Está en la página 1de 14

FILOZOFIJA je prouavanje naelnih, apstraktnih i opih problema vezanih za bitak, znanje, moral, um, jezik i ljudsku egzistenciju.

Filozofija se razlikuje od ostalih naina rjeavanja tih pitanja (kao misticizam i mitologija) sa svojim kritikim, openito sistematskim pristupom i oslanjanjem na razlonom argumentu. Rije filozofija je porijeklom iz antike Grke: (philosophia) to znai ljubav prema znanju, ljubav prema mudrosti. FILOZOFIJA O ODGOJU Iako je odgoj kao znanstveni predmet prije svega interes jedne posebne znanosti - pedagogije - to ne znai da ne moe biti ili nije predmetom i drugih znanosti koje prouavaju odreene njegove vidove. Tako je primjerice uenje kao psihiki proces nesumnjivo predmet izuavanja psihologije, ali je to i itav niz drugih odgojnih pojava koje su zanimljive za psihologiju odgoja, odnosi meu odgojnim subjektima ili uzajamni utjecaj odgoja i pojedinih dijelova drutva ili drutva u cjelini predmet su prouavanja sociologije odgoja, ekonomiju odgoja e jamano zanimati kako postii bolje odgojne rezultate s manjim utrokom sredstava i energije itd. No, dok znanosti mogu prouavati pojedine vidove odgoja kao dane sloene drutvene pojave, ono to nijedna znanost ne moe prouavati - a u biti je odgoja kao takvog - kao to su ciljeve i vrijednosti odgoja, te sam pojam odgoja, to moe i treba propitivati filozofija. Propitivanje toga uvijek je bilo i jedino moe biti predmet filozofije, specifino filozofije odgoja. To ne znai da se time ne mogu baviti razni znanstvenici, meu njima i pedagozi, ili odgajatelji koji te vrijednosti ele ili trebaju ostvariti i ciljeve dosei. Naprotiv, upravo je poeljno da se oni time bave, ali na kompetentan, a to u ovom sluaju znai filozofski struan nain, to nikako nije mogue mimo filozofije, koja kad se bavi odgojem jest filozofija odgoja. Osim toga zadatak je filozofije da sebi svojstvenim metodama propituje i kritiki usporeuje rezultate raznih znanosti o bilo kojem vidu stvarnosti, pa i odgoja, kako bi znanstvene spoznaje bile konzistentno osustavljene upravo u skladu s temeljnim pojmom odgoja koji je u sreditu njihova prouavanja. I dok s jedne strane, znanosti o odgoju filozofiju odgoja snabdijevaju posebnim znanstvenim spoznajama bez kojih bi filozofsko promiljanje odgoja ostalo besadrajno, filozofija, s druge strane, znanstvene kritiki spoznaje povezuje u jednu cjelinu drukije nego to to ini pedagogija, koja kao pozitivna znanost ne moe prekoraiti obzor postojeeg, a da time ne napusti podruje znanosti. Dogaa se, dodue, i to ne rijetko, da pedagozi ele govoriti ne samo o tome to odgoj jest, nego i o tome to bi odgoj trebao biti, ime prekorauju znanstveni horizont i poseu u filozofsko podruje, to je ne samo opravdano nego i poeljno, ako to rade filozofski struno. No, ako to rade kao znanstvenici, a ne kao filozofi, onda je to i znanstveno i filozofski promaeno. Jednako tako besmisleno je pokuavati od filozofije (ili moda etike) napraviti, a i to se preesto dogaa, pomonu pedagoku znanost ili sluavku pedagogije. Ne zato to to bi za filozofiju moda bilo nedostojno da bilo emu bude pomona znanost, ve stoga to to ona (ili bilo koja njezina disciplina) jednostavno ne moe biti. Jer, kao to je ve reeno, za razliku od znanosti, u filozofiji ne postoji neko kumulativno znanje koje bi uglavnom bilo prihvaeno od veine filozofa, nego postoji mnotvo ravnopravnih filozofema od kojih svaki mora biti promiljen iz poetka i u cijelosti da bi ga se moglo prihvatiti ili odbaciti. Jer, kao to kae Fichte: filozofski sustav nije mrtav komad pokustva koji se moe odloiti ili prihvatiti kako nam je po volji, pa da si netko za osnovu svog znanstvenog rada odabere upravo onaj filozofem koji mu odgovara u nekim njegovim teorijskim konzekvencama. Stoga odabrati bilo koji filozofem za osnovu svog pedagokog pristupa, a da ga se prije toga filozofski ne promisli i osobno ne usvoji, mogue je samo njegovim svoenjem na sredstvo ideolokog opravdanja neke ve prije toga - neznanstveno i nefilozofski - zauzete pozicije. Iako, dakle, filozofija nije znanost na nain na koji su to ostale znanosti koje odgoj uzimaju za svoj predmet, u sustavu znanosti o odgoju ona ima svoje nezaobilazno i vano mjesto koje nijedna znanost - pa ni pedagogija

kao opa znanost o odgoju - ne moe valjano ispuniti. Dapae, tek je suvremena filozofija odgoja mogla otvoriti bitno pitanje i ukazati na razliku izmeu odgoja i manipulacije. SOKRAT-TO MU JE BILA KOLA, A TO UENICI Sokrat je bio istinski mislilac i odgajatelj koji se u potpunosti i strasno predao jednoj djelatnosti, bavio se kiparstvom. Teio je k tome da sve sugraane atenske pretvori u svoje uenike. Nije imao kole, sav grad je bila njegova kola, a svi Atenjani njegovi uenici. Svojim glavnim zanimanjem je smatrao da odgoji sebe samog i svoje sugraane za ozbiljno samoispitivanje. SOKRATOVO SHVAANJE ODGOJA (majeutika) Majeutika je metoda imanentne samokritike kojom je sugovornik uz Sokratovu pomo pretraivao vlastito miljenje( promiljao svoje stavove) istei ga od svega onoga to se u njega na koherentan i konzistentan nain nije uklapalo. Njegova metoda je metoda traenja te s njom miljenje grko prelazi iz doba duhovitih misli u doba znanstvena rada

PROBLEM VRLINE I DOBRA Sokrat je poao od pretpostavke da nitko ne bi inio sebi loe ukoliko bi znao to je za njega dobro. Tvrdi je uvid, spoznaja ili znanje preduvjet ili pretpostavka kreposti, tj vrline. Ne moe se po Sokratu pretpostaviti da bi netko djelovao zlo, ako on ve zna to je dobro jer bi time inio protiv svog vlastitog interesa ili koristi. OVJEK je bie zajednice; ovjek je drutveno bie te da bi opstao organizira se u zajednice. Kao to znamo mora postojati neki red unutar te zajednice pa se moraju potovati neka pravila i naela kako se ne bi tetilo drugima lanovima. Isto tako postoji i neko ko ja na elu, ko vodi, neko ko nadzire ivot zajednice te tako nastaje hijerarhija i ovjek zauzima odreeni poloaj. Struktura proizvodnje:ovjeku je dio drutva od zajednice pojedinaca koji su meusobno povezani svakidanjim odnosima u radu i razmijeni. Struktura drutva lei u organizaciji rada unutar zajednice, u mei drutvenih funkcija. Te drutvene funkcije su hijerarhizirane tj svi pojedinci nemaju na raspolaganju iste prednosti, a osobito nemaju istu mo nad organizacijom proizvodnje, potronje i razmjene razvoj modernog drutva. ovjek graanin: Svaki ovjek pripada nekoj dravi te je prema tome graanin. Drava daje pojedincu pravni status, kojemu su pridruena odreena prava i dunosti. Isto tako drava pojedincu prua temeljne slobode te mu do doputa sa ivi svoj ivot kako eli te prema tome on moe bit pasivan graanin tj ne ispunjavati ikakvu politiku odgovornost. No, ako je pojedinac pasivan to ga nimalo ne razlikuje od stranaca te da bi bio pravi graaninom neke drave Aristotel kae da bi ovjek trebao biti aktivan i trebao bi sudjelovati u pitanjima drave. ODGOJ-ODGAJATELJ-ODGAJANIK-INSTITUCIJE: Odgoj je mogu kao stvaralako sudjelovanje odgojnih subjekata. Odgoj je optimalno zadovoljavanje odgajanikovih i odgajateljevih potreba te je nemogu bez slobode odgajanika i odgajatelja. Odgajanik svijesno ili nesvjesno prihvaa samo one ciljeve i metode odgoja koji doprinosi njegovom zadovoljenju, te tako, makar i protiv volje odgajatelja, djelomino odreuje svoj razvitak. Odgojne ustanove najee su pod kontrolom vlasti koja odgoj eli kontrolirati kako bi ga podredila vlastitim interesima. Institucije ele posluno stvaralatvo koje nije mogue jer nije in slobode. I zbog toga razlikujem demokratske vlati - odgoj, i nedemokratske - manipulacija.

ODGOJ-SLOBODA: Sloboda je svrha sama sebi. Ako odgojni subjekti odgojem zadovoljavaju svoje temeljne ljudske potrebe, potvruju se kao temeljna slobodna ljudska bia. ODGOJ-KULTURA: Kao kulturno bie, ovjek se za razliku od ivotinje, ne raa u prirodnosti nego u ljudskoj neprirodnoj primitivnosti koja je otvorena za kulturni i ljudski odgoj. Kod odgoja treba biti sudjelovanje i komunikacija inae bi odgoj bio manipulacija. Kultura je plod ovjekovih stvaralakih mogunosti i mogue ju je prenositi samo odgojem koji ga osposobljava za potroaa i prenositelja kulturnih teevina. TO JE HABITUS? Rije habitus latinskog je podrijetla i kao takva ima vie znaenja. Oznaava pojam koji znai dranje tijela, tjelesna graa, vanjtina, stil... Habitus se esto spominje ne samo u filozofiji, nego i u sociologiji te biologiji. Kako habitus znai dranje tijela, tako moemo rei da kad je o cijelom ovjeku rije, znai kada ga mi promatramo svojim oima, svojim vienjem, govorimo o njegovom habitusu. Ako ovjek ima to neko dranje tijela, tada taj ovjek ima i svoje vrline, nadarenost. Takav habitus obrauje se u sociologiji, dok se u biologiji habitus shvaa kao vanjski izgled nekog organizma, posebice biljke. U pogledu discipline postavlja se problem koji proizlazi iz potpuno drugaijeg gledita. Prvobitni odgoj, bilo obiteljski ili kolski, jest, openito govorei, odgoj drutvenim pritiskom koji pojedincu usauje navike u kojima je sadran odreeni nain ophoenja s okolinom, govorenja i razmiljanja. Protagorina je ideja da svladavanje temeljnih vrijednosti ne potjee iz didaktike ili dogmatike pouke ve iz stjecaja komplementarnih utjecaja. Roditelji, dadilja i djetetovi blinji ne dre djetetu predavanja o moralu, nego se njime neprekidno bave i pruaju im primjer. Obitelj, kola i drava sudjeluju neprekinutim nizom vjebi u tome da dijete stekne smisao za dikee (pravdu) i za adios, rije koja znai sve oblike obzira koje moemo imati prema okolini vodei rauna o onome to smo joj duni. Praksom se ue vrline koje su u temelju jedinstva neke zajednice. ARISTOTEL Protagorinu tezu moemo izrei pomou latinskog pojma habitus koji prema Aristotelu znai it. Aristotel je izgradio teoriju morala u kojoj se pojam habitusa nalazi na presudnom mjestu jer opisuje na koji nain su steene sklonosti prisutne u proraunima koje ini pojedinac predajui se uicima koristei se novcem traei priznanja itd. Usaivanje habitusa, koji usmjeravaju aktivnosti u skladu s rasuivanjem, ugl gledano djelo je odgajatelja ili odraslih. Aristotelov pogled na odgojnu djelatnost- Svrha odgoja je moralno savrenstvo, odnosno postizanje kreposti. On smatra da je odgoj sredstvo jaanja drave i jedna je od najvanijih dravnih obaveza. Samo znanje jo ne jami ispravno djelovanje i nije dovoljan uvjet moralnosti. Takav Aristotelov pristup proizlazi iz njegova uvjerenja o unutranjoj rascijepljenosti uma na teorijski i praktiki. Pri emu je teorijski um promatrako miljenje, a nasuprot njemu je praktiki um ili moralna volja. Etike kreposti proizlaze iz onog odgoja volje, kojim se ona privikava da postupa prema pravom uvidu: one osposobljavaju ovjeka, da kod svoje odluke slijedi praktini um, tj. uvid u ispravno. ? Po Aristotelu se ovjekova dua, iako jedinstvena, sastoji od razumnog i nerazumnog dijela. Kako je samo razumni dio ono, za razliku od svih ostalih ivih bia, to je svojstveno ovjeku, on ljudski djeluje samo kada djeluje razumno. ovjek je, dakle, u biti razumno bie. Problem navike javlja se u podvojenosti obrazovanja i odgoja. Obrazovanjem se stjee znanje (tj. spoznaje se istina) te ga se moe razliito upotrijebiti (moe se zlorabiti istinu). Da se to ne bi dogodilo djecu treba moralno odgojiti, tj. treba ih ispuniti vrijednim ciljevima. Samo je stvaralako miljenje sposobno promijeniti svijet, stoga odgoj bez stvaralatva nije mogu.

DISCIPLINA kola stvara suivot razliitih bia pod autoritetom odreenog skupa pravila. Odavde proizlazi disciplina. Disciplina bi trebala djeci usaditi potovanje prema odreenom poretku. Ona navikava djecu da se podrede stezi neke organizacije. No, kad tu disciplinu provodi nastavnik, ona kod njih stvara i naviku podreivanju openito, dakle ona ih navikava da se podreuju autoritetu. MODEL PEDAGOKOG AUTORITETA ROUSSEAU je smatrao da odnosi autoriteta imaju negativno djelovanje na djecu. Smatra da dijete nije sposobno percipirati objektivne razloge onoga to mu se zapovijeda te da naredbu interpretira kao izraz ne volje odrasloga, odnosno kao njegovu samovolju. Rousseau smatra da autoritet nad djetetom mora biti isto toliko bezlian koliko i autoritet zakona kojemu se podreuje graanin te on itatelju savjetuje da nita ne zapovijeda djetetu, ali ne tako da ga pusti da radi po svom, nego tako da organizira njegove ivotne uvjete na takav nain da dijete ne moe ni poeljeti nita osim onoga to je dobro za njega KANT upuuje na to da je priroda namijenila ovjeku da se sam dovri. Smatra da je kola mjesto dresure iji je cilj izdvojiti vrijeme za razmiljanje unutra spontanosti elja. Bit nije toliko u onome to se od njega trai, ve u tome da dijete zagospodari svojim spontanim potezima i da naui openito potivati neki poredak MICHEL FOUCAULT navodi da postoji model discipline koji se moe nazvati vojnikim, jer se njegovi prvi elementi nalaze u reorganizaciji vojske od 17. stoljea nadalje. Disciplina se ovdje sastoji od potivanja nekog reda na to je mogue mehaniki nain, s minimalnim razmakom izmeu naredbe i njezina izvrenja, dakle ona iskljuuje razmiljanje podreenog. Ovakva naela nalaze se i u organizaciji kole u 18. i 19.stoljeu. Od djece se trailo da se pokore signalima na to automatskiji nain, dakle bez razmiljanja. THOMAS MORUS I TOMMASO CAMPANELLA bili su projektanti koji su projektirali odgoj u svojim idealnim dravama Morusova Utopija i Campanellin Grad sunca. UTOPIJA je imaginarna otona zemlja u kojoj je Morus detaljno opisao organizaciju idealne drave. Dravu ini 54 grada. Morus je idealnu dravu pokuao utemeljiti na ispravnom odgoju i moralu na kojem bi se taj odgoj izgradio. On je zamislio da sveenici poduavaju djecu i mlade te da kod njih razvijaju moral i dobre navike vie nego znanje. Dakle, zadatak odgoja bi bio moralizacija ljudi kako se drutveni poredak ne bi raspao. Morus je zapravo odgoju posvetio vrlo malo panje, nigdje nije napisao na koje bi naine doao do karaktera kakve bi imali Utopljani. T.C. u svom glavnom djelu Grad sunca iznosi projekt idealne drave, utopije. U svom djelu je zamislio idealnu dravu u kojoj ne bi bilo besposlenosti ni privatnog vlasnitva. Temeljna vrijednost bio bi rad. U pogledu naina kako eli utemeljiti svoju idealnu dravu Campanella njen temelj vidi u opoj moralnosti graana. Odgoj shvaa kao sredstvo kojim se stie do moralnosti graana. ROBERT OWEN-DETERMINIZAM-SHVAANJE ODGOJA= odgoju je pristupio sa misaone pozicije s koje to neki nai istraivai odgoja ine i danas. Njegovo nastojanje da se odgoj organizira potpuno na znanstvenoj osnovi poiva na shvaanju da je svijet u svojoj biti zgotovljen te da su istine i prirodni zakoni neto vjeno i nepromjenjivo.

SAINT-SIMON-ULOGA ODGOJA=Tvrdi da je sistem odgoja onaj fenomen pomou kojega se moe objasniti drutveni razvitak i promjene sistema. Isto tako kae da sistem odgoja i njegovu ulogu u drutvu jae istiu njegovi uenici nego on sam. RELATIVIZAM je shvaanje da ne postoji niko ili nita apsolutno, nepostojanje nikakvog naela koje bi moglo biti obrazac za bilo koju ljudsku aktivnost. Sve je relativno. Problem relativizma ide duboko u korijene zapadne civilizacije, sve do stare Grke. Najznaajniji pobornik relativizma je bio Protagora, ciji stav je bio da je razmiljanje kao i percepcija produkt direktne i pasivne privlanosti tijela od strane spolnih objekata. Njemu se suprotstavio Aristotel (kao i svim ostalim prethodnicima Sokrata) koji je vjerovao da su sve misli proizvedene na nain po kojem je nemogue imati lanu misao, da je greka u razmiljanju nemogua. Aristotelova analiza Protagorinog relativizma navodi nas na dosljednost u preciznom razlikovanju izmeu razmiljanja i percepcije. U tom svjetlu, Aristotel je pobio Protagorinu tvrdnju o ovjeku kao mjerilu, odnosno tezu da je ono sto se svakom ovjeku priinjava neoborivo. Pozitivna strana relativizma je da ne dozvoljava da nam se nametne jednoobrazan svijet. Svako od nas bi trebao da ima svoj pogled na sve sto nas okruuje, mada u tome treba biti oprezan. Apsolutno odbijajuci ili apsolutno prihvatajui sve oko nas je jednako opasno. SOFISTI Deo takvog drutva bili su i sofisti, ljudi koji su druge pouavali tim znanjima i prvi naplaivali te usluge. Sa sofistima poinje antropoloki period grke filozofije, jer se oni nisu bavili prirodom kosmosa kao raniji filozofi. Po legendi Empedoklov uenik, Gorgija iz Leontina (483-375 g.p.n.e.), uven po govornikom umeu, zakljuivao je da se o prirodi kosmosa ne moe nita znati, to dokazuje mnoina nesaglasnih uenja koja su se do tada javila u filozofiji. Saznanje stvarnosti (bia) je teko i nepouzdano, i zato se treba okrenuti pouzdanijim i korisnijim znanjima koja nam mogu pomoi u svakodnevnom ivotu i politici, osobito znajima vezanim za ubeivanje putem lepih i efektnih govora, znanjima koja spadaju u retoriku. Gorgija je tvrdio da bi dobar govornik pobedio pravog lekara u skuptini koja bi npr. trebalo da izabere glavnog lekara grada. Demokritov uenik, Protagora iz Abdere (480-410 g.p.n.e.) uven je po tezi da je "ovek mera svih stvari". (odredilo osnovni stav sofista!)Ova teza je, preko ukazivanja da su sva znanja delo oveka, dakle nesavrena, uvodila neku vrstu tolerancije meu razliitim pogledima na svet. Razvoj filozofije i bogat kulturni ivot doveli su do potrebe da se svi ti pogledi na svet oslobode meusobnog ugnjetavanja. U etikoj sferi, kada ljudi biraju nain ivota, ta teza je znaila da je svako vlastan da izabere ivot prema sebi. Obiaji raznih ljudi i naroda su razliiti i svaki od njih ima pravo da sam odlui kojih e se obiaja drati (kulturni relativizam!). Meutim, ova teza shvatana je i neto otrije. "ovek je mera svih stvari" moe da znai i da je za svakoga istina ono to se njemu ini, da je sve podjednako istinito, jer ne postoji objektivna nego samo subjektivna istina. U ovom obliku, teza predstavlja relativizam - odbacivanje postojanja objektivne istine. Relativizam nije bio stran sofistima. Taj njihov stav postao je kasnije predmet otrog spora sa Sokratom i njegovim uenicima. Ipak, da i sofisti nisu mogli odoleti da neka miljenja smatraju boljim, a neka gorim, i pored sveg ograivanja o nepostojanju objektivne istine, svedoi razlika, koju su oni uveli u filozofiju, izmeu onoga to je po prirodi i onoga to je po ljudskoj konvenciji, zakonu ili dogovoru. U ime te razlike, sofisti Antifont i Hipija su kritikovali grke predstave o nejednakosti ljudi, npr. razliku izmeu Helena i varvara, govorei da su svi ljudi po prirodi jednaki. Drugi (npr. Kalikle) su tvrdili da je opet preveliko ujednaavanje u pravima neprirodno, jer priroda dodeljuje jaima pravo da u svojoj vlasti imaju slabije i njihova dobra. Ali su svi sigurno smatrali da je ono to je "po prirodi" bolje od onoga to je samo po "konvenciji". Da je to stvar dogovora naglaavano je da bi se ukazalo da moe biti promenjeno. Pomenutim sukobom izmeu sofista i

Sokrata otvoreno je jedno trajno pitanje filozofije: Mora li se sloboda u razmiljanju i ivotu, platiti odustatajanjem od objektivne istine? Kako pomiriti intuiciju o "jednoj" istini i intuiciju o vrednosti slobode i legitimnosti razlika? Poto se objektivna istina tradicionalno otkrivala umom, a ne ulima, sofisti su na ovaj nain pledirali u korist ula kao izvora saznanja. U klasino doba grke kulture (5-4 st. prije Krista), Sofisti su bili grki filozofi, puki tumai i uitelji koji u sredite svog prouavanja stavljaju ovjeka i antropoloke filozofske probleme. Javljaju se u V. stoljeu, osobito u Ateni, kad atenska robovlasnika demokracija dostie svoj vrhunac. Veoma obrazovani, dobri govornici, sofisti izlaze uz zatvorenih kola na trgove i u javnost. Ne zastupajui jedinstven filozofski nazor, istrauju na razliite naine duhovne ovjekove djelatnosti, njegovo miljenje i htijenje. Bave se problemima psihologije, spoznajne teorije, etike, politike, retorike, dijalektike, lingvistike, religije i ekonomije, ostavljajui uglavnom po strani do tada vladajui interes za prouavanje prirode. Najee zauzimaju kritiki i skeptiki stav prema tradicionalnim oblicima ivota i miljenja te problematiziraju gnoseoloke i etike pojmove istinitog, opevanog i ispravnog. Sofisti se meusobno razlikuju kako po znanju, izvornosti misli i istraivakom duhu tako i po svojim moralnim i opeljudskim kvalitetama. Stariji sofisti u stvari su nositelji toga novog duha u grkoj filozofiji, mlai su uglavnom nastavljai, a esto samo prazni retori koji su za novac prodavali znanje o tome kako se svaka stvar moe braniti i napadati, potvrivati i negirati. Znaenje sofistike u razvoju filozofije misli razliito se ocjenjivalo. Sofistikom se relativizmu prvi radikalno suprotstavio Sokrat. Platon i Aristotel zauzeli su takoer negativan stav prema sofistima. Njihovo se miljenje uglavnom zadralo sve do romantizma, od kada se pozitivno valorizira djelatnost sofista Sofisti su svojim skepticizmom omoguili pojavu novijih strujanja u filozofiji i etici, razvili kritikoispitivaki i znanstveni duh. Njihova djelatnost ima prvorazredno znaenje za razvitak antike demokracije i politike teorije uope. Upravo su sofisti, za razliku od shvaanja raznih mudraca Orijenta, prvi koji su drutvene zakone smatrali ljudskim djelom, poduzeli njihovo najsvestranije ispitivanje prema mjeri samog ovjeka i razvili svijest o potrebi da svi ljudi politiki djeluju. SKEPTICIZAM je trajao od 4. stoljea pr. Kr. do 2. stoljea pr. Kr.. Osniva skepticizma je bio Piron iz Elide koji nema pisanih djela. Njegov sljedbenik je Rimljanin Sekst Empirik, koji je napisao djelo "Pironove postavke". Skeptiari sumnjaju u svaku vrstu spoznaje, zato smatraju da se treba uzdravati od izricanja odreenih sudova. To nas dovodi do ravnodunosti i do mira due. GRAANSTVO Graanstvo-oznaava pripadnost dravi , daje pojedincu pravni status koji se sastoji od prava i dunosti. Taj status ovisi o zakonima pojedine drave i moe se rei da postoji onoliko tipova graana koliko i tipova drave. Dvije koncepcije od kojih svaka promie odreenu predodbu o graaninu: 1. Suprotstavlja drutvo dravi-inzistira na slobodi pojedinca i zajednica odvojenih od drave; na dravu gleda kao na mo izvan drutva, koja mu se namee 2. Stavlja naglasak na tradiciju, na identitet i kontinuitet nacije SUPROTSTAVLJENOST DRAVE I DRUTVA Drutvo-zajednica pojedinaca meusobno povezanih svakidanjim odnosima u radu i razmjeni; organizacija rada unutar zajednice - ljudska strana osobnih odnosa, solidarnost meu funkcijama koje pojedinci obavljaju

drutvene funkcije su hijerarhizirane- svi pojedinci nemaju na raspolaganju iste prednosti ni istu mo nad organizacijom proizvodnje, razmjene i potronje

Drava - oblik moi iznad drutva koja ga organizira, a ponekad i mijenja Polazei od toga mogue su dvije koncepcije: 1. Drava-stroj na usluzi vladajuim drutvenim klasama (vojska, policija, pravosue i o.o. sustav)>temelji se na legitimnosti (Karl Marx) 2. Drutvo je u naelu sposobno samo sebe organizirati na zadovoljavajui nain, pri emu nema potrebe za intervencijom neke vanjske sile; zadaa drave je zakonski osigurati vlasnitvo i konkurenciju -> liberalizam (mile Durkheim- anomija (odsutnost normi) se pojavljuje u industrijskom drutvu kada je oslabila drutvena kontrola, a moralne norme nisu dovoljno jake za obuzdavanje prekritelja ponaanja. Tada dolazi do trajkova, samoubojstava, rastave brakova i drugih negativnih trendova.) Zajedniko 1. i 2. : Drava je maina-stroj,instrument-izvana se uplee u spontanu igru drutvenih odnosa. Savreno slobodno drutvo u oba sluaja-drutvo bez drave. Drutvo je mjesto na kojem se sloboda organizira sama od sebe, spontano. Drava je zlo, privremeno ili potrebno, ali ipak zlo. Obje teorije pridaju sredinju vanost vrijednostima (rad, djelotvornost, napredak tehnike i znanosti)karakteristinim za moderno drutvo. Temeljni status koje pridaju pojedincu nije graanin, ve radnik i proizvoa tj. potroa. Mi nismo graani, ve radnici i pojedinci, anonimni i meusobno zamjenjivi lanovi drutva koje prelazi okvire nacije. Graanstvo pojedincu ne daje nikakvu dodatnu vrijednost niti dostojanstvo, nego odraava injenicu da gotovo svi graani roenjem stjeu svoju nacionalnost (daje osobita i nezamariva prava i dunosti kao npr. pravo glasa i dunost obrane nacije). NACIONALNI IDENTITET Jedinstvo zajednice Nasljedstvo temeljnih tradicija i podsjeanje na velike dogaaje iz prolosti naciji daju smisao za identitet i vrijednost. U takvim uvjetima ovjek nije graanin zato to je radnik, ve zato to prianja uz odreenu kulturu. Drava mora braniti taj identitet, tj. neovisnost i kontinuitet zajednice. to je to to je graanima apsolutno zajedniko? Obiaj, vjera, jezik, jednoglasna i spontana elja da se ivi zajedno-nije zajedniko Odreena politika zajednica je samo injenina zajednica; ona okuplja ljude razliitog podrijetla i navika, koji se usprkos tome nalaze ivei zajedno. Politike zajednice potekle su iz spajanja zemljita i iz nametanja premoi jedne osobe razliitim obiteljima, klanovima ili ve formiranim zajednicama. Ta premo prisiljava razliite komponente da ive zajedno, a zajednica se organizira u dravu kad se mo gospodara zamijeni autoritetom jednog zakona kojem su svi jednako podloni. Drava je oblik kojeg zakon daje politikoj zajednici odnosno ustanovama koje je organiziraju i daju joj fizionomiju. Dakle, ZAKON, a osobito ustav i vrijednosti koje su u njemu izraene, su ono to u krajnjoj liniji odreuje podruje koje je apsolutno zajedniko raznolikim komponentama zajednice. Jezina, vjerska, ideoloka i obiajna zajednica nisu izvorite drave i suivota njezinih graana, nego su njihov rezultat.

Osobine politike zajednice Politiku zajednicu odlikuju dvije temeljne osobine. 1. Graani priznaju autoritet jednog te istog zakona, a ne vie osobnu mo pojedinca, neke obitelji ili neke kaste. Izvor autoriteta je u zakonu, koji je bezlian princip, i graanin je slobodan ponajprije i upravo zato to priznaje autoritet tog principa. Svi su pojedinci jednaki pred zakonom, budui da se on jednako namee svima. 2. Jedinstvo politike zajednice ne ovisi o jedinstvenosti, a niti o iskljuivoj dominaciji neke tradicije ono ovisi o vrsti odnosa, esto konfliktnih i poleminih, to su ih razliite tradicije isplele tijekom zajednike povijesti. Politika zajednica po definiciji odbija nasilje kao metodu rjeavanja konflikata. Za sredstvo rjeavanja konflikata ona odabire javnu raspravu, kojom dospijeva do zajednikih odluka. Rasprava je ta koja ini jedinstvo i ivot jedne drave, a upravo stil (ili oblik) te rasprave daje joj osobnost. Ustav odreuje pravila rasprave, te precizira uvjete koje treba ispuniti kako bi se, uz opi pristanak, donijela odluka. Polemika (starogrki Polemos, suoavanje, konflikt, rat ") oznaava otre rasprave u okviru politikih, knjievnih ili znanstvenih diskusija. Drava je stvorena u funkciji drutva, dakle u funkciji problema i imperativa napretka, naina proizvodnje i razmjene. Stvorena je u odnosu na tradiciju i na povijest. U dananje vrijeme, graanin je prije svega radnik: svojim radom zauzima svoje mjesto u zajednici i stjee politika prava. S druge strane, graanin se integrira u zajednicu preuzimajui na sebe njezinu povijest i tradicionalne vrijednosti. Ako se politika zajednica definira javnom raspravom kao metodom rjeavanja problema i konflikata, tada je sudjelovanje u toj raspravi trei nain integracije u zajednicu. DRAVA I DEMOKRACIJA Pojam demokracije Teko je definirati suvremenu demokraciju, jer ona dijelom izmie tradicionalnim klasifikacijama politike filozofije. U demokraciji vlast pripada tzv. politikoj klasi u koju se dospijeva vrlo preciznim kanalima: karijerom unutar neke stranke ili uprave, obrazovanjem u jakim kolama itd. Suvremene demokracije su zapravo aristokracije, ako uzmemo da njima upravlja elita najkompetentnijih graana, ili pak oligarhije, ako uzmemo da to ini manjina donositelja odluka koji potjeu iz poslovnog svijeta. Danas ne znamo dobro razlikovati republiku i demokraciju. (23.-24.str.) Ustavna drava / Pravna drava Prava i dunosti graana elimo li dati znaenje rijei demokracija trebamo pridati pozornost pravosudnoj strukturi drave i metodi vladanja. Ustavna drava je drava temeljena na ustavu. On odreuje vlast (zakonodavnu, izvrnu i sudsku). On organizira njihove odnose tako da se ni jedna od tih vlasti ne moe provoditi bez sudjelovanja i nadzora drugih dviju. Ustav je zakon razliit od ostalih i nadreen svim ostalim. (25.str.) Naelo suvremene drave je da graani potuju zakone zato to im se to potivanje ini, u njihovoj svijesti, legitimnim. Ta se legitimnost moe utemeljiti na dva naina:

1. Odgovara onome to moemo nazvati potroakom koncepcijom graanstva. Graanin je na neki nain potroa, a drava prua usluge. Pojedinac uiva odreena prava, zato to obavlja odreene dunosti. Manaiako je odnos izmeu prava i dunosti usporediv s trgovinom koja se obavlja izmeu drave i pojedinca, nigdje ne stoji da se ta trgovina obavlja izmeu drave i svih pojedinaca. Takva bi koncepcija dakle omoguila stvaranje nekoliko kategorija graana, nejednakih kako po pravima, tako i po dunostima. Prema Rousseau- pojedinac ima svoje obveze i uiva u odreenim pravima zato to i obveze i prava pripadaju svakom pojedincu. Temeljna prava-sloboda, sigurnost i vlasnitvo-nisu posljedica osobne trgovine izmeu pojedinca i vlasti. Njih drava jami pojedincu a pojedinac ne ispunjava svoje dunosti zauzvrat, ve zato da bi ta prava na isti nain bila zajamena svakom pojedincu. Branei prava svih, on ujedno brani i vlastita prava. Sloboda se zasniva na odreenom obliku solidarnosti. Na taj nain je pojedinac potpuno angairan prema svojoj zajednici, ali je i zajednica takoer potpuno angairana prema svakom graaninu. Iz toga proizlazi drugi nain: 2. Deklaracija o pravima ovjeka i graanina 1789. Graanin mora poznavati svoja prava i dunosti. Od graanina se nikako ne oekuje da se pokorava bez razmiljanja i bez rasuivanja. Ne moe se pravom nazvati ni svaki samovoljni zahtjev pojedinca, jer ni jedan graanin nema drugaija prava od onih koja su zajamena svim graanima. Drugim rijeima, pravo se temelji na racionalnom odnosno univerzalnom principu. Graanin dakle zahtijeva neto za sebe zato to zna da to zahtijeva takoer i za druge, i zato su njegovi zahtjevi u skladu s potivanjem ustava i s opom sreom. Graanstvo i politiko djelovanje Problem: Uivanje temeljnih sloboda doputa pojedincu da radi i da ivi svoj ivot kako eli. Ono za sobom ne mora nuno povlaiti ispunjavanje ikakve politike odgovornosti. Suvremena drava pojedincu jami pravo na potpuno privatni ivot, a to se tie aktivnog sudjelovanja u javnim pitanjima, ini se opeprihvaenim da je ono rezervirano za politike profesionalce. Veinu vremena smo politiki pasivni: potpuno privatni pojedinci, to ima svoje drai, ali istodobno smo lieni bilo kakva utjecaja na sudbinu zajednice. Nije vie sasvim jasno po emu se graanin razlikuje od stranaca koji ive na nacionalnom teritoriju (izuzmimo ratno doba i izbore). Upravo ovo pitanje postavlja Aristotel u Treoj knjizi svoje Politike. Da bi se bilo graaninom, kae nije dovoljno samo ivjeti na nekom teritoriju i braniti svoju stvar pred sudom. Jer tu mogunost imaju i stranci. Pravi graanin je onaj tko vri politiku funkciju bilo da vlada, bilo da zasjeda na sudu, ili da sudjeluje u narodnim skuptinama. Graanstvo je dakle aktivno sudjelovanje u pitanjima Grada. Kljuna toka je mogunost bivanja odabranim, a samo princip izbora omoguuje odabir. U suvremenoj demokraciji svaki je graanin smatran potencijalnim obnaateljem vlasti. Jednakost graana implicira jednakost pojedinaca u smislu znanja i obrazovanja. no ne uzima se u obzir bilo kakvo obrazovanje, ve ono obrazovanje koje bi odgovaralo graaninovom statusu potencijalnog obnaatelja vlasti. ODGOJ-SOLIDARNOST Suvremeno drutvo esto se opisuje kao individualistiko drutvo, u kojem smisao za zajednitvo daje prednost ambicijama i udobnosti pojedinca. Ta primjedba je tona u mjeri u kojoj je pojedinac naviknut na proraunavanje, prema svom osobnom uvjerenju, onoga to je najbolje uiniti. Meutim, moemo pretpostaviti i da suvremeno drutvo svakome usauje smisao za solidarnost, ako ve ne ono izmeu pojedinaca, onda barem

izmeu drutvenih funkcija. Pod drutvenom funkcijom podrazumijevamo rad koji obavlja pojedinac, i koji ga ini elementom funkcioniranja drutva kao cjeline.

RAZLIKE IZMEU DRUTVENIH, POLITIKIH I LJUDSKIH PRAVA. Drutvena prava su prava ovjeka da ima neki odreeni poloaj u drutvu (minimalni materijalni dohodak, pravo na rad, obrazovanje...), politika prava pojedincu daju neku vrstu moi (izbor vlasti, uvid u zakone), a ljudska prava su osnovna prava svih ljudi koja ekvaliziraju sve ljude, bez obzira na vjeru, narodnost, drutveni poloaj i sl.

KRITIKO MILJENJE Miljenje ija je neovisno miljenje ija je polazna toka informacija i osvjetavanje o problemu kojeg treba rijeiti; to je osnova preobrazbe klasinog u napredno obrazovanje koje je usmjereno i na potrebe uenika i na potrebe drutva.

ODGOJ I LJUDSKA PRAVA Osvjeivanje uenika i pojedinca o ljudskim pravima jako je vano za potivanje i provoenje istih. Uenik bi kroz nastavu trebao uiti o vanosti tih prava i o nainima na koje ih moe provesti, dok bi i sama drava trebala sudjelovati u edukaciji cijelog drutva to se tie vanosti istih. ODGOJ-DIJALOG POLITIKI SENZIBILITET U politikoj debati svatko istie svoje tumaenje situacije i donosi sud o onome to treba initi. Taj sud odreuje ujedno i cilj i naine, odnosno odreuje model pravde i mjere koje su potrebne da se on ostvari. Taj sud i ta interpretacija nisu kao takvi formulirani spontano , barem ne od strane velike veine graana. Oni se poinju izraavati u obliku opcija, osjeaja onoga to se openito naziva politikim senzibilitetom. Taj senzibilitet simbolizira opu organizaciju drutva kakva je prihvaena ili nije, ili simbolizira buduu organizaciju koju pojedinac prieljkuje svojoj zajednici. Politiki senzibilitet je, oigledno djelomino odreen drutvenim porijeklom pojedinca i njegovim konkretnim uvjetima ivota. Svaki politiki senzibilitet se, dakle, zasniva na mnogostrukim pripadnostima: na obiteljskoj tradiciji, na profesiji i sudjelovanju u nekoj interesnoj grupi, na lojalnosti nekoj stranci, na osjeajnim vezama, itd. Politiki senzibilitet je, dakle, perspektivan. Ukorijenjen je u tradicionalni nain razmiljanja i osjeanja stvari, no prisiljen je tu tradiciju ponovno interpretirati i prilagoavati je uvjetima sadanjice. KONZERVATIVNI ODGOJ Hannah Arendt- odgoj je u biti konzervativan ; svaki odgoj koji nije konzervativan jest reakcionaran Odgoj ne smije biti konzervativan u drutvenom smislu te rijei. Njegova funkcija nije da omogui elitama da

sauvaju svoju mo i svoje privilegije. Ali, on mora sauvati nasljee znanja i iskustva naslijeenih od prolosti i prenijeti ih novim generacijama. Pritom su osnovna 2 naela. S jedne strane, djeca ne smiju initi neku posebnu grupu, odvojenu od odraslih, pozvanu da upravlja sama sobom. Cilj odgoja jest da se djeca dovedu do zrelosti bia koja djeluju; dakle, treba ih uvati od neumoljivosti preuranjenog javnog ivota, odgajati ih u sigurnosti doma, te postupno omoguavati njihovu tranziciju izmeu privatnog , obiteljskog ivota u javni ivot- politiki i drutveni- unutar posrednike institucije, kole. S druge strane, odgoj mora biti konzervativan upravo zato to je povezan s djelovanjem. Mora omoguiti mladim naratajima da pronau svoje mjesto u svijetu kako bi u njemu neto zapoeli.

KAD GRAANIN DJELUJE PASIVNI GRAANIN- sudjeluje u stvaranju i izraavanju javnog miljenja , ali se njegovo sudjelovanje ne sastoji od toga da stvara projekte ili daje prijedloge ve se zadovoljava time da izrazi svoj osobni interes (na materijalnom planu) i vrijednosti do kojih mu je stalo (na moralnom planu) AKTIVNI GRAANIN- on razmilja s gledita cjeline, kao da je na njemu da vlada, pokuava razmisliti kako bi u zadanoj situaciji pomirio zahtjeve za djelotvornou sa zahtjevima pravednosti, tehnike nunosti s moralnim imperativima, interese razliitih dijelova zajednice s vrijednostima o kojima bi se mogao postii konsenzus.

POLITIKA ZAJEDNICA

1. The political community government accountable to citizens, and citizens under government constitutes one of the most important institutions of contemporary life. 2. Humans have the capacity to build political communities because God created us with this capacity. We therefore have the responsibility to create the organized institutional means of upholding and enforcing justice for all, even as we develop and pursue a wide variety of other, nonpolitical callings for which we were also created. 3. The mutual obligation of citizens and public officials exhibits a covenantal character, pointing us to the accountability of government and citizens to God. The same can be said for the mutual obligations belonging to members of families, schools, economic enterprises, and other organizations. In other words, humans bear responsibility to one another as creatures called to heed Gods standards of justice, love, and good stewardship. 4. The American political community is called a republic, which is derived from the Latin expression res publica. The term res publica refers to a public-legal community different in kind from nonpolitical communities and associations such as families, churches, businesses, and many kinds of voluntary organizations. States need not have a republican form of government, however, to be just public-legal communities. Our republic and other legitimate states should be communities of citizens whose governments have the right and the power to enforce public laws for the good of all. 5. A sound and healthy republic is one in which government recognizes and protects by law the independent, non-political responsibilities that belong to the people rather than trying to direct the

exercise of all responsibilities and to satisfy all needs. At the same time, the constitution of a political community must ensure that all citizens can participate freely in the political process through effective democratic representation. All citizens should also enjoy equal treatment in the rights, privileges, and benefits of the republics commonwealth, for the sake of the common good. 6. Electoral, administrative, and judicial systems constitute part of the means by which citizens hold a constitutional republic like ours accountable. Yet our republic is accountable to more than simply the will and interests of its people as expressed through lawful domestic processes. The United States shares the space and resources of this globe with other peoples organized into political communities, all accountable to God. Therefore, the American government has the responsibility to cooperate with other governments to promote and uphold international justice for all.

POLITIKO DJELOVANJE Politikase najee definira kao umijee i djelatnost upravljanja dravom ili drugom politikomzajednico m. Odnosi se i na sve postupke upravljanja u nekim drugim organizacijama i institucijama pomou kojih ljudi tee ostvarivanju svojih interesa i reguliranju zajednikih poslova u svojoj zajednici PLURALIZAM je ontoloki pravac koji pretpostavlja vie naela, osnova ili supstancija. Tako, npr. Empedoklo ui da se sve sastoji od etiriju elemenata: vode, vatre, zraka i zemlje. Pluralizam je filozofsko idealistiko uenje o postojanju vie oblika bitka (supstanci) i po kome je stvarnost sastavljena od mnotva samostalnih bitnosti (drugi naziv je dualizam). Rije je latinskog porijekla. Suprotno od pluralizma je monizam. INTELEKTUALIZAM, FILO smjer koji daje prednost intelektualnim (misaonim, teoretskim) aktivnostima, openito svoenje stvari na misaone kategorije. esto povezan s zanemarivanjem, zapostavljanjem neintelktualnih djelatnosti PLATON Platon - izuzetno utjecajan grki filozof, idealist, Sokratov uenik, Aristotelov uitelj i osniva Akademije. Platon je bio trajno obuzet problemom udoredno savrena drutvenog ureenja. Kako prevladati izrazite nedostatke svih postojeih oblika drutva? Kako zasnovati poredak u kojemu bi priroda pojedinca i njegove sposobnosti bile u slubi ideala opeg dobra zajednice? U Dravi razrauje Platon podrobni nacrt, strukturu i oblike ivota u idealnoj dravi. DRAVA je nastala iz potrebe ljudi za suradnjom u podjeli rada. Cilj je drave srea svih graana, srea zajednice. Na osnovi sposobnosti razvrstao je Platon graane idealne drave u tri stalea: proizvoditelji, tj. zemljoradnici, zanatlije i drugi ostvaruju proizvodna dobra za sve pripadnike drutva, vojnici - uvari brane dravu od vanjskih i unutranjih neprijatelja, a vladari upravljaju. Pravednost se sastoji u tome da svatko radi svoj posao, odnosno onaj za koji je sposoban, i da ne ometa druge u obavljanju njihova zadatka. Pravednost je dakle sklad, harmonija svih dijelova drutvene cjeline. Ideja drave jest ideja pravednosti. Ako drava ne ostvaruje ideju pravednosti, onda je ona drava samo po imenu, a takve su, na alost, sve postojee drave. Svoju zamisao idealnog drutva gradi Platon na analogiji s prirodom OVJEKA. to je ovjek u malom, to je drava u velikom. Razlikujemo tri dijela due: poudni, voljni i umni; a ovjek je pravi ovjek tek

onda kada umni dio vodi druga dva. I drava e prema tome biti prava drava kada je vodi umni dio. najbolja je drava u kojoj vladaju najbolji, tj. najmudriji. Proizvoditelji kao poudni dio drave skloni su u svojoj tenji za ugodom i zaradom poroku gramzljivosti, a primjerena je vrlina r azboritost umjerenosti, samosvladavanje, skromnost. mana uvara - vojnog dijela drave jest tenja za vlau i astoljublje, a vrlina koja odlikuje vojnika i njegov stale je hrabrost. Vrlina je vladara mudrost, mudrost prosuivanja. Zato su vladari filozofi. Platon zagovara aristokraciju - vladavinu onih koji su najbolji (aristoi), a to znai najmudriji. Ako svaki stale ostvaruje svoju vrlinu, drava je u cjelini i svaki stale i svaki pojedini graanin pravedan. Drava je savreno dobra kada je mudra, hrabra, umjerena i pravedna. Pravednost, umjerenost, hrabrost i mudrost etiri su temeljne vrline Platonove filozofije politike i etike Kao to mu je etika, tako mu je i pedagogija socijalna i politina. Glavna je funkcija drave odgoj graana. Platon je zato podrobno razradio sustav odgoja, jer upravo odgoj treba da ono to se nalazi u svaijoj dui kao dispozicija za odreene sposobnosti razvije i oblikuje u potrebna socijalna svojstva: da razvije smisao za zajednicu, za pravednost. Za razliku od sofista koji su se bavili odgojem (ali ne posebno i njegovim promiljanjem), ili od Sokrata koji je bavljenje odgojem istovremeno pokuao promiljati metodiki uzimajui po pretpostavci da je svrha odgoja razvoj moralne linosti (osobe koja odgovorno djeluje u skladu sa spoznajom istine) ne dajui meutim naputke o tome to jest a to nije ispravno (jer on je istinu traio), Platon je u odreenju odgoja otiao mnogo dalje - pokazujui vlastitim primjerom po prvi put - kako pokuaj znanstvenog projektiranja odgoja umjesto njegovog filozofskog (= kritikog) promiljanja vodi u manipulaciju i indoktrinaciju. Ono Sokratovo dogmatsko uvjerenje da je istina jedna i opa, te da ju je kao takvu mogue spoznati, kod Platona je doivjelo svoj opasan razvoj. Platon je naime traganje za istinom (kritiku) zamijenio izlaganjem konane istine (teorije), koja se u odgojnom smislu pokazala kao la. Sokratovo nastojanje oko razvoja autonomne moralne osobe, koje je u sebi bilo proturjeno jer je teilo znanju o onome to tek treba da bude, kod Platona se pretvorilo u vlastoljubivu moralku zasnovanu na znanju o tome to je dobro i to kao takvo treba biti. Nekritiki preuzimajui pretpostavku da je istina jedna i opa, on je povjerovao da je upravo njegova istina (teorija) ta jedina i opa istina po kojoj bi trebalo urediti svijet. Stoga za njega odgoj vie i nije mogao biti put traenja (unutranje) istine, nego put njenog izlaganja i realizacije. Polazei od svoje teorije o svijetu ideja kao od dane istine Platon je na tom znanju pokuao domisliti zbiljski svijet. No odmah se pokazalo da je ovaj svijet previe neidealan, te ga je stoga trebalo idealizirati. tj. privesti k ideji. Tako se znanje o svijetu ideja preobratilo u znanje o tome kakav bi zbiljski svijet trebao biti. Iz znanja o tome kakav bi svijet trebao biti Platon je deducirao svrhu, sadraj i metode odgoja. Svrha svakako i nije mogla biti nita drugo nego potpuna moralizacija svijeta, njegovo idealiziranje, odnosno privoenje k ideji. U tom je pogledu odgoju dano posebno vano mjesto. On je zamiljen kao osnovno sredstvo ostvarenja idealne drave. Iz znanja o idealnoj dravi i o odgojnom djelovanju odreenih odgojnih sadraja i metoda, Platon je izveo brojne i vrste pouke o tome kako treba odgajati. Na taj nain odgoj je bio potpuno instrumentaliziran u svrhu ostvarenja idealne drave, ime je nuno izgubio svoju stvaralaku bit i pretvorio se u najgrublju manipulaciju. Najvia je ideja dobra koja je istovjetna s boanstvom.

Odgoj- graanin

Odgoj formira graanina tako da osposobljava ljude svih drutvenih sredina i onih koje se bave razliitim aktivnostima za rasuivanje i djelovanje (sloboda i njena primjena). Odgoj- disciplina disciplina usauje djeci potovanje prema nekom poretku, tj. navikava ih da se podrede stezi neke organizacije. kad disciplinu provodi nastavnik, ona stvara naviku podreivanja autoritetu i to nadjaava sposobnost i elju za razmiljanjem.
utopija odgoj

svrha odgoja u utopiji: usaivanje zdravih misli u povodljive due. odgoj se pretvara u manipulaciju i indoktrinaciju sa svrhom moralizacije ljudi. Charles Fourier francuski utopijski socijalist. Provodio je ivot trgovca, objavljujui rasprave koje ga izvornou kritikih nazora izdvajaju iz mnotva utopista s poetka 19. stoljea. Potkraj ivota izvrio je velik utjecaj na francusku, europsku pa i ameriku drutvenu i politiku misao. Fourier u suvremenim drutvenim prilikama vidi potpuno nijekanje ovjenosti. erotiki pristup

Sokrat potvrda slobode i odgovornosti, ali i opasnost od dogmatizma Platon od odgoja k potpunoj manipulaciji Aristotel odgoj izmeu teorije i prakse Thomas Morus humanizam kakvog se bolje uvati Tommaso Campanella izreena tajna idealne drave Rober Owen moralizator samo prividno