Vojvodini o kojima je u posljednjih 20 godina bilo veoma malo rijei. Svaki od ovih projekata podrazumijeva opseno istraivanje, sistematizaciju podataka, a zatim i prezentaciju irokom krugu ljudi na lak i dostupan nain. Kad je to zapoela organizovana mobilizacija? Neto vie od mjesec dana poslije operacije Bljesak, u junu 1995. godine u Srbiji poinje organizovana prisilna mobilizacija krajikih izbjeglica. Oznaeni kao kriminalci i izdajnici, ljudi su bili lovljeni. Odvoeni su iz tramvaja, autobusa, na naplatnim rampama, tokom kontrole saobraaja, iz studentskih domova, pa ak i sa maturskih proslava. Nakon toga bili su slati u kampove za obuku, koji su predstavljali centre torture. Projektom Ukradena sloboda namjeravamo otrgnuti od zaborava sjeanje na pomenute dogaaje, obezbjediti im mjesto u kolektivnoj memoriji graana i pokuati uticati na institucije Republike Srbije u cilju ohrabrivanja istih da se na odgovoran nain ponesu prema onima koji su doivjeli prisilnu mobilizaciju i u okviru nje nezamislivu torturu jer su odbili da se sa orujem vrate na ratite. Prikupljanjem izjava vie stotina lica, audio i video zapisa njihovih svjedoenja, medijskih lanaka, sudskih dokumenata, izjava svjedoka mobilizacija i

Prole godine smo imali jednu akciju u centru Novog Sada gdje smo podsjetili na godinjicu opsade Sarajeva i poslije akcije dobili smo pet novih aktivista koji o opsadi Sarajeva prethodno nisu znali nita, ali su eljeli da uju sve. Niko od mladih o tome u Vojvodini ne moe znati nita, jer im nikada niko o tome nije nita ni ponudio.
drugih artefakata tog vremena ispriaemo ovu skoro zaboravljenu priu. Srbija je specifina po tome to je 90-tih postojao jak civilni otpor ratu, dok je zvanina politika tada i danas odbijala svoju odgovornost za ratove... Mislim da civilni sektor danas najvie moe pomoi u tome to e pruiti prave informacije koje e ljudi koji su u vlasti uglavnom nastojati da sakriju. To je mala ansa da se neto uradi, ali informacijom koju dajete graaninu inite jako mnogo. Uvijek mislimo na organizacije koje su se 90-tih bavile istim problemom i koje su bile organizacije mirovnog aktivizma jer one imaju veliku vanost. Tada su njihove akcije i apeli sigurno sprijeili gubitak nekih ivota, a danas se ono to su tih godina zabiljeili moe smatrati pravim blagom. Ali, etiketirani su kao strani plaenici... Nije mnogo uinjeno da se to promijeni, ali je vano da posljednjih godina manje razmiljamo o globalnim zavjerama i stranim plaenicima, nego da povjerujemo u prie ljudi koji se profesionalno bave tim ve dui niz godina. Tadi je priznao genocid, a Nikoli je negirao? Svakako pozdravljam odlazak Borisa Tadia u Potoare. On je uvijek imao to neto s ime se ja nikako ne slaem, a to je ALI. To je pokazao svojim izvinjenjima i da nikada ne zavrava sa takom, nego sa: Ali deavale su se

38

INTERVJU: eljko Staneti

druge stvari, pa se onda nekako i ogradi od svoga izvinjenja. to se tie novog predsjednika Srbije Tomislava Nikolia, mislim da on sam ne moe da se pozicionira na mjestu gdje se on nalazi kako bi bio predsjednik svih graana Srbije. Meutim, u tom problemu njega vue ono to je on ranije bio i on sada ne zna kako da odigra na pametan nain to to bi htio da odigra. Mislim da je veoma neoprezan u svojim izjavama i mislim da to to on radi u ovim trenucima mu ne pomae nimalo da se predstavi kao neko ko se promijenio. A onda priznao genocid u Srebrenici? Pa da, vidjeli smo njegovu izjavu u kojoj je rekao da klei pred rtvama Srebrenice. Zna Tomislav Nikoli ta se tamo i na koji nain desilo, a znajui ta je prethodno govorio, ova izjava je ak uvredljiva imajui u vidu nain na koji je izgovorena i injenicu da ove godine on jedanaestog jula nije pognuo svoju glavu u Potoarima. Gdje je tu odgovornost Srbije za genocid u Srebrenici sad kad je i Nikoli priznao? Skuptina Srbije je donijela Deklaraciju o Srebrenici i tako je u samoj Deklaraciji izbjegla da genocid nazove genocidom, i tu se negdje moe proitati stav graana Srbije da mi posljednjih godina moemo prihvatiti da se tamo negdje u Srebrenici dogodilo neto strano, ali u svim ovim danima u Srbiji znaju ta je to genocid i ta nije.

Kako? Dakle, imamo teorije manjeg i veeg genocida. Samo po sebi prilino smijeno, ali mi se prilino uvuklo u uvo jer je to djelo neprofesionalnih politiara, a onda i nekih medija koji ih prenose i kao rezultat toga dobijemo da mi nikada ne moemo stvari nazvati pravim imenom ak i ako se bavimo njima u javnom diskursu. ta je tu onda sa krenjem ljudskih prava? Mi smo drava koja reaguje samo onda kada je pritisnuta. Ukoliko se desi da neko pokrene priu i da baci u iu te 90-te, onda moe da se desi reakcija drave, ali ukoliko se to ne deava, onda e to apsolutno izostati. Prije nekog vremena smo na B92 imali otvorenu prijetnju Sonji Biserko u emisiji uivo, a komentar ministra pravde je bio da mu je taj in smijean. ak se i naalio na to. Ako na jednoj od najgledanijih televizija imamo takvu situaciju i takvo ponaanje ministra koji se nalazi u sadanjoj Vladi Republike Srbije, onda me ne udi stav stanovnitva Srbije. ta drava radi u prevazilaenju zloinake prolosti? Ne radi skoro nita. Tim temama se bavi samo onda kada je pogodno da se time bavi, odnosno onda kada ta pria donosi politike poene. Mislim da je jedina ansa za Srbiju kroz rad nevladinih organizacija, odgovornih medija i da to ispadne politiki isplativo. Mislim da je vrlo teko da e predstavnici vlasti i drava Srbije ita poduzeti po tom pitanju. Da li su napadi koji se dogaaju na LGBT populaciju i problemi u suoavanju s prolou rezultat neprihvatanja zloinake prolosti Republike Srbije? Upravo tako. Mislim da je odgovornost Borisa Tadia u neinjenju niega, pogotovo u tom jako bitnom sektoru kao to je obrazovanje, a bar se to moglo. Moemo da to primijenimo na spektar razliitih stvari, ali bih prvenstveno problem vezao za obrazovni sistem, jer je to rezultat zato se djeca koja danas imaju 20. godina tako ponaaju i grade stavove kakve grade, a s time se nita

nije uinilo na rjeavanju problema iz 90-tih kada su mnoge, do tada neprihvatljive stvari, postale realnost. Samo ovla posmatrajui ono to djeca u kolama ue, ve dugo vidi se da smo mi prije rehabilitacije Drae Mihailovia ve u knjigama imali koketiranje sa znakom jednakosti izmeu Josipa Broza Tita i Drae Mihailovia, danas nam djeca ne znaju mnogo o razlikama izmeu Zorana inia i Slobodana Miloevia, a magla postaje samo gua. O ratu, odnosno pristupu koji se koristi kad se o njemu i govori, je izlino i govoriti. Kad govorimo o LGBT-u, mislim da vam je konstatacija ponovo poprilino tana, samo iz drugog razloga, bar to se tie postavljanja ljudi koji su na neki nain predstavnici vlasti prema nekim grupama stanovnitva, u ovom sluaju LGBT populaciji. Bitni uzrok svega je nasilje koje nikada nije sankcionisano, a kako sam ve rekao, imamo dugu tradiciju ruenja vrijednosnog sistema koji podrazumijeva i potovanje u javnom govoru. Mediji su tu da neprofesionalnim izvjetavanjem stvar uine jo gorom. Pojasnite? Pa neto prije pada Vukovara se najee spominjalo da homoseksualci, sidai kako su ih nazivali u srbijanskim medijima, odbijaju da brane Vukovar, ili da sidai sa hrvatske strane brane Vukovar irei zarazu. Krilatica, koja se nije ticala samo nacionalne netrpeljivosti, se koristila u nekim udnim izjavama koje su za cilj imale da potpale mrnju. U tom smislu, mislim da je to sada samo malo uljepano, nije mnogo ve je malo prilagoeno dananjem jeziku u medijima, koji su i dalje veoma esto prostor za govor mrnje i diskriminaciju. Iz tog razloga mislim da postoji veza o tome emu smo govorili, to je dio ovdanjeg miljea i za njegovo mijenjanje ne vidim spremnost, ako biste ljude zatvarali u etiri zida. Je li diskrimacija prema Romima jo uvijek prisutna? Da, i ona se jako osjeti u Vojvodini. Grad Novi Sad je potpuno prekreen grafitima: Stop ciganskom teroru, Smrt Ciganima, ak moete to vidjeti na svakih trideset metara. Posebno
BEHAR115

Samo ovla posmatrajui ono to djeca u kolama ue, ve dugo vidi se da smo mi prije rehabilitacije Drae Mihailovia ve u knjigama imali koketiranje sa znakom jednakosti izmeu Josipa Broza Tita i Drae Mihailovia, danas nam djeca ne znaju mnogo o razlikama izmeu Zorana inia i Slobodana Miloevia, a magla postaje samo gua.

39

INTERVJU: eljko Staneti

me zabrinjava da je jedan grafit prekreen i iako je prekreen jer su to organizovala neka udruenja graana, jer su to smatrale neprikladnim, Grad ili pokrajima nisu nita uinile da to sprijee ili pak zaustave. Ali Vojvodina se uvijek posmatrala kao mjesto mirovnjaka? Da, ali nacionalne stranke, kao Srpska radikalna stranka, su esto odnosile pobjedu u Novom Sadu i jo nekim vojvoanskim mjestima. Tu je veliki broj izbjeglih ljudi koji su izgubili ono to su imali i okretali su se nacionalnim strankama, a i dio dugogodinjeg stanovnitva je davao podrku ovoj opciji. Sa druge strane, i demokratska opcija ima svoje izrazito uporite u Vojvodini, ak i danas kada se na na nivou Srbije njena snaga ne moe mjeriti sa onim to je ranije znaila. Istina, tokom rata, u manjim gradovima Vojvodine upravo su se dogaali prvi antiratni protesti. Po mnogim teoretiarima, to je upravo zbog tog autohtonog stanovnitva koje je nacionalno izmijeano i veza izmeu razliitosti svega to ini Vojvodinu je bila neraskidiva. To je bio cilj da se prikae da se moe ivjeti zajedno, ali i dandanas imamo prilino jaku Srpsku radikalnu stranku otjelotvorenu u razliitim frakcijama. Treba podsjetiti da smo mi ove godine u Novom Sadu dobili i nekoliko odbornika iz Srpskih dveri, odnosno dobili smo dva odbornika koji vie nisu dobri ni za Dveri, pa sad organizuju svoju neku treu stranku. To je takoer rezultat svega ovoga, jer se nita 20 godina nije radilo. Vojvodina je dosta oteena time to se uvijek smatrala nekim mirnim podrujem gdje se ne treba baviti problemima kao u Beogradu. Iz tog razloga to se nismo bavili time s ime smo se trebali baviti dvadeset godina dobili smo ovo to je Vojvodina danas. Kau da je Novi Sad radikalniji od Beograda? Mislim da je u ovom trenutku radikalniji Novi Sad, a to povezujem s time da nita nije raeno. Ako se neto radilo da se ekstremistima stane na put, to se onda radilo u Beogradu. U posljednjih godinu dana plakate desniarskih
BEHAR115

organizacija, ako ih brojimo, e biti vie na fasadama Novog Sada nego u Beogradu. Zanimljivo, a Novi Sad je manji grad od Beograda. Meutim, mislim da to ima veze sa aspiracijama nekih politikih partija koje tim organizacijama daju instrukcije da se bave Vojvodinom na jedan zanimljiv nain. Iako je Vojvodina sad naeta, njima ni takva ne odgovara. Oni bi i to mijenjali. Kau da je Vojvodina platila ceh rata? Je li to istina? To je poelo jo 1988. godine. Mislim da za neke ljude, koji imaju prilino loe ideje i svoj politiki angaman i dalje dre ivim, nikada nije ni zavreno. Vojvodina jo nije u potpunosti platila ceh, ali se to jo uvijek dri nekako ivom temom. Vojvodina je izglasala Deklaraciju o osudi zloina? Takva Deklaracija ne znai nita. Osjeao sam se prilino posramljeno onog dana kada sam itao i kada sam posmatrao kako je ona iznenada donijeta, a pri tome je predloena od strane Srpske radikalne stranke i Demokrat-

ske stranke Srbije ne bi li se osudili zloini nad srpskim stanovnitvom, pa se onda Demokratska stranka angaovala da tekst Deklaracije isprave u taj, po meni, jo nakaradniji tekst gdje se osuuju svi zloini. Mislim da je njihov angaman trebao biti dosta drugaiji u tom smislu, a morao je biti promiljeniji. Postalo je nekako besmisleno. Oekivao sam da emo u Novom Sadu dobiti deklaraciju kao onu u Beogradu gdje se osuuju svi zloini, gdje se podie spomenik svim uesnicima rata. To svakako stvara odreenu konfuziju i alje nas daleko od pravih rtava rata. U momentu kada vi osuujete sve u ratu, onda gubite personalizaciju. Otvarate prostor za manipulaciju. Ta Deklaracija je jedno veliko nita. I ta sada? To je jedna licemjerna komponenta iskoritena u dnevno-politike svrhe. Izbjeglice u Vojvodini, kao to su neke iz Hrvatske kojima su tokom bjeanja u Oluji ubijena djeca, sada ne mogu da ostvare nikakvo pravo u Srbiji. Ne govorim o Hrvatskoj gdje je situacija gotovo ista, ve o Srbiji i Vojvodini i o ljudima

40

INTERVJU: eljko Staneti

Neto vie od mjesec dana poslije operacije Bljesak ,u junu 1995. godine u Srbiji poinje organizovana prisilna mobilizacija krajikih izbjeglica. Oznaeni kao kriminalci i izdajnici, ljudi su bili lovljeni. Odvoeni su iz tramvaja, autobusa, na naplatnim rampama, tokom kontrole saobraaja, iz studentskih domova, pa ak i sa maturskih proslava. Nakon toga bili su slati u kampove za obuku koji su predstavljali centre torture. Projektom Ukradena sloboda namjeravamo otrgnuti od zaborava sjeanje na pomenute dogaaje

irilicu i srpski jezik stavi nekakav peat. Meni je uvijek bilo drago da ujem sve te jezike i sluao sam ih dok sam odrastao: maarski i rusinski i slovaki. Posebno me obradovalo to postoji inicijativa za uvoenje romskog jezika kao jednog od slubenih jezika Vojvodine. Koliko mladi znaju o opsadi Sarajeva? Vrlo malo. Moda bih bio prebrutalan ako bi rekao da ne znaju nita. Ljudi u Vojvodini ne znaju ta znai u pravom smislu opsada grada. Onda kad bismo pokuali da to svedemo na konkretan primjer da je Sarajevo bilo etiri godine pod opsadom i ta je ta opsada sa sobom nosila, onda mislim da je tu znanje vrlo krhko. Ono to je na cilj jeste da ljudima u Novom Sadu pokaemo ta se to zaista deavalo u Sarajevu. Reakcije na to su vrlo zanimljive. Recimo, prole godine smo imali jednu akciju u centru Novog Sada gdje smo podsjetili na godinjicu opsade Sarajeva i poslije akcije dobili smo pet novih aktivista koji o opsadi Sarajeva prethodno nisu znali nita, ali su eljeli da uju sve. Niko od mladih o tome u Vojvodini ne moe znati nita, jer im nikada niko o tome nije nita ni ponudio. ta je do danas Vojvoanski graanski centar (VCC) uradio na planu suoavanju s prolosti? Vojvoanski graanski centar svoju ulogu prije svega vidi u tome da pokua graanima predstaviti informacije o krenjima ljudskih prava direktno u Vojvodini. Ve sam rekao, Vojvodinom se niko do danas nije bavio. Uvijek se govorilo da Vojvodina nije u ratu, da je Vojvodina tolerantna, da Vojvodina nema nikavih problema. To je, s jedne strane, tano, ali, s druge strane imamo stvari koje su se deavale pred oima, a o tome nita ne znamo ili ne elimo znati. Vjerovatno starije stanovnitvo neto i zna, ali mlae stanovnitvo nita. Tako sam ja sa svoje 24 godine znao da su u mome gradu Rumi, koji ima 25.000 stanovnika, pravljeni spiskovi za organizovano protjerivanje Hrvata i to u kafani koja se zvala Velika Srbija, koja se nalazila u glavnoj ulici. Ja o tome saznajem u 24. godini.

O tome to sam ja saznao i o emu je organizacija saznala pokuali smo podijeliti sa drugima, da ne bi i oni u 24. godini saznavali da se neto loe u njihovom uriluku deavalo tih godina. Mislim da je to izazov Vojvoanskog graanskog centra, jer postoji jako malo informacija o tome ta se deavalo u Vojvodini. Jeste li imali prijetnji? Direktnih samo jednu. Provlaimo se po forumima. Imali smo, ali ne bih rekao da su to prijetnje, a to je bilo kao neko koketiranje sa prijetnjama nakon jednog jednostavnog pitanja koje se ak nije ni odnosilo na ratne zloine, nego na pitanje: Ko je finansirao plakate Srpskog narodnog pokreta (SNP) u Vojvodini? Njih te ekonomske i finansijske teme malo bole zbog toga to je Grad Novi Sad nekoliko dana prije pravoslavne Nove godine bio apsolutno prelijepljen tapetama o stranim plaenikim organizacijama. Nas je zanimalo to ako ve govorimo o stranim plaenicima, i izraunali smo prosjenu cijenu jednog plakata, informisali se kod nekih tamparija i pitali ih da li imaju finansijski izvjetaj o tome i nakon toga uslijedile su otrije rasprave sa njima. Jesi li Vi kao direktor imali prijetnji? Jesam. Prije dvije godine sam se prvi put poeo baviti prisilnim mobilizacijama i onda smo imali neto ubaeno u potansko sandue to ima formu prijetnje. Meutim, nismo se previe na to obazirali. Godine 2009. smo pravili Mar mira Novi SadTuzla sa Inicijativom mladih za ljudska prava, pa nam je tada iz Australije stiglo pismo gdje nam je reeno da se u roku od 365 dana preselimo u Federaciju BiH kako bismo osjetili sve blagodati ljudskih prava, a ako se ne preselimo sami, oni e nas preseliti. Kako se osjeate u Sarajevu? Prilino lijepo. Mogao bih ga nazvati svojom drugom kuom. Prole godine sam etvrtinu godine proveo u Sarajevu i imam veliki broj prijatelja u ovom gradu. Prvi put sam doao u Sarajevo 2006. godine i nikada vie iz Sarajeva nisam otiao. n
BEHAR115

koji su moda nae prve komije. Ta Deklaracija kae da e izai u susret svima, a to ne pokazuje ovakvim stavom. Jedino opravdanje za to jeste da Srbija ne priznaje status civilnih rtava rata i zbog toga to je dijete bilo civil, a ne vojnik, oni im ne mogu pomoi. to je sa nezavisnou Vojvodine? Mislim da Vojvodina ne eli nita vie u smislu nekog odvajanja od Srbije, nego da je se Srbija malo boji. Dodue, ubacivanje te teme u diskurs jeste neto ime se slue stranke desnice kada ele zamutiti vodu. Vojvodina eli da bude prije svega ono to je bila, da ima mogunost da o sebi sama odluuje o nekim pitanjima. Mislim da bi se takva stvar mnogo reflektovala na mnoge sfere ivota. alosno je to da se o Vojvodini najmanje odluuje u Vojvodini. Gdje je danas maarski jezik u Vojvodini? On je prilino zastupljen i to je ono to se meni svia. Ako proete kroz centar Novog Sada moete uti maarski jezik, a posljednjih mjeseci imamo neke inicijative da se pokuava da se samo na

41

JEZINA PITANJA

Disfemistika ili verbalna agresija

bosanskoga razgovornog jezika
Pie: Indira Smajlovi-abi

Saetak
Ovaj rad predstavlja rezultate analize primjera disfemizama i disfemistikih strategija bosanskohercegovakoga frazikona pri argonizaciji, u domeni konstrukcija koje pogrdu kanaliziraju iskazima pri frustraciji, ugnjetavanju, manifestaciji mobinga, imperativnim formama, agresiji pri rodnoj, etnikoj, kulturolokoj identifikaciji ili bilo kojem drugom imagolokom kontekstu. Iste, usljed kreativnosti i slikovitosti, ubrajamo u leksiku ograniene upotrebe budui da su karakteristini za govor preteno mlae urbane populacije i za neformalne situacije. Jedinice analize podvrgavamo i pragmatikim konceptima primjene (princip utivosti, strategija ouvanja obraza). Grau koju emo podrediti ovakvoj analizi crpimo iz knjige Govor grada Sarajeva i razgovorni bosanski jezik, autora Senahida Halilovia, Amele ehovi i Ilijasa Tanovia, koja predstavlja kvalitetne rezultate istraene leksike bosanskoga razgovornog jezika, temeljne na izravnom anketiranju i intervjuiranju, te analiziranju tako dobivenog rjenikog korpusa, s jedne strane, i grai prikupljenoj s internetskih stranica, uglavnom online tampe, unutar granica Bosne i Hercegovine, s druge strane. Izdvajaju se, analiziraju i kategoriziraju primjeri disfemistikoga diskursa topikalnoga frazikona kojeg karakterie plodonosnost ukupnoga zbira jedinica ime se potvruje izrazito postojana lingvistika slika verbalne agresije u produkciji ekspresiva s negativnim stavom, s potencijalom stvaranja stilskoga nesklada.

X-femistiki aparat jezine manipulacije

Prema lingvistu Bolingeru rijei nisu neutralne. Obiljeje slobodno plutajuih znaenja, onih znaenja koja su se oslobodila prilikom babilonskog sloma, jest koliina semantikog materijala koje se moe zaplesti u rijei prilikom njezina putovanja iz jednog konteksta ili situacije u drugu. ini se da vrlo malo rijei ikada ostaju precizni oznaitelji neega, nego da uvijek pokupe neki dodatni sastojak koji je uglavnom nevaan za njegovo sredinje znaenje. (Bolinger, 1999:72) Pri svakodnevnome diskursu neke rijei doivljavamo negativno obiljeenim (one koje sadre negativne konotacije) ili pozitivno obiljeenim (one koje sadre pozitivne konotacije) i injenino je njihovo postojanje u leksikografiji, onda se moe zakljuiti da su pojedina obiljeena znaenja u binarnome odnosu (eufemizam/disfemizam) ovisna o kontekstu. Ostale su rijei neobiljeene ili neutralne. (Pasini, 2005:62) Na poetku jo moramo razjasniti znaenje konotacije i denotacije. U sholastici pojmovi konotacije i denotacije upotrebljavali su se da bi se razlikovali apstraktni od konkretnih termina. U tradicionalnoj semantici konotativno znaenje je sekundarno zanenje koje znak moe imati pored primarnog, standardnog ili sutinskog znaenja. Denotativni red znaenja je deskriptivan, on opisuje odnos izmeu oznaitelja i oznaenog. Denotacija se odnosi na izvorni, prvotni smisao znaka. Termin denotacija se koristi u mnogim teorijama da se odredi prvo glavno ili jedino znaenje, nasuprot konotaciji koja implicira vieznanost. Dakle, konotacije su rijei ili izrazi sa semantikim efektima (nijanse znaenja) koje proizilaze iz znanja o svijetu i iskustva, miljenja i predrasuda o kontekstnoj situaciji u kojoj se rije nalazi. Na
BEHAR115

42

JEZINA PITANJA

denotatum govornik referira pri jezikom izrazu, to je odnos izmeu jezikog izraza i dogaaja u svijetu, ne samo u svijetu u kojem ivimo ve bilo koji drugi svijet (fikcija ili fakcija, sadanjost ili prolost) o kojem se moe govoriti. (Allan i Burridge, 2006:31) Eufemizam definiramo jezikim postupkom pri situacijama kada neemo ili ne moemo koristiti rijei ili izraze koji izravno znae predmete ili osobe, kako bismo dobili neke odreene stilske ili kognitivne uinke, jer semantika izravnih rijei bi mogla biti uvredljiva, tetna, politiki nekorektna ili socijalno nezgodna, za denotatum ili designatum. (Allan, Burridge, 1991:11) Kako bi se uspjeno producirao kognitivni uinak, eufemizmi esto, usljed svoje figurativnosti, znaju biti relativno nejasni te ih je mogue shvatiti na vie naina. Osvrui se na doslovno znaenje i kontekst, semantika dvosmislenost obino nestaje ili se smanjuje. Ako su sa semantike take gledita iskazi s eufemizmima nuno dvosmisleni, njihova izravna znaenja su inferiorna konverzaciji i implikacijama, tj. kontekstu, jer kognitivni sadraj ovisi o pretpostavkama koje sluatelj moe ili eli zakljuiti - adaptirati i adoptirati. (Grice, 1989) Pri tome govornik rauna na aktivnost i informiranost sluatelja, koji ako nije u stanju ili ne eli biti kooperativan kognitivni uinci eufemizma se uruavaju. Eufemizmi se uglavnom produciraju slatkorjeivim (sweet talking), odnosno eljenim izrazom za odravanje dobre komunikacije ili za ouvanje obraza (save our face), vlastitoga ili tueg. Socijalna interakcija treba biti usmjerena prema uvanju/odravanju obraza, a sa statusom nadreenosti principima utivosti (politeness principle) i Grajsovim maksimama (Grices maxims) brinost o vlastitome obrazu (self-respect) podrazumijeva i znaajku obzirnosti prema tuem obrazu. Obzirnou uesnika pri komunikaciji, koja se oituje savjesnou po tui obraz, oplodotvoruje se uspjean razgovor i prikladna produkcija jezinih sredstava neke zajednice. Obraz je javna slika o samome sebi koju i govornik i sluatelj moraju uzimati u obzir u govornoj situaciji. (Allan i Burridge, 1991:238, Pasini, 2003:48) Obraz moe biti izgubljen (affronted), steen (enhanced) ili jednostavno odravan. (Allan, Burridge, 1991:33) Dakle, eufemizacija se moe i pragmatiki sagledati u kontekstu Yuleove teorije obraza (Yule, 2006:119-120, Kuna 2007:98) po kojoj se vlastita slika o sebi u stvarnosti postavlja na dva naina: pozitivan je onaj kojim elimo biti prihvaeni kao lanovi skupine, a negativan onaj koji obiljeava elja za samostalnou i slobodom, i bijegom od konvencija. Dakle, svi mi imamo negativno i pozitivno lice, pri emu negativno ne znai loe, u ovome kontekstu ono je jednostavno binarno pozitivnome. Negativno lice se oituje nenametanjem i tenjom ka neovisnou. Pozitivna strana treba adaptaciju i adoptaciju, konekciju, filtraciju, intenciju lanstva. Zato e pri komunikaciji negativno lice pokazati zabrinutost zbog nametanja (ao mi je to vam smetam ..., Znam da si zauzet, ali ...) dok e pozitivno lice pokazati solidarnost i skrenuti pozornost ka zajednikom cilju (Uinimo to zajedno ..., Vi i ja imam isti problem, tako da ...). (Yule, 2006:120)

Dinka Pasini (2005:62) navodi da uz eufemizam koji znai blagu rije mora postojati i odgovarajui naziv koji bi znaio otru rije. Izmeu njih bi bile rijei koje ne bi pripadale ni jednima ni drugima, dakle bile bi neutralne (Sili, 1993-4:100) Dakle, eufemizam je pozitivno obiljeena rije, disfemizam negativno obiljeena rije, a ostale su rijei neobiljeene ili neutralne i nazivamo ih ortofemizmima. Ortofemizam (gr. orto- pravilan, normalan) u odnosu na korespondirajuci eufemizam je vie izravan i neutralan izraz, bez prizvuka slatkorjeivosti ili pretjerane pristojnosti i kurioziteta (eufemistiki) ali i bez surovog, tupog ili uvredljivog izraza (disfemistiki). Dakle, ortofemizmi i eufemizmi su rijei ili izrazi koji se koriste kao alternativa za nepoeljne ekspresije, odnosno neeljena izraavanja. Oni se koriste kako bi se izbjegao gubitak obraza u komunikaciji, kao potencijalna strategija iskazivanja pristojnosti i kao svojevrsno jeziko retuiranje i tuiranje. Navest emo njihove temeljne razlike: - ortofemizam je vie formalan i izravan nego eufemizam - eufemizam je vie kolokvijalan, neizravan i figurativan nego ortofemizam. U kontekstu navedenog Allan i Burridge istiu da je neutivost vidljivija od utivosti (2006:31), i upravo to nepristojno, uvredljivo ponaanje emo nazvati disfemizmom. Kao takav, disfemizam je suprotan od eufemizma, on nema intenciju odravanja komunikacije ve izravno teti govorniku, sluatelju ili treoj strani, potencirajui gubitak obraza. (Allan i Burridge, 1991:5). Pod disfemistiko okrilje ubrajamo i psovke, iskaze pogrdne semantike, dakle pejorativizirane rijei ili izrazi, te bilo kakvi komentari pogrdnog usmjerenja, s ciljem uvrede i ranjavanja. I rijei uzvici, izgovoreni pri frustraciji i ljutnji su primjeri disfemizma. Kao i eufemizmi i disfemizmi ostvaruju interakciju s stilskim i markiranim, s potencijalom stvaranja stilskog nesklada. Allan i Burridge (1991:33-34) ortofemizme, eufemizme i disfemizme, definiraju kao cjelinu koju nazivaju x-femizmima, pri tome navodei sljedee njihove odlike:

X-femizmi se definiraju jezikim sredstvima za manipulisanje tabuiziranim temama, naputajui uvrijeeni vokabularni modus X-femizmima se stvaraju novi izrazi ili nova znaenja za stare izraze (figurativnou uzrokuju semantike promjene, neki pokazuju iznimnu invertivnost figure ili forme). Koritenje X-femizama je nuno vezano za kontekst, mjesto i vrijeme u kojima se diskutuje o odreenome topiku, a pri tome konotacije se razlikuju od zajednice do zajednice a ponekad od osobe do osobe.

BEHAR115

43

JEZINA PITANJA

Disfemistika teorija ekspresivnost s negativnim stavom

Pojam disfemizam dolazi od gr. dys to znai ne i pheme to znai govor, ili dys u znaenju pogreno i u znaenju ugled/reputacija. Disfemizam ili verbum proprium (Kuna, 2007:98) je zabranjeni izraz koji podrazumijeva namjerno koritenje otrih, grubih rijei umjesto pristojnih, to je zamjena neutralnog ili pozitivnog izraza antipatinom rijeju ili frazom (Garner, 2000). Na taj nain, ekspresivi s negativnim stavom sudjeluju protiv verbalne higijene, lingvistikog purizma i politike korektnosti za oplodotvorenje patvorene istine i verbalne agresije. Dok eufemizmi stilistikom kompetencijom nastoje lo uinak i tabuizirane teme ublaiti indirektnim izrazom ili smirujuim metaforama, disfemizmi su direktni i jezovito fiziki. Disfemizam je brutalan, nesaaljiv, podrugljiv, reakcija je na rigidnost i pretencioznost ali je protiv dostojanstva u jeziku. Ovakav lingvistiki modus postojan je eonimima, ali je termin disfemizam novije datacije te je prvi put zabiljeen 1884. i time postao zasebna cjelina u rijenicima i prirunicima. Ovako definiran, disfemizam je koncentrat pejorativizacije (latinski peior to znai gore, loije, i francuski pjoratif). Pogrdno, katkad ironino naglaavanje ili koritenje rijei u navodnicima (srekovi ili sloboda u kontekstu loe sree ili diktature) moe oplodotvoriti pejorativizirane izraze. Govornik ima dva mogua motiva za upotrebu disfemizama: 1. da uvrijedi sluatelja 2. da povea uvredu sluatelja. Za disfemizmima poseu ljudi koji ele podcjenjivati, degradirati, vrijeati, ugnjetavati sluatelja, a proizilaze uglavnom iz emocionalnih reakcija ljutnje, frustracije ili sl. Funkcije disfemizma na temelju njegovih glavnih ciljeva i intencija su sljedei: vrijeanje sluatelja, optuivanje, negiranje, kritiziranje, psovanje, izraavanje prkosa. Pri tome, jezike oblike kojima e se prenijeti izravni ili figurativni utjecaj, oblikuju stilovi kojima se manifestuje
BEHAR115

disfemizam. Chaer i Agustina (2004: 70-71) navode hladan, formalan, savjetodavni, oputeni i intimni stil. Disfemizmi uvode kategoriju tabua. Tabu je kulturoloka kategorija koja se prvobitno vezivala za primitivne zajednice u kontekstu vanosti homogenizacije njihove unutranje strukture, a definirala se tabuom iz straha. (Pasini, 2003:13) Vei dio tabua vezan je za smrt, bolest, spolno openje, opscene rijei za odreene dijelove tijela, imenovanje. (Allan i Burridge, 1991) Navest emo jo neke tabuizirane predstave: prehrambena ogranienja (halal i koer prehrana, vegetarijanstvo), seksualne aktivnosti (seks prije braka, preljub, mjeoviti brak, mijeanje rasa, incest, pedofilija, zoofilija ili sodomija, nekrofilija), seksualni fetii, ogranienja tjelesnih funkcija (nadutost, ienje i mokrenje), ogranienja rodne identifikacije (transseksualnost, homoseksualnost), izlaganje dijelova tijela (prostitucija), itd. Vei dio tih tabuiziranih podruja znatno je eufemiziran u civilizacijskom miljeu. Allan i Burridge u svome predstavljanju teorije disfemizama (Allan, Burridge, 1991. i 2006) navode sljedee kategorije iz kojih proizilaze tabuizirane rijei: - tjelesni organi prekriveni veom, organi koji potjeu seksualne elje, ili se koriste za uriniranje i ienje, tzv. SDM (eng. SDM - sex, micturition, defecation) ili SFM organi (spol, fekalije, mokrenje), aktivnosti koje ukljuuju SFM organi (mokrenje, ienje), tjelesne izluevine SFM organa (npr. sranje) - bolesti, smrt, umiranje, ubijanje - hrana i miris - imenovanje Slian koncept kategorisanja uradio je Karjalainen (2002:17): - spolni organi/odnosi - religija - izmet (fekalije) - smrt - tjelesno/mentalno oteenje (nazivi koji aludiraju na fizike karakteristike ali i na mentalne poremeaje: idiot, degen, degenerik, kreten) - prostitucija - kriminal.

Disfemistike predstave bosanskohercegovakoga frazikona

Najveu frekvenciju u domaem disfemistikom korpusu, pored psovki i spomena SFM organa, njihovih aktivnosti i izluevina, ostvaruju sljedee kategorije: somatski disfemizmi Iskrivila se kao verige - ofinger. biti krive tjelesne grae (Halilovi, 2009: 185) Nos kao babura. - izraenija veliina nosa (Beli, H. 2009) Oi kao kuhana jaja/fildani. krupne oi (Halilovi, 2009:185) irok kao ifonjer/trokrilni ormar. - biti debeo (Anon 1, 2011) Ravna kao daska. - odsustvo tjelesnih oblina-mravost (Anon 2, 2012) Glava kao bambus/bubanj. - velik obujam glave (Halilovi, 2009:185) Prsti kao evapi. - debeli prsti (Halilovi, 2009:185) disestetike konstrukcije Lijep kao grob/mezar. - biti ruan (Halilovi, 2009:185) Grob slatke due. - biti ruan i dobroudan (Halilovi, 2009:190) U savremenome drutvu fiziki je

44

JEZINA PITANJA

Socijalna interakcija treba biti usmjerena prema uvanju/odravanju obraza, a sa statusom nadreenosti principima utivosti (politeness principle) i Grajsovim maksimama (Grices maxims) brinost o vlastitome obrazu (self-respect) podrazumijevai znaajku obzirnosti prema tuem obrazu.
izgled veoma bitan, te ne udi injenica da je veliki broj disfemistikih jedinica, odnosno negativno ocijenjenih fizikih karakteristika. Opi dojam neprivlanoga izgleda izriu lekseme: bezveznjak mladi neprivlana izgleda; orak mladi neprivlana izgleda; gabor veoma runa osoba; gaborka runa enska osoba; geler / gelerina veoma runa osoba; grob runa osoba; grobar runa muka osoba; grobarka runa enska osoba; kopaka neprivlana djevojka; rugoba runa osoba; ubleha runa, neuredna osoba; uhljup runa, neuredna osoba. Ljudska mravost se iskazuje sljedeim leksemama: aplja mrava osoba, vrlo esto dugoga vrata i nogu; igla mrava osoba; kostur veoma

mrava osoba; mro mrava muka osoba; ofinger mrava osoba; tanga mrava osoba; vjealica mrava osoba; goljo mrava osoba; ponekad se ovome fizikom svojstvu dodaje i visina, koja ga onda jo vie istie: krakat visok i nezgrapan; dral izrazito visoka osoba (obje lekseme impliciraju mravost). Debljina kao dominantno fiziko svojstvo nekih ljudi izrie se sljedeim leksemama: bure debela osoba; kravetina debela enska osoba, vrlo esto i lijena; krmak ili medvjed debela muka osoba; masan / masna debeo/-la, uz to, i oputenih miia; puding debela osoba oputenih miia. Pojedini dijelovi tijela negativno se ocjenjuju sljedeim leksemama: balvani debele noge; bure velik stomak; amci velika stopala; groblje loi zubi; kljove istureni zubi; labrnja usta; peraje velika stopala; prasa ravna, prava kosa; slama prava kosa; streha dug nos; tintara glava. Noenje naoala takoer je, i to vrlo esto, predmet negativne ocjene: oro osoba koja ne vidi dobro i/ili nosi naoale; ozla osoba koja nosi naoale; tegla osoba koja nosi naoale vee dioptrije. (Halilovi i dr., 2009: 171) disfemizmi stanja Odvaliti se kao majka. - napiti se (Halilovi i dr., 2009: 185) Vui se kao pometina /mrtvo puhalo. - kloariti (Halilovi i dr., 2009: 185) mentalno-karakterno oteenje Puknuti kao tromblon. - neuraunljivost (Halilovi i dr., 2009: 185) Kao da je iz dungle. - rasputenost (Halilovi i dr., 2009: 185) Glup kao policajac / toak. - biti slabije inteligencije (Halilovi i dr., 2009: 185) disfemistike aluzije na poznate linosti Obrve kao u Momila Krajinika.guste, izraajne obrve (Anon 3, 2011) Usta kao u Hanke Paldum. - velike, izraajne usne (Anon 4, 2013) Disfemistike jedinice se mogu generirati proirivanjem i skraivanjem

rijei te se esto tvore recepturom augmentativa: enturaa, mahalua, jeziarua, glavurda, ili deminutiva: ovjeuljak, ime se disfemistike intencije intenziviraju, odnosno pogrda dobija na snazi. Mnotvo disfemistikih jedinica u bosanskome jeziku se ostvaruju recepturom infiltriranja jedinice orijentalnoga porijekla. Takve se konstrukcije uglavnom ostvaruju invokacijskom formulom: Pravi si... ili Jesi..., dok ulogu objekta najee ostvaruju sljedee orijentalne imenice (kao neizostavni frazemski lanovi), kojima ovakva upotreba osigurava aktivitet, zadravanje u aktivnome sloju bosanskoga jezika: ahlaksuz - nemoralan ovjek, loe udi akrep - korpion, tipavac hrsuz - lopov baksuz - zlosretan ovjek peksin / pesin - prljav, neist, zamazan ovjek ugursuz - nevaljalac, nesretnik, nesreen ovjek kopile - nezakonito dijete, kurvin sin bekrija - pijanica, lola alak - nevaljalac, mangup, vragolan Disfemizmi kojima se procjenjuje neiji fiziki izgled nastali su na osnovu poreenja tipa simile, odnosno poreenja prema slinosti. Navedenu tezu uvjerljivo posvjedouju lekseme koje pejorativno imenuju mravost (osoba se poredi s akalicom, iglom, kosturom, ofingerom, tangom, vjealicom); debljinu (poreenje se vri s buretom, kravom, krmkom i pudingom); velika stopala uskoom i duinom tvorce disfemizama podsjeaju na amce, odnosno peraje, a debele noge na balvane. Ravna kosa izaziva asocijacije na metlu, prasu i slamu; dug nos, est predmet pejorativne procjene, izjednaen je sa strehom. Osnovni kriterij za ovo, vrlo uspjelo, poreenje jeste njihova istaknutost, ak i ispupenost, na ljudskome tijelu, odnosno kui. Opepoznati likovi Stanlija, Olija i Pinokija, na osnovu njihovih fizikih karakteristika, metaforino imenuju osobe koje odlikuje prekomjerna debljina, mravost i veliina nosa. Kako su navedeni pri-

BEHAR115

45

JEZINA PITANJA

mjeri upotrijebljeni figurativno, to je spoj inherentne i kontekstualne konotativnosti. (Halilovi i dr., 2009:172)

Zakljuak
Vrlo plodonosan segment razgovorne leksike bosanskoga jezika ine argonizmi a njihovu naroitu plodnost biljeimo u sferi disfemistike jezine manipulacije, inferiorne razliitim komunikacijskim motivima posebno u domenama iskaza pogrdne semantike pri frustraciji, ugnjetavanju, manifestaciji mobinga, imperativnim formama, agresiji pri rodnoj, etnikoj, kulturolokoj identifikaciji ili bilo kojem drugom imagolokom kontekstu. Tako definirani argonizmi su frekvenciono karakteristini uglavnom za govor mlae urbane populacije i za neformalne situacije. Mnotvo se disfemistikih odnosa ostvaruje prema modelu socijalnoga stereotipa kao rezultat kognitivne kategorizacije stvarnosti, psiholoko-predodbenog aspekta na osnovi prototipinih modela ili njihove metaforike ili metonimijske projekcije. Pored metafore i metonimije, disfemistike jedinice bosanskohercegovakoga frazikona pri argonizaciji nastaju figurativnim obratima pomou hiperbole, paradoksa, akronima ili poreenja. Najveu frekvenciju, pored psovki i spomena SFM organa, njihovih aktivnosti i izluevina, ostvaruju somatski disfemizmi koji afirmiraju tjelesnu pogrdu na raun primatelja, specificirajui tjelesne nedostatke i potencirajui njihovo prezentiranje, vrlo esto pri hiperbolinoj produkciji. U toj domeni izdvajaju se disestetine konstrukcije koje pogrdu kanaliziraju na fiziki izgled sveden na binarnost lijepo - runo. Nadalje, izdvajaju se disfemizmi stanja te mentalnog i karakternog oteenja koje moemo definirati najjaim, najdirektnijim i jezovito fizikim. Oni ciljaju na najvee pogrde u kontekstu bezkarakternosti, bezinteligentnosti i bezosjeajnosti. I kategorija disfemistike komparacije s ivotinjama biljei plodonosnu produkciju u bosanskohercegovakim argonima s ciljnom domenom gluposti, zlobnosti, lukavosti, bezobraznosti. Ostvaruju se i disfemistike aluzije na poznate linosti,

kako s domaeg tako i stranog terena. Disfemistike jedinice se mogu generirati proirivanjem i skraivanjem rijei te se esto tvore recepturom augmentativa: enturaa, mahalua, jeziarua, glavurda, ili deminutiva: ovjeuljak, ime se disfemistike intencije intenziviraju, odnosno pogrda dobija na snazi. Mnotvo disfemistikih jedinica u bosanskome jeziku se ostvaruju recepturom infiltriranja jedinice orijentalnoga porijekla. Takve se konstrukcije uglavnom ostvaruju invokacijskom formulom: Pravi si... ili Jesi..., dok ulogu objekta najee ostvaruju orijentalne imenice (kao neizostavni fra-

Disfemizam je suprotan od eufemizma, on nema intenciju odravanja komunikacije ve izravno teti govorniku, sluatelju ili treoj strani, potencirajui gubitak obraza. (Allan i Burridge, 1991:5). Pod disfemistiko okrilje ubrajamo i psovke, iskaze pogrdne semantike, dakle pejorativizirane rijei ili izrazi, te bilo kakvi komentari pogrdnog usmjerenja, s ciljem uvrede i ranjavanja.
zemski lanovi), kojima ovakva upotreba osigurava aktivitet, zadravanje u aktivnome sloju bosanskoga jezika.
Literatura Allan, Keith and Kate Burridge (1991) Euphemism and Dysphemism: Language Used as Shield and Weapon. New York: Oxford University Press Allan, Keith and Kate Burridge (2006) Forbidden Words: Taboo and the Censoring of Language.Cambridge: Cambridge University Press Anon 1, Duda Mahalua u epizodi Velkam tu Mon Blam, Ljepota i zdravlje [online], Dostupno na: http://www.ljepotaizdravlje.ba/extra/blog/duda-mahalusa-blog/duda-mahalus-u-epizodivelkam-tu-mon-blam[9. 9. 2011] Anon2, Iskreno o sebi, Dnevni avaz [online], Dostupno na: http://www.avaz.ba/showbiz/ljepota-i-

moda/knightley-ravna-sam-kaodaska-niko-me-nece-ni-pogledati, [7. 11. 2012] Anon 3, Ljepotice, www.sportsport.ba [forum online], Dostupno na: http://forum.sportsport.ba/viewtopic.p hp?f=43&t=3175&start=2000&sid=a6 f852f47c0712d7bd20bd08b2a8bb4e, [20. 12. 2011] Anon 4, Edin Deko na skijanju sa Amrom Silajdi, www.ekskluziva.ba [online], Dostupno na: http://www.ekskluziva.ba/EdinDzeko-na-skijanju-sa-Amrom-Silajdzic-/11761.html[7. 1. 2013] Beli, H. (2009) Jai nego ikad. Gracija [online], Dostupno na: http://www.gracija.ba/novost/10621/ja ci-nego-ikad, [4. septembar, 2009.] Bolinger, D. (1999) Language - The Loaded Weapon, Longman, New York Chaer, Abdul and Agustina, Leonie (2004) Sosiolinguistik: Suatu Perkenalan Awal, Jakarta: PT Asdi Mahasatya Garner, Bryan A. (2000) The Oxford Dictionary of American Usage and Style. New York: Oxford University Press Grice, P. H. (1989) Logic and Conversation Studies in the Way of Words. Cambridge [Mass.]/London: Harvard University Press Halilovi, Senaid, Ilijas Tanovi, Amela ehovi (2009) Govor grada Sarajeva i razgovorni bosanski jezik, Biblioteka Bosnistika, Sarajevo Karjalainen, Markus (2002) Where have all the swearwords gone? An analysis of the loss of swearwords in two Swedish translations of J. D. Salingers Catcher in the Rye, Helsinski: Pro Gradu thesis Faculty of Arts Department of English University of Helsinki Kuna, Branko (2007) Identifikacija eufemizama i njihova tvorba u hrvatskome jeziku, Fluminensia god. 19, br.1 Lakoff, G. and M. Johnson(1980)Metaphors We Live By. Chicago: The University of Chicago Press Ljung, Magnus (2006) Svordomsboken, Uddevala: Nordstedts Akademiska Forlag Pasini, Dinka (2003) Funkcije eufemizama u hrvatskom jeziku (magistarski rad) Pasini, Dinka (2005) Eufemizmi u Anievu rjeniku, Fluminensia god. 17, br.2 Sili, J. (1993-4) Konotacija i njezin status u rjeniku, radovi Zavoda za slavensku filologiju Yule, George (1996) Pragmatics, Oxford, Oxford University Press Yule, George (2006) The Study of Languan ge, Cambridge University Press

46

BEHAR115

PUTOPIS

DODIR ORIJENTA
S obzirom koliko je Istanbul i danas (nama) tradicionalan i egzotian, izgleda nam nemogue pojmiti za kakvim su to minulim arima Istoka alili stari sanjarski putnici, poput Pierrea Lotija koji se ovdje sto godina prije mog roenja(!) igrao efendije s fesom i kaftanom.

Juraj Bubalo

(...) Sjedili smo pod lipinom kronjom na klupi Svaievog trga zagledani u moni mlaz deka koji piki. Pored nas je stajala velika knjiga o Turskoj s opisima i fotografijama mnotva nepoznatih mjesta. Planirali smo na ljeto za poetak otputovati na Bliski istok, pokucati napokon na vrata Orijenta. Neka starija gospoa, odvie dotjerana izgleda za obinu poslijepodnevnu etnju, ak i gradskim centrom, zakloni nam zajedniki pogled. Oprostite, kojim bih putem najbre stigla... ljubazno je upitala za nedaleki Novinarski dom. Malko se pogubi-

la, kae; nije nikada hodala ovim putem, a uri na sveanost kojoj e nazoiti i predsjednik. On je se, rekla je, sjea iz neke davnije prilike. Prepoznao ju je nedavno, kad mu je bila predstavljena. Sanja, rekla je da se zove Sanja. Objasnili smo joj najkrai put, i dodali rije-dvije konverzaciji. Na takvu je srdanost bilo grijeh turo odgovoriti. Lijepi ste mladi ljudi. Zaljubljeni, vidi se, nadovee Sanja, potcrtavajui crveno namazanim usnama smijeak u oima. Gledate u istom smjeru. A na klupi imate i krasnu knjigu. Spremate se na put?!

Nismo nita govorili, samo smo se potvrdno osmjehivali. Starica se doimala sasvim neuobiajeno. Suha i malkice neravna od bremena godina, poput kakvog drevnog vraevog tapa, stajala je ispred nas, promatrajui nas prisno i blagonaklono. Pruala je istovremeno osjeaj poznavanja i uvaavanja ve na prvi pogled. Ne onako kako bake gledaju vrnjake svojih unuka, iako su nae godine ile tome u prilog. Obina baka, uostalom, ne bi se ni predstavila kao Sanja. Prorijeena crvena kosa, brino poeljana, uzdizala joj se visoko nad izborano lice, koje je bilo teko zamisliti bez osmijeha. O vratu i na rukama nosila je neobine ogrlice i narukvice ije je decentno zveckanje pratilo savrenu damsku gestikulaciju. Jo se nisam stigao oteti ni prvom dojmu, ena je ve govorila neto to smo htjeli sluati. Ta nepoznata stariica bila je prva osoba s kojom smo u stvari podijelili gdje se spremamo na put. Nauila nas je prve rijei turskog s kojim emo se susresti na putu. Turski je jezik kazala je jedan od najgovorenijih na svijetu, a s Osmanskim je carstvom ostavio trag u jezicima svih jugoistonijih zemalja, sve do Sirije. U hrvatskom rekla je, ima preko 7000 turskih rijei, a u bosanskom i dvostruko vie. No nemojte misliti da ete ga neto razumijeti. Pozdrav je kao u Bosni: merhaba. Hvala je teekurler A volim te? pitali smo aludirajui na uvodne rijei koje nam je uputila. Seni seviyourum odvratila je srdano. Sluali smo je s nevinim udivljenjem i iskrenim potovanjem prema zemljama, ljudima i jezicima koje je poznavala. Iz mnotva razgovora koje sam u ivotu vodio s nepoznatim ljudima, upavi u konverzaciju vie njihovom nego svojom voljom, nisam se mogao sjetiti nijednog ovako zanimljivog i pounog. Gospoa Sanja je svojom pojavom, koliko god staraki nekonvencionalnom, jednostavno zasluivala potovanje i ljubaznost. Nizom asocijacija na koncu se sjetila da uri na sveanost. Imao sam osjeaj kako bismo, da nije morala ii ovako zanimljivo priali sve do veeri.

BEHAR115

47

PUTOPIS

Nastavit emo razgovor drugi puta kada se sretnemo, rekoh sa smijekom. Nee ti mene prepoznati vie, tko bi se sjeao... Zar niste rekli da Vas se predsjednik sjea odavno. Nasmijala se. yi yolculuklar! To je sretan put na turskom, dobacila je za kraj, odmiui krunom stazicom parka. Teekkrler povikali smo u isti tren. Sanja? Od poetka mi se inilo da znam tko je ova neobina starica, ali me zbunjivalo ime kojim se predstavila! U gradskoj knjinici, koju smo tih dana uestalo posjeivali, ubrzo smo razjasnili nedoumicu. Malo kasnije, na klupi na Starevievom trgu, u rukama smo drali knjigu o brai Seljan na crnom i zelenom kontinentu s crno bijelom fotografijom gospoe Sanje od prije etrdesetak godina. (...) Kraj dana doekali smo s nekoliko novih knjiga pod rukom. Meu naslovima koje smo pronali bili su romani Pierrea Lotija. Azijada i U haremu imali su privlaan podnaslov: iz carigradskog ivota. Ime Pierrea Lotija mi je jo u srednjokolskim danima izazivalo marce. Avanture i snovi o ivotu na putu po dalekim krajevima, od Bliskog istoka i Afrike preko kontinentalne gromade Azije sve do junih mora i slikovitih polinezijskih otoka... Imena iz tih knjiga zvuala su mi poput arobnih mantri, toliko da sam o njima (u gimnaziji) sklapao i stihove, putujui u mislima daleko, daleko od sivila svakodnevice. Stihovi su bili izraz enje za putovanjima, za iskustvima o kojima bih i sam pisao ono to me najvie uzbuivalo itati. U trenucima zanosa, sjeam se, uzeo bih papir i po uzoru na proitane avanture i opise egzotinih krajeva poeo pisati o izmiljenim dogaajima s puta po nepoznatim mjestima, otkrivajui jo eznutljivije da mi za to trebaju stvarna saznanja. Nisam htio pisati fiktivne dogaaje ve stvarne doivljaje ljudi i krajeva koji su me zanimali. Kada smo uspjeli pronai posudbeni primjerak Lotijeve Azijade, tiskan prije gotovo sto godina u legendarnoj Zabavnoj biblioteci, knjiniarka za pultom neoekivano se zagledala, naj-

prije u zelene korice knjige pa u mene. Svaka ast rekla je. Ove romane vie nitko ne ita. Puni su neobine ljepote, melankolini i poetini kao... iz uivljenja ju je trgnuo digitalni pisak kompjutora. Na trenutak je izgledalo kao da e zaboraviti da je jo na radnom mjestu s korisnikom. estitam na ukusu, sabrala se. Ovo je prekrasna knjiga. teta to ih ne tiskaju vie. Ona je u tom trenutku vjerojatno mislila na egzotinu romansu iz romana, a ja na romansu s egzotikom. Lotijeva ljubav prema Azijadi, djevojci iz harema, prvoj od stotina pikantnih ljubavnica, ije je ime istetovirao na srcu i nosio ugravirano na prstenu, prelijeva se u romanu s ljubavlju prema Istanbulu Konstantinopolu, u kojem je Loti upravo cijenio ari istonjakog ivota, posebnosti Orijenta koji je jo ostao Orijent. Ta razliitost (najjednostavnije kazano) je zanimala i mene. Zato sam odavna htio putovati Istokom, a ne Zapadom, kojem sam osjeao da pripadam tek igrom sluajnosti. Putovati s ciljem osobne i(raz)zgradnje a ne u svrhu studijskog obrazovanja ili zabave. Istanbul i Tursku shvaao sam kao predvorje Istoka, zapravo kao prvu postaju puta koji zavrava izvan kraja svijeta u onom to mi je ve donijela Indija, dokazavi pritom i ono to sam znao odavno, da e mi putovanja na istok postati ivot. Ako u svezi ovog puta i nisam bio odvie uzbuen, to je bilo zbog iskustva putovanja Indijom koje je nadmailo oekivanja u smislu osobnog znaenja puta na Istok. (...) Pred put sam tako bio zaokupljen stvarima koje trebaju slijediti put. U jutro odlaska skoro smo zakasnili na vlak. Da nije bilo urbe, vonja tramvajem do kolodvora jedna tako svakodnevna stvar u potpunosti bi me liila uzbuenja. Smjeteni u prazan kupe, suelice jedno drugome, s ruksacima obijeenim iznad glava, umjesto kroz prozor poglede smo upuivali jedno drugom, opijeni i ushieni ve samom injenicom putovanja u dvoje. Da putujemo na jug, umjesto na istok, svi bi pomislili da idemo na more provesti vikend. Ovako s dva malena ruksaka, posuenim atorom i jednom

vojnikom vreom za spavanje veina backpackera ne bi ni razmiljala o putovanju. Ranci su nam bili sainjeni od nekog tankog maslinastog materijala, i kotali su manje od Lotijeve knjige u antikvarijatu, dok je ator bio privezan icom na ruksak, tako da smo, sve u svemu, izgledali vie partizanski nego bekpekerski. A to se moglo zakljuiti i po naem foto-aparatu za koji nismo bili sigurni ni u kojem je ruksaku. Nas nisu zanimali lijepi prizori s razglednica nego prie koje se zavrijeuju trudom daleko veim od kljocanja gumbia u pravom trenutku. Ako sam prije i razmiljao o neposrednom zapisivanju doivljaja i dojmova, sada sam na to totalno zaboravio. Biti putnik zahtijevalo je potpunu ukljuenost. Promiue prizore u prozorskom okviru pratio je hipnotiki klopot kotaa. Istonu Slavoniju, Baranju i Srijem ba i nismo poznavali. Iza tih poznatih naziva otkrivali su nam se sasvim nepoznati vidici. Nikad se nismo nali u tako nedoglednoj nizini; kao da smo u djejem vlakiu s tranicama postavljenim na zeleni stolnjak. Bez brda ili grada da ga zaustave, pogled na ravni-

48

BEHAR115

PUTOPIS

cu izazivao je u nama udan nemir... Uzburkani nevienim prizorima doekali smo i nau prvu istonu granicu. * Otkuda zapoinje Istok?, pitao sam se. U Beogradu, iz kojega smo hvatali noni vlak za Sofiju, bio sam u iskuenju utvrditi da je ve zapoeo. Beograd je posjedovao ona upeatljiva obiljeja velikog grada koji ivi na ulici, prisnije i intenzivnije nego mi, kao to sam ve bio osjetio u Ateni. Vei je kaos, sve je arenije, pomijeanije i slabije definirano; ljudi su neposredniji... Openito, kao da je u svemu manje pravila. Burek i kava na kolodvoru imali su taman toliko razliit okus, a u prilog dojmu iao je neuobiajeno susretljiv

garderobijer, koji nas je za (ionako malu) cijenu jedne stvari oslobodio svih i vree za spavanje i atora i ruksaka da ih ne moramo tegliti po gradu do veeri. Proeite lepo Terazijama, pa na Kalemegdan; lep je dan. Nemoj da bere brigu. Stvari e da vas ekaju dok ne doete pre voza, govorio je komijskim tonom. eui po starim beogradskim ulicama, negdje izmeu skadarlijskih kafana i knjiara u knez Mihajlovoj, neto od tog stava, pa ak i govora, prelo je i na nas. Beograd nas je osvojio i prije nego to smo se stigli opustiti. Imena koja sam upoznao itajui o Ujevievom boemskom ivotu dvadesetih godina dobivala su stvarne obrise, boju, glasove i

Istanbul nikad nije bio isti, ali je uvijek u sebi znao zadrati naznake svojih prolih ivota bilo da je rije o drevnim ostacima, sauvanim silnim zdanjima i umjetnikim djelima, ili slikovitim prizorima iz svakodnevnog ivota pokrajnjih ulica s obrtima i trgovinom. U gradu koji povezuje Istok i Zapad, europski i azijski kontinent, te djelatnosti imaju istaknutu ulogu, i svjedoe o nainu ivota koji su bitno same uvjetovale.

mirise. Terazije, Kalemegdan... sve stara turska imena. Iako ih nikad nisam vidio, neka od tih mjesta postojala su u meni dugo kao izmatane slike, kao emocije posredovane stihovima. eui Kalemegdanom zaustavismo se pred bistom Miloa Crnjanskog. Sjetih se njegovog Rastanka kod Kalemegdana i Lamenta nad Beogradom. ivota razapetog izmeu neimatine i raskoi, boemtine i snobizma, Europe i Balkana, Crnjanski je pisao o lutanjima i seobama, ali je najvei bio kad je pjevao o Beogradu. U moju sliku ua Save u Dunav utkani su njegovi stihovi. S Tvrave bacam pogled na vodu rijeka. Ovdje svrava rijeka mog grada, rijeka koja u svom toku nosi nae jutronje poglede iz tramvaja u smjeru sunca, koji se spajaju s ovima sada. Beograd smo napustili kasno u noi, ispraeni mirijadama svjetla. Jo daleko u daljini uz klopot kotaa u mislima nam je odzvanjalo jedno otegnuto do vienja. Pozdrav koji smo uputili susretljivim domainima. Do bugarske granice u kupeu se izmijenilo nekolicina ljudi. Jedan kojeg je kondukter stalno dizao s mjesta, jer je imao kartu nieg razreda, a on se uporno vraao, navodei kao razlog gostoprimstvo prema susedima iz Zagreba, bio je naroito raspoloen upuivati nas u stvari o kojima nismo nita pitali. Kondukter je Crnogorac, komentirao je ustrajnost dugajlije s drukijim naglaskom u uniformi. Iz Nia mnogo omladine odlazi letovati na Crno more. Ta, nije daleko. Pokazivao je oima na mlai par koji se na vlak ukrcao ujutro. Oko nas su smjestili pet ogromnih kofera i torbi, kao da na letovanje nose pola svoje kue, sa svim dekama, runicima, fenovima za kosu, priborima... Nepojmljivo. Nai ruksaci su sad izgledali kao zaveljaji za dnevni izlet. Od Pirota do Dmitrovgrada raspredao je samo o Bugarima. Kad smo doli pred bugarsku granicu iskoristio je priliku jo jednom zorno potcrtati razliku Srba i Bugara. Srbe je, inilo se, prikazivao loima samo da bi druge prikazao jo gorima. Mi Srbi smo lenj narod, zapoeo

BEHAR115

49

PUTOPIS

je. Ali ovi Bugari to vole da ne rade. Pogledaj ovaj kukuruz, visoke stabljike u cvatu, klipovi se lepo vide na njima. A saekaj sada da vidi bugarski kukuruz. Ista sorta, na istoj njivi sad e da vidi! im smo preli granicu, doista, kukuruz na istim poljanicama bio je za pola metra nii, svjetlo-zelene boje, bez metlica na vrhu. Istu njivu, naglasio je, s ove strane obrauju Srbi, a s ove Bugari. Ti reci! To su ti Bugari: voleli bi da nita ne rade, a da im pare padaju s neba. Oe leba bez motike. ak i nakon vienja zaostale june Srbije, Bugarska je djelovala poput Jugoslavije nakon rata Drugog svjetskog. Kolodvori gradova kroz koje smo proli izgledali su poput seoskih eljeznikih stanica u kojima se brzi vlakovi ne zaustavljaju. Iz WC-a s neoienim uavcima irio se nepodnoljiv smrad, tipajui ne samo za nosnice nego i oi. Ljudi su gledali namrgoeno i snudeno, u odjei iz osamdesetih. U vlak se ba ukrcavala skupina ena u plisiranim suknjama i vunenim vestama (po ljeti!). Bugarska je jo uvijek ruralna zemlja, nisam nimalo sumnjao. Desetljea ivota pod autoritarnim reimom u siromatvu ne mogu nestati u samo deset godina, kao to se ni mentalitet i navike naroda, o kojem je govorio na sused, ne mogu promijeniti tek tako. Bugarska je imala jaku poljoprivredu i stoarstvo, kao nijedna socijalistika zemlja; izvozila je hranu, podsjetio nas je Bugar koji je nakon mijenjanja vagona u Dmitrovgradu zauzeo mjesto naeg sugovornika. Sve koje sreemo tako su priljivi i otvoreni. Bugar je bio putovao s nekim Rusom, i iskoristio je priliku da nas kao domain poasti pivama u kolodvorskoj birtiji. U vlaku su ve obojica bili pijani, nastavljajui piti vodku koju je Rus imao sa sobom. Sve je udesila privatizacija. Ljudi nisu bili spremni. Nisu imali sredstava nastavio je objanjavati. Nisam tono znao o emu pria, ali poljoprivredna mehanizacija u selima kroz koja smo prolazili neodoljivo je podsjeala na socijalizam. Bugarov pajda Rus, koji je za to vrijeme pijano utio, klimajui s odob-

ravanjem, razbudio se na spomen socijalizma. Njegovim ukljuivanjem u razgovor nestala je i posljednja trunka suvislosti. Po njemu za sve je bio kriv Bush i Amerika. Evo ga! vikao je. Evo ga na Americi i Bushu derao se iz sveg glasa dok je okrenut prozoru skidao gae i pokazivao guzicu, kao da prolazimo pokraj Bijele kue, a ne njivama bugarskih seljaka. Tirada se nastavila sve do dolaska u Sofiju na englesko-ruskosrpsko-bugarskom jeziku, ve kako bi se komu od nas okrenuo, nudei vodkom, i iskreveljeno psujui amerikog ubljudoka, kukinog sina. Izlazei na sofijskom kolodvoru u glavi su nam odzvanjale ruske pjesme, s kojima po-

Otkuda zapoinje Istok?, pitao sam se. U Beogradu, iz kojega smo hvatali noni vlak za Sofiju, bio sam u iskuenju utvrditi da je ve zapoeo. Beograd je posjedovao ona upeatljiva obiljeja velikog grada koji ivi na ulici, prisnije i intenzivnije nego mi, kao to sam ve bio osjetio u Ateni. Vei je kaos, sve je arenije, pomijeanije i slabije definirano; ljudi su neposredniji... Openito, kao da je u svemu manje pravila.
kazalo se ni Bugar nije bio neupoznat, mada vie melodijom nego stihovima. Bezbrina veselost s kojom smo uli u glavni grad nije mogla popraviti prethodni dojam o zemlji Sofija je kruna svega to smo i dosad vidjeli, samo to je Sofija za razliku od ostatka drave oigledno ula u tranzicijske promjene. O tome su najprije svjedoili brojni graevinski radovi. Trebalo nam je pola sata da se labirintom zatitnih ograda, uskim pjeakim obilaznicama, iskobeljamo iz gradilita u koji je bila pretvorena cijela kolodvorska etvrt. Radovi su opsegom vie podsjeali na temeljito preureenje nego na uobiajene ljetne renovacije. Izmeu ruiniranih stambenih nebodera i jednako si-

vih, ali manje prljavih dravnih zgrada iz olovnih vremena ve su iznikle i poneke moderne staklene zgrade poslovni prostori, ugostiteljski objekti i banke. U jednu smo i mi svratili promijeniti novce. Potpuna avangarda! Bankomati, uniformirani zatitari, slubenice u ustegnutim suknjama, klima ureaji, elegantna klijentela, sve kao na kapitalistikom zapadu; a vani kako se odslikavalo na tamnim staklima ivi podsjetnici na radniku klasu, skuenost i sivilo ivota iz nekog drugog prostora i vremena. Grad je usto prepun monumentalnih socrealistikih spomenika, ne kakve smo mi imali, nego ogromnih, poput Matije Gupca u Stubici. U sredinjem gradskom parku zapanjio nas je spomenik ruskim osloboditeljima. iroke gradske avenije priale su istu priu: u kolonama sovjetskih Zaporoaca, Moskvia i Lada stre poneki dizajnirani gradski terenci. Ali uz oite posljedice pretvorbe i privatizacije, u slici bugarskog drutva prepoznali smo odlike Istoka. To nas je zanimalo! U svom tom tranzicijskom bastardstvu bio je prisutan onaj istonjaki duh koji se to jasnije osjea to se dalje na istok ide. im smo zali s glavnih ulica naletjeli smo na male i jeftine peenjare. U njima usluni ljudi, trgovakog mentaliteta: Kakvo, brat? Kebap i bira! Sega! Davaj, davaj! Naeti pivama nije nas bilo teko nagovoriti. Kamenitza i Zagorka najpoznatija su bugarska piva. Kebapi su dugaki evapi, a ulbastije neto poput pljeskavica, posluenih s lukom i kajmakom. Osim zadimljenih uskih evabdinica, naili smo i na dosta usputnih pivnica, otvorenih recimo u podrumskim prostorijama zgrade, iz kojih je pipniar sluio pivo kroz prozor iznad plonika, gdje se sjedilo na malenim plastinim stolicama. To je oito bio noviji izum poduzetnika, ali s istim istonjakim smislom za posao i organizaciju. Nakon to smo pronali takva mjesta, u mondene komplekse s pozapadnjenom mladei koja bi se, jedui europski fast food, radije razgovarala na engleskom nego zajednikom slavenskom, uli bi isto da i to vidimo. Tu, usto,

50

BEHAR115

PUTOPIS

Sultan Ejubova damija

ni cijene nisu bile istonjake, nego europske. Putovanje smo nastavili nou. U vlaku za . I taman kad smo pod topotom kotaa uhvatili malo sna trebalo je izai van i na carinskim alterima obaviti papirologiju. Svatko je osobno, s putovnicom i olovkom u ruci, morao ispuniti neke detaljne upitnike ije znaenje nismo uspjeli dokuiti, ma koliko ga slubenici iskazivali svojim povienim i nerazumljivim govorom, ivano, kao da smo mi njih, a ne oni nas, digli iz kreveta. Turci!? Lica u uniformi nisu i ne mogu biti slika cijelog naroda. U meuvremenu, u prolazu pored kupea, nagurale su se pijane bugarske prostitutke, upucavajui se nekom Francuzu kojem je zaspala djevojka. Jadan, sigurno je poalio to je pokazao da natuca ruski. Odluili smo se opustiti. Sve su to ari putovanja na Istok, u koji se dolazi sporo i dugotrajno, a ne

skokom s neba. eljeznicom, a ne avionom. I sama destinacija ini se daljom i vrednijom. A ovjeku se valja i pripremiti prije nego zakuca na nepoznata vrata, zar ne? (...) * Prvi prizor Istanbula, iscrpljen nonim meditacijama, ili njihovom nemogunou, naposljetku sam prespavao. Trenutak naglog, momentalnog prodora na Orijent, fiziki oznaava izlazak vlaka iz duge okuke, popraen bljeskom velegrada u daljini. Tako barem pie u putopisu na koji sam se i nesvjesno referirao. Propustio sam opisani trenutak, i Istanbul me zabljesnuo samim otvaranjem oiju, buenjem iz sna. Iz jedne nestvarnosti uao sam u drugu, onu na javi, a te su vrlo rijetke. Istanbul je svakako jedna od njih dananji velegrad na obalama bosporskog zaljeva izgleda nije prestao biti

ona orijentalna bajka iz Tisuu i jedne noi, bajni Carigrad s bezbroj damija i jo vie minareta, Lotijev grad harema i grobita. Slika Istanbula iz daljine jedna je od najspektakularnijih. Grad se razlijeva po osunanim azurnim rubovima. Doekuje nas jutro u punoj slavi Sunca. Velianstveni Istanbul. Dok je vlak jurio prema cilju upijali smo tu sliku nikad ushienije nismo gledali... u istom smjeru. Otvoreni dogaajima, osjeajima, mislima... kao spuve ija svaka rupica predstavlja jedno oko, jedno uho, nos, vrak prsta, jezikov pupoljak... svaki na znani i neznani receptor. Istanbul je bio prva postaja putovanja za koje nismo znali kuda e nas odvesti. U desetak dana koliko smo u njemu proveli, svakim nas je danom uspijevao nanovo odueviti. Najprije svojom ogromnom veliinom i jedinstvenim smjetajem na tri kopnene mase porubljene morem. Stojei na njegovom ravalitu na junom kraju Bospora koji spaja Crno s Mramornim morem, kao i na poetku Zlatnog roga, dugakog zaljeva koji se usijeca u njegov europski dio grad se inio nepreglednim, gigantskim, u pravom smislu rijei. Kud god pruili pogled u vidokrugu se uvijek nalazi pet, est ogromnih damija s brojnim minaretima. Na plaviastom horizontu iz daljine se ne moe dokuiti kojoj silnoj moeji pripada koji minaret. U takvim trenucima Istanbul se pokazivao kao Orijent kakav smo samo zamiljali! Kad zamre dan i oivi no, grad zasvjetluca milijunima arenih stakalaca, sasvim u nedogled, na sve strane. Konture grada obasjane mjeseinom ostavljale su nas bez rijei. Dojam o beskrajnom Istanbulu potkrijepili smo i dalekim cijelodnevnim izletima. Preli smo Bospor u Aziju, ukrcali se na brod, plovili satima na udaljene otoke i do crnomorskih obala, penjali se na brda, ali gradu nigdje nismo nazreli kraj. Megalopolis je progutao sve okolne gradie i naselja; rubovi su mu vidljivi tek na satelitskoj snimci. Kako uope upoznati ovakav grad?, pitali smo se. Na nekom vidikovcu, brdu ili kuli, inilo se, moemo provoditi sate jednako bogato, kao i u

BEHAR115

51

PUTOPIS

bilo kojoj od znamenitosti prepoznatljivih silueta. Ubrzo smo shvatili da ne vrijedi uriti. Zapravo nismo bili sposobni ubrzano, poput turista, obilaziti atrakcije s istim itinererom preporuenim u vodiu. Zadovoljenje vlastitih potreba, znatielja i ukusa, u nenametnutim ritmovima dana, postalo nam je jedinom niti vodiljom. Ma koliko dojmovi i promjene bili novi i intenzivni, oputenost iz zagrebakih parkova prenosili smo u novi ambijent. Svake veeri moe nas zatei, kako kao dobri orijentalci sjedimo pod platanom jedne turske kavane i puimo nargile. Ili posjeujemo kazalite kineskih sjena, pa uivamo u Karagezu. Ne uzbuujemo se niim, a politika za nas i ne egzistira, potcrtao sam odlomak u Lotijevoj Azijadi, koji je pogaao upravo nae prilike i raspoloenje. U desetak dana upoznali smo veinu znamenitosti u historijskom dijelu grada damije, crkve, palae, muzeje, bazare, parkove otkrivajui usput i mjesta s osobnim znaenjem. Prvo meu njima bio je svakako Lotijev Ejub, sveto predgrae Stambola. * Prostrt na padinama na dnu Zlatnog roga, Ejub je jedno od najsvetijih mjesta u Turskoj, gdje je pokopan Muhamedov stjegonoa po kojem etvrt nosi ime1. Iznad damije koja udomljuje njegov sveti grob u svakodnevnoj vrevi vjernika, uz brdo i preko njegova vrha, vijuga groblje, posuto stoljetnim empresima i grobovima. Ovdje je ivot Pierrea Lotija naao svoj neobian i draestan okvir. Mnoge noi sam, pie Loti, prolunjao na ovim grobitima i uinio dosta poznanstava. Veza s prelijepom erkeskinjom iz harema uinit e ga piscem, i oznaiti za svagda. Roman Azijada opisuje Lotijevu ljubav kroz niz momentnih slika bez prave radnje, zabiljeenih u obliku dnevnikih biljeki i pisama. Pun je melankolinog raspoloenja starog Stambola, koji zaljubljeni Loti opisuje s naklonou i simpatijom kakve gaji i prema prekrasnoj djevojci Hatidi, romantiki preimenovanoj u Azijadu. U

Lotijeva ljubav prema Azijadi, djevojci iz harema, prvoj od stotina pikantnih ljubavnica, ije je ime istetovirao na srcu i nosio ugravirano na prstenu, prelijeva se u romanu s ljubavlju prema Istanbulu Konstantinopolu, u kojem je Loti upravo cijenio ari istonjakog ivota, posebnosti Orijenta koji je jo ostao Orijent. Ta razliitost (najjednostavnije kazano) je zanimala i mene. Zato sam odavna htio putovati Istokom, a ne Zapadom, kojem sam osjeao da pripadam tek igrom sluajnosti.
Lotijevoj ljubavi prema Turskoj i Carigradu mijea se sva egzotika i erotika sjeanja na djevojku. Opisi Istanbula su neraskidivi od uspomene na Azijadu, koja je sama dio erotske privlanosti grada. Pria me sada jo vie fascinirala. Nakon krstarenja i ljubavnih avantura po junim morima i Senegalu, Loti je na engleskoj korveti uplovio u Tursku. U Solunu je upoznao mladu enu koja e kao jedna od Turinovih supruga za njim stii u Carigrad. Preselivi se iz Pere, carigradske etvrti za strance, na konzervativni turski Ejub, Loti je preuzeo i lokalnu odjeu i turski jezik, stopivi se sa egzotinim ivotom carske prijestolnice. Ono to je isprva izgledalo samo opojenost fantazije i sjetila dolaskom Azijade postat e strast koja e mu proeti ivot. Azijada i Istanbul, ta dva nerazdvojna imena, ostat e s njim do kraja ivota. Premda e kasni1

Abu al-Ansari doao je u Konstantinopol s arapskom vojskom tijekom prvog pokuaja muslimanskog osvajanja grada, te je nakon smrti u njemu i pokopan na vlastitu elju. Sedamsto godina kasnije, u vrijeme turskih osvajanja, njegov je grob otkrio Ak emsuddin, duhovni mentor Mehmeda II., koji je nakon zauzea grada na mjestu Ejubova poivalita dao podignuti mauzolej i izgraditi damiju Eyp Sultan. Bio je to prvi vei damijski kompleks izgraen u Istanbulu. Eyp je postao sveto mjesto pa su mnogi osmanski slubenici traili biti ovdje pokopani.

je oploviti gotovo itav svijet i napisati desetke knjiga iz svih krajeva kugle zemaljske, u kojima nee manjkati ni ljubavnih susreta, Istanbul je ostao stalno prisutan u njegovom ivotu, i kao destinacija i kao tema knjiga (njih sedam) od prve Azijade do posljednje Vizije Orijenta. Pierre Loti je zadro u dubinu Istanbula kao u srce svoje voljene, neprealjene Azijade. Tko je mogao bolje od njega, nama i samima zaljubljenima, otkriti le coeur secret Istanbula. Njegov vidik s Ejuba otpoetka je, shvatio sam, bio i na: Beskrajno obzorje mirno je i isto. Iznad empresa vidim sjajno korito: Zlatni rog, a sasvim na visini siluetu orijentalnog jednog grada Stambula. Minareti i visoka kubeta silnih moeja ocrtavaju se na nebu, punom zvijezda, na kojemu je zapeo svojim iljkom srp mjeseca. Sav horizont izrezuckan je kubetima i minaretima koji se lako ocrtavaju plaviastim svojim obrisima u bljedilu noi. Velika kubeta, koja natkriljuju moeje, izdiu se u nejasnim bojama sve do mjeseca, izvodei u mati dojam gigantnosti. Na vrhu Ejuba, ponad groblja, stoji Lotijeva kua. Danas je to suvenirnica pored caffea koji nosi njegovo ime. Desetak fotografija uokvirenih na zidu, koje posjetitelji zabavljeni ispijanjem aja s pogledom na Zlatni rog i ne primjeuju, podsjeaju na slavnoga stana-

52

BEHAR115

PUTOPIS

ra i Istanbul iz njegovog vremena. Na jednoj Pierre Loti s karakteristinim brkovima u civilnom kaputu stoji pored jednostavnog nadgrobnog spomenika kakvih je ovdje na Ejubu tisue; ispod pie groblje palae Top Kapi. Stojim pred slikom i u glavi odmatam priu: Azijada je, kao to je Loti i predosjeao napisavi roman s traginim svretkom, preminula, i pokopana je na haremskom groblju, na kojem ju je Loti, par godina poslije, propitkujui se o njenoj sudbini, naposljetku pronaao. Grob je od tad postao mjesto njegovog hodoaa pri svakom povratku u Istanbul u grad koji jao, uzviknut e, svakim danom postaje sve obinijim mjestom, profaniranim svima sada prisutnima. Obino mjesto! Zar doista? udili smo se. Umiljeni Lotijevim raspoloenjem iz romana, nama je Istanbul mogao opijati osjetila orijentalnim arima, kao da suvremenosti ni nema. Moeja se utiskuje u moeju, a kubeta i minareti njihovi svi su se ispremijeali zar to jo uvijek nije tako, pitali smo se. Pogledima i dojmovima jednog jedinog dana u Istanbulu mogu se, inilo se, arolijom obasjati tjedni, mjeseci obinih ivota. Stare fotografije otkrivale su, meutim, kako je bilo nekad, sasvim precizno odgovarajui Lotijevim opisima. umsko zelenilo borova i empresa di-

jelilo je seoski Ejub od grada na poetku Zlatnog roga koji je, onako naguran, zbijen, u crno-bijelom, iz daljine izgledao slino kao i sad. Seoske damije, kavane i bazar muslimanskoga Ejuba pohodile su ene u adorima i ozbiljni dervii. Sultanova damija isticala se mramornom bijelinom iz pozadine mrkih antiknih uma. A iza zavjese njenog svetita nije jo nijedno kransko oko moglo doprijeti. Danas su pak sve progutali crveni krovovi i ispresijecale ceste; Zlatnim rogom umjesto klizeih kajia brazde teki eljezni brodovi. Izgled i ponaanje ljudi da se i ne spominju... Bacajui pogled iz prolosti na ovamo dananji je Istanbul postao Europa. To e u svojim kasnijim posjetima gradu Loti sve vie primjeivati. Mi Istanbul nismo imali s ime usporediti, i on je za nas predstavljao vrata Orijenta. Ono to poznajemo otprije, i podsjea na na svijet, u kontekstu neeg novoga i drukijeg (poput turskog Orijenta), naprosto nismo bili u stanju primjetiti. * Obavjetenja iz putopisa na koje smo se kao putnici ugledali bilo je lake povezati s naim vienjima, ali tim vie nas je kopkalo koliko se grad s Bospora uistinu mijenja koliko je

Istok ostao Istok, kao to je to Loti govorio. Istanbul iz vremena hipijevskih overlandranja, opisanih u putopisu iz 70-ih, inio se takoer drukijim, iako je u bitnome morao ostati isti. Promijenio se nain putovanja, kao posljedica promjene pristupa, koji je sve manje romantiko-pustolovni, a sve vie komercijalno-potroaki. Promijenio se i profil mladih putnika: dananji backpackeri mnogo manje oblikuju neku putniku scenu nego su to inili overlanderi. Od Lalinog Puding Shopa, legendarnog overlanderskog okupljalita iz starog putopisa (prikazanog i u filmu Orient Express) ostao je jo samo naziv. Na reputaciju iz ezdesetih i sedamdesetih podsjetile su nas tek novinske stranice zalijepljene na zidove lokala. Izgled mjesta se promijenio koliko i klijentela koja je tu sada zalazila ruati ili veerati. Umjesto riinih pudinga i mladolikih putnika, modernih nasljednika tragalaca iz ezdesetih i sedamdesetih koje smo se potajno nadali nai, naili smo na standardni mid-range restoran, koji svoju popularnost vie od svega toga duguje dobroj lociranosti. Koliko se u Lalinom restoranu prolost Istanbula inila izgubljenom, toliko se u drugim mnogo starijim mjestima doimala prisutnom i ivom. Sasvim razumljivo: mode brzo prolaze i nestaju, dok tradicija ostaje, teko promijenjiva i ustrajna. Lalin restoran, nekad prljavo hipijevski a danas uglaeno turistiki, izraz je i proizvod moda koje prolaze i dolaze, dok izgled ili obiaj nekog tradicionalnog samostana ili hamama ostaje prepoznatljiv, i u izravnom doticaju s prolou, inei duh starine vrlo stvarnosnim. Pria o Mevlevijskoj tekiji na koji smo sluajno nabasali govorila je upravo o tome: o postojanju prolosti u sadanjosti. Uz glavnu ulicu u Beyogluu (bivoj Peri) skrivene su razne damije i tekije, od kojih mnoge jo odravaju stara bogosluja, i nisu tek nijeme uspomene iz prolosti. Stara tekija mevlevijskih sufija sjajan je kontrapunkt tom modernom dijelu grada, s pomodnim jazz barovima, restoranima i atraktivnim trgovinama. Smjetena u sjenovitom dvoritu, tako blizu, a ugo-

BEHAR115

53

PUTOPIS

ajem tako daleko od urbanog ivota Istanbula, privukla nas je mirnoom kakvog zaboravljenog groblja. Vrtei dervii, sljedbenici mistinog pjesnika, utemeljitelja dervikog Mevlevijskog reda, koje je Ataturk odavno zabranio, ovdje jo uvijek jednom tjedno izvode svoj ritualni ples. U Turskoj nije rijetkost vidjeti reklamne plakate za vrtee dervie, ali jedino je ovdje pouili su nas njihov ples izraz pravog religijskog uvjerenja, a ne tek talenta profesionalnih plesaa. Tradicija ovog reda smatra se tajanstvenim izvoritem Gurdjieffljeva uenja. Enigmatini mistik ivio je neko vrijeme u blizini Mevlevi tekije, u kojem je, kau, esto nazoio obredima vrteih dervia2. S istanbulskom Mevlevihanom Gurdjieff je bio u snanoj duhovnoj vezi. Nedjeljnu veer smo, bez puno razmiljanja, rezervirali za nastup fascinantnih dervia. I nismo poalili! Ovakva saznanja i doivljaji inila su nam etnju nekadanjom Perom jo intrigantnijom; u tim zavinutim sokacima starih, danas obnovljenih proelja, otkrivali smo znaenja adresa koja ne znaju ni njihovi stanari. Pohoenje neuzbudljivih kutaka gradova i hodoaa na mjesta koja su mi osobno zanimljiva, najee u svezi omiljenih knjiga i filmova, postalo je bitnom karakteristikom mojih putovanja. Ako se pisci razmiljao sam iz svojih isku-

stava uvijek trude izvui ono najzanimljivije, ono zagubljeno u gomili doivljaja i podraaja, to veini ostaje nevidljivo, onda je tajna putopisca u tome da to vie putuje po svom nahoenju, a to manje po preporuci bedekera. * Istanbul nikad nije bio isti, ali je uvijek u sebi znao zadrati naznake svojih prolih ivota bilo da je rije o drevnim ostacima, sauvanim silnim zdanjima i umjetnikim djelima, ili slikovitim prizorima iz svakodnevnog ivota pokrajnjih ulica s obrtima i trgovinom. U gradu koji povezuje Istok i Zapad, europski i azijski kontinent, te djelatnosti imaju istaknutu ulogu, i svjedoe o nainu ivota koji su bitno same uvjetovale. Kroz prolaze ulinih labirinata prepunih trgovina odjekuju otri zvuci i mirisi. Roba je prostrta preko rubova nogostupa, bez ikakva ogranienja u vrsti i cijeni. Vezeni i tkani alovi, sagovi i ilimi, runo izraeni bakreni i bronani vrevi, lula s puhanim staklom; instrumenti: iani, duhaki i udaraki... Roba koja se ne via nigdje drugdje. Rukotvorine nepoznatih imena i svrhe. O bojama, zvucima i mirisima istanbulskog bazara teko je govoriti pobrojavajui. I ako nije sinesteta, ovjek ima iskustvo nevjerojatnih osjetilnih asocijacija. Preoptereeni silinom dojmova mir smo nalazili u obli-

Juraj Bubalo roen je 1976. u Zagrebu. ivot putnika zapoeo je tijekom studija filozofije i sociologije, obilazei najprije europske a zatim i azijske zemlje. Voen pustolovnim duhom i istraivakom radoznalou, u posljednjih je petnaestak godina proputovao razne predjele june i jugoistone Azije, Bliskog istoka i Afrike. Od prvog velikog puta u Indiju i Nepal ima naviku pismeno (i slikovno) oblikovati svoja putovanja, biljeei susrete s drugim ljudima i krajevima, kako bi u njima, povrh saznanja o svijetu u kojem (se) ivi, otkrivao vlastita unutarnja znaenja. Na svakom je putovanju poklonio i dobio djeli sebe. Osim putopisa, pie eseje i strune lanke iz podruja filozofije, sociologije i umjetnosti (Filozofska istraivanja, Hrvatski filmski ljetopis, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine). Autor je izlobe fotografija Druga lica Treeg svijeta i knjiga Put Indije (2007.) i Sto dana Azije (2011.). U pripremi za tisak mu je i nova knjiga putopisa Dodir Orijenta. Radi kao profesor u Zagrebu.

njoj Yeni damiji: u hladu ogromnih kupolastih svodova, na mekoi ilima, mogli smo se ugodno opustiti i okrijepiti. (Yeni znai nova. Samo u Istanbulu damija stara preko 400 godina moe biti nazvana novom.) Osim vizure stari grad je jo u kojeemu ostao isti. Onakav kakav su opisivali stari francuski umjetnici i pjesnici, boravei u srcu Konstantinopola, u slavnoj historijskoj etvrti Pera, na drugoj strani Zlatnoga roga. I kao to mi razmiljamo o onom to su oni mogli doivjeti, upoznajui sadanjost i prolost grada, tako su i oni izraavali eznutljive sentimente za nekim tada prohujalim vremenom. S obzirom koliko je Istanbul i danas (nama) tradicionalan i egzotian, izgleda nam nemogue pojmiti za kakvim su to minulim arima Istoka alili stari sanjarski putnici, poput Pierrea Lotija koji se ovdje sto godina prije mog roenja(!) igrao efendije s fesom i kaftanom. Rije eski (drevan), koju Turci uvijek izgovaraju s velikim potovanjem, tada se nije odnosila samo na graevine to e postati turistike atrakcije, nego i na stare obiaje, stara odjela i sukna koja je nosio obian puk njegujui prolost, nepokretnost i stagnaciju. Pa ipak, Loti se alio na europeizaciju, koja e zapravo poeti tek poslije njegove smrti, gotovo pola stoljea kasnije, s dolaskom oca moderne turske drave te iste godine na vlast. Stari Istanbul iz doba filozofskog i pjesnikog okria Orijenta nestao je, bez sumnje, u dvadesetom stoljeu, ali ono to je ostalo jo podsjea barem misliti na to. Pitanje je kada e ovo novo, 21. stoljee, kao potezom gumice, izbrisati i te posljednje tragove, koji jo podstiu na matanje o Lotijevim romanima? Za to je valjalo podignuti jo praine s puta. n (...)
Ulomci iz naslovnog poglavlja neobjavljene knjige Dodir Orijenta
2

Kao mnogi umjetnici i filozofi svog vremena i G. I. Gurdjieff inspiraciju je traio i nalazio u osmanskom Konstantinopolu. Prije nego e napisati Sve i sva, Gurdjieff je 1920. godine u pratnji nekoliko sljedbenika prepjeaio obalu Crnog mora i doao u Istanbul, gdje je otvorio Institut i ostao ivjeti godinu dana (na Yemeneci sokaku br. 13).

54

BEHAR115

BEHAR
^ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA
KNJIEVNI PODLISTAK GODINA II 2013. BROJ 6
l l l

SADRAJ: Ismet Rebronja: Slovo sliveno stravom l Jasna ami: Na postelji od sna l Darko Cvijeti: Kada sam glumio Raskoljnikova u Pozoritu Prijedor l Enes Topalovi: Kakav si ovo sat poklonio mi Oe kad kazaljke idu naopake l Mara Matoec: Budimo ljudi, priznajmo ovjeka ovjekom l Sead Husi Beli: ovjek koji pie prie l Ajka Tiro Srebrenikovi: Kljuevi avlijskih vrata l Naval al-Saadavi: Zejna

broj 6

KNJIEVNI PODLISTAK

2013.

Poezija i glazba ive u ljubavi

Sead Begovi

esto sam se pitao: Kako pjesma, i rijei u njoj, mogu uskrsnuti? Da nisu izgovoreni i napisani ututanj i da nisu izlini govor. Treba im svakako udahnuti smisao, ali i glazbu, neki pokret (gestualnost pa ak i ples) te sliku (kroz neki grafizam i formu, koji iziskuju glasovnu modulaciju pri izvoenju, odnosno govorenju i recitiranju) da budu neto vie od treperenja lia. Ruski su formalisti muzinost rijeili (otkrili) metodoloki prouavajui knjievnost, odnosno, poruili su nam kako iz amorfnog jezinog materijala i automatizma nae percepcije prijei u prvobitnu istou jezika, a da on nije samo kreativno mucanje. Pouili su nas da zvukolike rijei odista mogu pridonijeti nekom emotivnom skladu. Dadaistika pobuna takoer unosi, putem svojih parola, neto vie od proklamiranog nita, nita, nita. Dokaz tome su njihove verbalne eksplozije koje same po sebi i u sebi sadre ritam sinkopirane muzike. U slinom jezinom duhu nastavlja i francuski nadrealizam koji traga za skrivenom stvarnou. Njegovo spontano funkcioniranje duha nalik je na amanski ples, koji otkriva pojedinanu podsvijest, pijanstvo, san i ludilo u igri spontanog otkrivanja misli, ili pak djeje tepanje koje ponekad izraava najudesnije slike popraene glasovnim sadrajima i melodijsko pokretnim elementima. Najdojmljivije duhovne odrednice uvijek su udruene s melodijom (harmonijom) i ritmom koji e neposredno djelovati na njihovu cjelinu. Dakle, sve su to neki od dokaza da je glazba u poeziji njen istinski ivot. Instrumentalni kompozitor trai poeziju, a pjesnik je u stalnoj potrazi za muzikom ljepotom u svojoj poeziji, ne bi li izbjegao izriajnu suhou. Muzika i poezija zaista jesu kaleidoskop blagih prijelaza i otrih kontrasta koji nas iznenauju emanacijom stvaralakog duha. Neto slino dogaa se i u plesnoj umjetnosti koja e zadobiti na svojoj poetinosti tek kada je tijelo utimano kao instrument i tada zaaranost proizlazi iz dubljeg razumijevanja plesnog jezika kao tonska, govorna i gestualna euritmija. Zajedno, oni ine vokovizualne afekte i senzacije. Vjerojatno je najljepa poezija ona koja se moe u dui itaoca i sluatelja odsvirati kao na klavijaturi. To nije zastupanje i trpno stanje vezanog stiha ve harmonino blagoglasje triju ve reenih umjetnikih opita. U ilama glazbe i poezije tee istodobno vidljiv

i nevidljiv svijet, apsolutni ideal davanja i primanja koji se opire pljesni i boleivosti svijeta. ini se da je prolostoljetna pjesnika avangarda imala vie smisla i osjeaja za intenzitet, stihovni tempo, pauze, mimiku i uope za kinetiku jezino poetskog izriaja. Tome u prilog ila su razliita ponavljanja, asonantno aliteracijski sklopovi, grafika rjeenja, retorike figure (kao to je lipogram, namjerno autorovo odricanje od pojedinih slova), zatim, uporaba rijei koje su izgubile pojedinano praktino znaenje (primjerice: Haj, hoj), usklaen rimarij, eliptinost i intenzitet osjeaja u estokim i smirenim kadencama. U tom smislu treba posebno izdvojiti naglasno akcenatske spone u onomatopejama, duinama, a zatim i rijei koje hrle svom oznaiteljskom klimaksu i kada je ritmino glazbena potka jaa od one smislene. No, glazba nije, naravno, neodvojiv dio identiteta osnovnih odlika moderniteta. Ove stilske oznanice, utkane u ansonu, takoer mogu unijeti jezino uraganski ritam. Slikovno-glazbeni tempo osjea se i u pjesmama u prozi kada glasovne cjeline nose neku arhiosjeajnost, usplahirenost i prividnu ravnoteu izmeu rijei. Naime, ako se neke pjesme mogu s lakoom uglazbiti, a neke otplesati, to znai da se lirska pjesma pretvara u akciju, u slikovit opis s labavim gramatiko formalnim obvezama, u melodiju, i tada jezina sistematika postaje dio glazbene sistematike. Zaudo i sloeni egzistencijalistiki temati, motivi i sadraji mogu zadobiti glazbeno izvedbenu intonaciju spremnu za stage. Uostalom, svaka izgovorena pjesma i pojedina rije roena je sa zvukom, budui i da vrednote govornoga jezika, u svojim afektacijama, mogu biti izrazito muzike. Bez ikakve ironije to je, primjerice, svaki pla i jecanje s neartikuliranom i izmjetenom sintaksom. Ako je znakovitost prirode upravo u sveprisutnim muzikim tonovima, tada postoje i nesluene mogunosti kreativnog mozga koji uoava i pristupa muzikoj vivisekciji takvoga okolia, koji se glasa, die, trza, uruava, uti, grmi, eruptira, kripi, cvili, zavija, mrmori, apue i tako dalje i tako dalje. Poezija i glazba zaista ive u ljubavi, stoga je i moje najljepe otkrie poetske glazbe onaj trenutak, kada se probudim nou, i kada sluam disanje supruge Zlate, dok ona spokojno spava.
BEHAR115

55

KNJIEVNI PODLISTAK

Ismet Rebronja (1942. 2006.)

Slovo sliveno stravom

Ismet Rebronja roen je 1942. godine u Godui kod Bijelog Polja. Umro je 1. svibnja 2006. godine. Njegova poetska avantura kretala se u pravcu stroge ekonomije rijei: govoriti to manje izrei to vie. Pjesme mu odiu ivotom neobinih bia i predmeta koji u sebi uvijek kriju nesluenu simboliku i ire vremenske prostore koje on pribliava suvremenosti tako to ih oslobaa njihovih okamenjenih znaenja. Tako oivljeni i modicirani pjesmovni inventar postat e medij za lirsko kazivanje i vienje. Rebronja je imao, slae se knjievna kritika, povieni smisao za aktualno, specino poimanje historijske svijesti bez patetinog lamentiranja. Dapae, koristio je paradoksalnu i ironinu distancu smatrao je da historija balkanskog tla ima neke zakonitosti koje se odnose i na historiju bonjakog naroda. Vrijeme prolo i vrijeme sadanje on je naprosto stopio u jedno. Smatrao je da su mitovi prelazili s jedne linosti na drugu, ali se ishod historije kretao u jednom pravcu koji se mogao predvidjeti, ali je istom bio i nepredvidljiv, kao to su to, uostalom, bile bonjake kunje u dvadesetom stoljeu, kada je njegov narod bio izloen surovom i bespotednom unitenju. Objavio je zbirke poezije Knjiga rablja (1972.), Izloba (1976.), Gazilar (1978.), Sreda i Sreda ki (1983), Paganska krv (1984.), Keronika (1990), Jesen praznih oraha (1996.), Kad forminga ne dosvira (2003.) i Manus labor (2004.). Objavio je dvije knjige pria: Beli unuci (1986.) i CI pria (1993). Sainio je Antologiju bonjake poezije u Srbiji i Crnoj Gori Latice primule (2004.), a objavio je i zbornik bonjakih narodnih izreka Budi neto da ne bude nita (2005.). Od 1972. godine ivio je u Novom Pazaru gdje je do penzije radio kao novinar. Sead Begovi

Smrt pijetla
Umrla je mala zora S rairenim krilima K izblijedelom nebu Pa sad u sobama Napunjenim mirisom Iz sanduka Kukurijeu male kutije. (1959)

Djetinjstvo
Nou slutim kie iz oka, A ono misao neka duboka Iz sna me probudi: Da e kroz prozor ui ljudi. Pa gledam u daleke zore, Koje se zaas zaboure, O, kuda se tako ure Crni ljudi na prozore. (1959)

Trenje O vi drali
Molile su nebo za dohvat zvijezda, Umjesto plodova, Sazvijea umjesto grozdova. Molile su za porast Djejih snova, A djece previe. Pa su tako ostale U nebo gledajui, Bez zvijezda plodova. (1959)
56
BEHAR115

O drali, Na nebu vas Vidim kao sjeni Ove jeseni. O drali, Da li Ste za put Tek saznali. Ili ste jo

Prije, o drali, Zlo neko Ve prepoznali. Ili su vas samo to, O drali, Morski vali K sebi pozvali. Niste li, o drali, Negdje zvijezdu Ukrali, a uvari Bili zaspali. Jeste li putom, o drali, Za no onaj saznali, I da no su pastiri Namjerno zabadali. Samo da biste se vi, drali, Gore raznizali, S neba pali, Uz jaremiak zaspali. Jeste li vi, drali, Doznali Gdje ete no laku Biti na konaku. Hoete li se ikad, drali, Vratiti kraj jezera

Ismet Rebronja: Slovo sliveno stravom

KNJIEVNI PODLISTAK

Gdje su vae, o drali, Gnijezdo poharali. Imate li vi, o drali, Za drum karuca i kari, Za vodu nebesku Mostove i tari. O, vi drali, Gdje ste noas stali, Jeste li Na nebu zaspali. (1960)

Sad zbiva ovo: Rastopi zrno majka, U tajno pretvori slovo. I ita ona strave Iz onog slivenog slova, Obre oko glave Vuka i pse od olova. Strava se nastavlja time Kad majka posve zanesena Proita poginulog ime Sa slova slivena. (1962)

Tri ane
sanjam ute snove i crne devojke dou mi tri ane u jednu se zaljubim ne sme nositi crvene rukave kae crna ana ovde je opasno kae crvena ana mora pribei zatitnom bojenju kae uta ana ko se za nas interesuje mi rado izlazimo u susret kae uta ana crvena ana crna ana (1961)

Rafet spava
Magla neije elo stee ovo vee Kia ulazi u jezivi grob mog brata I neto poelo njegovo telo da vae I ono mesto na licu gde sam ga poljubio Prvi i jedini put a vek bei Tvoja bata i cvee ponovo kisne Samo majka ponekad nou vrisne I moli da je jesenas lepo da je sinu dobro Doi brate jedno jutro malo Kupio sam ti novu sviralu Ti nisi umro (1968)

Slovo sliveno stravom Tek roen ovek

Nala je sestra moja, Leei potrbuke Kraj kruke s osoja, Zrno olovno s puke. I pria kako je bilo: Prvo se tijelo raspalo Jer ga je olovo ubilo, A zrno eto ostalo. I kosti nekud nestale Il zaoralo ih neko ralo, Tice mu ga znale, Al olovo eto ostalo. Potom se iz prikrajka U itu kolevka Majka nje Crno se svija Ve spava Samo repom dodiruje usne Dete misli Majka sisu prinosi I spe Zmija i dete A majka nje (1972)

BEHAR115

57

KNJIEVNI PODLISTAK

Ismet Rebronja: Slovo sliveno stravom

Prei preko Lima

I Lim ima boju ukvarenog testa. Lim je optost vode. Besciljna koliina. Postoje i takvi ljudi koji u vodi limskoj vide svadbe riblje, glave ludake, oferske. Drugi pak ne mogu Lim da premoste, jer su lae uklonjene, laari zaspali. Ima laara koji su zaboravili da su laari i laara koji su nestali. Ja nikako da preem na drugu obalu Lima. Ne dozvoljavaju mi kreari, predmeti, sedi profesori, konjokradice, mutavci, krda, vikai, hajkai koji izgone zveri, a one bee iznad lipa, iznad njiva. Pokuavam da preplivam, ometaju me belouke, ak i otrovnice Molim laare, laara nema, neki su otili na more. II Kako prei Lim, pitam gonie, pitam kiridije, prodavce duhana, prodavce soli pitam, proizvoae brezovih metli sa trgova gospodskih, svirae, kradljivce zvona, uvare stada pitam. Kako prei Lim. I niko nita nee da mi kae. Nee da kau konjanici, trkai, koijai, drvosee. Nee da kau skupljai fotografija za uveliavanje. Nee karavlasi, niti njihove igle, brdila, sita, vretena, njihov majmun. Nee da kau zadruni obani, nee merino ovce, nee. Nee svetenici, nee upravnik pote, sef nee, kancelarije nee. Vodeniari nee. Lim ne mogu da preem.

svadbari, Nemci, nee kumovi s Rudea, nee, iznose so i krevete iza baraka, iznose olovo, icu, otpad, nose kuama, grade avliju. Nee roaci s Taluma, smiruju ene to psuju mustae bajraktarske, oficire stare stajae vojske. Nee prosilje devojake, zavrzlame. Niko nita nee. IV A Lim je optost. Kako da preem na drugu obalu. Da uhvatim kobilu za rep, pa da preem, al vlasnici kobila besni, viu: Ista je ista... kao u carice kao u magarice! A Lim je optost, potajna filosofija, aa vode Aleksandra Makedonskog, rakija svadbarska, farmersko mleko. Lim je Lim. Izgore Lim! Ali kako da preem Lim. To more morsko. To udo svetsko. Taj Lim. Ako preem Lim, mogu da postanem moler, bagerista, skretniar, da imam kapu dravnu, kapu kapsku, ako preem. Mogu da budem inovnik, pisar, limar, mogu da budem pisac, mogu da idem u Niki na festival, mogu bera da budem groa, pamuka, al ne da neko udo, ne da Lim da proem. V Preko Lima ima srna, svile, prekrivaa. Preko Lima su bile see uma, akcije, zajednike livade.

III Nee. Nee

58

BEHAR115

Ismet Rebronja: Slovo sliveno stravom

KNJIEVNI PODLISTAK

Otuda su dolazile ekipe zapraivaa diditijem, unitavai vaaka, vika, gamadi, otuda su dolazili dobrotvori, vakcine, grip i boljke. Otuda su se raspitivali za koze, brojali stoku. Lim je optost. Majke uvek plau kad se preko Lima ide. VI Jer moe da te neko udavi, zakolje, napravi sapun od tebe, i to rade u gradovima. Odseku kosu, prodaju, kao kod nas repove konjske, mogu od tebe da naprave etku, od kostiju tvojih ealj, od koe kaket, jer po varoima svata rade, naroito ljudima koji prvi put Lim prolaze. VII Moe svata da bude oveku, ako pree preko Lima. Moe da se postane ovek, al meni se ne da. Od mene nikad oveka: Kus pijetao pile dovijeka! A preko Lima ne daju, il ja ne smem. Ne znam ta je, koja tuga, koja bruka. Preko Lima imam kapu, imam baklju. Preko Lima mnogo guijih pera, sve u slavu toponima. Preko Lima ne moe se! (1974)

Otkosi
Izlaze dve ene Sreda i Sreda Ki Grabulju jednu i drugu Oko Potajnice plaste I plast raste miu se jeleni I stada koza griva konja Deca bez ijedne kraste Silazi Sur Smuk i svija se Iz grla vatrom gui stog I brat njegov Sur Os Sur Os krilom zgre Ljude i leske i krd Sve prekriva ruj i ar Za rukom Sur Smuk i Sur Os Slui ih Sreda i Sreda Ki Ispod zove deca boluju krastu po krastu Zduhai idu tragom drvenih mapa U peni Sur Smuk i Sur Os Ukraj drena pomol dece iz otkosa (1980)

Budi slijep
Ne gledaj u Vatru, Mogu negdje Selo da zatru. Moe negdje U gori Lane Da plane. Ne gledaj U vodu, Mogu oi S ribom da odu. Ne gledaj lisici Lice, Moe uzeti Trepavice. Ne gledaj ar saa, Moe da Oguba pogaa. (1982)

BEHAR115

59

KNJIEVNI PODLISTAK

Ismet Rebronja: Slovo sliveno stravom

Muze su ipak ubile profesora

Bavei se Homerosom Profesor Parry Stie u Bijelo Polje. Nakratko srete Pjevaa Kasuma, Ponudi nagradu Za pjesmu uz gusle. Ne mogu strane Uzeti tvoje pare. Za opanke, ukur i gae Zaradim i u Bihoru. Ree tako Kasum, Uz svoj mali Star ukraen tap. Ne znam da li se Parry zanimao Za Kasumov Baktron. Niti da li je Znao zato Pjeva odbi Nagradu. I da li je moda ipak Kasum neto slutio O pjevau iz Trakije Imenom Thamyris. Moda se Kasum Plaio da mu muze, Kao i Traaninu, Uzmu vid i glas. Kau da ukur povue Oroz pitolja, dok profesor Iz kofera uzimae gae, Te Parry bi mrtav u hotelu. Moda Parry nije jasno uo muze na okeanu, A muze ubijaju, ako ne uzmu Vid i glas il podare tap. (1989)

Gnjida
Dajte supe, dajte paste, Hoe Gnjida da poraste. Sad je stigla ta prilika, Budi Gnjido povelika. Idi, Gnjido, na nebesa, Sunce budi, svemir plesa. Dogodi se nama Gnjida, Neko gore steg to skida. Kakav otrov ar u zmije, Uzmi teku kademije. to je bilo vie nije, Uzmi malo s tiranije. Iz ukura te iz gaa, Sad je Gnjida med iz saa. Jedi Gnjido, damo naka, Rasti Gnjido, bie vaka. (1994/1995)

ivot
Sergeju Jesenjinu Je li ivot panj iz ume, Il izvaljen prag sa dveri, Il zgarite stare gume, Il je samo vrat za zveri. Je li ivot sklon razumu, Zna l se moda neka svrha Kao kad je u podrumu Kupus plesniv s dna do vrha. Je li ivot samo lament, Propitalo s majke mleko, Il poloen tvrdi kamen Preko grudi napopreko. Je li ivot to smo bili Popljuvani od skupina, Il je ivot kad docvili Neko pseto s olupina. Je li ivot list sa blitve, Il okruglo kao lopta, Il neshvatljiv ko s molitve Drevni jezik kleru Kopta. (1999)

Tri slova
Tu spomenik pokraj puta, Kao starac bez ramena, Pometenik bez kaputa, A ivotu to zamena. I prirunik s nekog rafa ta da kae za svoj klie, Sin, ja itah s epitafa, Nita drugo, nita vie. Van kamena pria ima: Goni stoke do Soluna Zgubi sina, bila zima, Zaleeno ispod runa. Sve je svoje s tri dukata Goni dao za tri slova, A za ime ne bi zlata, Nit s prstena, nit s otkova. Nosio je, ko na ptici, Sva tri slova iz Soluna, Stigo kamen u zobnici, A itava dan i luna. (1999)

Izbor iz pjesama: Nadija Rebronja

60

BEHAR115

KNJIEVNI PODLISTAK

Jasna ami

Na postelji od sna
(gradovi pustinja i san)
iroki svijet: zrno praine u prostranstvu Sva nauka ljudi: puke rijei Narodi, ivotinje, cvijee svih sedam zona: sjenke Ishod tvoje neumorne molitve: nita Omar Hajjam

Odmak od zaviajne tuge i urbani egzotizam kao osnaivanje vlastitosti

Pjesnikija Jasna ami predstavlja nam se s posve drugaijom pjesnikom sintezom (rekli bismo kozmopolitskom i apatridskom) prije svega zbog njenog oslukivanja u disanju europskih i svjetskih metropola koje posjeuje. amika akcijom svoga oka slikovito (panoramski) gradi vlastite pokretne kadrove povijesnih gradova koje e projicirati kroz umjetniki rakurs i upravo takvu njihovu svrhu. Pjesnikinja je vjerojatno putovala s motivom egzilanta izmiui ratnoj zbilji, tonije, traumatskim atmosferama sakaenja jednog (dobro nam znanog) bosanskog naroda, i uope, svoga poimanja Bosne. Dakle, rije je o spontanom (ili promiljenom) odmicanju od zaviajno-nacionalne i vjerske emotivne indiskrecije. Posvema, nije rije o provincijalnom kompleksu i pukom fascinacijom sa bijelim svijetom, budui da u njenim pjesmama nailazimo na veliki i znalaki unos konkretnih lokacija (trgova, ulica, kafana, imena itd.) u koje su svojedobno kroili i kreativno dangubili mnogi velikani ope poznati iz povijesti knjievnosti i umjetnosti. Posebno je to raspoznatljivo kada se suoimo s njenim parikim iskustvima. Dakle, pjesniki sluaj Jasne ami je posve neto drugo, za razliku od tzv. ratnog pisma i sevdalijske raspojasane duevnosti. Ona je posegnula za putopisom kao poetskim anrom. U nimalo fikcionalnim zapletima uivat emo u njezinim prividnim injeninim pouzdanostima, pa i kada je na tragu jednog Baudelairea ili Mirka Kovaa. Njezini su uvjeti pisanja vidljivost svijeta i deskripcija kao osobita komunikacijska situacija. Njen pjesniki itinerarij je avantura u svijetu koji sa svojim mnogobrojnim mamcima vrvi i mami kao vjeni Rim. Stoga joj ne treba zamjeriti odmak od zaviajne tuge, ve prihvatiti njene prostorne sanjarije i kakvou konkretnog kretanja, a taj urbani egzotizam nije nita drugo do li osnaivanje vlastitosti (zato ne rei: rastereivanja optereene due) i to u snanim paralelizmima s kulturnom, a ponekad i autsajderskom istraivalakom arheologijom. Sead Begovi

RODNI GRAD
Kao da sve gnjili i Tvoja misao grobnica Iskopana uspomenom Na grad pretvoren U kloaku gdje Svjetlucaju dukati lupea Lakeja zla A i muenici se epure Svojom

Tamnicom Boli Iskrvavljene due zure U dukate lupea I lakeja zla Kao da sve gnjili Osim njih Lakeja zla I njihovih dukata

TI SI GA ISKLESALA
Grad se u snjenu lavinu pretvorio u ivi pijesak Ti to ne vidi Ti si ga isklesala u sjeanju Gospoda U Amorovom Liku

BEHAR115

61

KNJIEVNI PODLISTAK

Jasna ami: Na postelji od sna

GRAD NA VIE OBALA

Sve se mijenja poput bljeska U gradu na nekoliko obala Zadimljene meyhane poput hamama Nakrcane dangubama to Ko enske sise pomamno stiu au rakije u ruci S malim rasklimanim stolovima I bazarima u kojima zadrigli Mujaci Kao galebovi krete : Madmazel Sokaci optoeni zlatom i koom Odjekuju od krika Nataa Dok na desetine Demekastih Nataa Mariraju korakom ruskog vojnika Zaogrnute u odrane Srebrne lisice Sa apkama na glavi Iz njih se migolje pramenovi Kao u splaini isplakani Tek Pera Palace Odolijeva olujama Povijesti Obavijen magmom sjeanja na Ahgathu Christie i oca Aziyad Zrcali se u njemu stoljetna praina Venecijanski sorbeti Perzijski ilimi Psihe od ebanovine i Galantna gospoda Izhanalih manira miga Zlatni rog I dvorac na drugoj obali Kao zaaran U plamenu Glas mujezina uzlijee s galebovima Ka oblacima Usplamtjelim od reflektora Dok se ljetni pljusak Poput svemirske lavine

Obruava na grad na nekoliko obala S noima ukraenim rubinima s visokih munara Sa srcem to u damijama tue i Ko crkveno zvono odzvanja Stenje kljua i dahe irei bljetave dimove S tijelom gorostasa Na kome svaka pora podrhtava

EVO ME JAVLJAM TI SE
Evo me javljam ti se Iz jo jedne prijestonice mi Bijeloga lista Papira Dok u naemu gradu bivem Demoni i varalice sa sablau se Natjeu na divljim im ajankama Atavizmima se kitei ko zahralim peatnjacima Ja Oratorij Haendelov sluam i Schubertov Auf dem Wasser zu singen Stranac oduvijek bila sam Od kue kui se vraajui I hurija haremska bijah a najee Harem svekoliki to ni Bogovi ni ljubavnici Na jastuku mi ne osporie Ahura Mazda ponekad Poput fantoma iz mog sna Uulja mi se u dan Dok se plesa u Aleksandriji Sjeam i Kroz san

TIJELO NAGIZDANO VELOVIMA

Otkako ubrzano ka Buduoj Vjenosti Koraa Tijelo ti je Rumijeva nevjesta Nagizdana velovima Tajne

62

BEHAR115

Jasna ami: Na postelji od sna

KNJIEVNI PODLISTAK

Oi u nevidljivi Vjetar Zure I glas u uima hui Oko se vee za prainu Al on to vjetar vidi Dua jo zelena Kao Simurg Zamahuje tronim krilima Skarabej zaspao u poutjelom moru Sjea na edne ledine djetinjstva i Priziva Zaturena pijanstva

U PARKU BRASSENS
U parku Brassens Buknula japanska trenja Raskonija od Pohotne hurije to izvija tijelo I pali Denetske dembele Ruiaste pahulje Zatrpavaju Puteljak i smetovima kronji aprilsko Nebo kao Prhutom provrelog vulkana podojeno Nikad zemlja tako rumeno Nije sjala Mlada majka na puteljku Gura kolica po krvavim pahuljama trenje, U njima cvili njeno tek izniklo sjeme Jedru sisu doziva Za njima Razgolien klimavih nogu ispod prljavih gaa Poguren stari Tegli svoja kolica Puna pretekih godina I s jednom jabukom Unutra Stenje Ko da jedru sisu Djetinjstva doziva U dnu parka Na pijaci Razgre ljude s puta nekad mona udova S licem udava to je oplodnu drebad Uvezenu iz barbarskih zemalja Kadila na suhim dojkama meu kojima su svjetlucali Dolari njenog pokojnika S obraza joj se slijeva Znojem natopljen puder I rimel raskaljan Poput snijega na seoskim prtinama Usne joj ko zgruanom krvlju Narisane

LEVIATHAN
Na poetku dan bijae gorostas Zmija u moru Ne! Samo eljust bijae Prodrljiva to nita nije imala prodrati Nikog osim nje Ne bijae Ni mora ni valova Od gladi se udovitu utroba raspori i svijet Nastade Forceria Valovi na kojim se ljuljamo To je njihanje nemani Zemlja po kojoj kroimo - njegova razastrta koa Mora i okeani - njegova krv Vjetrovi i oluje Njegov posljednji uzdah Bjesnilo Iz crne gladne svirepe Bezbonike Due eljusti idikljae bogovi Svijetlo i tma Kojoj se klanja A ne vidi koprenu Iza koje se krije Lice sna

BEHAR115

63

KNJIEVNI PODLISTAK

Jasna ami: Na postelji od sna

Razdrljena skorene koe Nalik na surlu umornog slona O boli, o boli, vrijeme je opaki igra !... A provalija uvijek edna ! Lijepo je ipak vratiti se u Grad svjetlosti elim rei prolaznici to proba dekoltiranu bluzu preko dekoltirane haljine I truhle sise nudi prodavcu Ne vidi svehla ljeta ni svehle mujake Ali mi u grlu ugruak rijei Zapeo Pri susretu s usnama i oima udove S licem udava

Onostranog Oima na leima S ove I s one strane zavjese Gleda Pred jutro tog Dvojnika Iz sna protjeruje Ali on ne eli da te ostavi ta drugo nego da ga Na Fantoma privikava Na njeg Mami s njim noiva I kroi stazama koje iscrtava U krajolike Tone Koje vaja Sjetna nezadovoljna od sjenke Zatrudnjela Od slika unesreena Koje poraa U tebi Fantom Tvoja sjena i Dvojnik tvoj

Ali Bog va neodoljiv je Poput Hathorinog ljubavnika sa Vlastitog mi tla No draestan je I pastir koji bokom lei u travi i dri rukom ud asno svrava radni dan blistavim kapima sjemena Vjerojatno mladi ste im Predlaete sveano otvaranje Tijela djevice Netremice zurei u enu koja rukom Dri nabreklu dojku i u Mladu nevjestu tek pojebanu Koja hita na ispovijed Vae razvaline naprosto raskone su A crkva prebogata je U njoj u svijeu zapaliti na Tamjanu se nakaditi i U isposnicu se pretvorivi S vaim Bogom u tajnosti Izljubiti se u mraku I ni u kakvoj boli nita se nee svriti A onda u do svojih Bogova odetati Iscijelitelja rana Shamashema pronai Pa se u Avestu iznova zatoiti Gdje odavno s Anelima Bludu se odajem I s visina svojim Drhtavim pahuljama mladosti Posipam neznance iz sna Vrlo rado bih vas i s Damom u crnom upoznala Roenom Iz kapi krvi boanskog spolovila S njom se ponekad po Seni provozam Dok ulice tonu u mrak Uz ples djevica i hurija Vae razvaline kao svoje Svirkom u ispuniti

MRZNE SAN
Mrzne bodljikavi San Kao uspomena na tebe kao Ledenica na oluku

SJENKA
Golema Sjenka u stopu te prati Smrt Svuda gdje krene Iza lea Tvoja svita i Tvoja crna Nevjesta Dok u Operi jeca Kindertotenlieder I u bati na konopcu Partiture vjea - Bati groblju Sa ruinom u njoj Tvojim spomenikom Nadgrobnim Neujna je Sjena
64
BEHAR115

U RAZVALINAMA UIVALA SAM

Mirku Kovau Ne znam rekoh li da i u vaim Razvalinama uivala sam bez predaha I opet po njima etau Kao po mekoj mahovini Obale moje Ruevine odavno postae i I krma u kojoj odsjedam Sa fantomom iz sna Va grad dirljiv je Va portret toan jamano

Jasna ami: Na postelji od sna

KNJIEVNI PODLISTAK

I svog fantoma vam Predstaviti to stihovima ulnim Uresuje mi san Pod mojim svodovima Nema morbidnih lukova i Ne pada mi napamet Niti u utei Iz uspomena svojih Pa ni iz vaih Razvalina neu Sa Fantazijom u C-duru i Sentimentalnim valcerom na kojima se talasam Svoj Eden u ukrasiti kojom sliicom Iz pjesme Sa svitom svojom i paevima plesau Kao kroz pjesmu vau da plovim Ko neko kad sam plesala po Aleksandrijskim arenama s prijateljem Sfingu uznemirujui U sopstvenim joj razvalinama Dok Rina Ketty na radiju evo jo Uvijek cijue Jattendrai toujours Pobjei neu Uspomena odavno Najmeka postelja mi postade A bogovi ljubavnici U njoj Ne sjeam se rekoh li Da sam i u vaim Razvalinama uivala Pjesmu sluajui Jattendrai toujours Dans la nuit Ton retour

PRIINA
Popni se na vrh litice Greben e od sitnih zvijezda satkan biti Doi u Mjesto rua Pregrt cjelova donijeti Prosuti ih po tvojim Udovima prekrivenim skorenim sjeanjem Na milovanje Suza ti je poput osuene krvi na obrazu Poruio je Po krilatici iz sna No prvo je morao u Hram Slau vlastite udove natopiti S litice si Gledala kako se pod skutima ti S podivljalim brzacem slivaju Tvoja mladost i zabluda Zanosni Zeuse apat tvoj Zalog je za vjernicu Zakletva za svehlu zavodnicu I sve zaljubljenike zaludnog leta Je li ravnica dolje nepregledni list ili zaudni koveg zaptiven pogledom bila ? Sve je Zujalo Na toj uzviici skovanoj od Zaspalih zvijezda: I zaborav i zlo i zlato I zamak i zastava zalutalog zlotvora I zimzelen zaljubljenosti I zalazak Zvijezde meu zvijezdama Zlatio se zvjezdani svod Dok si sluala Zveket sitnih lutalica to je na zvuk zamrlog zvona Nalikovao blag i tih Kao kad se zakotrlja zlatnik Mahovinom optoen Sve je istinski zavodljivo Zvualo tu A dolje Hram U njemu je isposnica Naga dolazila da se pomoli Niice padajui tlo cijelivala Dok ju je Isus iznad oltara Svojom milenijskom suuti strpljivo Zasipao a tvoj prijatelj Poljupcima Mjesto tebe S visine si gledala kako se dolje U zlatno jezero hram pretvara i Svetica se u cjelovima ljubavnika praaka Dok je Hrist moleivo kori A ti oima vlai Sa enjom Na litici Nemogue ekajui Odavno znajui Da je priina Sve I danas i jue i zvijezda i zlatno jezero I zamak na zvjezdanom grebenu i knjiga o zaboravu i suzi Sve osim zaborava La Sve osim neostvarenog susreta I sna

BEHAR115

65

KNJIEVNI PODLISTAK

Jasna ami: Na postelji od sna

NEBESKI PRAPORCI SU ZVONILI

Nebeski praporci su zvonili U krilate konje Upregnute koije nosile nas Kroz san Bijele hurije su plesale oko nas Jele oblake probijale a ti Vitez s rukom na mom krilu Pahulje brao u letu Zvijezde su nam Paevi bile I konjica upregnuta U saone od sna

I svojim mujacima u galabijama I s bezbroj beba u kolicima I sa svojim strancima Francuzima Koji ko kaktusi ljude razgru Koji laktovima hodaju i ulicu Kao da na rukama pronose U sku Gdje niko ne govori Gdje se samo zveket uje Gdje je sve Dubokim velovima omotano I kad je golo A po ulju klizi Klizi i vriti Na jezicima Nerazumljivim Daleko od Grada U pupku njegovom Nedjeljom popodne

Pariz na Turnerovo platno tek ponekad Nalikuje Kroz granje U dnu svog uterusa Izgaenog lijenim koracima etaa Tu se i moji snovi Zalelujaju na rijeci Kad uarena taka nevidljiva postane Skupa s dugakim barkama - Pniches I muhama - laama to kineske i japanske turiste Raznose Do mosta Mirabeau Na obali Sene Sjede kloari Umotani u crveno Vino S crvenim nosevima Bez obue i bez nade U sutra Sjede ljubavnici varkom podojeni Sjede haiari i muziari I djeaci Kamenie bacaju U rijeku I pokoja alosna vrba Svojim suzama pomiluje Sitne nabore na rijeci Na kojima se gibaju pali listovi topola i Plastine boce bezobzirnih etaa U Senu se bacaju nesrenici

SUK
Na porte de Vanves Nedjeljom popodne Useli se Afrika Sa svojim miroijama Sa svojim mousima Sa svojim prakovima Sa svojim jezicima Nerazumljivim I mrakom Sa svojim uljima Sa svojim pijeskom i cvijeem Pustinjskim Sa svojim surmama I svojim ipkama sa Svojim feredama i svojim ljokicama Sa svojim pjesmama punim guturala to se ko krilate zmije izvijaju Meu kupcima Sa svojim lanim svilama I svojim vjetakim nakitom Sa svojim damama u nikabima

KAO GALEB IZ MOG SNA

Pariz u suton ponekad Na ogromno platno Turnerove Venecije nalikuje Kroz ukastu maglu Sa zvonicima koji se ogledaju U laama Ratrakanim po njem Boje su blage ponekad u Suton Blijed poput Turnerove Venecije Skupa s liem tu i dalje ume tvoje davno proaputane Rijei

Ali ne u suton Kad je sunce kao rubin I grad arolija Kao Turnerovo platno

66

BEHAR115

Jasna ami: Na postelji od sna

KNJIEVNI PODLISTAK

IME MI JE NONI SJAJ

Ime mi je Noni Sjaj Oblak je moja postelja Mjesec moja ljuljaka a Nt moja pratilja Boginji strasti i zaea I sama ponekad se Priklonim Gospodine iz sna U pjesnikim batama izgubljenom Tajnom Prekrili ste Moj dan More je moja laa od moje suze skovana A ja njegova tienica Iz drevnih vremena isplovila Da bih sluajnog Prolaznika Zvijezdom okrunila Tek na tren I blijeskom zaslijepila Krila ponudivi mu Da do staklene kule uzleti A onda na svom Pegazu Kao na leteem asovniku U vlastiti se vrati san I u more ovozemno Gledati nastavi Po prolosti rujui Krugove dimne ispisujui Sjeanjem Ja kaem Vi svemu to zavolim I svemu to je bogato Poput zrna pjeska u pustinji Ime mi je Noni Sjaj Oblak je moja postelja Mjesec moja ljuljaka a Nt Zatitnica moja Gospodine iz sna

Jasna ami roena je 1949. godine u Sarajevu, gdje je pohaala gimnaziju i muziku kolu (odsjek za klavir). Diplomirala je orijentalistiku na Sarajevskom univerzitetu gdje je i magistrirala iz opte lingvistike, a doktorat je odbranila na Sorboni u Parizu, iz sufizma i historije Bosne. Vanredni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu do 1992; jedno vrijeme direktor istraivanja u Francuskom naunom centru (CNRS), saradnik na francuskom radiju (RFI) i France Culture, predavala jezike, istoriju i knjievnosti Balkana na univerzitetu Marc Bloch, Strasbourg; drala predavanja i uestvovala na naunim skupovima na evropskim i amerikim univerzitetima. Autor tridesetak knjiga svih anrova, prevodilac sa mnogih evropskih i orijentalnih jezika na bosanski, kao i sa francuskog na osmanski-turski i bosanski. Autor filmova i pozorinih predstava, pie na francuskom i bosanskom jeziku; ivi u Parizu kao slobodan umjetnik. Laureat nagrade Stendhal za knjievnost za 2008. Objavila je knjige: Isjeeni trenuci, poezija, Svjetlost, Sarajevo, 1973.; U Hladu druge koe, poezija, V. Maslea, Sarajevo, 1980.; Iz zabiljeaka Babur aha, poezija i proza, Svjetlost, Sarajevo, 1986.; La Dvn de Kim: Vie et euvre pote bosniaque du XVIII siecle, Editions Recherche sur les Civilisations, Paris, 1986.; Mistiki Eros Junus Emre, kritiko Izdanje, studija i prevod poezije turskog sufijskog pjesnika, Glas, Banja Luka, 1990.; Pariki ratni dnevnik, politi-

ki eseji, ENES, Istanbul, 1994.; Eclatement yougoslave, (s grupom autora), d. de lAube, Paris 1994., Voyage balkanique, (s grupom autora), Stock, Paris 1994.; Sjeanje na ivot, dramski tekst, Vodnikova Domaija, Ljubljana, 1995.; Grad ljubav smrt, dramski tekst, Vodnikova Domaija, Ljubljana, 1995.; Bosnie - Pont des deux mondes, ISIS, Istanbul 1996., Pavillon bosniaque, ISIS, Istanbul 1996.; Histoire inacheve, d. de lOeil sauvage, Bayonne 1996.; Les extrmismes de lAtlantique lOural, (s grupom autora), d. de lAube, Paris 1996.; Mraz i pepeo, roman, Bosanska Knjiga, Sarajevo, 1997.; Valcer, pripovijetke, Media Press, Sarajevo, 1998.; La Mditerrane des femmes, pripovjetke, (s grupom autora), d. lHarmattan, Paris 1998.; Bosanski paviljon, roman, Svjetlost, Sarajevo 2000., Soba s pogledom na okean, roman, Teanj, 2001.; Pariz Sarajevo 1900, monografija, Meddia Press, Sarajevo, 2001.; Portret Balthazara Casiglionea, roman, Rabic, Sarajevo, 2002.; Paris Sarajevo 1900, Katalog za izlobu, Centre de documentations de Dudelange 2004.; Pavillon bosniaque/Palais des illusions, roman, novo izdanje, Dorval ditions, Paris-Orlans 2005.; Amoureux des oiseaux, poezija i proza (bilingva, francusko-bosansko izdanje), 2006, Bf ditions, Strasbourg.; Drame, drame, Bosanska rije, Wuppertal-Tuzla, 2006.; Carstvo sjenki, roman, Zoro, Sarajevo-Zagreb, 2007.; Na Seni barka, prie-crtice, Wuppertal-Tuzla, 2007.; Mozart, ahinpai, Sarajevo, 2013.

BEHAR115

67

KNJIEVNI PODLISTAK

Darko Cvijeti

Kada sam glumio Raskoljnikova u Pozoritu Prijedor

Slovo muk
Zaraslom stazom Vraa se ubijena vojska. Otkad sam izgubila bebu U meni se smeurava lokvanj. Kao to je muzika Jedini nain da tiina poludi. Tako se vraa. Bila zadnja osamljenost. Beuys okruen zeevima Dok mu krv curi na nos. U umu. Zaraslom se vratila Ubijena vojska. A nikoga od nas nema. Na Trg stadoe. Tada Uasno se odvalilo pero S neba naeg djeteta. Krznom lisice, enskim vratovima, Ponovo proe nelagoda. Psi se dre za lance Obeshrabruju kuice. Nita se vie ne moe Obeati. Bolnice smrde groblja miriu. Samo se krievi njiu Okaeni na auto retrovizore. I imaju Brazgotinu na licu. nove Sa dva djeija bubrega. Ali se nije imala emu smijati Niti im

Ekshumatorova
Jednom smo nali Presaeno srce U tuem skeletu Kako ne truli Da vidi: Jo kuca i zakucava A kako nema krvi Pa nema to pumpati Aorte zvide Komore klepeu A ljubavna strijela (ona iz bajke) Masna Toboli se U pleteru vena I uzmemo ga ta e Moda neka mater Zna iji je grudni ko Sekundarni srcegrob

Prepliani medo
Na svoj esti roendan Maa vie nije mogla trpjeti bol Lijeve ruke zbog kojeg je jedina Gologlava na odjelu. Zovnula je Ivana od sedam godina Da joj otkine ruku ili je nekako zadavi. Ivan nije imao bubreg I govorio je Mai da joj ruka treba. Kada su svi doli s Mainog ukopa Ivan je nou svim lutkama iupao po Ruku i zakopao Mai u zemlju. Na svoj deveti roendan Kada je umro Ivan sav elav i bez Drugoga bubrega. Maa je nou dola. Imala je obje ruke pletenice i dla-

Irwin: Bosnia
Sinove prve zguljene jagodice Na prstima. Jo oroene Od oeva rafala. Sada tek sve postaje dovoljno Udaljeno. Moe rei Pokloni me mojem lovu za no. Rije dijete Sasvim se oporavila. Doetao edan jelen Iz slovenske poezije Osamdesetih.

68

BEHAR115

Darko Cvijeti: Kada sam glumio Raskoljnikova u Pozoritu Prijedor

KNJIEVNI PODLISTAK

Kada sam glumio Raskoljnikova u Pozoritu Prijedor

Rastu mi sijede obrve. To da je angeo nekada tako Skidao vikove bjeline s krila. Vie iza kue nemam uparanih Proroanstava. Jednom sam i s pukom Proao Ispod ovoga prozora. Vrijeme dolazi Da se uurim u kavez U ptici. Umrla starad Jo ovdanje zabrinuta za Nebo. Na fetusima Opet prsti zanoktavaju. Koliko svejednosti. Muha se mogla uti u meni.

Kouljice
Crna torba. Od grube pogrebno opremne svile. U kojoj su mojoj materi u Americi Dali urnu s pepelom Njezina brata. Kad smo urnu pokopali U didov grob Torba ostala. Tako nosim u njoj pjesme. Bolje im U torbi za prah. I to se zove: Oteti pepelu pidamu za veeras.

Pukometina
Tepa baka lutki: Sram da te bude Eto ti sve Niz butine curi Trepe lutka (Sunita se zvala U ratu joj ime promijenili U Sandra) Pomilki baku: Zakneginji se bako Sve ispeglane Haljine Oduti u raj

Dijalogonala
Uli smo trojica U oklopno vozilo Polumrak S brzoudisanjem Kad smo kasnije Razmijenjivani Do pred no nismo Znali Da smo na pravoj strani Za to doba Zaogrnuta injelom Kao uz neko jezero Neki sok Ta se granata Pazila Odmarala Osamila Nedovoljno Odloila

Crnosnjeguljica
(S izlobe Djetinjstvo u ratu Jasminka Halilovia, Sarajevo) Pitala sam Dinu da idemo vani, a ona je zabrinuto rekla kako ne smije, jer e ju, ako pogine mama ubiti. (Amra, godite 1984.) Morala te Morala mater ubiti Dino A onda je Isus unuo i pokupio popadale jabuke Zaista vam kaem Grizite se Patuljci

Da ne hoda gola U raju Na trnicu

Apisanica
Valja nama bogami Kreiti Ovaj grb Raskriti raslinje Kre posuditi Od vonjaka Od svijenjaka Raskreiti se Smrad istjerati Uzet naputenoj tvornici uti Tintino vrijenje Kako

BEHAR115

69

KNJIEVNI PODLISTAK

Darko Cvijeti: Kada sam glumio Raskoljnikova u Pozoritu Prijedor

Prelijeva olovku Valja nama Ovoliko glava Krunisati Jednim maslakom

U djeiju sobu. Ono malo snijega Nahvatanog Zadan Carevieve smrti. Budi temelj tue crkve. Budi Tue utrobe Svoj plod. Odbijaj hranu Kao Nadeda Mandeljtam (Odbij od Vlage Svoju prainu) Budi pustinja Za svoj snijeg. Oi ugruane. Budi

Retrovizorski Isusi
Promatra Iz kuta s potitenou Glinovitiji Od laka Na sveanim muzejskim kostima Ili od pelena Tek stavljenih Na neijoj staroj materi Samo smijeh Svjetoradost Rauna na fetuse Budue miie lica Za korist arhitekture U laniu

Znak s tvitovke
Lavor sa Nasapunatom bebom Goblen Iz majorove sobe Zna kako gori Selo Zna onaj zvuk (oh ima tu svega: prevlaenja bakine haljine povodi krvi zprsta mino poljoprivrednika oznojena koulja slovoslagaa) Jug u rijeima Kao Lovina mesojed Pucketa

Die u umi
uje srna die U umi Sve odjekuje Tako die U naputenoj fiekliji Nijena rije I vonjak Oko nagazne mine Odloeni maevi Rodnice starica Plahte na angelima Uostalom zna: Sve Ne uje pucanj Ni kripot kuke za suenje

Prvomajska
Po koliini Vode U podrumu Zna se za Propalost Zimnice. Za njezina Vjeverija Vjerovanja. Zamulj Na igrakama Uz mamce. Pa se uje pucanj. Visok vii Od naivenih ptica Po zastavama.

Sonetni tvit
U jodu Bosna. Bosna u drnu. (ulju puanom) Neugodno Pliu Predgranatu

70

BEHAR115

Darko Cvijeti: Kada sam glumio Raskoljnikova u Pozoritu Prijedor

KNJIEVNI PODLISTAK

Karatvit
U ulici S imenom objeene proleterke Strijeljali brau: Iznad metarski snijeg Koji se uvue U regrutsku pjesmu. Kad legne Pa ti suze kaplju u ui. Znam golubove Koji su potkrovlja Napustili Zbog takora Koji u podrumu Promatraju raspinjanje. Morat u jednom Biti bie jecavo Glavokraenje Ivanovo Ili dubina U pliakovom snu.

I nose. Kao imon

Preklani su preklani Preklani Naklani klahu preklani Klanog mati Lani plae Klae i zaklani Preklani Ali manje I klanog mati Lani ne plae Za tima Klani (I naklani i ove godine) Isto kao i oni to klahu Poklanjanje i klanje Zamijenjuju Zaklanjaju se Zaklinju Linjaju se Ostaju sami I nose Kao imon

Kajdanka za sevdalinku
Mislio sam Kako je strano U angelarnici Veeras umrlom Gdje trenja Cvate Utrobom Pinokia Gdje bakini Bolovi U oi okae Fenjere Tako da ako bi majka Rekla Da nije bila tu Bila je tu Kao jagodica Smeurana Steranom kouljom Kao tetovirano sidro Kad sklizne S podlaktina mesa Na kost na dno

Darko Cvijeti roen je 1968. godine (Ljubija Rudnik). Pie pjesme i kratke prie: Noni Gorbaov, Knjievna omladina Srbije, edicija Pegaz, Beograd, 1990.; Himenica, Knjievna omladina Srbije, edicija Raskra, Beograd, 1996.; Passport for Sforland, Udruenje knjievnika Srpske, Banja Luka, 2004.; Masovne rezglednica iz Bosne, Besjeda, Banja Luka, 2012.; Konopci s otiskom vrata, Centar za kritiku misao, Mostar, 2013.; Knjigu kratkih pria Manifest Mlade Bosne,

Prometej, Novi Sad, 2000. Objavljivao u: Literatura (Ljubljana), Quorum (Zagreb), Split Mind (Split), Odjek (Sarajevo), Polja (Novi Sad), Koraci (Kragujevac), Povelja (Kraljevo), Re (Beograd), Knjievna re (Beograd), Poezija (Beograd) Neke pjesme prepjevane su na engleski jezik, njemaki, slovenaki, maarski, poljski, makedonski i jidi. U Pozoritu Prijedor radi kao glumac i redatelj.

BEHAR115

71

KNJIEVNI PODLISTAK

Enes Topalovi

Kakav si ovo sat poklonio mi Oe kad kazaljke idu naopake

Angelina (e-mila-si?)
Taj film Nisam gledao, jo Ne da mi se ponovo Mrviti zemlju po nebu Med i u vrcati Ionako odavno na penderima Su nam zavjese od krvi Lahko je tebi takvoj Od vrlina izvajanoj Oi otimati I due dozivati Tvoj se glas Vidi Do Svjetlosti Tvoja Slika Odjekuje I pljuti Do Svemoi Nai su Vapaji slijepi Vidici ugueni Masovno oporativno Dematile I ive nas kopaju U zajedniko bezumlje I ne koprcamo se previe Poneko samo rukom odmahne Prije nego malake Ako nam Ti (Anele irokokrili!) Kojoj je sve Dobro Dato Ne digne Bogumio Steak Pored Statue Slobode, Ne usvoji nas I divlje due ne odgoji Mi, sami, nemamo anse Ni razuma Ni glasa Ni nade Ni volje Ni muda Za boj sa lanim dioptrijama Nikakva ne pomae vakcina Protiv pandemije licemjerja Bog nek te sauva, Anelina, Za pokoljenja nova Nemoni, i siroti Ionako moraju ivjeti Od snova e si navalila e mi je glava e mi je kravata e mi je razdjeljak e mi je kosa e mi je lina karta e sam ja e su mi pare e mi je lula e su mi ruke e mi je gujica e mi je pamet e mi je una e akalica e mi je ulica e mi je kua e mi je potkoulja e mi je promaha e mi je igla e mi je konac e dugme na gaama e su mi jaja e mi je istok e mi je zapad e put do jajca e su mi oi e mi je nos e mi je obraz e su mi zubi e u ai e su mi ovce e su mi vukovi e su mi koze e su mi daske e su mi eks-eri

Svaki put
Svaki put kad sretnem nju, ona mi popravi frizuru, bocne me u duu merakuu i razigra belaj u srcu

E...?
eno, bona! e ta kahva e mi je jedna arapa e su mi cipele e su mi pertle e su mi kljuevi e mi je auto e su mu vrata e mu je brava

72

BEHAR115

Enes Topalovi: Kakav si ovo sat poklonio mi Oe kad kazaljke idu naopake

KNJIEVNI PODLISTAK

Bijeli efini
e su nam djeca e nam je nafaka e nam je bogomolja e nam je prebivalite e nam je drava e nas ko zajebava e emo za novu godinu e emo u kupovinu e nam je red e emo na sladoled e si posadila cvijee e je klju od upe e mi je danas e mi je jue e sam najtanji e me ta boli e je tvrdo e vedrina e je led e je neizbjeno e je mladost e se dobija e si potroila e u magli e je puna e je prazna e je srea e nam je krevet e nam se spava e nam je sueno e se kopamo e vjenost e nada e svjetlo e mrak e ljubav e vjera e Susret kod Stvoritelja ? Bljetava istoa sa neba kripi u oima U njoj ostaju prljavi tragovi, Zalutali tabani Skrnave svetu bjelinu Lepravih leptira to epure svoja krila U nemutim titrajima Simfonije savrenstva tiine (Kroz koju jezdi sam eho mira;) U bijeloj dennetskoj bati Poput Vrhovnog Vajara neija ruka napravila Od kristala, alom i eirom ga utoplila Stajao je tu, ko bijeli paun epurio se u vidokrugu, Zavodio prolaznice ljubavnice, otimao uurbane poglede, Mamio osmijehe, uzdahe, lahke i teke misli i grijehove Slavio svoju karizmu izmeu dana i noi Dok neiji pijani hir nije mu ubio duu namiguu Kreativno, iupao mu nos, i na mjesto mrkve postavio raketu Udio u njoj vraga, iz eifa, i rasprio Harmoniju u glavi od pahuljica Pred obezglavljenim Slavljenikom na tren je zastao Ademov potomak Pomislio na Stvoritelja, prouio dovu ivotu na onom svijetu Dok ga je paperje sa neba njeno pokrivalo efinima

Jalijaka (anti)pjesma
es, ba, Halima, e me nae (u nevakat) stigo mi je SMS poziv za mobilizaciju u tvoju vojsku (uj, jahnjiarsku!?) znam da ne zna da mi je stalo, do tebe jo kad mi naumpadnu tvoje oi duboke da bi se u njih moglo do koljena zagazati (i uduiti;) pa jo kad me tvoj naherni osmijeh oprlji pa jo kad se na tvom licu sve vidi (pa i kakve su gaice na tebi;)

BEHAR115

73

KNJIEVNI PODLISTAK

Enes Topalovi: Kakav si ovo sat poklonio mi Oe kad kazaljke idu naopake

svakom kome Bog nije dao pamet dao bi mu tebe (da vidi od nosa dalje) kroz tebe se moe komotno gledati kao kroz maloa opran prozor (iako zakloni sve vidike i obzor) kome Bog nije dao pamet dao mu je pitolj (samokres u glavi) i muicu u dui (da tebe naniani) ko ima i mrvu razuma (i ne slua narodnjake) ima kod tebe anse da postane uzoran ludak jer s tobom za pet proe trinaest godina ovaj svijet je skrojen po mjeri grenja u apsurdima (bona ne bila daj, popusti e e ti dua)

nema Tvoje je mjesto raskre Sa trideset i dva putokaza

(blefirajui u igri sa Sudbinom) poslije me icom otac zove i ali se da mu pritisak varira (zbog djedovih snova i hirova, nije valjda) zvrkenem svog sina iako mi se obino ne javlja a ne mogu dobiti ni jo neroena unuka niti mu prenijeti da ne moramo svi (srljati i) patiti zbog ukunukunukundjedovih poroka

Tabani
Kakve si ovo, Majko, rodila mi tabane Nit su za cipele niti za opanke Na njih ne pau nikakve izme, ni papue, ni kaljae Uvijek za dva broja promae Nemaju ovi tabani vrste korake Nisu ni za brda niti za ravnice Nit mogu ostavljat tragove dok lete U mrtve vorove veu vezice Kad u budunost idu natrake Pravac nikako da odre, da ga naue Da ga utabaju i uhode Putanja stalno se klie i izmie Kad slijede nemirne leptire Od sutra do jue Kakav si ovo sat poklonio mi Oe Kad kazaljke idu naopake Pa se pravo vrijeme ukae Samo u ogledalu, sa druge strane Gdje modra rijeka uvire Kakvu si ovo duu zunzaru Bez ikakva znaka, biljega i mustre Udahno u moje akre I bacio olujama da je oblikuju Vjetrovi oaza i pustoi Hou li je umjeti sauvati Da ti je istu vratim, Boe

Pred nosom
Doi u ti i nosom pozvoniti Jer e mi ruke pune zagrljaja biti

Mjesto
Moj otac na livadi Majka u kuhinji Brat u kafani Hoda u damiji Komija u crkvi Dijete u koli Lopovi u skuptini Obama u Bijeloj kui Tito ima(o) Brione, i Dedinje Kralj Harald svoje dvore Pomorac, putnik i davljenik Ima svoje more Nebo puno zvjezdanih duhova A Bog svuda Dok mene moje mjesto jo ne dri Nikako da me svee Niti u ikad imati svoje ulice Dodue, davno mi rodica Ciganka kaza Rastrzan si, rode, svuda si i nigdje te
BEHAR115

Draga moja,
Pritisli krediti i krize ekonomske jo samo srani da se narui i otplati a modani je ve uzo svoje uure i kamate, pola pijane due oduzo na rate al ti se nemoj sekirati kad mi se odbroje koraci nit moli sudbu da u rikverc ubaci tebi e Bog velki ve dati nekog ko e u tvojoj historiji uestvovati

Zov geneza
djed veli da je sanjao, opet, svog pradjeda nadaleko uvenog (iz pria) onog, to je sve od Boije nafake propio i prokocko pa i gologuzu kou, do kosti, zaloio

74

Enes Topalovi: Kakav si ovo sat poklonio mi Oe kad kazaljke idu naopake

KNJIEVNI PODLISTAK

nekog lovca na jelene, il gordane, ili merime i ne brini, samo iz mojih razloga je nestalo mene, nisam mogo pijan da se patim otio sam da se ne povratim i ne udi se, ako nakon mene ponegdje rupa ostane

Da se igla u vene od jada ubada Zub za vrat, prst u oko, onako Iz dosade, da se neto deava Ko krade imade Jednom miluj, triput siluj Kako nabildane jajare rade Neto tu ne tima, Darvine! Rasplodni bikovi Sami sebe biraju, kroz demokratiju I skrnave sve Ljepotu, ljubav, zemlju, Boga I nae smrtovnice araju kao svoje glasake listie Njima je tua nesrea mjerilo ego sree A slobodu daju samo onima van dometa kuruma Znam, vea je vjerovatnoa da nas sve ovdje grom pogodi Nego da se pjesma i zemlja homo srama i ljama oslobodi Jer mnoge konjske snage vuku te mahnite koije Turbo zvijezde, komesari, KGB, glasnogole novinarke, mree, televizije, Sapunice, amponi, sredstva dezinfekcije i dezorjentacije Formiraju, formatiraju, oblikuju mnjenje i nacije Samo rijetke misli izmigolje kroz sve te zamke Tetovae su novi klasici umjetnosti Jedina srea u nesrei mogla bi biti da e ih ipak pojesti crvi A poezija nema anse da se uje Dok Ceca mrda, trese, skii, stenje, podvriskuje A stado troi sve aplauze na njene obline Te za Dizdara, Sarajlia, Sidrana nema ni kusura Helem, ima li kakve nade i ko bi nam mogao pomoi? Imaju, naravno, crtani filmovi U kojima se popravljaju i mali mozgovi I nemojte se puno brinuti zbog ove pjesme a vala ni zbog olovki koje po zemlji crtaju crvene linije jer zna i onaj koji nema pojma da pod zemljom ne postoje granice Iznad i ispod, i na kraju, svega je teren, zelena livada, i stadion i tribina Za sve dresove u kojima se za Ljubav, Boga I nadu u pravdu navija

Naa posla i naa zemlja

Pjesma nije za sitne due Ni nevjernike, U ljubavi prevrtljive Koji i cvijet i svijet gaze Koji lake diu tegove nego knjige Iz biblioteke Nije ni za one to im nad glavama vise Kukuljae, kapuljae, ajkae, ubare i maske Niti je za epske junake Sa tristo konjskih snaga meu nogama (u gudalu i guslama) Koje ne moe ubiti ni promaha (meu unim koljkama) Ni pjesma, ni ljubav, ni zemlja, ni domovina Nisu ni za one za tuu bol neosjetljive Ni one to djeci otimaju mobitele Ni one to pljuju na sve I mataju da osvete istoriju, Ratom, u kojem se ljubav mrzi Dabogda izumrli Dobrovoljni prolivaoci krvi Kad bi se samo mogli protjerati, iz pjesme i zemlje Oni koji za vrlinu dre neznanje I vjeruju da je zemlja ravna ploa Da su majmuni postali od Darvina Da je u ogledalu realna slika Da je istorija zla uiteljica Da se potenje ne isplati

BEHAR115

75

KNJIEVNI PODLISTAK

Enes Topalovi: Kakav si ovo sat poklonio mi Oe kad kazaljke idu naopake

Pozajmica
Hvala za san i svako jutro kad se umijem i pogledam Te u svoje oko hvala za vrijeme pozajmljeno hvala za kafu jutarnju hvala za osmijeh na licu za obraz, i gae na gujicu isto mi je i jedno i drugo, dato u vrijeme pozajmljeno Hvala to me Matica nosi Tebi i to ne mahnitam i pokuavam uzvodno plivati

iako od pamtivjeka poneki trag se na vodi mreka ipak je sve to zajam i nema nita da traje due od ovjeka zalud se od nastanka Roda povijest trudi da zasadi pomen u prolaznosti nita se ne moe pomladiti ono to nam se pozajmi moramo potroiti kada sada postane jue sve se razvodni u Vjenosti zato hvala na Pozajmici (dok Ti se sve ne vrati)

U svakom oku je Bog Susreu se, ali se ne vide

Niko jo nije vidio Ljubav, ljepota je prozirna Niko jo nije vidio Sreu, ta boja je jo nepoznata Niko jo nije vidio Duu, istoa je nevidljiva Niko jo nije vidio Misao, bra je od svjetlosti Niko jo nije vidio Boga, a On je u svakoj zjeni Sve za ime eznemo ne moe se ovim oima vidjeti, jer onda ne bi vrijedilo mrijeti

Enes Topalovi roen je 1963. godine u selu Bare, optina Gorade. Diplomirao je jezik i knjievnost na Pedagokoj akademiji u Sarajevu. Trenutno ivi i radi u norvekom gradu Bergenu gdje se, uz pedagoki, bavi knjievnim i novinarskim radom. Do sada su mu objavljene knjige: Let kroz snove, roman, Bosnia ars, Tuzla, 2003; zbirke pripovijedaka apat predaka, Graforad, Zenica, 2004. i Mrtva trka, Bosanska rije, Tuzla, 2007., a koautor je knjige poezije Pod istim nebom, Dhira Verlag, Erlenbach ZH Schweiz, 2008. i autor zbirke pjesama Govor iz beike, Dhira Verlag, Erlenbach ZH Schweiz, 2009.

lan je norvekog Centra pisaca (Forfattersentrum) i dobitnik nekoliko knjievnih nagrada i priznanja: Knjievna nagrada Srebrenica (2006.) za kratku priu Mrtva trka, Knjievna nagrada Zija Dizdarevi (2006.) za priu Smijeh u sebi i Knjievna nagradaiICC Behar (SAD, 2008.) za priu Hafiz. Izbor pripovjedaka Kucanje iz kabura izaao jepoetkom 2011. i na norvekom jeziku. Njegova dva nova romana izalu su na bosanskom jeziku: Amanet mrea (TDK ahinpai) i Na kraju svega (VBZ, Zagreb), koji je izabran meu pet najboljih rukopisa na natjeaju VBZ-a za najbolji neobjavljen roman 2009. godine.

76

BEHAR115

KNJIEVNI PODLISTAK

Mara Matoec

Budimo ljudi, priznajmo ovjeka ovjekom

Mara Matoec, knjievnica, politiarka Muslimanska svijest, Sarajevo, br. 68, novembar 1939.

Sestri muslimanki
uj me, sestro! Preko ravnih polja i visokih gora. aljem Ti pozdrave, putuju k tebi moje misli i kad se veselim i kad me jadi stisli. uj me, sestro! Jer zaboravit ne mogu, doeka Tvog, ljubavi Tvoje, i kad si mi pjevala pjesme svoje i kazivala ivot i jade svoje.

Mara Matoec (elekovac, 1885. Korija, 1967.) bila je spisateljica, pjesnikinja, dramatiarka i politiarka. Svoja knjievna djela pisala je sve do smrti, a djelovala je unutar Hrvatske seljake stranke i Seljake sloge kao lanica Glavnoga odbora HSS-a te lanica Glavnoga odbora Seljake sloge. U Hrvatskoj je poznata kao spisateljica i politiarka u Seljakom pokretu brae Radi i veliki zagovornik enske emancipacije. Poetkom 1935. godine u Zagrebu se upoznaje s Marijom Juri Zagorkom. Zagorka

je bila zadivljena Marom Matoec kao seljankom-spisateljicom te objavljuje lanak o Mari u enskom listu iste godine. Prijateljstvo sa Zagorkom donijelo joj je mogunost objavljivanja svojih radova u svim njezinim asopisima poput enskog lista, Novog enskog lista i enskog svijeta. ene toga vremena bile su upoznate s radom i djelovanjem Mare Matoec, pa je njezina popularnost prelazila Hrvatsku do susjedne Bosne. Poetkom 1937. godine Mara Matoec odlazi na put u Bosnu kako bi promicala Hrvatsku seljaku stranku i poticala ene na ukljuivanje u javni rad i ivot. Mara Matoec nije prihvatila suradnju s niti jednom ideolokom strujom tijekom i nakon Drugog svjetskog rata te je bila zaboravljena i preuena. Meutim, poetkom 1940. godine, ime Mare Matoec toliko je poznato irom Hrvatske, Bosne, Slovenije i Srbije da za nju zna gotovo svako seljako domainstvo, a osobito hrvatska ena seljakinja. I danas odjekuju njene rijei: Budimo ljudi, priznajmo ovjeka ovjekom. Ne usaujmo mrnju jednoga napram drugom. Neka nas ogrije sunce bratske ljubavi i ovjeanske pravice, bez koje je neprohodan put k naoj velikoj ideji.
BEHAR115

77

KNJIEVNI PODLISTAK

Sead Husi Beli

ovjek koji pie prie

Nije se mnogo zanimao za ostale stvari koje su u ivotu veine ljudi bile primarne. Primarne i neupitne. Njegova primarnost je bila, osjeao je to, djelovati sa margina. Prostor kao margina, ivot kao margina, vrijeme kao margina. Nije mario za vrijeme niti o spoznaji o nemanju vremena. Njegov je posao bio bivati vrijeme. Praviti vrijeme, ako nita drugo, makar iluzija o vremenu bila je aksiom kojega se svako jutro pridravao. Nije to bio ritual ni tome neto slino. Naprotiv. Njegov je ivot bio sveden na priu! Pria mu se otkrivala kao pohota ene mukome oku, a danas je uspio primijetiti da su muko-enski odnosi postali istospolni. Nije se mogao pomiriti sa injenicom da savremenici oko njega, koji bulje u njega, koji ga svojim smradom sa, govorio bi, viih katova zapuhuju, koji mu smetaju u tramvaju dok se vozi do posla, koji ga, etajui ulicom ili alejom, koju su urbanistiari posjekli iz humanih razloga (u pitanju je izgradnja obdanita) primjeuju svojim laktovima, udarivi ga, uvijek, iznova, podlo i mudro, orgijaju na isti, moda i gori nain od Rimljana koji su, veli jedna pria, radi svoga carstva mobilizirali ljude Bosne i odvodili ih da brane Rim, a carstvo se irilo, nemajui u vidu, da e ih ista namjera proirenja dovesti do propasti. I kako je vie spoznavao sve je manje prihvatao modernim ivotom ono to su Rimljani odve uvjebali, donosei isto na tue prostore, a izvozei rudna bogatstva, uvozei latinicu i imperiju na prostor margine! Isto se desilo, ima i to zapisano, i sa Osmanskom imperijom. Ni jedna ni druga nije uvidjela da proces omasovljavanja njihove kulture, apriorno, dovodi do gubitka njih. Prije svega u samom centru imperije! No, tim je priama branio se od ljudi koji nemaju nikakvih humanijih namjera, osim da proive ono ivota koliko im je dato. Dato granicama njihova tijela i znanja kao legitimna procesa koji ih je odreivao u mjeri koja ih je nadrasla. Tako bi primijetio kakvu enu u tramvaju ije tijelo je uvijek govorilo da nije sretno. Ljepota njezina tijela postala je objektom masovne kulture koja se (uvijek reci: ivot je reklama) reklamirala u medijima kao otkrie dvadeset prvoga vijeka. Otkrie tijela kao neega neistraena? Uvijek bi takvim frazama suprotstavljao rimsku vjebu tijela, koje bi, u namjeri da izgleda to sveanije u tom
BEHAR115

kolektivnom duhu, bilo groteskno i apsurdno. Njegova apsurdnost jeste onemoguena, napisao je u jednoj prii, realizacija na nov nain. Takva pozicija ivota uvijek je otkrivala ivot a manje govorila o onima koji ga ive. Istina, koliko god se optereivao ljudima, njihovim nastojanjima da mu utivim putem smetaju uvijek bi ih izbjegavao, ali na svoj nain. Ljudi, konkretizacija njihova imena, nije ga zanimala. Odnosi koji su uspostavljeni meu njima jeste ono na emu bi po cijelu no radio. Pisao! Upamtio je neko drago lice iz djetinjstva kojeg bi se sjetio uvijek u magli jutra i inja koje bi granama, primijetio je, davala svean sjaj. Sjaj koji ljudskom logikom biva uniten, odnosno ljudska je pozicija uvijek slabija no to se o njoj misli! O osamljenosti posla kojim se bavi nije nikada mnogo razmiljao. Tanije, samou je smatrao privilegijom u vremenu, u duhu, u progresivnoj namjeri oruja da sebi oduzme razum, a djeluje imperatorski... Samoa je pria koja bi uvijek poinjala priom o manjku vremena ljudi koji su ivjeli uobiajenim tempom. Jedan obian ivot! Jedna obina pria! Jedno vrijeme koje se prevarilo sobom, pa mislilo da je futurizam jedini legitimni nain njegova izraza u svakom smislu te rijei, a smislovi su dovedeni do krajnjih granica. Eno ih, u prii o samoi, napisao je, vise na bilbordima, osvijetljenim reklamama, ljudskom smjelou da se legitimiraju tuim ivotima. Eno je, na mondenski se nain realizira, na knjievnim veerima, katedrama koje su upregnute politikom i horizontalnom religijom. Svi smislovi na jednome mjestu postali su tijesni jedan naspram drugoga. Nasuprot tome, samoa! Samoa lista na vjetru, prostora koji je nebu okrinut kao kakvo sjeanje na beharli djetinjstvo i majku koja bi ga glasom, a mirisom hljeba vikala merajom da ue u kuu, dok se jelo nije ohladilo! Majka je bila i borba, i njenost, i smisao... Sada je samoa materinom njenou uokvirena kao kakav ram u kojem bi fotografija otkrivala majku, pomalo nasmijanu, a njega, iza njezinih nogu, kako stidljivo, drei majku, viri krikom, koja je bila namazana kajmakom kao u prii o lipovu cvatu, kojoj bi se sada, u zrelijoj dobi, vraao kao najljepem sjeanju. Ono to mu je i danas teko, kada su u pitanju djetinjasta

78

Sead Husi Beli: ovjek koji pie prie

KNJIEVNI PODLISTAK

sjeanja, jeste i to to fotografija otkriva: njih dvoje bez oca. Babo je otiao na vojsku, branei, valjda, opet, tuu ideju... A on se pripremao, nedugo, nakon toga na kole... Ali samoa, koliko god ponekad bila teka, postala je privilegijom koju malo ko u vremenu viseih reklama ima. Takva upadljivost i otvorenost ivota vidljiva je i na viseim bilbordima i namjetaju koji je, sve mu se ini, najpogodniji selidbom. Tanije, selidba je u takvom vremenu postala ideologija koja se smatrala pogodnom. I ako se eli biti modernim, selidbenim, valjalo bi i stvari kojima ljudi robuju uiniti takvim... Smijao bi se grohotom: otkrie dvadeset prvog vijeka, otkrie tijela i selidbe. Oba sistema oprobana u iezlim vremenima. Ali jedina stvar koju je opisao u svojim memoarima jeste upotreba svjetla i zvuka u vremenu koji je bukom imanentan, ali se ne ostvaruje u reciprocitetu istine i navike. Buka dvadesetoga vijeka jednom je u parku, drei kineski kiobran, kao sredstvo globalizacije, dok je snijeg padao, doivjela svoj vrhunac! Njezina upotreba je napravila drutvo stranim! Avioni su arali nebo, sirene su upozoravale, dimnjaka je bilo sve vie, urba je postala u zvuku jo stranija (a mnogi su urjeli pred povijesnom nelagodom), drutvo se humaniziralo do mjere da je klasna podjela postala poeljna, tako da feudalno doba nikada nije prestalo: promijenilo je samo sredstva djelovanja, mislio bi on, i nita vie! I tako i upotrebu svjetla, tanije njezinu rasipnost dovodio je u vezu sa irenjem carstva kojem takav nain ne pogoduje. to se vie svjetlo i rasipalo, meu obinim svijetom, isto se i osipalo. Nije vie bivalo udom! Ni blizu udu, kao to je bilo udo onda, kad je kroz vezirov grad prolazio slon da upozori, da progovori o sebi. Govor je, budui da je i on, ovjek koji pie prie, bio meu rajom, bio poteak i usporen i jedino su djeca usuivala se mjeriti u prii slonovu surlu. Blagost govora, kasnije je napisao, opravdala se apsolutnom vlau! Meu obinim svijetom o slonu se govorilo s podsmjehom i u udu i udom se nisu mogli nauditi zanatlije i trgovci, i obini egrti, i arijski lopovi... Tako je svjetlo izgubilo na udu! Ali slonovi su uvijek bili i u svakom vremenu uda i navike koje su oportunistima davale priliku u novom vremenu. Novo vrijeme sa starim udom, mislio bi on, bivajui u gomili! Dugo bi u noi, etajui u sobi, pomjerajui sjenu, naruavajui uobiajenost sobnog svjetla mislio o prii. Ne o prii koja bi imala glavnog junaka ije bi trajanje bilo as podvig, as ludost. Ne! Mislio je o prii kao izumu koji ovjeanstvo ne dri onako kako bi trebalo. Pria je izum koji je prije toka nastao, prije svjetla, prije pisma. Pria je jedino to ostane svakome. ak i onome kome nije do prie. Opet je pria tu. Kao prolaz-

nost, kao opomena, kao izum. Mislio je o prii kao o najboljem to ljudi imaju, ali je sada pria naruena nijemou ili neartikulisanim zvukom koji nije bio dostojan prie. Ali, opet, mislio bi, i te neartikulisane zvuke i vrijeme, oskudno duhom, nadrast e pria. Opet e pria poput izuma, kao udo, bivati iznova tu kao opomena, kao neminovnost. Istina, ima tunih pria, ljubavnih pria. Ima i onih o zaviaju i hljebu, ali ima i onih koje se ne smiju ni priati, pa, opet, ima pria koje bi uvijek ljepe zvuale kad ih neko drugi pria. Kako god, pria je najblia ljudskom napretku. Pria kao umjereni ljudski napredak! Nekoliko je pria, a mnoge je napisao, uspio objaviti u lokalnim novinama. Jednu koja ja pobudila matu itaima, naslovio je, jednostavno Pismo, koja je u skraenoj verziji izgledala ovako: I tako kada zbog ideolokih tjeskoba i pomanjkanja volje za razumijevanjem uzmem papirom biljeiti vrijeme kao jednu konstantu koja ne misli u onoj mjeri u kojoj bih volio... Proi u gradom onda kad se povijest bude otkotrljala kao guma niz sokak (guma mojeg djetinjstva i pokoji osmijeh blagim mi se ini kao kia koje danas slabo ima) kao knjiga koja mi se desi: pjesma puna tjeskobe koja je autoreferencijalna, koja se, u kontekstu otkotrljane povijesti pokazuje i historijom, sada sebe objanjava itaima ili drijemeu ljudskome koji e ispod naslaga slova i bjelina meu njima, arheolokim putem, otkrivati me: kako sam volio, ivio i govorio. Govor? udna rabota kojom se objanjavaju ljudi, smislovi i tako bi se moglo rei da su dvije stvari neophodne ovome pismu: jedno su itai koji e doi (moraju) i otkriti ljubav koja gasne u ovom vremenu nakon dva svjetska rata, krize, a trei je neophodan svijetu da se defamilijarizira s ciljem ponovnog (globalnog) zbliavanja. Zna, nesrea zbliava ljude! Drugo je, objasniti se itau, (ako je to uope mogue). Ostat u na tome da se ne elim objanjavati. Zato bih? Meni je dato da piem i biljeim, ne da se objanjavam: ljudi se objanjavaju radi mee, radi ljubavi, radi Drugih objanjavaju se sebi pokretima koji im ne prilie, radi djece koja e doi i objanjavati sebe ogledalom, a to e ova napredna civilizacija, dakako, apsorbirati (nemojte nikad pomisliti da nismo napredni ostavimo to itaima koje emo sada nazvati kamenim spavaima ne onim, ne ovi e doi i objasniti nas kada ne budemo imali smisla za ivot, kada budemo trava radioaktivna, po mogunosti ljubavlju ugaena, da se itai ne dosauju samo time da imaju se objanjavati sa kibernetikim ovjekom. Ima zar i ljubavi?!). Ma koja humanizacija. Pusti to. Idi pecaj ribe pa e ti se ivot objasniti na vodi koja plovcima ribe.

BEHAR115

79

KNJIEVNI PODLISTAK

Sead Husi Beli: ovjek koji pie prie

Da. itaoe! (pisac se obraa, naravno, kamenim spavaima imajte to na umu, vas radi, ne pisca pisca muka ganja da se papirom objanjava ne meom i ljubavi koju bi trebalo na vrijeme omirisati hartijom jeftine tamparije koja se vadi da ne trpi ljubav nego obveznice kojih manjka)... Dakle, digresija vie nema! Snalazite se. Nije teko ili jeste. Ko zna? Papir! ta? Povijest! Ne! uje, to guna svijet koji (ima jedna pria, ali je ne elim sada priati. Ustvari ja biljeim, ne priam. Ja sam Orfej koji eka itae. Ne. Rei u samo da je bio Slon od nekakva vezira i pisac, a svjetina nije se znala sakriti izala ulicom se objasniti sa slonom...) Eto, ote mi se pismo kao vrisak! Ali ideologija? Dosta vie. Ne budalai. Objasni se. Koji ti je... Nije zar taj koji i nije neto. Dobro. Ako moram. Evo (...) (I tako kada zbog ideolokih tjeskoba i pomanjkanja volje za razumijevanjem uzmem papir...; slova u arapskim pismom uobliiti da se zatitim od povijesti, a arheologija neka me objasni. Ja u tada biti trava bez smisla, koja eka smisao.) Pria je, nesumnjivo, u tom malog rudarskom gradu, izazvala pometnju i zapitanost o autoru prie. Policijskom naredbom krenula je potraga o ovjeku koji pie prie i moglo je od svega toga ispasti jedna kriminalistika pria sa modernistikim elementom trajanja radnje. Potraga bi poela i zavrila za jednu policijsku smjenu! Ali, nije! Ubrzo, nakon toga, onaj koji pie prie je ostavljen zaboravu (ionako je objavljivao pod pseudonimom), ali pria nije! Pria je ostala... Da je bio zaljubljenik u priu otkriva nam jo jedan, malo neobian trag... Bio je odve mokar, kao i slova kojim je moda pisao. Ako se ini da slova ne mogu biti mokra, onda je pretpostavka da je biljeka o kii prethodila jednoj kinoj etnji i kontemplaciji kojoj se preputao ovjek koji pie prie. Za razliku od novinske prie, biljeka o kii je pronaena u njegovom zelenom mantilu onda kada on nije bio vie iv. Biljeka o kii uz malu doradu (rukopis je bio razliven tintom na dnu) izgleda ovako:

Evo, ima tome podosta kako se pripremam da posjetim papir jednim pljuskom. Onako, nije to usput, da jeste do sada bi se desio, naravno! Ne znam? Fascinantna mi je uvijek bila kia (smirujue djeluje ne mene, kao malo ta) u po ljetna dana, u po razgovora (obino bijah u razgovoru sa naslovima, mrtvim pjesnicima, koji, vidljivo je, ivlji su i lepraviji od mnogih koji su kao ivi a nisu; dakle, mrtvi pjesnici nisu mrtvi prije e biti da su ponekad zaboravljeni?) Nego? Kia! Kia na obrazima, kia na opustjeloj zemlji, kia na pranjavoj cesti, kia na njoj, kia u povijesti, kia na bojnom polju, kia zloinom udesena biva i svjedokom, kia na mezarevima, curei niz niane, svjetluca ulinom reklamom, kia na granama, kia u olucima, kia na trgovima, kia na glavama i elava mukarca biva burleskom, kia na sklopljenu kiobranu biva sputana, kia u Bosni, kia u noi, kia u daljini, kia na makama, kia u kii, kia u pljusku, pljusak u pjesmi, pjesma u pljusku za sunanih dana biva kiom milosti, kia u sjeanju je priprema da mi se desi pljusak? Pljusak, bivat e pjesmom! Jedina stvar koja je pouzdana u ovome trenutku jeste da je, ne zna se kako, zaostavtina, koja je ostala u fioci radnoga stola, dospjela u javnost na kojoj biljeci pisalo je slijedee: Ima ljudi koji vole i ne vole prie, ima ljudi koji prave kiu, ima ljudi koji prodaju lubenice, ima ena koje miriu na jabuke, ima vremena kada nema vremena, ima sistema koji gue ljude, ima ratova koji se nikad ne mijenjaju, ima ljudi koji nemaju elja i ti su sigurno sretni, ima gradova koji dimnjacima govore o sebi, ima potoka koje ljudska noga nije zagazila, ima ih tako... Nije da ih nema, ali, eto, ima i ljudi koji piu prie! Nakon ovjeka koji pie prie (koji je napisao prie pa i priu o prii) javno mnijenje je usaglasilo se da se tu nije radilo o ovjeku koji je samo pisao prie. On je bio i onaj koji je i ivio svoje prie!

Sead Husi roen je 1986. u Tuzli. ivi u Banoviima. Profesor je bosanskoga jezika i knjievnosti. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Tuzli 2010. godine. Do sada je poeziju i knjievnu kritiku objavljivao u ivotu, Motritima i Lingvazinu. Autor je nekoliko zbirki pjesama u rukopisu koje jo uvijek nisu objavljene. Pored poezije pie i prozu.

80

BEHAR115

KNJIEVNI PODLISTAK

Ajka Tiro Srebrenikovi

Kljuevi avlijskih vrata

Kad smo sjedili u Tuhfegdia kahvi, onog ljeta kad se poelo govorkati o pobuni u Krajini, nismo ni slutili kako e to biti nai zadnji susreti i kako e nas bijeli iroki drumovi odvesti na sve etiri strane svijeta, da se nikad vie ne vratimo u nau malu kasabu. Hasan je donio nekakva ageta, podijelio nam i onda poeo polahko pojanjavati kako trebamo samo potpisati i kroz heftu dvije moemo krenuti u svijet. Bojali smo se ponovnog rata, jer rane koje je ostavio za sobom onaj proli nisu jo bile dovoljno zarasle. Taman su malo poskoili oni djeaci koje smo ostavili za sobom kad smo odlazili u proli rat, borei se pod tuom zastavom i za tueg cara, a sad se poelo govorkati kako je na pomolu ponovo neki okraj. Uzee svu muku eljad koja moe nositi kremenjae i vui topove po ovim naim surim vrletima. Ispijali smo preprenu kahvu, puili ljutu kiju hercegovaku, bili zamiljeni ne znajui kud bi krenuli sa sobom i sa svojom djecom. Ve nekoliko dana smo se dogovarali da niko iz nae kasabe ne ode u vojsku, niko se nee odazivati pa nek rade s nama to god im volja. Ali, najstariji meu nama, brkati Mehaga je nakon naeg izlaganja, motajui kiju i srui kahvu iz findana dodao kako smo mi malehan narod i s nama veliki mogu raditi to god im volja. - Nemojte misliti da ete pobjei od vojne, oni ti u svojim tefterima imaju upisanu svu nau eljad i muku i ensku. vabo ti je puno pametniji od Turina. Sve ti je u njih na papiru pa sad reci da te nejma. Znate i sami kako su popisali, prole godine, ne samo eljad nego i ono malo nae sirotinje to imamo. Ja bio sakrio jednu kravicu, nisam reko da imam, a onaj ato to pie vrcom u talu pa kad vidje moju Milovu kako preiva, stade galamit na mene, te kako mogu biti takav ovjek, te kako mogu varati cara te da smo mi svi isti i ne znam ta sve nije ugovorio. Kaem mu, de bolan ne bio, pii ako hoe i maku, eno je pored poreta, a to je moj mal ta to koga briga ta ja imam svezano za jaslama. Napisa on meni tada i globu da platim. Nije vrijedilo to sam io u srez onom glavnom se aliti nego i on meni isto ko i onaj porobdija kako po zakonu moram plati kaznu jer sam zatajio svoju imovinu, nisam im rekao za Milovu. Daba to od Milove niko nejma koristi osim moje eljadi koju hranim s ono malo mlijeka to daje. Nita nikom ne prodajem pa da ta zaradim, nego samo beslemam svoju eljad. Ama, i vi dobro znate da je onaj ugursus bio uzeo uzdu da mi Milovu vodi iz tale pa kad sam mu neto malo od svoje sirotinje tutno u dep, ostavi, ali napisa depeu kako moram platiti globu. Svi znate da sam zajmio od Osmana neto, a neto mi moja stara dala iz svoje sehare, ono malo crkavice to je priparala te ja idue hefte onom u srez i platih globu. A vidjeli vi ko i ja kako gazda Stojanu ne prioe ni blizu kue. Neko mu dojavio da dolaze popisivati eljad i imanja pa gazda Stojan doe pred njih jo dok su bili blizu kasabe, svrati ih u Milinu gostionicu pa ih najede i napi, a oni teturajui uli u fijaker i tek se za dva dana vratie u nau kasabu. Njega ni uveli u svoje teftere, ni pitali za zdravlje. Tako ti se to radi. Nego deder, Haso, ta ti tvoji papiri kau. Kud e ovu mlaariju poslat na rad. U koju zemlju i kojem caru? Hasan se sav zacrveni u obrazima, plamac ga obuze ko da si mu crvenu ruu nakalemio od uha do uha, pa krenu nesigurno i mucavo objanjavati. Nesigurnost u govoru se javljala jer je shvatio da Mehaga sumnja u njegovu plemenitu nakanu. U poetku je poeo smireno objanjavati, a nakon nekoliko reenica, kad je shvatio da se pred drutvom bespotrebno pravda, iz njega izletjee rijei takvom brzinom da su njihov smisao jedva mogli razabrati. U glavi su se posvaale emocije bijesa, ponosa, a osjeaj krivice i neosnovane optube ga je dovodio do ludila. - Ama, Mehaga ja ne bi ovoj mlaariji nita naao uinio prije da ode moja glava s ramena. Tako ti meni. Od ovog naeg belaja sad i ti... Papire sam dobio od jednog ahbaba iz Sarajva koji je i druge nae ljude odveo u Austri-

BEHAR115

81

KNJIEVNI PODLISTAK

Ajka Tiro Srebrenikovi: Kljuevi avlijskih vrata

ju. Napravi on njima papir da mogu preko svijeta kud hoe. Samo treba platit. Nije nita badava. Evo, svak nek proda po neto od mala pa moe otii gdje god eli. Jedan od Sarajlija stigao do Amerike. I ovo da ti kaem. Zaposlio se u rudniku gdje trae zlato pa se ovjek obogatio. Otvorio nekakav konak tamo za one koji tek dou traiti posla. Vele da je i puno naih tu u konak smjestio. Drugi jedan otio u France pa tamo se isto obogatio. Nama je i odavde. Ti si star i ne moe pod puku. A mi neemo raat djecu i gledat, svako malo vremena, kako nam dolaze iz rata osakaeni ili jo gore da ostavljaju kosti u tuoj zemlji ne znajui im ni za mezare. Bog zna kolko je naih ljudi ostalo na pustim poljima truhnuti da i ne znamo... Nego, ako ti nisi za odlazak, ostani pobogu brate i uvaj ovo nae sirotinje dok se mi ne vratimo iz dalekog svijeta. A svak e se vratiti. I oni to su otili do na kraj svijeta sanjaju o svom toplom budaku i svojoj avliji. Znam ja da je tui svijet tuga pregolema, ali iva glava ikad, mrtva nikad... Drugi ahbabi koji su utke sve do sada sluali razgovor ove dvojice, pooe se mekoljiti, pomalo kaljucati to bi znak da Hasan i Mehaga uute, taki je bio adet u naoj kasabi. Dok uje kakav zvuk ili aret od drugog, tvoje je uutjeti jer se onaj drugi sugovornik priprema neto rei. Nije u taj vakat bilo uobiajeno da se sugovornika podcijeni, samo su ensku eljad znali zareziliti smatrajui da im je mjesto u kui pored djece i u mutvaku, njihova se ni crna ni bijela besjeda nije uzimala za ozbiljno. Znali su im rei: - Deder bona ne bila, uuti, zna da je vazda bilo Duga kosa kratka pamet. A ensko eljade bi otrpjelo i otilo za svojim poslom. Tako su i djeca rasla u uvjerenju da je ensko eljade manje vrijedno, da ne zna o ivotu ama ba nita pa su muka djeca od malih nogu postajali tutori svojim sestrama pa ak i majkama kad bi malo poskoili i onako se zamomili. A kad bi se u koga zaredala raati enska djeca to ti je bilo ko prokletstvo za kuu. Stari Osman prvi krenu onako izokole, smjekajui se, kako to i nije lo haber te da e od tog hajr posla imati koristi i Hasan i njegov ahbab iz Sarajva, a najmanje na narod. Ali njega neto onako, pomalo kopka kome e ii te pare koje bi oni dali Hasanu, da ne bude ko ona stara Vuk sit i ovce na broju. Drugi su u istom tonu podrali Osmana, sumnjajui u Hasanovu estitu namjeru. Ali, Hasan se pribra pa nastavi kako ni on ni njegov ahbab nee uzeti ni
82
BEHAR115

jedne pare, samo im je nijet da spase ovo nae mlaarije koja stasa za puku. - Dosta vie vojni, ao mi gledati kako nestajemo, borimo se za tuina, a od toga nemamo nita. Jo od Turaka smo se borili za njihova cara, a gle ta su nam ti Turci napravili. Ostavie nas na milost i nemilost tuinu pa ti sad hajde ratuj i za njega. Ne bi se ja protivio kad bi mi branili svoju zemlju i svog cara, kad bi nai Bonjaci bili ko jedan pa udarili svoju meu i prema onima s istoka i onima sa zapada, nego, brate mili, vazda nekome sluimo za podkusurivanje. Mladost tek krene da tagod nauka izui, a ono ih zaas pozovu pa moraju na kakav front. Vraaju se sakati, bolesni, raspameeni i tako svake godine od kad je Boga i svijeta. Govorim vam da odemo sa svog praga pa makar nakratko. Samo dok proe ova frtutma koju najavljuju. Naa su djeca plaho pametna, a da nije tako ne bi bili na ovim naim gudurama toliko stoljea kad nas je i ma sijeko i puka ustrijeljivala, a opet smo opstajali. Nego, tamo gdje nema rata djeca e brzo uiti, ie na kakve nauke pa e biti korisniji i sebi i ovoj napaenoj zemlji, nego da ostanu ovdje. Belaj ti je za narod kad mu mlaarija ostanu orava pri zdravim oima. Eto, zato ja vama o ovoj depei. Zato ja vama o odlasku. Je, mi smo mal narod ne mere se borit protiv velikih, ali more upravit sa svojom djecom kako ti hoe. Nakon govora, Hasan je podijelio one papire koje je dobio iz Sarajeva. Rekao je da svi sa svojim ukuanima jo malo protabire pa sutra kad se vide na kahvi da mu vrate, il podpisano il ne podpisano. Kad sam doao kui, moja me hanuma ekala pored pendera, a djeca su ve bila pozaspala. Ispriao sam joj za Hasonov prijedlog, a ona je sva radosna poskoila i rekla da emo mi te papire podpisati pa uz Boju pomo bjeati od ovog naeg belaja. Nisam ja djecu svoju donijela na svijet da budu kurbani dumanima. Za kog da se bore i ginu? Ama, ne dam ja njihov jedan nokat za cijeli svijet. A kad sam joj ispriao kako niko od ahbaba nije ozbiljno shvatio Hasanov prijedlog, ak su ga neki i ismijali, moja hanuma skoi sa seije pa krenu traiti amiju. Ree da ona ide kod svojih kona kako bi ih nagovorila da se ne igraju sa ivotom nego da spreme to malo sirotinje to imaju pa nek idu u svijet, zbog djece. Nisam joj dao da u kasne sate izlazi, a ta bi joj arija rekla, neki bi jedva doekali da je proglase budalastom, dok u ovo doba obija

Ajka Tiro Srebrenikovi: Kljuevi avlijskih vrata

KNJIEVNI PODLISTAK

tue pragove. Jo dugo u noi kovali smo planove o odlasku i naputanju nae kasabe. Odluili smo otii za Tursku. Uvijek dok sam bio dijete, ostala mi je elja vidjeti svo to bogatstvo velikog carstva o kojem mi je pripovijedao moj rahmetli djed koji je proao Turskom kad je iao na had. Sutradan na kahvi ponovno smo se svi nali, samo nije bilo Mehage. Hasan je uzeo moje potpisane papire, njegova familija je isto odredila seliti i jo dvije familije iz Hotia sokaka. Pripreme za odlazak su trajale skoro mjesec dana, dok jedno jutro nismo dobili potvrdan odgovor iz Sarajeva da moemo krenuti jedni za Tursku, a drugi u Austriju koja bi im bila samo usputna stanica jer tamo ih ekaju drugi papiri s kojima e moi sve do Amerike. Ta jesen bila je topla i miriljava kao nikakva do tada. Nakon tolikih godina i sada osjeam miris zreloga voa po naim batama, a slika rumenog sutona, no prije nego smo krenuli, dolazila mi je u san ko zna koliko puta. U neto starih kufera potrpali mi ono malo robe za eljad, ponijeli smo i kljueve od kue i od avlije te krenuli po pranjavom drumu na daleki put. Kasnije smo saznali da oni koji su nam davali papire za nae preselenje su uzeli nae kue tako da se vie nismo imali kamo vratiti. Kad smo bili

u Makedoniji uli smo da je u nau Bosnu doao novi kijamet. Vojska je nahrupila sa svih strana, ene su odvodili u nekakve logore, udarali im na obraz te ih vraali kad su bile ve trudne. Bili smo zahvalni to nas je zaobila ta nesrea, ali beskrajno u dubini due nesretni to nismo mogli nita uiniti za nae prijatelje i komije. Hasan je sa enom i troje djece otiao za Ameriku, nije se nikad vratio u nau kasabu, a one dvije familije iz Hotia sokaka su dole do Australije. uo sam da su svi nai u dalekom svijetu postali uspjeni ljudi, a da su djeca zavrila stranjske kole i da rade dobre poslove. Ovo piem u ve poodmakloj ivotnoj dobi, sjetih se naeg odlaska iz kasabe, nade da emo se nekad vratiti, a na sve me podsjetio stari klju od kunih vrata i avlije koji je svih ovih trideset godina, od kad smo doli u Tursku, bio na vidnom mjestu na zidu. U starom kuferu ostavio sam svojim sinovima oporuku i posljednju elju da me, kad preselim na bolji svijet, sahrane pored mojih rahmetlija oca abana, majke Hatide i djeda Ahmeda. Jedino to me dri u ivotu je to da u kui nikad nisam dao da se govori po turki nego su moji vazda govorili po bosanski. I unuad, iako su im majke Turkinje, govore ko da su roeni u Bosni. Ako se nekad vrate, znat e zboriti pradjedovskim jezikom.

Ajka Tiro Srebrenikovi roena je u Duvnu 1961. godine. U rodnom mjestu zavrila osnovnu kolu i gimnazijsko obrazovanje. Diplomirala junoslavenske jezike i knjievnost. Do 1991. godine radila kao nastavnik jezika i knjievnosti u kolama u BiH. Nakon dolaska u Zagreb, predavala bosanski jezik u Srednjoj koli za izbjeglu djecu iz BiH i hrvatski jezik u Zagrebakoj medresi Dr. Ahmed Smajlovi. 2003. godine magistrirala na posljediplomskom studiju knjievnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu na temu Koncepcija likova u romanu Dervi i smrt Mee Selimovia. U izdanju

KDBH Preporod 2004. godine objavila studiju Znakovi osobnosti u romanu Dervi i smrt Mee Selimovia. U izdanju Sabora bonjakih asocijacija RH 2007. objavila je zbirku eseja i knjievnih prikaza Identitet jezik i bosanska knjievnost. lan je redakcije informativnog asopisa Preporodov Journal i suradnik u asopisima Behar, Almanah i Knjievnoj reviji Maruli. U izdanju KDBH Preporod 2013. godine objavila je zbirku pjesama Davna svitanja. U pripremi je druga zbirka pjesama pod nazivom Kad stupi na kuni prag . ivi i radi u Zagrebu.

BEHAR115

83

KNJIEVNI PODLISTAK

Naval al-Saadavi

Zejna
(ulomak iz istoimenog romana)
Priredila i s arapskog na bosanski prevela Suada Muharemovi

Njena slika mi ne izlazi iz glave. Njene su crte urezane u modane elije, kosti glave i hodnike podsvijesti. Nalik je na sliku mene, osmogodinje djevojice, u ogledalu. Hodam ulicom nosei aku torbu. Stopala u uglancanim crnim konim cipelama, sa vrstim etvrtastim potpeticama, vuku mi se po zemlji. Potpetice odzvanjaju po asfaltu vrsto, postojano, ponosno, jer ja sam ki velikog profesora Zekerije al-Hartitija, ija fotografija unutar etvrtastog okvira izlazi u jutarnjim novinama, iznad njegove dnevne kolumne pod naslovom asnost zavjeta. Imala je devet godina. Liila je na mene, izuzev njenih oiju. Dvije velike zjenice u njenim oima isijavale su plavu svjetlost, skoro pa tamnocrnu, boje noi. Protivno mojoj volji, nisam mogla skinuti pogled s njih. Njene su oi prodirale u moje lice, poput otrice sjeiva probijale su u skriveno arite, u dubine nutrine. Izgledala je starije od mene, kao da je na svijet dola stotinu godina prije mene. Kao da i nije imala godina, niti oca, niti majke, niti kue, niti spavae sobe, niti asti, niti djevianstva, koje se plaila izgubiti. Nita nije posjedovala, niti je imala ta izgubiti ni na ovom ni na onom svijetu. Bila je djevojica poput mene, poput svih djevojica u koli. Meutim, njeno je tijelo bilo vitko, mravo, vrsto, kao da i nije napravljeno od mesa. Sjeklo je vazduh dok je ila poput strijele, bosonoga, bez cipela. Gazila je stopalima po kamenju, ljunku i trnju, ne osjeajui bol i ne isputajui ni kapljicu krvi. Na tabli bijelom kredom piem svoje puno ime Madida Zekerija al-Hartiti. Nastavnik bulji u mene s divljenjem. Govori djevojicama da u i ja biti kao otac veliki pisac, da e mi se fotografija pojavljivati u novinama, asopisima i na svijetleim ekranima. Govori da je moj djed, al-Hartiti paa, bio nacionalni voa i da moja porodica, plemikog porijekla, korijene vodi od Saada Zaglula i Orabi-pae, te da se protee sve do Meke asne, Kureja i Boijeg poslanika. Svaka je uenica imala poznatog oca ije bi ime ispisivala pored svog imena na tabli. Svaka od njih se ponosila svojim ocem ili djedom, ujakom ili stricom, ili bilo kojim drugim poznatim mukarcem u svojoj porodici. Osim nje. Stoji kod table uzdignute glave. Nastavnik joj nareuje da napie svoje ime. iljatim otrim prstima uzima komad bijele krede. Tijelo joj se okree prema ploi. Vidimo njena vrsta, uspravna lea, zakrpu priivenu crnim koncem na kecelji, ravne sandale na nogama. Velikim iskrivljenim slovima, kako to piemo mi djeca, pie svoje ime: Zejna. Nastavnik je bambusovom ipkom oinu po leima, po zakr-

pi na kecelji od katuna ili gabardina. Napii svoje puno ime kao i tvoje kolegice! Prstima uzima kredu i pie: Zejna bint Zejnat. Potom se okree kako bi pogledala u nas. Zjenice u njenim oima isijavaju crni ar dok nastavnik grmi: Napii ime svog oca i djeda, magarice jedna! Dvije crne baklje rasplamsae se mrklim sjajem. Baci kredu na zemlju, zgazi je nogama, a potom uzdignute glave ode do svog mjesta u posljednjem redu. Uitelj nas je poduavao osnovima jezika i vjere. Govorio je da je dijete koje nosi majino ime kopile. Uio nas je singular i plural: rije rijei; pozdrav pozdravi, preljuba preljube. Po zidovima kolskih toaleta poele smo pisati njeno ime: Zejna bint Zejnat. Meutim, ona nije itala ono to smo mi pisale, niti je dolazila u kolu svaki dan kao to smo to mi inile. Dolazila bi dva puta sedmino, utorkom i etvrtkom, na asove muzike kulture kod gospoice Merjem. Potom je donijeta odluka o njenom iskljuenju iz kole. Vie je nisam viala osim sluajno na ulici. Gospoica Merjem uila nas je svirati klavir. Uzimala bi Zejnine prste u svoju ruku, visoko ih podizala u razredu kako bismo ih vidjele. Gospoica Merjem je bila ponosna na Zejnine prste. Govorila bi da su stvoreni za muziku, da je ona nadarena djevojica, te da niko u razredu nije nadaren kao ona. Suze bi se caklile u Zejninim oima, ali nijedna joj ne bi kanula, ve bi samo njene garave zjenice jo jae zasjajile, tako da smo mislile da su to suze, a odmah potom bismo se razuvjerile kada bi njene oi zablistale osmijehom koji bi obasjao njeno mravo bljedunjavo lice. Svjetlost bi izvirivala ispod njene tamne ispucale koe, inei je njenom i ruiastom. Zurim u duge, suhonjave, vrste Zejnine prste dok ona svira. Njeni jaki prsti brzinom svjetlosti prelaze preko tipki klavira. Glas joj odzvanja dok pjeva nacionalnu himnu. Moj je glas, u poreenju sa njenim, hroptei, hrapav, promukao i priguen. Moji su prsti, u poreenju sa njenim, zdepasti, mlitavi, nalik na prste moje majke, punaki i spori. Moje majke Budur, gospoe supruge velikog profesora Zekerije al-Hartitija. I sama je bila velika profesorica, koja je zauzimala istaknuto mjesto u knjievnosti. Nou bi mi se u snu javljao lik Zejne bint Zejnat. Vidjela bih je kako sjedi na malenoj stolici bez naslona i svira na klaviru i ne gledajui u svoje prste. Pogleda uperenog u notni zapis okree jednu stranicu za drugom. Napamet zna melodiju, kao da ju je sama komponirala, sama napisala rijei pjesme, dok joj se prsti sami od sebe kreu. Nisam razumjela to znai rije razvrat, koju je vrhom jezika izgovarao uitelj, kao da je pljuvaka koju pljuje izmeu usana, ali sam pretpostavljala da je nadarenost za muziku u nekoj vezi sa razvratom, jer kako inae da jedno dijete razvrata bude bolje od svih nas u muzici. Negdje duboko u sebi ja sam joj zavidjela. Viala sam je kako dugog vrstog stasa hoda ulicom, s lahkoom pokree ruke i noge, slobodno plee i pjeva sa djecom ulice i ne plai se da e zakasniti vratiti se kui. Ona nema kue u koju bi se vratila, nema majke koja bi je grdila, niti oca da je oamari ako zakasni.

84

BEHAR115

Naval al-Saadavi: Zejna

KNJIEVNI PODLISTAK

Nou bih, prije nego zaspim, ula oca i majku kako se svaaju. Imala sam petnaest godina, bila sam uenica u srednjoj koli. Prisjeala sam se rijei nastavnika kada bi govorio da u postati velika spisateljica kao moj otac, veliki profesor Zekerija al-Hartiti. Vidim objavljenu uokvirenu fotografiju svog oca. Na licu mu osmijeh koji zrai. Ovakvo zraenje nisam viala u kui. Otac je veinu vremena bio utljiv. Vraao bi se iz svog ureda u novinama da bi uao u svoju radnu sobu u kui, veliku sobu ija su etiri zida bila prekrivena policama sa knjigama. Njegov radni sto, pored staklenog prozora s pogledom na Nil, bio je od izrezbarene ebanovine, prekriven novinama i asopisima. Njegova fotografija u zlatnom ramu, na kojoj se naginje pred predsjednikom drave, kako bi primio Veliku nagradu za zasluge na dan Praznika knjievnosti i umjetnosti, visila je na zidu. Otac me upozoravao da ne izlazim na ulicu. Govorio bi mi da se djevojice iz uglednih porodica ne igraju s djecom na ulici. Vrebale su opasnosti od silovanja. Novine su svakodnevno izvjetavale o takvim deavanjima. Zloini su rasli sa rastom siromatva i nezaposlenosti. Mladii koji su zavravali fakultete bili su bez posla i bez nade da e nai hranu, a kamoli suprugu. ivjeli su u neimatini i silovali djevojke po ulicama. Neto me vuklo na ulicu. Zidovi u kui bili su obojeni svijetloruiastom bojom, ali je vazduh u njoj bio teak, kao da je bio ispunjen nekim prozranim dimom koji oko nije moglo vidjeti, niti nos nanjuiti. Osjeala bih kako mi se iri tijelom mekan, pun mrnje, utnje, letargije i neke skrivene tuge. Prozori nae kue bili su uvijek zatvoreni duplim staklima i zavjesama, spreavajui da ue praina koja se dizala sa ulica, kao i intenzivna buka, buni glasovi koji su odzvanjali iz mikrofona okaenih na damijskim munarama, udarci o bubnjeve, buka svadbenog plesa, kazina i kabarea, policijskih i vatrogasnih sirena. Kao djevojica, upitala sam mamu zato se udala za mog oca. Odgovorila mi je: Ljubav, Madida. Tad jo nisam znala ta podrazumijeva ljubav izmeu mukarca i ene. Pokuavala sam na majinom licu, dok bi ona gledala u oca, ili na oevom licu, dok bi on gledao u majku, uhvatiti pogled ljubavi u njegovim ili njenim oima, ali bezuspjeno. Nijednog dana nisam uhvatila pogled ljubavi u naoj kui, sve dok nisam odrasla i shvatila stvari koje prije nisam shvaala. Otac je bio utljiv. I kad bi govorio, to bi bilo u vezi s njegovom dnevnom kolumnom u novinama, govorio bi o glavnom i odgovornom uredniku, ministru ili predsjedniku drave. Priao bi i o antiratnim demonstracijama u inostranstvu, padu vlade u Iraku, problemima siromatva u Egiptu, Sudanu i Etiopiji. Majka mi je bila ugledna profesorica, kao i otac, moda i uglednija od njega, jer je ona bila ef Odsjeka za knjievnu kritiku na Univerzitetu, imala je poasni doktorat, bila je dobitnica i Velike nagrade za zasluge, i to prije nego ju je dobio moj otac. Njena fotografija u zlatnom ramu visila je na zidu njene radne sobe. Na njoj se naginje dok prima nagradu od predsjednika drave na Praznik knjievnosti i umjetnosti. Kad sam napunila petnaest godina, poela sam shvaati da ima neto skriveno u vezi izmeu mojih roditelja. Nou bih ih ula kako se svaaju. Ispoetka su im glasovi bili tihi, hroptei,

spori. Postepeno bi postajali bri, ponekad popraeni zvukovima stvari kako padaju na pod ili amarima i udarcima nogama. Otkucaji mog srca postajali bi snaniji kako bi se svaa intenzivirala. Tijelo bi mi se skvrilo pod pokrivaem. Zatomila bih udisaje i izdisaje. Plaila sam se da ih ne uju otac i majka i ne otkriju da sam budna, da jo nisam zaspala. Iz godine u godinu nosila sam ovaj teki teret na srcu dvadeset i etiri godine. Skrivenu tajnu za koju nije znao niko na svijetu. Nisam je mogla odati nijednom ivom stvorenju, jer kao da bih time izdala i oca i majku. Otac i majka bi se pred ljudima pojavljivali savreno sretni. Za novine i medije govorili bi o sretnom braku, o rijetkoj vezi izmeu njih temeljenoj na ljubavi i visokom obrazovanju. U sebi sam skrivala istinu kao zloudni tumor koji je rastao protivno mojoj volji, istovremeno pritiskajui elije moje due i mog uma. Utoite sam potraila kod poznatog psihijatra, koji je bio oev kolski kolega. Mislila sam da e me on izlijeiti od depresije. Meutim, i on je bio poput mojih roditelja. Imao je dva lica jedno u konfliktu sa drugim. Pisao je knjige o modanim elijama i neurologiji i njenoj vezi sa umom i psihom. No, i sam je patio od bipolarnog poremeaja i depresije. Ponekad bi me lijeio tabletama, a ponekad neim drugim. Diplomirala sam knjievnost s uspjehom zadovoljava. Nisam voljela knjievnost, niti pisanje. Vie sam voljela matematiku i brojeve. Nije me zanimalo ono to su nazivali knjievnom fikcijom, moda iz otpora prema ocu, majci i nastavniku koji je predviao da u postati velika spisateljica. Odmalena sam mrzila tog nastavnika. eljela sam da pobijem njegovo predvianje. Voljela sam muziku, ples i pjesmu. Meutim, moji zdepasti prsti nisu bili u stanju svirati. Bili su nalik na prste moje majke. Moje kratko debelo tijelo bilo je nalik na tijelo moje majke. I otac mi je bio nizak, kao i majka, ali je on bio mrav. Odlazio bi u klub da igra golf. Viala bih ga iz daljine dok ide sitan, malene trokutaste glave, iljate brade ispod punakih usana. Gornja mu je usna bila punija od donje. Isturio bi usne naprijed kad bi utonuo u razmiljanje ili kad bi gledao za majkom kako ide. U san bi mi, dok sam spavala, dolazio lik Zejne bint Zejnat. Njen lik me od djetinjstva nije naputao. eljela sam biti poput nje, pa taman rekli za mene da sam kopile. Majku su zvali patkica. Obuvala je cipele sa visokim picastim potpeticama. U njima se vukla hodnicima univerziteta kako bi stigla do svog velikog kabineta pored dekanovog. Pomalo bi dahtala dok bi ila, nosei svoje zdepasto tijelo. Pomalo bi se ljuljala na svojim visokim potpeticama. Vrat joj je bio kratak, mesnat. Nosio je njenu malenu etvrtastu glavu koju je uokvirivala crna kratka kosa, donekle tanka, proarana sa nekoliko sijedih vlasi, koje bi brzo nestajale pod odlinom farbom za kosu. Nosila je plavi kostim sa bijelim ovratnikom, nalik na bijele ovratnike djevojaka prije nego se udaju i izgube nevinost. Bila je u srednjim godinama, pred sami ulazak u ono to nazivaju menopauzom. Bila je mlaa od svog supruga Zekerije al-Hartitija devet godina, ali je on izgledao godinu ili dvije mlai od nje. Moda zbog toga to je bio mukarac, a ne ena, iji se ivot bre istroi. U mukarevom tijelu nije bilo nita to ukazuje na nevi-

BEHAR115

85

KNJIEVNI PODLISTAK

Naval al-Saadavi: Zejna

nost, nije dolazio u dob da dobije menstruaciju, pa da mu zatim ona prestane, pa u menopauzu i starost. Ne ostaje trudan niti raa, ne nosi teret kue, djece, loe reputacije. Mukarca sramoti samo prazan dep. Ne sramoti ga ak ni druenje sa nonim damama u javnim kuama. Odmalena je Budur pazila na svoj ugled. Na svojim pleima morala je nositi ast velike porodice, ast svoga oca generala Ahmeda al-Damhirija, koji je bio oficir u vojsci kada je izbila revolucija. Nije bio jedan od velikih voa, ali je s jednim od njih bio u srodstvu. Dobio je poloaj generalnog direktora ili generalnog sekretara Nove kulturne organizacije. U godinama adolescencije itao je romane o platonskoj ljubavi. U ogledalu bi gledao na svoj lik kao na lik junaka prie Romeo i Julija. Napisao je ljubavnu poemu svojoj kominici. U svojim snovima sebe je vidio kao poznatog pjesnika ili istaknutog romanopisca. Neki njegovi snovi uunjali su se u njegovu ki Budur jo dok je bila djevojica. itala bi knjige u oevoj biblioteci. Srce bi joj lupalo u prsima dok bi itala u krevetu pred spavanje. Mladi njenih snova zavodio bi je nou. Vodio bi s njom ljubav sve dok ne bi doivjela vrhunac. Njeno usnulo tijelo pod pokrivaem treslo bi se od grene slasti. Ujutro bi ustajala zarumenjenih obraza, nateenih oiju. Vruom vodom i sapunom prala bi tijelo u kupatilu. Tijelo bi se oistilo od prljavtine, ali srce bi i dalje ostajalo oteano grijehom. est mjeseci prije izbijanja revolucije izbio je poar u Kairu. Budur Ahmed al-Damhiri je ve diplomirala iz knjievnosti i kritike. Tijelo joj je drhtalo od uitka kad bi u njenim uima zazvonila rije diploma. Liila je na uitak seksa. Isti onaj drhtaj proimao bi cijelo njeno bie tijelo, pamet i duu. Sve troje bi se stopilo u jednom divljem uitku. Njeno kratko debelo tijelo treslo bi se na visokim potpeticama. Skoro da bi skoila u zrak, plesala, pjevala, letjela, da nije bilo sile Zemljine tee koja ju je vukla ka tlu snagom jaom od njene. Uvrstila je stopala za tlo. Nestalo joj je glasa. Njen otac je vidio suze u njenim oima. Mislio je da su to suze radosnice zbog diplome. Otac nije imao pojma o tome ta se zbivalo s njegovom keri.

U dubini due Budur je osjeala tugu, i to pogotovo u sretnim trenucima. Moda je to bilo njeno zdepasto tijelo, ili njene uske oi bez ikakvog sjaja, njena ograniena pamet iako je diplomirala, ili njena dua zatoena unutar tamnice knjievnosti. Okovi bi se skidali samo u snu, kad bi spavao njen um, njena dua i tijelo, kad bi spavali njeni otac i majka i sav svijet, kad bi Bog zatvarao svoje budno oko koje ne spava, kad bi se sve istopilo u tami. Budila bi se jedna skrivena elija u dubini skrivene nutrine, nanjuila ljubav i slast grenog seksa. Prije izbijanja poara desile su se velike demonstracije. Ljubav prema domovini preko oca uvukla se u njegovu ker Budur. itao bi joj nespretne stihove koje je itao svojim kolegama iz vojske. Pjevao bi o smrti za domovinu, pod uvjetom da on nije taj mrtvac, niti njegova ki. Bio je silno uvjeren u svoju ljubav prema domovini, silno uvjeren da je njegova ki Budur njegova, ne neija druga, silno uvjeren u postojanje Boga, meleka, Sudnjeg dana i Iblisa. Sve se to jo odmalena uvuklo u njegovu ker Budur. U koli je pjevala himnu sa djevojicama. U sedmoj godini poela je klanjati pet puta na dan, postila je mjesec Ramazan, tjerala je mladia svojih snova iz svog sna i jave. Budur je uspjela kontrolirati svoju podsvijest koja bi se budila u snu. Uspjela je nametnuti joj san. U ljubavi prema Allahu i domovini Budur je premaila svog oca. Bila je meu najuzornijim djevojkama u ijim se srcima irila vjera u Allaha i domovinu, tekla njihovim venama, zajedno sa krvlju, od glave do pete. Ali san bi je savladao. Privlaio ju je sebi kao sila Zemljine tee. Tijelo bi joj palo u komatozni san, itavo tijelo osim tabana njenog lijevog stopala, koje je bilo njeno i mekano poput stopala njene majke. Ostajao bi svjestan, budan, pa ak i kad bi kosmos zaspao. Budur bi u snu osjeala da se neto poigrava tabanom njenog lijevog stopala. U snu bi udarala u neto desnom nogom. Mislila je da je to Iblisov prst. Izaziva Boiju volju, kakilja joj taban dok je ona nesvjesna. Huka je na grijeh.

Naval al-Saadavi egipatska je spisateljica, feministica, politika aktivistica, psihijatrica i zagovornica borbe za enska prava. Ova je autorica meu najprevoenijim savremenim egipatskim piscima. Roena je 27. oktobra 1931. godine u Kafr Tahli, malenom selu u blizini Kaira, a odrasla je u velikoj porodici sa jo osmoro brae i sestara. Godine 1955. diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Kairu. Autorica je brojnih romana, pripovjedaka, memoara, drama, eseja. Njena su djela prevedena na vie od 30 jezika. Zbog svog feministikog aktivizma i pisanja o, do tada, tabu temama genitalnom sakaenju ena, emu je i sama bila podvrgnuta, i seksualnom zlostavljanju esto je bila izloena progonima i hapenjima. Dugo godina njena su djela bila zabranjena u Egiptu. Godine 1972., nakon to je objavljen njen roman ena i seks, izgubila je posao u egipatskom Ministarstvu zdravlja. Morala je odstupiti sa svih javnih funkcija koje je do tada obnaala te ugasi-

ti asopis Zdravlje, koji je ureivala. Godine 1981. zavrila je u zatvoru kao politika disidentica u vrijeme reima egipatskog predsjednika Envera al-Sadata. U zatvoru je provela nekoliko mjeseci, a osloboena je nakon ubistva al-Sadata. Potaknuta tim iskustvom, 1983. godine napisala je Memoare iz enskog zatvora. Osim toga, njen boravak u zatvoru i kontakti sa drugim zatvorenicama posluili su joj kao inspiracija za roman ena na nultoj taki. Godine 1993. bila je prisiljena napustiti Egipat zbog stalnih prijetnji smru te odlazi u Sjedinjene Amerike Drave, gdje prihvata ponudu da predaje na univerzitetima u Sjevernoj Karolini i Sijetlu, a nakon toga i na brojnim drugim univerzitetima u svijetu. U Kairo se vratila 1997. godine. Dobitnica je brojnih nacionalnih i internacionalnih nagrada i vie poasnih doktorata.

86

BEHAR115

KOLUMNA

zoon politikon

Pie: Faris Nani

Ne irilici ili ne
manjinama ili ne vladi
Kriza izazvana pokuajem revizije prihvaenih standarda potivanja prava nacionalnih manjina ima potencijal razbuktati se u provalu opeg nezadovoljstva stanjem u zemlji te na povrinu izvesti opskurne ekstremiste koji bi zauzeli politiki prostor dominantnih etabliranih stranaka i zemlju gurnuli u ponor totalitarizma, bez obzira na predznak.
d hoc udruga graana pod militantnim nazivom Stoer za obranu hrvatskog Vukovara prikupila je dovoljan broj potpisa graana za pokretanje referenduma kojim se trai promjena Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina i uputit e ga Hrvatskom saboru. Procedura nalae da Ministarstvo uprave provjeri valjanost potpisa i ustanovi ispunjenje kriterija o najmanje 450.000 potpisa, nakon ega bi Sabor trebao raspravljati o legitimnosti i legalnosti, odnosno ustavnosti takvog zahtjeva i eventualno ga uputiti na ocjenu Ustavnom sudu. koer, stavom 2 istoga lana taj se kriterij dopunjuje odredbom o meunarodnim ugovorima i pravom jedinica lokalne i regionalne samouprave da to pravo reguliraju svojim Statutima. To se zapravo odnosi na manjine ija je brojnost neznatna, ali steena prava, jo iz vremena bive drave velika. Premijer Milanovi upozorio je da je zahtjev aspurdan jer manjinsko pravo priznaje manjini tek kada postane veina. Stoer za obranu hrvatskog Vukovara tvrdi da se referendumskim pitanjem trai usklaenje s evropskim tekovinama u zatiti manjinskih prava, pozivajuii se na ustavna i zakonska rjeenja u drugim evropskim dravama, pa i lanicama EU. Znaajno je napomenuti da vaei Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina iz 2000., koji je usvojen dvije godine prije donoenja Ustavnog zakona, u lanu 4., stav 1 odreuje nejasno naznaen kriterij veine (relativne, apsolutne) pripadnika nacionalne manjine u opini ili gradu koji omoguuje pravo na slubenu upotrebu jezika i pisma te manjine, a u stavu 2 odreuje se iznimka koja se odnosi na obaveze iz meunarodnih ugovora. lanovima 2 i 3 Zakona ne mijenjaju se steena prava nacionalnih manjina temeljem meunarodnih ugovora ili ranijih zakona. Taj se Zakon inae poziva na stari Ustavni zakon o ljudskim pravima i pravima etnikih i nacionalnih zajednica ili manjina, koji je davno van snage jer nije bio usklaen s Evropskim konvencijama odnosno pravnim nasljeem. Dio ustavnih strunjaka ve se izjasnio kako je prijedog Inicijatora referenduma protuustavan i time dao odreene smjernice Ustavnom sudu. Bez obzira na miljenja u pojedinim medijima kako se Ustavni sud u sluaju referenduma o uvrtenju braka kao zajednice mukarca i ene u Ustav koji je proao, pokazao nekompetentnim, njegov pravorijek u tom sluaju bio je dosljedan, utemeljen i nediskriminatorski, baziran na Ustavu. Stoga je za oekivati da e istu dozu ozbiljnosti i ustavnopravne utemeljenosti Sud pokazati i u sluaju ove inicijative.

Legitimnost pitanja, legalnost referenduma, razumnost dilema

Gotovo svi mediji, a i sve relevantne politike stranke, ukljuiv i HDZ stajalita su kako je referendumsko pitanje kojim se trae promjene neustavno, nelegalno i nelegitimno jer trai redukciju prava nacionalnih manjina, a na to je upozorenje Hrvatskoj uputila i Evropska komisija. Inicijatori trae promjenu kojom se kao kriterij za javnu upotrebu manjinskog jezika i pisma die manjinski populacijski cenzus u jedinicama lokalne samouprave, prema lanu 12., stav 1 Ustavnog zakona na vie od 50%, umjesto dosadanjih 33,3. Ta-

Evropske nedosljednosti
Rimski ugovor o osnivanju Evropske ekonomske zajednice nije posebno tretirao ljudska, pa time niti manjinska prava, jer se tada smatralo da Konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijea Evrope, usvojena 1949., uspjeno regulira podruje svih opeprihvaenih ljudskih prava. Kasnije je Vijee Evrope usvojilo Okvirnu konvenciju za zatitu nacionalnih manjina koju nisu usvojile sve zemlje, a niti EU, a neke ju nisu ratificirale,
BEHAR115

87

KOLUMNA

poput Belgije i Luksemburga, dok ju mnoge nisu prenijele u svoja zakonodavstva. Kako ne postoji jedinstvena, zajednika EU primarna regulativa koja se bavi pravima nacionalnih manjina, a relativno kasno inicirana, sekundarna u obliku uredbi, direktiva i rjeenja kao i sudske prakse, nije potivana od mnogih lanica, tako se i rjeenja u zemljama EU prilino razlikuju. Jedna od osnivaica i najutjecajnijih lanica, naime Francuska, kojoj vole tepati kako je inaugurirala ljudska prava svojom krvavom revolucijom, uope ne priznaje manjine, niti regulira pravo na njihovu zatitu, pozitivnu diskriminaciju, uporabu jezika i pisma, ili uenje nacionalne grupe predmeta u kolama. Kao niti Grka. Mnoge drave nemaju zakonski ili na drugi pravni nain reguliran status vjerskih zajednica, posebno nekranskih, poput Njemake, takoer osnivaice i jo uvijek najutjecajnije, barem ekonomski,

lanice EU. Neke druge drave lanice EU, osim formalnog priznanja postojanja nacionalnih manjina, ni na koji nain nisu regulirale njihov status i prava. Od 2000. godine postoji Povelja o temeljnim pravima koja bi trebala biti dio budueg Ustava Evropske unije, koji je ve dosada izazvao brojne kontroverze i nije usvojen, te time otvoriti vrata zakonskoj regulativi Unije kao obvezujuoj za sve lanice. Naravno, ba su te nedosljednosti dale argumente inicijatorima referenduma da se pozivaju na rjeenja naprednih evropskih demokracija koje, u aspektu zatite nacionalnih manjina daleko zaostaju za Aqui communitaireom koji je nametnut novim lanicama i aspirantima na lanstvo, ali i za rjeenjima nekih bivih socijalistikih drava, ukljuivi Jugoslaviju. Jedan od instrumenata bio je i Lenjinov koncept konstitutivnosti naroda koji je primjenjivan za vrijeme bive drave u Hrva-

tskoj, a i danas je na snazi u Bosni. Takav koncept, iako Evropa na njem inzistira u Bosni, u njoj je bio posve nepoznat, a mnogi su ga teoretiari smatrali inkompatibilnim s evropskim pravnim tekovinama, odnosno tek sovjetskim eksperimentom za privlaenje naroda bive carske Rusije iji je teritorij Sovjetski Savez zadrao.

irilica ili neto vie

Najosjetljiviji dio sluaja dvojezinosti u Vukovaru zapravo je manipulacija patnjom Vukovaraca. Naime, viemjeseno trajanje sluaja, od viekratnog zakonski utemeljenog postavljanja i nezakonitog razbijanja te skidanja dvojezinih ploa s natpisima dravnih institucija, do derogacije vlastite, par godina stare odluke vukovarskog gradskog vijea kojom se suspendira primjena Ustavnog i Zakona o uporabi manjinskih jezika i pisma u gradskim institucijama, odnosno mijenja Statut grada kojim se regulira dvojezinost, do formiranja neslubene kolone tzv. vukovarske Hrvatske ije su organizacija i provedba imale elemente dravnog udara, posebno s, u crne jakne uniformiranim vojnicima koji su zavarali okupljen narod i poslali ga u kolonu sjeanja, dok su najviim zvaninicima drave, demokratski izabranima, to sprijeili, stalno je u prvi plan isticalo simbolizam irilice pod kojom je vrena agresija na Hrvatsku i ubijan Vukovar. Mudri su upozoravali kako je irilica i hrvatsko pismo, kako je to jedno univerzalno pismo kojim se, kao i latinicom koja nije iskljuivo hrvatsko pismo, slue gotovo tri stotine milijuna ljudi, kako dvojezini natpisi i na irilinom pismu stoje posvuda u Hrvatskoj, kako je na koncu Hrvatska i zbog znatno poboljanog odnosa prema manjinama, naroito Srbima, zavrila pregovore o svim poglavljima za pristup Evropskoj uniji, no nije pomoglo. Traio se zakonski reguliran status grada Vukovara kao mjesta posebnog pijeteta, s najvanijim zahtjevom za dodatnu suspenziju dvojezinosti i upotrebe irilice. Ovdje, ba zbog licemjerja s optubama o masovnom dovoenju Srba kako bi se mogli popisati u Hrvatskoj, a posebno u Vukovaru, nije

Mudri su upozoravali kako je irilica i hrvatsko pismo, kako je to jedno univerzalno pismo kojim se, kao i latinicom koja nije iskljuivo hrvatsko pismo, slue gotovo tri stotine milijuna ljudi, kako dvojezini natpisi i na irilinom pismu stoje posvuda u Hrvatskoj, kako je na koncu Hrvatska i zbog znatno poboljanog odnosa prema manjinama, naroito Srbima, zavrila pregovore o svim poglavljima za pristup Evropskoj uniji, no nije pomoglo.

88

BEHAR115

KOLUMNA

na odmet u pamet prizvati neka stara i novija bosanska iskustva. Prvo, irilica je bila ravnopravno pismo u bivoj Jugoslaviji i svaki ju je hrvatski graanin po zakonu morao savladati. Na stranu injenica da je ovjek bogatiji ako vlada jo jednim pismom. U tom smislu, irilica nije bila nepoznata niti u Vukovaru do rata niti za vrijeme rata. Isto tako, irilica je bila slubeno pismo u Bosni, iako se tamo puno vie i ee rabila, i zbog injenice da se trojna konstitutivnost naroda u Bosni znatno vie potivala i na simbolikoj razini nego dvojna konstitutivnost u Hrvatskoj. Trojna konstitutivnost u Bosni nije ukinuta, ve je reafirmirana Daytonskim sporazumom i osnaena u smislu primjene na itavoj teritoriji odlukom Ustavnog suda, ime se pokuala sprijeiti etnicizacija i iskljuivost, posebno u tzv. republici srpskoj. U Hrvatskoj je dvojna konstitutivnost ukinuta tzv. Boinim Ustavom, a militantni Srbi iskoristili su taj in kao casus belli i zapoeli pobunu te kasnije i agresiju JNA. Naravno da je ukidanje dvojne konstitutivnosti uslijedilo nakon prvih blokada cesta i stvarnog poetka pobune zbog viegodinje propagande o navodnoj ugroenosti Srba u cijeloj Jugoslaviji, a posebno nakon demokratskih izbora u Hrvatskoj u kojoj je na vlast dola nacionalistika stranka, s ne ba opreznim vokabularom i nizom najava koje nisu doprinosile smirivanju uarenog stanja. Osjeaj stvarne ugroenosti Hrvata i ostalih graana militantnom propagandom s etnikim insignijama zapravo je na vlast doveo one koji su prvo benzinom pokuali gasiti poar, a tek nakon to su se dogaaji izmakli kontroli, pokuali pregovarati s ve de facto secesionistiki nastrojenim i dobrano naoruanim politikim predstavnicima nekih (ne svih) Srba u Hrvatskoj. Recept stvaranja secesionistikih enklava sa srpskom veinom, pa njihovo teritorijalno spajanje ratom i genocidom, iz Hrvatske je prenesen na Bosnu, a ratna razaranja i zloini daleko su nadmaili one u Hrvatskoj. Zapoelo je s Tomaicom, a zavrilo s Kravicom i ostalim grobitima srebrenikog genocida. Povrh svega, najvea stratita Bonjaka i

Mediji su prenosili ponekad potresna stajalita stvarnih rtava srpske agresije i unitavanja Vukovara, ljudi koji su sasvim iskreno tvrdili da je irilica za njih simbol stradanja i ponienja i da je zbog toga u Vukovaru neprihvatljiva. To je shvatljivo s aspekta potivanja rtve i individualnog pristupa svakoj tragediji. No, za vrijeme njemake okupacije tih istih podruja vreni su zloini, a najvei dio korespondencije bio je na latinici, pa to pismo nikada nije postalo sporno kao simbol okupacije.

bosanskih Hrvata ostala su u republici srpskoj ije se vlasti stalno trude prikazati tu jedinicu proirene lokalne samouprave kao neku drugu srpsku dravu koja je dio svoga suvereniteta predala Bosni i Hercegovini, a zloine vojske na koju se pozivaju nastoje to vie potisnuti, posebno iz kolektivnog pamenja srpskog naroda. No, a tu treba pokuati povui paralelu sa zahtjevima tzv. Stoera za obranu hrvatskog Vukovara, sve to ne sprijeava vlasti u drugom entitetu u kojem su Srbi izrazita manjina, u tzv. Federaciji BiH da dosljedno provode politiku trojezinosti i upotrebe oba pisma, latinice i irilice. Srbi u istonoj Slavoniji donekle su i sami odgovorni za ove probleme jer su, umjesto zajednikih kola u kojima bi sluali nacionalnu grupu predmeta traili odvojene kole, nacionalnu segregaciju. Meutim, osvrnimo se na susjednu trokonstitutivnu Bosnu. Utemeljeno prozivanje lokalnih srpskih politiara da su inzistirali, ak 15 godina po okonanju mirne reintegracije Podunavlja na odvojenim kolama i nastavnim programima, ime su doprinijeli nesmirivanju tenzija i segregaciji, malo mirii na licemjerje jer mnogi hrvatski politiari u BiH, odreda tzv. desne (itaj: HDZ) provenijencije nemaju nita protiv, a u nekim jedinicama lokalne samouprave inzistiraju na nacionalno odvojenim kolama, u kojima hrvatska djeca ue po programu Republike Hrvatske! Argument nekih hrvatskih udruga, pa i stranaka samoproglaenih desniara, kako je uvoenje dvojezinosti po odredbama Ustavnog zakona isforsirano krivotvorenjem rezultata posljednjeg Popisa stanovnitva jer se dobar dio popisanih Srba zapravo nalazi u Srbiji, a ne ivi u Vukovaru, je takoer licemjeran jer

zaboravlja hrpimino i organizirano dovoenje hrvatskih dravljana, hrvatske nacionalnosti, u Bosnu u kojoj isto tako ne ive za, popis 2013. To hrpimino dovoenje ak je bilo i poticano od Vladinog ureda za dijasporu. Ali, misle si hrvatski desniari i ini nezadovoljnici, posebno oni ije su mirovine na budetu Quod licet Iovi, non licet bovi.

Razum protiv manipulacije emocijama

Zoran Millanovi je jo u nevinom periodu tzv. sluaja irilica u vjetar nezadovoljnika svime i svaime, udruenih u Stoer i neke druge inicijative, mudro tumaio kako je stvarna pobjeda demokratske Hrvatske, koja se branila i u Vukovaru, ba u injenici da hrvatska, suverena, meunarodno priznata vlast, zemlje lanice EU, priznaje i to jasno i nedvosmisleno pokazuje, najvie standarde manjinskih prava kroz vlastitim Ustavom i Ustavnim zakonom zajamenu dvojezinost. Taj argument izgubio se u protuargumentima pijeteta prema rtvama srpske agresije i genocida nad Hrvatima i ostalim Nesrbima u Vukovaru, koji se uvoenjem irilice, odnosno dvojezinosti prema odredbama, prvenstveno Ustavnog zakona, navodno umanjuje ili ugroava. Mediji su prenosili ponekad potresna stajalita stvarnih rtava srpske agresije i unitavanja Vukovara, ljudi koji su sasvim iskreno tvrdili da je irilica za njih simbol stradanja i ponienja i da je zbog toga u Vukovaru neprihvatljiva. To je shvatljivo s aspekta potivanja rtve i individualnog pristupa svakoj tragediji. No, za vrijeme njemake okupacije tih istih podruja vreni su zloini, a najvei dio korespondencije bio je na latinici, pa to pismo nikada nije postalo sporno kao simbol
BEHAR115

89

KOLUMNA

okupacije. Zapravo, jedan sloen aspekt potivanja manjinskih prava, i medijskim je manipulacijama, ali i jednodimenzionalnou pristupa, sveden na upotrebu jednog pisma - irilice. To je neistinito, ali i opasno jer manipulacijom osjeajima vri politiku mobilizaciju koja ovakvim inicijativama vodi k redukciji prava manjina, to je neustavno i nezakonito, protuevropski, ako ba hoete. Takvo, predstavlja prvi stvarni atak na prava manjina, za razliku od referenduma za uvrtenje braka kako zajednice mukarca i ene koji su se mnogi nakinureni liberali pourili tako etiketirati. Kontinuirani incidenti s postavljanjem i skidanjem dvojezinih natpisa proirili su se irom Hrvatske, pa su zabiljeeni i u nekim sredinama gdje nikada nisu predstavljali problem. inilo se da si-

da (ba tim redom govori lan 8) taj princip rui postavljanjem dvojezinih natpisa, pa i da je Srba manje od 33,3%, na koncu? Ne potuje li se time pripadnike nacionalne manjine, dok se veinski hrvatski narod niime ne ugroava, a rtvama Vukovara pijetet se odaje i izgraenim spomen podrujem i godinjom kolonom sjeanja, koju su ove godine ba najglasniji protivnici dvojezinosti vulgarno politizirali. Moemo li se bolje razumijeti, jer to razvijanje razumijevanja znai, ako se ne poznajemo, odnosno ako ne poznajemo kulturne tekovine i temelje onoga drugog, bio on manjinski ili veinski? to je onda sa solidarnou i dijalogom, ako je i sama snoljivost kao prvi stupanj suivota ugroena odbijanjem razliitoga. Pitanje, naravno, ne smije biti ogranieno samo na podravatelje

Na stranu injenica da je ovjek bogatiji ako vlada jo jednim pismom. U tom smislu, irilica nije bila nepoznata niti u Vukovaru do rata niti za vrijeme rata. Isto tako, irilica je bila slubeno pismo u Bosni, iako se tamo puno vie i ee rabila, i zbog injenice da se trojna konstitutivnost naroda u Bosni znatno vie potivala i na simbolikoj razini nego dvojna konstitutivnost u Hrvatskoj.

tuacija izmie kontroli i to ba u prvim mjesecima punopravnog lanstva Hrvatske u EU. ef HDZ-a, Tomislav Karamarko, nakon to se posuo pepelom jer je neoprezno, iz revolta, kako kae, potpisao oito neustavnu inicijativu Stoera, a prije se prikljuio puistikoj koloni u Vukovaru, to je takoer od njegovih efova u Bruxellesu ocijenjeno politiki barem nemudrim, uao je u ustavnu polemiku s Predsjednikom drave, inae vrsnim pravnikom. U toj polemici pozvao je efa drave da proui lan 8 Ustavnog zakona koji naelno odreuje da se odredbe Ustavog i posebnih zakona moraju tumaiti i primjenjivati sa svrhom potivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snoljivosti i dijaloga meu njima. No, nije jasno na to Karamarko misli. ime se to, u smislu potivanja nacionalnih manjina i hrvatskog naro-

inicijative, na pripadnike veinskog naroda, ve i na pripadnike manjine, u ovom sluaju srpske. Uz jedno proirenje misle li stvarno pripadnici manjine da je integracija u Hrvatsku nevidljiva, a to je cilj odredbi pozitivne diskriminacije koja je utemeljena u Ustavnom zakonu, a stvarna segregacija u Vukovaru za koju se zalau neki njihovi prvaci, mogua? Stvarni pijetet rtvama Vukovara i agresije JNA i srpske paravojske ipak e se postii tek kada Vukovar prestane biti podijeljen grad s odvojenim mjestima skupljanja za Hrvate i Srbe, kada se, osim obnove kua i spomenika kulture dogodi obnova privrede, zapoljavanje, kada se nadom zaustave ljudi daljnjeg iseljavanja. Sve do tada, vukovarske rtve nee uivati stvarni pijetet i njihova rtva nee biti potpuno osmiljena i moralno zadovoljena. Napokon, itav sluaj koji je prerastao u viemjesenu krizu nije samo

posluio vladajuima i opoziciji da skrenu panju s vitalnih tema ozbiljne ekonomske krize u dravi, ve je, zabrinjavajue polarizirajui zemlju, uvoenjem retorike i metoda vremena koje smo poeljeli trajno potisnuti u prolost, jasno demonstrirao Vladi, ali i politikoj klasi duboku frustraciju graana sve teom i sve beznadenijom situacijom. Tako kriza izazvana pokuajem revizije prihvaenih standarda potivanja prava nacionalnih manjina ima potencijal razbuktati se u provalu opeg nezadovoljstva stanjem u zemlji te na povrinu izvesti opskurne ekstremiste koji bi zauzeli politiki prostor dominantnih etabliranih stranaka, koje nemaju rjeenja, i zemlju gurnuli u ponor totalitarizma, bez obzira na predznak. Da se to ne dogodi, politika bi klasa morala malo spustiti pogled s nebeskih visina vlastite vanosti, oslukivanja i pogaanja miljenja Bruxellesa i Washingtona i shvatiti da se vie ne moe poveavati pritisak na graane, bez barem poetnih rezultata ekonomskog oporavka. Predloene promjene Ustava, koje bi jasnije definirale referendumsko podruje, vano zbog mogunosti direktnog odluivanja o najvanijim pitanjima i to na svim razinama vlasti, zatitile bi steena prava nacionalnih i vjerskih manjina u duhu, ali i slovu prihvaenih normi prilikom pristupa Hrvatske EU, omoguile bi progon politikih ubojica iz doba Jugoslavije, ime bi se valjda konano stavila toka na politike, ideoloke i progone na rasnoj, nacionalnoj ili vjerskoj osnovi, i otvorile vrata racionalizaciji lokalne i regionalne samouprave, mogle bi biti prvi korak kojim vlast pokazuje da ipak nije alijenirana od stvarnosti. No, to je tek poetak. Odsustvo od buenja je prolo, slijedi nam neugodan vojni dril, na cioj zimi s nemilosdrnim narednikom. to prije, to bolje. Meutim, treba nam slijediti svima, ne samo nekima i ne selektivno. Ne bude li se radilo ba tako, s jasnom demonstracijom solidarnosti, neemo uspjeti, a referendumske inicijative koje tee redukciji prava, poput ove od kojekakvih stoera ili tabova, nicat e kao korov poslije kie. n

90

BEHAR115

KOLUMNA

multimonolog

Pie: Senad Nani

HRVAANI: Izgubljeni u prijevodu i tranziciji

Bonjaci u Hrvatskoj su dio hrvatskog dravnog identiteta. Iako nisu Hrvati, jesu, s ponosom, Hrvaani. Odrednica je to, iako ire neprepoznata, nadijevana grupama ljudi koji su, naputajui Hrvatsku iz raznih povijesnih vrtloga, naseljavali istim vrtlozima opustoene krajeve sjevera Bosne, pa ih je domai narod razlikovao od okaca, domaeg stanovnitva katolike vjere. Onih koji su se, vremenom, nacionalno odredili Hrvatima. Trebali bismo, stoga, razlikovati Crnogorce i Crnogorane, kao to razlikujemo Albance i Kosovare ili, turskim jezikom prepoznatu tamonju stvarnost, one kojima je nacionalnost Trk od onih kojima je dravljanstvo Trkiyeli.
ojam tranzicije esto doivljavamo u njegovom krnjem obuhvatu. Skloni smo, naime, dojmu da samo mi, stanovnici istone Europe, dravljani zemalja biveg socijalistikog drutvenog ureenja, trpimo taj eksperiment teko odredivih karakteristika i dometa. Unato proklamiranima. No, stvarnost tranzicije mnogo je ira. Treba samo razmotriti tko ju diktira. Suvremena inaica, ona kojoj tranzicijom imamo navodno teiti, pojma liberalizam, slobodarstva dakle, to bi u prijevodu on imao znaiti, niz je sloboda, u formalnom smislu prava, oblikovanih, ne deklarativno, ali u stvarnosti, prema naelu najvieg, dakle niim ogranienog, reda slobode, a to je sloboda kapitala. Nije to inovacija, ve samo osuvremenjena varijanta starih drutveno otuenih i destruktivnih sustava. Koji sada podrazumijevaju i pokuaj globalizacije. Monokulturne i monokanonske, dakako. Poto posljednje povijesno iskustvo carstva u kojem nikada ne zalazi sunce jezino, a dijelom i povijesnim iskustvom, s drugaije rasporeenim ulogama dodue, koincidira ovom suvremenom pokuaju, ne udi diktatorovo posizanje za spremnikom formalno

pravnog iskustva koje zovemo anglosaksonskom pravnom tradicijom. Jednom, dakle, od dvije temeljno razliite europske pravne tradicije. Onu drugu nazivamo kontinentalnom, oblikovanom, u dobroj mjeri, u pokuaju izgradnje pravnog sustava u skladu ne samo sa stvarnou, odnosno stvarnim interesima drutvene elitne moi, ve i poimanjem idealnih sluajeva i naela. Famozna sintagma euroatlantskih integracija podrazumijeva upravo to.

Odakle, naime, iroko prihvaena jezina stvarnost razlikovanja, primjerice, Srba i Srbijanaca? Jesu li to istoznanice? Ne, naravno. Pojam Srbin je odrednica nacionalnosti, a Srbijanac dravljanstva. Pa zato onda odriemo mogunost Bonjaku da, uz nacionalni, ima i dravni identitet? Zato Bonjak ne bi bio i Bosanac, kad Bosancima jesu i bosanski Hrvati i Srbi te ih takvima razlikovno prepoznaju u Hrvatskoj i Srbiji?

Integraciju europskih tradicija s atlantskim. Anglosaksonskim, dakle. Na tetu europskih, kako to vidimo iz oblika i aktivnosti institucija Europske Unije. I NATO-a, dakako. Iako za to nema nikakvog formalnog razloga, osim realne financijske i vojne nadmoi onoga s druge strane Atlantika. I Kanala. Stoga je, dakle, cijela Europa, a ne samo njen bivi socijalistiki dio, u transu. Pardon, tranziciji. to podrazumijeva neogranienu upotrebu najprije jezika carstva bez zalaza sunca, a potom, u skladu s monokanonskim praktinim ciljevima, primjenu odnosne pravne, anglosaksonske dakle, tradicije pri oblikovanju novih te preoblikovanju starih institucija. Tranzicija na djelu. U razliitim tradicijama, kako jezinim tako i pravnim, stvari iste prirode znaju se razliito imenovati, a stvari razliite rijeima istog porijekla. Iz vremena kada tradicije, napose kao razliite, nisu jo niti postojale. Tako je i s rijeima koje oznaavaju pripadnost srodnim grupama ljudi. Srodnima kulturom kao i civilizacijski, pravno dakle. Nacionalnost, naime, u naoj tradiciji oznaava pojam pripadnosti nekoj naciji, u smislu naroda kao zajednice kulturnih obiljeja, ne kao
BEHAR115

91

KOLUMNA

pripadnost dravi. Jer, i latinski izvornik podrazumijeva rod, a ne dravu. Isti pojam na engleskom jeziku, nationality, podrazumijeva pripadnost dravi, gdje je nacija izjednaena u znaenju s dravom u smislu organiziranog naroda u dravu, politiki, pravno i civilizacijski. Mi, pak, za tu vrstu pripadnosti koristimo termin dravljanstvo. Za dravu, u smislu politikog naroda, znamo koristiti i termin nacija, ali pripadnost istoj nikada kao nacionalnost. Engleski jezik, pak, za nacionalnost, kao pripadnost zajednici kulturnih obiljeja, koristi termin ethnicity. Dodatnu zbrku uvodi injenica da je prijevod pojma nacionalnost u na jezini oblik narodnost u socijalistikoj Jugoslaviji koriten ne kao pripadnost narodu, ve kao kulturno-civilizacijski oblik naroda koji nije osniva ili konstituent bive federacije, a na njenom teritoriju ivi u znaajnom broju. to bi, pak, odgovaralo pojmu nacionalna manjina kako ga danas koristimo. Za razliku od ekog jezika, gdje identian pojam narodnost oznaava pripadnost narodu. Pod pritiskom sve vee upotrebe engleskog jezika i anglosaksonske pravne i svake druge civilizacijske tekovine, poesmo i mi brkati pojmove. Pred po mnogo emu famozni popis stanovnitva u Bosni i Hercegovini bijasmo izloeni argumentaciji da je biti Bosanac pravi odgovor na pitanje o nacionalnosti, jer, eto, nacionalnost ima znaiti pripadnost dravi-naciji, a ne etnikoj grupi. Da smo mi kakav neciviliziran narod tanke kulturne i pravne tradicije, kolonizatorska tranzicija naeg jezika moda bi bila i shvatljiva. Ali nai jezici, bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski, stvari razlikuju ne samo pojmovno ve i terminoloki. Ne od juer. Odakle, naime, iroko prihvaena jezina stvarnost razlikovanja, primjerice, Srba i Srbijanaca? Jesu li to istoznanice? Ne, naravno. Pojam Srbin je odrednica nacionalnosti, a Srbijanac dravljanstva. Ne poriui pri tom, jasno, stvarnost srbijanskog i kulturnog identiteta kao sloenog u nacionalnom smislu jer u njegovoj stvarnosti ueBEHAR115

stvuju i brojni pripadnici drugih naroda. Potreba za ovom jezinom razlikom proizlazi iz povijesne injenice da brojni Srbi ive izvan Srbije te da srpski kulturni, pa i civilizacijski identitet nije dominantno oblikovan samo u Srbiji, do mjere da Srbi ine konstitutivni narod u susjednoj joj Bosni i Hercegovini. Koja, pak, sloit emo se, predstavlja uzor sloenosti kulturnog i civilizacijskog identiteta. Pa zato onda odriemo mogunost Bonjaku da, uz nacionalni, ima i dravni identitet? Zato Bonjak ne bi bio i Bosanac kad Bosancima jesu i bosanski Hrvati i Srbi te ih takvima razlikovno prepoznaju u Hrvatskoj i Srbiji? Povijesnu potvrdu i jamstvo budue trajnosti sloenog multikulturnog i interkulturnog civilizacijskog identiteta bosanskohercegovake dravnosti nalazimo upravo u opepriznatoj stvarnosti raznolikog kulturnog bogatstva

pati u odreene javne prostore dijelili kulturnu i rasnu srodnost poneto drugaiju od drugih graana? Pa i danas e se, rasnom i kulturnom mainstreamu Amerike neto blii, primjerice, Hrvati, rado nacionalno deklarirati Hrvatima, ako im se ikada pravno prui prilika da osim dravljanstva odrede i svoj kulturno sloeni identitet. Do mjere da ih veliki broj ima i hrvatsko dravljanstvo. Jer, iako Ameriani, kako ih se nazivalo u tradicionalno iseljenikim primorskim dijelovima Hrvatske, oni nisu samo Amerikanci, ve i Hrvati. Dijaspora. Pa su tako, analogno i stvarno, Bonjaci u Hrvatskoj, velikog i doista prepoznatog kulturnog i institucionalnog doprinosa hrvatskoj i bonjakoj kulturi, dio hrvatskog dravnog identiteta. Iako nisu Hrvati, jesu, s ponosom, Hrvaani. Odrednica je to, iako ire

Nacionalnost, naime, u naoj tradiciji oznaava pojam pripadnosti nekoj naciji u smislu naroda kao zajednice kulturnih obiljeja, a ne kao pripadnost dravi. Jer i latinski izvornik podrazumijeva rod, a ne dravu. Isti pojam na engleskom jeziku, nationality, podrazumijeva pripadnost dravi, gdje je nacija izjednaena u znaenju s dravom u smislu organiziranog naroda u dravu, politiki, pravno i civilizacijski. Mi, pak, za tu vrstu pripadnosti koristimo termin dravljanstvo.

tri naroda koji tvore Bosnu i Hercegovinu potvrujui i gradei ne samo civilizacijski ve i kulturni identitet bosanstva. Pozivajui se, pri tom argumentu, na ameriki model kulturne integracije populariziran pod imenom melting pot, koji bi imao saimati njihovo iskustvo arolikog kulturnog i civilizacijskog porijekla stanovnitva, osim to naelno moe biti primjenjiv samo na dominantno imigracijske, rekli bismo, nomadske kulture po mnogim obiljejima jo i danas, pokuava porei i prikriti znaajne drutvene centrifuge. Je li, naime, samo sluajnost ili puka statistika pogreka injenica da su, sve do, povijesno gledano, tek nedavno, ameriki graani koji nisu imali pravo prevoziti se u odreenom dijelu javnog prijevoznog sredstva ili pristu-

neprepoznata, nadijevana grupama ljudi koji su, naputajui Hrvatsku iz raznih povijesnih vrtloga, naseljavali istim vrtlozima opustoene krajeve sjevera Bosne. Pa ih je domai narod razlikovao od okaca, domaeg stanovnitva katolike vjere. Onih koji su se, vremenom, nacionalno odredili Hrvatima. Trebali bismo, stoga, razlikovati Crnogorce i Crnogorane, kao to razlikujemo Albance i Kosovare ili, turskim jezikom prepoznatu tamonju stvarnost, one kojima je nacionalnost Trk od onih kojima je dravljanstvo Trkiyeli. Ne dopustite da pritiskom uvoza jezinih i pravnih tradicija trenutno dominantne kulture, da ne kaemo globalizacije, zaboravimo nau sposobnost kulturnog i civilizacijskog razlikovanja. Pa bilo to i naizgled finesa. n

92

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE: Narod na razmeu

Politika i vjerska etnogeneza bosanskih muslimana (2):

opstanak kao pitanje izbora izmeu

europeizacije i radikalizacije
Pie: Edin Urjan Kukavica

Dejtonski sporazum karikatura ratne Bosne

Daniel Serwer, ugledni ameriki ekspert za Balkan i profesor na amerikom John Hopkings univerzitetu, je za vedski list Axxess izjavio da je prvi predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegovi bio prisiljen na prihvatanje Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine, pritom kazavi da je to mir, ali ne i pravedan mir.Alija Izetbegovi je u Dejtonu morao prihvatiti entitet Republiku Srpsku, koji bi se prostirao na pola teritorije BiH, u zamjenu za obeanje da e se sve izbjeglice i raseljeni moi vratiti svojim domovima. No, on je bio svjestan da e to biti teko provodivo u entitetu koji sebe naziva srpskim. Izraz koji bi najbolje mogao opisati tu situaciju je: od sigurne pobjede Muslimani su dobili poraz ili, u najboljem sluaju, nerijeen rezultat, rekao je Serwer. Ovaj poznati ameriki profesor tvrdi da je Izetbegovi prihvatio Dejton samo zato to je bio dobar prijatelj i saveznik s Amerikancima. Amerika je bila njegov bliski saveznik, ali i ef i diplomatska podrka tokom cijelog rata. Nije imao izbora. Izetbegovi je mislio da bi Washington mogao presijei dotok novca iz arapskih zemalja Bonjacima ako ne prihvati Dejton. Holbrooke je, takoer, Izetbegoviu kazao da je srpski otpor ojaao i da e srpske snage ponovo napasti muslimane. Nakon to su Tuman i Miloevi pristali na Dejton, Izetbegovi je morao uiniti isto, tvrdi Serwer.

Osnovna odrednica historije ove zemlje i njenih naroda su sukobi, koji bi se, temeljem sadrine i manifestacionih oblika, ugrubo mogli kategorizirati na: 1) predratne dijalektike i dijaloke sukobe izmeu bosanskih muslimanskih politiara i intelektualaca oko etnike/narodne identifikacije dotadanjih Muslimana; 2) period agresije i oruanih sukoba Bonjaka, Srba i Hrvata; 3) meustranake sukobe i sumnjiva koaliranja sa jedinim ciljem osvajanja i zadravanja vlasti, koji karakteriziraju cijeli poslijeratni period. Ovom spisku mogla bi se dodati i etvrta kategorija, unutarbonjaki sukob(i) izmeu razliitih skupina monopolistikih pretendenata na pravo predstavljanja i zastupanja svih Bonjaka!

Istakao je da je Dejtonski sporazum samo produio neslaganja i mrnju meu bh. narodima kao to je bilo i tokom rata. Iako je Dejtonski sporazum trebao donijeti okonanje rata koji je u BiH trajao od 1992. do 1995. godine, stanje koje sada imamo u Bosni je karikatura ratne Bosne. Srbi su u konstantnoj svai s Bonjacima, dok Hrvati koaliraju s obje strane, u zavisnosti od ponuenih pogodnosti, rekao je eminentni ameriki profesor Daniel Serwer. On smatra da strane diplomate koje su pokuale pomiriti zaraene strane u BiH nisu dobro shvatile cijelo stanje na terenu i odnos snaga u bosanskom ratu. Pria o Dejtonu je trebala biti jedna snana poruka, ali je postala zabluda. Nikada nije donio mir u Bosnu kakav sam ja prieljkivao tokom pregovora u Dejtonu. Shvatio sam da su strane diplomate tokom pregovora ile u pogrenom smjeru, jer nisu shvatili pravo stanje rata u Bosni, kazao je Serwer. Tvrdi da je Slobodan Miloevi u Dejtonu iznudio najbolji mogui sporazum za Srbe u BiH, koji su pred kraj rata bili u defanzivi i pred moguim vojnim i politikim porazom. Miloevia na pristanak na sporazum nije natjeralo NATO-vo bombardiranje, nego strah od gubitka vlastite moi. Bio je lukav i pretvarao se da se odupire mirovnom sporazumu sve do posljednjeg trenutka, te je na kraju i dobio vrlo povoljan dogovor za Republiku Srpsku. Dobio je 49 posto teritorija BiH, dok su se

BEHAR115

93

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE: Narod na razmeu

snage u Federaciji morale povui s odreenih dijelova onih 66 posto, koliko su kontrolisale prije postizanja mira u Dejtonu. tavie, Miloevi je vrlo dobro znao da je sporazumom meunarodna zajednica prihvatila RS kao jednu politiku realnost, istakao je ameriki profesor. On, takoer, tvrdi da su i bosanski Hrvati sporazumom iz Dejtona ostvarili vrlo znaajnu politiku i strateku pobjedu. Hrvati u BiH su dobili dobar kola u Dejtonu, jer su tim sporazumom dobili pola Federacije i jednu treinu vlade u Sarajevu, iako ih u cijeloj dravi ima samo 17 posto. Ali, osnivanje treeg entiteta kojeg trae bh. Hrvati nije dobra ideja. To bi direktno vodilo formiranju izoliranog i radikaliziranog muslimanskog entiteta u srednjoj Bosni, smatra Serwer. Iako mnogi misle suprotno, Serwer smatra da Dejtonski sporazum nije pobjeda amerike vanjske politike na Balkanu. Dejton nije nikakav trijumf amerike diplomatije u svijetu, nego je dobra lekcija zato neko ne bi trebao biti najbolji prijatelj Amerike. Ako ste dobar prijatelj, onda morate uiniti ono to prijatelj od vas trai, miljenja je profesor na amerikom John Hopkings univerzitetu. Naglasio je da je i sama meunarodna zajednica podijeljena oko strana u BiH i da im ne nude zajedniku budunost i odrivu zemlju. Meunarodna zajednica u BiH je karikatura svojih prethodnika. Amerikanci su blii Bonjacima i jaanju centralne vlade u Sarajevu. Rusi podravaju Srbe i maksimalnu autonomiju RSa. Evropljani jo nemaju zajedniki stav i misle da e lanstvo balkanskih

zemalja u Uniji rijeiti sve probleme na Balkanu, kazao je Serwer, uz tvrdnju da je Dejtonski sporazum kreirao ambijent za voenje etnike politike koja dijeli umjesto da spaja narode u BiH. Dejton je kreirao ustav koji previe zagovara jaanje etnikog identiteta, a koji odreuje sveukupnu bh. politiku. To je donijelo i polarizaciju bh. politike scene po etnikim linijama. Takoer, Dejtonom je kodificiran pravni poredak koji se teko moe mijenjati, ali i donesen trajni ustav, onako kako su Amerikanci insistirali, rekao je Serwer, naglasivi da svi oni koji u Dejtonskom sporazumu vide uspjeh zaboravljaju da je njegova provedba problematina i da je Sporazum skoro pred kapitulacijom.

Izbori i bonjake stranke u borbi za prevlast

Prvi poslijeratni ili postdejtonski opi izbori u Bosni i Hercegovini 1996. godine bili su, najvjerovatnije, najsloeniji izbori odrani u savremenoj historiji. Birali su se tri lana Predsjednitva Federacije Bosne i Hercegovine, predsjednik Republike Srpske, te mnotvo lanova brojnih skuptina na svim razinama vlasti u zemlji od Federacije i njenih deset kantona preko Republike Srpske do dravne razine. Ovim i narednim, odranim 1998. godine, nedvojbeno su dominirale SDA, SDS i HDZ, stranke i partije narodnih i nacionalnih zajednica u Bosni i Hercegovini. Iako su njihovi nacionalni ciljevi bili umnogome suprotstavljeni, pa i neprijateljski, to ove stranke nije sprijeilo da, meusobno koalirajui, bratski podijele vlast na svim razinama. SDA

je, kao vodea i najbrojnija bonjaka stranka, sve do skoro koalirala sa vodeim nacionalnim strankama druga dva naroda u ovoj zemlji. Za razliku od prvih dvaju, na treim opim poslijeratnim izborima, odranim 2000. godine, nacionalne stranke izgubile su apsolutnu veinu glasova i glasaa, ali su jo ostale dovoljno jake da participiraju u vlasti. Godine 2000. kao glavni pretendenti na bonjake glasove, uz SDA, pojavljuju se Socijaldemokratska partija (SDP) i Stranka za Bosnu i Hercegovinu (SBiH). Stranku za BiH osnovao je 1995. godine Haris Silajdi, bivi istaknuti lan SDA, jedan od najbliih saradnika Alije Izetbegovia iz ratnog perioda i premijer Bosne i Hercegovine, nakon razlaza sa SDA i Izetbegoviem. Ova stranka, koja je svoju predizbornu kampanju temeljila na ponovnom ujedinjenju Bosne i Hercegovine, osvojila je znaajan dio bonjakih glasova (15,6% na federalnoj razini), dok je SDP, koja uprkos isticanju vlastite multietninosti, slovi kao bonjaka stranka, uz potporu meunarodne zajednice prvi put doveo u pitanje apsolutnost dominacije SDA u bonjakom korpusu osvojivi 27,3% glasova (na federalnoj razini); SDA je osvojila 27,6%. Jo od prvih poslijeratnih izbora SDP kritizira politiku retoriku SDA kao nacionalistiku, odbacujui argumentaciju da je SDA kima (jamac) Bosne. Nezadovoljavajui ekonomski rezultati, ali i ogrezlost nekih istaknutih lanova SDA u korupciju, te brojni drugi razlozi, prije svih nepotizam, mogu se smatrati osnovnim razlozima pada popularnosti SDA, koja se manifestirala drastinim

Iako je Dejtonski sporazum trebao donijeti okonanje rata koji je u BiH trajao od 1992. do 1995. godine, stanje koje sada imamo u Bosni je karikatura ratne Bosne. Srbi su u konstantnoj svai s Bonjacima, dok Hrvati koaliraju s obje strane, u zavisnosti od ponuenih pogodnosti , rekao je eminentni ameriki profesor Daniel Serwer.
94
BEHAR115

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE: Narod na razmeu

padom broja osvojenih glasova na izborima iz 2000. godine. Premda se podjela bonjakih glasova izmeu tri politike stranke smatra demokratizacijom bonjakog glasakog tkiva, to, ustvari, ukazuje na podjelu Bonjaka ne samo na politikoj nego i na mnogim drugim razinama, dok su, istovremeno, glasovi bosanskih Srba i Hrvata ostali su koncentrirani oko nacionalistikih HDZ-a i SDS-a, to je, s druge strane, izazvalo odreenu opravdanu nelagodu u bonjakom narodnom korpusu u vezi sa jedinstvom zajednice. Izbori iz 2000. godine okonani su formiranjem koalicije nenacionalnih stranaka i partija pod vodstvom SDPa, od koje se oekivalo da oznai poetak nove ere u politikom i ekonomskom oporavku Bosne i Hercegovine. Drugi, kasnije e se pokazati i znaajniji dogaaj iz ovog perioda, Trei kongres SDA odran je u oktobru 2001. Jedan od najznaajnijih ishoda ovog kongresa SDA osim proglaenja Alije Izetbegovia za doivotnog poasnog predsjednika SDA i dodjele funkcije djelatnog predsjednika Sulejmanu Tihiu je pokuaj rukovodstva stranke da redefinira prioritete i ulogu stranke u izmijenjenim politikim okolnostima u zemlji. SDA se odvaila definirati partijom politikog centra sa sekularnim i graanskim ciljevima, to predstavlja znaajan doktrinarni zaokret u odnosu na dotadanje uvrijeeno miljenje o SDA kao stranki posveenoj zatiti islama, muslimana i Bonjaka. Prema nekima, ovaj zaokret je obiljeio sazrijevanje, odnosno transformaciju SDA iz narodnog pokreta u pravu politiku partiju, dok su drugi meu njima i veliki broj osnivaa stranke ovo shvatili kao izdaju osnovnih ciljeva. Kakobilo, rukovodstvo SDA je oigledno zakljuilo da je ispunilo svoju misiju u jednom historijskom periodu, te da je dolo vrijeme da ova stranka ne bude vie predstavnik iskljuivo bonjakog narodnog korpusa i njegovih interesa, ali da zadri poziciju vodee i najvee bonjake politike stranke u novim socijalnim i politikim okolnostima u Bosni i Hercegovini. Osim naporedne borbe za prava Bonjaka, jedinstvenu i cjelovitu Bosnu i

Bliskost izmeu vjerske zajednice muslimana i vodee politike partije Bonjaka esto su kritizirale ne samo nacionalne partije ostalih nacionalnih korpusa u Bosni i Hercegovini nego i crkve u ovoj zemlji, optuujui ih za pretjeran utjecaj i mijeanje u sve segmente civilnog (politikog) i vojnog ivota. Ove kritike, pa i osude, bile su bezmalo pokazatelj ultimativnog licemjerja dvije crkve u Bosni i Hercegovini. * Iako SDA slovi kao spoj vjerskih, etnikih i nacionalnih strijemljenja unutar jedinstvenog bonjakog nacionalnog identiteta, njen stvarni politiki cilj je sekularna (graanska) Republika Bosna i Hercegovina.
Hercegovinu, te svega to ta dva pravca djelovanja podrazumijevaju, znaajan inilac tih izmijenjenih okolnosti na socio-politikoj sceni predstavlja i zaotravanje stava predstavnika meunarodne zajednice u zemlji i izvan nje prema nacionalnim strankama i partijama, te je SDA po svaku cijenu eljela izbjei identificiranje sa drugim nacionalnim i nacionalistikim pokretima. Ne smije se zaboraviti jo jedan znaajan ishod Treeg kongresa SDA, odnosno inicijativa za uvoenje bosanske nacije kao zajednikog identiteta svih stanovnika Bosne i Hercegovine. Naime, prema programu usvojenom na ovom kongresu, Srbi, Hrvati, Bonjaci i ostali mogu (trebaju), istovremeno, biti i Bosanci; kolektivni identitet koji nije ponitavao niti se sukobljavao sa njihovim individualnim, nego je samo naglaavao njihovu vezu sa dravom, te ga u tom smislu ne treba nametati jer e se prirodno razvijati sa napretkom Bosne i Hercegovine. etvrti opi izbori nakon potpisivanja Dejtonskih sporazuma odrani su 2002. godine. Za razliku od prethodnih, na ovima su izabrani predstavnici svoje funkcije trebali obnaati naredne etiri godine. Kao najznaajniji rezultat ovih izbora iz 2002. godine, na federalnoj razini, pokazao se izborni rezultat SDA, koja je na ovim izborima osvojila 32,5% glasova. Nacionalne stranke i partije su na ovim izborima ukupno osvojile manje glasova, te i manji udio u vlasti, nego 1998. godine. Meutim, najvei gubitnik izbora iz 2002. godine bio je SDP, koji je osvojio samo 16% glasova. SDA, koja je prije izbora napravila znaajan politiki zaokret prema centru, bila je jedina nacionalna stranka koja je osvojila vie glasova nego na prethodnim izborima. Neispunjavanje predizbornih obeanja u smislu ekonomskog oporavka i napretka zemlje i, ako ne dokidanja, makar smanjenja korupcije, ini se, bili su osnovni razlog oiglednog pada popularnosti ove partije. Openito, vlada Koalicije za promjene nije ispunila nijedno od oekivanja njihovih glasaa. Autoritativni i nekritiki, ekstremno-prozapadni stav SDP-a, koji je, dobrim dijelom i zbog toga, uivao nepodijeljenu podrku meunarodne zajednice, mogao bi biti jo jedan od analitikih faktora koji su uvjetovali slab izborni rezultat. Naime, u nekim segmentima bonjake zajednice, ne bez razloga, pojavilo se uvjerenje da ova, deklarativno socijal-demokratska partija, ne brine i ne titi nacionalne interese Bonjaka. S druge strane, mnogi Bonjaci koji su na prethodnim izborima glasali za vienacionalni SDP, zaalili su i pokajali se, ne samo zbog neispunjenih obeanja nego, prije svega zato to su druge najvee dvije nacionalne stranke HDZ i SDS odnijele ubjedljivu pobjedu u svojim glasakim korpusima. tavie, bivi lider SDA rahmetli Alija Izetbegovi, koji je zadrao znaajan dio politikog utjecaja, bezuvjetno je podrao Sulejmana Tihia kao budueg novog predsjednika SDA. Otro je kritizirao SDP prije svega zbog neispunjavanja predizbornih obeanja o politikoj integraciji Bosne i Hercegovine, to je kao ideja privuklo veliki broj bonjakih glasova. Prema Izetbegoviu, SDP-ova formula za politiko ujedinjenje zemlje

BEHAR115

95

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE: Narod na razmeu

pokazala se nerealnom. Bosna i Hercegovina je uvijek bila multietnika zemlja i drava, ali savremeni svijet i Europa ne poznaju dravu bez nacije. U tom kontekstu, on je naglasio neophodnu potrebu promoviranja koncepta bosanstva naporedo sa postojeim nacionalnim i etnikim identitetima. Na koncu, jo jedan od znaajnih faktora koji su doprinijeli porastu broj glasova za SDA je i injenica da je tadanji reisul-ulema dr. Mustafa Ceri, dakle Islamska zajednica Bosne i Hercegovine, aktivno podravala i promovirala SDA, ne samo u predizbornoj kampanji nego i poslije, uprkos deklarativnom proglaenju neutralnosti Islamske zajednice neposredno prije izbora.

Veza politike i vjerskih zajednica

U postkomunistikom periodu vjerske institucije i zajednice poele su igrati aktivnu i znaajnu ulogu u politikom ivotu Bosne i Hercegovine. U svim ratovima voenim u bivoj Jugoslaviji, u kojima su vjerski simboli bili intenzivno koriteni, ojaao je utjecaj crkava i vjerskih zajednica. Nije bez znaaja injenica, naroito u kontekstu nekih kasnijih dogaanja, da su tri najvee nacionalne stranke i partije: SDS, HDZ i SDA, uivale podrku vjerske hijerarhije respektivnih nacionalnih zajednica. Bliskost vjerskih zajednica i nacionalnih partija tokom rata nastavljena je nakon uspostave mira, to je obino kulminiralo, odnosno postajalo vie nego oigledno, u vrijeme predizbornih kampanja. Prije rata u bivoj Jugoslaviji jedina institucija na koju su Bonjaci (tada Muslimani) mogli raunati bila je Islamska vjerska zajednica kao jedinstvena zajednica muslimana za cijelu SFRJ; ne treba stoga uditi da je upravo ova institucija postala jedan od pokretaa i generatora nacionalnog otrenjenja i osvijetenja Bonjaka. Nakon liberalizacije politikog organiziranja u bivoj Jugoslaviji, odnosno od osnivanja SDA, rukovodstvo jedine politike partije koja je veinski okupljala Bonjake i transformirana Islamska zajednica ostale su u bliskoj vezi. Razlog za to djelimino je sadran u spomenutoj injenici da je Islamska zajednica, zajedno sa institucijom reisul-

uleme, bila jedina koja je uvala i ouvala kakav-takav kontinuitet organiziranog i administriranog ivota muslimana poslije povlaenja Osmanskog sultanata, a drugi opet u injenici da su svi istaknuti osnivai SDA bili prakticirajui vjernici. Moglo bi se rei da je bivi reisul-ulema dr. Mustafa-ef. Ceri dui vremenski period koji se protegao dobrano poslije prestanka rata bio nosilac, okosnica, pa i kljuna osoba simbioze Islamske zajednice i SDA. Ceri je na poziciju reisul-uleme izabran za vrijeme rata, 1993. godine. Na njegov izbor, logino, presudno su utjecali osnivai SDA; njegove ovlasti u novonastalim okolnostima definirane su titulom naiba (zamjenika), a protezale su se ili, bile su ograniene na Bosnu i Hercegovinu, Sandak i bosansku muslimansku dijasporu. Nova Islamska zajednica, bez atributa vjerska, uprkos protivljenju skupine vjerskih autoriteta, formirana je na Obnoviteljskom saboru odranom u opkoljenom Sarajevu godine 1993. Time je vostvo SDA, koje nije uspjelo pridobiti podrku nebonjakih muslimanskih zajednica, prekinulo vezu sa bivom Islamskom vjerskom zajednicom. Godine 1996. Ceri je postavljen (imenovan) za reisul-ulemu sa punim ovlatenjima. Od samoga poetka svoga djelovanja, Ceri i njegova Islamska zajednica panju su posvetili bosanskim/bonjakim muslimanima, svesrdno podravajui SDA i njene politike ciljeve. Ovu bliskost izmeu vjerske zajednice muslimana i vodee politike partije Bonjaka esto su kritizirale ne samo nacionalne partije ostalih nacionalnih korpusa u Bosni i Hercegovini nego i crkve u ovoj zemlji, optuujui ih za pretjeran utjecaj i mijeanje u sve segmente civilnog (politikog) i vojnog ivota. Ove kritike, pa i osude, bile su bezmalo pokazatelj ultimativnog licemjerja dvije crkve u Bosni i Hercegovini, prije i poslije svega zato to je njihov utjecaj na politiki i vojni ivot, od politike i vojne hijerarhije do ostalih manje znaajnih segmenata svakodnevnog ivljenja u respektivnim nacionalnim korpusima, bio neuporedivo vei. injenica da odnose izmeu bosanskih i kosovskih muslimana nije odre-

ivao osjeaj vjerske solidarnosti znaajan je faktor koji nipoto ne treba zanemariti ni u analizi kosovske, ali ni bosanske i bonjake politike. Za vrijeme komunistikog reima nije poznato da je bilo znaajnijih politikih kontakata, a kamoli saradnje izmeu bosanskih i kosovskih muslimana; jedina panje vrijedna saradnja postojala je na gotovo poluilegalnoj osnovi, na razini zabranjenih dervikih redova tarikata. Tokom 1980-ih godina Islamska vjerska zajednica sa sjeditem u Sarajevu je nekako shvatila da bi srpski/srbijanski ekspanzionistiki apetiti koji su se tih godina testirali na Kosovu mogli utjecati i na ostatak Jugoslavije; to se pokazalo tanim naroito nakon Sarajevskog procesa (1983), odnosno suenja skupini od 13 muslimanskih intelektualaca. Islamska vjerska zajednica srameljivo poinje pruati podrku kosovskim muslimanima istovremeno osuujui albanski iredentizam. U proljee 1990. godine najvii rukovodei organ Islamske vjerske zajednice zatraio je od Predsjednitva SFRJ prekid vanrednog stanja na Kosovu i pokretanje i uspostavu dijaloga sa zainteresiranim stranama u toj saveznoj pokrajini. Na konferenciji koju je organizirala IVZ, a odranoj u Sarajevu iste godine, istaknuto je da priroda sukoba na Kosovu nije vjerska, kako su to tvrdili srbijanski mediji. Izbor Makedonca Jakup-ef. Selimoskog u martu 1991. godine za reisul-ulemu, kao prvog nebosanca na ovoj poziciji, smatra se jo jednim znaajnim faktorom prekida sa potpunom uzdranou IVZ prema kosovskom pitanju. Meutim, politika i vojna saradnja izmeu bosanskih i kosovskih muslimana poetkom 1990ih bila je i ostala na simbolikoj razini; zajednikih aktivnosti izmeu respektivnih pokreta otpora u Bosni i na Kosovu protiv zajednikog neprijatelja nije bilo. Za vrijeme agresije i rata u Bosni i Hercegovini kosovski Albanci, pod rukovodstvom Ibrahima Rugove, odluili su se za tzv. pasivni otpor srpskoj dominaciji, nadajui se da e takvim stavom stei simpatije i podrku meunarodne zajednice za ostvarenje svoga cilja: nezavisnosti Kosova. U ovom kontekstu, znaajno je spomenuti

96

BEHAR115

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE: Narod na razmeu

Ne smije se zaboraviti jo jedan znaajan ishod Treeg kongresa SDA, odnosno inicijativa za uvoenje bosanske nacije kao zajednikog identiteta svih stanovnika Bosne i Hercegovine. Naime, prema programu usvojenom na ovom kongresu, Srbi, Hrvati, Bonjaci i ostali mogu (trebaju), istovremeno, biti i Bosanci; kolektivni identitet koji nije ponitavao niti se sukobljavao sa njihovim individualnim, nego je samo naglaavao njihovu vezu sa dravom, te ga u tom smislu ne treba nametati jer e se prirodno razvijati sa napretkom Bosne i Hercegovine.
da kosovski Albanci, sve do potpisivanja Dejtonskih mirovnih sporazuma, nisu ak ni najavljivali svoj rat. Ideoloke karakteristike i karakter SDA, ini se, jo uvijek je prilina zagonetka za istraivae, pa i za poznavatelje bosanskih i balkanskih politika i prilika. Za neke od njih SDA je nacionalna (nacionalistika) politika partija, drugi je smatraju partijom sa (zakrivenom) vjerskom agendom, dok je, prema treima, SDA nacionalistiko-vjerska ili klero-nacionalna partija iji su politiki ciljevi sadrani u obje odrednice. Nije malo ni onih koji Mlade muslimane smatraju kolijevkom SDA, ali i predstavnicima i nosiocima panislamizma na Balkanu, ime, po automatizmu, SDA postaje vie istureno krilo svjetskog panislamistikog pokreta nego politika partija Bonjaka i ostalih. Panislamizam, napose, u Bosni i Hercegovini sa margina politikog ivota ulazi na velika vrata oslanjajui se na bonjaki nacionalizam. Pritom se ne zaboravlja, naprotiv, da je rahmetli Alija Izetbegovi prije svih, ali i ostali osnivai SDA, kao i neke manje-vie poznate linosti kojih od samih poetaka politikog organiziranja bosanskih muslimana nije bilo na javnoj sceni, ali se opravdano pretpostavlja da su iz sjene ideoloki i finansijski pomagali nastanak ove stranke, bili su lanovi islamske organizacije zvane Mladi muslimani. Od njih etrdeset za koje se zna da su inili osnivako tijelo SDA osam je Mladih muslimana. Nakon oslobaanja iz zatvora, rahmetli Alija Izetbegovi, koji je doista uivao ugled i podrku meu bosanskim muslimanskim intelektualcima, najprije se okree svojim starim prijateljima i suborcima, bivim Mladim muslimanima, potom se obraa vjerskim slubenicima i malim trgovcima. Sve tri spomenute kategorije imale su znaajnu ulogu u nastanku SDA: Mladi muslimani slovili su kao siva eminencija i ideolozi, vjerski slubenici kao regrutno osoblje u ruralnim dijelovima zemlje u kojima je u poetku SDA imala najveu podrku, a mali trgovci kao finansijska i materijalna baza poduhvata. Stoga ne treba iznenaivati da su, mahom, vjerski slubenici prvi formirali podrunice SDA, a neki od njih su se ukljuili i u rad Patriotske lige, oruanog krila stranke kako ova organizacija slovi meu savremenim istraiteljima prilika u Bosni i Hercegovini krajem dvadesetog stoljea. Iako su mnogi bivi Mladi muslimani ili njihovi potomci, pa i bliski i dalji roaci zauzeli kljune poloaje u stranci i dravnoj hijerarhiji, stranka je veoma brzo okupila lanstvo iz svih segmenata bosanskog muslimanskog drutva. Ne treba bjeati od istine. Iako SDA slovi kao spoj vjerskih, etnikih i nacionalnih strijemljenja unutar jedinstvenog bonjakog nacionalnog identiteta, njen stvarni politiki cilj je sekularna (graanska) Republika Bosna i Hercegovina.

Novo razdoblje bonjake politike, podijeljena zemlja i posijano sjeme radikalizacije

Veina analiza bosanskih i bonjakih politika zanemaruju injenicu da je do kraja rata SDA funkcionirala kao narodni pokret, a ne kao politika partija. Osnovni cilj osnivanja ove stranke, kao i njenog vodstva na samom poetku, nije bio islamizacija bosanskog drutva, nego institucionaliziranje SDA kao narodnog pokreta bosanskih muslimana u socijalnim i politikim okolnostima nastalim raspadom komunistikog reima Jugoslavije i ostalih kretanja poetkom 1990-ih. Po okonanju rata i u postdejtonskom periodu SDA se koncentrirala na osvajanje politike moi. Iako su mnogi od njih bili na znaajnim, ak kljunim poloajima zvaninog i nezvaninog odluivanja, bivi Mladi muslimani pretvorili su se u tek frakciju unutar SDA i dravnoj administraciji, a njihov utjecaj nikada nije preao granice kunog odluivanja. Politike analize
BEHAR115

97

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE: Narod na razmeu

u kojima se naglaava politiko zalee nekih bonjakih prvaka, a ne socijalna i politika stvarnost Bosne i Hercegovine, takoer zanemaruju injenicu da je ak i Alija Izetbegovi u meuvremenu promijenio neke stavove i ideje sa poetka svoje politike karijere. Osim toga, ni bivi Mladi muslimani nisu bili koherentna ideoloka skupina, o emu, moda, ponajbolje svjedoe brojni sukobi meu njihovim vodeim linostima, pa ak i samoga Izetbegovia sa nekim od njegovih bivih suboraca. Stoga bi se moglo rei da je u postdejtonskoj SDA dolo do pada utjecaja Mladih muslimana, dijelom i zbog toga to veina od njih vie nisu bili mladi, ali i zbog drugih razloga. Nekadanji prvaci, poput Omera Behmena, Huseina ivalja i Demaludina Latia, izgubili su svoje mjesto u rukovodstvu stranke; Izetbegovi, koji je od poetka posredovao izmeu desnog i lijevog krila stranke, nije podrao kandidaturu Hasana engia (jednog od vanijih Mladih muslimana) za potpredsjednika stranke, uprkos brojnim kritikama Omera Behmena. tavie, nakon svoga umirovljenja i izlaska iz aktivne politike, Alija Izetbegovi je podrao poprilino bezlinog Sulejmana Tihia pred mnogo utjecajnijim linostima poput Hasana engia, koji je uivao potporu i vjerskih krugova. Zahvaljujui Izetbegovievoj podrci, Tihi je postao i predsjednik SDA. Od njegovog preuzimanja ove funkcije poinje novo razdoblje bonjake politike u Bosni i Hercegovini. Nakon potpisivanja Dejtonskih sporazuma, njihovo provoenje ustvari administriranje Bosnom i Hercegovinom kontrolirala je meunarodna zajednica. Dejtonski sporazumi uobliili su osnovnu teritorijalnu i administrativnu strukturu Bosne i Hercegovine, ali su, zbog mnotva nedovoljno definiranih elemenata kako ustavnih tako i praktinih omoguili neprihvatljivo veliku slobodu tumaenja ak i nekih osnovnih odredaba. Ovim Sporazumima predvieno je da Bosna i Hercegovina bude jedinstvena drava sainjena od dva politika entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Meutim, u stvarno-

sti, zemlja je podijeljena te funkcionira vie kao protektorat meunarodne zajednice nego suverena drava. Sloen, ak i pravnicima umnogome nejasan i nadasve sistem prepun potencijalnih uvjetovanja i opstrukcija idealna je prilika za potpuno onemoguavanje funkcioniranja odreenih segmenata zakonodavne i izvrne vlasti. Ova injenica trebala bi da dodatno ojaa poziciju Ureda Visokog predstavnika (OHR), koji, teorijski, ima veoma iroka ovlatenja. Meutim, veina Visokih predstavnika vie je bila zainteresirana za koritenje funkcije u smislu napredovanja u daljoj diplomatskoj karijeri ili pak, linog materijalnog bogaenja. Meunarodni analitiari tvrde da je jedan od najznaajnijih pomaka u politikom ivotu postdejtonske Bosne i Hercegovine reduciranje utjecaja nepoeljnih islamskih zemalja u prvom redu Irana i istovremeno ojaavanje utjecaja nekih drugih, poeljnijih. To bi, vjeruju, uz potporu meunarodne zajednice nominalno nenacionalnim politikim partijama, trebalo podrezati krila nacionalistikim tendencijama i strujama. Odgaanje meunarodne vojne intervencije u Bosni i Hercegovini bilo je prvo veliko razoarenje za Bonjake. Prazna obeanja bez odgovarajuih

Nakon razdvajanja hrvatskog i srpskog jezika, zvanini jezik Bosne i Hercegovine ostao je nedefiniran; nakon 1991. godine bosanski jezik smatrao se jezikom samo bosanskih muslimana, prije svega zbog broja orijentalizama u naem jeziku, to se smatralo oiglednim znakom da je to jezik kojim mogu govoriti samo muslimani. Pritom, nije se razmiljalo da gotovo isti broj orijentalizama (za koje ne postoje zamjenske rijei te stoga funkcioniraju kao autentine rijei) postoji i u srpskom i, u neto manjoj mjeri, hrvatskom jeziku

konkretnih poteza uzrokovala su javljanje osjeaja nade u neku vrstu intervencije islamskih zemalja na politikom, ali i na vojnom polju. Islamski diskurs i simbolika proirili su se na oblast obrazovanja, elektronskih medija, javnih obraanja, ali nisu naili na oekivanu potporu meu bosanskim muslimanima. Naime, politiko i vjersko vodstvo bosanskih muslimana koristilo je svaku pogodnu priliku da istakne razliit, europski karakter bosanskog islama. S druge strane, sporo i nedovoljno reagiranje islamskog svijeta na dogaanja u Bosni i Hercegovini, osobito svireposti agresora prema bosanskim muslimanima, teko da je mogla zadovoljiti oekivanja i potrebe rtava. Posljedino razoarenje bosanskih muslimana veinom islamskih zemalja umnogome je doprinijelo marginalizaciji osjeaja panislamskog bratstva, koji se, uprkos pokuajima odreenih krugova iz politikog i vjerskog ivota, zadrao samo na razini sljedbenika radikalnijeg islama. Veina dobrovoljaca i humanitarnih radnika iz zemalja islamskog svijeta koji su u Bosnu i Hercegovinu doli tokom rata po njegovom zavretku napustila je zemlju, ostavljajui, naalost, za sobom posijano sjeme svoje ideologije. Zahvaljui tome, ali i jadnoj ekonomskoj situaciji u zemlji, iako bez znaajnijeg socijalnog i politikog utjecaja, ali sa izdanim finansijskim resursima, uspjeli su pustiti korijenje u siromanim sredinama. Premda su bosanski islam i muslimani, u usporedbi sa ostalim manifestacionim oblicima u svijetu, oduvijek vaili za umjerene, tolerantne i, uvjetno reeno, liberalnije, nekoliko nabrojanih i mnotvo nespomenutih razloga otvorili su vrata potencijalnoj radikalizaciji mladih i novih muslimana. injenica da je ova sljedba naila na dobrodolicu, te da je imala i ima nekolicinu registriranih udruenja graana, sa socijalnog aspekta moe se tumaiti na razliite naine, ali stoji tvrdnja da je sa aspekta meunarodne i sigurnosne politike uzrokovala odreenu zabrinutost, ne samo meunarodnih faktora nego i predstavnika tradicionalnog islama u Bosni i Hercegovini.

98

BEHAR115

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE: Narod na razmeu

Mjeoviti brakovi, pitanje jezika, obrazovna politika, otvorena segregacija i falsificiranje kulture BiH
U postkomunistikom periodu, a naroito za vrijeme i neposredno poslije rata u Bosni i Hercegovini, neki radikalni klerici i konzervativni muslimanski intelektualci pokuali su homogenizirati muslimansku zajednicu (zajednicu muslimana) kritiziranjem i obeshrabrivanjem mjeovitih brakova. Prema njihovom, tada zagovaranom miljenju (premda se ni miljenje savremenih zagovornika iste teorije nimalo ne razlikuje), mjeoviti brakovi kao tekovina socijalistike i komunistike propagande u konanici vode asimilaciji bosanskih muslimana. Tvrdnje ovog tipa a ova je samo jedna u nizu denuncirali su brojni zvanini i, naroito, nezvanini muslimanski prvaci, ukljuujui i tadanjeg premijera dr. Harisa Silajdia. Meutim, kontroverza o mijeanim brakovima potrajala je tokom cijelog ratnog i dobrog dijela poratnog perioda. U polemiku su se ukljuili i brojni pozvani i nepozvani. Naprimjer, prema dr. Svetlani Broz, unuci Josipa Broza Tita, djeca iz mjeovitih brakova predstavljaju moda najjai kohezioni faktor bosanskog drutva u cjelini, te gotovo jedinu opoziciju snanim zagovornicima etnike, vjerske, teritorijalne i svake druge separacije. Ali, Demaludin Lati, bivi Mladi musliman, je i agresiju na Bosnu i Hercegovinu tumaio u kontekstu propasti titoistike ideje o mjeovitim brakovima. Procentualno, najvei broj mjeovitih brakova u predratnoj Bosni i Hercegovini zabiljeen je u Banjoj Luci i Mostaru, to ni na koji nain nije pomoglo muslimanima, niti je sprijeilo masovna ubistva i protjerivanja, niti im je, u bilo kojem smislu osiguralo sigurnost i zatitu. Osim religije, u istom, postkomunistikom periodu, kao sredstvo homogenizacije i jaanja nacionalnog i vjerskog identiteta bosanskih muslimana koristio se jezik. Proces politike dezintegracije bive Jugoslavije povezivan je sa dezintegracijom takozvanog srpskohrvatskog jezika. Od samih najava mogueg i izvjesnog raspada Jugoslavije intelektualci najveih nacionalnih ko-

Obrazovanje je jo jedno od znaajnih sredstava koje je bonjakim intelektualcima na raspolaganju u smislu definiranja, utvrivanja i ojaavanja bonjakog nacionalnog identiteta. U postdejtonskom periodu, dravne administrativne strukture gotovo da nisu imale nikakvu znaajnu ulogu u definiranju i provoenju jedinstvene obrazovne politike u Bosni i Hercegovini. Isto vrijedi i za institucije vlasti na razini Federacije BiH.
lektiva poeli su tragati za specifinim karakteristikama respektivnih jezika. Budui su Slovenci i Makedonci otprije oduvijek govorili svojim jezicima, posebna panja jeziku posveena je gotovo iskljuivo u hrvatskom i srpskom nacionalnom korpusu. Od 1991. godine, srpskohrvatski, odnosno hrvatskosrpski jezik gubi na popularnosti. Hrvati su bili prvi koji su uveli standardizirani hrvatski jezik u svakodnevni govor zamjenjujui njime dotadanji hrvatskosrpski. Nakon razdvajanja hrvatskog i srpskog jezika, zvanini jezik Bosne i Hercegovine ostao je nedefiniran. Nakon 1991. godine bosanski jezik smatrao se jezikom samo bosanskih muslimana, prije svega zbog broja orijentalizama u naem jeziku, to se smatralo oiglednim znakom da je to jezik kojim mogu govoriti samo muslimani. Pritom, nije se razmiljalo da gotovo isti broj orijentalizama (za koje ne postoje zamjenske rijei te stoga funkcioniraju kao autentine rijei) postoji i u srpskom i, u neto manjoj mjeri, hrvatskom jeziku. Dejtonskim sporazumom iz 1995. godine i Ustavom nainjenim na tom temelju ozvanieno je postojanje bosanskog jezika bez njegovog povezivanja sa bilo kojom nacionalnom skupinom, ali iz injenice da Srbi u Bosni govore srpskim, a Hrvati hrvatskim jezikom, slijedi da bosanskim jezikom i dalje govore samo Bosanci, Hercegovci i Bonjaci.

Godine 1998. u Bihau je organiziran i odran prvi simpozij o bosanskom jeziku s osnovnim ciljem utvrivanja i definiranja historijskih i lingvistikih aspekata bosanskog jezika. Kao najznaajniji zakljuak ovog simpozija moe se izdvojiti znanstveno i znanstveniko priznavanje bosanskog jezika kao ravnopravnog srpskom i hrvatskom, sa svojim zasebnim karakteristikama. Nadalje, u daljem istraivanju i izuavanju utvrena su neka osnovna naela bosanskog jezika te njegova implementacija u svim segmentima bosanskog drutva, naroito kroz obrazovni sistem i medije. Jasno je da ova, kao ni ostale kontroverze sluaja Bosna i Hercegovina, jo uvijek nisu razrijeene, te i danas, petnaest godina nakon bihakog simpozija i osamnaest godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, Bosanci, Hercegovci i Bonjaci, kao ni njihov bosanski jezik, nemaju ista prava na svim dijelovima teritorije svoje zemlje i drave. Godine 1990. nainjen je prvi pokuaj standardizacije bosanskog jezika. Od tog vremena naovamo napisano je preko 60 knjiga o historiji, karakteristikama i gramatici bosanskog jezika. I na ovom polju inicijativa je uglavnom poivala na pojedincu, intelektualcima i univerzitetskim profesorima, dok su zvanine institucije sistema, poput Instituta za jezik i Akademije nauka i umjetnosti, gotovo po pravilu, izbjegavale uiniti bilo ta pravdajui se hroninim nedostatkom sredstava, ali i kadra(!). Naravno da ni ovaj proces proces standardizacije bosanskog jezika nije proao bez izrazitog agresivnog protivljenja i kriticizma srpskih i hrvatskih nacionalnih ideologa i njihovih izvoaa radova. Te kritike, gotovo po pravilu, u konanici su se svodile na inicijative da se bosanski jezik preimenuje u bonjaki, priskrbljujui pojmu bosanski znaaj i znaenje geografske odrednice, pritom tvrdei da takozvanim bosanskim jezikom govore iskljuivo Bonjaci. Meutim, bonjaki intelektualci su odbili ove sugestije (napade) te u aprilu 2002. godine ezdeset intelektualaca potpisuje deklaraciju o bosanskom jeziku kao jeziku svih onih koji ga osjeaju i prihvataju svo-

BEHAR115

99

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE: Narod na razmeu

jim. Istom deklaracijom utvruje se kontinuitet bosanskog jezika od srednjeg vijeka do savremenog doba, a srpski i hrvatski kriticizam odbacuje kao politiki motiviran. Obrazovanje je jo jedno od znaajnih sredstava koje je bonjakim intelektualcima na raspolaganju u smislu definiranja, utvrivanja i ojaavanja bonjakog nacionalnog identiteta. U postdejtonskom periodu dravne administrativne strukture gotovo da nisu imale nikakvu znaajnu ulogu u definiranju i provoenju jedinstvene obrazovne politike u Bosni i Hercegovini. Isto vrijedi i za institucije vlasti na razini Federacije BiH. Definiranje obrazovne politike sputeno je i povjereno (preputeno) nioj administrativnoj razini kantonima koji su, temeljem nacionalno-administrativno-teritorijalne podjele vlasti i ovlasti, u kantonima sa hrvatskom veinom uveli udbenike i nastavne planove i programe iz susjedne Hrvatske. Isti postupak ponovile su i vlasti Republike Srpske usvajajui obrazovni sistem Srbije. to se bonjake djece u veinski hrvatskim, odnosno srpskim sredinama tie, ona imaju ili zasebnu nacionalnu skupinu predmeta, ili ue historiju i jezik veinske nacionalne skupine, ili, pak, funkcioniraju kao dvije kole pod jednim krovom, to je jedini vid otvorene segregacije i diskriminacije u Europi, ako ne i u svijetu, u 21. stoljeu. Poslijeratni pokuaji rekonstrukcije bosanskohercegovakog drutva kao jedinstvene drutvene zajednice, kao i protivljenje i osporavanje tih pokuaja, znaajno su utjecali na redefiniranje ideja o identitetu i kulturi na gotovo svim razinama. Nova imena ulica i javnih prostora, naroito u urbanim sreditima, spomenici od onih podignutih rtvama agresije i genocida do onih podignutih historijskim linostima i, nerijetko, izvriocima nekog od brojnih genocida u neposrednoj su vezi sa politikama formiranja identiteta. Rekonstrukcija poruenih damija i crkava, te, naroito upadljivo, gradnja i podizanje novih na mjestima na kojima nikada prije nisu bile, te ogromnih betonskih krieva po svim veim brdima u Hercegovini sve to je u funkciji obno-

Sekularna i multietnika drava Bosna i Hercegovina, sa odgovarajuim politikim sistemom i rukovodstvom, nije, kako to ele prikazati njeni neprijatelji, mimikrijski stav iza kojeg su skriveni snovi o bonjakoj dravi, nego politika koja doista podrazumijeva iskrenost namjere. Ovakvu politiku bonjakog nacionalnog i politikog rukovodstva oekuje i pothranjuje i meunarodna zajednica ije je prisustvo, uprkos impotenciji, jo uvijek iznimno veliko i utjecajno; no, zamjerka da se isti arin protivljenje nacionalistikoj ideologiji, retorici i praksi ne primjenjuje i prema druga dva velika nacionalna korpusa, potpuno je na mjestu.
ve ili falsificiranja civilizacijske i kulturne historije Bosne i Hercegovine. Bonjacima to nije nita neobino ni neuobiajeno, naprotiv, ali zanimljivo je da je jedan od najznaajnijih procesa koji je u ovoj zemlji na djelu od poetka rata naovamo i koji jo nije zavren uprkos svim dokazima i presudama je pokuaj redefiniranja karaktera rata u Bosni i Hercegovini, sa meunarodne i unutarnje agresije na graanski sukob, s kojim se naporedo odvija proces izjednaavanja zloinca i rtve, a u tom kontekstu koristi se svako raspoloivo sredstvo. U tom smislu, osim logiki zainteresiranih Srba i Hrvata, znaajnu ulogu imaju i neki meunarodni faktori koji, recimo, izjednaavaju izgradnju damijskog kompleksa na Alipainom polju u Sarajevu, kojeg je finansirao saudijski kralj Fahd, sa izgradnjom hrama Sv. Save na Vraaru u Beogradu i franjevakom katedralom u Mostaru. Bonjaci, naravno, u ovom procesu kontinuirano gube od izgubljene presude pred meunarodnim Sudom pravde u Hagu, gdje nisu uspjeli dokazati agresiju Srbije na Bosnu i Hercegovinu, do podilaenja nekim interesnim skupinama u islamskom i zapadnom svijetu, ime neprestano rade u korist vlastite tete.

Umjesto zakljuka
Viestranaki sistem koji je zamijenio komunistiki reim (1990-1992), agresija i rat (1992-1995) te post-dejtonska administracija u Bosni i Hercegovini pod kontrolom meunarodne zajednice (1995-) predstavljaju trostrani politiki i socijalni okvir socijalnog, politikog, nacionalnog i svakog drugog sazrijevanja Bonjaka (ali i svih ostalih naroda u ovoj zemlji, bez obzira na njihove trenutne politike i ideoloke naklonjenosti). Unutar tog okvira, osnovna odrednica historije ove zemlje i njenih naroda su sukobi, koji bi se, temeljem sadrine i manifestacionih oblika, ugrubo mogli kategorizirati na: 1) predratne dijalektike i dijaloke sukobe izmeu bosanskih muslimanskih politiara i intelektualaca oko etni-

100

BEHAR115

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE: Narod na razmeu

ke/narodne identifikacije dotadanjih Muslimana; 2) period agresije i oruanih sukoba Bonjaka, Srba i Hrvata; 3) meustranake sukobe i sumnjiva koaliranja sa jedinim ciljem osvajanja i zadravanja vlasti koji karakteriziraju cijeli poslijeratni period. Ovom spisku mogla bi se dodati i etvrta kategorija unutarbonjaki sukob(i) izmeu razliitih skupina monopolistikih pretendenata na pravo predstavljanja i zastupanja svih Bonjaka! Rat je, moda i zbog toga to je predstavljao opasnost po fiziki opstanak cijelog naroda, imao znaajnu ulogu u razvoju nacionalne svijesti Bonjaka. S jedne strane, odbrana od agresije predstavlja i propast nacionalistikih ideologija prema kojima su bosanski muslimani ustvari Srbi i Hrvati islamske vjeroispovijesti. Jednom od velikih ratnih pobjeda moe se smatrati i uspjeh Bonjaka da se izbore za svoj vlastiti etniki/narodni identitet. Prihvatanjem naziva Bonjak dotadanji Muslimani su se, uz odluku o historiji, tradiciji i sekularizaciji, nametnuli kao neovisan i ozbiljan sudionik globalnih procesa, a Bosnu i Hercegovinu uinili jedinom europskom zemljom u kojoj jedan musliman moe obnaati sve funkcije na bilo kojoj razini vlasti, sve do predsjednika (predsjednitva) drave. No, injenica je da je svaki etniki identitet, pa i bonjaki uprkos zavidnoj snazi i vitalnosti dinamian koncept podloan utjecajima i promjenama, te da mu je potrebno odreeno vrijeme za konsolidaciju. Jedna od bonjakih tragedija je i ta to vremena ba i nema. Iako je pojam Bonjak ne samo uao u Ustav Bosne i Hercegovine nego neuporedivo va-

nije i u jezik i svakodnevnu upotrebu, te iako se mnogo bivih Muslimana, Jugoslovena, neopredijeljenih i ostalih iskreno i intimno osjeaju Bonjacima, taj naziv, naalost, jo nije postao zajedniko naslijee i imovina svih kojih bi trebao. Bonjaci su, naalost, danas podijeljeniji nego ikad u svojoj historiji. Iako je pojam Bonjak postao zvanini naziv naroda/nacije, on je ipak ostao (veinski) rezerviran samo za bosanske muslimane i one koji se osjeaju Bonjacima. Pritom, zahvaljujui nesvjesnim, nedomiljenim i nesavjesnim aktivnostima utjecajnih bivih i aktuelnih bonjakih prvaka i njima odanih krugova, a koji uivaju podrku nimalo beznaajnog broja radikalnih muslimana koji svoj vjerski esktremizam predstavljaju kao nacionalni patriotizam(!?), Bonjaci gube ugled i uskrauju podrku u vlastitim redovima. S druge strane, pomalo srameljivo ali ne i tiho, ponovo se javljaju inicijative za uspostavu bosanske nacije, gotovo po pravilu izmeu bonjakih intelektualnih krugova, to je potpuno razumljivo imajui na umu injenicu da su trenutno, samo Bonjaci, uz asne iznimke meu Srbima i Hrvatima, zainteresirani za ouvanje i teritorijalni i administrativni integritet Bosne i Hercegovine. injenica da su prethodne pokuaje uspostave bosanske nacije sponzorirale strane sile, Osmanski sultanat i Austrougarska monarhija, umnogome objanjavaju neuspjeh i propast te inicijative. Ovaj put inicijativa je potekla iz Bosne i Hercegovine, istina ne iz svih nacionalnih korpusa sa jednakim arom i bez valjanog konsenzusa o tom pitanju, ali

Iako je pojam Bonjak postao zvanini naziv naroda/nacije, on je ipak ostao (veinski) rezerviran samo za bosanske muslimane i one koji se osjeaju Bonjacima. Pritom, zahvaljujui nesvjesnim, nedomiljenim i nesavjesnim aktivnostima utjecajnih bivih i aktuelnih bonjakih prvaka i njima odanih krugova, a koji uivaju podrku nimalo beznaajnog broja radikalnih muslimana koji svoj vjerski esktremizam predstavlja kao nacionalni patriotizam(!?), Bonjaci gube ugled i uskrauju podrku u vlastitim redovima. S druge strane, pomalo srameljivo ali ne i tiho, ponovo se javljaju inicijative za uspostavu bosanske nacije

sama injenica da se takva ideja pojavila na vrhuncu nacionalne i vjerske transformacije neki bi rekli novog preporoda Bonjaka, ali i gotovo pred kraj ostvarenja tenji ostala dva naciona u Bosni i Hercegovini, te usred pravednog graanskog bunta ostalih, govori o njenom kvalitetu. Uspjeh ovog projekta uvjetovan je i ovisit e o brojnim unutarnjim, ali i meunarodnim faktorima, poput obrazovne i kulturne politike, ekonomskog oporavka i napretka, definiranja odnosa izmeu Federacije i RS-a, zakljuno sa uspjehom procesa integracije Bosne i Hercegovine prije svega u NATO, a potom i u EU. Nakon viedecenijskog potiskivanja na marginu socijalnih i svih drugih dogaanja, religija u Bosni i Hercegovini naglo postaje popularna, ali u dobroj mjeri i populistika. Historijski, religija je (od)uvijek imala znaajnu ako ne presudnu ulogu u formiranju nacija na cijelom Balkanu, pa i u Bosni i Hercegovini. Koritenje religije za opravdavanje nacionalnih ciljeva kod svih religijskih i nacionalnih zajednica u Bosni i Hercegovini, naroito za vrijeme rata, ojaalo je njenu ulogu u bosanskohercegovakom drutvu u cjelini. Reakcija bosanskih muslimana na napade na njihov islamski identitet i kulturu te injenica da je islam najznaajnija etnika distinktivna karakteristika izmeu bosanskih muslimana, pravoslavaca (Srba) i katolika (Hrvata) predstavlja drugi znaajan faktor nagle popularizacije vjere u muslimanskom dijelu bosanskog drutva. I, kao trei, iako ne i najbezazleniji faktor je i stalni strah od fizikog, biolokog nestanka; sa ogromnim brojem protjeranih i iseljenih, te zanemarljivo malim brojem povratnika iz inostranstva, Bonjaci-muslimani su bioloki gotovo svedeni na procenat/broj koji se spominje u agresorskim ratnim planovima, te je stoga ovaj strah sasvim opravdan. SDA, najbrojnija, najvea i, bez sumnje, najznaajnija veinski bonjaka politika partija, imala je, a moglo bi se rei da jo uvijek ima, znaajnu ulogu u formiranju nacionalnog i svakog drugog identiteta bosanskih muslimana u postkomunistikom, a i u postratnom

BEHAR115

101

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE: Narod na razmeu

periodu. U prvoj polovini 1990-ih, SDA je funkcionirala vie kao narodni, populistiki pokret nego kao normalna politika stranka ili partija. Preuzimajui vodeu ulogu u politikom i nacionalnom ivotu tada bosanskih muslimana, a sada Bonjaka, u kritinom periodu drugoj polovini 1990-ih SDA je, sljedstveno tome, preuzela i najvei teret i historijsku odgovornost za konsolidaciju bosanskih muslimana i njihovu nacionalizaciju kao Bonjaka. Iako su neke od kljunih pozicija u samoj stranci drali znakovito konzervativni i, prema nekima, radikalni kadrovi, a njihov utjecaj iz sjene bio ozbiljniji nego to e to ikada biti javno obznanjeno, SDA je uspjela okupiti i meritorno predstaviti ako ne sve, onda sigurno veinu razliitih slojeva i segmenata bonjake zajednice. U postdejtonskom periodu, SDA je preduzela ozbiljne korake u smislu transformacije u doista politiku partiju, u emu se rukovodstvo ove stranke uveliko oslanjalo na injenicu da je ogromna veina Bonjaka muslimana ustvari liberalna. Jedna od najznaajnijih karakteristika bonjake politike u ratnom i postratnom periodu je stav o vitalnoj, egzistencijalnoj potrebi ouvanja teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Neovisnost, cjelovitost i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine za Bonjake su (od)uvijek bili nerazdvojivi sastavni elementi njihovog nacionalnog bia i stava, prije svega iz sigurnosnih razloga (ogromna veina Bonjaka nema rezervnu domovinu). S druge strane, Bonjaci u Bosni i Hercegovini nikada nisu ivjeli u gusto zbijenim nacionalnim enklavama; smatrajui cijelu Bosnu i Hercegovinu svojom domovinom, zemljom i dravom, osjeali su se slobodnim da ive razasuti irom njenog teritorija, te je stav o jedinstvenoj i cjelovitoj Bosni i Hercegovini ustvari pitanje presudnog, vitalnog nacionalnog interesa, ak i sada kada Bonjaci veinski ive na, procjenjuje se, 27% teritorija zemlje i uglavnom se nisu vratili na svoja predratna imanja. Sekularna i multietnika drava Bosna i Hercegovina, sa odgovarajuim politikim sistemom i rukovodst-

vom, nije, kako to ele prikazati njeni neprijatelji, mimikrijski stav iza kojeg su skriveni snovi o bonjakoj dravi, nego politika koja doista podrazumijeva iskrenost namjere. Ovakvu politiku bonjakog nacionalnog i politikog rukovodstva oekuje i pothranjuje i meunarodna zajednica, ije je prisustvo, uprkos impotenciji, jo uvijek iznimno veliko i utjecajno; no, zamjerka da se isti arin protivljenje nacionalistikoj ideologiji, retorici i praksi ne primjenjuje i prema druga dva velika nacionalna korpusa, potpuno je na mjestu. ini se da meunarodna zajednica ipak, na odreeni nain i iz samo njoj znanih, a nama dokuivih razloga, ima potrebu u Bosni i Hercegovini zadrati snaan kontrolni

Jedan od najznaajnijih procesa koji je u ovoj zemlji na djelu od poetka rata naovamo i koji jo nije zavren uprkos svim dokazima i presudama je pokuaj redefiniranja karaktera rata u Bosni i Hercegovini, sa meunarodne i unutarnje agresije na graanski sukob, s kojim se naporedo odvija proces izjednaavanja zloinca i rtve, a u tom kontekstu koristi se svako raspoloivo sredstvo.
mehanizam u vidu dvije iznimno snane nacionalne i separatistike politike. Tek ovako kontekstualizirani, svi naizgled besmisleni potezi meunarodne zajednice itekako dobivaju smisao. Odatle samo kod Bonjaka iskreno europejstvo, kod ostalih to nije toliko ili uope izraeno. Meunarodna zajednica, koja deklarativno podrava nenacionalne partije i stranke, kao i nevladin sektor, uinila je sve da umanji i onemogui utjecaj nacionalnih politika kod Bonjaka, iji politiki predstavnici nisu imali drugog izlaza nego da se povinuju diktatu i svoju politiku usklade sa prijedlozima i preporukama, ustvari zapovijestima, brojnih i razliitih predstavnika i komisija. injenica da se isti proces ne provodi u druga dva nacionalna

korpusa, naprotiv, nereagiranjem na nacionalistike i ovinistike ispade srpskih politiara, te otvorene najave zahtjeva za novim teritorijalnim ustrojstvom i brojnim drugim ustupcima Hrvatima u Bosni i Hercegovini, skrbe opasnost od pojave radikalnog nacionalizma kod Bonjaka, a to ni za koga u Bosni i Hercegovini ne bi bilo dobro, najmanje za Bonjake. Europeizacija Bonjaka i ideja o globalnom muslimanskom bratstvu sa Bosnom i Hercegovinom kao najzapadnijim dijelom islamskog svijeta dva su suprotstavljena i nepomirljiva koncepta koji se trenutno nadmeu za prevlast u formiranju bonjakog nacionalnog identiteta, ali i za ulogu najznaajnijeg jamca fizike, bioloke, egzistencijalne sigurnosti Bonjaka u Bosni i Hercegovini. Famozna meunarodna zajednica nudi europsku ideju i vrijednosti, ta god to bilo, ali ima i uvjete od kojih su neki prihvatljivi zato to su dobri, a neki su, opet, potpuno neprihvatljivi. S druge strane, globalno muslimansko bratstvo koje je trenutno olieno jedino u vidu regrutiranja bosanskih i balkanskih muslimana u dobrovoljake jedinice za ratove koji se vode u islamskim zemljama ima, ini se, samo uvjete. Spremnost Bonjaka na europske i/ili euroatlantske integracije nije samo rezultat politike situacije i nemogueg drutvenog ureenja nametnutog Dejtonskim sporazumima, a ni samo rezultat kulturne i civilizacijske orijentacije Bonjaka koji su se oduvijek smatrali europskim muslimanima. Osiguravanje, ponavljamo, fizikog i biolokog opstanka u svojoj zemlji jedini je naelni nacionalni interes Bonjaka u Bosni i Hercegovini; uprkos svim zazorima prema bilo kakvim stranim utjecajima, Bonjaci su u prilici da vagaju ta i ko im nudi veu sigurnost od jo uvijek vrlo aktivnog srpskog i hrvatskog nacionalizma. Pritom, svi koji se pitaju i koji odluuju moraju povesti rauna da je za Bonjake izbor sueniji nego ikada prije u njihovoj historiji. emu ili kome e se u tom odluivanju prikloniti, iji e tas na toj vagi prevagnuti, vie e govoriti o svemu i svima ostalim nego o Bonjacima. n

102

BEHAR115

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE: Nacionalni mitovi

Smrt Mehmeda Spahe i Demala Bijedia

u kontekstu mitskih konstrukcija
Pie: Husnija Kamberovi

U jugoslavenskom razdoblju dvije najistaknutije linosti u politikom ivotu Bonjaka iz Bosne i Hercegovine svoj ivot su zavrile na istaknutim jugoslavenskim politikim pozicijama, ali je njihova smrt bila predmet raznih konstrukcija kako u nauci tako i u javnom diskursu. Rije je o Mehmedu Spahi i Demalu Bijediu. U njihovom politikom djelovanju povezivala ih je jugoslavenska ideja, u koju su vjerovali, injenica da su obojica iznenada umrli te naknadna mitologizacija njihove smrti. Ta mitologizacija je za cilj imala potpunu reviziju njihovog politikog djelovanja i uglavnom je bila produkt novog politikog konteksta. U ovom radu pokuavam kontekstualizirati njihovo politiko djelovanje i njihovu smrt, te objasniti razloge mitologizacije smrti svakog od njih.

Tokom 20. stoljea meu najistaknutijim bonjakim politikim linostima iz Bosne i Hercegovine bili su Mehmed Spaho (18831939) i Demal Bijedi (1917 1977). Obojica su u svom djelovanju, posebno pred kraj svoje politike karijere, bili zaokupljeni jugoslavenskim konceptom u iji uspjeh su dosljedno vjerovali. Naravno, rije je o dva razliita koncepta jugoslavenstva: Spahino jugoslavenstvo je bilo nekomunistiko sa nacionalnom dimenzijom, a njegovo politiko djelovanje u sebi je sadravalo i vjerska obiljeja (Purivatra 1977; Daja 2004). S druge strane, Bijedievo jugoslavenstvo je bilo iskljuivo komunistiko, ali bez jugoslavenske nacionalne dimenzije, s obzirom da je njegovo politiko djelovanje ukljuivalo i zalaganje za muslimansku nacionalnu afirmaciju. Jugoslavenstvo i muslimanstvo se u njegovom razumijevanju nisu negirali, jer ih je doivljavao kao dva razliita identiteta. (Kamberovi 2011: 195-200). Bijedi se sredinom 1960-ih godina snano zalagao za afirmaciju Bosne i Hercegovine i nacionalni identitet Muslimana, a njegovo jugoslavenstvo nije bilo nacionalno nego dravotvorno. To je bilo posebno jasno od sredine 1971. kada je postao predsjednik Saveznog izvrnog vijea i od kada je jugoslavenstvo bilo glavna odrednica njegovog politikog djelovanja. Djelimino zbog politikog okvira, ali i zbog vlastitih politikih uvjerenja, uspjeli su doprijeti do samog vrha jugoslavenske politike hijerarhije: Mehmed Spaho je posljednje godine ivota proveo kao ministar u jugoslavenskoj Vladi, obavljajui istodobno dunost potpredsjednika najjae po-

litike zajednice u tom dobu (Jugoslavenska radikalna zajednica), Demal Bijedi je od 1971. do smrti 1977. bio predsjednik Saveznog izvrnog vijea. Analizirajui njihove politike poteze u tom vremenu, moe se zakljuiti da su iskreno vjerovali u jugoslavenski koncept i nunost odravanja jugoslavenskog dravnog okvira, ali e se u kasnijim interpretacijama njihovog djelovanja, posebno smrti svakog od njih, u prvi plan stavljati ne njihovo jugoslavensko opredjeljenje i djelovanje, nego politiki koncepti suprotstavljeni jugoslavenstvu. Mehmed Spaho je umro u vrijeme pregovora o formiranju Banovine Hrvatske, a s obzirom na politiki kontekst u kojem se desila ta smrt, kasnija literatura je imala dovoljno materijala za konstrukciju teorije o ubistvu (Crnovranin Sadikovi 2007). Slina teorija o ubistvu stvorila se i nakon smrti Demala Bijedia. On je poginuo poetkom 1977. u vrijeme prilino otrih kriza u politikom vrhu zemlje. On je na elu savezne Vlade funkcionirao kao glavni Titov favorit, iju je podrku imao, pa e upravo to i biti jedan od razloga da su neki uvjereni da je Bijedieva smrt dio zavjere onih koji su se nastojali nametnuti kao Titovi nasljednici. Prenosi se kako je Bijedi pred smrt u povjerenju govorio da e ga ubiti zato to puno zna(m) (Bijedi 1999). Obje ove smrti su u memoriji Bonjaka izgradile uvjerenja kako su svi njihovi politiki lideri ivot zavravali brzo i pod prilino nejasnim okolnostima. Teza o obistvima se u pojedinim naunim krugovima i javnom diskursu konstruirala u odgovarajuim politikim kontekstima i uglavnom je bila

BEHAR115

103

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE: Nacionalni mitovi

odraz tih novih politikih okolnosti i politikih debata. Ponekad nositelji tih teza i nisu bili Bonjaci, nego ak neki srpski ili hrvatski politiki emigrantski krugovi (kada je rije o smrti Mehmeda Spahe, tezu o njegovom ubistvu je jedno vrijeme u emigraciji promovirao Branko Milju, koji se na taj nain obraunavao sa Dragiom Cvetkoviem, predsjednikom jugoslavenske Vlade u vrijeme Spahine smrti). No, teza o ubistvu posebno je snano promovirana u bonjakom javnom diskursu krajem 20. stoljea, kada je nove politike injenice, odnosno nestanak jugoslavenske drave i proglaenje nezavisnosti Bosne i Hercegovine, valjalo dodatno argumentirati historijskim injenicama i kada su se u javnom diskursu promovirale vrijednosti kojima su se kod Bonjaka stvarali dodatni odbojni stavovi prema svemu to je bilo jugoslavensko. Da li je bilo ba tako?

SMRT MEHMEDA SPAHE 1939. godine

Pred odlazak u Beograd, uoi svoje smrti 29. juna 1939., Mehmed Spaho je iskazivao zabrinutost zbog najavljene mogunosti da pregovori izmeu Vlatka Maeka i Krune mogu rezultirati podjelom Bosne i Hercegovine. Prema informacijama to ih je koncem jula 1939. Uzeir-aga Hadihasanovi iznio u razgovoru sa srpskim patrijarhom Gavrilom, koji je to zabiljeio u svojim Memoarima, Mehmed Spaho je prije smrti u Sarajevu sazvao jedan sastanak bonjakih prvaka, na kojem je govorio o pregovorima Cvetkovia i Maeka, koji bi se, prema njegovim informacijama, mogli zavriti podjelom Bosne. Bio je mnogo zabrinut. Nije nita dobro predviao. Izloio nam je da je skrenuo panju Kraljevskom namesnitvu na teinu situacije i motivisao na stav u ovome: Muslimani Bosne i Hercegovine ele iskreni sporazum Srba i Hrvata radi okonanja hrvatskog pitanja. Ali ni u kom sluaju ne bi mogli da dozvole da se Bosna i Hercegovina cepaju i dele bez pristanka naroda i njegovih predstavnika, ne samo Muslimana nego i Srba (Gavrilo 1974: 245246). Poslije duge diskusije, Spaho je
BEHAR115

kazao kako e i dalje nastaviti svoju borbu i ni u kom sluaju nee dozvoliti da Kraljevsko namesnitvo donese jednu odluku koja nije po volji nama Muslimanima i naim interesima, poto cepa pokrajine u kojima ive Muslimani i tako nas dovodi u teku situaciju (Gavrilo 1974: 246). Nakon ovoga sastanka Spaho je vozom otiao za Beograd i u hotelu Srpski kralj poruio kahvu, koju je odmah popio i za sekundu bio mrtav. Njegova je smrt strahovito djelovala na Muslimane, koji su bili zabrinuti informacijama kako se sprema podjela Bosne, a da se Bonjaci o tome uope ne konsultiraju. Zbog toga je jedna delegacija Bonjaka, koju je vodio Uzeir-aga Hadihasanovi, koncem jula posjetila i srpskoga patrijarha Gavrila i tom prilikom izloila bonjake stavove o pitanju Bosne i Hercegovine. Njihov je stav bio da ne ele ni u kom sluaju da se Bosna i Hercegovina cepaju. U tome su naili na podrku patrijarha Gavrila koji je, prema pisanju u svojim Memoarima, kazao: Slaem se sa vama da Kraljevsko namjesnitvo nije uzelo ispravan nain u reavanju hrvatskog pitanja. ( ... ) Muslimani imaju pravo da se plae za svoju budunost, to je razumljivo i na svome mestu. Postavljanje granica izmeu jedne iste pokrajine, smatram da je tetno, jer razbija sve ono to je dobro u toj pokrajini (Gavrilo 1974: 258). Prema istom izvoru, patrijarh je te elje Bonjaka poetkom avgusta prenio namjesniku dr. Stankoviu kazavi kako Bonjaci ele celinu drave i ne dozvoljavaju ni u kom sluaju da se vri cepanje Bosne i Hercegovine izmeu Srba i Hrvata. Namjesnik Stankovi je ovaj razgovor sa patrijarhom prenio i ostaloj dvojici namjesnika i sredinom avgusta obavijestio patrijarha kako namjesnici nisu imali nita da kau protiv miljenja Muslimana iz Bosne i Hercegovine. Sve e biti u redu. (Gavrilo 1974: 268). Meutim, potpisanim Sporazumom Bosna i Hercegovina je podijeljena izmeu Srba i Hrvata (Boban 1965; oki 2010). Kasnija je literatura izgradila teoriju o ubojstvu Mehmeda Spahe zbog njegovog protivljenja podjeli Bosne i Hercegovine, koja je uinjena potpisivanjem Sporazuma i

Uredbom o Banovini Hrvatskoj (Filipovi 2007; Cmovranin Sadikovi 2007). ta se, zapravo, desilo sa Mehmedom Spahom? List Jugoslavenske muslimanske organizacije Pravda je 29. juna 1939. na naslovnici donio vijest da je dr. Mehmed Spaho tog jutra u 9:30 sati umro u Beogradu. Vijest o smrti proirila se po Beogradu munjevitom brzinom, a ubrzo se za tragini sluaj saznalo u cijeloj zemlji. Pored mrtvog tijela velikog rahmetlije nalaze se stalno narodni poslanici g. Asim eremet i Beir-beg onlagi, te lini sekretar g. Meho H. Hasanovi. Novine dalje konstatiraju kako su dr. Spahu sa stanice u Sarajevu put Beograda ispratili sin Zijad, koji je tih dana poloio maturu na gimnaziji, sin Avdo, te kerka Emina. Bili su takoer senator Uzeir-aga H. Hasanovi, v. d. gradonaelnika Muhamed Zlatar, direktor erijatske gimnazije Husejn Ali, ura Ibrahim ahinagi i drugi. Vijest o smrti u Sarajevo je stigla nekoliko minuta prije deset sati. U Kraljevskoj banskoj upravi je odlueno da pomonik bana Ejub Ademovi tu vijest saopi Mehmedovom bratu Fehimu Spahi, koji je tada obavljao dunost reis-ul-uleme Islamske zajednice u Jugoslaviji. Ademovi je u drutvu sa direktorom Vakufa Hazimom Muftiem krenuo u Faletie, malo izletite pored Sarajeva gdje se u to doba odmarao Fehim Spaho. Kada je uo vijest, Fehim se sa svojom suprugom uputio u grad u kuu svoje obudovjele snahe, gdje se zadrao. Tu se iskupila i ostala rodbina velikog merhuma. Navodi se da je u to vrijeme u Sarajevu bilo malo saradnika dr. Mehmeda Spahe, ali su se svi na vijest o smrti vratili u grad. U ariji, gdje se bilo iskupilo mnotvo svijeta, naroito su se traili detalji o tekom dogaaju u radnji senatora Uzeir-age H. Hasanovia, koji je bio obavijeten o detaljima po svom sinu g. Mehi H. Hasanoviu (Pravda, br. 16, 29. juna 1939, 1.)

Nekoliko verzija o smrti

Naveer, 28. juna, Spaho je iz Sarajeva krenuo u Beograd, gdje je stigao 29. juna u 7:25 i odmah krenuo u svoj apartman u hotelu Srpski kralj na

104

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE: Nacionalni mitovi

Kalemegdanu. Postoje razliite verzije ta se desilo tog jutra. Prema zvaninoj verziji, Spaho je umro u sobi i zateen je na krevetu gdje je pao na putu prema kupatilu, a prema verziji koju je kasnije ispriao Sakib ulabi, koji je bio sekretar u Spahinom kabinetu, Spaho je umro u kupatilu sa priljubljenom rukom i tijelom uz vodovodnu cijev (ulabi 1994: 64-65). On pie: Knez Pavle uputio je dr. Spahi poziv na audijenciju kad se nalazio u Sarajevu. Stigao je i odsjeo rano izjutra u svom apartmanu hotela Srpski kralj na Kalemegdanu u Beogradu. Sa njim

mah zasjeo u Spahinu fotelju. Tako je izgubio ivot ovjek kome su gotovo svi Muslimani nepokolebljivo vjerovali. (...) Dr. Mehmed Spaho je umro kao gazija. List Pravda je 29. juna na naslovnici objavio da je toga dana umro Mehmed Spaho: Jutros u 7:30 sati doputovao je viegradskim vozom na beogradsku stanicu (...) dr. Mehmed Spaho, ministar saobraaja. Na stanici doekali su ga ministar bez portfelja dr. Dafer Kulenovi, generalni direktor eljeznica g. Nikola uri, ef kabineta g. Vlasta Kosti, narodni poslanik g. Mia Atanasijevi i

i, ali je ve bilo prekasno. Odmah su obavijeteni ljekari, ali oni nisu mogli (nita drugo uiniti) nego da konstatuju smrt. Kasnije je nastalo uvjerenje da je ubijen. Oni koji vjeruju u ubistvo navode da je glavni naruitelj bio knez Pavle, koji je smatrao da je Spaho prepreka za sporazum Cvetkovi Maek o podjeli Bosne i Hercegovine (Filipovi 2007: 79). Dopisnik istanbulskog lista Dumhurijet Mehmed Sulejmanpai, objavio je 5. jula 1939. sumnju da je Spaho otrovan, argumentirajui to i stavom efa beogradske policije Dragog

Obje ove smrti su u memoriji Bonjaka izgradile uvjerenja kako su svi njihovi politiki lideri ivot zavravali brzo i pod prilino nejasnim okolnostima. Teza o obistvima se u pojedinim naunim krugovima i javnom diskursu konstruirala u odgovarajuim politikim kontekstima i uglavnom je bila odraz tih novih politikih okolnosti i politikih debata. Ponekad nositelji tih teza i nisu bili Bonjaci nego ak neki srpski ili hrvatski politiki emigrantski krugovi
je bio lini sekretar koji ga je pratio na putu, Mehmed (Meak) Hadihasanovi, sin uglednog sarajevskog trgovca i tadanjeg senatora Uzeir-age Hadihasanovia. Spremajui odijelo za audijenciju, Meak je uo vrisak iz kupatila apartmana, jurnuo u kupatilo, naao mrtvog dr. Spahu priljubljenog rukom i tijelom uz vodovodnu slavinu. Istrao je na hodnik u kome je zatekao efa beogradske policije Dragog Jovanovia. Meak je vriskao viui: Ubie ga, j( ...) im srpsku majku. ef policije je iz Spahinog apartmana nazvao Mekovog oca Uzeir-agu, saopio mu da je dr Spaho umro i obavijestio o Mekovim ispadima. Uzeir-aga je istovremeno nazvao sina i rekao mu da do susreta s njim nikome ne govori ni rijei o uzrocima Spahine smrti. Dr. Dafer Kulenovi je odjo neke linosti. Poto se srdano pozdravio sa svim prisutnim (...) dr. Spaho, u pratnji svog linog sekretara Mehe H. Hasanovia, sjeo je u auto i odvezao se u hotel Srpski Kralj, u kojem stanuje ve etiri godine. Kada je doao u hotel i malo se raskomotio, sjeo je za pisai sto da pregleda neka pisma, koja su stigla za vrijeme njegove odsutnosti, a koja mu je predoio lini sekretar g. H. Hasanovi. U to se telefonom javio ef kabineta g. Vlasta Kosti da saopi da je (...) pozvan na policijsku proslavu. (...) Dr. Spaho odgovorio je da je preoptereen poslom i da na proslavu ne moe ii, ali da e odmah doi u kabinet. Uzeo je neto da pie. U to se odjednom uhvatio za srce i klonuo sa stolice. Lini sekretar H. Hasanovi odmah je priskoio da ga pridrJovanovia, koji je sve vrijeme bio u sobi sa Spahinim tijelom, istjerujui svakog koji se zadravao vie od pola minute (Kamberovi 2009: 149; Hasanbegovi 2012: 537). Obdukcija tijela nije izvrena, jer je Spahina udovica to odbila, mada su muslimanski prvaci Jugoslavenske radikalne zajednice to predlagali (Gavrilo 1974, 246-247). Tokom 20. stoljea u nekoliko se navrata promovirala ova teza o ubistvu. U vrijeme otrih debata u emigraciji izmeu Branka Miljua i Dragie Cvetkovia tokom 1950-ih godina, Milju je ponovio sumnje da je Spaho otrovan, jer je, prema njegovom miljenju, bio prepreka potpisivanju sporazuma Cvetkovi Maek o podjeli Bosne i Hercegovine (Milju 1957: 89). On je ovu sumnju potkrijepio

BEHAR115

105

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE: Nacionalni mitovi

navodnim odbijanjem Vlade da se izvri autopsija Spahinog tijela, mada do autopsije nije dolo zbog odluke Spahine udovice. U odgovoru na Miljueve tvrdnje, Cvetkovi je potvrdio da su se nakon Sapahine smrti doista pojavile glasine o trovanju, ali je dodao da su te glasine bile posve neutemeljena i obina ustaka la. Meutim, Cvetkovi je bio iznenaen to te optube iznosi Branko Milju (Hasanbegovi 2012: 538): On [Branko Milju], koji je bio ministar kada je dr. Spaho umro, iskoriuje ovu ustaku la i hoe da pripie tvorcima Sporazuma, dr. Maeku i meni, da smo mi, toboe, otrovali Spahu da bismo lake podelili Bosnu izmedju Srbije i Hrvatske. Kada ustaki zloinci iznose ovakve klevete, onda se to odbija njihovom zloinakom mentalitetu i to potenog oveka ne vredja. Sada kada to ini B. Milju, dojueranji moj saradnik, koji zna vrlo dobro da je pokojni dr. Spaho umro od kapi, prirodnom smru, onda se takav postupak mora javno igosati, a ljudi koji se time slue oznaiti kao krajnje neispravni. Ova teza o Spahinom ubistvu iz konca 1950-ih, koja je isplivala u kontekstu emigrantskih politikih polemika, nije nala svoje javne promotore izvan dijela emigrantskih krugova. Meutim, krajem 20. stoljea ova teza je dostigla svoju kulminaciju, to je bilo posebno medijski promovirano. List Osloboenje 1997. je objavio dugi feljton Mustafe Resulovia o ubojstvu. Resulovi je glavni razlog za Spahino ubistvo vidio u njegovom odbijanju da se dopusti podjela Bosne i Hercegovine, to je bilo oito u to doba kada su se zavravali pregovori Cvetkovia i Maeka. Zbog toga su (se) odmah nakon smrti u Sarajevu, u krugovima JMO poeli pronositi glasovi da je dr Spaho umoren. Najprije je kolala verzija da su ga ubili strujom u kupatilu, ali je odmah tu verziju zamijenila druga da je otrovan crnom kafom. Tu verziju, odnosno sumnju, iznio je jedan od najbliih saradnika dr Spahe u JRZ Uzeiraga Hadihasanovi, iji sin je bio sekretar kabineta dr. Spahe i jedini je bio prisutan u neposrednoj blizini kada je nastupila iznenadna smrt. Autopsija

nije izvrena i zvanini nalaz ljekara je bio da je rije o sranom udaru. Resulovi se pozivao na jedno saopenje koje je dao Mehmedalija Boji na jednom okruglom stolu, i gdje je tvrdio da je Spaho otrovan, kao i na miljenje Muhameda Filipovia, koji je u svojoj knjizi Bonjaka politika takoer zastupao tu tezu (zanimljivo je da Mehmedalija Boji to ne kae izriito u svojoj knjizi Historija Bosne i Bonjaka iz 2001) No, kljuni Resuloviev dokaz je jedno pismo koje je za vrijeme rata u Sarajevu 1994. dobio Avdo Spaho, sin Mehmeda Spahe. To je pismo uputio sarajevski advokat Nusret Gluhi, koji je u tom

esto se hvalio svojim podvigom. Safer Ahmi je u toj izjavi tvrdio kako je to svojedobno ispriao Nusretu Gluhiu, ali ovaj to nije smio prenijeti porodici Spaho zbog poznatih postupaka UDBE i tadanjih vlasti. Resulovi je nakon toga utvrdio i slijedee: Konobar iz hotela Srpski kralj zvao se Dragan Vuji. Sa potpisom Kapetan Dragan Vuji Spaho, on se kao autor jednog priloga pojavio u knjizi Tri godine borbe 13. proleterske izdanje 1945, izdava Klub 13. proleterske brigade Rade Konar, tamparija Vjesnik. Dragan Vuji Spaho ivio je kas-

Oni koji vjeruju u ubistvo, navode da je glavni naruitelj bio knez Pavle, koji je smatrao da je Spaho prepreka za sporazum Cvetkovi Maek o podjeli Bosne i Hercegovine (Filipovi 2007: 79). Dopisnik istanbulskog lista Dumhurijet Mehmed Sulejmanpai, objavio je 5. jula 1939. sumnju da je Spaho otrovan, argumentirajui to i stavom efa beogradske policije Dragog Jovanovia, koji je sve vrijeme bio u sobi sa Spahinim tijelom, istjerujui svakog koji se zadravao vie od pola minute . (Kamberovi 2009: 149; Hasanbegovi 2012: 537).
pismu Avdi Spahi prenio izjavu svog prijatelja Safera Ahmia, koji je tvrdio da je 1947. kao oficir Jugoslavenske vojske, bio na intendantskom kursu u Snetvidu kod Ljubljane i tamo upoznao izvjesnog Tomislava Duvnjaka, roenog u Imotskom ili okolini, koji je priao kako je on imao druga zvanog Spaho, koji se hvalio kako je taj naziv dobio zbog toga to je lino otrovao Mehmeda Spahu. Taj Spaho je radio kao konobar u hotelu gdje je Mehmed Spaho imao apartman, te da mu je on lino sasuo otrov u kafu. Ovaj Spaho je tokom Drugog svjetskog rata bio partizan u 13. proleterskoj brigadi Rade Konar, skupa sa Tomislavom Duvnjakom, i nije u Beogradu kao pukovnik JNA i u susretima sa tadanjim kolegama, meu kojima je bio i Mehmedalija Boji, ispriao o trovanju dr. Mehmeda Spahe u hotelu Srpski kralj, gdje je 1939. radio kao konobar. Nije priao po ijem je nalogu to uradio. Tako je, u doba totalnog uruavanja komunizma, i operairene identifikacije vojske koja je od 1992. do 1995. razarala Sarajevo sa komunistikom Jugoslavenskom narodnom armijom, odjedanput ponueno i rjeenje zagonetke oko Spahine smrti 1939. godine. Rjeenje koje je bilo posve u skladu sa vremenom u kojem je izreeno. injenica da je dr. Mehmed Spaho poetkom

106

BEHAR115

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE: Nacionalni mitovi

1930-ih godina svoje povlaenje iz politikog ivota pravdao, izmeu ostalog, i zdravstvenim razlozima, nikoga nije zanimala. Kljuni dio ove teze o Spahinom ubistvu je uvjerenje da je, navodno, on bio smetnja postizanju sporazuma Cvetkovi Maek. Da li je to bilo tako? Kako bi se odgovorilo na ovo pitanje trebalo bi malo pretresti Spahinu politiku biografiju i vidjeti politiki i drutveni kontekst u kojemu je on djelovao. Pri tome je vano krenuti od injenice da je Spaho dugo bio dio vladajuih koalicija u jugoslavenskoj dravi. Do 1929. on je bio due na vlasti nego u opoziciji. (Stojkov 1969; Kamberovi 2009) Poslije 1929. on je najprije politiki mirovao (19291932), potom je jedno vrijeme bio u opoziciji (1933 1935), a nakon 1935. neprekidno je sudjelovao u vlasti sve do smrti 1939. godine. U razdoblju poslije 1935. do konca 1938. Spaho je bio kljuna karika koja je odravala Stojadinovievu vladu, ali je istodobno i njegova ostavka dovela do pada te Vlade, ime je poeo proces pregovora za rjeavanje hrvatskog pitanja u Jugoslaviji. Spaho je esto naglaavao elju da se hrvatsko pitanje rijei pregovorima. Malo je, dakle, vjerovatno da bi Spaho bio fiziki likvidiran zbog tih pregovora. Iako je, pored toga, iskazivao nezadovoljstvo zbog mogunosti da ti pregovori dovedu do daljeg cijepanja Bosne i Hercegovine, on nije bio spreman ugroziti svoju karijeru, ili ak ivot, rtvujui se za Bosnu i Hercegovinu, s obzirom da je poslije 1929. Bosna i Hercegovina faktiki ve bila podijeljena na banovine, a on aktivno sudjelovao u vladajuoj koaliciji. Sve to pokazuje da je teza o Spahinom ubistvu vie produkt historijskog konteksta s kraja 20. stoljea, nego odraz realnih odnosa u vrijeme Spahine smrti 1939. godine.

smrti Demalog oca i djeda, suoavala sa velikim ekonomskim problemima. Kada mu je umro otac, Demal je bio jo uvijek dijete, a brigu o njemu i njegovoj sestri preuzeo je oev brat. Kasnije je studirao pravo u Beogradu, te se ukljuio u komunistiki pokret. U toku Drugog svjetskog rata se oenio Razijom, kerkom Nezira Ferhatbegovia iz Rogatice, koju je upoznao u Gradacu gdje je bila sa svojom porodicom nakon to je protjerana iz Rogatice. I ta brana veza je bila zanimljiva s obzirom da su mnogi muslimanski komunisti sklapali mjeovite brakove (npr. Avdo Humo, Osman Karabegovi, kasnije i Hamdija Pozderac i dr.). Bio je vrlo kompleksna politi-

koja je u to doba postojala na republikoj razini. Njegova pogibija u avionskoj nesrei postala je dio mitologije o ubistvima muslimanskih politikih lidera.

Zvanini Izvjetaj o okolnostima pogibije

Demal Bijedi je ujutro 18. januara 1977. na Batajnikom aerodromu skupa sa gotovo svim linostima jugoslavenskoga politikog vrha, ispraao Josipa Broza Tita koji je krenuo u posjetu Libiji, a planirana je bila i posjeta Egiptu. Zbog poledice na pisti avion je kasnio u odlasku, a nakon to se Tito konano vinuo put Tripolija, na pistu u Batajnici je sa Surina doletio avion kojim je Bijedi trebao krenuti u Sarajevo na sjednicu CK SK Bosne i Hercegovine. Pozdravio se sa prijateljima i saradnicima, uao u avion i poeo pregledati materijale za sjednicu na koju je jurio. Ali, nije imao prilike da izgovori svoju diskusiju njegov avion nikada nije sletio na sarajevski aerodrom. Na tom se putu isprijeilo brdo Ina, iznad Kreeva, u srednjoj Bosni. Skupa sa Demalom Bijediem poginuli su: njegova supruga Razija, piloti Stevan Leka i Murat Hani, podsekretar u Bijedievom kabinetu dr. Smajo Hrle, aviomehaniar Ilija Jevenovi, lini Bijediev pratilac Zija Alikalfi i domaica u rezidenciji predsjednika Saveznog izvrnog vijea Anelka Muzika. S obzirom da je Demal Bijedi bio predsjednik Savezne vlade, o okolnostima pogibije provedena je detaljna istraga. Pri Saveznom komitetu za saobraaj i veze formirana je posebna Komisija za ispitivanje uzroka udesa aviona, na ijem je elu bio Boko Dimitrijevi, predsjednik Saveznog komiteta za saobraaj i veze i lan SIV-a. Komisija je analizu i zakljuke o uzrocima udesa donijela na temelju detaljne istrage, pri emu su ispitivane kvalifikacije posade, osobine i oprema aviona, uvjeti leta, rada i koritenja zemaljskih radionavigacionih sredstava, a posebno magnetofonska traka snimljenog razgovora posade sa kontrolom letenja, dok su za rekonstrukciju leta koriteni i eksperimentalni letovi aviona Lear-Jeat 25B. Izvjetaj je bio zavren 25. marta 1977. godine (Arhiv Jugoslavije, fond broj
BEHAR115

injenica je, ipak, da su neki, odmah nakon pogibije, bili skloni tvrditi kako se nije radilo o obinoj avionskoj nesrei, nego je u pitanju bila zavjera koja je rezultirala ovim atentatom. Tako je uz ovu zvaninu verziju nastala i dalje se odravala i razvijala, postepeno dobivajui sve ire dimenzije, druga strana prie o Bijedievoj pogibiji. Prema ovoj drugoj verziji, radilo se o klasinom ubistvu, a ne sluajnoj avionskoj nesrei. Ova teorija se u posljednje vrijeme sve ee namee kao jedina validna verzija Bijedieve pogibije.
ka linost. Njegova politika karijera nije bila iskljuivo uzlazna. Prije nego je 1971. postao predsjednik jugoslavenske Vlade, prevalio je put od sekretara Mjesnog komiteta Komunistike partije u Mostaru pred Drugi svjetski rat, preko oficira OZNA-e do predsjednika Skuptine Bosne i Hercegovine 1967. godine. No, on je jedan od rijetkih politiara koji je imao velike politike padove i uspone, a da ti padovi nisu bili rezultat velikih afera, niti su usponi bili spektakularni. Na poziciju predsjednika SIV-a 1971., to je najvia funkcija koju je obavljao, doao je sa mjesto predsjednika Skuptine SRBiH, kao najvie dravne funkcije

SMRT DEMALA BIJEDIA 1977. godine

Demal Bijedi je jugoslavenski politiki aktivista koji je imao uspjenu politiku karijeru. Potjecao je iz trgovake porodice, koja je pred Prvi svjetski rat spadala u krug dobrostojeih porodica u Mostaru, ali se tokom 1930-ih, nakon

107

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE: Nacionalni mitovi

579, fascikla broj 29, Komisijski izvjetaj, Beograd, 25. mart 1977). Komisija formirana za ispitivanje uzroka udesa aviona u kojemu je poginuo Demal Bijedi, imala je vie grupa koje su detaljno istraivale razliite aspekte toga sluaja. Kao to smo ve konstatirali, avionom je pilotirao kapetan Stevan Leka, roen u Likom Petrovom Selu 18. januara 1924. godine, a kopilot Murat Hani, roen 6. marta 1927. u Prijepolju. U Analizi o posadi aviona Komisija je posebno naglasila injenicu da je pilot Murat Hani bio pilot ispod proseka, a da je ef pilota vazduhoplovne slube SIV-a za ovaj let prema Sarajevu prvobitno bio planirao kapetane Branka Vujiia i Stevana Leku, ali je promijenio odluku i umjesto Vujiia odredio Hania. Ovom izmenom Vazduhoplovna organizacija SIV-a nije dala odgovarajui znaaj ovom letu, dok je istovremeno drugi avion ovog tipa leteo za Dubrovnik sa dva kapetana. Komisija je pretpostavljala da je to prekomponiranje posade bilo uvjetovano loim meuljudskim odnosima, te injenicom da Murat Hani nije pokazivao velike ambicije i sasvim ih je sveo na tenju da bude drugi pilot, kako je to prije toga ocijenila glavna ljekarska komisija za civilne letae. Stevan Leka je bio linost samouverena i sumnjiava prema tuem radu (prema izjavama njegovih saradnika) pa je verovatno posada i komponovana u ovom sastavu, sa drugim pilotom bez ambicije, jer su se tako izbegavali eventualni konflikti izmeu dva, po iskustvu, ravnopravna kapetana. Avion u kojem je poginuo Demal Bijedi imao je dva motora i bio je gotovo nov: proizveden je u SAD-u 1975. godine, a do ove katastrofe imao je 708 letova i 468 sati i 20 minuta letenja. Imao je ugraenu najmoderniju navigacionu opremu koja je omoguavala letenje i u najsloenijim meteorolokim uvjetima. Od 4. do 8 januara 1977. izvren je ISO-satni pregled aviona, motora i opreme, te probni let, koga su obavili Stevan Leka kao prvi pilot i Branko Vujii kao drugi pilot. Nakon leta, kapetan Leka je potvrdio da nije imao nikakvih

primjedbi. Komisija je takoer sa magnetofonske trake utvrdila da prilikom razgovora posade i kontrolora letenja na relaciji Beograd Sarajevo nije prijavljena nijedna primjedba na ispravnost avionskih ureaja. Na kraju Izvjetaja Komisija je zakljuila kako je izravni uzrok udara aviona u greben planine Ina brzina aviona. Naime, greben u koji je avion udario visok je 1366,3 metra, to je za 280 metara nie od minimalno propisane visine za taj sektor u proceduri za prilaz i slijetanje na aerodrom Sarajevo. Komisija je zakljuila da je do udara aviona u prepreku dolo (...) zbog nepreciznog izvravanja zalaznog zaokreta po mestu i visini. Udaljavanje aviona od radiofara KG vie nego to je procedurom propisano je prouzrokovano veom brzinom i poveanim vremenom odleta. Prema tome, bez obzira na ostale posredne i neposredne faktore, ovaj udes je posledica direktnih propusta posade u odravanju propisanih elemenata leta. Osim tog izravnog uzroka za udes, Komisija je zakljuila kako su na ovaj udes utjecali i brojni drugi, posredni faktori. Prije svega, navodi se loa organizacija Vazduhoplovne slube SIV-a za ovakve specijalne zadatke, to se vidi iz injenice da je sastav posade izmijenjen u odnosu na prvobitno predvieni, na temelju ega se moe zakljuiti da Vazduhoplovna sluba SIV-a nije ovom letu dala odgovarajui znaaj, jer je skoro istovremeno isti tip aviona vazduhoplovne slube SIV-a preleteo za Dubrovnik sa dva prva pilota. Osim toga, kanjenje sa polijetanjem aviona moglo je izazvati napetost i nervozu kod lanova posade. Planiranje horizontalnog leta na visini od 26.000 fita u trajanju od svega 9 minuta je praktino pretvorilo prelet od aerodroma Batajnica do aerodroma Sarajevo u let penjanja i sniavanja. Kao naredni posredni uzrok udesa Komisija navodi zakanjenje od oko 2 minuta sa poetkom sniavanja leta aviona nakon preleta radiofara Valjevo, to je unelo snaan ubrzavajui faktor poveavajui brzinu aviona. Prema nalazima Komisije, prve ekipe za spaavanje stigle su na mesto

udesa oko 14:30 asova i ustanovile da su svi putnici i lanovi posade poginuli, da je avion potpuno uniten i da su njegovi delovi razbacani na povrini oko nekoliko stotina kvadratnih metara. Obavjetajna sluba je obezbijedila teren i onemoguila pristup nepozvanim licima. Pretraen je teren i obiljeena mjesta gdje su se nalazila tijela poginulih, a tana predsednika SIV-a sa slubenom dokumentacijom je uzeta i posebno obezbeena. Zbog loih meteorolokih prilika i tekog geografskog poloaja, te nastupanja noi, detaljan uviaj, identifikacija i evakuacija poginulih nisu obavljeni tog dana nego

tek sutradan, 19. januara 1977. godine. Tokom 19. januara 1977. RSUP je uspostavio helikopterski zrani most izmeu Sarajeva, Kreeva i brda Ina gdje se desila nesrea. Istraitelji Okrunog suda Sarajevo, Okrunog javnog tuilatva Sarajevo, Republikog i Regionalnog SUP-a Sarajevo, Republike geodetske uprave i Zavoda za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta Sarajevo, uz podrku kadrova i specijalne stereo fotogrametrijske opreme RSUP Hrvatske i SUP Zagreba proveli su istrane radnje na licu mjesta. U pripremi i provedbi uviaja Komisiji su na licu mjesta pomagali i Milorad lji-

108

BEHAR115

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE: Nacionalni mitovi

var, pomonik predsjednika Saveznog komiteta za saobraaj i veze i generalmajor avijacije Ismet Kulenovi, ispred Komande JRV i PVO, te drugi lanovi Komisije za ispitivanje i istraivanje udesa. Komisija nije pronala tragove eksplozije ili poara, a posmrtni ostaci poginulih su helikopterom transportirani u Kreevo, i istoga dana oko 16 sati ispraeni na mjesta sahrane. Pretraivanje terena je vreno i narednih dana. U ovom pretraivanju je uestvovao veliki broj radnika sigurnosti i pripadnika JNA. Korienjem tehnikih sredstava i prekopavanjem snega sakupljeni su, transportovani u

Teorije zavjere
Moe se, naravno, raspravljati o ovoj verziji nesree sadranoj u zvaninom izvjetaju Komisije. Meutim, nije mi poznato da je neko od tadanjih predstavnika vlasti u Bosni i Hercegovini posumnjao u taj izvjetaj Komisije. Branko Mikuli, jedan od najbliih Bijedievih saradnika, mnogo godina nakon pogibije, u jednom intervjuu iz 1989. na novinarsku konstataciju kako je oko Bijedieve tragine smrti bilo [je] dosta pekulacija, te pitanje da li on zna neto vie o tome, odgovorio da je sa Bijediem bio vrlo blizak (Husi 1991: 30). Demu sam izuzetno volio i cijenio. U svim naim razgovorima i kad smo grijeili, ili o neemu, eventualno, razliito mislili. O svemu smo se bez tekoa razjanjavali i usaglaavali. Bili smo i porodini prijatelji. Drag nam je svaki susret sa Deminom i Razijinom djecom. I djeca su nam bliski prijatelji. Nema razloga za bilo kakve pekulacije o traginoj smrti Deme i Razije. Dravna komisija je ispitala uzroke pada aviona i o tome podnijela izvjetaj. Moete ga potraiti u odgovarajuoj slubi SIVa. Tragedija se dogodila zbog zakazivanja ljudskog faktora. Nije potovana propisana procedura pri slijetanju aviona na sarajevski aerodrom. injenica je, ipak, da su neki, odmah nakon pogibije, bili skloni tvrditi kako se nije radilo o obinoj avionskoj nesrei, nego je u pitanju bila zavjera koja je rezultirala ovim atentatom. Tako je uz ovu zvaninu verziju nastala i dalje se odravala i razvijala, postepeno dobivajui sve ire dimenzije, druga strana prie o Bijedievoj pogibiji. Prema ovoj drugoj verziji, radilo se o klasinom ubistvu, a ne sluajnoj avionskoj nesrei. Ova teorija se u posljednje vrijeme sve ee namee kao jedina validna verzija Bijedieve pogibije. S obzirom da se radilo o predsjedniku savezne Vlade, dakle vodeoj linosti u dravi, Bijedieva pogibija je sama po sebi bila dobra prilika za graenje raznih teorija zavjera, koje su uvijek tako konstruirane da se o njihovim detaljima nita pouzdano ne moe utvrditi. Ipak, ova teorija o ubistvu ima nekoliko svojih varijanti. Jedni su to

Kljuni argument, dakle, za tezu o Bijedievom ubistvu pronalazi se, s jedne strane, u borbi za Titovog nasljednika, to je posve neopravdano, jer je Tito 1971. uvoenjem Predsjednitva SFR Jugoslavije onemoguio klasinu borbu za nasljednika. S druge strane, savremene teorije o zavjeri uvode u priu linosti koje su koncem 20. stoljea imale odreenu ulogu u povijesnim kretanjima, pri emu je spominjanje jednog od njih (Jovica Stanii) najbolji dokaz koliko su te teorije odraz vremena u kojemu se plasiraju i koliko malo veze imaju sa samom Bijedievom pogibijom.
Sarajevo i obezbeeni delovi aviona i line stvari putnika i posade. Kada je dolo do otopljavanja snega, ponovno je izvrena pretraga terena i sakupljanje sitnih delova, tako da su svi delovi aviona sakupljeni i obezbeeni. Izvrena je dezinfekcija mesta udesa i tek nakon toga, 3. februara 1977. godine, prestalo je obezbeenje terena radnicima milicije. Ovim poslovima su rukovodili tada najodgovorniji funkcioneri slubi dravne i javne bezbjednosti RSUP BiH i SUP Sarajevo, Centar SDB Sarajevo: Duko Zgonjanin, Marko Petrovi, Dragia Tanaskovi, Faik Sadikovi i Halid Prci.

smjetali u opi odnos komunista prema svojim protivnicima. Tako su neki bivi politiki zatvorenici, ogoreni Titovi protivnici, tvrdili da u Titovo doba nije bilo nita neuobiajeno likvidirati svoje protivnike. Neuspjeli pokuaj fizike likvidacije Aleksandra Rankovia, koji za Titov zloinaki reim nije bio ni u emu neobian, rezultirao je nepovjerenjem u kemiju, pa su kasnije rtve reima neutralizirane na egzaktan nain Milan Mikovi u prometnoj nezgodi, Demal Bijedi u avionskoj nesrei, general Karangelski u lovu od ruke nepoznatog snajperista, itd (Boi 2002). Ova varijanta teze o ubistvu ne nudi nikakve dokaze osim to sadri opu osudu komunistikog reima. Drugi su u verziju o ubistvu pokuali unijeti vie reda. Bahrudin Bijedi, u to vrijeme visokopozicionirani kadar u obavjetajnoj zajednici u Bosni i Hercegovini, i uz to Demalov najblii roak, u nekoliko nastavaka u sarajevskom nedjeljniku Dani, osim svojih sjeanja na Demala Bijedia, ponudio je i prilino jasnu sliku ove druge prie. Prema njegovom miljenju, Demal Bijedi je ubijen jer je mnogo znao, a kao organizatore njegovog ubistva Bahrudin Bijedi je smatrao Jugoslavensku narodnu armiju, odbacujui tezu da je iza zavjere bila Jovanka Broz. Bahrudin Bijedi navodi pisanje libanonskog lista Al Nahar koji je pisao da smrt jugoslovenskog premijera ne izlazi iz kliea politikih atentata koji su obiljeili politiku karijeru mnogih svjetskih dravnika, te dodaje rijei koje je, prema njegovoj tvrdnji, Demal Bijedi esto govorio svojim najbliim saradnicima: Ubit e me, ja mnogo znam, i potom nastavlja: Kod mene je boravio 22. oktobra 1976. u jo nedovrenoj vikend-kui u Trnovu. Bio je veseo i raspoloen, na ledini na kojoj smo improvizirali stolove i vatru, tako dragu njemu u planinskom ambijentu. Jedno vrijeme je razgovarao sa prijateljima, a kasnije mi je neke stvari rekao na uho. Uglavnom je bilo rijei o velikoj napetosti u dravi. Dolazi do razmirica meu ljudima koji su jednom nogom u grobu. Tito je Jovankin zarobljenik, ne moe se njemu prii

BEHAR115

109

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE: Nacionalni mitovi

bez njene dozvole. ele ga razdvojiti od Kardelja. Ne znam ta da radim. Tito eli da mi povjeri trei mandat. Ja ne elim vie u Vladi ljude starije od mene. I ja treba da se povuem. Da bi otiao Ljubii, trebaju otii i drugi koji su njegovo, 1915. godite. Njima se ne ide. To su bile njegove najintimnije preokupacije tri mjeseca pred smrt, tvrdio je Bahrudin Bijedi. Nakon to je opisao jo neka svoja sjeanja na Demala i predstavio svoje djelovanje i izlazak na mjesto pada aviona, Bahrudin Bijedi iznosi svoje vienje ovoga dogaaja: Avion lir jet [kojim je Demal Bijedi letio iz Beograda u Sarajevo] je u to vrijeme bio posljednja rije tehnike malih mlaznih letjelica kojima su se tada sluili i najvii ameriki funkcioneri. Dva pilota bili su stariji od Demala. Stevan Leka, Lianin i prvoborac, imao je 60 godina i zabrane na slijetanje na aerodrome Pariza i Moskve. [U zvaninom Izvjetaju Komisije, u dijelu u kojem se donose biografije Leka i Hania, ova zabrana se nigdje ne spominje, pa nije jasno da li je ona uope postojala!] Nije bio ovjek od propisa. Slina je i karijera drugog pilota, Murata Hania. Leka je roen 1924., a Hani 1927. godine. [Dakle, oba su pilota, ipak, bila mlaa od Demala Bijedia, mada to za nau analizu uope nije vano] Otkud da oni, rashodovani vojni piloti, pukovnici JNA, upravljaju avionom najmodernijih tehnikih performansi koji su predvieni za pilote ne starije od 40 godina? Na to pitanje bi trebao odgovoriti general Enver emalovi, komandant Ratnog vazduhoplovstva JNA, Mostarac kojemu to nije smetalo. Dodue, poaliti se na nekog u koga je Demal vjerovao, nije bilo nimalo optimistino. Ipak, varijanta dvojice amortizovanih pilota za premijera bila je rizina. Da li je Jugoslavija imala razloga da se oslobodi svoga premijera? Apsolutno ne! Da li je imala JNA? Apsolutno da! U zavjeru koju bi inicirala drava morao bi biti ukljuen Tito kao naredbodavac, a Franjo Herljevi, ministar unutranjih poslova, kao realizator ideje. To su apsurdne pretpostavke do te mjere da ne zavreuju raspravu. Uosta-

S obzirom da je Demal Bijedi bio predsjednik Savezne vlade, o okolnostima pogibije provedena je detaljna istraga. Pri Saveznom komitetu za saobraaj i veze formirana je posebna Komisija za ispitivanje uzroka udesa aviona, na ijem je elu bio Boko Dimitrijevi, predsjednik Saveznog komiteta za saobraaj i veze i lan SIV-a. Komisija je analizu i zakljuke o uzrocima udesa donijela na temelju detaljne istrage, pri emu su ispitivane kvalifikacije posade, osobine i oprema aviona, uvjeti leta, rada i koritenja zemaljskih radionavigacionih sredstava, a posebno magnetofonska traka snimljenog razgovora posade sa kontrolom letenja, a za rekonstrukciju leta koriteni su i eksperimentalni letovi aviona Lear-Jeat 25B.
lom, Demal Bijedi je u etiri navrata podnosio ostavku na funkciju premijera koju je uvijek povlaio pod Titovim utjecajem. Trebalo je samo jednu od njih prihvatiti. Taj izlaz je uvijek bio otvoren. Zato JNA? Danas se vidi da je imala skriveni program velikosrpske dominacije i da bi Demal bio realna prepreka njegovom ostvarenju. Ne samo to je posjedovao meunarodnu reputaciju i popularnost unutar zemlje nego je bio ovjek i dravnik sa visokim moralnim vrijednostima, politiar prihvatljiv oprenim snagama u zemlji, hrabar i mogui nasljednik na dravnoj funkciji koju je naputao Tito. Bahrudin Bijedi je nagaanja o tome da je Demal pilotirao avionom ili da je Jovanka Broz zapakovala poklon za Demalovu unuku, koji je zapravo bio eksplozivna naprava nazvao glupostima. On smatra da je te glasine (...) lansirala beogradska arija. Nalazi dravnih i partijskih komisija su uglavnom sadrani u faktima da je avion preletio radio vor na Crepoljskom brzinom od 950 km na sat, to je bilo bre za 300 km od predviene procedure, te da je u proceduri slijetanja napravio neoekivano veliku osmicu, koja ga je stropotala na vrhove lnaa. Na mjestu nesree nije bilo eksplozije niti poara, jer je razdaljina izmeu rtava i dijelova aviona bila u krugu od 40 metara. Definitivni nalazi, iako nagovijeteni, nikada nisu saopteni (Bijedi 1991). Tako je Bahrudin Bijedi posve otvoreno u priu o Bijedievoj pogibiji uvukao Jugoslavensku narodnu armiju. Tu je priu kasnije do u detalje razradio Mirko agolj, sarajevski novinar, koji je u vrijeme Bijedieve pogibije bio izvjeta beogradskih Veernjih novosti. On je poetkom 2008. u sarajevskom Osloboenju objavio tekst u kojemu je tvrdio da mu je doao jedan ovjek, koji ivi u Beogradu, ali zbog sigurnosnih razloga ne eli javno otkriti svoje ime i ispriao stopostotnu istinu o pogibiji Demala Bijedia, agolj u tekstu dalje navodi da ovaj zagonetni ovjek jo uvijek ivi u Beogradu, ali zbog sigurnosnih razloga ne eli da mu se ime javno obznanjuje. Meutim, agolj je faktiki otkrio identitet ove osobe za one koji bi bili za to zainteresirani i koji bi mu zbog toga mogli nauditi, pa izbjegavanje javnog objelodanjivanja identiteta ove osobe samo ostavlja sumnju u vjerodostojnost itave prie. agolj je tu verziju ovako prenio: Taj ovjek je po struci ininjer elektronike. U trenutku udesa bio je major JNA i, kako kae, ef tehnike u bazi JNA na heliodromu u Jasenici kod Mostara. Kad se udes dogodio, on je sa svojom strunom ekipom helikopterom prvi stigao na mjesto udesa. Obavili su kompletnu strunu ekspertizu i, tvrdi, nedvosmisleno ustanovili da je visinomjer aviona prije njegovog polijetanja s Batajnikog aerodroma bio namjerno natiman tako da je pokazivao 20 metara veu visinu od stvarne. Bilo je to, kae, sasvim dovoljno da se udes dogodi, bez obzira na maglu i brzinu. Jer, avion je zbog toga napravio zaokret iznad radiofara na Crepoljskom na 20 metara nioj visini od dozvoljene i predviene i to je bio razlog to je udario u vrh brda Ina. Nakon to je njegova vojno-struna ekipa izvrila uviaj i utvrdila uzroke

110

BEHAR115

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE: Nacionalni mitovi

udesa, stigla je iz Beograda savezna vojno-policijska ekipa sa zadatkom da utvrdi uzroke pada aviona. Na elu te ekipe bio je, kae, Jovica Stanii, tada kapetan po inu. To je, podsjetimo, onaj zloglasni policajac, koji je u vrijeme diktature Slobodana Miloevia nanio i Srbiji i bivoj Jugoslaviji mnogo zla, a danas je haki optuenik. Ovaj na izvor verzije o udesu aviona dalje pria: Kad sam poeo saoptavati rezultate nae strune istrage, taj Stanii mi je rekao: Zavei! Ja major, on kapetan. I ja sam uutio. Prema njegovoj verziji, rezultati istrage do kojih je na osnovu neoborivih strunih dokaza dola njegova ekipa, nikada i nigdje nisu saopteni, niti su ostali zabiljeeni u bilo kakvom dokumentu. ak je i let helikoptera iz Jasenice do mjesta udesa, koji je njegova ekipa koristila, izbrisan iz svih evidencija. Kao da ga nije ni bilo. A mjesto udesa aviona bilo je, kae, pod nadlenou te vojne baze u Jasenici. Ovaj ovjek kae da je osobno poznavao obojicu pilota i Leku i Hania i da su obojica bili isuvie iskusni da bi im se udes mogao dogoditi zbog njihove nepanje i neopreznosti, bez obzira na maglu i brzinu. Tvrdi, isto tako, da Demala Bijedia neki krugovi u Beogradu i u JNA nisu podnosili i da su htjeli da ga se rijee, jer su u njemu vidjeli mogueg Titovog nasljednika, to ne bi mogli podnijeti. Zbog toga su mu i namjestili udes. I on potvruje injenicu da je avion prilikom udesa letio brzinom od 980 kilometara na as, ali da to nije uzrok udesa. injenica je, veli, da je Dema upozoravao pilota Leku da kasni na sjednicu CK, ali da se

samo zbog poveane brzine tako iskusnom pilotu udes ni sluajno nije mogao dogoditi. On odbija i pomisao da je avionom u trenutku nesree mogao upravljati sam Demal Bijedi, jer su nalazi njegove ekspertne ekipe pouzdano ustanovili da je Dema u trenutku udesa itao diskusiju pripremljenu za sjednicu CK. Ti papiri su, tvrdi, bili rasuti na mjestu udara aviona u kameni vrh brda Ina. O eventualnoj eksploziji, kae, nema ni govora. agolj je na kraju iznio i jo jednu verziju iza koje, kako i sam priznaje, ne stoji nijedno konkretno struno ime. Po toj verziji, avionu u kojem su poginuli Demal Bijedi, njegova supruga i pratnja i oba pilota, prije polijetanja s aerodroma Batajnica natimana je brzina leta, tako da je brzinomjer pokazivao brzinu 300 kilometara na sat manjom od stvarne. Na sugovornik, pie agolj, takvu mogunost ne potvruje. On kae da su on i njegova struna ekipa nedvosmisleno utvrdili da je natiman visinomjer aviona, a to je bilo sasvim dovoljno da Demal Bijedi nestane. (agolj 2008: 32-33)

Ostaje li Bijedieva smrt zagonetna?

Teko je provjeriti vjerodostojnost ovih razliitih teza o navodnoj zavjeri koja se krije iza Bijedieve pogibije. Dodirna taka ovih teorija zavjere je borba za Titovo naslijee, to je u vrhu vladajue elite moralo otvoriti prostor za prevlast, budui da su mnogi sebe vidjeli u poziciji Titova nasljednika. Sedamdesete, tanije druga polovica sedamdesetih bilo je udno razdoblje u povijesti SFRJ. Naizgled mimo i siromano vanim, jo manje prijelomnim

Tako je Bahrudin Bijedi posve otvoreno u priu o Bijedievoj pogibiji uvukao Jugoslavensku narodnu armiju. Tu je priu kasnije do u detalje razradio Mirko agolj, sarajevski novinar, koji je u vrijeme Bijedieve pogibije bio izvjeta beogradskih Veernjih novosti. On je poetkom 2008. u sarajevskom Osloboenju objavio tekst u kojemu je tvrdio da mu je doao jedan ovjek , koji ivi u Beogradu, ali zbog sigurnosnih razloga ne eli javno otkriti svoje ime i ispriao stopostotnu istinu o pogibiji Demala Bijedia. agolj u tekstu dalje navodi da ovaj zagonetni ovjek jo uvijek ivi u Beogradu, ali zbog sigurnosnih razloga ne eli da mu se ime javno obznanjuje.

dogaajima, a, zapravo, vrlo turbulentno i nekako podmuklo mimo, obiljeeno tada jo uglavnom nevidljivim konfliktima (...) Posebno vana stavka u svemu tome bila je grevita borba za prevlast u vrhu vladajue komunistike nomenklature. Sve je bilo u znaku pitanja: tko e naslijediti Josipa Broza Tita nakon njegove smrti? (Globus 2007: 124-125) Ve koncem 1976. bilo je jasno da se Titov ivot blii kraju i borba za njegovog nasljednika morala je dobiti na svojoj dramatinosti i ubrzanju. Tada su najmonije i najmarkantnije dvije linosti u vrhu bili Stane Dolanc i general Nikola Ljubii, koji je poziciju ministra odbrane obnaao od 1967. sve do 1982. godine. Sredinom 1970-ih Jovanka Broz je bila pomjerena u stranu. Jedan od onih koji je pomogao u tome bio je i Demal Bijedi, koji je u nekoliko navrata, kao premijer i jedan od najbliih Titovih saradnika, skupa sa Petrom Stamboliem i Stanetom Dolancom, razgovarao sa Jovankom Broz pokuavajui je pomjeriti od mogunosti politikoga utjecaja i stvoriti to bezbjedniju situaciju oko Tita. (Despot 2009: 265- 266) Posebno je vaan razgovor to su ga Bijedi, Dolanc, Stamboli i Ljubii imali sa Titom na brodu Galeb u Zeleniki 12. februara 1975. godine, nakon ega je Jovanka Broz sve bre uklanjana iz Titove blizine. Od avgusta 1976. ona je sve ee izostajala sa zvaninih Titovih susreta. Podsjetimo, Bijedi je, prema nekim miljenjima, bio jedan od kljunih lanova etvorice koordinatora (Stamboli, Bijedi, Dolanc, Gligorov) koji su presudno utjecali na Titovo politiko djelovanje sredinom 1970-ih godina, mada je bilo jasno da niti meu njima nije postojala saglasnost u svim pitanjima. Njih etvorica su samo po funkcijama koje su obavljali bili najmonije politike linosti i u tom smislu su zajedniki nastupali, ali su se u mnogim pitanjima znatno razilazili. Mnogi stenogrami sa zasjedanja najviih partijskih foruma iz 1970-ih godina pokazuju neslaganja Dolanca, Gligorova i Bijedia, pri emu su prva dvojica esto bili skloni kritizirati uinak Bijedieve Vlade, ali je Bijedi na

BEHAR115

111

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE: Nacionalni mitovi

Prema nalazima Komisije, prve ekipe za spasavanje stigle su na mesto udesa oko 14:30 asova i ustanovile da su svi putnici i lanovi posade poginuli, da je avion potpuno uniten i da su njegovi delovi razbacani na povrini oko nekoliko stotina kvadratnih metara. Obavjetajna sluba je osigurala teren i onemoguila pristup nepozvanim licima . Pretraen je teren i obiljeena su mjesta gdje su se nalazila tijela poginulih, a tana predsednika SIV-a sa slubenom dokumentacijom je uzeta i posebno obezbeena.
112
BEHAR115

Literatura Bijedi B. (1999): Ubit e me, mnogo znam, Dani, 12. april 1999., Sarajevo Boban Lj. (1965): Sporazum Cvetkovi Maek, Institut drutvenih nauka, Beograd Boji M. (200 l): Historija Bosne i Bonjaka (VII-XX vijek), TDK ahinpai, Sarajevo Boi Z. (2002): Proljearska raornonijada, Politiki zatvorenik, broj 127, listopad 2002. Crnovranin H., Sadikovi N. (2007): Dr. Mehmed Spaho. Dravnik i borac za

Rad je izvorno objavljen u asopisu Sociologija, Vol. LIV, No 4, Beograd, 2012, 607-624

kraju uvijek dobivao Titovu podrku. Ovo, meutim, ne mora nita znaiti jer je sasvim normalno da se kritizira rad Vlade. Draa Markovi, naprimjer, koji se sa Bijediem gotovo stalno politiki razilazio, nakon pogibije u svoj dnevnik je zabiljeio da nije Bijedi bio uspjean premijer, ali da je bio dobar ovjek. Oni su bili saglasni samo kada su Tita spaavali od Jovanke Broz, koja je zbog toga mogla sloviti i kao Bijediev protivnik. Ali, pri tome treba imati u vidu da Jovanka Broz nije imala nikakvu podrku u oficijelnom vojnom vrhu. ak je, prema svjedoenju Marka Vrhuneca, general Nikola Ljubii, nakon jednog razgovora sa Titom u julu 1972., rekao: Ne sredi li stvari sa Jovankom, Josip Broz e morati otii. (Vrhunec 2001: 338). Kljuni argument, dakle, za tezu o Bijedievom ubistvu pronalazi se s jedne strane u borbi za Titovog nasljednika, to je posve neopravdano, jer je Tito 1971., uvoenjem Predsjednitva SFR Jugoslavije onemoguio klasinu borbu za nasljednika. S druge strane, suvremene teorije o zavjeri uvode u priu linosti, koje su koncem 20. stoljea imale odreenu ulogu u povijesnim kretanjima, pri emu je spominjanje jednog od njih (Jovica Stanii) najbolji dokaz koliko su te teorije odraz vremena u kojemu se plasiraju i koliko malo veze imaju sa samom Bijedievom pogibijom.

NA KRAJU
Smrt Mehmeda Spahe 1939. i Demala Bijedia 1977. godine u memoriji Bonjaka urezana je kao ubistvo. Pri tome je njihova politika djelatnost predstavljana iskljuivo u muslimanskom i bosanskohercegovakom politikom kontekstu, jer je to bila podloga za konstrukciju mita o ubistvu, dok je jugoslavenski kontekst marginaliziran. Svrha ovoga lanka je bila pokazati da je mit o ubistvu vie bio odraz politikog konteksta u kojemu se mit gradio i promovirao, te da nije imao puno dodirnih taaka sa realnim vemenom u kojemu se ta smrt desila. Teze o njihovom ubistvu su se pojavljivale u nekoliko navrata tokom 20. stoljea. Glasine o Spahinom ubistvu su se pojavile neposredno nakon njegove smrti, potom sredinom 1950-ih godina u emigrantskim krugovima kao rezultat politikih polemika raznih emigrantskih skupina, da bi tokom 1990- ih godina ta teza dostigla svoju kulminaciju, a bila je rezultat tadanjih politikih i drutvenih odnosa u Bosni i Hercegovini i na Balkanu. Naime, promocija teze o Spahinom ubistvu je dobrodola u tadanjim odnosima kako bi se naao dodatni argument za satanizaciju Jugoslavenske narodne armije, koja je tada razarala bosanskohercegovake gradove, i srpske politike prema Bosni i Hercegovini vraajui se u prolost. Iste motive je imala i promocija teze o ubistvu Demala Bijedia. I u ovom sluaju teza o ubistvu je dobrodola da se satanizira srpska politika prema Bosni i Hercegovini, ali i komunistiko i itavo jugoslavensko razdoblje bosanskohercegovake historije.

BiH, Frankfurt na Majni, Sandaka rije Despot Z. (2009): Tito. Tajne vladara. Najnoviji prilozi za biografiju Josipa Broza, Zagreb, Veernji posebni proizvodi Doi G. (1974): Memoari patrijarha srpskog Gavrila, Pariz, Editions Richelieu Daja D. (2004): Politika realnost jugoslavenstva (1918-1991) s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo Zagreb, Svjetlo rijei oki D. (2010): Nedostini mir. Srpskohrvatsko pitanje u meuratnoj Jugoslaviji, S engleskog prevela Slobodanka Glii, Beograd, Edicija RE ulabi S. (1994): Korijeni i budunost savremenih Muslimana (od Spahe do Alije). Sarajevo, Sakib ulabi Filipovi M. (2007): U traganju za ljudima i zaviajem. Portreti znaajnih Bosanaca XX vijeka. Sarajevo, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Bonjaki institut Hasanbegovi Z. (2012): Jugoslavenska muslimanska organizacija 1929 - 1941 (u ratu i revoluciji 1941 - 1945), Zagreb, Bonjaka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebaku upaniju, Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar i Medlis Islamske zajednice Zagreb Husi D. (1991): Javno svjedoenje Branka Mikulia, u: Express 071 Special, Sarajevo, april 1991 Kamberovi H. (2009): Mehmed Spaho (1883.-1939). Politika biografija, Sarajevo, Vijee kongresa bonjakih intelektualaca Kamberovi H. (2011): Hod po trnju. Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea, Sarajevo, Institut za istoriju Milju B. (1957): Sporazum 1939. godine, Vindzor, Izvod iz Glasa kanadskih Srba Purivatra A. (1977): Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Sarajevo, Svjetlost Stojkov T. (1969): Opozicija u vrijeme estojanuarske diktature 1929-1935, Beograd, Prosveta agolj M. (2008): Ekskluzivno. Uz 31. godinjicu pogibije Demala Bijedia. Demal Bijedi je ubijen!, Osloboenje, prilog Pogledi, 13. januara 2008. Udbin tajni dosije: Jovankina urota protiv Tita i drave (2007), u: Globus, br. 859, Zagreb, 25. svibanj 2007. Vrhunec M. (2001): est godina s Titom (1967-1973), Pogledi s vrha i izbliza, Zagreb, Nakladni zavod Globus n

ISLAMSKA ZNANOST: Reformatori

Redefiniranje prava ene

u islamskom reformizmu
Pie: Adil Jusi Meu savremenim temama kuranske hermeneutike stoji i Tarru-lmara ili Osloboenje ene. Pozicija zvaninog i praktinog islama je u ovom diskursu, u izvanjskoj percepciji nemuslimana, gotovo bez izuzetka bila reaktivna i nazadna, patrijarhalna i konzervativna. Ovakvo vienje islamske regulacije ravnopravnosti mukarca i ene nije naalost bilo bez osnova. Potaknuti doaem pobjednikih ideja zapadnih kolonijalista, muslimanski autori su s kraja 19. i u 20. stoljeu apologetski pristupali pobijanju ovakvih stranih percepcija, branei najee tradicijom ono to se moglo braniti samo racionalnim argumentima. Bilo je i onih koji su apsolutno izjednaavanje prava ena sa pravima mukaraca vidjeli u samom kuranskom tekstu i odbijali su prigovore protivnika koji su im prispodobljavali zadojenost zapadnim idejama. Indijac Mumtaz Ali u historiji savremenog islamskog reformizma slovi za tradicionalno obrazovanog alima (Dru-l- ulm, Deoband), meutim njegovo djelo iz 1898. uqqu-n-niswn (Prava ena) predstavlja znanstvenu revoluciju u tadanjem, ali i u dananjem poimanju okvira konvencionalnih islamskih razmiljanja. Ovaj tekst pisan urdu jezikom tek je odskora samo parcijalno u neobjavljenoj formi prisutan u prijevodu na engleski. Kasim Amin je egipatski autor koji pripada islamskim modernistima tekadduma ili napretka. Studirao je pravo na francuskom Universit de Montpellier i autor je dvaju tekstova o pravima ena: Tarru-l-mara (Osloboenje ene) iz 1899. i Al mara al jadda (Nova ena) iz 1900. godine. Ovaj rad na prvom mjestu analizira hermeneutiko-argumentacijska pola-

Kasim Amin i Mumtaz Ali

Indijac Mumtaz Ali u historiji savremenog islamskog reformizma slovi za tradicionalno obrazovanog alima (Dru-l-ulm, Deoband), meutim njegovo djelo iz 1898. uqqu-n-niswn (Prava ena) predstavlja znanstvenu revoluciju u tadanjem, ali i u dananjem poimanju okvira konvencionalnih islamskih razmiljanja. Ovaj tekst pisan urdu jezikom, tek je odskora samo parcijalno u neobjavljenoj formi prisutan u prijevodu na engleski. Kasim Amin je egipatski autor koji pripada islamskim modernistima tekadduma ili napretka. Studirao je pravo na francuskom Universit de Montpellier i autor je dvaju tekstova o pravima ena: Tarru-l-mara (Osloboenje ene) iz 1899. i Al mara al jadda (Nova ena) iz 1900. godine.

zita sa kojih Kasim Amin pristupa kuranskom tekstu u odbrani svojih teza o jednakosti mukarca i ene. Pisani korpus koji nam prua saznanja o Aminovim feministikim idejama, a koje on brani i pojanjava svetim tekstom, objavljen je pod nazivom Osloboenje ene 1899. godine. Drugi njegov tekst, koji spominjemo u ovom radu i koji se bavi istom temom, ne sadri kuranske reference i predstavlja zapravo samo dalju apologiju postavki datih u prethodnom naslovu. U historijskom kontekstu, kao drutvena pojava ovaj drugi tekst jako reflektira vrsto ubjeenje autora u svoje postavke, jer je on uslijedio nakon burne, preteno negativne reakcije zvaninih predstavnika tadanjeg ulemanskog stalea na prvi naslov. Aminov rad emo komparirati sa dostupnim prijevodom teksta Mumtaza Alija, koji je dio njegove knjige Prava ena, a koji taksativno pobija stereotipne predodbe o superiornosti mukarca spram ene. Mumtaz Ali svoju argumentaciju takoer uspostavlja i pozivanjem na tekst Kurana.

Vrijeme u kojem piu Kasim Amin i Mumtaz Ali

Vrijeme u kojem Kasim Amin pie svoja djela o pravima ene je sami prijelaz iz 19. u 20. stoljee. Egipat je ve stotinu godina pod britanskim kolonijalnim utjecajem i drutvo je obiljeeno dubokom krizom identiteta i tradicije. Turski sultan jo uvijek zadrava prerogative halife, duhovnog vladara, meutim legitimitet njegovog hilafeta je vie nego upitan. To je vrijeme u kojem islamski reformator Demaluddin Afgani za jedinog halifu priznaje Kuran. Afganijev saradnik i moda jo zasluniji prosvjetitelj islamskog svijeta Muhammed Abduhu i mlai Kasim Amin su veliki uzajamni tovatelji i prijatelji. Amin se u pisanju o pravima ene sa dubokim potovanjem poziva na Abduhuovo miljenje. Muslimani potvrdu za ispravnost svoga vjerovanja i openito svjetonazora, naina ivota, vide u vojnim i politikim pobjedama, koje pamte iz prvih stoljea islamske historije. Stoga neki rjeenje za postojeu krizu vide u povratku na sliku

BEHAR115

113

ISLAMSKA ZNANOST: Reformatori

ivota iz tih vremena, drugi smatraju da sloboda i napredak moraju biti utemeljeni na revalorizaciji poruka Kurana u kontekstu sadanjeg vremena, a trei zagovaraju potpuno naputanje postojeih ivotnih obrazaca. Kasima Amina smjetamo meu one koji razloge za inferiorni poloaj muslimanskog svijeta ne vide u islamu, nego u tradiciji koja ne poiva na temeljima genuinog islama. Amin kao pravnik smjelo trai promjene zakona i obiaja, ali on sasvim zrelo ne zagovara revoluciju, nego postupnu promjenu svijesti. Amin je postojeu reformistiku maksimu otvaranja vrata kreativnom miljenju u itanju svetog teksta, zahtjeve za depetrifikacijom postojeih pravnih rjeenja i oslobaanjem od praznovjerja, neutemeljenih rasuda i besmislenih obiaja fokusirao na problem za koji je smatrao da je krucijalan. Sve navedeno vrijedi i za drugog autora, koji se istie bavljenjem istom temom i koji je ivio u isto vrijeme, samo u drugoj zemlji. Ono to za potrebe ovog rada treba spomenuti, kada govorimo o Indiji u odnosu na Egipat, jeste injenica veeg utjecaja domicilnih nemuslimanskih svjetopogleda na tamonju muslimansku tradiciju.

Kuranske reference u Osloboenju ena (Ta rru-l-mara)

Kada Kasim Amin govori o pravima ene, otrica njegove kritike usmjerena je nesmiljeno prema tradiciji tadanjeg egipatskog drutva i prema ulemanskom staleu u kojem je vidio garanciju odravanja takvog neeljenog stanja. U svojoj kritici naravno nije bio usamljen. Nekoliko je tema koje on odvojeno razmatra u Osloboenju ene. To su: obrazovanje ene, pokrivanje ene velom, potpuno zatvaranje ene u kuu (sekluzija), brak, poligamija i razvod braka. Obrazlaui svoju ubijeenost u presudni znaaj teme o kojoj govori, Amin kae da je status ene u drutvu ista refleksija moralnih standarda nacije. On zagovara partnersku ljubav izmeu suprunika kao jedinu ispravnu zamisao od koje poinje ivot branih drugova, razvoj obitelji, porodice i drutva, naspram
BEHAR115

posesivne ljubavi, koja enu degradira na stepen ivotinje. Jedino partnerska ljubav omoguava brani sklad, a ona je mogua samo ako su suprunici jednakog ili priblino jednakog obrazovanja. Pa tako oni mogu posjedovati i tek osnovno obrazovanje, a da meu njima vlada sklad, i s druge strane, mogu biti srednje ili visoko obrazovani, odnosno kolovani, i da opet ive u skladnom suodnosu. Ogroman broj rastrgnutih brakova u gradskim sredinama poredi sa preteno skladnim branim zajednicama na selima. To je tako jer ene u gradovima, zbog neodgovarajueg obrazovanja, nisu dorasle partnerstvu koje od njih podsvjesno ili svjesno trebaju ili trae njihovi obrazovani muevi. Kako bi rasprio svaku sumnju da je njegov udar na tradiciju motiviran eljom za pukim pozapadnjaenjem drutva, Amin odmah priznaje Stvoritelja i uspostavu vjenog zakona prirode koji je Uzvieni uspostavio da dovijeka vlada ljudima u ivotu na ovom svijetu. Prirodno pravo je ovdje ekvivalentno vjerskom pravu. Genuini vjerski zakon je zapravo zakon prirode. Amin pie Bog je uspostavio regulirajue zakone po kojima svijet funkcionira, red za sva vremena i pravila za stvorenja koja ive u ovom svijetu. Navodi prvi dio 30. ajeta sure Ar-Rm (Zato svoje lice ka Vjeri okreni, kao pravovjerni Allahovoj prirodi prema kojoj ljude stvori; nema nikakve preinake onome to Allah stvori...). S obzirom da je partnerska ljubav suprunika uvjet skladnog braka, zdrave obitelji i drutva, a da je izjednaavanje obrazovnih prava mukarca i ene uslov za takvu ljubav, obrazovanje ene je prvi uvjet zdrave obitelji, dobrog odgoja djece i napretka u drutvu. ista djeija priroda i dobar odgoj su principi koji ine temelj osobnosti svakog djeteta, bilo ono muko ili ensko. Odgajatelj, a to je preteno ena, izlae djeiji emotivni ivot onakvim emocijama kakve sam/a dri za primjerene, poeljne, kulturne, napredne, istinite, valjane, moralne i lijepe. Odgojenost i obrazovanost odgajatelja direktno se odraava na djeiji emotivni ivot i oblikuje ga u pravcu razvoja sta-

Kasim Amin kae da je status ene u drutvu ista refleksija moralnih standarda nacije. On zagovara partnersku ljubav izmeu suprunika kao jedinu ispravnu zamisao od koje poinje ivot branih drugova, razvoj obitelji, porodice i drutva, naspram posesivne ljubavi, koja enu degradira na stepen ivotinje.
bilne i odgovorne osobe ili u pravcu nesigurne i neodgovorne osobe. Stabilna i odgovorna osoba je rezultat dobrog naslijea i dobrog odgoja. (Vi koji vjerujete, uvajte sebe i porodice svoje Vatre...). Poruka 6. ajeta sure Et-Tarm jeste odgajajte svoju djecu i obrazujte ih bila ona enska ili muka, jer njihovim odgojem i obrazovanjem odgajate sebe i tako se svi skupa zaklanjate od nesrea, ponienja, inferiornosti, poraza, siromatva i nasilja. Neobrazovana majka doputa svome djetetu sve ono na to ga njegov mali um i njegove velike elje nagone. Poznata je injenica da dijete veinu svoga djetinjstva provede meu enama. Zar ita drugo do majina neznanja dovodi do toga da ona svoje dijete odgaja straei ga dinima i zlim duhovima? Zar ita osim njenog neznanja dovodi do toga da ona na svoje dijete vjea zatitne amajlije i da ga vodi po grobljima i turbetima evlija, traei

114

ISLAMSKA ZNANOST: Reformatori

njihovu zatitu, pita se Amin retoriki i daje odgovor. Svako praznovjerje, koje neznalice dre za osnovu vjere i dobrih djela, ima negativan utjecaj na razvoj djeteta. Zbog vjekovnog nasilja koje ena trpi od mukarca u muslimanskom svijetu, njeno stanje je ravno stanju onih koje opisuje posljednji dio 171. ajeta sure Baqara (...gluhi su, nijemi i slijepi, tako da ne shvaaju uope). Amin ne trai apsolutnu jednakost u obrazovanju mukarca i ene. On trai mogunost za djevojice i djeake da imaju komparabilna obrazovna iskustva tokom osnovnog obrazovanja. Duboko ukorijenjena u mukoj svijesti je ideja da obrazovana ena ne moe istovremeno biti i estita ena. Mukarac je liio enu svoga povjerenja i onda misli da je ena avolji pomaga. istota srca ovisi o intelektualnim kvalitetama i navikama osobe. Ako je ena dobra osoba, onda e njeno obrazovanje unaprijediti njenu dobrotu. Isto vrijedi i za mukarca. Navodi dio 26. ajeta sure Baqara dokazujui da znanje nije samo po sebi ni nemoralno ni moralno, ve da je ovjek taj koji svoje znanje koristi ili za dobro ili za ono to nije dobro (...On njime na stranputicu zavodi mnoge, a mnoge na pravi put okree...). S obzirom da nema nikakvo obrazovanje, profesiju ili plemenito stremljenje bilo koje vrste, te da je liena partnerske ljubavi svoga supruga, prosjena ena je osuena na dokolicu i ljenost, a to su najvei izvori zla. Da li mukarac dolazi do bilo kakve sree osim u savezu sa enom, pita se Amin. Nedostatak potovanja prema vrijednosti ene i odbijanje javnosti da se zainteresira za unapreenje njenog stanja ine krajnju nezahvalnost prema Bogu. Druga tema Osloboenja ene je pokrivanje enskog lica velom. Kako se ne radi o islamskom izumu, sasvim je jasno da od takvog obiaja drutvo nema nikakve koristi. Naprotiv, obaveznost pokrivanja enskog lica izaziva nerazumijevanje, nered, otvara mogunosti za lano predstavljanje, stimulira osjeaj nepotovanja i nepovjerenja prema eni, te na kraju proizvodi veu mogunost za seksualnu napetost nego otkriveno ensko lice. Kao dokaz nes-

pojivosti genuinog islama sa pokrivanjem enskog lica navodi dio teksta Pierrea Athanasea Laroussea, francuskog gramatiara, leksikografa i enciklopediste (umro 1815): Grkinje obiavaju da pokrivaju lica kad izlaze iz kue, one kriju svoje lice iza jednog kraja svoje marame, a ene sa istoka to ne ine. Kada je kranstvo proireno u druge zemlje, nastavljena je praksa pokrivanja lica. ene su posebno pokrivale lica u srednjem vijeku i posebno u devetom stoljeu. Veo se i danas koristi u paniji i onim amerikim zemljama koje su kolonizirali panjolci. Amin navodi miljenja nekih alima oko dozvoljenosti pokazivanja u javnosti enskog lica, aka i stopala. Zakljuuje da je islam dao eni ista prava koja je dao i mukarcu. Ajeti 30. i 31. Sure An-Nr, koji govore o obaranju pogleda, odnose se i na ene i na mukarce (*Reci vjernicima da obore poglede i da uvaju spolne organe to je za njih ednije, jer Allah je dobro obavijeten o onome to oni ine;* I reci vjernicama da obore poglede i da uvaju svoje spolne organe, da ne pokazuju svoje ukrase, osim onoga to inae vidi se...). To jasno dokazuje da nije nita vie primjerenije eni da pokrije svoje lice nego to je to primjereno mukarcu.

Tvrdnju da nijedna ena u povijesti nije darovana darom poslanstva ili vjerovjesnitva Ali nepopustljivo i kategoriki pobija. On kae da muslimani vjeruju da historija broji 124.000 poslanika ili vjerovjesnika. U svim naim svetim knjigama, kae on, mi nalazimo imenom spomenuto samo 10 ili 15 od ovih poslanika, dok broj onih iz prastarih vremena ne prelazi brojku 30. To znai da nemamo nikakvo znanje o 123.970 poslanika/vjerovjesnika. Zbog toga ne moemo tvrditi da su oni svi bili mukarci.

Zato mukarac od straha da e ena doi u iskuenje spram njegove ljepote ne pokrije svoje lice, pita se Amin. Trebamo li smatrati da je mukarac slabiji u kontroliranju svojih nagona nego to je to ena? Veo koji pokriva lice nije dio erijata, niti u pogledu moralnosti, niti u pogledu odanosti, zakljuuje. Ajet 31. sure An-Nr sasvim jasno govori o tome kako ena treba da izgleda i da se u javnosti ponaa, kada se govori o pristojnosti ove vrste. Trea tema kojom se bavi Osloboenje ene je sekluzija ili sprjeavanje komunikacije ene sa drugim mukarcima u javnosti i izlaenje ene na ulicu bez pratnje. erijat tretira dvije perspektive ovog pitanja, onu koja se tie Poslanikovih, a.s., ena i onu koja se tie drugih ena. Sura Azb, 53. i 32. ajet govore o posebnom odnosu Alejhiselamovih ena prema drugim vjernicima, nainu njihove komunikacije, te se naglaava da Poslanikove ene nisu kao druge ene. Dakle, propisi koji vae za njih ne vae za druge ene. (Vi koji vjerujete! U Vjerovjesnikove odaje nemojte zalaziti, osim ako vam se dopusti da biste jeli, ali ne da biste spremanje jela ekali; meutim, kada budete pozvani, uite, a kada jedete vi se raziite i pritom se nemojte u razgovor uputati, jer to u Vjerovjesnika nemir unosi, ali se pred vama stidi, a Allah se istine ne stidi; kada od ena togod traite, onda iza zastora zatraite, jer za srca vaa i za srca njihova u tome ima vie krjeposti; nemojte Allahova Poslanika uznemiravati i poslije njega nemojte se nikada enama njegovim vjenavati to bi vam kod Allaha bio grijeh golemi.) (ene Vjerovjesnikove! Vi niste kao bilo koje ene! Ako se Allaha bojite, onda se govorljivosti ne podajite pa da u onoga u ijem srcu je bolest udnja se javi, ve vam valja pristojno govoriti.) Amin glorificira status zapadnih drutava, gdje mukarac ima potpuno povjerenje u enu i gdje se ona potpuno slobodno kree, ak i po cijelom svijetu, te je to jedan od bitnih razloga prosperiteta zapadnih drutava. Zatvaranje ene u kuu je sigurno tegoba koja naruava njeno zdravlje, izolira je od stvarnosti i tako opet ima suprotan

BEHAR115

115

ISLAMSKA ZNANOST: Reformatori

uinak u odnosu na razlog zbog kojeg je ovakav odnos prema eni uobiajen. ena naruenog zdravlja, odvojena od stvarnosti, preputa se lijenosti, besposliarenju i zastranjenju srca. Svoga supruga via najee samo nou u postelji i jaz meu njima se tako samo produbljuje. injenici da je sekluzija ene za nju cjeloivotna kazna Amin suprotstavlja dio 185. ajeta sure Baqara (...Allah vama eli olakanje, a ne eli vam tegobe...). Tvorevu nakanu propisivanja religije u kojoj nema nikakvih tegoba Amin istie i u dijelu 78. ajeta sure El-ajj (... i nita vam teko u vjeri nametnuo nije...). Iza ovog stavka Amin navodi 101. ajet sure AlMida, valjda sa istom namjerom da istakne da ovjek ne treba tragati za onim to e mu oteati njegove svakodnevne potrebe i aktivnosti (Vi koji vjerujete! Ne pitajte za stvari koje e vam priiniti nelagodu ako vam se obznane, ukoliko za njih ipak pitate dok se Kuran objavljuje obznanit e vam se, a Allah je oprostio za one stvari ranije Allah prata i Milostivan je.). Na drugom mjestu Amin ovako istie pogubnost sekluzije za zdravlje ene i nacije italac knjige Tajna progresa Anglosaksonaca otkriva da aktivnosti ove rase, njihovo avanturistiko ponaanje i njihova otroumnost, proizlaze iz njihovog bavljenja sportovima; plivanjem, igrama s loptom i jahanjem. Amin daje u nastavku izrazito modernu definiciju obrazovanja u kojoj istie da proces obrazovanja zavrava jedino sa smru. Opet je izuzetno savremen, ne samo u pojmovima svog, nego i u pojmovima naeg vremena, jer se njegove opservacije ne zadravaju na isticanju krajnjih polariteta dijalektike stvarnosti. On uvijek istie da izmeu polariteta, ali i paralelno s njima, egzistiraju bezbrojni faktori koji odreuju stvarnost. Nemoral je, kae on, rezultat mnogih faktora, a posebno je rezultat neznanja i neodgovarajueg odgoja. Amin zauzdava revoluciju za koju sluti da bi mogla biti izazvana njegovim pisanjem. On kritikuje slijepo slijeenje zapadnog svijeta izazvano fascinacijom njihovim nainom ivota, zbog ega su mnogi istaknuti lanovi drutva postali popustljivi prema svo-

jim enama, dozvoljavajui im da naputaju svoje kue, da provode vrijeme u javnim parkovima, da odlaze u kazalita, to je opet dovelo do pada morala. Lijek za takovrstan pad morala nije u vraanju sekluziji, nego u ispravnom odgoju i obrazovanju ene. Logikom analizom stanja duha muslimanskog svijeta Amin istie razlike meu nekim muslimanskim narodima, pa kae kako su Turci isti, iskreni i hrabri, dok su Egipani suta suprotnost. I pored toga i jedni i drugi dijele stanje nazadnosti, neznanja, lijenosti i podreenosti. Postoji neki zajedniki nazivnik koji ih dovodi u takvu inferiornu poziciju. Taj zajedniki nazivnik jeste islam, ali ne pravi genuini islam, nego mnotvo ideja, obiaja i tradicija, koje nemaju puno veze sa islamom. Dakle, problem je neznanje i ena i mukaraca. Krajnji cilj reforme odgojno-obrazovnog sistema treba biti zatita ljudskih prava. Problem je u tome to ljudi uzimaju svoju vjeru kao vid razbibrige i zabave. Navodi 51. ajet sure Arf (Onima koji su vjeri prilazili radi razbibrige i zabave, i koje ivot zemni zaveo je...).Osoba koja nema znanja, poput djeteta, vara sebe, divi se svom vlastitom znanju (koliko ga ve ima) i s vremenom povrijedi sebe ili nekog drugog. Amin nastavlja sa kritikom tadanjih islamskih uenjaka u kojima vidi garanciju ovakvog svjetopogleda. Oni smatraju, pie Amin, da su svjetska pitanja i intelektualne discipline neto to nije stvar islama. Njihov se rad primarno zasniva na poznavanju bismile i sposobnosti da se ona izgovara na hiljadu razliitih naina. Ako ih pitaju bilo koje aktualno pitanje, oni slijeu ramenima prezirui i pitanje i onog koji pita. Oni su neinformirani i neznalice po bilo kom pitanju. Njima je svejedno ivjeli u luksuzu ili siromatvu, te lahko prihvataju svaku vrstu degradacije. Oni takoer vjeruju da ljudsko bie ne bi trebalo raditi za svoje dobro, niti bi trebalo izabrati bilo ta za sebe. Oni tvrde da je sve stvar sudbine. Unato takvim stavovima, kad se radi o njihovom vlastitom zaraivanju, oni su meu najveim licemjerima. Ovdje Amin citira svoga vjerskog autoriteta, gore spomenutog Muham-

meda Abduhua, istiui reformistiku maksimu da je islam vjera istine, znanja i rada, te da su savremeni apologeti tradicije najbolje opisani kuranskim ajetima koji govore o poricateljima istine i njihovom pozivanju na pretke, odnosno na tradiciju. U istom argumentacijskom sklopu se nalazi i kuranski poziv ljudima da pogledaju materijalne ostatke onih njihovih predaka koji su poricali istinu, te da na osnovu toga rekonstruiraju, radi pouke, nain njihovog stradavanja. Slijede izvodi iz Abduhuovog tefsira: Islam trai od svake osobe da radi i on ustanovljava pravilo da svaka osoba treba da zaradi ono to dobije i da mu

je obaveza da se time okoristi (* Jer ko trun dobra uini, on e ga vidjeti, * I trun zla ko uini, on e ga vidjeti /sura Az-Zalzala, 7. i 8. ajet/). (I da ovjekovo je samo ono za ta se potrudi /sura An-Najm, 39. ajet/). Bog opisuje ljude koji su lojalni istini u 18. ajetu sure AzZumar (Onima to Govor sluaju i slijede to je u njemu najljepe; to su oni kojima Allah dade naputka, i to su oni to imaju razbora). Nove generacije treba da ue iz greaka svojih prethodnika (Reci: Svijetom se zaputite i pogledajte ta zadesi poricatelje!/ sura Al Anm , 11. ajet/). Veina njih se, meutim, dri greaka koje su inili njiho-

116

BEHAR115

ISLAMSKA ZNANOST: Reformatori

vi preci (A kada im se kae: Slijedite ono to vam Allah spusti, odgovore oni: Ne, nego emo slijediti ono to smo u oeva svojih zatekli.../sura Luqmn, 21. ajet/). Prethodna argumentacija kritikuje reformistiku metodu pozivanja na prethodne generacije i njihovu ispravnost. Ovdje Amin pokazuje svoju pripadnost tekadummu ili napretku, dakle napretku i gledanju u budunost. Amin zakljuuje da inferiornost religije jeste proizvod inferiornosti intelekta i da je primarni problem zanemarivanje odgovarajueg obrazovanja za mukarce i ene. To je zapreka progresu i korijen svih problema. Razumijevanje potpune veze izmeu majke i njenog

Druga tema Osloboenja ene je pokrivanje enskog lica velom. Kako se ne radi o islamskom izumu, sasvim je jasno da od takvog obiaja drutvo nema nikakve koristi. Naprotiv, obaveznost pokrivanja enskog lica izaziva nerazumijevanje, nered, otvara mogunosti za lano predstavljanje, stimulira osjeaj nepotovanja i nepovjerenja prema eni te na kraju proizvodi veu mogunost za seksualnu napetost nego otkriveno ensko lice.
djeteta, kasnije odraslog ovjeka, je klju svega to je napisano u Osloboenju ene, pie Amin. Nemogue je da ovjek bude uspjean osim ako ga njegova majka nije pripremila za to. etvrta tema Osloboenja ene je brak, poligamija i razvod braka. Najsavrenija definicija braka nalazi se u 21. ajetu sure Ar-Rm (Jedno od znamenja Njegovih je to to od vas samih parice vam stvori zato da biste se uz njih smirili, te meu vama ljubav i samilost uspostavi...). Iako Kasim Amin ne porie razlike izmeu mukarca i ene (reproduktivna bio-fiziologija, ope psiho-emotivne karakteristi-

ke prosjene ene i prosjenog mukarca), koje jasno odreuju muko-ensku drutvenu funkcionalnost i moraju se uzeti u obzir kod izrade obrazovnih programa, on je ipak kategorian u traenju jednakih prava za ene. Zanimljivo je njegovo tumaenje dijela 228. ajet sure Baqara, za koji on kae da jasno utvruje potpunu jednakost ene i mukarca. Iz prijevoda koji koristimo u ovom radu ne moe se potpuno razumjeti Aminovo tumaenje. Lahunna on razumijeva kao ono to je njihovo, ono (pravo) to njima (enama) pripada prema mukarcima, a alejhinna je ono pravo koje prema njima (enama) imaju (mukarci). Dakle, izmeu toga dvoga je mithle u znaenju kao ili jednako (...ene imaju prava koliko i dunosti prema pravinosti...). U nastavku ajeta se kae da je ipak ono (pravo) koje pripada mukarcima prema njima (enama) za stepen vee. Amin ovaj dio ajeta uope ne spominje. U nastavku navodi dio 19. ajet sure En-Nis, istiui obaveznost uljudnog odnosa mukarca prema eni, to je u direktnoj suprotnosti sa postojeim stanjem, te posljednjim dijelom 21. ajet iste sure naglaava ozbiljnost brane obligacije (...ve se uljudno prema njima ophodite...), (...i kada su vau vrstu obavezu one prihvatile?!). Uvijek aktualno i kontroverzno pitanje u erijatskoj eksplikaciji kuranskog teksta je pitanje poligamije kojim se bavi i Amin. On dijeli miljenje Muhammeda Abduhua i nekih drugih mislilaca, obnovitelja i reformatora svoga vremena da Kuran legitimira poligamiju, ali i da upozorava protiv nje. U 3. ajetu sure An-Nis dozvoljava se poligamija, ali se upozorava da mora biti zadovoljen uvjet pravinosti. Ukoliko postoji bojazan da taj uvjet nee biti ispunjen u poligamnoj zajednici, onda se preporuuje monogamija (...onda se enite sa po dvije, tri i etiri ene koje su vam doputene, ako se bojite da neete biti pravedni, onda jednu uzmite, ili one koje vaa desnica osvojila je tako je sigurnije da pravedni budete). U 129. ajetu iste sure se negira mogunost uspostave ovakve pravinosti u poligamnoj zajednici, te se na osnovu toga izvodi zakljuak da

se na ovaj nain hoe istaknuti prednost monogamne zajednice (Neete moi uope pravedni biti prema enama, svejedno to to elite. Zato nemojte nekoj sasvim skloni da budete pa da drugu zapostavite). Na slian nain, ali sa jo vrim i neumoljivijim stavom, ove ajete tumai i Mumtaz Ali. U vremenu u kojem ivi Kasim Amin nepravednost prema eni je eskalirala do te mjere da su mukarci u raspravama, sa kojima ene nisu imale nikakve veze, razvodom braka uvjetovali istinitost neijeg iskaza. On posebno istie nepravednost hanefijskih fikskih rjeenja po pitanju mogunosti da inicijativu za pokretanje brakorazvodne parnice pokrene ena. Ovakvoj stvarnosti Amin suprotstavlja kuranske poruke kojima se ljudi na razliite naine odvraaju od razvoda braka, te se upuuju na angairanje miritelja kako bi se brak sauvao. To su 19., 35., 128. i 34. ajet sure An-Nis (...ako prema njima odbojnost osjeate, mogue je da odbojnost osjeate upravo prema neemu u emu veliko dobro Allah dao je), (Ako se bojite razdora izmeu njih dvoje, onda poaljite pomiritelja iz njegove porodice i pomiritelja iz njezine porodice: ukoliko to dvoje ele izmirenje, Allah e ih dovesti do sloge...), (Bude li se neka ena bojala odbojnosti muevljeve, ili da e zanemariti je, onda nije grijeh da se valjano nagode, jer nagodba je neto najbolje, budui da su due krtosti sklone, i zato ako dobroiniteljski postupite i bogobojazni budete, Allah je dobro obavijeten o onome to inite.) i (...pa ako vam postanu poslune, onda nemojte nastojati da im naao uinite...). Razvod braka je mogue i ponititi, jer se rauna da su situacije koje dovode do jednostranog raskidanja brane veze situacije afekta u kojima nije mogue donoenje ispravne odluke. Takozvano otputanje supruge mora biti izgovoreno dva puta, ali ne u neposrednom vremenskom slijedu, i za razvod kao i za sklapanje braka moraju biti svjedoci. Dokazi ovakvom poimanju branog zakona su 1. i 2. ajet sure alq, te dijelovi 228. i 229. ajet sure Baqara (Vjerovjesnie, kada se budete od ena razvodili, razvodite se u vrije-

BEHAR115

117

ISLAMSKA ZNANOST: Reformatori

me njihova iddeta, i vrijeme iddeta raunajte vi; bojte se Allaha, Gospodara svoga; nemojte ih iz domova njihovih izgoniti, niti one treba da izlaze, osim ako oevidno porono djelo uine to su granice Allahove, a ko Allahove granice prekorai, sebi nasilje ini. ta zna ti moda e Allah potom novu priliku dati!), (...njihovi muevi imaju pravo za to vrijeme ih vratiti, ukoliko ele dobro djelo uiniti...), (Brak se moe dva puta razvrgnuti, a poslije toga prema pravinosti treba branog druga zadrati, ili se uljudno razii...), (...dvojicu pravednih ljudi za svjedoke uzimajui, i svjedoenje obavite Allaha radi...).

no blagostanje Uzvienom vanije od mukarevog. Nakon ovih tvrdnji, koje se temelje na logici, dolazimo, kae Ali, do tvrdnji koje su utemeljene na kuranskom tekstu. I one su zasnovane na potpuno pogrenom razumijevanju znaenja Kurana. Najei kuranski dokaz koji se navodi u korist muke superiornosti je 34. ajet sure An-Nis (Mukarci o enama staraju se, budui da Allah jedne nad drugima odlikovao je i budui da oni imovinu svoju troe.). Teolozi tumae ovaj ajet tako da kau kako je mukarac obdaren sa dvije karakteristike visokih kvaliteta.

Kuranske reference u Pravima ena (uqqu-n-niswn)

Mumtaz Ali u dijelu svoga teksta Prava ena, koji je preveden na engleski jezik, nabraja pogrena uvjerenja kojima se pravda superiornost mukarca spram ene. Vea fizika snaga, razvijeniji intelekt, injenica da u historiji dar vjerovjesnitva i poslanstva nikad nije dat eni, injenica da je prvo stvoren Adem pa onda Hava, prepolovljena vrijednost enskog svjedoenja, injenica da je mukarcu dozvoljeno da ima etiri ene, dok je suprotno zabranjeno, i injenica da su vrlim mukarcima obeane rajske hurije, dok enama nisu predmet su Alijevog pobijanja. Superiornost muke fizike snage i, kako se vjeruje, njegovog intelekta Ali pobija logikim argumentima i tvrdi da je ova dupla superiornost, koja moe biti prihvaena samo u pojedinanim sluajevima, rezultat socijalne evolucije, a nikako uroene i stalne karakteristike. Tvrdnju da nijedna ena u povijesti nije darovana darom poslanstva ili vjerovjesnitva Ali nepopustljivo i kategoriki pobija. On kae da muslimani vjeruju da historija broji 124.000 poslanika ili vjerovjesnika. U svim naim svetim knjigama, kae on, mi nalazimo imenom spomenuto samo 10 ili 15 od ovih poslanika, dok broj onih iz prastarih vremena ne prelazi brojku 30. To znai da nemamo nikakvo znanje o 123.970 poslanika/vjerovjesnika. Zbog toga ne moemo tvrditi da su oni svi bili mukarci. Mumtaz Ali kae da je eniBEHAR115

Oni koji zaslue da budu u Dennetu, bit e u drutvu partnera. Za mukarce e to biti ene, a za ene e to biti mukarci. Rajske hurije zapravo su isti oni brani partneri koji su dobre pratili u ivotu na ovom svijetu, a njihova ljepota i nevinost vezana je za njihovo proivljenje ili ponovno oivljavanje. Kuran govori o tome da e zasluni u Dennetu sresti svoje najblie i najdrae: roditelje, supruge, djecu.

Jedna je da je u stanju da misli i da djeluje, a druga je da mukarac opskrbljuje enu hranom, odjeom, zatitom i sl. Mumtaz Ali izraava svoje neslaganje sa ovakvim objanjenjem, jer najee prevoenje rijei qawwmna (staraju se) u glagolskom obliku gospodare (mukarci) nije odgovarajua. Zapravo je niko osim Maulane Shaha Abdul Qadira ne prevodi ovako. Shah Rafi-ud-Din ovu rije prevodi sa participnim pojanjenjem onaj koji je spreman da putuje ili je na putu, dok njegov otac Shah Wali Ullah ovu rije prevodi imenikim oblicima savjetnik ili menader. U jednom drugom perzijskom prijevodu, poznatom kao Prijevod Sheikha Saadija, qawwm se prevodi sa menader ili onaj koji je zaduen.

Maulana Qadir ne definira ta je znaenje faalallahu baahum al bain (da Allah jedne nad drugima odlikovao je) u ovom ajetu. Ako jedne stoji za jedne mukarce, a drugima za neke ene, kako onda moemo zakljuiti opu superiornost svih mukaraca nad svim enama. Ako ak uzmemo da se ovaj ajet obraa cijelom ovjeanstvu i ak ako uzmemo da jedne stoji za sve mukarce i drugima za sve ene, to jo uvijek ne znai da postoji inherentna, bogomdana superiornost svih mukaraca nad svim enama. Osim toga, nije potpuno jasno na kakvu se superiornost misli. I ako prihvatimo da se radi o superiornosti miljenja i djelovanja, te o ekonomskoj superiornosti mukarca, sporna je tvrdnja da ova druga ekonomska superiornost proizlazi iz bogomdane razlike izmeu mukarca i ene. Zato ovo ne moemo prihvatiti kao argument superiornosti mukarca nad enom. Muka superiornost koja je rezultat obrazovanja, odgoja i usavravanja karaktera potpuno se razlikuje od tvrdnje da je mukarac superioran u odnosu na enu samo zbog toga to je mukarac. Prva superiornost je zasluena radom i kreativnou, dok je druga intrinzina. Postoje mnoge ene iji je intelekt superioran po zasluzi, kreativnosti i samokontroli. Moe li iko tvrditi da je Abu Dehlova (Poslanikov a.s. stric koji se suprotstavljao islamu itav ivot) sposobnost da misli i djeluje superiornija u odnosu na hazreti Hatidinu (prva Poslanikova ena). Ili da je Abu Leheb (drugi stric, takoer doivotni neprijatelj islama) bio superioran u odnosu na hazreti Fatimu (Poslanikova kerka). Ili da svi mukarci ili veina njih ima vie znanja i ljubavi prema Uzvienom u odnosu na Rabiju iz Basre (sufija iz Basre u Iraku). Otac takoer troi novac na svoju djecu i plaa svome slugi. Moe li se iz toga zakljuiti da je gazda intrinzino superioran u odnosu na svoga slugu? Naravno da ne moe. Rije qawwmna, zakljuuje Ali, se mora ovdje razumjeti kao hiperbola, a nikako doslovno. Osoba koje ne moe nai vremena da sjedne i odmori se zbog svoga pretrpanog poslovnog rasporeda, osoba koja je uvijek na nogama je

118

ISLAMSKA ZNANOST: Reformatori

opisana kao qawwm. Mukarac mora daleko putovati kako bi zaradio za ivot i opskrbu za svoju obitelj i zbog toga je proglaen qawwmom, menaderom ili skrbnikom za enu. Poto je Zemlja puna razliitih vrsta ljudi, bogatih i siromanih, slabih i jakih, velikodunih i uskogrudih, Bog tvrdi da je uspostavio razliku jednih u odnosu na druge. Ovaj ajet ne govori o vladanju mukarca nad enom niti o njenoj servilnosti. ak i da govori o tome, samo povrna refleksija pokazuje da mukarac mora biti obziran prema eni, zbog svoje religijske obaveze prema njoj. Jo jedan kuranski argument kojim se dokazuje muka superiornost u odnosu na enu je 282. ajet sure Baqara, koji govori o tome da je vrijednost svjedoenja dviju ena jednaka vrijednosti svjedoenja jednog mukarca (...i traite da posvjedoe dva mukarca iz redova vaih; ako nisu dva mukarca, onda jedan mukarac i dvije ene trebaju biti a koje ste voljni kao svjedoke prihvatiti to je zato da, ukoliko se jedna od njih dvije nae u zabludi, druga treba da je podsjeti...). ak ni ovo ne dokazuje muku superiornost. Prvo treba uzeti u obzir kulturalni kontekst u kojem se ena dri u neznanju, u kojem je ona nepismena i nema nikakvih profesionalnih iskustava. U takvim uslovima izjednaavanje vrijednosti svjedoenja mukarca i ene bi dovelo do nepravednih rjeenja. Kuranski ajet koji govori o ovome odnosi se iskljuivo na sklapanje ugovora o zajmu. U tradicionalnim drutvima enama se daje malo mogunosti da uestvuju u prikupljanju podataka, dokumentacije voenju rauna i u sudskim pitanjima. Mukarci se rutinski bave ovim poslovima. To je razlog zbog kojeg se trai svjedoenje dviju ena umjesto jednog mukarca, da ona druga podsjeti ovu prvu, ako bi zaboravila, kako i stoji u ajetu. Ako Kuran navodi ovu razliku kao onu koja dolazi iz kulturalnog konteksta, zbog ega je takav zahtjev racionalan, a ne da se svjedoanstvo jedne ene izmjeri sa pola svjedoanstva jednog mukarca, koji teolog moe izrei suprotne zakljuke protiv pola ovjeanstva, beskrompro-

Zato mukarac od straha da e ena doi u iskuenje spram njegove ljepote ne pokrije svoje lice, pita se Amin. Trebamo li smatrati da je mukarac slabiji u kontroliranju svojih nagona nego to je to ena? Veo koji pokriva lice nije dio erijata, niti u pogledu moralnosti, niti u pogledu odanosti.
misno uzvikuje Ali. Osim toga, kod svjedoenja u drugim situacijama kao to su vjenanje, razvod braka i krivini proces, Bog ne pravi razliku izmeu mukarca i ene. Kuran u predmetnom ajetu izrie dozvoljavajuu kategoriju a ne obavezujuu za muslimane. Pretvaranje ove dozvoljavajue kategorije u obavezujuu, kroz pothranjivanje miljenja o mukoj superiornosti pokazuje sterilnost mukog uma. Mumtaz Ali na kraju navodi poslaniku predaju iz Buharijeve zbirke o eni, ije je svjedoenje bilo dovoljno da se poniti brak dvoje mladih za koje je ona tvrdila da ih je dojila, iako su se oni tome suprotstavljali govorei da im to nikad prije nije bilo reeno. I na kraju, mogue je da je prvi razlog traenja da svjedoenje jednog mukarca bude zamijenjeno sa svjedoenjem dvije ene taj to su ene ponekad onemoguene da se pojave pred sudom zbog fiziolokih zapreka. Ukoliko bi se desilo da se jedna od svjedokinja ne moe pojaviti pred sudom, na ovaj nain se omoguava da se druga svjedokinja ipak odazove. To znai da je na ovaj nain istaknut primat enskog prava prije nego li je ono narueno. I odredba iz 11. ajet sure An-Nis o nejednakoj vrijednosti koje od roditelja nasljeuju muki i enski potomci,

BEHAR115

119

ISLAMSKA ZNANOST: Reformatori

takore ne ide u prilog teoriji muke superiornosti (to se tie vae djece, Allah vam oporuuje: mukarcu jednome pripada koliki je dio za dvije ene). Kako bi bilo da mukarac, koji ima obavezu skrbljenja za svoju obitelj, dobije istu vrijednost naslijea kao ena, koja se obasipa svadbenim poklonima od svojih roditelja, mehrom od svoga mua, koji je garant njenog blagostanja u sluaju razvoda braka i s obzirom da mukarac ne moe troiti ono to pripada njegovoj supruzi? Pored svoga prava u muevoj zaradi, ena ima pravo na nasljedstvo od roditelja i ima pravo na alimentaciju u sluaju razvoda. Tako da erijatska distribucija naslijea ne uspostavlja muku superiornost, nego garantira primat enskog prava. Za vjerovanje da je prvostvoreno ljudsko bie bio Adem, u Kuranu nema jasnog dokaza, pie Mumtaz Ali, te takvo vjerovanje pripisuje jevrejskom i kranskom nauku. Tvrdnja da mukarac ima pravo da se oeni sa etiri ene, dok se suprotno pravo eni uskrauje, je pogrena tvrdnja. Mumtaz Ali kae da se ova odredba tumai doslovno, izvan konteksta, umjesto da se nastoji dokuiti prava boanska intencija kroz ispravno razumijevanje teksta. ini se da Kuran u 3. ajet sure An-Nis jasno dozvoljava mukarcu da ima vie od jedne ene (...onda se enite sa po dvije, tri i etiri ene koje su vam doputene...). Meutim, pie Ali, neznatna refleksija pokazuje da nema takve jasne dozvole. Poligamija je zapravo zabranjena i onaj ko je upranjava moe biti optuen za bludnienje. Prvo, nije jasno da li se vjenavanje druge ene odnosi na vjenavanje koje se dogaa dok je prvi brak jo uvijek valjan ili se misli na vjenavanje nakon smrti prve ene, odnosno da je istovremeno dozvoljeno imati samo jednu suprugu, te da je nedozvoljeno oeniti se peti put. Ili se hoe rei da je usljed nemogunosti ene da odgovori branim obavezama dozvoljeno imati jo jednu enu, ak treu i etvrtu iz istih razloga. Ili se misli na drugu, treu i etvrtu, ali ne i petu enidbu, nakon opetovanih razvoda. Ili se misli da nikakva enidba nakon prve nije doz-

voljena osim uz saglasnost prve ene ili njene obitelji. S obzirom da se po Alijevom miljenju radi o muteabih ajetu, koji nije dovoljno jasan, ne moe se uspostaviti partikularna interpretacija. Zbog tog se ovaj stavak ne moe uzeti kao osnova za erijatski propis. Mumtaz Ali istie svoje miljenje po kojem ovaj ajet znai da su druga vjenanja dozvoljena samo uz dozvolu prve supruge ili njene obitelji. Svoje miljenje krijepi predajom iz Buharijevog Sahiha. U toj predaji se kae da je

Izreka koja kae da sa promjenom vremena dolazi do promjene zakona najbolje opisuje hermeneutike osnove na kojima Amin i Ali trae drutvene promjene. Oni se, nastojei odgovoriti potrebama svoga vremena, preputaju potrazi za savremenim znaenjem kuranskih poruka. Posebno je vano to se u stalnom gru reformistike potrage za izljeenjem, Amin i Ali ne odriu Kurana, ve nasuprot u njemu trae skrivene mudrosti i vjene poruke, te tako slijede Afganijevu parolu o Kuranu kao jedinom halifi muslimana u tadanjem, ali i u dananjem vremenu.
Hazreti Alija imao nakanu da se oeni Ebu Dehlovom kerkom, koja je primila islam, iako je ve bio u braku sa hazreti Fatimom. Kada je rodbina Ebu Dehlove kerke traila od Poslanika dozvolu za ovaj brak, Poslanik se razljutio i izjavio da nee dozvoliti takav brak, odnosno da ako Alija hoe da oeni Ebu Dehlovu kerku, onda se mora prije toga rastati od Fatime. I na kraju svoje argumentacije o ovoj temi, Ali navodi uvjet pravednosti koji je ve prikazan kod Kasima Amina. Mumtaz Ali daje jo jedno alternativno vienje smisla ovog kuranskog ajeta, koji dosad nije uzet u obzir. U takvom vie-

nju ovog stavka, deriviranje edikta koji regulira enidbu je opet velika greka. Ovaj se ajet zapravo bavi samo jednom formom braka. Meu predislamskim Arapima postojala je praksa usvajanja enske siroadi, koja bi se podizala i onda bi se usvajatelji njima enili sa samo jednom devijantnom nakanom, da priskrbe sebi njihov imetak. Prvi smisao ovog ajeta je da se zatite ene koje nemaju svoje rodbinske skrbnike, te se brak s njima uvjetuje pravednim namjerama (Ako se bojite da prema sirotim enama pravedni biti neete, onda se enite sa po dvije, tri i etiri ene koje su vam doputene...). Umjesto toga se upuuje na enidbu enama koje iza sebe imaju svoje obitelji, koje nee dozvoliti da im se uini nasilje, ali i tada uvjet pravednosti ostaje neprikosnoven. to se tie prava ene na razvod braka, Ali smatra da je enino pravo da inicira brakorazvod neupitno. To dokazuje poslanikom predajom u kojoj je eni dozvoljen razvod braka. Kada, stoji u nastavku Prava ena, mukarac istroi svu ovosvjetsku logiku da bi dokazao svoju superiornost u odnosu na enu, on onda pribjegava onosvjetskoj argumentaciji. Takva je rezervacija rajskih hurija samo za mukarce. U tom smislu se tumae mnogobrojni rajski prizori, kao to je u 25. ajetu sure Baqara (...u vrtovima e imati suprunice oiene...). Zakljuak je da zamjeniki nastavak hum, koji je mukog roda, znai mukarce, a da su ezwj djevice iz raja. Ovakva interpretacija predstavlja totalno nepoznavanje specifinog kuranskog stila. Kuran ima distinktivan stil. Kadgod je poruka upuena openito ljudima, koristi se muki rod. Navode se drugi i trei ajet sure Baqara, gdje se za Kuran kae da je uputa vjernicima koji vjeruju u Sudnji dan i nevidljivi svijet i koji obavljaju namaz. Ovdje se bitni imeniki i glagolski oblici nalaze takoer u mukom rodu, to naravno ne znai da se ove rijei odnose iskljuivo na mukarce. Na stotinu mjesta u Kuranu govori se o onima koji obavljaju namaz i dijele zekat u mukom rodu. Bi li bilo ispravno iz toga zakljuiti da su namaz i dijeljenje obavezne

120

BEHAR115

ISLAMSKA ZNANOST: Reformatori

vjerske takse, iskljuivo muke obaveze? Isto je kod ajeta koji govori o ramazanskom postu. Iako se na mnotvu mjesta u Kuranu govori u mukom rodu, poruka je oigledno upuena i mukarcima i enama. Slino prethodnom, rije zawj je pogreno razumijevati kao ena. U arapskom jeziku rije zawj oznaava partnera. Mukarac je zawj eni, a ena je zawj mukarcu. Izraz uqq zawjain (pravo dvaju partnera) najbolje ilustrira sutinu gender senzitivnosti. Oni koji zaslue da budu u Dennetu, bit e u drutvu partnera. Za mukarce e to biti ene, a za ene e to biti mukarci. Rajske hurije zapravo su isti oni brani partneri, koji su dobro pratili u ivotu na ovom svijetu, a njihova ljepota i nevinost vezana je za njihovo proivljenje ili ponovno oivljavanje. Kuran govori o tome da e zasluni u Dennetu sresti svoje najblie i najdrae: roditelje, supruge, djecu.

odnosu na Zapad. Komparativnom analizom on utvruje razloge progresa i razloge stagnacije i ponienja. Oni nisu trajna kategorija niti jedne kulture, tradicije, niti jedne u nekom vremenu uzglobljene religije, nego su mudrosti i obrasci uvijek poeljenog ponaanja, koji vode ka uspjehu, odnosno zablude koje unazauju. Ovu dijalektiku superiornosti i inferiornosti naroda koji stoje jedni spram drugih, ni jedan niti drugi autor ije smo tek-

Sa promjenom vremena mijenjaju se i zakoni

Prava ene su u teorijskoj razradi usko povezana sa razumijevanjem prava na obrazovanje, prava djeteta na roditelje, sa uenjem temeljnih znanja, moralnog rasuivanja i socijalizacije kod djece. Posebno se u okvirima islama istie uloga majke i njenog ljudskog digniteta u odrastanju djeteta (Dennet je pod majinim nogama). Danas tu ulogu moemo rastumaiti i kao conditio sine qua non u stvaranju ambijenta za razvoj obrazovanja i odgoja za ljudska prava. Kasim Amin u svojim tekstovima Osloboenje ene i Nova ena navodi miljenja islamskih pravnika, mufessira i uenjaka, primjere enskih velikana u islamskoj historiji i pojedine poslanike predaje. Kad glorificira zapadnjaki nain ivota, on to ne ini u smislu svevremene sudbinske superiornosti Zapada u odnosu na Istok. On sasvim jasno i precizno navodi primjere i vremena kad je bjelodana bila superiornost Istoka u

stove analizirali, ne vide tako da superiornost jednih proizvodi inferiornost drugih, a ne vrijedi ni obratno. Oni razloge za pozitivno ili negativno stanje duha jednog naroda vide u njegovim postojeim odgojno-obrazovnim usmjerenjima, koja se manifestiraju na jedan ili drugi nain, te stavom tog istog naroda prema istini, radu, ljubavi i pravdi. Duh njihovih tekstova nije nadahnut opinjenou i predanou stranoj kulturi koju treba slijepo slijediti, nego je ispunjen spremnou da

se od drugog naui korisno znanje i da se prizna vlastita zabluda. Izreka koja kae da sa promjenom vremena dolazi do promjene zakona najbolje opisuje hermeneutike osnove na kojima Amin i Ali trae drutvene promjene. Oni se, nastojei odgovoriti potrebama svoga vremena, preputaju potrazi za savremenim znaenjem kuranskih poruka. Posebno je vano to se u stalnom gru reformistike potrage za izljeenjem Amin i Ali ne odriu Kurana, ve nasuprot u njemu trae skrivene mudrosti i vjene poruke, te tako slijede Afganijevu parolu o Kuranu kao jedinom halifi muslimana u tadanjem, ali i u dananjem vremenu. Grubo poreenje historije borbe za prava ena u zapadnom svijetu sa borbom za enska prava na Istoku, o kojoj moemo suditi na osnovu autora kojima se ovdje bavimo, pokazuje da su glavni akteri ove borbe na Zapadu ene, a na Istoku su to mukarci. Druga razlika je ta to se, opet sudei prema naim piscima, nove ideje o ravnopravnosti ene na Istoku generiraju iz elite uenih, gdje su ene rijetkost, a na Zapadu se protest raa iz puka. Kroz ovu distinkciju moemo suditi i o razlikama u ugnjetenosti ene na jednoj i na drugoj strani, ukoliko one postoje. Djela Kasima Amina i Mumtaza Alija autentini su glasovi bunta o kojima se do danas malo zna. Aminova djela o borbi za prava ene prevela je Samiha Sidhom Peterson, Osloboenje ene 1992. i Novu enu 1995. godine na engleski jezik, a integralni prijevod djela Mumtaza Alija na engleski jo ne postoji. Mi smo se posluili prijevodom Masooda Ashrafa Raje, koji je star samo godinu dana i sadri tek dio knjige Prava ena. Autori o kojima ovdje govorimo kod nas su potpuno nepoznati, iako je njihova historijska vrijednost u predmetnom kontekstu ogromna, posebno za bosanskohercegovake muslimane. n
BEHAR115

121

PRIKAZI I KRITIKE

Pjesnik svjestan da bez odnosa prema Drugom ne moe izgraditi svoju poziciju
Sead Begovi, Zvekirom po elu, HDP, Zagreb, 2012., str. 54
Pie: Cvjetko Milanja Najnovija zbirka pjesama Seada Begovia navodi nas na razmiljanje da progovorimo o tome to nam poruuje, to se moe shvatiti u dvostrukom smislu. Prvi je tradicionalniji, kad je rije o poruci pjesama, koji pita o korisnosti itanja, a to je usko povezano s korisnou proizvoda. Kako ta razina podrazumijeva obino prosvjetiteljsku nakanu, mi se neemo njome optereivati, iako drimo da takva dimenzija i funkcija pjesnitva nije zanemariva, jer takoer implicira pitanje smislenosti knjievnosti uope. Kako bi to nuno vodilo i raspravi o ontolokom statusu umjetnikoga djela, kao i njegove estetike uspjenosti, ostavljamo to pitanje, pitanje naime umjetnikoga u umjetnosti, za drugaiji kontekst diskusije. Druga bi razina bila ona koju nam sugerira Jakobson kad govori o poruci pjesme kao takvoj, to znai da se sama struktura pjesme podrazumijeva kao poruka. Dakako, i to bi u dubinskom sloju moralo prispjeti do sline diskusije kao i ona ranija razina, pa ako se i ne bi pitala o estetikom (ili to za tren stavila u zagrade), svakako se pita o poetikom (stilu). A poetiko ovdje ne pripada pukom stvarnosnom stilu niti pak pukoj neoegzistencijalistikoj stilizaciji, nego je ponajprije rije o prodoru zbiljskog. To zbiljsko nije samo stvarnosno, u smislu dolaska predmeta iz okolnosvjetskog, nisu samo situacije iz svakodnevne zgode, kojih ima podosta, tako da bi se moglo okarakterizirati Begovievu zbirku i kao pjev svakidanjega, nego je rije o pozicioniranju (lirskog) subjekta spram razliitih Drugih
BEHAR115

prema kojima se on nuno mora suodnositi kao suodnoajni, empatijski, komunikacijski, percepcijski entitet, jer upravo iz toga odnoenja taj subjekt neto, konkretno, doivljuje, pa mu to osigurava iskustveno polje njegova mjesta/pozicije i u kvantitativnom i u kvalitativnom smislu. to je to to ulazi u taj odnos, pa prema tome i ono to je u temelju konstituiranja subjekta, jer o tome je zapravo rije? Ono to pokazuje i katalogizira motivski repertoar, stvarajui obujam tema koje iitavamo na povrinskoj razini strukture, gotovo na razini leksika. To su prigodni predmeti, stvari, situacije koje upuuju na razliite sfere (dnevnih) ivotnih praktika, ali i odreene kontemplacijske, misaone, meditacijske inkluzije, kao to to pokazuje antologijska pjesma Sablast ni od kuda. Ona nas pouava o tome da zbroj prirodnog, vremenskog, prehrambenog, duevnog i tjelesnog vodi krugom do onog to simbolizira zima, dakle utrnjenja, svojevrsna zaleenja , mirovanja u najmanju ruku, dakle nedinamizirana. To je temeljno dno subjekta koji agira na svjetskost, dogaajnost, meuljudske odnose, a sve se to zbiva u razliitim kontekstima i situacijama, od ratnih (Srebrenica), muko-enskih (namjerno ne kaemo ljubavnih) relacija, od ironijskih do erotskih, od kuhinjskih do kaleidoskopskih (Posluno pranje lea: moja draga Barica), od multikonfesionalnih do globalnih, od hrvatskih do kozmikih, od koncentracijskologorskih (Tiina pepela) do hlapeedravnih (Rolade koje kleveu), od individualna patiensa (Bol je u mom depu)

122

PRIKAZI I KRITIKE

do metafizike uskrate koju moe amortizirati neto dnevnopragmatino (Pogled na stvoreno). Kada smo upozorili na multikonfesionalnost, ona se ponajprije odnosi na Allaha, kojemu je mjesto i u Hrvatskoj (Prazni koveg tijela), prostor ucjepljenja jednakovaan vjerskim uvjerenjem, ali jamano i na Krista u njegovoj pojedinano ljudskoj inkarnaciji, na to upozorava namisao i spoznaja o kristolikosti (Ovo je tijelo moje) svakog posebno, u njegovoj singularnoj oivotvorenosti i neponovljivosti. Kada je rije o optubama, Begovi prima sve to mu prilazi s pozicije dobrohotnosti i otvorenosti, osim uasa ratnih zbivanja, prema kojima ima izgraen stav otpora i prosvjeda. Prima, dakle, i predmetnost svijeta, ono stvarnosno, jer ono materijalizira stvarnost, prima Drugo razliito, bez obzira imao prema tome ironian, humoran, empatijski ili drugarski stav, prima dakle svjestan da bez odnosa prema Drugom ne moe izgraditi svoju poziciju, jer ne moe konstituirati autonomni subjekt slobode, ako je ovog mogue konstituirati s obzirom na ureenost svijeta i njegovu kondicioniranost, te njegovu predestiniranost. Pretpostavka primanja jest odreena uravnoteenost, koja daje nadu neupitnosti podnoenja, ali koja je ujedno nerijetko aritmina i disonantna nekim figurama koje asociraju nelagodu, kao to to poruuje posljednja, uspjela, pjesma zbirke Nebo koje sa mnom ode na poinak. Ta samost subjekta nije egzistencijalistika kategorija osamljenosti bia i nekih njegovih graninih situacija, nego je samost proizvod nestalosti jednoga svijeta i pripadnost alu novog svijeta, na koji se treba prilagoditi, kojega treba najprije otkrivati i ija svjetotvornost ovisi o tome ima li u tom svijetu izdaja temeljnih konstitutivnih naela svjetotvornosti ili pak nema. U zbirci istiemo sljedee pjesme: Sablast ni od kuda, U korov zarastao vrt, Pogled na stvoreno, Posluno pranje lea: moja draga Barica, Prazni koveg tijela, Ovo je tijelo moje, Nebo koje sa mnom ode na poinak. One ne ilustriraju samo stanja egzistencije u nekim pragmatinim situacijama i primjenama nego i metaforiki, simboliki upuuju na znaenja koja se, preko pojedinanoga, poopuju, i kao takva nisu posljedica nego uzrok. n

Zanimljiv pokuaj tumaenja jednog zaboravljenog i nedovoljno valoriziranog pisca

Emsud Sinanovi, Poetika Envera olakovia (Antimodernizam kao duhovni etimon autorovog stvaralatva), KDBH Preporod, 2013., str. 206

Pie: Zvonko Kova

Emsud Sinanovi, pjesnik i esejist te dugogodinji agilni gimnazijski i srednjokolski profesor, autor studije Bonjaka drama i teatar, pristupio je uglavnom nepoznatom i neobraivanom piscu i prevoditelju Enveru olakoviu (1913.1976.) okvirno, s osloncem na teorijske izvode o antimodernizmu, da bi svoja tumaenja pojedinih djela vie prilagodio kolskom vidu interpretacije, kakvu je primjenjivao u svom viegodinjem nastavnom radu. Ono to njegovom doktorskom radu Poetika Envera olakovia (Antimodernizam kao duhovni etimon autorovog stvaralatva), pored slabije povezanosti metodoloke orijentacije i interpretativne prakse, daje podjednako dvojbenu i afirmativnu dimenziju odnosi se na ideoloki obzor istraivanja: vie desetljea zabranjivan i zanemaren pisac ovdje se, gdjegdje iskljuivo, prikazuje kao rtva socijalistikoga reima, a tek dijelom uvjerljivo afirmira

kao vrijedan pisac antimodernistike knjievnosti. Uvodnim poglavljem pokuava se olakovievo djelo kronoloki razvrstati unutar odreene autobiografske vizure. olakoviev ivot i rad dijeli se na osam razdoblja, od meuratnoga i ratnoga, koje oznaava njegov ponajbolji roman Legenda o Ali-pai, za koji dobiva nagradu Matice hrvatske (1943.), do njegova povratka u javnost i nove afirmacije, od 1965. do 1976. godine, kada se tiska novo izdanje Legende, objavljuju njegovi prijevodi maarske i austrijske poezije, dobiva inozemna priznanja, ali jo uvijek slabo objavljuje svoja djela; mnoga e se pojaviti tek od 1990. godine: Izabrane pjesme, pripovijetke Lokljani, roman Mali svijet i dr. Osim politike nepodobnosti, Emsud Sinanovi trai i poetike razloge olakovieva nesnalaenja u poratnom modernistikom svijetu drutvenih promjena i knjievnih previranja. U
BEHAR115

123

PRIKAZI I KRITIKE

tu svrhu Sinanovi, u poglavlju Antimodernizam, opirnije prikazuje koncept antimodernizma kako ga je kod nas osmislio Zoran Kravar, ujedno i njegov nastavnik na doktorskom studiju. Antimodernizam, koji svoju kritiku poziciju trai u predmodernim i transmodernim svjetovima, za ovo istraivanje postaje viestruko vanim odreditem. U njegov se duhovni obzor, kako moemo razumjeti iz Sinanovieva preuzimanja, mogu upisati i olakovieva ishodina poetika naela i protukomunistika uvjerenja i, ne na kraju, interpretatorova idejna orijentacija. Antimodernizam tako postaje posvojeni svjetonazor koji, unato njegovu prikrivenu modernitetu u doktorandovu kritikom obzoru, osigurava najprimjereniji kontekst tumaenja olakovieva, u odnosu na kanonske tekstove modernizma, tematski i izraajno zaostalija, bosansko-ruralna i tradicijski zavisnija djela. Antimodernistika historiomanija, s etapama iskona otkrivenosti bitka, moderne zaborava bitka, i eshatona nadolaska bitka, prema doktorandovim izvodima, mogu se dovesti u vezu s praizvorima bosanske, upravo bonjake duhovnosti, njezinom moderistikom zaboravu i eshatolokim usponom u duhu postmoderne, pa su to ujedno i glavne knjievno-historiografske koordinate najirega razumijevanja olakovieva opusa. Osobito se koncept antimodernizma eli dovesti u vezu s pjesnitvom Envera olakovia; u poglavlju Poezija pomnije se analiziraju pjesme ili pojedine strofe i stihovi s dva pomona gledita, budui da olakovieva poezija nije mogla biti kritiki valorizirana jer nije bila objavljivana. Jedno su autorefleksivne prosudbe samoga autora, u kojima doktorand nalazi inspiraciju za poetnu analizu i razdiobu olakovieva pjesnitva, a drugo je kontekst antimodernizma, vie kritike nego historionomske prirode, budui da se opjevava predmoderno doba Bosne i slavi njen pravi, moralni ivot. Protivei se modernom svijetu, civilizaciji i napretku, lirski se subjekt olakovieve pjesme zaklinje u vrijednosti stare arije, njezin miran ivot, rahatluk, arhitekturu, etiku i vjeru, u saburu - strpljivosti i strpljenju, koje nas otkupljuju za duhovno vii ivot. Kao to pokazuju i Sinanovieva cjelovita tumaenja nekih pjesama iz Izabranih pjesama Envera olakovia, uvjetovane biografijom zabranjena pjesnika, samotne i ljubavne pjesme, kao i pjesme o Bosni, ukazuju na irok ideoloki sklop olakovieve poezije i njezine interpretacije: od afirmacije antimodernizma kao osobitoga vida antikomunizma do naglaavanja socijalne i proturatne orijentacije. Bez obzira na pojedine uzorne kolske
BEHAR115

interpretacije olakovieva pjesnitva, unato razumljivom nedostatku kritike i znanstvene literature o pjesniku, ostaje dojam da doktorandova sistematizacija trpi od nedovoljne unutarnje sistematizacije i uvjerljivije knjievno-povijesne obrazloenosti s obzirom na odreene tokove hrvatske i/ili bosanske knjievnosti s kojima bi se olakovieva poezija mogla dovesti u vezu. Drugaiji je pristup Emsuda Sinanovia u drugom dijelu doktorskoga rada, koji se odnosi na analize olakovieva takoer posthumno objavljena romana u stihovima Jedinac i romana Mali svijet, odnosno u tumaenju njegovih ranije objavljenih proznih djela, kao to su zbirka pripovijedaka Lokljani i osobito roman Legenda o Ali-pai. Ovdje kao da su analize konkretnije, strunije i knjievno-povijesno jasnije odreene, dodue manje u svrhu traganja za autorovim mjestom unutar hrvatske knjievnosti, a vie u korist rekonstrukcije bosanskohercegovake, odnosno bonjake knjievnosti. Lokljani, krae pripovijesti objedinjene glavnim likom Mujom Halvadijom, pomalo se nespretno tumae i kao roman, premda su pisane i objavljivane u veem vremenskom razmaku, prve jo u sklopu meuratne socijalne knjievnosti. Idealizirani likovi u realistiki ivo opisanom bosanskom siromanom selu, ali i idealizacija seoskoga ivota, dovest e Sinanovieve analize do zakljuka da selo Lokljani, kao posljednji izdanak zlatnog doba Bosne, u svemu predstavlja opreku gradu i napretku, premda samo ne nudi rjeenja za svoje stanovnike. Pod rukom konstruirani antimodernizam kao odreeni svjetonazor olakovieva cjelokupnog stvaralatva i ovdje e doi na svoje, opis i rekreacija vrednota bosanskoga sela korelirat e s marginalizacijom muslimanskoga svijeta i s njegovim otporima modernizaciji. Osobito e se to moi razabrati u analizi romana Jedinac, kojoj je posveeno prethodno poglavlje doktorata. Ambivalentni, antinomini karakter glavnoga lika Tifana Lokme, koji se tipoloki dovodi u vezu s ukom Begoviem, aktualizira doba rata i poratnoga osjeaja krivnje, pada morala zajednice, koja, meutim, njegovo pijanstvo i preljub ne doivljava samo kao njegovu sramotu nego i uvredu za selo. Analiza u znaenjskom etverokutu dovodi u vezu Tifanovu podvojenost u opreci bijes/ljubav s trima enama, koja svaka na svoj nain otkriva jedinevo lice: ena Mejrina postojana, bezuvjetna ljubav, koja u biti jest Tifanova bit, ali samo kao mogunost koju on treba spoznati, zatim tipina bosanska kurtizana Anka,

124

PRIKAZI I KRITIKE

dovedena u vezu s Andrievim Anikinim vremenima, kao i krmarica Mara, koje obje provociraju Tifanovu prijeku narav, njegovu ljubavnu strast i bijes, a svojom bezosjeajnosti ili ljubavlju-mrnjom zbog neuzvraene ljubavi. U svemu su bitne socijalne okolnosti, kroz koje se prelamaju oprene politike prilike u Bosni (izbori u staroj Jugoslaviji, nacionalno-vjerske konfrontacije), to e takoer formirati lik Tifana, koji je, slino kao i zdepast sluga Sancho, gordi gortak, ali s duom, a i gnjevom svoga gospodara. I ovdje se opreke starog i novog, sela i grada, nekadanjega starog i modernog Sarajeva, pa i Istoka i Zapada, dovode u vezu s antimodernizmom, to se dobro oituje i u jezinom izriaju: Da zakljuim, pie Sinanovi, u antimodernistikom svjetonazoru i velianju zlatnog doba Bosne, a to je Tursko carstvo, olakoviu je jezik bogat turcizmima najprikladnije sredstvo za usporedbu starog i novog, tradicionalnog i modernog svijeta u svim njihovim oitovanjima, tj. olakovi je glede antimodernistikih pisaca u Bosni (Enver Mulabdi, Skender Kulenovi) specifian u svojem specifinom obliku antimodernizma koji je utemeljen prvotno kao jezini sukob. Dodali bismo, teta je to ta uvjerljiva teza nije, makar u aspektu stilistike kritike, vie doprinijela tumaenju ovoga po mnogoemu posebnog, zanimljivog olakovieva romana u stihovima, kao i ostalih njegovih proznih tekstova. Upravo obratno, interpretacije vrijednih romana Mali svijet i Legenda o Ali-pai, tim redoslijedom, iako bi kronoloki vrijedilo obratno, bave se onim to je u olakovia vrlo razvedeno, fabulom, odnosom fabule i siea, likovima, odnosima meu likovima, a zanemaruju duhovni etimon te cjelinu strukturno-semantikoga potencijala olakovieve proze svode na prepriavanje pria ili isticanje koje tematsko-motivske jedinice. Za razliku od drugih, neobjavljenih autorovih djela, roman Legenda o Ali-pai imao je svoju kritiku recepciju u raznim vremenima i povodima, to je samo okvirno iskoriteno za njegovo poblie povezivanje s aktualnom mu knjievnosti. Kritika ga je jo prilikom njegove aktualizacije sarajevskim izdanjem 1991. godine isticala kao izvanrednu stilsku tvorevinu, pa je kao ishodite tumaenja izabrano nekoliko nosivih, kljunih rijei, kao to su san, ljubav (sevdah), vjera i moral likova, i sl. San Alije Leptira, kao svojevrsna ekspozicija romana, doveden je u vezu sa strukturom bajke, dok se semantiko polje ljubavi dijeli u etiri osnovna odnosa meu likovima, pri emu lijepa Almasa sudjeluje u dvije ljubavi, da bi se ispunio san kao prirodan dio legende. Moralno djelovanje likova, da nita nekanjeno nee ostati i nita dobro nenagraeno, utemeljeno je na vjeri muslimana, odnosno na uvjerenju da na etiri stupa stoji zgrada ljudskoga ivota: na direku due ili vjerskim obavezama, srca, tijela ili rada i stupu kue eni. Iz toga se jedinstva vjere, morala, rada i ljubavi, kako sugerira gotovo pa preoskudno tumaenje, mogu nazrijeti etiki principi staroga doba, kazna za la ili krtost, nagrada za dobrotu, pratanje i ljubav, a time i taj roman dovesti okvirno u vezu s idejom postmodernizma. Sustavnija pak analiza romana Mali svijet, koja donosi cjelovitiji pogled u olakovievo pripovije-

danje, kompoziciju i stil, naine pripovijedanja i karakterizacija likova, kao i u jezik pripovijedanja, podjelu turcizama s osobitim naglaskom na moral i obiaje stare Bosne, primjer je tumaenja koje uvjerljivije istie knjievnu vrijednost opusa Envera olakovia: osim to okvirno upuuje na antimodernistiki svjetonazor autorova stvaranja, osobito u protusvjetovima seoskoga i gradskog ivota, prie o sudbinama malih ljudi, maloga svijeta, ono upuuje i na knjievne odlike autorova pripovijedanja, od tradicionalnoga (gotovo usmenoepskoga, tradicijskoga) do lirsko-psiholokoga, pri emu oduhovljenje prirode, sraenost ljudi s pejzaom i pomirenost s prirodnim pojavama tek eka svoga novog interpretatora. Zavrne analize novela Sejdin grijeh i Balo, objavljene u knjizi Lokljani, dramatini opisi naopake oeve strasti i mukih nagona, uz opise tamne i prijetee prirode, iz samo nabrojanih a neanaliziranih novela, otvaraju put sustavnijem, zaokruenijem prikazu poetike Envera olakovia. Pa ipak, uzimajui u obzir i zakljuak doktorskoga rada Emsuda Sinanovia, koji na alost ne iznosi pobrojane rezultate ovoga istraivanja nego pokuava dati tek kratak sintetian uvid, moemo ukratko rei da je cjelokupno olakovievo stvaralatvo zasnovano na antimodernistikim oprekama: novo staro, zlatno doba Bosne suvremeno doba, Istok Zapad, moral nedostatak morala, ljubav mrnja, selo grad, vjera ateizam, jezik turcizama suvremeni knjievni jezik itd. Isto tako, osnovni doprinos doktorskoga rada Poetika Envera olakovia (Antimodernizam kao temeljna odrednica) je u prvom temeljitijem proitavanju, analizama i detektiranju osnovnog knjievno-povijesnog problema, naime kako i u koju paradigmu nacionalne povijesti knjievnosti trebamo uklopiti jedno preteno neobjavljeno i ovim radom prvi put ozbiljnije kritiki valorizirano olakovievo djelo. Kada je rije o poeziji i romanu Legenda o Ali-pai, istraivau se inilo da bi, kao i svojim prevoditeljskim radom, olakovi bio blii standardima i poetikim strujanjima unutar hrvatske knjievnosti, dok je kasnije objavljena djela, osobito romane Jedinac i Mali svijet skloniji vezati uz bosanskohercegovaku knjievnu situaciju i preporoenu bonjaku knjievnost. U pojedinostima makar i pojednostavljeno shvaena ideja antimodernizma, on je i kritiki i kontrafaktiki i najblii je historionomiji uspona, povezuje obje knjievne sredine u kontekstu specifine meuknjievne zajednice, manje usporedbene a vie odreene meuknjievne kostelacije hrvatske, bosanskohercegovake ili bonjake kulture. Ukratko, doktorski rad Emsuda Sinanovia Poetika Envera olakovia (Antimodernizam kao duhovni etimon autorovog stvaralatva) zanimljiv je pokuaj tumaenja jednog zaboravljenog i kritiki i znanstveno do danas nedovoljno valoriziranog pisca, odnosno vrijedan je doprinos razumijevanju poetike olakovieva knjievnog stvaranja s obzirom na ideju naknadnoga konstruiranja opusa i njegova prevrednovanja u kontekstu antimodernizma i tradicije hrvatske i bosanske (bosanskohercegovake, bonjake) knjievnosti 20. stoljea. n
BEHAR115

125

PRIKAZI I KRITIKE

Zaveljaj mladosti, ljubavni krajolik boanske bitnosti i u nevakat prazni depovi snova
Ajka Tiro Srebrenikovi, Davna svitanja, KDBH Preporod, 2013., str. 112
Pie: Sead Begovi Pod naslovom Davna svitanja skriva se tek djeli do sada neobjavljenog rukopisa iz bogatog pjesnikog rezervoara Ajke Tito Srebrenikovi. No, po svemu sudei i itajui, ova je knjiga napokon doivjela svoje svitanje. Uz pridjev u naslovu lijepi se i imenica koja upuuje na svjetlost koja e kao simbol podariti oblije bezoblinom svijetu. U sutini pojmovnosti ove punoznane sintagme i njene smislene sronosti postavlja se pitanje to stoji onkraj svjetlosti, a zatim impersonalno, a ponekad i posve osobno propitkivanje postojanja kao lirskog sjeanja na davne dane u egzistencijalnoj tmui ili u razliitim pojavnostima ljubavne opijenosti. Lijepa e figurativna rjeenja s bljeskovitim metaforama (boljka sjeanja, fildan-grad, zaveljaj mladosti, prazni depovi snova, prhut ptica nebeskih, laica sree, strune jutra, strnjite ivota i tako dalje) pospjeiti dojmljivost ovih pjesmovnih uradaka koji e svoju kulminaciju, bez proturjenih znaenjskih silnica i potrebe za nadopisivanjem, doivjeti u smislenom poantiranju. Pjesnikinja ne tei ka jezinoj kombinatorici, a daleko je i od jezinog urlika (koji je skriven u semantikoj vieznanosti) i nekog avangardnog jezinog delirija koji rauna na verbalnu i morfoloku atrakciju teksta. Pjesnikinja naprosto smireno i sabrano sagledava egzistenciju od ovjeka do Boga, ili, primjenjivo na nae prostore (bive i sadanje) od Marxa do postratnog stanja u Bosni, a ponekad u interakcijama izmeu zaviaja i bijelog svijeta. Naravno, autorica, izmeu ostalog, retrogradno referira na nevakat posljednjega rata (...nije tako davno bilo / kada su ivot u vreice stavili...samo bitak u zaveljaju / za vjeke vjekova ostade iv.). U simetrino postavljenog feminalnog stava (sebstva) te neminovne muskulinizacije u izriajnom koloritu (jer ipak je rat preteito muka stvar), Ajka Tiro Srebrenikovi predoava potresnu (dualnu, crno-bijelu) sliku svijeta, ponekad u dobro izvedenoj dijalokoj formi gdje se ne gubi moderna poetska vizura, a opet, spretno se zaobilazi posve tradicionalna puko-epska tradicija, koja u Bonjaka esto dolazi do izraaja kroz narodnu ornamentiku poetskog kazivanja, odnosno
BEHAR115

mitogena, bajkogena i sevdalijske zaeerenosti i uznositosti. Ako je pak u ovim pjesmama i o tome rije, ti se rekviziti artistiki doziraju. Rije je o suvremenoj bonjakoj pjesnikinji, pomalo samozatajnoj s obzirom na snagu i zrelost pojedinanih pjesama pa i monolitnost ove njene prve knjige. Pjesme trae oslonac u pojmovnoslikovitom svijetu koji se realizira na matrici predodbe o zbiljnoj dogaajnosti. Povremeno osjeamo i njenost takozvanog povratnog djetinjstva i djevojatva, brinost za zaviajnim krajolikom (na to upuuju mjestimini toponimi) te osjeaj za mentalitetnu sliku u sociopsiholokom manevru ivotnog svakodnevlja, sa sirotinjskim outom (kao u pjesmi Asfaltna Mona Liza). Rimu e pritom koristiti tek poradi ritmike tendencije, dakle sporadino, bez neke metrike sheme. Ta semantika uloga rime pripomae u ostvarenju cjelokupnog, pa i fonikog, dojma pjesme (...da mi mahanjem glave / ubogi puk ne pozdrave...) jer se pravilno podudaraju i vrste naglaska: glave pozdrave. Oslanjajui se na stvari i prirodu, pjesnikinja e u njihovu rastu, u bivanju (cvijet kadifa) i vanosti njihove strukture (ilim) otkriti i osobno ezoterijsko iskustvo, nenametljivo, ali amblematiki dojmljivo za jedan ocrt stresnog ivota. To se, dakako, odnosi na stvarnu ratnu proivljenost iz 90-tih prologa stoljea te e se na implikacije i posljedice rata nadovezati eksplicitni autoriin angaman u kojemu e se fotografsko pamenje zamijeniti slikovitom emocionalnom porukom bez gorine i ideologijskog manipulativnog prostora. Samo na taj nain pjesnikinja sumira i replicira zaetnicima (psima) rata i smrti, bez sadrajnih varijabli s obzirom na distancu od zbivanja, te e se njeno ukupno iskustvo svesti na analizu pojedinane ratne scene koju vidi pred sobom i oslukuje iznad partikularnih interesa sukobljenih strana. Tome pridonosi i izriajna oputenost koja aktivistiki promie istinu i raa plastino jasan uinak predoene spoznaje o ratu. Ne libei se toponimske odreenosti (Rudina, Potoari itd.), ona e (kao u pjesmi Potoari) i

126

PRIKAZI I KRITIKE

grafikim rjeenjem u graenju pjesme pokuati postroiti i posloiti dokumentarnu grau omeujui glasove mrtvih (pobijenih) kao i u pjesmi Bilo je na tv-u. italac mora uzdrhtati na nevini prosvjed pjesnikinje koja svoj lirski subjekt diskretno dozira ponad stravinih prizora i prostornih toaka, a da pritom ne zaboravlja da je prolost posljednjeg rata aktivna egzistencija i njenog subjekta, a sadanjost jest mjesto nespokoja i poniranja u dubinu onoga to se desilo i proivjelo. Pjesnikinja arhivira i memorira rat (pjesma Kad je doao rat) te kao da iluminacijski prepisuje stvarnosne prizore, naravno uz pjesniko ukrasne intervencije koje otvaraju nove prostore vienja i susretanja, zaudo, ak i u ljubavi, ime se ignorira puka ratna (muna) citatnost nakon 20 godina. Pravo osvjeenje, rekli bismo, u pristupu neemu to se osvjeiti ne moe, osim u pamnju. Jer, kada pjesnikinja referira na stvarne isjeke iz rata, to je oznaeno depatetiziranim jezikom koji iznova imenuje to ratno nevrijeme okom koje krvari i ranjenom duom. Stoga se moe rei da su neke pjesme ispisane s autoterapeutskom svrhom, moralno i hrabro, pa i kad je pjesnikinja s epskim natruhama raspjevana kao u pjesmi Gazija. No, to nee prevladati jer ona pritom ne zapostavlja svoj smisao za pejsanu arobnost (pjesma Kasno ljeto) uz simbolne vrijednosti koje mogu ponijeti, primjerice, ptice i more. U tom smislu, pjesma raanje spoj je osjeaja prirode i transcedentne prisutnosti. Potonje je jo jedan vaan imbenik u ovoj poeziji. Dobri Bonjani i odslik predislamskog doba (kao u pjesmama Bosna je moja, Dijakovo slovo, Krin, Bosanski stanak i ne samo u njima) otkrivaju autoriino dobro poznavanje medijevalnih fenomena i jezik uoen i transponiran sa srednjovjekovnih epitafa. Zatim, susreemo i bosanski jezik s dobro uoenim teoloko-islamskim dekorom kao neizbjenom popudbinom koja e pjesmama pridati izuzetnu ambijentalnu sonost, a nailazimo i na interkulturalna (knjievna) mjesta (Rumijev blagi pogled), budui smo ve konstatirali ona intertekstualna glede bogumilskog leksika. U tom smislu, pjesma Zeman otkriva priu o blagoslovljenoj vodi koja pada s neba i smatra se boanskim znakom. Ne treba zaboraviti da se u Kuranu ovozemaljski ivot usporeuje s vodom koju raznosi vjetar. Pjesnikinja uoava vjenu teofaniju vode kao simbola istoe i ivota, kao to je to i udotvorni izvor u Meki, a pria o nastanku tog izvora jedan je od obrednih inova hada (hodoaa). Prisjetimo se i da je duh sveti u Postanku (u sklopu kranstva) lebdio nad vodama. Dakle, pjesnikinja nas podsjea na izvor ivota, na sredstvo oienja i na sredstvo boanske bitnosti. Ljubav spram drugog (voljene osobe) takoer zauzima znaajno mjesto u ovim pjesmama i tu je pjesnikinja feminalno personalna i neskriveno ispovijedna. Tada e uspjelija biti ona pjesma koja je upuena sinovima Imranu i Tariku, a strukturirana je kao bajalica ili uspavanka, pri emu se enskota u njoj razotkriva kroz predano i dirljivo majinstvo. U kuranskom smislu, pak, u mnogim pjesmama osjeamo i Boju objavu kroz simbol svjetla (Njegova odsjaja) kao i znamenja Bojeg milosra. Mogli bismo rei da pjesnikinja Boje ime zazivlje promiljeno kao jedna od vjernicaodabranica, a budui da u islamu nema posredovanja milosti, Ajka Tiro Srebrenikovi to ipak ini, ali putem uinkovitosti svojih pjesama izvan islamske egzegeze i teoloke, pa i eshatoloke prisege; naprosto, sve se zbiva u pjesnikoj slobodi (primjerice pjesme: Tvoje rijei, Buenje itd.), ali bez prijestupa protiv boanskih normi te joj je, kao takav, Rahman (Milostivi) ili Uzdravatelj svjetova te napokon

Sudac blii i od ile kucavice. Te su pjesme poticaj ka samorazumijevanju i ba stoga nam pjesnikinja na duu stavlja pokornost Bogu i Njegovu Poslaniku, u emu e se ogledati koliina nae predanosti. Treba priznati da u ove pjesnikinje ehadet (svjedoenje vjere) jest posredovan slikovitou (alegorinou) vlastite poetike, ali je neminovno garniran istotom due, vie amblematski impostiran nego obredno (procesualno) spiritualan. To ujedno znai da su pjesma i Bog odvojeni entiteti upravo zato da bi se u toj obostranoj ljubavi mogla gajiti odanost. Narodna predaja (neto poput legendi) i bajkovitost takoer je dobro rasporeena u ovim pjesmama. Pjesnikinja kao da uiva u svezi transcendentnog i fantazmagorinog stvarajui konsenzus izmeu blistavih slika punih otajnih znaenja (pjesma: Vilino kolo). Ljubav se autoriina univerzalizira uz poimanje famozne interakcije ovjeka i Boga (bez poistovjeivanja), koja funkcionira kao dvije esencije one zbiljne zemaljske i dohvatne i one nedohvatne, koja se ne moe dosegnuti nikakvom filozofskom spekulacijom jer Stvoritelj nije ni stvoren ni smrtan, On vlada od vjenosti do vjenosti. I upravo Boju bit pjesnikinja vidi u ljubavi prema ljubljenom kada se on pojavljuje kao ivotni partner, sin, otac, majka, susjed, prijateljica, priroda ili pak posljedino-uzrona neminovnost kao to je to srea ili kazna. Iznalaze se poetsko-verbalni ekvivalenti za takva stanja duha i osjeanja, te se nad tim simbolnim pojmovima uravnoteeno meditira smisleno i misaono dostupno bez pojmovnog i jezinog zamraenja, rekli bismo, misaono i istodobno refleksivno. Srebrenikovika osjea svoju misao neposredno kao miris rue (T. S. Eliot), ako izuzmemo ona iskustva koja su vezana uz posljednji rat u kojima od rue ostaje samo trn. U tom polju pamenja egzistiraju i one stvarne i imaginarne linosti, naravno, uz arkadijski pejsa koji u jednom trenutku u nevrijeme (nedoba i neljudi) moe biti devastiran. Pritom, mogua su i iznenaenja kao to su to pjesme s urbanom glazurom i neizbjenom ironijom (pjesma: Asfaltne Monalize). Da rezimiramo, u sreditu pjesnikinjine vjere poesto su rijei koje proizlaze iz Kurana, a kao to se zna, izvorno al-quran znai recitaciju, to nije bez dodatnih implikacija to se tie ove knjige. No, ove pjesme ne moemo posve svrstati u molitvenu spiritualizaciju jer autorica ne ostvaruje svoje pjesnitvo samo u zamrznutom tlocrtu jezika neusporedive knjige Kurana. Ona na vrlo jednostavan nain trai pravi put: izravno i jasno odreeno, a njen je radni obrazac pritom poetski, iako u bilo kojem trenutku moe podii i srce i duu ka boanskoj prisutnosti. To je, zaudo, nee ometati da svoj jezik obilno ispuni opisima ljepotne prirode i zamamna svijeta. Njen ljubavni krajolik, stoga, formalno mnogo duguje tradiciji, ali i ivoj povijesti svijeta i zaviaja kao mikrosvijeta. Vano je istai da Ajka Tiro Srebrenikovi spretno nadilazi neznatno i svakodnevno, pa i kada je rije o prosjaku i hamalu (posredstvom kojih izraava dramatiku socijalne ugroze), obnavljajui itateljevo sjeanje na povijesno geografski i etnografski senzibilitet koji obiljeava Bosnu. Obnavljajui sve navedene lirsko-poetikoloke silnice, pjesnikinja formira cjelinu iz koje nepogreivo progovara obnovljenom i zaudno jasnom porukom. Njen pjesniki subjekt je i ljepotno ekstatian, i melankolino sumoran i ljubavniki opijen (kada je po srijedi priroda ili svjedoenje neke povijesne istine), pa zatim u tvorakoj snazi. Iz svega zrai djelatna energija ove odista dobre pjesnikinje, o kojoj e se jo uti nakon izriajne ekonomije u novim pjesmama u n kojima e, nadamo se, i nadalje demonstrirati poetsku snagu.
BEHAR115

127

PRIKAZI I KRITIKE

Liberalni i socijalistiki pristup ekonomiji i drutvu

mogu i moraju biti kompatibilni
Vjeran Katunari, Svjetski antibarbarus: o uzrocima propasti biveg i nadolaska novog socijalizma, Zagreb, Drutvo Povijest izvan mitova, 2013., str. 282
Pie: Fahrudin Novali
Problematina politika, ekonomska (vlasnika) i trina demokracija osnovni je uzrok nastanka i razvitka drutvenih nejednakosti.1 Drutvene nejednakosti razlike u drutvenome poloaju pojedinih osoba i drutvenih grupa kojima one pripadaju, potjeu iz njihova nejednakog ekonomskog poloaja u tim grupama i u drutvu openito. Ekonomski poloaj uvjetuje razlike: u drutvenome poloaju, u mogunosti odgoja i obrazovanja, u mogunosti izbora zanimanja, u stupnju raspolaganja i mogue upotrebe sredstava ili izvora drutvene moi. Vjeran Katunari u knjizi Svjetski antibarbarus: o uzrocima propasti biveg i nadolaska novog socijalizma razmatra neostvareni projekt ekonomske demokracije u uvjetima socijalizma kao glavni uzrok propasti jugoslavenske drave. Knjiga sadri Predgovor, 12 poglavlja i Popis literature. Autor u prvom poglavlju Od egalitarnog sindroma do izvrsnosti: naini legitimiranja drutvenih nejednakosti pokuava pronai odgovor na pitanje koje je, po svemu sudei, vie nego ijedno drugo obiljeilo modernu epohu drutva njezin znaajan neuspjeh: zato su se ne samo liberalna demokracija nego i socijalizam odrekli jednakosti kao cilja kojemu treba teiti drutvo? Postojani sustavi drutvene nejednakosti obiljeje su cijele povijesti sloenih drutava i civilizacija, osim kratkih razdoblja drutvenih prevrata i revolucija. Donji drutveni slojevi uvijek su bili, a i danas su gubitnici. Hoe li i u budunosti biti obespravljeni? Hoe li i dalje vjerovati da e deva prije proi kroz iglene ui nego bogata u Carstvo nebesko? Autor u nastavku ovoga poglavlja pie o drutvenim nejednakostima u dvama razdobljima nakon Drugoga svjetskog rata u Europi i Hrvatskoj. U prvom razdoblju strukturiranja drutvenih
1

(ne)jednakosti u zapadnim zemljama egalitarna se tendencija objanjava nizom preteito institucionalnih initelja, kao to su ravnotea utjecaja poslodavaca i sindikata, uz rastui pritisak sindikata, instrumenti socijalne drave/socijalne politike, ponuda radnih mjesta, koja raste bre od potranje, te porast broja zaposlenih u najamnom odnosu uz pad broja samostalno zaposlenih (22.23. str.). U Istonoj Europi uzroke egalitarnih tendencija treba traiti i u egalitaristikoj ideologiji vlasti, koja povremeno uvodi uravnilovke, dravnom upravljanju redistribuciji dohotka, to je obiljeje cijele epohe socijalizma. U Jugoslaviji je sredinom 1960-ih dolo do promjena u ekonomskoj politici djelomino slabljenje redistribucije dohotka i neprimjerena trina orijentacija i recepcija. Posljedica toga bilo je ubrzano produbljivanje drutvenoekonomske nejednakosti u drutvu imovinske, obrazovne, nejednakosti u zdravstvenoj zatiti stanovnitva, nejednakosti koja se tie mogunosti utjecaja na politiku, kao i nerazmjera u drugim oblicima upotrebe drutvene moi poveanje zahtjeva gornjega drutvenog sloja za nedemokratskim legitimiranjem svoga drutvenoga poloaja. Drutvena nejednakost je postala kljuni izvor protudemokratskih tendencija. Drugo razdoblje ima obrnutu tendenciju. S obzirom na prihode, poveavaju se razlike izmeu gornjih i donjih drutvenih slojeva. Strukturne promjene, kae Katunari, praene su smjenom ideologije velfarizma ideologijom neoliberalizma, to je dovelo do jaanja liberalne frakcije u Partiji i utjecaja dobrog dijela liberalizaciji sklonih ekonomskih strunjaka, iju koaliciju predstavlja posljednja jugoslavenska vlada premijera Ante Markovia (23. str.).

Usko vezan proces za vlasniku demokraciju (u Hrvatskoj, op. a.) jest restrukturiranje i transformacija gospodarskih jedinica i hrvatskoga gospodarstva u globalu, koji bi morali biti jae impulsirani procesom pretvorbe prijanjega drutvenog kapitala, odnosno dravnog kapitala. Zamjetno je da ti procesi ne teku onako kvalitetno kako se oekuje. Manifestiraju se pojave latinskoamerikog sindroma i pojave kriminalizacije koja je zahvaala cjelokupnu vertikalu hrvatskog drutva... (Veselica, 2012:63).

128

BEHAR115

PRIKAZI I KRITIKE

Odgovarajue ideoloke promjene, ne samo antiegalitarizam nego umnogome i nacionalizam, opravdavale su stvaranje nove drutvene hijerarhije. Uzroke antiegalitarnih tendencija u zapadnim zemljama treba traiti u demontiranju socijalne drave, masovnom ulasku jeftine radne snage sa svjetskog Juga, rezanju naknada za nezaposlenost i cijelog niza socijalnih transfera, porastu potranje za visokostrunom radnom snagom itd. (2324). Katunari, osim ostaloga, u ovom poglavlju razluuje i dvije drutvene vrednote ili dimenzije ponaanja egalitarizam i kolektivizam (26. str.); podsjea na promaknue izvrsnosti, tj. elitizma u slubenoj retorici hrvatskih ministarstava, kao najpoeljnije hrvatske drutvene vrednote, umjesto jednakosti i solidarnosti (27. str.). Izvrsnost, osim njezine elitistike ogranienosti na veoma malen broj ljudi, zapostavlja druge vrijednosti nuno potrebne za odravanje drutvene kohezije, te za drutveno-ekonomski razvoj, kao to su solidarnost i socijalna osjetljivost. Katunari istie da u globalnoj demokratsko-socijalnoj dravi ne bi smjelo biti tuih ljudi, naroda ili kultura iz epohe carstava i nacija-drava. Autor, usto, primjeuje da su francuski revolucionari s parolom Sloboda-Jednakost-Bratstvo, s demokratskim idealom otvorili put dvjema hipokrizijama socijalistikoj i liberalnoj. Obje su nasljednice starije, kranske hipokrizije u zapadnoj civilizaciji. Socijalistiku smo hipokriziju upoznali u domaem izdanju, u kroninom neskladu izmeu ideje samoupravljanja i oligarhijskog upravljanja, na emu je apsolvirala sociologija u drugoj Jugoslaviji. Drugu, liberalnu hipokriziju upoznajemo danas, u tranzicijskom razdoblju, i izgleda da je ona stanovnitvu dozlogrdila kao i biva socijalistika (35. str.). Katunari, pri kraju prvoga poglavlja, openito zakljuuje da postoje drukije mogunosti ishoda borbi za pravednije drutvo, ali uz dva meusobno povezana uvjeta. Prvi je spajanje teorije i prakse liberalizma i socijalizma radi uspostavljanja ravnotee izmeu mehanizma individualne slobode i natjecanja, na jednoj, i socijalne osjetljivosti ili solidarnosti, na drugoj strani. Ti su mehanizmi potrebni svakoj zemlji, kao i drutvu u globalu. Drugi je uvjet izgradnja svjetske demokratske drave. Od radnika-proizvoaa do radnika-potroaa, drugo je poglavlje knjige u kojem Katunari, osim ostaloga, smatra da bez tobonje objektivnosti i neizbjenosti, a zapravo subjektivnosti i samovolje ekonomskih zakonitosti nije mogue objasniti zbog ega se kapitalizam danas u tolikoj mjeri okomio na radnike i demokraciju openito, i zato sve vie nalikuje svom povijesnom prethodniku, feudalizmu (47. str.). Katunariev dokaz za to je obnavljanje elitnoga obrasca drutva gotovo na svim podrujima, a s njim samoreprodukcije i zatvaranja drutvenih klasa. Primjerice, dijete koje je danas roeno u jednoj drutvenoj klasi radnikoj, srednjoj ili gornjoj, ima velike izglede da u njoj i ostane do kraja ivota. Kapitalizam unitava socijalnu i liberalnu demokraciju na slian nain na koji je unitio socijalizam, premda za to ne nosi iskljuive zasluge, budui da su socijalizam upropastile, prije svega, njegove subjektivne snage (48. str.). Kapital(izam) je radnicima i inim graanima omoguio komfor hiperkonzumerizma, kojega se, ponajprije, radnici i namjetenici teko mogu odrei i ponovno prihvatiti patnju i pokoru, patos svojih srednjovjekovnih predaka? (48.-49. str.). Autor u treem poglavlju Centrifugalne sile u bivoj Jugoslaviji, osporava miljenje Latinke Perovi, iz intervjua u asopisu Novi plamen, god. V, br.16, 2011, str. 102, da je nacionalizam glavni uzrok raspada Jugoslavije. Katunari u nastavku iznosi suprotne argumente u gotovo obrnutom smislu, naime da je nacionalizam posluio kao

katalizator dubljih ekonomskih procesa u Jugoslaviji (58. str.). Pritom priznaje da je nacionalizam doista najglasniji protivnik federacije, ali to je glas ideologije, kae on, koja, kao i svaka druga, prikriva sredite moi, skreui pozornost na sporedna pitanja kao toboe glavna (59. str.). Katunari pokuava dokazati da su ekonomski procesi, takoer preoblikovani u specifino subjektivnom znaenju, bili dublji i razorniji od nacionalizma. Time mislimo na ekonomske aspiracije stanovnitva, ponajprije radnika, i to ne kao proizvoaa ili sudionika u odluivanju, nego kao potroaa (61. str.). Radi se o globalizirajuim centrifugalnim silama novog vala kapitalizma (61.62. str.). Glavni pokreta globalizacije, primjeuje James Leigh, je ekonomska djelatnost, pod politikom agendom demokracije i neograniene moi trita, na podruju realizacije privatnoga poduzetnitva (Leigh, 2003:173). Katunari u ovome poglavlju ne raspravlja o ostalim uzrocima raspada Jugoslavije, nego polazi od pretpostavke da se u sluaju druge Jugoslavije nacionalizam, kao centrifugalna sila, naslonio na mnogo jau, globalnu centrifugalnu silu ekspanzivnu kapitalistiku ekonomiju Zapada. Hrvatsku je zahvatio jak dezintegracijski proces u ekonomskoj sferi. Prekidai kapitalistike centrifuge nalazili su se, (...), kao i danas, na mjestima koja su, poput najveih burza kapitala, daleko izvan dohvata ovdanjih vlasti, ali i drugih drava u svijetu (64. str.). Nadzor nad sreditima svjetske moi vie nemaju ni najjae drave poput SAD-a. Stroga odvojenost banaka od drave glavni stup neoliberalne ekonomije, vanija je od nekadanjega odvajanja Crkve od drave. Openito uzevi, nacionalizam je prije bio okida nego prvi pokreta procesa raspada Jugoslavije, zakljuuje autor (72. str.). Autor u etvrtom poglavlju Glavna poluga moderne ekonomijedrutva: (ne)ravnotea izmeu privatnoga i javnog polazi od pretpostavke da proces dezintegracije socijalistikog drutva proizlazi iz dubinske razine drutvenog ponaanja i individualnih ljudskih motiva. To je ishodite irenja nerazmjera izmeu privatnih i javnih, individualnih i kolektivnih interesa, kojega upravljaka i politika elita u Jugoslaviji nije uspjela rijeiti. Uruavanje institucija formalno utemeljenih na drutvenom vlasnitvu i solidarnosti bila je idua posljedica, a raspad drave na nacionalne jedinice krajnja posljedica, podsjea Katunari (76. str.). S problemom, s kojim se borila jugoslavenska elita bore se sva drutva-ekonomije i drave moderne epohe. Njezin neuspjeh nije neoekivan. Vjerojatno e, primjeuje Katunari, slian ishod, prije ili poslije, pogoditi drutva liberalnog kapitalizma (76. str.). Emmanuel Todd smatra da oko 2050. godine nee vie biti amerikoga imperija (Todd, 2004:85). Razlozi su njegove propasti, prema Toddu, dvije vrste imperijalnih izvora. Prvi je nedovoljnost vojne moi i ekonomske prinude za odranje dananje razine eksploatacije svijeta. Drugi je razlog opadanje ideolokoga univerzalizma, zbog ega se ljudi i narodi vie ne mogu tretirati egalitarno kako bi im se osigurao mir i blagostanje tijekom eksploatacije (Todd, 2004:85). Zato takav ishod moemo oekivati i u dananjim drutvima liberalnoga kapitalizma? Reimi liberalnoga kapitalizma i dravnog socijalizma, ukljuujui i samoupravni socijalizam, toku drutvene ravnotee ne smjetaju po sredini glavnoga rascjepa, nego blie jednom ili drugom polu, individualnom ili kolektivnom, prvom koji nosi oznaku slobode, a drugi jednakosti ili solidarnosti (76. str.). To su glasovite vrijednosti francuske revolucije s nakanom da moderno drutvo mora ostvarivati i slobodu i jednakost, a ne samo jednu od njih. Liberalizam toku drutvene ravnotee smjeta na stranu blie polu slobode, a zapostavlja jednakost s takvom mjerom da je se sve vie odrie. U tzv. realnom socijalizmu individualna sloboda bila je strogo ograniena. Kad je taj dogmat-

BEHAR115

129

PRIKAZI I KRITIKE

ski sustav uspostavio individualnu inicijativu i trino natjecanje, uteg drutvene ravnotee naglo se naao na strani slobode, zapostavljajui jednakost kao i suvremeni neoliberalizam. Privatna je inicijativa apsolutno zadobila prednost nad javnom. Nijedan od dva navedena drutvena sustava nije dulje vrijeme uspostavio oekivanu ravnoteu izmeu suprotnih motiva. To nije uspjelo ni projektu socijalistikoga samoupravljanja niti dravi blagostanja na Zapadu. Danas se skandinavske zemlje bore da ne zavre u amerikom tipu liberalne ekonomije i reducirane javne politike, u kojem privatno ima apsolutnu prednost nad javnim. Odgovorne institucije skandinavskih zemalja zabrinute su za ostvarivanje parole liberalnih internacionalista previe demokracije, nedovoljno indoktrinacije. Neka nam se u razmatranju (ne)ravnotee izmeu privatnoga i javnog pridrui i Noam Chomsky. On kritizira obrazovni sustav usmjeren na vie indoktrinacije, kritizira korporatizaciju sveuilita, uz nagli uspon menaderskih struktura, kritizira pristup obrazovanju koji se temelji na profitu i poveanju kolarina. Kritizira i izvjetaj Trilateralne komisije Kriza demokracije, koji su napisali liberalni internacionalisti, u biti liberali iz Carterove administracije. Brinulo ih je neto to su nazvali neuspjehom institucija koje su odigrale vodeu ulogu u indoktrinaciji mladih2. kole i crkve ne indoktriniraju mlade kako bi trebale. To se odraava u pritisku kojim se zahtijeva previe demokracije (Chomsky, 2013:130). Na Politolokom institutu sveuilita Harvard nedavno je provedeno istraivanje o stavovima mladih ljudi u dobi od 18 do 29 godina.3 Rezultati su, istie Noam Chomsky, prilino iznenadili. Uoena je velika prednost onome to se u Sjedinjenim Dravama naziva libertarijanizmom. Taj je pojam u Sjedinjenim Amerikim Dravama prilino blizak totalitarizmu (Chomsky ga nije sklon nazvati socijalnim darvinizmom, op. a.). Promislite li doista o pojmovima koji se nazivaju libertarijanistikima, uvidjet ete da u biti govore o tome da emo odluke prepustiti koncentracijama privatne moi i da e onda svi biti slobodni. Ne kaem da ljudi koji zagovaraju takve ideje kane postii upravo to, ali ako bolje promislite, to su posljedice, kao i raspad drutvenih veza. To privlai mnoge mlade ljude. Na primjer, manje od pola ispitanika u tom istraivanju smatralo je da vlada treba osiguravati zdravstveno osiguranje i osnovne potrebe, poput hrane i krova nad glavom onima koji ih nemaju i ne mogu si ih priutiti (Chomsky, 2013:136). Peto je poglavlje knjige Venezuelanske zadruge: kako napustiti kapitalizam, a ne odrei se ari potronje? U estom poglavlju Radniko samoupravljanje bez puta u potroaki raj autor, osim ostaloga, razmatra neodrivost socijalizma kao oblika prenoenja vlasti nad industrijskom proizvodnjom, odozgo od drave prema radnicima, u smjeru neposredne demokracije, s oekivanjem da se proizvodi isto to i u kapitalizmu obilje robe u trgovinama s kupcima punih depova. U ostvarivanju toga projekta socijalizma dominirala je uprava Partije nad radnicima u poduzeima i gospodarstvu u cjelini. Pojedinac i drutvo u privatiziranoj trinoj ekonomiji utemeljeni su na rastu narcistikoga ega, neosjetljiva na patnje drugih ljudi i naroda (101. str.). Radnici preferiraju privatnu potronju, kao glavni motiv svoga rada, a sudjelovanje u odluivanju zanima(lo) ih (je) najvie ili iskljuivo zbog tog motiva. Osnovni je problem socijalizma u injenici to radnik samoupravlja ne vidi ili nema dovoljnog razloga da osim za sebe (i
2 3

svoje najblie, obitelj) radi i za druge, smjetene blie ili dalje od nje(ga (104.105. str.). Socijalizam je odriv, naglaava Katunari, u drukijem ambijentu, kao raznolik i privlaan sadraj rada, te javnoga politikoga i kulturnog ivota, u koji se veina ljudi najradije ukljuuje i, upravljajui svojim radnim organizacijama, izdvaja znatan dio dohotka za financiranje proirenja proizvodnih kapaciteta i rast novih sadraja djelovanja u javnom prostoru rijeju (socijalizam je odriv u ambijentu razvitka, op. a.) novih ljudskih potreba (100.101. str.). Sedmo poglavlje je naslovljeno: Neka osobna zapaanja o radnicima, ukljuujui i njegove vrnjake i prijatelje iz djetinjstva Boka i Miu sa njegovom suprugom Mikom, te Branimira i njegovu suprugu Lolu. Svi su oni bili rtve tranzicije i privatizacije. U osmom poglavlju O usklaivanju suprotstavljenih interesa tematizira se problem uspostavljanja ravnotee i meusobnoga povjerenja, te povezivanje dijelova drutva sa suprotnim interesima. Kad je rije o pokuaju usklaivanja odnosa i povezivanju funkcionalnih prednosti kapitalizma i socijalizma, Katunari podsjea da se kapitalizam temelji na egoistikim interesima, ali je spreman suzdrati se od pretjerane proizvodnje svega i svaega, i koncentracije bogatstva u posjedu manjine (120. str.). Socijalizam se temelji na interesima opega dobra, ali kao kategorija nije dovoljno jasno artikulirana i potrebno ju je neprestano obrazlagati novim argumentima i primjerima (120. str.). U socijalizmu javno treba imati primat nad privatnim. Uvjet je da javna sfera ukljuuje razliite interese, koji e stvoriti fond zajednikih interesa. Akteri javne sfere, pritom, moraju se odrei uplitanja u privatni ivot ljudi, bez opravdanoga razloga za nadzor prava i slobode pojedinaca, kakva je bila praksa totalitarnih reima. Jedini bi predmet redovite kontrole od strane javnog poretka institucija, prije svega drave, trebali biti rezultati privreivanja (120. str.). Socijalizam, osim toga, ne smije eliminirati trite i lojalno trino natjecanje, jer bi tako umrtvio ekonomsku inicijativu i inovativnost, to bi proizvelo dominaciju drave poznatu iz dosadanjega iskustva teorije i prakse socijalizma. Socijalizam, takoer, ne bi smio dopustiti poveavanje socioekonomskih razlika, nego ih smanjivati ili odravati na podnoljivoj razini, da slabije stojei dijelovi drutva na padaju na dno, u neimatinu (121. str.). Ima mnogo razloga, od ekonomskih do moralnih i politikih, zbog kojih e samoupravljanje, naravno ne samo u Hrvatskoj, ponovno postati provorazrednom temom. Mandat (i smisao, op. a.) ostaje isti: preobraziti oprene i zadrte u komplementarne i meusobno prilagodljive interese (123. str.). Katunari u devetome poglavlju Erich Fromm, Ivan Kuvai i Rudi Supek o buduem socijalizmu razmatra shvaanja socijalizma navedenih autora. Naslov je desetoga poglavlja Prema globalnoj ekonomskoj demokraciji i svjetskoj demokratskoj dravi. U ime kojeg se racionalnog naela brani apsurdno velik nerazmjer izmeu bogatih i siromanih u doba demokracije, nerazmjer vei nego ikad u ljudskoj povijesti?, pita Katunari, i odgovara: Vjerojatno zato to se danas prevladavajui oblik ekonomije neoklasini model (tzv., op. a.) slobodnog trita(...) ne zasniva na prosvjetiteljstvu, nego nekoj vrsti dokazivanja srodnoj skolastikoj teologiji. ...Model je, kao neki novi Bog, nepogreiv... (156. str.).4 Katunari potom istie da je za demokratizaciju
4

Crozier, Huntington i Watanuki: The Crisis of Democracy, str. 162. Survey of Young Americans Attitudes Toward Politics and Public Service, 21. izd. (Cambridge, Massachusetts, Harvard University Institute of Politics, 24. travnja 2012.). (Chomsky, 2013:176).

Joseph Stiglitz u intervjuu za asopis Time, kae: Ideja slobodnog trita je mit. Sva su trita oblikovana prema zakonima i odredbama, a nai zakoni i odredbe su, naalost, formirani da bi stvorili vie nejednakosti, a manje mogunost (htpp://www.tportal.hr/vijesti/svijet/198402/Vjerujem-ukapitalizam-ali-ne-i-u-slobodno-trziste.html, 15.6.2012).

130

BEHAR115

PRIKAZI I KRITIKE

ekonomije vanija pravednija (pre)raspodjela novca i proizvedenih dobara od razotkrivanja globalizirajue neoliberalne doktrine. Autor u ovom poglavlju saeto razmatra i Svjetski socijalni forum danas najvaniji pokreta izgradnje neposredne demokracije kao transnacionalnoga procesa. Forum je osnovan prije desetak godina u brazilskom gradu Porto Alegreu dogovorom izmeu nekoliko meunarodnih i organizacija civilnog drutva suprotstavljenih bahatosti globalizma, kapitalizma koji je kao pobjednik u hladnom ratu uobrazio da je boanski svemoan, nezamjenjiv i da je svijet doveo na sam kraj povijesti (str. 168.). Naziv Foruma s atributom socijalni ima ulogu simbolikoga suprotstavljanja Svjetskom ekonomskom forumu asocijaciji krupnoga kapitala ije je sjedite u vicarskom Davosu. Svjetski socijalni forum je ustanovio Meunarodno vijee, savjetodavno tijelo sa sjeditem u Sao Paolu. Vana je funkcija Foruma i prevladavanje antiglobalizma razliitih pokreta ponudom alternativnih ideja o globalnome razvoju kako bi se uinkovitije rjeavali globalni problemi. Globalni pokreti za transnacionalnu, neposrednu demokraciju, iako su slabije organizirani nego Svjetski socijalni forum, u nekim su temama, prije svega ekolokim, uinili korak dalje. Ponajprije, iru su meunarodnu javnost animirali za pitanja zatite okolia 5 (str. 169.). Presudna je toka razvitka novog vala globalnih pokreta za demokraciju ekonomska (170. str.). Katunari u jedanaestom poglavlju Ekonomska i kulturna demokratizacija socijalizam potreba i elja saeto prikazuje tri razliita izvora (konceptualizacije budueg socijalizma, op.a.); (jo jednom emo dodati radi intelektualnog duga, koji bi socijalisti, prema njemu /radi se o Keynesu/ trebali imati barem koliko i prema Simmelu, Horvatu, pa i Marxu... (177. str.). Svi autori(ce), o kojima e biti rijei, na ovaj ili onaj nain, govore o potrebama ljudi u socijalizmu. Georg Simmel postulira donekle slino demokratskom socijalizmu..., ravnoteu izmeu natjecanja i suradnje (177. str.). Sigurniju budunost ovjeanstva Simmel vidi u ravnotei izmeu, kako ih je sam nazvao, kulture stvari i kulture osoba, kao i izmeu konkurencije i suradnje, kapitalizma i socijalizma (180. str.). Drugi izvor, PaoloVirno, vidi elemente socijalizma u postfordizmu... a trei izvor (autorice Frances Hutchinson, Mary Mellor i Wendy Olsen) predstavljaju viziju gildskog socijalizma, proetu suvremenim ekofeministikim shvaanjima (177. str.). Katunari kae da je Keynesa uvrstio u ovaj inspirativan niz (autora, op. a.) kao intelektualno potenoga liberala koji je iz liberalnih premisa doao do socijalistikih konzekvenci. Dvanaesto poglavlje Elementi novog socijalizma nacrt je moguih institucija i praksi koje bi u ljudskim potrebama, a posebice eljama, dale onu dimenziju koja je nedostajala u prolom socijalizmu.6 *** Liberalizam i socijalizam valja (konkretno kritiki i prospektivnoodgovorno osmisliti, op. a.) i spojiti u zajedniki ekonomski i drutveni projekt, a najbolji je put za to uspostavljanje ekonomske demokracije

u razliitim oblicima razmjenskih odnosa od konkurentskih trita do darovne ekonomije (11. str.). Spajanje podrazumijeva uspostavljanje i razvoj trojne strukturno-genetike demokracije politike, ekonomske (vlasnike) i trine demokracije, te rjeavanje problema odnosa trita i drave prema korporacijama. Prema Katunariu, u tome je korisno iskustvo samoupravnoga socijalizma u Jugoslaviji ne samo po njegovim uspjesima u njegovanju socijalne dimenzije ekonomije nego i neuspjesima najvie u koordiniranju individualnih i grupnih interesa. Glavni je cilj socijalizma, izriit je Katunari, izgraditi ekonomiju u kojoj e neprestano rasti potreba za drugim ljudima kao jednakim biima, ali opet razliitim, koji u sebi nose ono to nama nedostaje (Katunari, 2013:267). Autorovo opseno i temeljito kritiko razmatranje neostvarenoga projekta ekonomske demokracije, u uvjetima socijalizma, kao glavni uzrok propasti jugoslavenske drave, ukazuje na mogunost da liberalni i socijalistiki pristup ekonomiji i drutvu mogu i moraju biti kompatibilni. Kategoriki uvjet je uskladiti odnose slobode i jednakosti prevladavanjem obostrane hipokrizije, razvojem pravednijega drutva. Dananji ...nakaradan i po ovjeanstvo pogibeljan sustav privreivanja treba odmah poeti mijenjati, milom i do sada nepoznatom silom pritiska volje za promjenom, da bi se moglo to skorije i dostojanstvenije ivjeti, naravno ne samo na Zapadu (Katunari, 2012:152). Bez izgradnje i razvoja istinski demokratskoga etosa i njemu primjerenoga drutvenog senzibiliteta, nema prevladavanja problematine politike, ekonomske (vlasnike) i trine demokracije osnovnih uzroka stalnoga poveavanja pogibeljne razlike drutvenih nejednakosti, to je i osnovni uvjet izgradnje i razvoja pravednijega drutva. Literatura Chomsky, Noam (2013): Sustavi moi: razgovori o globalnim demokratskim pobunama i novim izazovima pred amerikim Imperijem. Razgovore vodio David Barsamian, Zagreb, Naklada Ljevak Katunari, Vjeran (2012): Putovi modernih drutava: izazov historijske sociologije, Zagreb/Zadar, Antibarbarus/Sveuilite u Zadru Katunari, Vjeran (2013), Svjetski antibarbarus: o uzrocima propasti biveg i nadolaska novog socijalizma, Zagreb, Drutvo Povijest izvan mitova Leigh, James (2003): Babylon in a Mirror: Intercultural or Supracultural Communication in a Globalized World?, Zagreb, Informatologia 36, (2/2003), str. 173-178. htpp://www.tportal.hr/vijesti/svijet/198402/: Vjerujem-u-kapitalizamali-ne-i-u-slobodno-trziste.html, 15.6.2012. Joseph Stiglitz u intervjuu za asopis Time Todd, Emmanuel (2004): Kraj imperija: ogled o raspadu amerikog sustava, Zagreb, Masmedia Veselica, Vladimir (2012): Svekolika hrvatska kriza, Zagreb, Vladimir Veselica. n

Leatherman, Janie (2005): Making Space for Transnational Democracy, u: Leatherman, Janie, and Webber, Julie, eds. Charting Transnational Democracy. Beyond Global Arrogance. Palgrave Macmilan. Elementi novoga socijalizma mogue institucije i prakse, prema Katunariu su: proizvodnja trajnih proizvoda; ekspanzija i diversifikacija sektora usluga; neotueni rad: osnova kvalitete ljudskog ivota i njegova produljenja; razotuenje rada i ljestvica nagraivanja; dioba radnog mjesta, smanjenje radnog vremena; gdje se potrebe i elje ravaju?; sredinje koordinacijsko tijelo; dioniarstvo drave, privatnih vlasnika i radnika; obrazovanje; kulturna politika: hedonizam kao diferencijacija kulturnih potreba i elja; popularizacija znanosti putem medija; mnogolikost kolektivnog djelovanja u skicama; na kraju: nekoliko preporuka za socijalistiki bonton, nauiti razgovarati; koliko tko (ne) radi?; spoznavati; voljeti; bti jednak; biti sloboda; uravnoteiti vrijeme za ljude, druga iva bia, prirodu u cjelini i predmete; darivati; zatraiti pomo; stvarati; raditi u razliitim sredinama i kretati se u mnogolikim skupinama (194.-267. str.).

BEHAR115

131

BERIET RIJEI

Ja nisam ovjek iz Sarajeva

u Sarajevu april je zaista najokrutniji mjesec gdje se mijea fantastika i horor u retortama tijel duhovi vise u zraku, duhovi literarne izofrenije samo ih treba uzbrati, te tune grozdove vasion zato e plaati vlastitom krvlju na Bistriku i Kovaima kue su ograene visokim zidovima a ljudske due otvorene ko kupole otomanskih damija zrak je britak kao mjesec mrtvih u kafanskim priama rat nikad ne zavrava rasporeuju se divizije meu pivskim flaama pria se o Srbima, Muslimanima i Hrvatima o krivcima i rtvama stoput utvrena istina mjerka se nanogramskom vagom jer je epska naracija plod crvenih krvnih zrnaca ako je Brazil zemlja sa najvie fudbalskih selektora na svijetu ovdje stanuje najvei broj drvenih filozofa i mizantropa uprkos svemu to me razara i nakrivo oblikuje i dalje uestvujem u tvom paradoksalnom mitotvorenju Sarajevo, nisi mi dalo nita izuzev svoju poeziju.
Faruk ehi (Biha, 1970.)