Documentos de Académico
Documentos de Profesional
Documentos de Cultura
● Razlog {to smo u ovoj knjizi i u nizu na{ih drugih djela posebno mjesto posvetili po-
razu teorije evolucije je ~injenica da ova teorija predstavlja osnovu svih antivjerskih
filozofija. Darvinizam, koji negira stvaranje, a samim time i Boga, bio je razlogom {to
su mnogi ljudi izgubili vjeru u Boga ili {to su, u najmanju ruku, pali u sumnju. Pre-
ma tome, otkriti da je ova teorija jedna obmana je jedna veoma bitna du`nost koju na-
la`e iman. Ova zna~ajna zada}a mora doprijeti do svih ljudi. Odre|eni ~itaoci }e biti
u prilici da mo`da pro~itaju samo jedno na{e djelo koje govori o obmanama vezanim
za ovu teoriju. Zbog toga smo smatrali va`nim da u svim na{im knjigama odvojimo
mjesta za ovu temu, pa makar to ponekad bilo samo i u vidu rezimea.
● Drugo pitanje koje se mora naglasiti je vezano za sadr`aj ovih knjiga. Vjerska pitanja
svih autorovih djela iznose se u svjetlu kur'anskih ajeta i pozivaju ljude na u~enje Alla-
hovih ajeta i `ivot u skladu sa njihovim naredbama. Sve teme vezane za Allahove ajete
iznose se na na~in koji kod ~itaoca ne ostavlja nikakvu sumnju, niti znak pitanja.
● Blizak, jednostavan i te~an stil koji je prepoznatljiv u na{im djelima osigurava lak{e
shvatanje kod ~italaca svih profila, od sedam do sedamdeset sedam godina. Ovim
efektnim i jednostavnim izra`avanjem na{e knjige sasvim zaslu`eno dobivaju laska-
vi status "knjiga koje se ~itaju u jednom dahu". ^ak i ljudi koji zauzimaju kategori-
~an stav o pitanju odbijanja vjere ostaju pod utiskom ~injenica koje se iznose u na{im
knjigama i apsolutno su u nemogu}nosti da zanije~u istinitost svega toga.
● Ova knjiga kao i ostala autorova djela mogu se ~itati kako pojedina~no tako i u atmos-
feri uzajamne diskusije. Grupa ~italaca koja se `eli okoristiti ovom knjigom trebala bi
je ~itati zajedno. Bit }e to neosporno korisno s pozicija me|usobnih izmjena znanja i
iskustava.
● Pored toga, u~estvovati u ~itanju i upoznavanju sa ovim knjigama koje su napisane
samo radi postizanja Bo`ijeg zadovoljstva, tako|er, predstavljaju veliki hizmet. Umi-
je}e dokazivanja i ubje|ivanja je krajnje jaka autorova osobenost koja je uo~ljiva u
svim njegovim knjigama. Iz tog razloga, jedan od najefikasnijih metoda onih koji `e-
le objasniti vjeru je stimuliranje drugih na ~itanje knjiga ovog autora.
● Predstavljanje ostalih autorovih djela u zadnjem dijelu ove knjige ima svoje va`ne raz-
loge. Zahvaljuju}i tome, osoba koja uzme u ruke ovu knjigu vidjet }e da autor ima niz
knjiga koje nose osobenosti koje smo malo~as naveli i otkrit }e kvalitete ove knjige,
koju }ete, nadamo se, ~itati sa velikim zadovoljstvom. Uvjerit }ete se da se nalazite
pred bogatim izvorom podataka o pitanju nesvakida{njih vjerskih i politi~kih tema
kojima }ete se mo}i koristiti.
PODVALE
TEORIJE
EVOLUCIJE
Znanstveni kolaps darvinizma
i njegova ideoloπka pozadina
Sa turskog preveli:
Enver Ibrahimkadi}
i Zlatan P.
HARUN YAHYA
Naslov originala:
EVR‹M ALDATMACASI
Evrim Teorisinin Çöküflü ve Teorinin ‹deolojik Arka Plan›
Autor:
Harun Yahya
Urednik:
Ned`ad Lati}
Lektor:
Lejla Ma{i}
Korektor:
Emira D`ananovi}
Design:
Vural Publishing
Izdava~:
Bosan~ica print
Za izdava~a:
Had`ib [i{i}
[tamparija:
SEÇ‹L OFSET - ‹stanbul
Sarajevo, 2001
ISBN 9958-650-05-3
SADR@AJ:
Uvod: za{to teorija evolucije? 6
Biti oslobo|en od predrasuda 8
Kratka historija teorije 15
Imaginarni mehanizmi evolucije 24
Fosilni zapis pobija evoluciju 32
Bajka o prijelazu iz vode na kopno 38
Porijeklo ptica i sisara 42
Obmanljive interpretacije fosila od strane evolucionista 56
Falsifikati evolucije 59
Scenario evolucije ~ovjeka 63
Molekularni }orsokak evolucije 87
Dizajn i koincidencija 126
Evolucionisti~ke tvrdnje i ~injenice 133
Teorija evolucije: Jedna materijalisti~ka obaveza 146
Mediji: plodno tlo za evoluciju 156
Zaklju~ak: evolucija je jedna obmana 160
Realnost stvaranja 164
Tajna materije 182
Relativnost vremena i realnost sudbine 217
Bilje{ke 230
Uvod: zaπto teorija evolucije?
Slijepi materijalizam
Vjera o kojoj govorimo je materijalisti~ka filozofija, koja zagovara da je
materija oduvijek postojala i da ne postoji ni{ta drugo osim materije.
Takozvana teorija evolucije je “znanstvena osnova” za materijalisti~ku filo-
zofiju i ta teorija se slijepo brani kako bi se odr`ala ta filozofija. Kada znanost
proglasi teoriju evolucije ni{tavnom - a to je upravo ono {to je postignuto na
kraju XX stolje}a - onda se znanost iskrivljuje kako bi se predstavilo teoriju
evolucije kao ispravnu, a time i dalje odr`avao materijalizam u `ivotu.
Nekoliko redaka napisanih od strane jednog od istaknutih biologa-evolu-
cionista Turske, pru`aju nam dobar primjer i omogu}avaju nam da vidimo
poreme}eno rasu|ivanje i opreznost u koje nas vodi ova slijepa odanost. Ovaj
znanstvenik, diskutiraju}i vjerovatno}u i mogu}nost slu~ajnog formiranja
Cytochroma-C, koji je jedan od su{tinskih enzima potrebnih za `ivot, ka`e
slijede}e:
“Vjerovato}a formiranja jednog Cytochroma-C niza je jednaka nuli. To
jeste, ako `ivot zahtijeva jedan ta~no odre|en niz, mo`e se re}i da on ima
vjerovatno}u koja vjerovatno mo`e biti realizirana jednom u ~itavom uni-
verzumu. Ina~e bi morali prihvatiti da su neke metafizi~ke snage iznad
na{eg poimanja radile na njegovom formiranju. Prihvatanje ovog drugog ni-
je pogodno za ciljeve znanosti. Prema tome, mi moramo ispitivati prvu
hipotezu.”2
Ovaj znanstvenik misli da je “znanstvenije” prihvatiti vjerovatno}u ko-
ja je ravna nuli nego Kreaciju (Stvaranje). Me|utim, prema zakonima znanos-
ti, ukoliko postoje dva alternativna obja{njenja za neku odre|enu stvar, a da
jedno od njih ima “nultu vjerovatno}u”, onda je drugo, alternativno
obja{njenje ispravno. Me|utim, dogmati~ni materijalisti~ki prilaz zabranjuje
priznanje superiornog Tvorca . Ova zabrana vodi ovog - i mnoge druge
znanstvenike koji vjeruju u tu materijalisti~ku dogmu - da prihvati tvrdnje ko-
je su apsolutno suprotne razumu.
Ljudi koji im vjeruju i cijene ove znanstvenike, tako|er, postaju za~arani
i zaslijepljeni istom materijalisti~kom ~arolijom i usvajaju istu nerazumnu
psihologiju kada ~itaju njihove knjige i ~lanke.
Biti osloboen od predrasuda 11
tim uspostavila neki red. Ljudski um je, me|utim, izgra|en tako da razumije,
da gdje god vidi red, da postoji volja koja organizira i stoji iza tog reda.
Materijalisti~ka filozofija, koja je u suprotnosti sa ovom osnovnom karakter-
istikom uma, sredinom XIX stolje}a proizvela je teoriju evolucije.
Darwinova imaginacija
Osoba koja je postavila teoriju evolucije na na~in na koji se ona defini-
ra danas bio je jedan amater, engleski prirodnjak Charles Robert Darwin.
Darwin nikad nije imao formalno obrazovanje u biologiji. On je samo
imao amaterski interes za prirodu i `iva bi}a. Njegov interes podstaknuo ga je
da se dobrovoljno pridru`i ekspediciji koja je napustila Englesku brodom H.
M. S Beagle 1832. i koja je putovala raznim dijelovima svijeta punih pet go-
dina. Mladi Darwin bio je impresioniran razli~itim vrstama `ivih bi}a,
naro~ito odre|enim zebama koje je vidio na otoku Galapagos. Mislio je da je
razli~itost u njihovim kljunovima uzrokovana njihovim prilago|avanjem sre-
dini. Sa ovom idejom u glavi, on je pretpostavio da porijeklo `ivota i `ivih
vrsta le`i u pojmu “prilago|avanja okolini”. Prema Darwinu, razli~ite `ive
vrste nisu stvorene pojedina~no (njih nije stvorio Bog), ve} poti~u od zajed-
ni~kog pretka i da su one kao rezultat prirodnih uvjeta postale razli~ite jedne
od drugih.
Darwinova hipoteza nije se zasnivala na nekom znanstvenom otkri}u ili
eksperimentu; me|utim, on ju je vremenom pretvorio u pretencioznu teoriju
uz pomo} i podr{ku poznatih materijasti~kih biologa svoga vremena. Njegova
ideja bila je u tome da pojedina `iva bi}a koja su se prilagodila nekoj
odre|enoj sredini prenose te kvalitete na slijede}e generacije; ti povoljni
kvaliteti nagomilali su se vremenom i transformirali tu jedinku u vrstu,
sasvim razli~itu od njezinih predaka. (Porijeklo ovih “povoljnih kvaliteta” ni-
je bilo poznato u to vrijeme.) Prema Darwinu, ~ovjek je najrazvijeniji rezutat
ovog mehanizma.
Darwin je nazvao taj proces “eevolucija putem prirodne selekcije ”.
Mislio je da je na{ao “porijeklo vrsta”: porijeklo jedne vrste je druga vrsta. On
je objavio te poglede u svojoj knjizi nazvanoj Porijeklo vrsta, putem
Kratka historija teorije 17
i Gould i pored svega toga nisu bili u stanju ostaviti svoju evolucionu dogmu,
tako da su predlo`ili jedan novi model: “punctuated equlibrium”. To je tvrd-
nja da se evolucija nije odigrala kao rezultat manjih varijacija, nego radije u
iznenadnim i velikim promjenama.
Ovaj model nije bio ni{ta drugo nego jedan model iz ma{te. Naprimjer,
evropski paleontolog O . H . S h i n d e w o l f , koji je poslu`io kao primjer
Eldredgeu i Gouldu, tvrdio je da je prva ptica iza{la iz reptilskog jajeta kao
rezultat jedne “velike mutacije”, to jest, kao rezultat jednog velikog “inciden-
ta-nezgode” koji se odigrao u genetskoj strukturi.10 Prema toj istoj teoriji,
neke `ivotinje koje su `ivjele na kopnu preobrazile su se u velike kitove pretr-
pjev{i iznenadnu i sveobuhvatnu transformaciju. Ove tvrdnje, totalno kon-
tradiktorne svim pravilima genetike, biofizike i biohemije znanstvene su ono-
liko koliko su znanstvene i bajke o `apcima koji se pretvaraju u prin~eve. I
pored svega toga, ogor~eni krizom u kojoj su neodarvinisti~ke tvrdnje bile,
neki paleontolozi-evolucionisti prigrlili su ovu teoriju ~ija je karakteristika da
je ~ak jo{ bizarnija negoli sam neodarvinizam.
Jedina svrha ovog modela bila je osigurati obja{njenje za pukotine u fos-
ilnom zapisu koje neodarvinisti~ki model nije mogao objasniti. Me|utim,
te{ko da je to bio racionalan poku{aj - obja{njavati fosilne pukotine u evolu-
ciji ptica sa tvrdnjom da je “jjedna ptica odjednom isko~ila iz reptilskog jaje-
ta” - zato {to po vlastitom priznanju evolucionista, evolucija jedne vrste u
drugu zahtijeva veliku i povoljnu promjenu u genetskoj informaciji.
Me|utim, nijedna mutacija ne pobolj{ava genetsku informaciju, niti joj doda-
je novu.
[tavi{e, model “punctuated equilibrium” kolabira od svog samog po~et-
ka zbog nemogu}nosti da odgovori na pitanje postanka `ivota, {to je tako|er
pitanje koje od samog po~etka pobija i neodarvinisti~ki model. Budu}i da ~ak
niti jedan jedini protein ne mo`e postati slu~ajno, rasprava o tome da li su or-
ganizmi izgra|eni od triliona tih proteina pro{li kroz naglu ili “postepenu”
evoluciju je besmislena.
Uprkos ovome, model koji prvo pada na um kada se govori o “evoluci-
ji”, danas je jo{ uvijek neodarvinizam. U poglavljima koja slijede prvo }emo
ispitati dva imaginarna mehanizma neodarvinisti~kog modela i onda pogle-
22 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
Danas, desetine hiljada znanstvenika πirom svijeta, posebno u SAD i Evropi, prkose teoriji
evolucije i objavili su mnoge knjige o niπtavnosti te teorije. Ovo gore su neki od primjera.
dati u fosilni zapis da bismo testirali taj model. Nakon toga }emo se zadr`ati
na pitanju porijekla `ivota, koje poni{tava oba modela, i sve druge evolu-
cionisti~ke modele, kao npr. “evolucija skokovima”.
Prije nego to uradimo, bilo bi korisno podsjetiti ~itaoca da je realnost sa
kojom }emo se susretati na svakom stadiju takva da nam ukazuje da je sce-
nario evolucije jedna bajka, jedna velika obmana koja je totalno u koliziji sa
stvarnim svijetom. To je jedan scenario koji je bio kori{ten da obmanjuje svi-
jet tokom 140 godina. Zahvaljuju}i posljednjim znanstvenim otkri}ima, nas-
tavak njezine odbrane je, na kraju, postao nemogu}.
DARWINOV RASIZAM
1 Benjamin Farrington, What Darwin Really Said. London, Sphere Books, 1971, str. 54-56
2 Charles Darwin, The Descent of Man, 2nd ed., New York, A.L. Burt Co. 1874, str. 178
Imaginarni mehanizmi
evolucije
Prirodna selekcija
Kao jedan prirodni proces, prirodna selekcija je bila poznata biolozima
i prije Darwina. Oni su ga definirali kao “mehanizam koji dr`i vrste neprom-
jenjivim, tj. bez da budu ‘pokvarene’”. Darwin je bio prva osoba koja je
postavila tvrdnju da ovaj proces ima evolucionu snagu, i on je onda podigao
~itavu svoju teoriju na temelju ove tvrdnje. Ime koje je dao svojoj knjizi
ukazuje da je prirodna selekcija bila baza njegove teorije - Porijeklo vrsta
putem prirodne selekcije...
Me|utim, od Darwinova vremena nije bilo niti jedne jedine trunke
dokaza koja bi pokazala da prirodna selekcija navodi `iva bi}a da evoluiraju.
C o l i n P a t t e r s o n , glavni paleontolog u Museum of Natural History u
Engleskoj, koji je, usput, tako|er istaknuti evolucionista, nagla{ava da nika-
da nije uo~eno da prirodna selekcija ima snagu da navede bi}a da evoluiraju:
Niko, nikada nije proizveo neku vrstu mehanizmom prirodne selekcije.
Niko, nikada nije do{ao ni blizu toga i ve}ina trenutnih rasprava u neo-
darvinizmu je u vezi s ovim pitanjem.11
Imaginarni mehanizmi evolucije 25
“Industrijski melanizam”
Godine 1986. Douglas Futuyma objavio je knjigu Biology of Evolution
(Biologija Evolucije), koja je prihva}ena kao jedan od izvora koji na najek-
splicitniji na~in obja{njava teoriju evolucije putem prirodne selekcije.
Naj~uveniji od njegovih primjera o ovoj temi je onaj o boji no}nih leptirova,
koji su pocrnjeli za vrijeme Industrijske revolucije u Engleskoj.
Prema izvje{taju, u vrijeme po~etka Industrijske revolucije u Engleskoj,
boja kore drve}a oko Man~estera bila je sasvim svijetla. Zbog ovoga su lep-
tirovi tamne boje koji su prebivali na ovom drve}u mogli lahko biti primi-
je}eni od ptica koje su se njima hranile i zbog toga su oni imali veoma malu
{ansu za pre`ivljavanje. Pedeset godina kasnije, kao rezultat zaga|enja, kora
na drve}u je potamnjela i ovoga puta leptirovi svijetle boje postali su naj~e{}a
meta pti~jeg lova. Kao rezultat, broj leptirova svijetle boje je opao, dok se
broj leptirova tamne boje uve}ao, budu}i da oni tada nisu mogli lahko biti
zamije}eni od ptica. Evolucionisti koriste ovo kao veliki dokaz za svoju teori-
ju. Evolucionisti su, na drugoj strani, na{li uto~i{te i utjehu u bacanju pra{ine
u o~i, pokazuju}i kako su leptiri svijetle boje evoluirali u leptire tamne boje.
Me|utim, trebalo bi biti potpuno jasno da ovaj fenomen ne mo`e ni na
koji na~in biti kori{ten kao dokaz za teoriju evolucije zbog toga {to prirodna
selekcija ne proizvodi nove oblike koji nisu postojali ranije. Leptiri tamne bo-
je postojali su u cjelokupnoj populaciji leptirova i prije Industrijske revoluci-
je. Jedino {to se promijenilo bila je relativna proporcija postoje}ih varijacija
Primjer "leptira Industrijske revolucije" promoviran je kao najveÊi dokaz za evoluciju
putem prirodne selekcije. Meutim, evolucija ne dolazi u obzir u ovom primjeru, iz ra-
zloga πto nije formirana nova vrsta leptira. Na lijevoj slici su drveÊe i leptiri u vrijeme
prije Industrijske revolucije, a na desnoj strani iz doba poslije Industrijske revolucije.
(tipova) u populaciji leptirova. Leptiri nisu stekli novu osobinu ili jedan or-
gan koji bi uzrokovao promjenu vrste - odnosno stvaranje posebne vrste. Da
bi se jedan leptirstransformirao u drugu `ivu vrstu, pticu naprimjer, trebali bi
biti u~injeni novi dodaci genima. To jest, trebao bi biti unesen jedan potpuno
odvojen genetski program na na~in da se uklju~i nova informacija o fizi~kim
osobinama ptica.
+++Ukratko, prirodna selekcija nema sposobnost dodati jedan novi or-
gan nekom `ivom organizmu, ukloniti jedan organ, ili izmijeniti organizam u
drugu vrstu - {to je sasvim suprotno od slike koju evolucionisti pretpostavlja-
ju. “Najve}i” dokaz koji je predstavljen od Darwinova doba nije bio u stanju
oti}i dalje od “industrijskog melanizma” kod leptirova u Engleskoj.
Mutacije
Mutacije su definirane kao prijelomi ili zamjene koje se odigravaju u
DNA molekuli, koja se nalazi u jezgri }elije `ivog organizma i koja sadr`i sve
genetske informacije. Ovi prekidi ili zamjene rezultat su vanjskih utjecaja kao
{to su radijacija ili hemijska djelovanja. Svaka mutacija je jedna “nezgoda” i
ona, ili o{te}uje nukleotide koji izgra|uju DNA, ili mijenja njihove polo`aje.
One naj~e{}e uzrokuju toliku {tetu i promjenu da ih se ne mo`e reparirati.
Mutacija, iza koje se evolucionisti ~esto sakrivaju, nije ~arobni {tapi}
koji transformira `ive organizme u neke naprednije i savr{enije forme.
Direktan efekat mutacija je {tetan. Promjene uzrokovane mutacijama mogu
biti jedino kao one koje su iskusili stanovnici Hiro{ime, Nagasakija i ^er-
nobila: to jest, smrt, nesposobnost i nakaznost prirode.
Razlog za ovo je veoma jednostavan: DNA ima jednu veoma komplek-
snu gra|u i slu~ajna djelovanja mogu jedino uzrokovati {tetu ovoj gra|i. B.
G. Ranganathan izjavljuje:
"Mutacije su male, slu~ajne i {tetne. One se rijetko de{avaju, i u najboljem
slu~aju one }e biti bez efekta. Ove ~etiri karakteristike mutacija impliciraju
da one ne mogu voditi evolucionom razvitku. Jedna slu~ajna promjena u
nekom visoko specijaliziranom organizmu je ili bez efekta ili je {tetna.
Slu~ajna promjena u nekom ~asovniku ne mo`e pobolj{ati taj ~asovnik. Ona
}e ga najvjerojatnije o{tetiti, ili }e, u najboljem slu~aju, biti bez efekta.
Zemljotres ne pobolj{ava grad, on donosi razaranje."15
Nimalo iznena|uju}e, do sada nije uo~ena niti jedna korisna mutacija.
Sve mutacije su se pokazale {tetnima. Evolucionista, znanstvenik Warren
Weaver, ovako je prokomentirao izvje{taj pripremljen od strane Committee
on Genetic Efects of Atomic Radiation, koji je formiran da istra`uje mutaci-
je koje su mogle biti uzrokovane nuklearnim oru`jem kori{tenim u Drugom
svjetskom ratu:
"Mnogi }e biti zbunjeni u vezi s izjavom da su prakti~ki svi primjeri mu-
tacije {tetni po{to su mutacije jedan neophodni dio procesa evolucije. Kako
mo`e jedna dobra posljedica - evolucija ka vi{im formama `ivota - rezulti-
rati iz mutacija - koje su prakti~ki sve {tetne?"16
Imaginarni mehanizmi evolucije 29
oko
antena
noga
NORMAL MUTANT
Gore lijevo: Normalna vo}na mu{ica (drosophila) Gore desno: Vo}na mu{ica sa noga -
ma izraslim iz glave; mutacija izazvana radijacijom
Neke katastrofalne
posljedice mutacije
na ljudskom tijelu.
Dje~ak na slici lije -
vo je jedna od `rta-
va ^ernobila.
iz abdomena.
3. Da bi mutacija mogla biti prenesena na slijede}u generaciju, ona se
mora odigrati u reproduktivnim }elijama organizma: Jedna slu~ajna promje-
na koja se desi u jednoj “obi~noj”, tj. nereproduktivnoj }eliji ili organu tijela,
ne mo`e biti prenesena na slijede}u generaciju. Naprimjer, jedno ljudsko oko
promijenjeno efektima radijacije ili drugim uzrocima ne}e biti preneseno na
slijedeÊu generaciju.
Ukratko, nemogu}e je da su `iva bi}a evoluirala zato {to u prirodi ne
postoji mehanizam koji ih mo`e pota}i da evoluiraju. Ovo se sla`e sa dokaz-
ima iz fosilnog zapisa, koji pokazuje da je ovaj scenario evolucije daleko od
realnosti.
Fosilni zapis pobija evoluciju
ju}i” prijelazni oblici pojave nekada u budu}nosti, kao {to je to objasnio pro-
fesor paleoantropologije sa Glasgow University, T. Neville George:
“Nema vi{e potrebe izvinjavati se zbog siroma{tva fosilnog zapisa. Na neki
na~in, fosilni zapis je postao gotovo toliko bogat da je postao nepogodan za
rukovanje i otkriva se br`e nego {to se integrira... On (fosilni zapis) i pored
svega toga nastavlja da biva sastavljen uglavnom od pukotina.”23
@IVI FOSILI
1 2
New Scientist, 20 Januar 1984 National Geographic, Vol.152
“Istra`iva~i imaju otada otkrivene hiljade izvrsno sa~uvanih fosila koji nude
jedan kratak pogled unazad, u jednu prekretnicu u historiji `ivota. Taj mo-
menat, prije nekih 550 miliona godina, upravo na po~etku Zemljinog kam-
brijskog perioda, ozna~ava evolucionu eksploziju koja je napunila mora sa
prvim kompleksnim bi}ima na svijetu. U jednom treptaju geolo{kog vre-
mena, planetom kojom su dominirale jednostavne `ivotinje nalik na spu`vu,
ustupio je mjesto jednoj planeti kojom vlada {iroka raznolikost sofistici-
ranih zvijeri, `ivotinja ~iji srodnici jo{ i danas nastanjuju svijet.”25
Kako je Zemlja odjednom postala preplavljena jednim tako velikim bro-
jem `ivotinjskih vrsta i kako su se ovi posebni tipovi vrsta mogli pojaviti bez
zajedni~kog pretka - pitanja su koja ostaju neodgovorena od strane evolu-
cionista. Zoolog sa Oxforda, Richard Dawkins , jedan od najistaknutijih
zagovornika evolucionisti~ke misli u svijetu, ovako komentira ovu realnost
koja poni{tava same korijene svih argumenata koje on brani:
“Naprimjer, kambrijski slojevi stijena, stari oko 600 miliona godina, najs-
36 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
(*) R.L. Gregory , Eye and Brain: The Psychology of Seeing, Oxford University Press, 1995., p.31
scenario tako|er nedostaju dokazi. Ne postoji niti jedan jedini fosil koji
potvr|uje da su neka pola ribe/pola amfibije stvorenja ikada postojala. Ova
~injenica je, iako nerado, potvr|ena od strane dobro poznatog evolu-
cionisti~kog autoriteta Roberta L. Carrolla, koji je autor djela Paleontologija
ki~menjaka i evolucija: “MMi nemamo intermedijarnih fosila izme|u rhipidis -
tian riba (njegov omiljeni “predak” tetrapoda) i ranih amfibija.”31 Dva evolu-
cionista, paleontolozi Colbert i Morales su u vezi s tri osnovne klase amfibi-
ja - `aba, gu{tera i caecilija, dali ovakav komentar:
“Nema dokaza bilo kakvih paleozoi~nih amfibija koje su imale kombinirane
karakteristike koje bi bile o~ekivane za jednog jedinog zajedni~kog pretka.
Najstarije poznate `abe, gu{teri i caecilije veoma su sli~ne svojim `ivim
prethodnicima.”32
Sve do prije pedeset godina, evolucionisti su smatrali da je jedno takvo
bi}e doista i postojalo. Ova riba, zvana Coelacanth, ~ija je starost procijenje-
na na 410 miliona godina, bila je predstavljena kao prijelazna forma sa jed-
nim primitivnim plu}ima, sa razvijenim mozgom, sa digestivnim i cirkula-
tornim sistemom spremnim da funkcionira na zemlji i ~ak sa jednim primi-
tivnim mehanizmom za hodanje. Ove anatomske interpretacije prihva}ene su
kao nepobitna istina me|u znanstvenim krugovima sve do kraja 30-ih godina.
Coelacanth je bio predstavljen kao jedna prava prijelazna forma koja dokazu-
je evolucioni prijelaz iz vode na kopno.
410 miliona godina star fosil Coelacantha. Evolucionisti su tvrdili da je on bio prelazni oblik
iz vode na kopno. Æivi primjerci ove ribe uhvaÊeni su mnogo puta od 1938. godine, osigu-
ravajuÊi dobar primjer obima spekulacija u koje se upuπtaju evolucionisti.
ZA[TO JE PRIJELAZ IZ VODE NA KOPNO NEMOGU∆?
Pitanje “kako je savr{ena gra|a krila nastala kao rezultat uzastopnih na-
sumi~nih mutacija” ostaje potpuno neodgovoreno. Nema na~ina da se objas-
ni kako su se prednje ruke reptila mogle promijeniti u perfektno funkcionira-
ju}a krila, kao rezultat izvrtanja u reptilskim genima (mutacija).
[tavi{e, samo posjedovanje krila nije dovoljno jednom organizmu sa
kopna da poleti. Organizmi koji borave na zemlji li{eni su mnogih mehaniza-
ma u tjelesnoj gra|i koje ptice koriste za letenje. Naprimjer, kosti ptica su
mnogo lak{e nego kosti `ivotinja koje borave na zemlji. Njihova plu}a
funkcioniraju na druga~iji na~in. Oni imaju druga~iji mi{i}ni i ko{tani sistem
i veoma specijaliziran kardio-vaskularni sistem. Ove karakteristike su predu-
vjeti za letenje, koji su potrebni, u najmanju ruku, toliko koliko i krila. Ovi
mehanizmi morali su postojati svi zajedno i u isto vrijeme; oni nisu mogli biti
formirani postepeno - “akumuliranjem”. Evo za{to je teorija koja tvrdi da su
zemljani organizmi evoluirali u zra~ne organizme potpuno pogre{na.
Sve ovo name}e jedno drugo pitanje: ~ak i ako pretpostavimo da je ova
nemogu}a pri~a istinita, za{to onda evolucionisti nisu u stanju prona}i bilo
kakav “polukrilati” ili “jednokrili” fosil da podr`e svoju pri~u?
izlaz
bronhije
ulaz
alveola parabronhije
Anatomija ptica je veoma razliËita od anatomije reptila, njihovih navodnih predaka. PtiËija pluÊa
funkcioniraju na totalno drugaËiji naËin od onoga u æivotinja koje borave na zemlji. @ivotinje koje bo-
rave na zemlji udiπu i izdiπu kroz iste disajne sudove. U ptica, dok zrak ulazi u pluÊa sprijeda, on izlazi
straga. Ovaj posebni "dizajn" je specijalno napravljen za ptice, koje trebaju veliku koliËinu kisika za
vrijeme leta. NemoguÊe je da se jedna takva struktura razvila iz pluÊa reptila.
Joπ jedan dizajn koji evolucija nije uspjela objasniti:
PTI»IJE PERJE
eorija evolucije, koja tvrdi ticut, A. H. Brush, prihvata ovu re-
Porijeklo sisara
Kao {to smo naprijed istakli, teorija evolucije zastupa stav da su se neka
imaginarna bi}a koja su iza{la iz mora transformirala u reptile i da su ptice
formirane evolucijom reptila. Prema istom scenariju, reptili su preci ne samo
ptica nego isto tako i sisara. Me|utim, postoje velike strukturalne pukotine
izme|u reptila, koji imaju krlju{ti na svojim tijelima, koji su hladnokrvni i ko-
ji se razmno`avaju polaganjem jaja, sa jedne strane, i sisara koji imaju krzno
na svojim tijelima, koji su toplokrvni i koji se razmno`avaju ra|aju}i svoje
potomstvo kao `ivo, sa druge strane.
Porijeklo ptica i sisara 51
Crteæ koji je objavljen u Sunday Maurice Wilsonov crteæ N.Parkerov crteæ N. Geographic,
Timesu, 5 aprila 1964. godine septembar 1960
Ova slika je nacrtana na bazi samo jednog jedinog zuba i objavljena u Ëasopisu Illustrated
London News 24. jula 1922. Meutim, evolucionisti su bili izuzetno razoËarani kada je
otkriveno da ovaj zub nije pripadao ni majmunolikom biÊu, ni Ëovjeku, nego jednoj izum-
rloj vrsti svinje.
62 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
U
prethodnim poglavljima vidjeli smo da u prirodi nema mehaniza-
ma koji bi naveli `iva bi}a da evoluiraju, i vidjeli smo da `ive vrste
postaju, ne kao rezultat evolucionog procesa, nego da se pojavljuju
sasvim iznenada u njihovoj sada{njoj savr{enoj formi. To jest, one su
stvorene svaka posebno. Zbog toga je o~igledno da je i “evolucija ~ovjeka”,
isto tako, samo pri~a koja se nikada nije desila.
[ta onda evolucionisti predla`u kao osnovu za svoju pri~u?
Njihova osnova je postojanje mno{tva fosila na kojima su evolucionisti
u stanju izgraditi i razvijati imaginarne interpretacije. Kroz cijelu historiju
`ivjelo je vi{e od 6.000 majmunskih vrsta, a ve}ina njih su izumrle. Danas,
samo 120 majmunskih vrsta `ivi na Zemlji. Ovih, otprilike, 6.000 majmun-
skih vrsta, od kojih su ve}ina izumrle vrste, predstavljaju bogat izvor za
evolucioniste.
Evolucionisti su napisali scenario evolucije ~ovjeka poredav{i u niz neke
lobanje koje su im odgovarale, od najmanje do najve}e, i ubaciv{i lobanje
nekih izumrlih ljudskih rasa me|u njih. Prema ovom scenariju, ljudi i savre-
meni majmuni imaju zajedni~ke pretke. Ova bi}a evoluirala su vremenom i
neka od njih su postala majmuni dana{njice, dok je druga grupa, koja je sli-
jedila drugu granu evolucije, postala dana{njim ~ovjekom.
Me|utim, svi paleontolo{ki, anatomski i biolo{ki nalazi pokazali su da
je ova tvrdnja evolucije jednako la`na i ni{tavna kao i sve druge. Nijedan
~vrst ili stvaran dokaz nije pru`en da doka`e da postoji srodstvo izme|u ~ov-
jeka i majmuna, izuzev falsifikata, izvrtanja i zavode}ih crte`a i komentara.
Fosilni zapis pokazuje nam da su kroz cijelu historiju ljudi bili ljudi, a
majmuni - majmuni. Neki od fosila za koje evolucionisti tvrde da su preci
~ovjeka, ustvari pripadaju ljudskim rasama koje su `ivjele sve donedavno, do
prije, otprilike, 10.000 godina, i onda nestale. [tavi{e, mnoge dana{nje
ljudske zajednice imaju isti fizi~ki izgled i karakteristike kao ove izumrle
64 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
ljudske rase, za koje evolucionisti tvrde da su preci ljudi. Sve ovo su jasni
dokazi da ~ovjek nije pro{ao kroz evolucioni proces u bilo kojem periodu his-
torije.
[to je najva`nije, postoje brojne anatomske razlike izme|u majmuna i
~ovjeka, a nijedna od njih nije takve vrste da bi mogla nastati kroz evolucioni
proces. “DDvono{tvo” je jedna od njih. Kao {to }emo kasnije detaljno opisati,
dvono{tvo je karakteristi~no jedino za ~ovjeka i ono je jedna od najva`nijih
osobina koja ~ovjeka izdvaja od drugih `ivotinja.
polukru`ni kanali
ampulni nervi
Komparativna analiza
sakule ampule
polukru`nih kanala un-
utra{njeg uha ~ovjeka i
majmuna pokazala je da su
bi}a za koja se tvrdilo da
koklea su bili preci ~ovjeka, ust-
gornji polukru`ni kanali
endolimfom na- vari bili obi~ni majmuni.
punjeni kanali
Australopithecus i Homo
srednji polukru`ni
kanali
habilis imaju kanale un -
utra{njeg uha kao u maj-
stra`nji polukru`ni muna, dok Homo erectus
kanal ima kanale unutra{njeg
uha kao u ~ovjeka.
ampulni i kristni kanal
Scenario evolucije ~ovjeka 71
DREVNI MORNARI:
"Prethistorijski ljudi su bili mnogo pametniji nego πto smo pretpostavljali..." Vijesti objavljene
u New Scientist 14. marta 1998. govore nam da su odreeni ljudi, od strane evolucionista zvani
Homo erectus, prakticirali pomorstvo joπ prije 700 hiljada godina. Ovi ljudi, koji su imali do-
voljno znanja i tehnologiju da izgrade brodove i koji su posjedovali smisao i sposobnost da
naprave korist od pomorskog transporta, teπko mogu biti nazvani "primitivnim".
“primitivnu vrstu”, ipak, svi nalazi pokazuju da oni nisu bili druga~iji od
nekog “krupnijeg” ~ovjeka koji danas ide ulicom. Jedan istaknuti autoritet u
ovom podru~ju, Erik Trinkaus, paleoantropolog sa New Mexico University,
pi{e:
“Detaljna usporedba ostataka kostura Neandertalca sa kosturima savremenih
ljudi pokazala su da ne postoji ni{ta u anatomiji Neandertalca {to bi ub -
jedljivo ukazivalo na lokomotorne, manipulativne, intelektualne ili jezi~ne
sposobnosti koje bi bile inferiornije od onih kod savremenih ljudi.”76
Mnogi savremeni istra`iva~i definiraju neandertalskog ~ovjeka kao pod-
vrstu savremenog ~ovjeka i zovu ga “Homo sapiens neandertalensis”. Nalazi
svjedo~e da su Neandertalci sahranjivali svoje mrtve, modelirali muzi~ke in-
strumente i imali kulturne povezanosti sa Homo sapiensom `ive}i tokom is-
tog vremenskog perioda. Da ka`emo to precizno, Neandertalci su “robusna”
ljudska rasa koja je, jednostavno, vremenom i{~ezla.
(Bed II). Ovdje je Leakey na{ao ostatke jedne kamene kolibe. Neobi~an as-
pekt ovog doga|aja je bio to {to je ova gra|evina, koja se jo{ koristi u nekim
dijelovima Afrike, mogla biti konstruirana jedino od strane Homo sapiensa!
Tako da su prema nalazima Leakeya, Australopithecus, Homo habilis, Homo
erectus i savremeni ~ovjek morali istovremeno `ivjeti prije, otprilike, 1,7 mil-
iona godina.83 Ovo otkri}e zasigurno poni{tava evolucionu teoriju koja tvrdi
da je savremeni ~ovjek evoluirao iz majmunolike vrste kao {to je
Australopithecus.
~ovjeka (Homo sapiens). Russel Tuttle koji je ispitivao ove otiske napisao je:
"Mogao ih je na~initi jedan mali bosonogi Homo sapiens... U svim primjet-
nim morfolo{kim karakteristikama, stopala individua koja su napravila ove
tragove ne mogu se razlikovati od onih kod savremenih ljudi."86
Nepristrasna ispitivanja ovih otisaka otkrila su njihove prave vlasnike. U
biti, ovi otisci stopala sastoje se od 20 fosiliziranih otisaka nekog 10 godina
starog savremenog ~ovjeka i 27 otisaka jednog ~ak jo{ mla|eg savremenog
~ovjeka. Oni su nesumnjivo bili savremeni ljudi poput nas.
Ova situacija je gurnula Laetoli otiske stopala u centar diskusije tokom
mnogih godina. Evolucionisti - paleoantropolozi su beznade`no poku{avali
ovo nekako objasniti, po{to im je bilo te{ko prihvatiti ~injenicu da je neki
savremeni ~ovjek hodao po Zemlji jo{ prije 3,6 miliona godina. Tokom 90-ih
ovo “obja{njenje” po~elo je poprimati obrise. Evolucionisti su odredili da su
ovi otisci stopala na~injeni od strane Australopithecusa zato {to je prema nji-
hovoj teoriji nemogu}e da je homo vrsta postojala prije 3,6 miliona godina.
Russel H. Tuttle napisao je slijede}e
u jednom svom ~lanku iz 1990.:
“Sve u svemu, 3,5 miliona godina
stari tragovi na G lokaciji u
Leatoli podsje}aju na one od stal-
no izuvenih savremenih ljudi.
Nijedna od njihovih karakteristi-
ka ne sugerira da su Laetoli ljudi
bili manje sposobni dvono{ci
nego {to smo to mi. Da nije poz-
nato da su G otisci stopala toliko
stari, mi bismo spremno
zaklju~ili da su oni bili na~injeni
od strane ~lana roda Homo... U
bilo kom drugom slu~aju mi bis-
mo uklonili labavu pretpostavku
da su Laetoli otisci stopala bili
Scenario evolucije ~ovjeka 83
U
prethodnom dijelu ove knjige pokazali smo kako fosilni zapisi
poni{tavaju teoriju evolucije. Ustvari, nismo morali iznositi ni{ta
od svega toga jer se teorija evolucije ru{i mnogo prije nego {to se i
do|e do tvrdnji o “evoluciji vrsta” i fosilnim dokazima za nju. Ono {to ~ini
teoriju besmislenom od njenog samog po~etka je pitanje “kako se `ivot na
Zemlji pojavio, tj. zapo~eo”.
Kada se ovo pitanje postavi, teorija evolucije odgovara da je `ivot za-
po~eo sa jednom }elijom koja se formirala slu~ajno. Prema tom scenariju, pri-
je ~etiri milijarde godina razli~ite anorganske hemijske supstance reagirale su
me|usobno u prvobitnoj atmosferi Zemlje, u kojoj su efekti gromova i pri-
tiska uzrokovali da te supstance formiraju prvu `ivu }eliju.
Prvo {to se mora re}i je da je tvrdnja da se neorganske materije mogu
udru`iti i formirati `ivot jedna neznanstvena tvrdnja, koja sve do danas nije
provjerena nekim eksperimentom ili promatranjem. Svaka `iva }elija je
formirana repliciranjem (kopiranjem) druge }elije. Niko u svijetu, nikada, ni-
je uspio formirati `ivu }eliju stavljaju}i zajedno razli~ite neorganske materi-
je, ~ak ni u najnaprednijim laboratorijama.
Teorija evolucije tvrdi da su }elije `ivih bi}a, koje ne mogu biti proizve-
dene ~ak ni kada se sve snage ljudskog intelekta, znanja i tehnologije upotri-
jebe, nastale slu~ajno u prvobitnim uvjetima na Zemlji. Na slijede}im strani-
cama ispitat }emo za{to je ova tvrdnja suprotna najosnovnijim principima
znanosti i razuma.
[tavi{e, one nisu zaboravile ostaviti prostora za instaliranje vode, struje i sis-
tema za grijanje, koji }e se tako|er kasnije slu~ajno formirati. Sve je i{lo tako
dobro da su slu~ajnosti i “prirodni uvjeti” proizveli savr{eno dizajniranu
zgradu.
Ako ste uspjeli odr`ati vjeru u ovu pri~u do sada, tada ne}ete imati prob-
lema pretpostaviti kako su druge zgrade, fabrike, autoputevi, trotoari, infra-
struktura, komunikacije i transportni sistemi ovoga grada nastali. Ako imate
tehni~ko znanje i ako ste pristojno upoznati sa temom, mo`ete ~ak napisati
izuzetno “znanstveno potkrijepljenu” knjigu od nekoliko tomova, iznose}i
svoje teorije o “evolucijskom procesu sistema kanalizacije i njegovoj prila-
go|enosti postoje}im strukturama”. Mo`ete biti odlikovani akademskom na-
gradom za va{e sjajne studije i mo`ete se smatrati genijem koji prosvjetljuje
~ovje~anstvo.
Teorija evolucije tvrdi da je `ivot nastao slu~ajno. To je tvrdnja koja ni-
je ni{ta manje apsurdna nego na{a pri~a, zato {to }elija, sa svim svojim vi-
sokokvalificiranim sistemima za komuniciranje, transport i upravljanje, nije
ni{ta manje slo`ena od bilo kojeg grada.
ovo sa~injava samo jedan mali dio ovog nevjerovatno slo`enog sistema.
W. H. Thorpe, jedan evolucionista - znanstvenik, priznaje da “nnajjed -
nostavniji tip }elije predstavlja ‘mehanizam’ nezamislivo slo`eniji od bilo ko -
je ma{ine dosad zami{ljene i konstruirane od strane ~ovjeka”.91
Ona je toliko kompleksna da ~ak ni visoki nivo tehnologije koji je ~ov-
je~anstvo postiglo ne mo`e proizvesti jednu takvu }eliju. Nikada nijedan
poku{aj da se kreira umjetna }elija nije postigao uspjeh. Ustvari, svi poku{aji
da se to u~ini su napu{teni.
Teorija evolucije tvrdi da je ovaj sistem, koji ~ovje~anstvo sa svom svo-
jom inteligencijom, znanjem i tehnologijom na raspolaganju ne mo`e
proizvesti, nastao “slu~ajno”, pod utjecajem prvobitnih uvjeta na Zemlji. Da
damo drugi primjer. Vjerovatno}a formiranja }elije igrom slu~aja je poput
vjerovatno}e da se od{tampa jedna knjiga prilikom eksplozije u {tampariji.
JEZGRO
ENDOPLAZMATSKI
RETIKULUM
no kasnije.)
^injenica da funkcionalna gra|a proteina nikako ne mo`e nastati
slu~ajno, mo`e se uo~iti jednostavnim ra~unom vjerovatno}e koji mo`e sh-
vatiti bilo ko.
Jedna proteinska molekula prosje~ne veli~ine sastavljena je od 280
aminokiselina me|u kojima postoji 12 razli~itih vrsta. One mogu biti
poredane na 10300 (10 na tristotu) razli~itih na~ina. (Ovo je astronomsko veli-
ki broj koji se sastoji od jedinice - “1”, iza koje slijedi 300 nula.) Od svih ovih
mogu}ih kombinacija samo jedna od njih formira `eljenu proteinsku moleku-
lu. Ostatak su aminokiselinski lanci koji su ili potpuno beskorisni ili potenci-
jalno {tetni za `ive tvari.
Drugim rije~ima, vjerovatno}a formiranja samo jedne proteinske
molekule je “1 naprema 10300”. Mogu}nost da se ovo desi prakti~no ne pos-
toji. (U matematici su vjerovatno}e koje su manje od 1 naprema 1050 prih-
va}ene kao “nulta vjerovatno}a”.)
Osim toga, jedna proteinska molekula od 280 aminokiselina je skromne
veli~ine u odnosu na neke gigantske proteinske molekule koje se sastoje od
hiljada aminokiselina. Kada primijenimo sli~an ra~un vjerovatno}e na ove gi-
gantske molekule, vidimo da ~ak ni rije~ nemogu}e nije vi{e “adekvatna”.
Kada krenemo jedan korak dalje u razvojnoj shemi `ivota, uo~avamo da
jedan protein, sam po sebi, ne zna~i ni{ta. Jedna od najmanjih bakterija koja
je ikad otkrivena, Mycoplasma Hominis H39, sadr`i 600 “tipova” proteina. U
ovom slu~aju bismo trebali ra~un vjerovatno}e koji smo gore uradili za samo
jedan protein uraditi sada za svaki od 600 razli~itih tipova proteina ({to zna~i
da je vjerovatno}a slu~ajnog nastanka ovakve bakterije jo{ puno, puno man-
ja). Rezultat iscrpljuje ~ak i koncept nemogu}nosti.
Neko ko sada ~ita ove retke, a ko je do sada prihvatao teoriju evolucije
kao znanstveno obja{njenje, mo`e posumnjati da su ovi brojevi preuveli~ani i
da ne odra`avaju pravo ~injeni~no stanje. To nije tako: ovo su nedvosmislene
i konkretne ~injenice. Nijedan evolucionist nema prigovor ovim brojkama. Oni
prihvataju da je vjerovatno}a slu~ajnog formiranja jednog proteina “slaba kao
i vjerovatno}a da majmun napi{e historiju ~ovje~antva na daktilo-ma{ini a da
ne na~ini nijednu gre{ku”.93 Me|utim, umjesto prihva}anja drugog obja{njen-
ja, tj. stvaranja, oni nastavljaju sa branjenjem ove nemogu}nosti.
Kompjuterska simulacija dvije razliËite kompleksne proteinske molekule koje su bitne za æiv -
ot. Na lijevoj strani je protein enzima "acetokolinesteraze" koji funkcionira sa enzimom zvan-
im acetil kolin, osiguravajuÊi prenoπenje elektriËnog impulsa izmeu nerava. Kada je ovaj pro-
tein manjkav, nervni sistem ne moæe funkcionirati i organizam umire. Na desnoj strani je joπ
jedna proteinska molekula zvana "acetilkoA vezujuÊa".
Ljevoruki proteini
Hajde da sada u detalje ispitamo za{to je nemogu} evolucionisti~ki sce-
nario koji se odnosi na formiranje proteina.
96 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
Nulta vjerovatno}a
Kao {to se mo`e vidjeti ispod, vjerovatno}a slu~ajnog formiranja pro-
Molekularni }orsokak evolucije 99
10950 =
100.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000
VjerovatnoÊa da jedan protein od 500 aminokiselina bude formiran sluËajno je...
NULTA VJEROVATNO∆A
Postoje tri osnovna uvjeta za formiranje upotrebljivog proteina:
Prvi uvjet: da su sve aminokiseline u proteinskom lancu odgovarajuÊeg tipa i da su
poredane u pravilnom redoslijedu
Drugi uvjet: da su sve aminokiseline u lancu ljevoruke
TreÊi uvjet: da se sve ove aminokiseline meusobno spajaju formiranjem hemijskih veza
zvanih "peptidne veze".
Da bi se protein formirao sluËajno, sva tri osnovna uvjeta moraju postojati istovremeno.
VjerovatnoÊa sluËajnog formiranja proteina je jednaka umnoπku vjerovatnoÊa za real-
iziranje svakog od ova tri uvjeta posebno. Naprimjer, za prosjeËnu molekulu koja se sas-
toji od 500 aminokiselina:
1. VjerovatnoÊa da se aminokiseline spoje u pravilnom redosljedu:
Postoji 20 tipova aminokiselina koji sudjeluju u formiranju proteina. Prema tome:
-VjerovatnoÊa da svaka od aminokiselina bude korektno
izabrana izmeu ovih 20 tipova =1/20
-VjerovatnoÊa da sve od ovih 500 aminokiselina budu
korektnoodabrane = 1/20500 = 1/10650
Dakle 1 sluËaj od 10650 (pokuπaja), odnosno, jednom u 10650
svakom poku{aju, ~ak niti jedna strana supstanca ne bi smjela biti umije{ana.
Tako|er je neophodno da lanac koji se formira tokom jednog poku{aja ne
bude razdvojen i uni{ten prije no {to se na njega sve`e njegova 499. karika.
Svi ovi uvjeti zna~e da vjerovatno}e koje smo spominjali va`e jedino u kon-
troliranoj okolini, gdje postoje svjesni mehanizmi koji usmjeravaju po~etak i
kraj, i svaki stadij procesa, i gdje je jedino odabir aminokiseline “prepu{ten
slu~aju”. Bez sumnje je nemogu}e da takva okolina postoji pod prirodnim
uvjetima. Zbog toga je formiranje proteina u prirodnoj okolini logi~ki i
tehni~ki nemogu}e, bez obzira na “aspekt vjerovatno}e”. Ustvari, govoriti o
vjerovatno}i da se desi takav doga|aj je sasvim neznanstveno.
Neki neupu}eni evolucionisti ne shva}aju ovo. Budu}i da oni pret-
postavljaju da je formiranje proteina obi~na hemijska reakcija, oni prave smi-
je{ne dedukcije, kao npr. “aminokiseline su se kombinirale putem reakcija i
formirale proteine”. Me|utim, slu~ajne hemijske reakcije koje se odigravaju
u anorganskim strukturama mogu dati jedino jednostavne i primitivne prom-
jene. Njihov broj je odre|en i ograni~en. Za ne{to slo`enije hemijske materi-
je, moraju biti uklju~ene velike fabrike, hemijske planta`e i laboratorije.
Takav slu~aj je sa lijekovima, kao i sa mnogim drugim hemijskim materija-
ma koje koristimo u svakodnevnom `ivotu. Proteini imaju mnogo slo`eniju
strukturu nego one hemikalije koje proizvodi industrija. Zbog toga je
nemogu}e da su proteini, od kojih je svaki ~udo dizajna i tehnike, u kojemu
svaki dio pristaje na svoje mjesto u odre|enom redoslijedu, postali kao rezul-
tat nasumi~nih hemijskih reakcija.
No, hajde da za trenutak ostavimo sve ove nemogu}nosti koje smo do
sada opisali i pretpostavimo da je upotrebljiva, svrhovita proteinska moleku-
la ipak evoluirala - spontano i “pukim slu~ajem”. Ve} na ovoj ta~ki evoluci-
ja opet nema odgovora, zato {to je, da bi se proteini odr`ali, potrebno da budu
izolirani od prirodne okoline u kojoj se nalaze i da budu za{ti}eni pod veoma
posebnim uvjetima. U suprotnom, ovaj protein bi se ili dezintegrirao, zbog iz-
lo`enosti prirodnim uvjetima na Zemlji, ili bi mu se pridru`ile druge kiseline,
aminokiseline, ili hemijski sastojci, ~ime bi izgubio svoje osobine i pretvorio
se u potpuno druga~iju i neupotrebljivu supstancu.
Molekularni }orsokak evolucije 103
Millerov eksperiment
Namjera Stanleya Millera je bila da postigne eksperimentalno otkri}e
pokazuju}i da su aminokiseline, gradivni elementi proteina, mogle postati
slu~ajno na be`ivotnoj Zemlji milijardama godina ranije.
U svom eksperimentu Miller je upotrijebio mje{avinu gasa za kakvu je
pretpostavio da je postojala na prvobitnoj Zemlji (ali za koju je kasnije
dokazano da je bila nerealna) sastavljenu od amonijaka, metana, hidrogena i
vodene pare. Budu}i da ovi gasovi ne bi reagirali jedni sa drugima u prirod-
nim uvjetima, on je u ovaj milje uveo energetsku stimulaciju da bi otpo~eo
reakciju me|u njima. Pretpostavljaju}i da bi ova energija mogla do}i od
odbljesaka gromova u primordijalnoj atmosferi, on je upotrijebio izvor um-
jetnog pra`njenja elektriciteta da bi osigurao potrebnu energiju.
Miller je kuhao ovu mje{avinu gasa na 100°C u toku jedne sedmice i do-
datno je uklju~io elektri~nu struju. Na kraju sedmice Miller je analizirao
hemikalije koje su se formirale na dnu posude i uo~io da su stvorene 3 od 20
aminokiselina koje sa~injavaju osnovne gradivne elemente proteina.
Ovaj eksperiment je izazvao veliko uzbu|enje me|u evolucionistima i
bio je promoviran kao izvanredan uspjeh. [tavi{e, u stanju opojne euforije ra-
zli~ite publikacije su donijele naslove kao “Miller stvara `ivot”. Me|utim, sve
molekule koje je Miller uspio na~initi bile su samo neke anorganske
molekule.
Molekularni }orsokak evolucije 105
visokim temperaturama.
Ali, Fox nije odustao. On je kombinirao pro~i{}ene aminokiseline u lab-
oratoriji “pod vrlo posebnim uvjetima” zagrijavaju}i ih u suhoj okolini.
Aminokiseline su se kombinirale, ali jo{ uvijek nisu bili dobiveni proteini.
Ustvari, ono {to je on dobio bile su jednostavne, neure|ene om~e aminokiseli-
na, namjerno kombinirane jedne sa drugima, i koje su bile daleko od toga da
podsje}aju na bilo koji protein koji izgra|uje `iva bi}a. [tavi{e, kada bi Fox
dr`ao ove aminokiseline na stalnoj temperaturi, tada bi ove neupotrebljive
om~e aminokiselina tako|er bile dezintegrirane.108
Druga stvar koja poni{tava eksperiment je to {to Fox nije koristio ne-
upotrebljive zavr{ne produkte dobivene u Millerovom eksperimentu, nego
~iste aminokiseline iz `ivih organizama. Me|utim, ovaj eksperiment, koji je
pretendirao da bude nastavak Millerovog eksperimenta, morao je krenuti od
rezultata koje je postigao Miller. A, ipak, ni Fox, a niti bilo koji drugi
istra`iva~, nisu upotrijebili beskorisne aminokiseline koje je proizveo
Miller.109
Foxov eksperiment nije primljen pozitivno ~ak ni u evolucionisti~kim
krugovima zato {to je bilo jasno da se besmisleni aminokiselinski lanci (pro-
teinoidi), koje je on dobio, ne bi mogli formirati u prirodnim uvjetima.
[tavi{e, proteini - osnovne jedinice `ivota, jo{ uvijek ne bi mogli biti proizve-
deni. Problem porijekla proteina jo{ uvijek ostaje nerije{en. U jednom ~lanku
u popularnom znanstvenom ~asopisu iz 70-ih, Chemical Engineering News,
Foxov eksperiment je spomenut ovako:
“Sydney Fox i drugi istra`iva~i uspjeli su da ujedine aminokiseline u oblik
‘proteinoida’ koriste}i veoma posebne tehnike zagrijavanja pod uvjetima
koji ustvari nikako nisu ni postojali u prvobitnim stadijima Zemlje.
Tako|er, oni nikako nisu sli~ni vrlo pravilnim proteinima prisutnim u `ivim
bi}ima. Oni nisu ni{ta drugo do beskorisne, nepravilne mrlje. Istina je da bi
one definitivno bile uni{tene, ~ak i ako su ovakve molekule bile formirane
u ranim stadijima.”110
Ustvari, proteinoidi koje je Fox proizveo bili su, i u gra|i i u funkciji,
potpuno druga~iji od pravih proteina. Razlika izme|u proteina i “proteinoida”
bila je velika kao razlika izme|u opreme visoke tehnologije i gomile sirovog,
NEÆIVA MATERIJA NE MOÆE PROIZVESTI ÆIVOT
J
edan broj evolucionistiËkih eksperimenata, kao πto su Millerov i
Foxov eksperiment, bili su smiπljeni da dokaæu tvrdnju da neæiva
materija moæe samu sebe organizirati i proizvesti kompleksno æivo
biÊe. Ovo je potpuno neznanstveno ubjeenje. Svako promatranje i
eksperiment su nepobitno dokazali da materija nema takvu sposobnost.
»uveni engleski astronom i matematiËar Sir Fred Hoyle primjeÊuje da ma-
terija ne moæe proizvesti æivot sama od sebe, bez namjernog, promiπljenog
uplitanja:
"Ako su postojali osnovni principi materije koji su nekako doveli or -
ganske sisteme do æivota, njihovo postojanje bi se trebalo lahko moÊi
demonstrirati u laboratoriju. Neko bi, naprimjer, mogao uzeti bazen za
plivanje da predstavlja prvobitnu "juhu". Napunite ga molim, sa bilo ko-
jim hemikalijama nebioloπke prirode. Pumpajte, molim, bilo koje
gasove preko toga, ili kroz to, i izloæite to bilo kojoj vrsti zraËenja koju
vaπa maπta zahtijeva. Neka eksperiment traje godinu dana, i pogledajmo
koliko mnogo od onih 2.000 enzima (proteina proizvedenih od strane
æivih Êelija) su se pojavili u kupki. Dat Êu vam odgovor i tako Êu vam
saËuvati vrijeme i spasiti vas poblema i troπkova izvoenja eksperimen-
ta. NeÊete naÊi ama baπ niπta, izuzev moguÊeg taloga od stojanja sas-
tavljen od aminokiselina i drugih jednostavnih organskih hemikalija."1
EvolucionistiËki biolog Andrew Scott priznaje istu Ëinjenicu:
"Uzmite neku materiju, zagrijavajte je dok je mijeπate i Ëekajte. Ovo je
moderna verzija Postanka. 'Fundamentalne' sile gravitacije, elektromag-
netizma i jake i slabe nuklearne sile uËinile ostatak posla... Ali, koliko
mnogo od ove privlaËne priËe je Ëvrsto ustanovljeno, a koliko mnogo os-
taje spekulacija puna nade? Uistinu, mehanizam gotovo svakog glavnog
koraka, od hemijskih prekursora pa sve do prvih prepoznatljivih Êelija,
predmet je ili kontroverzija ili potpune zbunjenosti."2
1 Fred Hoyle, The Intelligent Universe, New York, Holt, Rinehard & Winston, 1983, str. 256
2 Andrew Scott, "Update on Genesis", New Scientist, Vol. 106, May 2nd, 1985, str. 30
Molekularni }orsokak evolucije 113
neobra|enog materijala.
Nadalje, nije bilo {anse ~ak i za ove iregularne aminokiselinske lance da
pre`ive u prvobitnoj atmosferi. [tetni i destruktivni fizi~ki i hemijski efekti,
uzrokovani jakom izlo`eno{}u ultraljubi~astom zra~enju, i nestabilni prirod-
ni uvjeti, uzrokovali bi da se ovi proteinoidi dezintegri{u. Zbog Le
Chatelierovog principa bilo je nemogu}e da se aminokiseline kombiniraju
pod vodom, gdje ultraljubi~asti zraci ne dopiru do njih. S obzirom na ovo,
ideja da su proteinoidi osnova `ivota kona~no je izgubila podr{ku me|u
znanstvenicima.
specijalne baze koje ~ine ovu molekulu. Ove baze su ozna~ene kao A, T, G,
C prema po~etnim slovima njihovih imena. Sve strukturalne razlike me|u
ljudima ovise o varijacijama u redoslijedu ovih slova.
Ovo je jedna vrsta banke podataka sastavljenih od ~etiri slova.
Redoslijed ovih slova u DNA odre|uje strukturu ljudskog bi}a do u na-
jmanje detalje. Uz osobine kao {to su te`ina, o~i, kosa i boja ko`e, DNA svake
}elije tako|er sadr`i dizajn 206 kostiju, 600 mi{i}a, mre`u 10.000 slu{nih
mi{i}a, mre`u od 2.000,000 opti~kih `ivaca, 100 milijardi nervnih }elija i 100
triliona }elija u tijelu. Ukoliko bismo poku{ali zapisati informacije {ifrirane u
DNA, tada bi to zna~ilo da }emo sastaviti biblioteku koja sadr`i 900 tomova
enciklopedija, od kojih svaka ima 500 stranica. Ova nevjerovatno velika
koli~ina informacija je {ifrirana u dijelovima DNA koji se zovu “geni”.
Augera:
"Mi moramo o{tro razlu~iti dva stadija prilikom formi-
ranja kompleksnih molekula kao {to su nukleotidi
putem nasumi~nih hemijskih reakcija. (1) Proizvodnja
nukleotida jedan po jedan, {to je mogu}e, i (2) njihovo
kombiniranje u vrlo posebne nizove-redoslijede. Ovo
drugo je apsolutno nemogu}e."112
^ak je, nakon otkri}a DNA, i Francis Crick, koji je
dugo godina vjerovao u teoriju molekularne evolucije,
priznao sam sebi da takva kompleksna molekula nije
Profesor Francis Crick:
mogla biti formirana slu~ajno{}u, spontano, kao rezultat
"Izgleda da je nastanak æivota
evolutivnog procesa: gotovo Ëudo."
"Jedan po{ten ~ovjek, naoru`an svim znanjem koje je
nama danas dostupno, mo`e jedino izjaviti da, u nekom smislu, nastanak
`ivota na momente izgleda gotovo kao neko ~udo."113
Turski evolucionista profesor Ali Demirsoy bio je prisiljen da napravi
slijede}e priznanje o ovoj temi:
“Ustvari, vjerovatno}a formiranja proteina i nukleinskih kiselina je neproc-
jenjivo mala. [tavi{e, {ansa za pojavljivanje ta~no odre|enih proteinskih
lanaca je tako mala da se mo`e nazvati ‘astronomski’ malom.”114
Ovdje se pojavljuje jedna veoma interesantna dilema: dok se DNA mo`e
replicirati (kopirati, umno`avati) jedino uz pomo} nekih enzima koji su ust-
vari proteini, sinteza ovih enzima mo`e biti realizirana jedino pomo}u infor-
macija {ifriranih u DNA. Po{to oboje podjednako zavise jedno od drugog,
jedno je moralo postojati izvjesno vrijeme da bi moglo nastati drugo.
Ameri~ki mikrobiolog Jacobson, komentira o ovoj temi:
“Uputstva za reprodukciju planova, za energiju i ekstrakciju dijelova posto-
je}e okoline, za rast niza i za efektorski mehanizam prevo|enja instrukcija
u rast - sve je to, u isto vrijeme, moralo biti prisutno u momentu kada je nas-
tao `ivot. Ova kombinacija doga|aja izgleda nemogu}e nevjerovatna da bi
se desila slu~ajno.”115
Gornji citat je napisan dvije godine nakon objelodanjivanja strukture
DNA od strane Jamesa Watsona i Francisa Cricka. Ali, uprkos svom razvitku
PRIZNANJA EVOLUCIONISTA
1 Leslie E. Orgel, "The Origin of Life on Earth", Scientific American, vol. 271, October 1994.
str. 78
2 John Horgan, "In the Beginning", Scientific American, vol. 264, February 1991, str. 119
3 Douglas R. Hofstadter, Godel, Escher, Bach: An Eternal Golden Braid, New York, Vintage
Books, 1980, str. 548
oti~ne RNA imale dvije osobine koje nisu evidentne danas: kapacitet da se
replicira bez proteina i sposobnost da katalizira svaki korak sinteze pro-
teina.”121
Kao {to bi trebalo biti jasno, o~ekivati ova dva kompleksna i ekstremno
neophodna procesa od molekule RNA, mogu}e je jedino uz pomo} snage
ma{te i gledi{ta koje imaju evolucionisti. Konkretne znanstvene ~injenice, sa
druge strane, eksplicitno govore da je teza o “RNA svijetu”, koja predstavlja
novi model slu~ajnog formiranja `ivota, podjednako nevjerovatna bajka.
asvim svjesni da Drugi zakon retan rezultat koji bi podræao ili verifi -
Darwinova formula!
Pored svih tehni~kih dokaza sa kojima smo do sada imali posla, hajde da
sada, na jednom primjeru tako jednostavnom da ga mogu razumjeti ~ak i dje-
ca, ispitamo kakvu to vrstu praznovjerja posjeduju evolucionisti:
Evoluciona teorija tvrdi da je `ivot stvoren slu~ajno. Prema ovoj tvrdnji,
neorganski i nesvjesni atomi sakupili su se i sastavili da bi formirali }eliju, a
tada su }elije nekako formirale druga `iva bi}a, uklju~uju}i ~ovjeka. Hajde da
razmislimo o tome. Kada sakupimo zajedno elemente koji ~ine gradivne
blokove `ivota, kao {to su karbon, fosfor, nitrogen, kalij... formirali smo samo
jednu obi~nu gomilu. Bez obzira kroz kakve tretmane ona prolazila, ova
gomila atoma ne mo`e formirati ~ak niti jedno jedino `ivo bi}e. Hajde da
formuliramo jedan “eksperiment” o ovoj temi i hajde da, bez zvu~nih izjava,
u ime evolucionista, ispitamo {ta oni stvarno tvrde, pod imenom “Darwinove
formule”:
Neka evolucionisti u velika burad stave mno{tvo materija prisutnih u
sastavu `ivih bi}a, kao {to su fosfor, karbon, kisik, `eljezo i magnezij.
[tavi{e, neka dodaju u ovu burad bilo koji materijal koji ne postoji u normal-
nim uvjetima, ali koji oni smatraju neophodnim. Pustimo ih da dodaju u ovu
smjesu koliko god ho}e aminokiselina koje nemaju mogu}nost formiranja
pod prirodnim uvjetima i koliko god `ele proteina, od kojih samo jedan ima
vjerovatno}u formiranja 10950. Dozvolimo im da ovu mje{avinu izlo`e `el-
jenoj temperaturi i vlagi. Dozvolimo im da ovu mje{avinu pobu|uju kakvom
god tehnologijom `ele. Neka najistaknutije znanstvenike stave pored ovih bu-
radi. Neka ovi znanstvenici po redu ~ekaju pored ovih buradi milijardama i
~ak trilionima godina. Neka se osje}aju slobodni da upotrijebe sve vrste uvje-
ta koje smatraju neophodnim za formiranje ~ovjeka. Bez obzira {ta oni radili,
Dizajn i sluËajnost 129
jene zahtijevaju pove}anje u geneti~koj informaciji `ivih bi}a, {to nikako ni-
je mogu}e prilikom varijacija.
Darwin nije bio svjestan ove ~injenice kada je formulirao svoju teoriju.
On je mislio da varijacijama nema granice. U ~lanku koji je napisao 1844. iz-
mnogi autori pretpostavljaju da postoji granica varijacijama u
javio je da “m
prirodi, iako ja nisam u stanju otkriti niti jednu ~injenicu na kojoj ovo
vjerovanje po~iva”.126 U Porijeklu vrsta on je naveo razli~ite primjere vari-
jacija kao najva`niji dokaz za svoju teoriju.
Naprimjer, prema Darwinu, uzgajiva~i `ivotinja koji su sparili razli~ite
varijetete stoke da bi dobili nove varijetete koji daju vi{e mlijeka, bili su na
putu da ih na kraju transformiraju u jednu druga~iju vrstu. Darwinova pred-
stava o “neograni~enoj varijaciji” najbolje se vidi u slijede}oj re~enici iz
Porijekla vrsta:
“Ja ne vidim pote{ko}e da jedna rasa medvjeda prirodnom selekcijom ne
poprimi karakteristike u skladu sa `ivotom u vodi, da poprimi velika usta i
da se, na kraju, preobrati u jednog ogromnog kita”.127
Razlog {to je Darwin naveo primjer koji ide isuvi{e daleko je posljedica
primitivnog razumijevanja znanosti u njegovo doba. Od tada, u XX stolje}u,
znanost je na osnovu rezultata eksperimenata izvedenih na `ivim bi}ima
ga~iji.
Da sada ispitamo svaku od ovih ta~aka, jednu po jednu.
mnogo bli`i broju hromosoma kod ~ovjeka, negoli broju hromosoma kod go-
rila ili {impanzi: on iznosi ravno 46! Drugim rije~ima, ljudsko bi}e i krompiri
imaju isti broj hromosoma! Ovo je frapantan primjer koji pokazuje da sli~nos-
ti u DNA ne mogu biti dokaz za evolucionu povezanost.
Sa druge strane, postoje ogromne molekularne razlike izme|u bi}a koja
izgledaju veoma sli~na i srodna. Naprimjer, struktura citohroma-C, jednog
proteina koji je od vitalnog zna~aja za disanje, nevjerovatno je razli~ita u
`ivih bi}a iste klase. Prema istra`ivanju izvr{enom na ovom podru~ju, razli-
ka izme|u dvije vrste reptila je ve}a negoli razlika izme|u ptice i ribe, ili ribe
i sisara. Jedna druga studija je pokazala da je
molekularna razlika izme|u nekih ptica ve}a
nego razlika izme|u tih istih ptica i sisara.
Tako|er je otkriveno da je molekularna razlika
izme|u bakterija koje su izgledale veoma
sli~no, ve}a nego razlika izme|u sisara i
vodozemaca ili insekata.139
Sli~ne usporedbe su na~injene i u slu~aje-
vima hemoglobina, mioglobina, hormona i
gena, i izvu~eni su sli~ni zaklju~ci.140
U vezi sa ovim i drugim srodnim nalazi- Profesor Michael Denton:
ma, Dr. Michael Denton izjavljuje: "Evolucija je teorija u krizi"
“SSvaka klasa na molekularnom nivou je
jedinstvena, izolirana i nepovezana sa posrednicima. Prema tome, molekule
su, kao i fosili, pokazale da ne postoje prijelazi koji su dugo vremena tra`eni
od strane evolucione biologije... Na molekularnom nivou nijedan organizam
nije ‘praotac’ tj. ‘primitivan’, a, tako|er, nije ni ‘napredan’ u odnosu na
druge organizme… Da su ovi molekularni dokazi bili ustanovljeni prije
jednog stolje}a … ideja organske evolucije mo`da ne bi nikada bila ni pri-
hva}ena.”141
I
nformacije koje smo predstavili kroz cijelu ovu knjigu pokazuju nam da
teorija evolucije nema znanstvenu bazu i da se ~ak, nasuprot tome, tvrd-
nje o evoluciji otvoreno sukobljavaju sa znanstvenim otkri}ima. Drugim
rije~ima, snaga koja podr`ava evoluciju nije znanost. Evolucija mo`e biti
branjena od strane nekih “znanstvenika”, ali mora postojati neka druga sna-
ga-zastupnik na djelu.
Taj drugi zastupnik je materijalisti~ka filozofija.
Materijalisti~ka filozofija je jedan od najstarijih sistema mi{ljenja u his-
toriji. Njezina najosnovnija karakteristika je smatranje materije kao apsoluta.
Prema ovoj filozofiji, materija je vje~na i sve {to postoji je sastavljeno od ma-
terije i samo od materije. Ovaj prilaz obavezno ~ini nemogu}im da se vjeruje
u Stvoritelja. Materijalizam je zbog toga dugo bio neprijateljski raspolo`en
prema religijama bilo koje vrste.
Name}e se pitanje da li je materijalisti~ko gledi{te ispravno. Na~in da se
ispita da li je neka filozofija istinita ili la`na je da se znanstvenim metodama
ispitaju tvrdnje te filozofije koje se odnose na znanost. Naprimjer, neki filo-
zof u X stolje}u mogao je tvrditi da je postojalo bo`ansko drvo na povr{ini
Mjeseca i da su sva `iva bi}a, ustvari, narasla na granama ovog velikog drve-
ta poput vo}a i da su onda pala na Zemlju. Neki ljudi bi mogli smatrati tu filo-
zofiju privla~nom i vjerovati u nju. Ali u XX stolje}u, u vrijeme kada su lju-
di uspjeli hodati po Mjesecu, nije mogu}e propagirati takvu filozofiju. Da li
je takvo drvo postojalo ili ne, mo`e biti ustanovljeno znanstvenim metodima,
a to su promatranje i eksperiment.
Zato mo`emo pomo}u znanstvenog metoda istra`ivati materijalisti~ku
tvrdnju: to jest, da je materija postojala kroz svu vje~nost i da se ova materi-
ja mo`e organizirati bez nadmaterijalnog Kreatora i uzrokovati nastanak `iv-
ota. Kada to uradimo, vidimo da je materijalizam ve} kolabirao, budu}i da je
ideja da je materija uvijek postojala jo{ od vje~nosti, oborena sa teorijom
Teorija evolucije: jedna materijalistiËka obaveza 147
DARVINIZAM I MATERIJALIZAM
1 Douglas Futuyma, Evolutionary Biology, 2nd ed., Sunderland, MA: Sinauer, 1986, str. 3
2 Alan Woods and Ted Grant, "Marxism and Darwinism", Reason in Revolt: Marxism and Modern Science,
London, 1993
3 Alan Woods and Ted Grant, "Marxism and Darwinsm", London, 1993
Priznanja materijalista
Njema~ki biolog Hoimar von Dithfurt, ~uveni evolucionista, dobar je
primjer ovog materijalisti~kog shvatanja punog predrasuda. Nakon {to je
Dithfurt naveo primjer ekstremno kompleksnog sastava `ivota, on nastavlja,
iznose}i slijede}e u vezi sa pitanjem “da li se takav kompleksan sastav mo-
gao pojaviti slu~ajno ili ne?”:
“Da li je u stvarnosti mogu}a takva harmonija koja bi se pojavila samo kao
rezultat slu~ajnosti? Ovo je osnovno pitanje cijele biolo{ke evolucije.
150 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
K onstituiraju}i se kao
filozofski podupira~
teorije evolucije, materi-
jalizam XIX stolje}a predla`e da je
da je univerzum na svakom stadiju
bio oblikovan kontroliranim stvaran-
jem. Ovo je postalo jasno pomo}u
poretka koji se zbio nakon velikog
univerzum postojao od vje~nosti, da praska, koji je bio isuvi{e perfektan
nije bio stvoren i da organski svijet da bi bio formiran od strane nekon-
mo`e biti obja{njen jezikom interak- trolirane eksplozije. ^uveni fizi~ar
cija materije. Me|utim, otkri}a Paul Davies obja{njava ovu situaci-
znanosti XX stolje}a potpuno ju:
poni{tavaju ove hipoteze.
"Te{ko se oteti utisku da su sa-
Pretpostavka da je univerzum
da{nje strukture univerzuma, ko-
postojao oduvijek pobijena je
je su o~ito toliko osjetljive na
otkri}em da je univerzum nastao iz
male alteracije u brojevima, bile
velike eksplozije (takozvani "Big
pa`ljivo smi{ljene… Po izgledu,
Bang"), koja se odigrala prije skoro
~udesno poklapanje broj~anih
pet milijardi godina. Big Bang
vrijednosti koje je priroda dodi-
pokazuje da su sve fizi~ke supstance
jelila njenim fundamentalnim
u univerzumu postale ni iz ~ega:
drugim rije~ima, one su stvorene. konstantama, zasigurno ostaje
Jedan od najistaknutijih zagovornika prisiljavaju}i dokaz za jedan sv-
materijalizma, ateista filozof jesni element kosmi~kog dizaj-
Anthony Flew, priznaje: na."2
"Kako je poznato, priznanje je Ista realnost natjerala je
dobro za du{u. Ja }u, zbog toga, ameri~kog profesora astronomije
po~eti priznaju}i da stratonicijan- Georgea Greensteina da ka`e:
ski ateist mora biti zbunjen savre- "Nakon {to smo pregledali sve
menim kosmolo{kim konsenzu- dokaze, uporno navaljuje misao
som (Big Bang). Zbog toga {to da je neko natprirodno posred-
izgleda da kosmolozi imaju ni{tvo ili, radije, Posredni{tvo,
znanstveni dokaz… da je uni- moralo biti umije{ano u nastanku
verzum imao po~etak."1 kosmosa."3
Veliki prasak, tako|er, pokazuje Tako materijalisti~ka hipoteza
(da `ivot mo`e u potpunosti biti ob- potrebno postojanje slobodne
ja{njen jezikom interakcija izme|u volje, jednog razuma koji }e ko-
materije) tako|er kolabira pred ristiti svoj sud i kreativnost... Ne
licem otkri}a znanosti. Naro~ito se postoji zakon prirode, ne postoji
porijeklo genetske informacije, koja fizi~ki proces i ne postoji materi-
odre|uje sva `iva bi}a, nikako ne jalisti~ki proces koji mo`e
mo`e objasniti bilo kakvim ~isto ma- uzrokovati da informacija sama
terijalnim posredni{tvom. Jedan od od sebe nastane u materiji."5
vode}ih branitelja teorije evolucije, Sve ove znanstvene ~injenice
George C. Williams , priznaje ovu ilustriraju da su univerzum i sva `iva
~injenicu u ~lanku kojeg je napisao bi}a kreirana od strane Kreatora, ko-
1995.: ji ima vje~nu snagu i znanje, tj. od
"Evolucionisti-biolozi propustili strane Boga. [to se ti~e materijaliz-
su da shvate da oni rade sa dva, ma, A r t h u r K o e s t l e r , jedan od
vi{e ili manje, nesamjerljiva naj~uvenijih filozofa na{ega
domena: domen informacije i stolje}a, ka`e: "On (materijalizam)
domen materije… gen je paket ne mo`e vi{e za sebe tvrditi da je
informacija, a ne stvar… Ova znanstvena filozofija."6
nesta{ica opisiva~a ~ini materiju i
infomaciju dvama odvojenim 1 Henry Margenau, Roy A. Vargesse.
domenima postojanja koji se Cosmos, Bios, Theos. La Salle IL: Open
Court Publishing, 1992, str. 241
moraju diskutirati odvojeno, u
2 Paul Davies, God and the New Physics.
njihovim vlastitim jezicima."4
New York: Simon & Schuster, 1983, str.189
Ova situacija je dokaz za posto- 3 Hugh Ross. The Creator and the Cosmos.
janje nadmaterijalne Mudrosti, koja Colorado Springs, CO: Nav-Press, 1993, str.
114-15
~ini da genetska informacija postoji.
4 George C. Williams. The Third
Nemogu}e je za materiju da
Culture:Beyond the Scientific Revolution,
proizvede informaciju unutar same New York, Simon & Schuster, 1995, str. 42-
sebe. Direktor Njema~kog saveznog 43
Instituta za fiziku i tehnologiju, pro- 5 Werner Gitt. In the Beginning Was
Information. CLV, Bielefeld, Germany, str.
fesor Werner Gitt, primje}uje:
107, 141
"Sva iskustva ukazuju na to da je 6 Arthur Koestler, Janus: A Summing Up,
za pojavljivanje informacija New York, Vintage Books, 1978 str. 250
154 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
P
rema onome {to smo ispitali do sada, pokazalo se da teorija evoluci-
je ne po~iva na znanstvenim osnovama. Me|utim, mnogi ljudi {irom
svijeta nisu toga svjesni i pretpostavljaju da je evolucija jedna
znanstvena ~injenica. Najve}i razlog za ovu obmanu je sistematska indoktri-
nacija i propaganda o evoluciji, vo|ena od strane medija. Zbog ovog razloga,
mi tako|er moramo spomenuti neke specifi~ne karakteristike ove indoktri-
nacije i propagande.
Kada pa`ljivo pogledamo zapadne medije, ~esto }emo nai}i na vijesti
koje se bave teorijom evolucije. Vode}i mediji, i dobro poznati i “respekta-
bilni” ~asopisi, povremeno se bave ovom temom. Kada se ispita njihov prist-
up, sti~e se utisak da je ova teorija apsolutno dokazana ~injenica koja ne os-
tavlja prostora za diskusiju.
^itaju}i ovu vrstu tekstova, obi~ni ljudi, prirodno, po~inju misliti da je
teorija evolucije ~injenica toliko sigurna kao i bilo koji zakon matematike.
Vijesti ove vrste, koje se pojavljuju u ma{ineriji prominentnih medija, tako|er
prenesu i lokalni mediji. Oni {tampaju naslove velikim slovima: “Prema mag-
azinu Time, prona|en je novi fosil koji popunjava prazninu u fosilnom lancu”
ili “^asopis Nature ukazuje da su znanstvenici bacili svjetlo na posljednja
nerazja{njena pitanja u vezi sa teorijom evolucije”. Pronalazak “zadnje ne-
dostaju}e karike evolucionog lanca” ne zna~i apsolutno ni{ta, jer ne postoji
nijedna jedina stvar u vezi sa evolucijom koja je dokazana. Sve {to je nave-
deno kao dokaz je la`no, kao {to smo to i opisali u prethodnim poglavljima.
Kao dodatak medijima, sve isto va`i i za znanstvene izvore, enciklopedije i
knjige biologije.
Ukratko, i mediji i akademski krugovi, koji su na rapolaganju antireligi-
jskim centrima mo}i, odr`avaju jedan isklju~ivo evolucionisti~ki pogled i
name}u ga dru{tvu. Ovo nametanje je toliko efikasno da je ono vremenom
pretvorilo evoluciju u jednu ideju koja se nikada ne bi trebala odbaciti.
Mediji: plodno tlo za evoluciju 157
EVOLUCIONISTI»KA PROPAGANDA
Popularni zapad-
ni znanstveni
Ëasopisi, preuzi-
majuÊi vodstvo u
propagiranju
evolucije, igraju
vaænu ulogu u
ohrabrivanju
javnosti da
prihvate teoriju
evolucije.
Umotane la`i
Evolucionisti su uveliko iskoristili prednost koja im je data sa “mozgo-
ispiraju}im” programom medija. Mnogi ljudi toliko bezuvjetno vjeruju u
evoluciju da se ~ak i ne trude da se zapitaju “kako?” i “za{to?”. Ovo zna~i da
evolucionisti mogu upakirati svoje la`i tako dobro da one budu lahko ub-
jedljive.
Naprimjer, ~ak i u “najznanstvenijim” evolucionisti~kim knjigama,
“transfer iz vode na zemlju” - {to je jedan od najve}ih neobja{njivih fenome-
na evolucije, “obja{njen” je sa naprosto smije{nom jednostavno{}u. Prema
evoluciji, `ivot je otpo~eo u vodi, a prve razvijene `ivotinje bile su ribe.
Teorija smatra da su se jednoga dana, iz ovog ili onog razloga (naj~e{}e se
kao razlog isti~e su{a!), ove ribe po~ele bacati na kopno i da su odabrale da
`ive na kopnu. Dogodilo se da dobiju stopala umjesto peraja i plu}a umjesto
{krga.
P
ostoji jo{ niz nau~nih ~injenica koje pobijaju teoriju evolucije.
Me|utim, ~ak i ono {to smo iznijeli u ovoj knjizi je sasvim dovoljno
da se do|e do sasvim jasnog zaklju~ka. Teorija evolucije je jedna ob-
mana koja je zaogrnuta maskom nauke, a koja se brani samo radi o`iv-
otvorenja materijalisti~ke filozofije. Obmana koja se ne zasniva na nauci, ve}
na metodama ispiranja mozga, propagandi i raznovrsnim falsificiranjima...
Temeljne ~injenice do kojih smo do{li i izlo`ili ih na prethodnim strani-
cama mo`emo rezimirati u slijede}em:
ni{ta. Nosorog i insekt nosorog (Oryctes nasicornis) veoma mnogo li~e jedan
na drugog, ali bilo bi krajnje komi~no uzimati ovu sli~nost kao osnovu za us-
postavljanje bilo kakvog evolucionog odnosa ovih dvaju razli~itih vrsta `iv-
otinja od kojih je jedna sisar, a druga insekt.
Osim povr{ne sli~nosti, bliskost majmuna i ~ovjeka nije ni{ta ve}a od
bliskosti ostalih `ivotinja. Ako se usporedba napravi ~ak sa pozicije in-
teligencije, onda je ~ovjeku bli`a p~ela, proizvo|a~ geometrijskog fenomena
- sa}a, ili pauk, proizvo|a~ in`injering ~uda - mre`e, mnogo vi{e nego {to je
majmun. U odre|enom smislu su ~ak i iznad...
To nije sve. Izme|u ~ovjeka i majmuna postoji jedna velika razlika. Na
koncu, majmun je `ivotinja i, sa pozicije razuma, ne razlikuje se od konja ili
od psa. ^ovjek je, pak, svjesno bi}e; posjeduje volju, mo} razmi{ljanja, gov-
ora, mo} dono{enja odluke, rasu|ivanja... Sve ove odlike su funkcije du{e ko-
ju ~ovjek posjeduje. Du{a je najve}a razlika koja stvara jaz izme|u ~ovjeka i
ostalih `ivotinja. Nikakva fizi~ka sli~nost ne mo`e nadomjestiti ovu najve}u
razliku izme|u ~ovjeka i ostalih `ivih bi}a.
U
prethodnim poglavljima knjige analizirali smo i ustanovili kako je
teorija evolucije, koja tvrdi da `ivot nije stvoren, jedan paralo-
gizam koji je u totalnoj opre~nosti sa nau~nom realno{}u. Vidjeli
smo da je uz pomo} moderne nauke, kao paleontologija, biohemija i anatomi-
ja, ustanovljena jedna kategori~na realnost. Ta realnost je ~injenica da su sva
`iva bi}a stvorena od strane Allaha.
Zapravo, da bi se do{lo do ovog saznanja, nisu bile neodlo`no potrebne
biohemijske laboratorije ili slo`eni rezultati geolo{kih iskopina. Ako ~ovjek
analizira bilo koje `ivo bi}e iz svog okru`enja vidjet }e dokaz da je to `ivo
bi}e djelo jednog izvanrednog Genija. U tijelu jednog insekta ili u tijelu jedne
male ribe morskih dubina postoji jedan veliki dizajn i tehnologija koju ~ovjek
nikada ne}e posti}i. Odre|ena `iva bi}a, koja ne posjeduju ~ak ni mozak, sa
tako velikom nepogre{ivo{}u obavljaju toliko slo`ene poslove koje ponekad
~ak ni ~ovjek ne uspijeva.
Ovaj veliki mozak, plan i dizajn je svakako dokaz postojanja gospodara
prirode, Uzvi{enog Stvoritelja - Allaha. Allah je svemu `ivom podario iz-
vanredne odlike i na taj na~in ~ovjeku pokazao jasne dokaze Svoje mo}i i
Svog postojanja. Na narednim stranicama }emo se osvrnuti na samo neka od
nebrojeno mnogo dokaza stvaranja.
Djetli}
Svi znamo da djetli}i kljucanjem u drvo
sebi prave gnijezda. Me|utim, rijetko se ko za-
pita kako ova `ivotinja ne zadobije krvarenje
mozga nakon ovako jakih udara glavom, s
obzirom da je u ovom slu~aju djetli} identi~an
~ovjeku koji bi koristio glavu prilikom zaku-
cavanja eksera. Kada bi se ~ovjek odlu~io na
ovakav poduhvat, nesumnjivo je da bi prvo
zadobio potres mozga, a potom krvarenje
mozga. Djetli}, me|utim, napravi 38-43 udara
kljunom u drvo u periodu od 2.10- 2.69 sekun-
di i ne zadobije nikakve povrede.
Gra|a djetli}eve lobanje je stvorena u skladu sa ovim poslom. U glavi
djetli}a postoji jedan sistem “suspenzije” koji upija i ubla`ava ja~inu udarca.
To osiguravaju specijalna ubla`avaju}a tkiva koja se nalaze izme|u kostiju
lobanje.156
Realnost stvaranja 167
Kit
Sisari moraju stalno disati, te zbog
toga voda za njih ne predstavlja pogodno
okru`enje. Me|utim, kod kita, kao jednog
vodenog sisara, ovaj problem je rije{en uz po-
mo} disajnog sistema koji je procentualno
efektniji od mnogih disajnih sistema kop-
nenih `ivotinja. Samo jednim izdisajem, kit
izbacuje iz plu}a 90% upotrijebljenog zraka.
Iz tog razloga on mo`e izdr`ati prili~no veliki
vremenski period a da ne osjeti potrebu za disanjem. U is-
to vrijeme, on u mi{i}ima ima prili~nu visoku koncentraciju “mioglobina” ko-
ji osigurava deponiranje kisika. Uz pomo} ovog sistema gin-back kit, naprim-
jer, uspijeva se spustiti na dubine i do 500 metara, te bez uzimanja zraka mo`e
plivati i do 40 minuta.158 A “nosni otvori” kita su, za razliku od kopnenih sis-
ara, smje{teni na le|ima, {to mu omogu}ava lak{e disanje.
168 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
Dizajn komarca
Svi znamo da je komarac
`ivo bi}e koje leti, ali rijetko ko
zna da komarac period odrastanja
provodi pod vodom i da iz pod-
vodnog svijeta izlazi kao perfekt-
no “dizajniran” sa svim organima
potrebnim za `ivot na kopnu.
Komarac po~inje letjeti opremljen specijalnim sistemom opa`anja po-
mo}u kojega utvr|uje mjesto svoje `rtve. U ovakvom stanju, komarac li~i na
borbeni avion opremljen detektorima za ustanovljavanje temperature, gasa,
vlage i mirisa. ^ak ima posebnu mo} “opa`anja pomo}u temperature”, {to mu
omogu}ava da `rtvu otkrije i u mrklom mraku.
Komar~eva tehnika “crpljenja krvi” je vezana za tako kompleksan sis-
tem da ~ovjeku naprosto staje mozak. Uz pomo} sistema za sje~enje, koji
sa~injava 6 nogu, komarac sije~e ko`u kao pilom. U toku procesa rezanja, uz
pomo} ubrizgavanja odre|enog sekreta u ranu, dolazi do trnjenja tkiva i iz tog
razloga ~ovjek ~ak i ne primje}uje da mu se crpi krv. U isto vrijeme, ovaj
sekret spre~ava i zgru{avanje krvi, {to komarcu osigurava nesmetano crpljen-
je.
Da nema toga, komarac se ne bi mogao hraniti krvlju, a to opet zna~i i
izumiranje njegove vrste. Zahvaljuju}i ovom izvanrednom dizajnu, ovo mini-
jaturno bi}e jasan je dokaz da je ono jedan zaseban produkt stvaranja. [tavi{e,
komarac se u Kur’anu (Al-Baqarah, 26) isti~e kao primjer Allahova posto-
janja, ljudima obdarenim razumom. A u drugom ajetu Allah se ovako obra}a
ljudima:
O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslu{ajte; “Oni kojima se vi, pored
Allaha, klanjate ne mogu nikako ni mu{icu stvoriti, makar se radi nje
sakupili. A ako bi mu{ica ne{to ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti;
nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!” (Al-Hajj, 73)
Realnost stvaranja 169
jem, a rad srca, koje u normalnim uvjetima radi sa 300 otkucaja u minuti,
svede se na svega 7-10 otkucaja. Zaustavljaju se normalni tjelesni refleksi, a
elektrofunkcije mozga uspore se do nivoa kada se skoro ne primje}uju. Jedna
od opasnosti nepokretljivosti je mr`njenje tkiva na niskim temperaturama i
njihovo uni{tavanje od strane kristala leda. Me|utim, opet uz karakteristiku
koju posjeduju, `ivotinje sa zimskim snom za{ti}ene su od ovakve opasnosti.
Te~nost u njihovom tijelu je za{ti}ena zahvaljuju}i hemijskim supstancama
visoke molekularne te`ine. Zahvaljuju}i tome opada ta~ka mr`njenja, te bi-
vaju za{ti}ene od stradanja.159
Elektri~ne ribe
Da bi se za{titile od neprijatelja ili da bi onesposobile plijen, posebne
vrste jegulja i ra`a (vrsta ribe grabe`ljivice spljo{tenog tijela, u obliku romba,
i hrapave ko`e, op. E. I.) u tu svrhu koriste elektri~nu energiju koju proizvode
u svojim tijelima. U svim `ivim bi}ima - ra~unaju}i i ~ovjeka - postoje mala
koli~ina elektri~ne energije. Me|utim, ~ovjek nije u stanju usmjeravati ovu
energiju i staviti je pod svoju kontrolu kako bi je korisno i racionalno isko-
ristio. Aktualne `ivotinje (posebne vrste jegulja i ra`a), pak, nose struju od
500 do 600 volti i u stanju su je kontrolirati i koristiti protiv neprijatelja.
Povrh toga, ova struja nema nikakvih negativnih posljedica za njih.
Potro{ena energija se nakon izvjesnog vremena, kao baterija, puni i
stvara se elektri~na snaga koja je spremna za ponovnu upotrebu. Visoku elek-
tri~nu energiju u svojim malim tijelima ribe ne koriste samo kao mehanizam
odbrane. Elektri~na energija za ove ribe ima u isto vrijeme i veoma veliki
zna~aj prilikom odre|ivanja smijera u tamnim morskim dubinama, osigurava
im da osjete predmete a da ih i ne vide. Zahvaljuju}i ovoj energiji u tijelu, ribe
su u mogu}nosti oda{iljati signale. Nakon sudara sa tvrdim predmetom, sig-
nali se mijenjaju i vra}aju nazad nose}i ribi potrebne podatke o predmetu. Na
taj na~in riba utvr|uje udaljenost i veli~inu predmeta.160
Lukavi plan `ivotinja: kamufla`a
Albatros
Koriste}i razli~ite “tehnike leten-
ja”, ptice selice na minimalni nivo dovode
potro{nju energije. Jedna od tih tehnika je
uo~ljiva i kod albatrosa. Ove ptice, koje 92%
svoga `ivota provode na moru, posjeduju krila ~iji promjer
dosti`e 3,5 metra. Najzna~ajnija specifi~nost albatrosa je njegov stil
letenja; satima mo`e letjeti a da pri tome nikako ne mlati krilima. Tom pri-
likom, albatros klizi kroz zrak koriste}i se vjetrom, a njegova krila su otvore-
na i u stati~nom polo`aju.
Da bi se u stati~nom i otvorenom polo`aju dr`ala krila promjera od 3,5
metra, potrebna je dosta velika snaga. Unato~ tome, albatros u ovom polo`aju
provodi po nekoliko sati. To, pak, posti`e uz pomo} uro|enog anatamskog
sistema. Krila albatrosa u toku leta se blokiraju. Zbog toga nikako ne mo`e
koristiti snagu mi{i}a. Krila se dr`e samo sa slojevima mi{i}a, {to osigurava
veliko olak{anje prilikom leta. Ovaj sistem, tako|er, smanjuje i energiju koju
ptica tro{i u toku leta po{to albatros ne koristi energiju zato {to ne mlati kril-
ima i ne tro{i snagu da bi krila dr`ao otvorenim. Vi{esatni let uz jedino ko-
ri{tenje vjetrom albatrosu osigurava neograni~eni izvor energije. Naprimjer,
u letu od 1.000 km albatros od 10 kg }e izgubiti svega 1% od svoje te`ine.
Ovo je veoma mali gubitak. Da bi se okoristio ovako primamljivom
tehnikom, ~ovjek je, uzimaju}i albatrosa kao uzor, proizveo jedrilicu.162
Prinudna seoba
Specifi~nost riba lososa koje `ive na Pacifiku je da se, zbog oplodnje,
one ponovo vra}aju u rijeke u kojima su se izlegle. Bi}a koja jedan dio svog
`ivota provode u moru se, dakle, radi oplodnje vra}aju u slatke vode.
Po~etkom ljeta, kada kre}u na put, boja lososa je blistavocrvena, da bi se
na kraju putovanja njihova boja preobratila u crnu. Prije seobe pribli`avaju se
obali, pa tek onda kre}u u proboj do rijeke ne ustupaju}i ni pred kakvim
preprekama. Plivaju}i uzvodno, savla|ivanjem brana i slapova sti`u do mjes-
ta na kojem su iza{le iz jaja. Na kraju ovog putovanja od 3.500 do 4.000 km,
`enka pola`e 3 do 5.000 jaja koja potom mu`jak oplo|uje. U toku iscrplju-
ju}eg puta i u toku polaganja jaja, losos pretrpljuje i znatno velike povrede.
176 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
Nakon polaganja jaja `enka djeluje veoma premoreno, repna peraja se istro{e,
a boja ko`e po~inje se mijenjati u crno. Isto to va`i i za mu`jaka. Nakon izv-
jesnog vremena rijeka biva preplavljena mrtvim lososima. Iz jaja }e se,
me|utim, izle}i nova generacija koja }e, tako|er, pro}i istu mar{rutu.
Kako lososi uspijevaju u ovom putovanju? Kako, nakon izlaska iz jaja,
uspijevaju do}i do mora? Koje metode koriste u iznala`enju puta do mora?
Ovo su pitanja koja jo{ uvijek ~ekaju odgovor. U ovom kontekstu ima mno-
go pretpostavki, ali definitivnog rezultata jo{ uvijek nema. Koja je to snaga
{to losose primorava na put od nekoliko hiljada kilometara, na povratak na
mjesto koje uop}e ne znaju? Jasno je da postoji jedna superiorna Volja koja
gospodari nad njima i koja ih usmjerava. To je Allah, Gospodar svih svjeto-
va.
Sipa
Sipa ispod ko`e ima “kromotofor”, odnosno jedan gusti sloj elasti~nih
pigmentnih kesica. Generalno, ovi pigmenti su `uti, crveni, crni i braon.
Signalom koji se oda{ilja iz mozga, }elije se {ire i prekrivaju ko`u tonom bo-
je koja je u skladu sa okru`enjem. Uz pomo} toga, uzimaju}i boju, recimo,
stijene na kojoj se nalazi, sipa ostvaruje besprijekornu kamufla`u.
Ovaj sistem je toliko djelotvoran da uz pomo} njega sipa na sebi mo`e
iscrtati ~ak i pravilne pruge poput onih koje se nalaze na zebri.163
Jedna sipa koja se poistovijetila sa pje{~anom povr{inom. Na slici desno vidi se ista sipa ko-
ja se, nakon {to je opazila ronioca, radi za{tite od opasnosti, ovaj put prekrila blistavom
`utom bojom.
Realnost stvaranja 177
Koala
Ulja koja se nalaze u listu eukaliptusa u
sebi sadr`e takve sastojke koji su otrovni za
mnoge sisare. Ovaj otrov je jedna vrsta
odbrambenog hemijskog mehanizma kojeg eu-
kaliptus koristi kao za{titu od neprijatelja.
Me|utim, postoji jedno specifi~no bi}e koje je
nadvladalo ovaj mehanizam i koje se hrani
ovim li{}em. To je koala, `ivotinja koja pripa-
da jednoj vrsti iz porodice torbara... Na eu-
kaliptusu koale i stanuju i hrane se njime, a i utoljavaju potrebu za vodom.
Kao i ostali sisari, i sama koala nije u stanju variti celulozu koja se
nalazi u drve}u. Zato je vezana za mikroorganizme koji mogu variti celulozu.
Mjesto gdje su naj~e{}e uo~eni ovi mikroorganizmi je mjesto spajanja tankog
i debelog crijeva, odnosno stra`nji izra{taj crijevnog sistema - slijepo crijevo.
Slijepo crijevo je najzanimljiviji dio koalinog sistema za varenje. Ova di-
jafragma ima ulogu jedne fermentacione komorice koja, odugovla~e}i pro-
lazak li{}a, osigurava da mikrobi obave varenje celuloze. Zahvaljuju}i tome,
koala uspijeva neutralizirati otrovno svojstvo eukaliptusovog li{}a.164
Fotosinteza
Neosporno je da biljni svijet ima najve}eg udjela u tome {to je povr{ina
Zemlje mjesto na kojem je mogu}e `ivjeti. Biljke ponovo regeneriraju zrak
kojeg izdi{emo, uravnote`avaju temperaturu planete na kojoj `ivimo te,
tako|er, uspostavljaju ravnote`u gasova u atmosferi. Kiseonik u zraku kojeg
udi{emo proizvodi se od strane biljaka. Zna~ajan dio na{e ishrane opet zauz-
imaju biljke. Karakteristika biljaka da osiguravaju ishranu za ~ovjeka je, kao
i sve ostale funkcije, jedna posljedica posebnog dizajna u njihovim }elijama.
Razlika izme|u biljnih }elija, na jednoj, i ljudskih i `ivotinjski }elija, na
180 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
drugoj strani, u tome je {to biljne }elije imaju mo} direktnog kori{tenja
Sun~eve energije. Energiju preuzetu iz Sun~eve svjetlosti pretvara u hemijsku
energiju i veoma specijalnim metodama pretvara u hranu. Ovaj biljni proces
poznat je pod imenom fotosinteza. Zapravo, ovaj proces ne obavlja cijela }eli-
ja, nego samo kloroplast, okrugla ili jajolika tijela u povr{inskim stanicama
biljaka koja biljkama daju zelenu boju. Ova malena zelena tjela{ca koja je
mogu}e vidjeti samo uz pomo} mikroskopa jedine su laboratorije na svijetu
koje su u stanju Sun~evu energiju odlagati u organske supstancije.
Ukupna svjetska koli~ina supstancije koju hloroplasti proizvedu u toku
godine iznosi oko 200 milijardi tona. Ovo je jedna proizvodnja koja ima `iv-
otni zna~aj za sve `ivo na planeti. Ova proizvodnja ostvaruje se kao posljed-
ica jednog krajnje slo`enog hemijskog procesa. Reakcija pigmenta hlorofila,
koji se u hiljaditim koli~inama nalaze u hloroplastu, na svjetlost odvija se u
nevjerovatno kratkom vremenskom intervalu koji iznosi samo hiljaditi dio
sekunde. Iz tog razloga je jo{ uvijek nemogu}e pratiti veoma mnogo procesa
koji se odvijaju u hlorofilu.
Pretvoriti Sun~evu svjetlost u elektro ili hemijsku energiju je proces ko-
ji je, kao {to je poznato, moderna tehnologija uspjela nedavno realizirati. U
ovom procesu koriste se ure|aji visoke tehnologije. Me|utim, biljna }elija ko-
ju je nemogu}e opaziti prostim okom ovaj proces na krajnje besprijekoran
na~in obavlja ve} milionima godina.
Ovaj savr{en sistem jo{ jednom nam predo~ava stvaranje. Fotosinteza
kao jedan od krajnje slo`enih sistema je svjesno projektiran mehanizam,
odnosno mehanizam koji je stvoren od strane Allaha d`. {. Na jednom
mikroskopskom prostoru smje{tenom na listu biljke smje{tena je jedna jedin-
stvena fabrika u kojoj se realizira ovaj slo`eni proces. Ovaj besprijekorni
dizajn je jedan od nebrojenih dokaza da je sve `ivo stvoreno od strane Allaha,
Gospodara Svjetova.
UPOZORENJE
O
soba koja svoju okolinu posmatra putem razuma i svijesti uo~it }e
da je sve `ivo i ne`ivo u kosmosu stvoreno. Dobro, ko je taj {to je
sve to stvorio?
Jasno je da stvaranje koje se o~ituje u svakoj ta~ki kosmosa ne mo`e biti
samoinicijativni produkt kosmosa. Jedan insekt, naprimjer, nije stvorio sam
sebe. Ni Sun~ev sistem nije sam sebe stvorio, ni bilje, ljudi, bakterije, ni er-
itrociti, ni leptiri... Tako|er, apsolutno je isklju~ena i mogu}nost, kao {to smo
to vidjeli na prethodnim stranicama, da je sve ovo nastalo kao produkt
“slu~ajnosti”.
Prema tome, dolazimo do slijede}eg zaklju~ka: sve {to o~ima vidimo je
stvoreno... Ali, isto tako, ni{ta od toga {to o~ima vidimo nije stvoritelj. U tom
slu~aju, Stvoritelj je jedno superiorno bi}e koje je izvan nama vidljivog svi-
jeta. To je jedna superiorna Mo}, koja je nevidljiva, ali koja Svoje postojanje
i Svoja svojstva o~ituje kroz sve ono {to stvara.
Upravo je to ona ta~ka u kojoj pogre{nim putem kre}u oni {to nijekaju
Allahovo postojanje. Ove osobe same su se uvjetovale da ne vjeruju u posto-
janje Boga, sve dok Ga svojim o~ima ne vide. Oni su, u toj situaciji, primorani
skrivati ~injenice stvaranja koje su uo~ljive na svakom dijelu kosmosa, tvrdi-
ti da kosmos i sav `ivi svijet nije stvoren. A, da bi potkrijepili svoje neosno-
vane tvrdnje, oni se koriste raznim la`ima. Teorija evolucije, kao {to smo to i
vidjeli na prethodnim stranicama, jedan je od najjasnijih primjera uzaludnih
trzaja i la`i na koje se pozivaju u vezi s ovim pitanjem.
Temeljnu zabludu onih koji pori~u dijele i veoma velike mase onih koji
ne nije~u postojanje Boga, ali koji imaju jedno iskrivljeno vjerovanje u Boga.
Ove osobe koje ~ine ve}inu zajednice ne pori~u stvaranje, me|utim, posjedu-
ju zanimljivo sujevjerje o pitanju gdje se Bog nalazi: ve}ina smatra da se Bog
nalazi na “nebu”. Prema njihovom mi{ljenju, Bog se nalazi iza neke jako
Tajna materije 183
daleke planete i veoma rijetko se upli}e u “poslove na{e planete”. Ili se uop}e
ne upli}e; stvorio je kosmos i ostavio, ljudi sami sebi odre|uju sudbinu...
Mnogi su, pak, ~uli za kur’ansku postavku da je Bog svugdje, ali zna~en-
je toga nisu upotpunosti de{ifrirali. Njihovo podsvjesno sujevjerje ih navodi
na zaklju~ivanje da je Bog u vidu radiotalasa ili okru`en nekom materijom
koja je, poput gasa, nevidljiva i koju je nemogu}e osjetiti.
Me|utim, ovo mi{ljenje i mi{ljenja koja smo naprijed naveli i koja
nikako da odgonetnu gdje se to Bog skriva (mo`da upravo zbog toga i negi-
raju Njegovo postojanje?!) zasnivaju se na jednoj zajedni~koj zabludi: u pri-
hvatanju jedne apsolutno neutemeljene predrasude, a potom i u o~aranosti
pretpostavkama vezanim za Boga.
Koja je to predrasuda?
Ova predrasuda vezana je za postojanje i svojstvo materije. Toliko smo
uvjetovani u vezi s pitanjem postojanja materije da uop}e nismo razmi{ljali,
da se uop}e nismo zapitali da li ona zaista postoji, ili je to samo jedna sjena
postojanja?! Moderna nauka, me|utim, ru{e}i i ovu predrasudu iznosi jednu
veoma bitnu i veoma efektnu ~injenicu. Na narednim stranicama }emo nasto-
jati objasniti ovu veliku ~injenicu na koju, tako|er, i Kur’an upozorava.
nali. Crvenilo jabuke, tvrdo}a daske, {tavi{e, va{a majka, otac, va{a porodica,
sva imovina koju posjedujete, ku}a, posao i reci ove knjige su, zapravo, samo
sklopovi elektri~nih signala u na{em mozgu.
Frederick Vester ovako formulira ta~ku do koje je, po ovom pitanju,
do{la nauka:
“Kao da se danas nau~no dokazuju istupi odre|enih mislilaca koji su govo-
rili da je ‘~~ovjek jedna imaginacija, zapravo, sve {to postoji je prolazno i
varljivo, ovaj kosmos je jedna sjenka’.”167
Poznati filozof George Berkeley se, o pitanju ove zbunjuju}e ~injenice,
ovako izjasnio:
“Zato {to ih vidimo i dodirujemo, zato {to ih opa`amo, mi vjerujemo u pos-
tojanje predmeta. Na{a opa`anja su, me|utim, samo ideje koje postoje u
na{em intelektu. U tom slu~aju, predmeti do kojih dopiremo uz pomo} na{ih
osjetila nisu ni{ta drugo do samo ideje, a te ideje se neminovno ne nalaze
nigdje drugo do u na{em intelektu... Ako je sve ovo ne{to {to postoji samo
u na{em intelektu, onda kada ma{tamo o kosmosu i predmetima kao ~in-
jenicama izvan intelekta, zna~i da padamo u zabludu... To zna~i da ni{ta od
onoga {to nas okru`uje ne postoji osim u na{em intelektu.”168
Da bismo upotpunosti izlo`ili aktualnu temu, prvenstveno }emo se
zadr`ati na na{im ~ulima koja nam daju podatke o vanjskom svijetu.
no svakome poznata: kada ka`emo “vidim”, mi, ustvari, vidimo “dojam” nas-
tao u mozgu od elektri~nog signala koji su se prethodno u oku preobrazili iz
upozorenja koja sti`u od posmatranog tijela. Dakle, kada ka`emo “vidim”, mi
zapravo posmatramo elektri~ne signale u na{em mozgu.
Sve ono {to vidimo u toku `ivota nastaje u centru vida zapremine od sve-
ga nekoliko kubnih centimetara. I ovi redovi koje ~itamo, i nepregledni pri-
zor horizonta staju u ovaj minijaturni prostor. U me|uvremenu, postoji jo{
jedna ta~ka koju ne smijemo gubiti iz vida. Kao {to smo i malo~as naglasili,
svjetlost ne prodire u na{u lobanju, dakle u unutra{njosti mozga je mrkli
mrak. Apsolutno je, dakle, nemogu}e da mozak do|e u kontakt sa svjetlo{}u.
Ilustrirajmo ovu tvrdnju zanimljivim primjerom. Zamislimo da ispred
nas stoji svije}a, koju mo`emo dugo posmatrati. U toku ovog vremena na{
mozak, me|utim, nikako ne dolazi u dodir sa stvarnom svjetlo{}u svije}e.
^ak i u trenutku dok posmatramo svjelost svije}e, u unutra{njosti na{e glave
i mozga je potpuni mrak. U apsolutnoj tami mozga mi posmatramo ovaj
blje{tavi i raznobojni svijet.
^udotvorni fenomen vida koji mi prihvatamo krajnje normalno, R. L.
Gregory ovako obja{njava:
“Na fenomen vida toliko smo se navikli da je potrebna jedna velika mo}
ma{te da bismo primijetili da ima pitanja koja treba rije{iti. Obratite,
me|utim, pa`nju na ovo. Do na{ih o~iju dopiru slike na kojima su predmeti
naglava~ke okrenuti, a mi ih vidimo u njihovom normalnom stanju. Mi svi-
jet predmeta poimamo kao ishod signala koje primamo preko mre`nja~e, a
ovo je, zapravo, ravno ~udu.”169
186 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
Isto to va`i i za druga osjetila. Zvuk, dodir, okus i miris u vidu zasebnih
elektrosignala dopiru do mozga, gdje se u kompetentnim centrima i opa`aju.
Slu~aj sa sluhom je, tako|er, identi~an: vanjsko uho, uz pomo} u{ne
{koljke, skuplja zvu~ne talase i proslje|uje ih srednjem uhu. Preuzete zvu~ne
vibracije srednje uho poja~ava i prebacuje unutra{njem uhu. Srednje uho ove
vibracije pretvara u elektrosignale i {alje ih u mozak. Kao i u slu~aju vida,
krajnja faza procesa sluha odvija se u slu{nom centru u mozgu. Kao {to loban-
ja ne propu{ta svjetlost, isto tako ne propu{ta ni zvuk. Prema tome, bez obzi-
ra kakva buka vlada u “vanjskom svijetu”, unutra{njost lobanje je ispunjena
apsolutnom ti{inom.
Unato~ tome, najjasnije zvukove mi poimamo upravo u mozgu. Rije~ je
o takvoj jasno}i da zdravo ljudsko uho ~uje bez ikakvih zvu~nih parazita i zu-
janja. U mozgu koji ne propu{ta zvuk, mi slu{amo jedan simfonijski orkestar,
svu vrevu gu`ve kojom smo okru`eni; u stanju smo ~uti zvuke razli~itih
frekvencija, od {u{kanja lista do buke borbenih aviona. Kada bi se, me|utim,
sa jednim specijalnim ure|ajem izmjerio stepen zvuka u mozgu, vidjelo bi se
da ovdje vlada jedan duboki mir.
Nastanak ~ula mirisa je, tako|er, nalik ovome: lete}i molekuli, poput
mirisa vanilije ili ru`e, dolaze do prijemnika na dla~icama koje se nalaze u di-
U toku gledanja, fotoni koji dolaze od bilo kojeg tijela, lome}i se prolaze kroz so~ivo i obrnu-
to padaju u mre`nja~u. Vidni signali, koji se ovdje, od strane }elija, preobra}aju u elektri~ne
signale, uz pomo} nerava dospijevaju u jedan mali dio koji je nazvan centar vida i koji se na -
lazi u zadnjem dijelu mozga. Kao {to mozak ne propu{ta svjetlost, isto tako nije mogu}e ni da
svjetlost prodre u centar vida. Mi, dakle, ovaj blje{tavi i raznobojni svijet posmatramo, odnos-
no poimamo u jednoj sasvim maloj ta~ki u koju apsolutno ne dopire svjetlost.
Unutra{njost mozga je potpuni mrak
i apsolutno nepromjenjljive temper-
ature ~ak i u trenutku kada osje}amo
temperaturu i svjetlost vatre.
jelu nosa zvanom epitelijum, gdje ulaze u uzajamno djelovanje. Ovo uzajam-
no djelovanje u vidu elektrosignala prenosi se do mozga i tu se poima kao
miris. Na kraju, svi mirisi, prijatni ili ru`ni, nisu ni{ta drugo do oblik opa`aja
u mozgu koji je nastao pretvaranjem u elektrosignale uzajamnih djelovanja
lete}ih molekula. Parfem, cvijet, miris jela, mora; sve vrste mirisa, bez obzi-
ra da li nam se svi|aju ili ne, mi poimamo u na{em mozgu. Molekuli mirisa,
me|utim, nikada ne dopiru do mozga. Kao i u slu~aju zvuka i slike, do moz-
ga dopiru samo elektrosignali. Dakle, mirisi kojima smo okru`eni od samog
ro|enja su elektrosignali koje osje}amo putem na{ih ~ula mirisa.
U sli~nom obliku, i u prednjem dijelu jezika postoje ~etiri razli~ita tipa
hemijskih prijemnika. Oni su kao odgovor na ~etiri okusa: slano, slatko, kise-
lo i ljuto. Nakon serije hemijskih operacija, ovi opa`aji se pretvaraju u elek-
trosignale koji se proslje|uju u mozak. Ovi signali se, tako|er, od strane moz-
ga poimaju kao okusi. Okus koji uzimamo kada jedemo ~okoladu ili neko
omiljeno vo}e, to je registriranje elektrosignala od strane mozga. Ukoliko bi
se presjekli nervi za primanje okusa koji idu do mozga, tada ne bi bilo
mogu}e da do mozga dopre bilo kakav elektrosignal vezan za okus, a to zna~i
da bismo apsolutno izgubili ~ulo okusa.
U ovom slu~aju pred nama se pojavljuje jo{ jedna ~injenica: nemogu}e
je da budemo sigurni da okus koji mi osje}amo ili ton koji mi ~ujemo da ga
na isti na~in poimaju i drugi. O pitanju ove ~injenice, Lincoln Bernett ka`e
slijede}e:
“Niko ne mo`e znati da li je njegovo poimanje crvenog ili njegovo poiman-
je note ‘do’ isto kao i kod drugih.”170
188 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
prouzrokuju gubitak vida. Ono {to ve}ina opa`a kao plavo, odre|eni ljudi
opa`aju kao zelenu boju, crvenu kao plavu, a odre|eni ljudi sve boje vide u
razli~itim tonovima sive boje. Nakon ovoga, nije bitno da li je vanjski pred-
met u boji ili ne.
Poznati mislilac, Berkeley, na ovu ~injenicu upozorava slijede}im ri-
je~ima:
“Prvobitno se smatralo da postoje boje, mirisi i sl., ali su kasnije pobijena
ova razli~ita mi{ljenja i pokazalo se da to postoji zahvaljuju}i na{im ~uli -
ma.”172
Kao zaklju~ak: mi ne vidimo u boji predmete zbog toga {to su oni u bo-
ji ili zbog toga {to oni imaju materijalnu postojanost. Po{to su sva svojstva
koja smo pripisali bi}ima i predmetima u nama, a ne u “vanjskom svijetu”.
Dobro, {ta onda preostaje od “vanjskog svijeta”?
proizvedemo i snimimo elektrosignale koji daju zvuk, miris ili sliku bilo ko-
jeg detalja iz “vanjskog svijeta”. Ovaj ra~unar elektrokablovima pove`imo sa
centrima ~ula u mozgu, a potom proslijedimo do njih signale koji su u
ra~unaru snimljeni. Primanjem ovih signala, mozak }e vidjeti protuvrijednost
ovih signala, do`ivjet }e, dakle, onaj detalj kojem pripadaju ovi signali.
Ovom ra~unaru mo`emo, tako|er, poslati i elektrosignale vezane za na{
izgled. Kada po{aljemo protuvrijednost elektroosjetila poput dodira, sluha i
vida koja poimamo dok, naprimjer, sjedimo za stolom, na{ mozak koji je sm-
je{ten u staklenoj komori }e nas poimati u vidu, recimo, jednog poslovnog
~ovjeka koji sjedi u svom birou. Ovaj imaginarni svijet }e postojati sve dok
iz ra~unara sti`u aktualni signali. Apsolutno ne}e razumjeti da se sastoji samo
od mozga, po{to je, za stvaranje jednog svijeta u mozgu, dovoljno da do kom-
petentnih centara stignu potrebni signali. Ovi signali mogu stizati i iz
vje{ta~kog izvora, kao {to je ra~unar u ovom slu~aju.
O ovom pitanju poznati nau~ni filozof Bertrand Russell ka`e slijede}e:
“... [to se ti~e osje}aja dodira dok prstima priti{}emo stol, to je jedno elek-
trodjelovanje na protonima i elektronima koji se nalaze na vrhovima prsti-
ju. Prema modernoj fizici, ovo djelovanje nastalo je od blizine elektrona i
protona stola. Da se isto djelovanje na vrhovima prstiju pojavilo na neki
drugi na~in, osjetili bismo isto bez obzira {to ne bi bilo stola.173
Tajna materije 193
Ko opa`a?
Kao {to je dovde i postalo jasno, nema sumnje da materijalni svijet, u
kojem smatramo da `ivimo i koji nazivamo “vanjskim svijetom”, nastaje za-
pravo u na{em mozgu. Ali, esencijalno pitanje se upravo sada pojavljuje: Ako
su, u biti, samo percepcije sve ono {to nas okru`uje, {ta je, u tom slu~aju, sa
na{im mozgom? S obzirom da je mozak, kao i ruka, noga ili bilo koji drugi
predmet, dio materijalnog svijeta, onda bi i on, poput ostale materije, morao
biti jedna percepcija.
Ovo pitanje }e bolje rasvijetliti jedan primjer u vezi sa snom. Zamislimo
da, u skladu sa onim {to smo do sada objasnili, posmatramo jedan san u
na{em mozgu. U snu }emo imati jedno imaginarno tijelo, imaginarne ruke,
trup, imaginarne o~i, a, tako|er, i imaginarni mozak. Ako bi nam u toku sna
bilo postavljeno pitanje “odakle vidi{?”, odgovor bi glasio “vidim u mozgu”.
Ali, nema nigdje pravog mozga. Ono {to je vidjelo sliku u snu, nije bio imag-
inarni mozak, ve} ne{to “iznad” njega.
Znamo da izme|u ambijenta sna i ambijenta kojeg nazivamo stvarnim
`ivotom nema apsolutno nikakve razlike. Kada nam se, u tom slu~aju, u am-
bijentu kojeg smatramo stvarnim `ivotom, tako|er, postavi pitanje “odakle
vidi{?”, nema svrhe da, kao u prethodnom slu~aju, damo odgovor “vidim u
mozgu”. Ono {to opa`a i vidi u oba slu~aja nije komad mesa u obliku mozga.
Kada izvr{imo analizu mozga, pred nama }e se pojaviti ista materija,
sastavljena od molekula poput proteina i uljnih molekula, kao i ona koja ~ini
ostale `ive ograne. Dakle, u komadu mesa, kojeg mi nazivamo mozgom, ne
postoji ni{ta {to bi posmatralo i analiziralo sliku, gdje bi se oformila svijest;
ukratko, ne postoji ni{ta {to bi stvorilo ne{to {to mi imenujemo sa “ja”.
194 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
Mozak je jedna gomila Êelija naËinjena od proteina i uljnih molekula. Sastavljen je od nervnih
stanica zvanih neuroni. Neuroni svakako ne obrazuju razum. Kada analiziramo grau neurona,
ono {to se pojavljuje pred nama su atomi. Nesumnjivo je da nesvjeni atomi ne mogu obrazo-
vati svijest. U komadu mesa, kojeg mi nazivamo mozgom, ne postoji ni{ta {to bi posmatralo i
analiziralo sliku, {to bi obrazovalo svijest; ukratko, ne postoji snaga koja bi stvorila ne{to {to
mi nazivamo "ja".
196 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
Kao {to se i saop}ava u navedenim ajetima, zbog toga {to ne vidi svojim
o~ima, ~ovjek `ivi neinformiran o ovoj izvanrednoj ~injenici.
S druge strane, nije mogu}e da ~ovjek, koji nije ni{ta vi{e do jedna si-
jenka bi}a, ima volju i mo} koja je neovisna od Allaha. Upravo, u ajetu “Allah
stvara i vas i ono {to napravite?” (As-Saffat, 96) Allah nas obavje{tava da On
gospodari i nad nama i nad doga|ajima koje do`ivljavamo. Ova ~injenica se
saop}ava u Kur’anu, a u ajetu “... ti nisi bacio, kad si bacio, nego je Allah ba-
cio...” (Al-Anfal, 17) nagla{ava se da se nijedna radnja ne odvija neovisno od
Allaha. Zbog toga {to je ~ovjek silueta bi}a, on nije taj koji izvodi radnju ba-
canja. Me|utim, Allah ovom bi}u-silueti daje osje}aj da je sam izvr{ilac ove
radnje. U biti, Allah, d`. {, je onaj koji realizira sve operacije. U ovom
slu~aju, sasvim je jasno da je u zabludi onaj koji misli da radnje koje obavlja
pripadaju samome njemu.
To je ~injenica. ^ovjek ovo mo`e da ne prihvati, mo`e nastaviti da mis-
li kako je on jedno bi}e koje je neovisno od Allaha, ali to uop}e ne}e ni{ta
izmijeniti.
Primjer sna
Ovu ~injenicu najbolje ilustrira primjer sna. U snu ~ovjek mo`e do`iv-
jeti veoma realne doga|aje. U stanju je padati sa stepenica i lomiti nogu,
do`ivljavati ozbiljne saobra}ajne nezgode, na}i se pod autobusom, utoliti glad
jedu}i kola~e. Snove koji li~e na doga|aje koje susre}emo u svakodnevnom
`ivotu, tako|er, do`ivljavaju se sa istom uvjerljivo{}u i istim emocijama kao
i na javi.
Osoba koja u snu vidi da ga je udario autobus mo`e se, nakon udesa,
opet u snu, na}i u bolnici, shvatiti da je ranjen, mada je, zapravo, rije~ samo
o snu. ^ovjek u snu, opet, mo`e vidjeti da je umro nakon neke nesre}e, da mu
meleki uzimaju du{u i da po~inje sa ahiretskim `ivotom. (Ovaj slu~aj se,
tako|er, na isti na~in do`ivljava i u stvarnom dunjalu~kom `ivotu koji je, kao
i san, jedna percepcija.)
Slike, zvukove, osje}aj dodira, bol, svjetlost, boje, sve vrste emocija
vezanih za doga|aje do`ivljene u snu na veoma jasan na~in primaju se ~uli-
ma. Sve percepcije kojima komuniciramo u snu prirodne su koliko i one iz
stvarnog `ivota. ^ovjek se u snu najede iako je kola~ koji je pojeo samo jed-
na percepcija. Zbog toga {to je i najesti se (sitost) tako|er percepcija. U
stvarnosti, me|utim, ta osoba u tom trenutku le`i ispru`ena na krevetu. U
blizini niti ima stepenica, ni saobra}aja, ni autobusa, a ni kola~a.
Osoba koja je u snu vidi i do`ivljava emocije i percepcije koje nemaju
svoju protuvrijednost u stvarnom `ivotu. Osje}anjem, vi|enjem i do`ivlja-
vanjem u snu ne~ega {to nema svoju materijalnu protuvrijednost u “vanjskom
svijetu” je veoma jasan dokaz da je “vanjski svijet” u potpunosti obrazovan
od percepcija.
204 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
SVIJET U SNU
a vas je materija sve {to se
Z mo`e vidjeti okom ili dohvatiti
rukom. Meutim i u snu "vi vidite
oËima, dirate rukama", mada u biti
ne postoje ni ruke ni oËi, a ni ne{to
{to bi se moglo vidjeti ili dodirnuti.
Ne postoji nikakva materijalna real-
nost van mozga koja bi sve ovo os-
igurala. Sasvim jasno, u zabludi ste.
Dobro, {ta je to {to razdvaja san od
jave? Na kraju, oba svijeta se formi-
raju u mozgu. Ako u toku sna sa lahkoÊom mo`emo da `ivimo u jednom nestvarnom svi-
jetu, onda isto to vrlo dobro va`i i za svijet u kojem `ivimo. Ne postoji nikakvo logiËko
obrazlo`enje koje bi predstavljalo prepreku da, kada se probudimo, mislimo kako smo
u{li u jedan dugi san koji nazivamo stvarnim `ivotom. Razlog {to san smatramo imagi-
nacijom, a dunjaluk stvarno{Êu su samo na{e navike i predrasude. Sve ovo nas upuÊuje
na zakljuËak da Êemo se jednog dana, kao kada se budimo iz sna, probuditi iz ovosvjet-
skog `ivota za koji u ovom trenutku smatramo da ga `ivimo.
slu~aju }e, iako sjedi u ku}i, Politzer do`ivjeti udar autobusa, a ~ovjek sa
ulice, unato~ svoj silini nesre}e, ne}e uop}e osjetiti ni{ta u vezi sa nesre}om,
po{to }e imati puni osje}aj da sjedi u ku}i. Isti slu~aj mo`e se primijeniti i na
primjerima kola~a i kamena.
Kao {to se vidi, nemogu}e je da ~ovjek nadma{i i da iza|e van svojih
percepcija. U tom slu~aju, sve je mogu}e predo~iti ljudskoj du{i, ~ak i u
odsutnosti tijela i bilo kakvog materijalnog postojanja, a i materijalnog
okru`enja. U tolikoj mjeri je to mogu}e da doti~na osoba to ne mo`e razum-
jeti. ^ak, predo~ene trodimenzionalne perfektne slike }e smatrati stvarno{}u
i apsolutno }e biti sigurna u njihovo stvarno postojanje. Po{to je svaki ~ovjek
podre|en percepcijama koje stvaraju osje}aj u organima ~ula.
Ovako svoje razmi{ljanje, o ovom pitanju, iznosi engleski filozof David
Hume:
“Veoma iskreno, kada u|em u sastav ne~ega {to sam ka`em, ja se stalno
susre}em sa jednom specijalnom percepcijom ili ne~im drugim {to je u vezi
sa vru}im ili hladnim, svjetlo{}u ili sjenom, ljubavlju ili mr`njom, bolom ili
u`itkom. Apsolutno ne mogu zate}i sam sebe u bilo koje vrijeme bez jedne
percepcije i nikada ne mogu pratiti bilo {ta osim percepcije.”179
lo`aja i titule su obmanuti zbog toga {to su materiju pretvorili u svoje bo`anst-
vo, prevarili su se kao djeca i izgubili autoritet. Svoju filozofiju, ideologiju iz-
gradili su na sklopu percepcija koje su smatrali apsolutnim; ulazili su u oz-
biljne polemike, koristili “pseudointelektualna” obja{njenja. A zbog svega to-
ga sebe su smatrali pametnim, mislili su da mogu donositi mi{ljenja o pitan-
ju realnosti univerzuma, i, {to je najbitnije, smatrali su da, sa svojim
ograni~enim rasu|ivanjem mogu komentirati Boga. Stanje u kojem se oni
nalaze Allah je ovako formulirao:
I nevjernici po~e{e smi{ljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umi-
je najbolje. (Al-’Imran, 54)
Mo`da se mogu}e izvu}i iz nekih ovosvjetskih zamki, ali zamka koju je
Allah priredio za one koji pori~u je toliko ~vrsta da je nemogu}e izvu}i se iz
nje. Bilo {ta da urade, bilo kome da se obrate, oni ne mogu, mimo Allaha, na}i
pomo}nika koji }e ih spasiti. A, to je Allah u Kur’anu najavio i obe}ao: “...
oni ne}e na}i sebi, mimo Allaha, ni za{titnika ni pomaga~a.” (An-Nisa’, 173)
Materijalisti uop}e nisu o~ekivali da ih o~ekuje jedna ovakva zamka.
Dok su u rukama imali sve mogu}nosti XX stolje}a, smatrali su da se sa
lahko}om mogu inaditi i da i ostale mase sa sobom mogu povu}i u nijekanje
postojanja Boga. Allah nas tako|er obavje{tava o ovakvom mentalitetu koji
nevjernici nose tokom cijele historije i kraju koji je pripremljen za njih:
I smi{ljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali, pa
pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uni{tili smo sve - i
njih i narod njihov. (An-Naml, 50-51)
Jedno zna~enje ~injenice iznesene u citiranom ajetu je i slijede}e:
saop}eno je da je imaginacija sve ono {to materijalisti posjeduju, dakle za-
jedno je uni{teno sve ono {to su imali u svojim rukama. Dok su svjedo~ili nes-
tanku svega onoga za {to su bili ubije|eni da postoji, imovine, fabrika, zlata,
dolara, djece, supru`nika, prijatelja, polo`aja i titula, pa ~ak dok su im i nji-
hova tijela izmicala i gubila se, na izvjestan na~in su i “oni uni{teni”. Prestali
su biti materija i kona~no su do{li u polo`aj duhovnog bi}a.
Nesumnjivo je da uo~avanje ove ~injenice predstavlja ne{to krajnje
u`asavaju}e {to je ikako moglo zadesiti materijaliste. Po{to, ~injenica da je
214 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
sve ono {to imaju samo imaginacija, za njih, njihovim formuliranjem, pred-
stavlja presudu “smrt prije smrti” i to dok su jo{ na dunjaluku.
Zajedno sa ovom ~injenicom ostao je jedino Allah i oni. Ajetom “Meni
ostavi onoga koga sam ja izuzetkom u~inio” (Al-Muddaththir, 11) Allah nas
upozorava na ~injenicu da je, zapravo, svako sam samcat pred Njim. Na ovu
izuzetnu ~injenicu Allah upozorava na vi{e mjesta u Kur’anu:
A do}i }ete Nam pojedina~no, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, na-
pustiv{i dobra koja smo vam bili darovali... (Al-An’am, 94)
I svi }e Mu na Sudnjem danu do}i pojedina~no. (Maryam, 95)
Jedno od zna~enja navedenih ajeta je i slijede}e: oni koji su od materije
na~inili bo`anstvo do{li su od Allaha i Njemu }e se vratiti. Predati su Allahu,
htjeli to oni ili ne htjeli. Sada ~ekaju Dan obra~una i taj dan }e svi pojedi-
na~no biti pozvani na ispitivanje. Ma koliko to oni ne htjeli shvatiti...
Zaklju~ak
Tema koja je dovde iznesena jedna je od najve}ih ~injenica koje ste u
toku svog `ivota imali priliku ~uti. Po{to, ova tema, koja dokazuje da je ma-
terijalni svijet, u biti, jedno “bi}e-silueta”, predstavlja klju~ za poimanje
Allahovog postojanja i stvaranja i za razumijevanje da je On jedino apsolut-
no bi}e.
^ovjek koji shvati ovu temu }e primjetiti da svijet nije mjesto onakvo
kakvim ga smatra ve}ina. Svijet nije postoje}e, apsolutno mjesto kakvim ga
smatraju oni koji besciljno lutaju ulicama, koji se me|usobno razme}u po luk-
suznim kafeima, koji se hvale svojim imecima, koji su `ivote svoje posvetili
ispraznim ciljevima... Svijet je samo sklop percepcija, jedna imaginacija. I svi
koje smo malo~as nabrojali su pojedina~na bi}a-siluete koja ove percepcije
posmatraju u svom mozgu, samo oni toga nisu svjesni.
Ovo pitanje je veoma bitno i ono iz temelja ru{i materijalisti~ku filo -
zofiju koja pori~e Allahovo postojanje. Iz tog razloga materijaliste, poput
Marxa, Engelsa i Lenjina, mora obuzeti panika kada se upoznaju sa ovime,
oni se moraju rasrditi i upozoriti svoje pristalice da “ni slu~ajno ne razmi{lja-
ju o ovome”. Ove osobe su, zapravo, u jednoj velikoj mentalnoj zaostalosti,
Tajna materije 215
zbog ~ega ~ak nisu u stanju ni poimati ~injenicu koja se formira u mozgu.
“Vanjskim svijetom” smatraju svijet kojeg posmatraju u mozgu, a sasvim
jasne dokaze o suprotnom ne uspijevaju nikako poimati.
Ova nesmotrenost je rezultat mentalnog nedostatka kojim je Allah po-
dario onima koji pori~u. Po{to, kao {to se to u Kur’anu saop}ava, nevjernici
“...pameti imaju - a njima ne shva}aju, oni o~i imaju - a njima ne vide, oni u{i
imaju - a njima ne ~uju; oni su kao stoka, ~ak i gori - oni su zaista nemarni.”
(Al-A’raf, 179)
Ono iznad ove ta~ke mo`ete doku~iti i sami ukoliko budete iskreno
upotrijebili svoj razum. Za to je potrebno da skupite svoju pa`nju, da se skon-
centrirate i da razmi{ljate o tome kako vidite i kako dodirujete predmete koji
vas okru`uju. Ako pa`ljivo razmislite, uo~it }ete da je umno bi}e, koje vidi,
~uje, dodiruje, razmi{lja i koje u ovom trenutku ~ita ovu knjigu, samo jedan
duh i da, kao na jednoj vrsti zavjese, posmatra percepcije zvane “materija”.
^ovjek koji ovo poima }e se udaljiti od materijalne dimenzije svijeta, koja
zavarava ve}inu ~ovje~anstva, i u}i }e u stvarnu dimenziju postojanja.
^injenica o kojoj govorimo u toku historije bila je objelodanjena od
strane odre|enih vijernika ili filozofa. Islamski alimi, kao Imam Rabbani,
Muhyiddin Arabi i Mevlana Gami , ovu ~injenicu doku~ili su uz pomo}
kur’anskih naznaka i li~nog razuma. I odre|eni filozofi Zapada, kao George
Berkeley, istu istinu otkrili su zahvaljuju}i svom bespredrasudnom
razmi{ljanju. Ovako u svom djelu Mektubat Imam Rabbani obja{njava da je
sav materijalni univerzum “imaginacija i ma{ta” (percepcija), a da je Allah
jedino apsolutno bi}e:
“... Tijela bi}a koja je Allah stvorio nisu ni{ta drugo do nepostojanje... Sve
je to stvorio na nivou emocije i ma{te (percepcije)... Postojanje svemira je
na nivou emocije i ma{te, ne na nivou materije... U pravom smislu, vani (u
vanjskom svijetu) ne postoji ni{ta, osim Allaha.”182
Imam Rabbani, tako|er, sasvim jasno iznosi da su sve slike sa kojima
~ovjek komunicira samo imaginacije i da nemaju svoj original “vani”:
“Taj imaginarni krug slika se u ma{ti. A vidi se na stepenu na kojem je
naslikan. Ali, imaginarnim okom. Smatra se, me|utim, da se to vani vidi sa
216 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
okom u glavi. Ali, to nije tako. On vani nema ni traga ni imena. Da, ovak-
va situacija ne postoji tamo da bi se vidjela. ^ak i lice osobe koje se oslika-
va u ogledalu je u ovoj formi. Zato {to ono vani nema postojanost.
Nesumnjivo, oboje, i njegova postojanost i slika, zajedno su u MA[TI.
Allah najbolje zna.”183
Mevlana Gami je, tako|er, ovu zaprepa{}uju}u ~injenicu do koje je
do{ao uz pomo} kur’anskih naznaka i razuma, izrazio rije~ima da je “iimagi -
nacija i ma{ta sve {to postoji u univerzumu. Ili je kao refleksija u ogledalu ili
kao silueta.”
Me|utim, broj onih koji su doku~ili ovu ~injenicu je u toku historije uvi-
jek bio ograni~en. Veliki alimi kao Imam Rabbani pisali su da je mo`da de-
likatno da se ova ~injenica prezentira masama, da ve}ina ljudi ovo ne}e mo}i
shvatiti.
A, u suvremenom dobu, pak, aktualna ~injenica do{la je u polo`aj ob-
ja{njavanja uz nau~ne dokaze. ^injenica da je univerzum jedno bi}e-silueta
prvi put se u historiji svijeta obja{njava na jedan toliko konkretan, jasan i po-
jmljiv na~in.
Iz tog razloga, XXI stolje}e }e predstavljati jednu historijsku prekretnicu
kada }e ljudi masovno poimati Bo`anstvene ~injenice i kada }e se u valovi-
ma usmjeravati Allahu kao jedinom apsolutnom bi}u. U XXI stolje}u }e se na
sme}e historije odlo`iti materijalisti~ko vjerovanje XIX stolje}a, poimat }e se
Allahovo postojanje i pojam stvaranja, ~injenice poput nadvremenosti i nat-
prostornosti }e postati pojmljive, ~ovje~anstvo }e se osloboditi zavjesa - koje
vjekovima stoje navu~ene ispred njega, podvala i praznovjerja.
Ovaj neizbje`ni proces }e biti nemogu}e zaustaviti od strane bilo kojeg
bi}a-siluete...
Relativnost vremena
i realnost sudbine
Poimanje vremena
Percepcija zvana vrijeme je, zapravo, metod uspore|ivanja jednog
trenutka sa drugim. Ovu tvrdnju mo`emo ilustrirati slijede}im primjerom:
Ako udarimo u neki predmet, pojavit }e se jedan odre|en zvuk. Kada nakon
pet minuta ponovo udarimo u isti predmet, ponovo }e se pojaviti zvuk. ^ov-
jek misli da je izme|u prvog i drugog zvuka protekao odre|eni period i to
naziva “vremenom”. Me|utim, u trenutku kada ~uje drugi zvuk, prvi zvuk se
sastoji samo od imaginacije u mozgu. To je samo podatak koji postoji u
mozgu. Uspore|uju}i trenutak u kojem `ivi sa onim iz memorije, ~ovjek
posti`e percepciju vremena. U slu~aju da nema ove usporedbe, ne bi posto-
jala ni percepcija vremena.
Isto tako, ~ovjek pravi usporedbu kada kroz vrata u|e u jednu prostori-
ju, a potom ugleda kako drugi ~ovjek sjeda na fotelju koja se nalazi na sredi-
ni prostorije. U trenutku dok ~ovjek, kojeg je vidio, sjeda u fotelju, slike
vezane za njegovo otvaranje vrata i kretanje prema sredini prostorije samo su
podaci koji se nalaze u mozgu. Percepcija vremena pojavljuje se kada naprav-
imo usporedbu izme|u ovih slika i trenutka kada ~ovjek sjeda u fotelju.
218 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
Zbog toga {to se na{ mozak navikao na ustaljeni sistem redoslijeda, svi-
jet ne funkcionira kao u primjerima iz prethodnog citata i mislimo da vrijeme
uvijek te~e naprijed. Me|utim, ovo je odluka koja je nastala u na{em mozgu
i zbog toga je sasvim relativna. Nikako ne mo`emo znati kako vrijeme u
stvarnosti te~e, ili da li uop}e i te~e. A to pokazuje da vrijeme nije apsolutna
~injenica, da je samo jedan oblik percepcije.
Da je vrijeme jedna percepcija, potvrdio je i najve}i fizi~ar XX stolje}a,
A l b e r t E i n s t e i n , svojom op}om teorijom relativiteta. U svojoj knjizi
Univerzum i Einstein, Lincoln Bernett je o ovom pitanju napisao slijede}e:
“Zajedno sa apsolutnim kosmosom, Einstein nije uzimao u obzir ni pojam
nepromjenjljivog i konstantnog univerzalnog vremena koje te~e iz
beskona~ne pro{losti u beskona~nu budu}nost. Veliki dio nepojmljivosti
koja okru`uje teoriju relativiteta rodila se iz njegovog neprihvatanja da je
osje}aj vremena tako|er jedan oblik percepcije kao i osje}aj za boju... Kako
god je kosmos jedan mogu}i slijed materijalnih bi}a, i vrijeme je jedan
mogu}i slijed doga|aja. Vremensku subjektivnost najbolje obja{njavaju
Einsteinove rije~i: “Individualni `ivoti nam izgledaju organizirani u jednoj
seriji doga|aja. Doga|aji kojih se sje}amo iz ove serije su kao poredani po
mjeri ‘prije’ i ‘poslije’. Iz tog razloga, za individuu postoji jedno ja-vrijeme,
odnosno subjektivno vrijeme. Ovo vrijeme je samo u sebi nemjerljivo. U
stanju sam napraviti takvu sponu izme|u doga|aja i brojeva da jedan veliki
broj ne}e biti u vezi sa prethodnim doga|ajem, ve} sa potonjim.”185
Glede Barnettove izjave, Einstein je “pokazao da su kosmos i vrijeme
tako|er oblik opa`anja i da ih, kao pojam boje, oblika i veli~ine, nije mogu}e
odvojiti od svijesti”. Prema op}oj teoriji relativiteta “ni vrijeme nema poseb -
no i neovisno postojanje od serije doga|aja kojim ga mjerimo”.186
S obzirom da je i vrijeme percepcija, apsolutno je vezano za onoga ko
ga percipira, ono je, dakle, relativan pojam.
Brzina toka vremena mijenja se prema referencama koje koristimo pri-
likom mjerenja. Po{to u ljudskom tijelu ne postoji prirodni sat koji bi precizno
utvrdio apsolutnu brzinu toka vremena. Kao {to je istako Lincoln Bernett:
“Kao {to ne postoji ne{to zvano boja ako ne postoji oko koje }e razdvajati bo-
je, isto tako nije ni{ta nijedan trenutak, sat ili jedan dan ako ne postoji doga|aj
220 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
Relativitet u Kur’anu
Sasvim je neosporno da nas ova otkri}a moderne nauke dovode do za-
klju~ka da vrijeme nije apsolutna ~injenica, kako to smatraju materijalisti, ve}
da je to jedna relativna percepcija. Zanimljivo je da je ova ~injenica, koju nau-
ka nije primje}ivala do XX stolje}a, saop}ena u Kur’anu koji je objavljen pri-
je 14 stolje}a. U svojim ajetima Kur’an sasvim jasno ~ovjeku stavlja do znan-
ja da je vrijeme relativan pojam.
Nau~no potvr|enu ~injenicu da je vrijeme jedna psiholo{ka percepcija,
da se, shodno doga|ajima, mjestu i uvjetima, razli~ito percipira mogu}e je
pro~itati u dosta kur’anskih ajeta. Prema kur’anskom saop}enju, naprimjer,
jedan cijeli ljudski vijek je veoma kratak period:
Bit }e onog Dana kad vas On pozove, i odazvat }ete se, hvale}i Ga, i pomis-
lit }ete da ste ostali samo malo vremena. (Al-Isra’, 52)
A na Dan kada ih On sakupi u~init }e im se da su boravili samo jedan ~as u
danu, i jedni druge }e prepoznati... (Yunus, 45)
U odre|enim ajetima isti~e se da su ljudske percepcije vremena razli~ite,
te da je ~ovjek u stanju, u biti, veoma kratak period percipirati kao veoma
dug. Kao ilustracija ovome mogu poslu`iti ajeti koji govore o polaganju
ra~una na ahiretu:
A koliko ste godina na Zemlji proveli?” - upitat }e On. “Proveli smo dan ili
samo dio dana” - odgovorit }e -, “pitaj one koji su brojali.” “Pa da, kratko
ste proveli” - re}i }e On - “da ste samo znali!” (Mu’minun, 112-114)
A, u drugim odre|enim ajetima upozorava se na ~injenicu da vrijeme u
razli~itim okolnostima proti~e u razli~itim brzinama toka:
...A samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina, po
va{em ra~unanju. (Al-Hajj, 47)
222 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
K Njemu se penju meleki i D`ibril u danu koji pedeset hiljada godina traje.
(Al-Ma’arij, 4)
On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vra}a u danu
koji, prema va{em ra~unanju vremena, hiljadu godina traje. (As-Sajdah, 5)
Citirani ajeti predstavljaju sasvim jasna svjedo~enja o relativitetu vre-
mena. A, ~injenica da se ovaj zaklju~ak, do kojeg je nauka stigla tek u XX
stolje}u, obznanio Kur’anom prije 14 stolje}a jedan je od dokaza da je Kur’an
objavljen od Allaha, apsolutnog Gospodara mjesta i vremena.
Kur’anski stil, koji je kori{ten u jo{ dosta ajeta, sasvim jasno isti~e da je
vrijeme jedna percepcija. Na ova izra`avanja naro~ito je mogu}e nai}i u
pri~ama. Naprimjer, prema jednoj kur’anskoj pri~i, Allah je jednu grupu
vjernika, ehl-i Kahf, u dubokom snu dr`ao preko 300 godina. Kada su, potom,
bili probu|eni, mislili su da su u snu proveli jedan veoma kratak vremenski
period; nisu bili u stanju ta~no procijeniti koliko su spavali:
Mi smo ih u pe}ini tvrdo uspavali za dugo godina. Poslije smo ih probudili
da bismo pokazali koja }e od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vreme-
na proboravili. (Al-Kahf, 11-12)
I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. “Koliko ste ovdje
ostali?” - upita jedan od njih. - “Ostali smo dan ili dio dana” - odgovori{e.
- “Gospodar va{ najbolje zna koliko ste ostali” - reko{e. (Al-Kahf, 19)
Situacija iznesena u slijede}em ajetu je, tako|er, jedan vrlo zna~ajan
dokaz da je, u biti, vrijeme psiholo{ka percepcija:
Ili za onoga koji je prolaze}i pored jednog do temelja poru{enog grada,
povikao: “Kako }e Allah o`ivjeti ove {to su pomrli?” I Allah u~ini te on um-
re i tako ostade stotinu godina, a onda ga o`ivje i zapita: “Koliko si ostao?”
- “Dan ili dio dana” - odgovori. “Ne”, re~e On -, “ostao si stotinu godina.
Pogledaj jelo svoje i pi}e svoje, - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca
svoga - da te u~inim dokazom ljudima -, a pogledaj i kosti, - vidi kako ih
sastavljamo, a onda ih mesom obla`emo.” I kad njemu bi jasno, on povika:
“Ja znam da Allah sve mo`e!” (Al-Baqarah, 259)
Kao {to se vidi, ovaj ajet otvoreno nagla{ava da je Allah li{en vremena,
Relativnost vremena i realnost sudbine 223
Sudbina
Postojanje vremenskog relativiteta upozorava nas na jednu veoma
zna~ajnu ~injenicu: da je relativitet toliko promjenjljiv da jedno vremensko
razdoblje koje za nas traje milijarde godina u jednoj drugoj dimenziji mo`e
trajati ~ak samo jednu sekundu. ^ak, jedan veliki vremenski period od nas-
tanka univerzuma do njegovog kraja u drugoj dimenziji mo`e trajati, ne jed-
nu sekundu, ve} samo jedan “trenutak”.
Upravo ovdje je bit jedne ~injenice koja se zove sudbina, a to je ono {to
ve}ina ne mo`e shvatiti, a i ono {to materijalisti ne shva}aju}i i pori~u.
Sudbina je Allahovo znanje svih doga|aja iz pro{losti i budu}nosti. Jedan
zna~ajan dio ~ovje~anstva ne mo`e poimati sudbinu, te postavljaju pitanje
kako Bog mo`e znati ono {to se nije dogodilo. Me|utim, “nerealizirani do-
ga|aji” samo su za nas nerealizirani doga|aji. A Bog nije podlo`an vremenu
i prostoru, {to je, ina~e, Sam i stvorio. Iz tog razloga, za Allaha su svi do-
ga|aji iz pro{losti, sada{njosti i budu}nosti jedno i ve} su se dogodili.
Kako na ovu ~injenicu upozorava Op}a teorija relativiteta, Lincoln
Bernett obja{njava u knjizi Univerzum i Einstein. Prema Bernettu, fenomen
postojanja u potpunom zna~enju mo`e “ssa svom svojom veli~anstveno{}u
poimati jedino jedan kosmi~ki mozak”.189 Volja, koju Bernett formulira kao
“kosmi~ki mozak” je znanje i um Allaha - Gospodar univerzuma. Kako god
smo mi u stanju s lahko}om u jednom trenutku vidjeti jedan lenjir kao cjelinu,
sa njegovim po~etkom, sredinom, krajem i svim jedinicama izme|u toga,
Allah, isto tako, u samo jednom trenutku zna cijelo vrijeme, kojem smo mi
podlo`ni, od njegovog po~etka do njegovog kraja. A, `ive}i u vremenu, ~ov-
jek samo biva svjedokom sudbine koju je za njega Allah stvorio.
U me|uvremenu, treba skrenuti pa`nju i na povr{nost iskrivljenog
poimanja sudbine koje je veoma rasprostranjeno u masama. U ovom
224 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
Zabrinutost materijalista
Teme o materiji, nadvremenu i natprostoru koje su izlo`ene u ovom
poglavlju knjige su, u biti, veoma jasne ~injenice. Apsolutno to nije, kao {to
je i naprijed istaknuto, filozofija ili na~in razmi{ljanja, ve} nau~ni rezultati
koje je nemogu}e pobiti. Pored toga {to je to jedna tehni~ka ~injenica, ni
dokazi koji se zasnivaju na razumu i logici ne pru`aju mogu}nost drugoj al-
ternativi o ovom pitanju: univerzum, zajedno sa materijom, od koje je na~in-
jen, i vremenom, jedna je slika-tvorevina. Jedan, dakle, sklop percepcija.
Materijalisti osje}aju pote{ko}e u poimanju ovoga. Ako se, ilustracije
radi, ponovno vratimo na Politzerov primjer autobusa, uo~it }emo da, iako mu
je tehni~ki poznata ~injenica da ne mo`e iza}i izvan percepcija, Politzer je to
mogao prihvatiti samo za odre|ene doga|aje. Za njega se, dakle, doga|aji pri-
je udara autobusa formiraju u mozgu, ali u trenutku kada autobus vr{i udar,
doga|aji izlaze iz mozga, ~ime posti`u svoju materijalnu realnost. Logi~ka
defektnost u aktualnom slu~aju je sasvim jasna; i Politzer je upao u
Johnsonovu zabludu po kojoj “{utam kamen - noga me zabolje - dakle - ka-
226 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
Dobit vjernika
I dok unespokojava materijaliste, ~injenica da su materija i vrijeme per-
cepcije s druge strane izaziva sasvim suprotnu reakciju kod vjernika. Veliku
radost osje}aju oni koji vjeruju u Allaha, kada shvate tajnu koja okru`uje ma-
teriju, po{to je to ~injenica koja predstavlja klju~ za rje{avanje svih pitanja. U
trenutku kada se ovaj klju~ okrene, nestaju sve tajne. ^ovjek koji je mo`da
osje}ao pote{ko}e pri poimanju mnogih pitanja uz pomo} ove ~injenice do}i
}e u polo`aj da to sa lahko}om shvati.
Na taj na~in postaju jasna ustaljena pitanja, poput pitanja smrti, d`en-
neta, d`ehennema, ahireta i promjene dimenzije, te se sa lahko}om dolazi do
odgovora va`nih pitanja, kao {to su: “gdje je Bog?”, “{ta je bilo prije Njega?”,
“ko Ga je stvorio?”, “koliko }e trajati zagrobni `ivot?”, “gdje se nalaze d`en-
net i d`ehennem?”, “da li oni postoje i sada?” i sl. Postaje, tako|er, pojmljiv
sistem Allahovog stvaranja univerzuma ni iz ~ega. To je ~ak takva tajna uz
pomo} koje postaju apsurdna pitanja kao “kada?” i “gdje?”. Po{to, u ovom
slu~aju nestaju i vrijeme i prostor. U trenutku poimanja neprostornosti, posta-
je sasvim jasno da se, zapravo, sve, i d`ennet, i d`ehennem i Svijet, nalaze na
istom mjestu. A, u trenutku poimanja nadvremenosti, postaje jasno i to da se
sve doga|a u jednom trenu; ni{ta se ne o~ekuje, vrijeme ne proti~e i sve se
ve} dogodilo i sve je ve} okon~ano.
Uporedo sa poimanjem ove tajne, dunjaluk za vjernika po~inje li~iti na
d`ennet. Gube se sva materijalna nespokojstva, podozrijevanja i strahovi ko-
228 PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
Nashville: Thomas Nelson Co., 1991, str. 298- 115 Homer Jacobson, “Information, Reproduction
299. and the Origin of Life”, American Scientist,
92 “Hoyle on Evolution”, Nature, Vol 294, January 1955, str. 121.
November 12, 1981, str. 105. 116 Reinhard Junker & Siegfried Scherer,
93 Ali Demirsoy, Kalitim ve Evrim (Inheritance and “Entstehung Gesiche Der Lebewesen”, Weyel,
Evolution), Ankara: Meteksan Publishing 1986, str. 89.
Co.,1984, str.64 117 Michael Denton, Evolution: A Theory in Crisis.
94 W. R. Bird, The Origin of Species Revisited., London: Burnett Books, 1985, str. 351.
Nashville: Thomas Nelson Co., 1991, str. 304 118 John Horgan, “In the Beginning”, Scientific
95 Ibid, str. 305 American, Vol 264, February 1991, str. 119.
96 J. D. Thomas, Evolution and Faith. Abilene, TX, 119 G. F. Joyce, L. E. Orgel, “Prospects for
ACU Press, 1988, str. 81-82 Understanding the Origin of the RNA World”,
97 Robert Shapiro, Origins: A Sceptics Guide to the In the RNA World, New York: Cold Spring
Creation of Life on Earth, New York, Summit Harbor Laboratory Press, 1993, str. 13.
Books, 1986, str. 127. 120 Jacques Monod, Chance and Necessity, New
98 Fred Hoyle, Chandra Wickramasinghe, York: 1971, str. 143.
Evolution from Space, New York, Simon & 121 Leslie E. Orgel, “The Origin of Life on the
Schuster, 1984, str. 148. Earth”, Scientific American, Ekim 1994, Vol
99 Ibid, str. 130. 271, str. 78.
100 Fabbri Britannica Bilim Ansiklopedisi (Fabbri 122 Chandra Wickramasinghe, Interview in London
Britannica Science Encyclopaedia), Vol 2, No. Daily Express, August 14, 1981.
22, str. 519. 123 Pierre-P Grasse, Evolution of Living
101 Richard B. Bliss & Gary E. Parker, Origin of Organisms, New York: Academic Press, 1977,
Life, California: 1979, str. 14. str. 103.
102 Stanley Miller, Molecular Evolution of Life: 124 Ibid, str. 107.
Current Status of the Prebiotic Synthesis of 125 Norman Macbeth, Darwin Retried: An Appeal
Small Molecules, 1986, str. 7 to Reason. Boston: Gambit, 1971, str. 101.
103 Kevin McKean, Bilim ve Teknik, No. 189, str. 126 Loren C. Eiseley, The Immense Journey,
7. Vintage Books, 1958, str. 186.
104 J. P. Ferris, C. T. Chen, “Photochemistry of 127 Charles Darwin, The Origin of Species: A
Methane, Nitrogen and Water Mixture As a Facsimile of the First Edition, Harward
Model for the Atmosphere of the Primitive University Press, 1964, str. 184.
Earth”, Journal of American Chemical Society, 128 Norman Macbeth, Darwin Retried: An Appeal
Vol 97:11, 1975, str. 2964. to Reason, Harward Common Press, New
105 “New Evidence on Evolution of Early York: 1971, str. 33.
Atmosphere and Life”, Bulletin of the 129 Ibid, str. 36.
American Meteorological Society, Vol 63, 130 Loren Eiseley, The Immense Journey, Vintage
November 1982, str. 1328-1330. Books, 1958, str. 227.
106 Richard B. Bliss & Gary E. Parker, Origin of 131 Stuart B. Levy, “The Challange of Antibiotic
Life, California: 1979, str. 25. Resistance”, Scientific American, March 1998,
107 W. R. Bird, The Origin of Species Revisited, str. 35.
Nashville: Thomas Nelson Co., 1991, str. 325. 132 Medical Tribune, December 29, 1988, str. 1,
108 Richard B. Bliss & Gary E. Parker, Origin of 23.
Life, California: 1979, str. 25. 133 Francisco J. Ayala, “The Mechanisms of
109 Ibid. Evolution”, Scientific American, Vol 239, sep-
110 S. W. Fox, K. Harada, G. Kramptiz, G. tember 1978, str. 64.
Mueller, “Chemical Origin of Cells”, Chemical 134 S. R. Scadding, “Do Vestigial Organs Provide
Engineering News, June 22, 1970, str. 80. Evidence for Evolution?”, Evolutionary
111 Frank B. Salisbury, “Doubts about the Modern Theory, Vol 5, May 1981, str. 173
Synthetic Theory of Evolution”, American 135 The Merck Manual of Medical Information,
Biology Teacher, September 1971, str. 336. Home Edition, New Jersey: Merck & Co., Inc.
112 Paul Auger, De La Physique Theorique a la The Merck Publishing Group, Rahway, 1997.
Biologie, 1970, str. 118. 136 H. Enoch, Creation and Evolution, New York:
113 Francis Crick, Life Itself: It’s Origin and 1996, str. 18-19.
Nature, New York, Simon & Schuster, 1981, 137 Frank B. Salisbury, “Doubts About the Modern
str. 88. Synthetic Theory of Evolution”, American
114 Ali Demirsoy, Kalitim ve Evrim (Inheritance Biology Teacher, September 1971, str. 338.
and Evolution), Ankara: Meteksan Publishing 138 Michael Denton, Evolution: A Theory in Crisis.
Co.,1984, str. 39. London, Burnett Books, 1985, str. 145.
Bilje{ke 233
Many societies that rebelled against the will of Allah or regarded His
messengers as enemies were wiped off the face of the earth complete-
ly... All of them were destroyed–some by a volcanic eruption, some by
a disastrous flood, and some by a sand storm...
Perished Nations examines these penalties as revealed in the verses of
the Quran and in light of archaeological discoveries.
149 PAGES WITH 73 PICTURES IN COLOUR
Ruling over the world of science in the 19th century, the materialist philosophy
had proposed that the universe is an uncontrolled heap of matter that existed
since eternity. The discoveries made in the twentieth century, however, entirely re-
futed this materialist claim.
Today, science has proven that the universe was created from nothing with a Big
Bang. Moreover, all physical balances of the universe are designed to support hu-
man life. Everything from the nuclear reactions in stars to the chemical properties
of a carbon atom or a water molecule, is created in a glorious harmony.
This is the exalted and flawless creation of Allah, the Lord of All the Worlds.
192 PAGES WITH 91 PICTURES IN COLOUR
Never plead ignorance of Allah's evident existence, that everything was creat-
ed by Allah, that everything you own was given to you by Allah for your sub-
sistence, that you will not stay so long in this world, of the reality of death,
that the Qur'an is the Book of truth, that you will give account for your deeds,
of the voice of your conscience that always invites you to righteousness, of
the existence of the hereafter and the day of account, that hell is the eternal
home of severe punishment, and of the reality of fate.
112 PAGES WITH 74 PICTURES IN COLOUR
The plan, design, and delicate balance existing in our bodies and reaching into
even the remotest corners of the incredibly vast universe must surely have a
superior Creator. Man is unable to see his Creator yet he can nevertheless
grasp His existence, strength, and wisdom by means of his intellect. This book
is a summons to think. A summons to ponder over the universe and living be-
ings and see how they have been created flawlessly.
224 PAGES WITH 102 PICTURES IN COLOUR
One of the major reasons why people feel a profound sense of attachment to
life and cast religion aside is the assumption that life is eternal. Forgetting that
death is likely to put an end to this life at any time, man simply believes that
he can enjoy a perfect and happy life. Yet he evidently deceives himself. The
world is a temporary place specially created by Allah to test man. That is why,
it is inherently flawed and far from satisfying man's endless needs and de-
sires. Each and every attraction existing in the world eventually wears out, be-
comes corrupt, decays and finally disappears. This is the never-changing reali-
ty of life.
This book explains this most important essence of life and leads man to pon-
der the real place to which he belongs, namely the Hereafter.
124 PAGES WITH 144 PICTURES IN COLOUR
Have you ever thought that you were non-existent before you were born and
suddenly appeared on Earth? Have you ever thought that the peel of a ba-
nana, melon, watermelon or an orange each serve as a quality package pre-
serving the fruit's odour and taste?
Man is a being to which Allah has granted the faculty of thinking. Yet a ma-
jority of people fail to employ this faculty as they should… The purpose of
this book is to summon people to think in the way they should and to guide
them in their efforts to think.
128 PAGES WITH 137 PICTURES IN COLOUR
Colours, patterns, spots even lines of each living being existing in na-
ture have a meaning. For some species, colours serve as a communica-
tion tool; for others, they are a warning against enemies. Whatever the
case, these colours are essential for the well-being of living beings. An
attentive eye would immediately recognise that not only the living be-
ings, but also everything in nature are just as they should be.
Furthermore, he would realise that everything is given to the service of
man: the comforting blue colour of the sky, the colourful view of flow-
ers, the bright green trees and meadows, the moon and stars illuminat-
ing the world in pitch darkness together with innumerable beauties
surrounding man…
160 PAGES WITH 215 PICTURES IN COLOUR
One of the purposes why the Qur'an was revealed is to summon
people to think about creation and its works. When a person exam-
ines his own body or any other living thing in nature, the world or
the whole universe, in it he sees a great design, art, plan and intelli-
gence. All this is evidence proving God's being, unit, and eternal
power.
For Men of Understanding was written to make the reader see and
realise some of the evidence of creation in nature. Many living mira-
cles are revealed in the book with hundreds of pictures and brief ex-
planations.
288 PAGES WITH 467 PICTURES IN COLOUR
The most serious mistake a man makes is not pondering. It is not pos-
sible to find the truth unless one thinks about basic questions such as
"How and why am I here?", "Who created me?", or "Where am I go-
ing?." Failing to do so, one becomes trapped in the vicious circle of
daily life and turns into a selfish creature caring only for himself. Ever
thought about the truth? summons people to think on such basic questi-
ons and to discover the real meaning of life.
The Qur'an has been revealed to us so that we may read and pon-
der. Basic concepts in the Qur'an is a useful resource prepared as a
guide to thinking. Some basic Islamic concepts like the soul, consci-
ence, wisdom, loyalty, submission to Allah, brotherhood, modesty,
prayer, patience, ascribing partners to Allah are discussed in the
light of Qur'anic verses.
Allah, in the Qur'an, calls the culture of people who are not subject to the
religion of Allah "ignorance." Only a comparison of this culture with the
honourable thoughts and moral structure of the Qur'an can reveal its primi-
tive and corrupted nature. The purpose of this book is to take this compari-
son further, displaying the extent of the "primitive rationale" of ignorant so-
cieties.
In the Qur'an, conscience has a meaning and importance beyond its com-
mon and everyday use. This book introduces the real concept of conscience
that is related in the Qur'an and draws our attention to the kind of unders-
tanding, thought, and wisdom that a truly conscientious person has. This
book will make you recognise the voice of your conscience and accordingly
help you to differentiate it from other sources of inspiration.
The video tape "The Collapse of Evolution The Fact Of Creation" is currently avail-
able, other video tapes based on the books of Harun Yahya, namely, "The Dark Face
Of Darwinism", "The Creation Of The Universe", "The Fact Of Creation", "The
Mystery Behind Matter", and "The Miracles Of The Qur'an" are being prepared to
be released in Serbocroatian.
VURAL PUBLISHING
Çatalçeflme sokak Üretmen Han No.27/13 Ca¤alo¤lu-‹stanbul Tel: 0212 511 42 30
Okur Publishing Tel: 0212-513 94 53 0212-511 44 03
www.harunyahya.org – www.harunyahya.net
www.harunyahya.com
BILJE[KA O AUTORU
Pod pseudonimima Harun Yahya, autor je napisao niz djela iz podru~ja vjere. Objavljene
su mu bro{ure poput Obmana teorije evolucije, ^udo u }eliji, ^udo u oku, ^udo kod pauka, ^udo
kod komarca, ^udo mrava, ^udo odbrambenog sistema, Racionalna spoznaja Boga, Ovosvjetski `iv-
ot, Uni{tenje naroda, Za ljude koji razmi{ljaju, Stvaranje kosmosa, Priznanja evolucionista, Po`rtvo-
vanost i racionalno pona{anje `ivih bi}a, ^udo u stvaranju bilja, Djeco, Darwin la`e!, Duboko raz-
mi{ljanje, Bo`ija umjetnost boja, ^udo atoma, Dizajn u prirodi, ^udo kod p~ele, Kraj darvinizma,
Vje~nost je po~ela, Zlatno doba, Kur'an - smijernica za nauku, Rje{enje je u vladanju po Kur'anu,
Kur'anska ~uda, Bo`ija imena, @ivjeti uime Boga, D`ennet, Jeste li razmi{ljali o Istini, Sudnji dan,
Hid`ra u Kur'anu, Moralne vrijednosti po Kur'anu, Nauka o Kur'anu, Dova u Kur'anu, Kur'anski in-
deks, Karakter munafika u Kur'anu, Saop}enje i rasprava u Kur'anu, Va`nost savjesti po Kur'anu,
Odgovori iz Kur'ana, Tajne munafika, Smrt-kijamet-d`ehennem, Borbe poslanika, Nikako ne zabo-
ravite!, [ejtan, [irk, Osnovni principi Kur'ana, Brzo poimanje imana 1-2-3, Ljepote `ivljenja po
Kur'anu, Jedan pregr{t Bo`ijih ljepota 1-2-3-4, Ateisti~ka primitivna logika, Besprijekoran iman,
Prije kajanja, Resulullah nam ka`e, Merhamet vjernika, Strah od Boga, Ateisti~ke more, Povratak
Isaa a. s., Va`nost strpljenja po Kur'anu, Karakter ~lanova neupu}enog dru{tva, Izrugivanje kao zu-
lum, Stvarni razum po Kur'anu, Borba protiv ateisti~ke religije, Jusufova medresa, Slo`nost u do-
bro~instvu i tajna isku{enja... i dr.
Objavljen je i niz bro{ura u kojima se autor bavi teorijom evolucije. Izme|u ostalih, treba
navesi slijede}e bro{ure: Obmana teorije evolucije, Ru{enje materijalizma, Kraj materijalizma,
Teorija evolucije, Ru{enje teorije evolucije: istina o stvaranju, Evolucionisti~ke zablude 1,
Evolucionisti~ke zablude 2, Evolucionisti~ke zablude 3, Mikrobiolo{ko ru{enje evolucije, Istina o
stvaranju, Tajne atoma, Ru{enje teorije evolucije kroz 20 pitanja i Darvinizam.
Knjige Obmana teorije evolucije, ^udo mrava, Uni{tenje naroda, Racionalna spoznaja
Boga, Moralne vrijednosti po Kur'anu, Osnovni principi Kur'ana, La`i genocida, Za ljude koji raz-
mi{ljaju, Ovosvjetski `ivot, Duboko razmi{ljanje i Nemojte se pretvarati da ne razumijete prevedene
su na engleski i objavljene u razli~itim izdava~kim ku}ama {irom svijeta. Pored engleskog, mnoga
autorova djela prevedena su i na ostale jezike poput ruskog, albanskog, poljskog, njema~kog, bosan-
skog, {panskog i arapskog.
Pod pseudonimom Harun Yahya, autor je priredio i niz knjiga politi~kog sadr`aja: @idovst-
vo i masonstvo, Masonstvo i kapitalizam, Masonstvo - satanska religija, Jahovini sinovi i masoni,
Novi masonski poredak, Nacionalna strategija, 'Tajna ruka' u Bosni, La`i genocida, Pozadina terora
i Kurdska karta u rukama Izraela. Centralnu temu ovih djela zauzimaju masoni i @idovi, te utjecaj
ovih dvaju sila na svjetsku historiju i politiku. (Pseudonim je nastao spajanjem imena Harun i Yahya,
kao spomen i izraz po{tovanja prema dvojici vjerovjesnika koji su se borili protiv demantirane
`idovske misli.)