Muhammed A.S. - Harun Yahya

ÎTAOCU
Darvinizam, koji negira stvaranje, a samim

time i Boga, bio je razlogom {to su mnogi ljudi
izgubili vjeru u Boga ili {to su, u najmanju ruku, pali u
sumnju. Prema tome, otkriti da je ova teorija jedna obmana
je jedna veoma bitna du`nost koju nalaè iman. Ova zna~ajna
zada}a mora doprijeti do svih ljudi. Odre|eni ~itaoci }e biti u prilici
da mo`da pro~itaju samo jedno na{e djelo koje govori o obmanama
vezanim za ovu teoriju. Zbog toga smo smatrali va`nim da u svim na{im
knjigama odvojimo mjesta za ovu temu, pa makar to ponekad bilo samo i
u vidu rezimea.
Drugo pitanje koje se mora naglasiti je vezano za sadràj ovih knjiga. Vjerska
pitanja svih autorovih djela iznose se u svjetlu kur'anskih ajeta i pozivaju ljude
na u~enje Allahovih ajeta i ìvot u skladu sa njihovim naredbama. Sve teme vezane
za Allahove ajete iznose se na na~in koji kod ~itaoca ne ostavlja nikakvu sumnju,
niti znak pitanja.
Blizak, jednostavan i te~an stil koji je prepoznatljiv u na{im djelima osigurava
lak{e shvatanje kod ~italaca svih profila, od sedam do sedamdeset sedam godina. Ovim
efektnim i jednostavnim izraàvanjem na{e knjige sasvim zasluèno dobivaju laskavi
status "knjiga koje se ~itaju u jednom dahu". âk i ljudi koji zauzimaju kategori~an
stav o pitanju odbijanja vjere ostaju pod utiskom ~injenica koje se iznose u na{im
knjigama i apsolutno su u nemogu}nosti da zanije~u istinitost svega toga.
Ova knjiga kao i ostala autorova djela mogu se ~itati kako pojedina~no tako i u
atmosferi uzajamne diskusije. Grupa ~italaca koja se èli okoristiti ovom knjigom
trebala bi je ~itati zajedno. Bit }e to neosporno korisno s pozicija me|usobnih izmjena
znanja i iskustava.
Pored toga, u~estvovati u ~itanju i upoznavanju sa ovim knjigama koje su
napisane samo radi postizanja Boìjeg zadovoljstva, tako|er, predstavljaju veliki
hizmet. Umije}e dokazivanja i ubje|ivanja je krajnje jaka autorova osobenost
koja je uo~ljiva u svim njegovim knjigama. Iz tog razloga, jedan od
najefikasnijih metoda onih koji èle objasniti vjeru je stimuliranje drugih
na ~itanje knjiga ovog autora.
Predstavljanje ostalih autorovih djela u zadnjem dijelu ove knjige
ima svoje va`ne razloge. Zahvaljuju}i tome, osoba koja uzme u ruke
ovu knjigu vidjet }e da autor ima niz knjiga koje nose osobenosti
koje smo malo~as naveli i otkrit }e kvalitete ove knjige, koju
}ete, nadamo se, ~itati sa velikim zadovoljstvom. Uvjerit
}ete se da se nalazite pred bogatim izvorom
podataka o pitanju nesvakida{njih vjerskih i
politi~kih tema kojima }ete se mo}i
koristiti.
MUHAMMED
(s.a.v.s.)
S turskog preveo:
Enver IBRAHIMKADI]
HARUN YAHYA
Hz. Muhammed (s.a.v.s)
BILJE[KA
O AUTORU
Autor, koji koristi pseudonim Harun Yahya,
ro|en je 1956. godine u Ankari. Nakon osnovnog i
srednjeg obrazovanja koje je stekao u Ankari, {koluje se
na Fakultetu primijenjenih umjetnosti na Mimar Sinan
univerzitetu i na Filozofskom fakultetu Istanbulskog univerziteta.
Od '80-ih godina naovamo napisao je niz djela iz oblasti vjere, nauke
i politike, zna~ajna djela koja iznose neosnovanosti teorije evolucije,
obmanjiva~ke metode evolucionista i mra~ne povezanosti darvinizma
sa krvavim ideologijama.
Pseudonim Harun Yahya nastao je kao spomen i izraz po{tovanja prema
dvojici vjerovjesnika, Harunu i Jahji, a. s., koji su se borili protiv demantirane
jevrejske misli. Simbolika autorovog kori{tenja Resulullahovog pe~ata na
koricama knjiga je u vezi sa sadràjem ovih knjiga. Pe~at simbolizira Kur'an-i
kerim kao posljednju Objavu Allaha, d`. {., i vjerovjesnika, Muhammeda, a. s.,
kao hatemu’l- enbijaa. Sva svoja djela autor je, tako|er, zasnovao na dva osnovna
temelja: Kur'anu i sunnetu Muhammeda, a. s. Na taj na~in on ima za cilj da kaè
"posljednju rije~" koja }e, jednu po jednu, pobiti sve temeljne tvrdnje ateisti~ke
filozofije i u potpunosti u{utkati ateisti~ke prigovore uperene protiv vjere.
Resulullahov pe~at je kori{ten kao dova namjere da se kaù ove "posljednje rije~i".
Zajedni~ki cilj svih autorovih djela je {irenje kur'anskih informacija i
saop}enja {irom Svijeta i na taj na~in podsticanje ljude na razmi{ljanje o temeljnim
postavkama vjere, kao {to su Allahovo postojanje, Njegova jedinost i budu}i svijet
(ahiret) i izno{enje neosnovanosti ateisti~kih sistema i njihove izopa~ene prakse.
Upravo su veliku pa`nju na sebe privukla djela Haruna Yahye u mnogim
zemljama {irom Svijeta od Indije do Amerike, od Engleske do Indonezije, od
Poljske do Bosne i Hercegovine, od [panije do Brazila. Djela koja su prevedena
na mnoge jezike poput engleskog, francuskog, njema~kog, bosanskog,
talijanskog, {panskog, portugalskog, pakistanskog (urdu), arapskog,
albanskog, ruskog, ujgurskog i indoneànskog prati {iroka ~itala~ka
publika.
Ova djela bila su povod da mnogi ljudi postanu vjernici, a i
povodom da mnogi oja~aju svoje ve} postoje}e vjerovanje. Svako
ko pro~ita i analizira ove knjige uo~it }e njihov prepoznatljiv
stil pun mudrosti, jezgrovitosti, jednostavnosti i srda~nosti
te njihov nau~ni i racionalni pristup. Djela nose odlike
kategori~nosti i apsolutne nespornosti. Nemogu}e
je da materijalisti~ku filozofiju, ateizam i sve
ostale zalutale filozofije i gledi{ta
ubudu}e iskreno brane oni koji
pro~itaju i ozbiljno
4
Harunrazmisle
Yahya
o temama koje se
obra|uju u njima. Ako, pak, budu
branili, to moè biti samo emocionalna
odbrana iz inata, s obzirom da su se oni kroz
ova djela uvjerili da su u potpunosti pobijeni idejni
oslonci ovih filozofija. Sve savremene ateisti~ke
tendencije su idejno poraène u djelima Haruna Yahye.
Nesumnjivo, ove karakteristike poti~u od izuzetno
impresivnog stila i mudrosti Kur'ana. Sam pisac nije ponesen
gordo{}u zbog svojih djela; jedina mu je namjera biti povod da ~itaoce
usmjeri na Pravi, Allahov Put.
Od ovih djela autor nema nikakve materijalne zarade. Nikakvu
materijalnu zaradu nemaju ni svi ostali koji su uklju~eni u projekt
publiciranja knjiga; od onih koji rade na kompjuterskoj obradi teksta i dizajna
stranica i korica, do onih koji su uklju~eni u marketing i distribuciju. Jedini
im je cilj da svojim hizmetom postignu Allahovo zadovoljstvo.
Uzimaju}i u obzir ove ~injenice, proisti~e da je i podsticanje na ~itanje ovih
djela, koja omogu}avaju da se vidi ono {to se prethodno nije vidjelo i koja su povod
usmjeravanja na Pravi Put, tako|er jedan veoma zna~ajan hizmet.
Umjesto preporu~ivanja ovih vrijednih knjiga, publikovati knjige koje mute
ljudski razum, koje dovode do velikog misaonog nereda i koje su fiksirane
generalnim iskustvom koje nema jak i prodoran utjecaj u domenu odbrane vjere i
razbijanju sumnja bit }e razlog gubljenja vremena i truda. Sasvim je izvjesno da
efikasnu odbranu vjere nemaju djela koja su usmjerena ka isklju~ivom nagla{avanju
autorovog knjièvnog umije}a. Oni, pak, koji u aktualnom kontekstu gaje odre|ene
sumnje, iz op}ih mi{ljenja ~italaca, gdje se sasvim jasno vidi efikasnost ovog
hizmeta, njegov uspjeh i iskrenost, mo}i }e shvatiti da je pobijanje ateizma i {irenje
kur'anskog morala jedini cilj djela Haruna Yahye.
Tako|er se ne smije gubiti iz vida da je dominacija ateisti~ke misli osnovni
povod velikih svjetskih nereda, tiranija i stradanja koja doìvljavaju
muslimani {irom Svijeta. A na~in da se ~ovje~anstvo oslobodi ovih neda}a
leì u poraàvanju ateisti~ke misli, izno{enje vjerskih fakata i prezentiranje
kur'anskog morala na na~in na koji to ljudi mogu poimati i provoditi u
praksi. Uzme li se u obzir okruènje tiranije, intriga i anarhije, u koje
se Svijet svakim danom sve vi{e nastoji uvu}i, postaje sasvim jasno
da se ovaj hizmet mora obaviti {to je mogu}e brè i efikasnije.
U protivnom, moè biti veoma kasno.
Djela Haruna Yahye, koja su u kontekstu ovog veoma
bitnog hizmeta preuzela ulogu prethodnice, uz Boìju
pomo}, bit }e povod da ljude u XXI stolje}u
dovedu do mira i spokojstva koji su opisani
u Kur'anu, do ~estitosti i pravde, do
ljepota i blagodati.
5
6
Harun Yahya
SADR@AJ
UVOD 9
UZORNI MORAL NA[EG PEJGAMBERA U
KUR'ANU 13
SAOP]ENJE NA[EG PEJGAMBERA 91
MUHAMMED, A. S., [EMAIL-I [ERIF 137
UZORNI @IVOT NA[EG PEJGAMBERA 177
VIJESTI KOJE JE MUHAMMED, A. S.,
DAO O DOGA\AJIMA IZ BUDU]NOSTI 201
ZAKLJUÂK 254
7
8
Harun Yahya
UVOD
ao {to je i Allah, d`. {., saop}io ajetom "... nego je
K Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik... " (Al-

Ahzab, 40), na{ pejgamber, Muhammed, s. a. v. s.,
posljednji je poslanik koji je poslan ~ovje~anstvu, kome je
Allah, d`. {., objavio Svoju posljednju Knjigu, koga je,
bogobojazno{}u, uzornim moralom, privrèno{}u svome
Stvoritelju, Allah, d`. {., na~inio uzorom ostalom
~ovje~anstvu, koji je Allahov prijatelj, koji posjeduje
prvenstvo pred na{im Gospodarom, koji je njihov najbliì
prijatelj i staratelj.
Kao {to je to i saop}io ajetom "Mi }emo ti, doista, te{ke
rije~i slati" (Al-Muzzammil, 5), posljednjeg Svog poslanika,
Muhammeda, a. s., Allah, d`. {., zaduìo je velikom
odgovorno{}u. A svojom sna`nom vjerom u Allaha, na{
Pejgamber je svoju misiju i odgovornost obavio na najljep{i
na~in, pozivao je narod na Allahov put i bio vodi~ i svjetionik
svim vjernicima.
Mada ga nismo vidjeli, Muhammeda, a. s., njegovo uzorno
pona{anje, rije~i i moral moèmo upoznati preko kur'anskih
ajeta i hadisa i moèmo uloìti nesebi~ne napore kako bismo
li~ili na njega i kako bismo bili u njegovoj neposrednoj blizini
na budu}em svijetu. Savremeni ~ovjek, a naro~ito mladi, sebi
za uzor uzimaju razli~ite osobe, imitiraju njihove manire, na~in
odijevanja i govor; nastoje se poistovjetiti sa njima. Me|utim,
9
kao {to velika ve}ina tih uzora nisu na pravom putu, oni, isto
tako, ne posjeduju ni ljepote stilova i morala. Zbog toga je
veoma bitna odgovornost ugledati se na pravu osobu, na
najljep{i moral i stil. Muhammed, a. s., osoba je u ~iji se moral
i na~in ìvljenja muslimani trebaju ugledati, koga moraju uzeti
kao svoj uzor i vodi~a kroz ìvot. Ovu ~injenicu Allah, d`.
{., isti~e na slijede}i na~in:
Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga
koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome
svijetu, i koji ~esto Allaha spominje (Al-Ahzab, 21).
Kao i na{ Pejgamber, Muhammed, a. s., i svi su ostali Boìji
poslanici bili ljudi koje je Allah, d`. {., na~inio primjerima
vjernicima i kojima je On bio zadovoljan. U kur'anskom
poglavlju Yusuf Allah, d`. {., kaè slijede}e:
U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom
obdareni. Kur'an nije izmi{ljena besjeda, on priznaje da
su istinite Knjige prije njega objavljene, i obja{njava
sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje (Yusuf,
111).
Cilj pripreme ove knjige je, tako|er, vi{esmjerno
upoznavanje sa na{im Pejgamberom i, isticanjem kako
zajednica, koju ~ine ljudi koji vide uzor u njegovom moralu,
posjeduje superiorne odlike i ljepote, animirati ljude na moral
posljednjeg Allahovog poslanika. Kao {to je Muhammed, a.
s., i saop}io u hadisu: "Ostavljam vam dvije stvari; sve dok
ih se budete pridràvali, vi nikako ne}ete zalutati: Allahovu
Knjigu i Resulullahov sunnet," 1 dva najbitnija vodi~a
muslimana su Kur'an i sunnet Muhammeda, a. s. Na{
Pejgamber je hem svojim izuzetnim moralom bio uzor ljudima,
hem i pozivao ljude na uzoran moral. Muhammed, a. s., koji
kaè: "Uzoran moral je ono {to }e najvi{e prevagnuti na vagi
vjernika. Doista Allah, d`. {., ne voli one ~ija su djela i rije~i
ru`na i koji bestidno govore"2, jednom prilikom je tako|er
rekao: "Tako mi Allaha koji u svojoj mo}i drì moju du{u, u
Dènnet }e u}i samo oni koji imaju lijep moral."3
I muslimani koji idu tragom svoga Poslanika, svojim
uzornim moralom i naravi, hem cijelom svijetu trebaju biti
uzor, hem ih i govorom i pisanjem trebaju pozivati na uzoran
moral.
10
Harun Yahya
11
12
Harun Yahya
UZORNI MORAL
NA[EG PEJGAMBERA
U KUR'ANU
a je Muhammed, a. s., posjedovao najljep{i moral,
D Allah, d`. {., saop}io je u Kur'anu slijede}im rije~ima:
Nun. Tako Mi kalema i onoga {to oni pi{u, ti nisi,

milo{}u Gospodara svoga, lud; ti }e{, sigurno, nagradu
neprekidnu dobiti jer ti si, zaista, najljep{e }udi i ti }e{
vidjeti, a i oni }e vidjeti, ko je od vas lud. Gospodar
tvoj dobro zna onoga koji je s Puta Njegova skrenuo i
On dobro zna one koji su na Pravome Putu (Al-Kalam,
1-7).
Osim toga, Allah, d`. {., u navedenom ajetu isti~e i to da
}e Muhammed, a. s., dobiti neprekidnu nagradu. To je podatak
koji upu}uje na ~injenicu da je Muhammed, a. s., uvijek
pokazivao lijepu }ud i da nikada nije odstupao od
bogobojaznosti.
Kao {to je i Muhammed, a. s., istakao rije~ima "Savr{eni iman
je u lijepom moralu"4, jedan od najbitnijih pokazatelja imana
je lijep moral. Zato, bitan je ibadet upoznati se sa najljep{im
primjerima lijepog morala i provo|enje u praksu toga
morala.
U ovom poglavlju mjesto }e biti ustupljeno odre|enim
moralnim odlikama na{eg Pejgambera koje su navedene u
Kur'anu.
13
Muhammed, a. s., pridràvao se samo
onoga {to mu je objavljeno
Jedna od najbitnijih odlika na{eg Pejgambera, koja je i u
Kur'anu spomenuta na nekoliko mjesta, jeste da se on
pridràvao samo onoga {to mu je objavljeno od strane Allaha,
d`. {., da je, bez obzira na ljude i postizanje njihovog
zadovoljstva, ~inio samo ono {to mu je njegov Gospodar
nalagao. [tavi{e, njegovi savremenici, mu{rici i predstavnici
ostalih vjera traìli su od na{eg Pejgambera da donese odredbe
koje su u skladu s njihovim interesima. Unato~ tome {to su,
broj~ano i mo}no, ti ljudi bili superiorniji od njega, na{
Pejgamber je velikom pedantno{}u i odlu~no{}u {titio Kur'an
i odredbe Allaha, d`. {. U jednom ajetu Allah, d`. {., nas na
slijede}i na~in obavje{tava o tome kakav je odgovor na{
Pejgamber dao na navaljivanje ovih ljudi:
A kad im se kazuju ajeti Na{i, koji su jasni, onda govore
oni koji ne vjeruju da }e pred Nas stati: "Donesi ti kakav
drugi Kur'an ili ga izmijeni!" - Reci: "Nezamislivo je
da ga ja sam od sebe mijenjam, ja slijedim samo ono
{to mi se objavljuje, ja se bojim - ako budem
14
Harun Yahya
neposlu{an svome Gospodaru - patnje na Velikom

danu." Reci: "Da Allah nije htio, ja vam ga ne bih
kazivao niti bi vas On s njim upoznao. Ta ja sam prije
poslanstva dugo me|u vama boravio - zar ne shva}ate?"
(Yunus, 15-16).
Allah, d`. {., je u nekoliko ajeta upozorio na{eg Pejgambera
na ovakav stav stav njegovog naroda. Naprimjer, u poglavlju
Al-Ma'ida rekao je slijede}e:
A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi
Knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. I ti im
sudi prema onome {to Allah objavljuje i ne povodi se
za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja
ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A
da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere
u~inio, ali, On ho}e da vas isku{a u onome {to vam
propisuje, zato se natje~ite ko }e vi{e dobra u~initi;
Allahu }ete se svi vratiti, pa }e vas On o onome u ~emu
ste se razilazili obavijestiti. I sudi im prema onome {to
Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima
njihovim, i ~uvaj ih se da te ne odvrate od ne~ega {to
ti Allah objavljuje. A ako ne pristaju, ti onda znaj da
Allah èli da ih zbog nekih grijehova njihovih kazni.
A mnogi ljudi su, zaista, nevjernici! (Al-Ma'ida, 48-49).
Hamid Ayta~. Dèli-sulus levha. U navedenom hadis-i {erifu Pejgamber je rekao da

su "najbolji ljudi oni koji koriste ostalim ljudima."
15
A Muhammed, a. s., s velikom odlu~no{}u je svome narodu
ponavljao da ne}e slijediti ni{ta drugo osim onoga {to mu se
objavljuje. Ajet koji nas obavje{tava o ovom izuzetnom moralu
na{eg Pejgambera glasi:
Reci: "Ja vam ne kaèm: 'U mene su Allahove riznice'
, niti: 'Meni je poznat nevidljivi svijet', niti vam kaèm:
'Ja sam melek' - ja slijedim samo ono {to mi se
objavljuje." Reci: "Zar su isto slijepac i onaj koji vidi?
Za{to ne razmislite?" (Al-An'am, 50).
Odlu~no{}u i uporno{}u na{eg Pejgambera na Allahovom
Putu, istinska vjera je ljudima saop}ena na najljep{i i najbolji
na~in. Pore|enjem sa velikim dijelom ljudi, bit }e povod da
se ova superiornost na{eg Pejgambera bolje shvati.
I danas, a i tokom historije veliki dio ljudi posjedovao je
prohtjeve ispunjene slabostima, poùdama i strastima. A
unato~ tome {to su prihvatili vjeru, velika ve}ina ih podlijeè
ovim slabostima. Umjesto da se odupru slabostima i
poùdama, oni ~ine ustupke nau{trb vjerskih odredaba. Na
primjer, ne znaju}i {ta }e re}i prijateljima, supru`niku, rodbini,
oni ne izvr{avaju odre|ene vjerske odredbe, i ne napu{taju
odre|ene navike koje su u suprotnosti sa vjerom. Zato vjeru
komentiraju prema vlastitim naho|enjima i interesima;
prihvataju odredbe koje im odgovaraju, a ostale zanemaruju.
[to se ti~e na{eg Pejgambera, on nikada nije davao ustupke
prohtjevima ovakvih ljudi; ~ovje~anstvu je, bez bilo kakvih
izmjena, dostavio Kur'an strahuju}i samo od svoga Gospodara
i ne ra~unaju}i ni na ~ije interese. Ovu odliku bogobojaznosti
Muhammeda, a. s., Allah, d`. {., na slijede}i na~in saop}ava
u Kur'anu:
Tako Mi zvijezde kad zalazi, va{ drug nije s Pravoga
Puta skrenuo i nije zalutao! On ne govori po hiru svome
- to je samo Objava koja mu se obznanjuje, u~i ga Jedan
ogromne snage (An-Nad`m, 1-5).
I znajte da je me|u vama Allahov Poslanik; kad bi vas
u mnogo ~emu poslu{ao, doista biste nastradali; ali
Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u
16
Harun Yahya
17
srcima va{im ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i

neposlu{nost vam omraznuo. Takvi su na Pravome Putu
(Al-Hudùrat, 7).
Uzorna bogobojaznost na{eg Pejgambera

U doga|ajima koji se u Kur'anu iznose u vezi sa
Muhammedom, a. s., sasvim je vidljiva njegova bogobojaznost
i predanost Allahu, d`. {. Na primjer, jedan od najljep{ih
primjera bogobojaznosti na{eg Pejgambera su rije~i koje je
izgovorio u pe}ini, u kojoj se sakrio sa svojim drugom nakon
izlaska iz Mekke. U ajetu se kaè slijede}e:
Ako ga vi ne pomognete - pa pomogao ga je Allah onda
kad su ga oni koji ne vjeruju prislili da ode, kad je s
njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bili u
pe}ini i kada je on rekao drugu svome: "Ne brini se,
Allah je s nama!" pa je Allah spustio smirenost na druga
njegova, a njega pomogao vojskom koju vi niste vidjeli
i u~inio da rije~ nevjernika bude donja, a Allahova rije~,
ona je - gornja. Allah je silan i mudar (At-Tawba, 40).
Bez obzira na okolnosti u kojima se nalazio, Muhammed,
a. s., uvijek je bio predan Allahu, d`. {., znao je da se u svemu
{to je On stvorio nalazi neki hajr i ljepota. Ove rije~i koje su
Muhammedu, a. s., saop}ene u Kur'anu da ih on prenese i kaè
svom narodu, tako|er su jedan od pokazatelja ove
bogobojaznosti:
Ako postigne{ uspjeh, to ih ogor~i; a kad te pogodi
nesre}a, oni govore: "Mi smo i ranije bili oprezni'' - i
18
Harun Yahya
odlaze veseli. Reci: "Dogodit }e nam se samo ono {to

nam Allah odredi, On je Gospodar na{." I neka se
vjernici samo u Allaha pouzdaju! (At-Tawba, 50-51).
Svojom bogobojazno{}u Muhammed, a. s., bio je uzor svim
muslimanima, a na slijede}i na~in je podsjetio da ~ovjek
nikada ne}e imati snage da promijeni ono {to }e do}i i {to je
odredio Allah, d`. {:
"ôvjeku }e se sigurno desiti ono {to mu je odre|eno."5
"...Kada ne{to traì{, traì jedino od Allaha, d`. {. Ako
traì{ pomo}, traì je od Allaha, d`. {. Po{to, kada bi se
svi ljudi udruìli da ti budu od koristi u nekoj stvari koju
Allah, d`. {., nije propisao, oni ne}e mo}i uraditi tu korist.
Isto tako ne}e ti mo}i na~initi bilo kakvu {tetu ako ona nije
propisana od Allaha, d`. {."6
Tako|er, svaki vjernik koji slijedi sunnet Muhammeda, a.
s., treba se, poput njega, bogobojazno suo~iti sa doga|ajima
koji su naizgled nesre}a i zlo i vjerovati da u svemu postoji
neki hajr i ljepota. Ne smije se gubiti iz vida ni to da je na{
Pejgamber, Muhammed, a. s., kao jedan od najbogobojaznijih
Allahovih robova bio ku{an velikim nevoljama i surovim
doga|ajima.
Prije svega, u narodu kojem je dostavljao objavu nalazili
su se ljudi koji su bili spremni izazivati svakojake nevolje:
oni koji su dvoli~nim pona{anjem radili na pravljenju
smicalica za Pejgambera, mu{rici koji nisu pristajali na
promjenu vjere svojih predaka, oni koji su od Poslanika traìli
da donese ~udo u skladu s njihovim interesima, oni {to su
19
nastojali ubiti, protjerati ili zato~iti na{eg Pejgambera i jo{
mnogi konstantno su Muhammedu, a. s., prire|ivali nevolje
i zlo.
Poslanik, a. s., uvijek je bio strpljiv na ovakva pona{anja
nevjernika, velikom odlu~no{}u je dostavljao Allahovu vjeru
i, {tite}i ih od opasnosti, vjernike odgajao Kur'anom. U osnovi
ove njegove nepokolebljivosti, uspjeha i hrabrosti nalazi se
njegova sna`na vjera u Allaha, d`. {., bogobojaznost i
predanost. Kao {to je bio slu~aj sa pe}inom, na{ Pejgamber
je u svim prilikama bio svjestan da se Allah, d`. {., nalazi sa
njim i vjerovao da je sve ono {to se doga|a stvorio Allah, d`.
{., i da }e se sve okon~ati na najhajiriji na~in. Ovaj hadis na{eg
Poslanika jedan je od primjera njegove bogobojaznosti, koja
u svemu vidi hajr:
"Kako je zapanjuju}e stanje vjernika: po{to je sve ono {to
mu se dogodi hajr za njega; to je svojstveno samo vjerniku,
ne i za ostale: ako ga zadesi ne{to {to ga usre}uje, on
zahvaljuje Allahu, a to je hajr; a ako ga zadesi neka nevolja,
on je strpljiv, a i to je hajr."7
Ovakvom vjerom Poslanik se suo~avao sa svim onim {to
mu se de{avalo, me|utim, svjestan da ishod uvijek pripada
Allahu, d`. {., on se uzdao i oslanjao na Njega. Naspram
ovakve njegove izuzetne bogobojaznosti, Allah, d`. {., ga je
u~inio uvijek jakim i uspje{nim.
Na{em Pejgamberu Allah, d`. {., saop}io je da se,
naspram onih {to mu stvaraju neprijatnosti, uzda u Njegovu
pomo} i on se tokom cijelog svog ìvota pona{ao u skladu sa
ovom naredbom. U jednom kur'anskom ajetu se kaè
slijede}e:
Licemjeri govore: "Pokoravamo se!" a kada odu od tebe,
onda neki od njih no}u snuju ne{to {to je suprotno
20
Harun Yahya
onome {to ti govori{, i Allah naredi da se ono {to oni

snuju pribiljeì. Ti ih izbjegavaj i u Allaha se pouzdaj,
jer Allah je dovoljan za{titnik (An-Nisa', 81).
U drugom kur'anskom ajetu Allah, d`. {., naredio je
slijede}e:
Ako se oni budu prepirali s tobom, reci: "Ja se samo
Allahu pokoravam, a i oni koji me slijede." I reci onima
kojima je data Knjiga i neukima: "Primite islam!" Ako
prime islam, onda su na Pravome Putu. A ako odbiju,
tvoje je jedino da poziva{. - A Allah dobro vidi robove
Svoje (Ali 'Imran, 20).
Naknada koju }e imati oni koji se budu uzdali u Allaha,
d`. {., na slijede}i je na~in saop}ena u jednom hadisu na{eg
Pejgambera:
"Kada biste se vi istinski uzdali u Allaha, d`. {., bili biste
opskrbljeni kao ptice; one odlaze gladne, a vra}aju se site."8
Najljep{i primjeri za vjernike su Poslanikove rije~i i djela.
Iz tog razloga, svaki vjernik, koji se suo~i sa bilo kakvom
Hadì Nazif Bey. Kur'anski ajet: "A ti nikako ne misli da

Allah ne motri na ono {to rade nevjernici!..." (Ibrahim, 42).
21
neda}om, sa ne~im {to mu se ne svi|a, razmi{ljaju}i o

kur'anskim ajetima i da je Allah, d`. {., taj koji sve stvara,
kao uzor, treba uzeti Poslanikovu bogobojaznost i oslanjanje
na Allaha, d`. {., i u svakoj situaciji biti svjestan da je predan
sudbini koju stvara njegov Gospodar, Allah, d`. {.
Ne o~ekuju}i nikakvu nagradu od ljudi,

Poslanik je traìo samo Allahovo zadovoljstvo
Jedna od osnovnih odlika islama je da cijeli ìvot ~ovjeka
gradi na strahu od Allaha, d`. {., i na tome da su svi njegovi
ibadeti jedino radi zadobijanja Allahovog zadovoljstva,
milosti i Dènneta. U jednom kur'anskom ajetu Allah, d`. {.,
poru~uje vjernicima: Reci: "Klanjanje moje, i obredi moji, i
ìvot moj, i smrt moja doista su posve}eni Allahu, Gospodaru
svjetova!'' (Al-An'am, 162).
U Kur'anu, ajetom "Ali oni koji se pokaju i poprave i koji
~vrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje,
bit }e s vjernicima, a Allah }e, sigurno, vjernicima
veliku nagradu dati" (An-Nisa', 146) vjernicima je
tako|er nare|eno da svoju vjeru ìve jedino radi Allaha,
d`. {., i bez bilo kakvih drugih ciljeva. To {to se neko ~vrsto
prihvati Allaha, d`. {., {to, svjestan da osim Allaha, d`. {.,
nema drugog Boga, svoj ìvot posveti jedino da bi Njega
zadovoljio i {to ni u kakvoj situaciji ne odstupa od odanosti
svome Gospodaru pokazatelji su da ta osoba posjeduje iskrenu
vjeru.
Vjernik koji posjeduje iskrenu vjeru svojim djelima i
ibadetima ne}e raditi na postizanju ljubavi, zadovoljstva,
pohvala, pa`nje i naklonosti drugih mimo Allaha, d`. {.
Iskrenim vjernicima najljep{i uzor je Muhammed, a. s., i ostali
pejgamberi.
Muhammed, a. s., traìo je jedino Allahovo zadovoljstvo
i, ne razmi{ljaju}i ni o kakvim ovosvjetskim interesima i
nagradama, cijeli svoj ìvot proveo je u naporima za
postizanjem Allahovog zadovoljstva, milosti i Dènneta.
22
Harun Yahya
23
Reci: "Ne traìm ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja

nisam izvje{ta~en!'' (Sad, 86).
Reci: "Kakvu god nagradu da zatraìm od vas, nek
ostane vama, mene }e nagraditi Allah, On nad svim bdi"
(Saba', 47).
Muhammedovo, a. s., uzorno strpljenje

naspram nevolja
Kao {to smo i prethodno istakli, tokom svog poslanstva,
Muhammed, a. s., susretao se sa raznim neda}ama. Nevjernici
i mu{rici su za njega iznosili krajnje uvredljive rije~i, govorili
su, {tavi{e, da je vra~ar i ludak, a neki su ga, ~ak, nastojali i
ubiti i za to su kovali planove. Unato~ tome, na{ Pejgamber
je radio na odgajanju ljudi raznih kultura i karaktera,
nastojao ih podu~iti Kur'anu i prema tome, i lijepom moralu
i uzornom vladanju.
Kao {to je i saop}eno u kur'anskim ajetima, zbog toga {to
nisu znali ni temeljna pravila lijepog pona{anja, odre|eni ljudi
nisu razmi{ljali o tome da bi svojim rije~ima i postupcima
mogli na~initi nevolje na{em Pejgamberu, osobi profinjenog
razmi{ljanja i superiornog morala. [to se ti~e Poslanika, on
je naspram svega toga pokazivao veliko strpljenje, u svim
24
Harun Yahya
situacijama se obra}ao Allahu, d`. {., i od Njega pomo} traìo,

a, isto tako, i vjernicima preporu~ivao strpljenje i uzdanje u
Boga.
Nizom kur'anskih ajeta Allah, d`. {., preporu~uje na{em
Poslaniku da bude strpljiv naspram onoga {to mu govore
nevjernici:
Zato strpljivo podnosi ono {to oni govore i veli~aj
Gospodara svoga i zahvaljuj Mu prije sun~eva izlaska
i prije zalaska (Qaf, 39).
Neka te ne àloste besjede njihove! Uistinu, sva mo}
pripada Allahu; On sve ~uje i sve zna (Yunus, 65).
Mi dobro znamo da ti je te{ko u du{i zbog onoga {to
oni govore (Al-Hid`r, 97).
Nemoj ti ni{ta od onoga {to ti se objavljuje izostaviti,
{to ti{ti grudi tvoje, zato da oni ne bi rekli: "Za{to mu
nije poslano kakvo blago, ili, za{to s njim nije do{ao
melek?" Tvoje je da opominje{, a o svemu se samo
Allah brine (Hud, 12).
Razmi{ljaju}i o tome kako je, strpljivo podnose}i razne
nevolje, na{ Pejgamber pokazivao jednu izuzetnu etiku, u
doga|ajima koji ih zadese, vjernici bi Muhammeda, a. s.,
trebali uzeti kao svoj uzor. Oni koji i u najmanjem nemilom
25
Charles Robertson, Mathaf
Gallery, London
26
27
doga|aju zapadnu u beznade`nost, koji iskazuju
nepodno{ljivost i u najmanjem prigovoru, koji odustaju od
{irenja Allahove vjere ili koji se osje}aju nespokojnima nakon
neuspjele trgovine kojom se bave trebalo bi da znaju da ne
postupaju u skladu sa Allahovom Knjigom i Poslanikovim
sunnetom. Vjernici bi u svim prilikama trebali iskazivati
strpljenje, zahvaljuju}i Allahu, d`. {., poput Poslanika,
pokazivati uzornu etiku i nadati se zadovoljstvu, milosti i
Dènnetu svog Gospodara.
Na{ Pejgamber se uvijek tolerantno odnosio

prema ostalima
Kao {to smo naprijed istakli, pored na{eg Pejgambera bilo
je ljudi razli~itih kultura i ideja. On se, me|utim, tokom cijelog
svog perioda poslanstva za svakog od njih posebno zanimao,
svakog od njih ponaosob upozoravao na ispravljanje
nedostataka i gre{aka i nastojao ih odgojiti u raznim
pitanjima, od ~isto}e do imana. Ovakav njegov saosje}ajan,
tolerantan, blag i strpljiv stav bio je povod da su se mnogi
srda~no zagrijali za vjeru i da su se velikom ljubavlju i
iskreno{}u vezali za Poslanika. Ovaj izuzetno lijepi odnos koji
je Muhammed, a. s., iskazivao prema drugima Allah, d`. {.,
nam je na slijede}i na~in saop}io u Kur'anu:
Samo Allahovom milo{}u ti si blag prema njima; a da
si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato
im pra{taj i moli da im bude opro{teno i dogovaraj se
s njma. A kada se odlu~i{, onda se pouzdaj u Allaha,
jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega (Ali
'Imran, 159).
A u drugom ajetu Allah, d`. {., na slijede}i na~in
saop}ava na{em Pejgamberu kako da se odnosi prema onima
iz njegove blizine:
Mi dobro znamo {to oni govore; ti ih ne moè{ prisiliti,
nego podsjeti Kur'anom onoga koji se prijetnje Moje
boji! (Qaf, 45).
28
Harun Yahya
G. Mesara kolekcija, kaligrafija, Esma-i Nebi, kur'anski ajet:

''A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali'' (Al-Anbiya', 107).
29
Muhammed, a. s., nikada nije koristio metode prisile ili
donosio neke uvjete prilikom {irenja vjere; uvijek je imao lijep
i blag nastup prema onima iz svoje okoline.
Svojom sna`nom savje{}u je u svakom pogledu {titio svoj
ummet i, u svim pitanjima, bio njihov dobro~initelj. Zbog ovih
njegovih odlika, Muhammed, a. s., se na nekoliko mjesta u
Kur'anu spominje kao "drug" (Saba', 46; An-Nad`m, 2; At-
Takwir, 22).
A vjernici, koji su prosudili i shvatili ovaj savjestan odnos
na{eg Pejgambera, doìvljavali su ga bliskijim od svih drugih
i dràli ga mnogo uzvi{enijim od samih sebe. Ova ~injenica
se na slijede}i na~in isti~e u jednom kur'anskom ajetu:
Vjerovjesnik je pre~i vjernicima nego oni sami sebi, a
ène njegove su - kao majke njihove... (Al-Ahzab, 6).
Podacima prikupljenim od hadiskih u~enjaka, veliki
islamski u~enjak Imam Gazali je slijede}im rije~ima rezimirao
Poslanikov odnos prema onima iz svog okruènja:
"...Svima onima koji su sjedili u njegovom prisustvu davao
je udio svog mubarek lica, bivao je veoma ljubazan. Zbog
toga, sve one iz njegovog prisustva obuzimalo je uvjerenje
da kod njega nema niko vredniji od njih samih. Da, njegov
na~in sjedenja, slu{anje, rije~i, lijepe dosjetke i ljubaznost
30
Harun Yahya
31
bili su uvijek za one koji su sjedili pored njega. Uporedo

s tim, sastanci sa njim bili su sastanci ~ednosti, poniznosti
i sigurnosti.
(...) Da bi im izrazio po{tovanje i srda~nost, ashabe je
oslovljavao nadimcima, a pronalazio bi lijepe nadimke
onima koji ih nisu imali i tako ih oslovljavao.
Bio je krajnje daleko od ljutnje i brzo je davao svoj
pristanak na ne{to. Prema ostalima je bio najsrda~niji
~ovjek. Naravno, najbolji od svih ljudi je onaj ~ija dobrota
koristi ljudima, najkorisniji me|u ljudima je onaj koji
koristi ljudima."9
Muhammedova, a. s., ljubav prema ljudima, koja je druge
vezala za vjeru i njihova srca zagrijavala za iman, njegovo
profinjeno i obazrivo razmi{ljanje i saosje}ajnost moralne su
vrline na kojima svi muslimani pomno trebaju istrajavati.
Uzorna pravednost na{eg Pejgambera

Allah, d`. {., u Kur'anu se na slijede}i na~in obra}a
vjernicima: "O O, vjernici, budite uvijek pravedni, svjedo~ite
Allaha radi pa i na svoju {tetu ili na {tetu roditelja i ro|aka,
bio on bogat ili siroma{an, ta Allahovo je da se brine o njima!
Zato ne slijedite strasti - kako ne biste bili nepravedni. A ako
budete krivo svjedo~ili ili svjedo~enje izbjegavali - pa, Allah
zaista zna ono {to radite " (An-Nisa', 135). I odlukama koje
je donosio me|u muslimanima, i tolerantnim i pravednim
stavom koji je zauzimao naspram osoba ostalih vjera, jezika,
rasa i naroda, a i, kao {to je to Allah, d`. {., Kur'anom naredio,
jednakim odnosom prema svima, ne prave}i razlike izme|u
siroma{nih i bogatih, na{ Pejgamber, Muhammed, a. s., veliki
je uzor za sve ljude.
U jednom kur'anskom ajetu Allah, d`. {., na slijede}i se
na~in obra}a Svome Poslaniku:
O n i mn o g o l a ` i s l u { a j u i r a d o o n o { t o j e z a b r a n j e n o j e d u ;
pa ako ti do|u, ti im presudi ili se okreni od njih; ako
se okrene{ od njih, oni ti ne mogu nimalo nauditi. A
32
Harun Yahya
ako im bude{ sudio, sudi im pravo jer Allah voli

pravedne (Al-Ma'ida, 42).
âk i u tako te{kom narodu Muhammed, a. s., pridràvao
se Allahovih naredbi i nikada nije davao ustupke u
pravednosti. Rije~ima "Gospodar moj nare|uje - pravednost..."
(Al-A’raf, 29) bio je uzor svim ljudima u svim vremenima.
Tokom godina poslanstva Muhammeda, a. s., dogodio se
niz doga|aja koji predstavljaju primjere njegovog pravednog
postupanja. Na prostoru na kome je ìvio na{ Poslanik zajedno
su ìvjeli ljudi razli~itih vjera, jezika, rasa i plemena. Bilo je
veoma te{ko da ove zajednice ìve zajedno u miru i spokoju
i onemogu}iti one koji su nastojali sijati razdor me|u njima.
De{avalo se da se situacija zategne i da nasrnu jedni na druge
zbog samo jedne rije~i ili djela. Me|utim, pravi~nost
Muhammeda, a. s., koliko za muslimane, toliko je i za ove
zajednice bivala izvor sigurnosti i mira. U vrijeme
Muhammeda, a. s., na Arabijskom poluotoku pravedno se
postupalo prema svima, bez obzira bili oni kr{}ani, Jevreji
ili idolopoklonici. Pridràvaju}i se odredbe ajeta "U vjeru
nema prisiljavanja..." (Al-Baqarah, 256), na{ Pejgamber je
svima obja{njavao islam, ali ih je ostavljao da sami donesu
svoju odluku.
U jednom drugom kur'anskom ajetu Allah, d`. {., na{em
Pejgamberu na slijede}i na~in saop}io je kako se treba
pravedno i tolerantno odnositi prema onima koji pripadaju
drugim vjerama:
Zato ti pozivaj i budi istrajan, onako kako ti se nare|uje,
a ne povodi se za prohtjevima njihovim, i reci: "Ja
vjerujem u sve Knjige koje je Allah objavio, i nare|eno
mi je da vam pravedno sudim; Allah je i na{ i va{
Gospodar, nama na{a, a vama va{a djela; nema potrebe
da jedni drugima dokaze iznosimo; Allah }e nas sve
sabrati, i Njemu }e se svi vratiti" (A{-[ura, 15).
Ovo uzorno pona{anje koje je, u skladu sa kur'anskim
moralom, iznosio na{ Pejgamber danas bi trebalo posluìti kao
33
34
Harun Yahya
uzor u kontekstu me|usobnih odnosa pripadnika razli~itih

vjera.
Pravednost Muhammeda, a. s., osiguravala je tako|er i
izmirenje pripadnika razli~itih rasa. U mnogim svojim
govorima, ~ak i u Opro{tajnoj hutbi, Muhammed, a. s., saop}io
je da se superiornost ne moè ostvariti prema rasama, da }e,
u skladu sa kur'anskim ajetom, "superiornost biti prema
bogobojaznosti". U jednom kur'anskom ajetu se kaè:
O , l j u d i , Mi v a s o d j e d n o g ~ o v j e k a i j e d n e ` e n e s t v a r a m o
i na narode i plemena vas dijelimo da biste se
upoznavali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se
najvi{e boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno
ni{ta (Al-Hudùrat, 13).
U dva razli~ita hadisa Muhammed, a. s., rekao je slijede}e:
"O, ljudi, svi ste vi potomci Ademovi, a Adem je stvoren
od zemlje! Nesporno, ljudi bi trebali napustiti hvalisanje
svojim rasama!"10
"Ta va{a loza i rodbina nije ne{to {to bi nekome trebalo
biti povod za izigravanje superiornosti i nadmenosti. (O,
ljudi!) Svi ste vi djeca Ademova! Svi ste vi kao jednaka
zrna p{enice u posudi. (...) Me|utim, niko ni nad kim nema
superiornost osim u vjeri i bogobojaznosti. Da bi neko bio
lo{, dovoljno je da se ismijava drugome, da poniàva, da
prekora~i granice {krtosti i lo{e naravi."11
U svojoj Opro{tajnoj hutbi, Muhammed, a. s., slijede}im
se rije~ima obratio muslimanima:
"Ne moè se hvalisati rasom! Arapi ne mogu biti vi{i od
Perzijanaca zbog toga {to su Arapi, a ni Perzijanci ne mogu
biti vi{i od Arapa zato {to su Perzijanci - po{to je najbolji
od vas pred Allahom, d`. {., onaj koji je najbogobojazniji,
koji najmanje grije{i!"12
I sporazum na~injen sa kr{}anskim narodom Ned`ran sa
juga Arapskog poluotoka predstavlja jedan veoma lijep primjer
pravednosti na{eg Pejgambera, Muhammeda, a. s. Jedna od
ta~aka tog sporazuma glasila je:
35
"@ivoti Ned`ranlija i onih {to su u njihovoj pratnji, njihova

imovina, vjera, porodice, crkve i sve ono {to posjeduju
stavit }e se pod za{titu Allaha, d`. {., i Allahovog
Poslanika."13
Medinski dokument, kojeg je Muhammed, a. s., potpisao
sa kr{}anskim, jevrejskim i mnogoboà~kim zajednicama,
jedan je od najzna~ajnijih sporazuma koji predstavlja primjer
pravednosti i tolerancije. Zahvaljuju}i ovom dokumentu, koji
je pripremljen radi osiguranja pravednosti me|u zajednicama
razli~itih vjerskih uvjerenja i radi o~uvanja interesa svih
zajednica, do{ao je mir me|u narode koje su godinama ìvjeli
u me|usobnom neprijateljstvu. Jedna od najistaknutijih
odlika Medinskog dokumenta je da je on osiguravao slobodu
vjeroispovijesti. Stavka sporazuma koja je u vezi s tim glasi:
"Zajedno sa muslimanima, Jevreji Beni Avfa su istog
ummeta, Jevrejima njihova, a muslimanima njihova
vjera."14
A u 16. ta~ki Medinskog sporazuma stoji slijede}e:
"Jevreji, koji su nama podre|eni, bez ikakvog
doìvljavanja nepravednosti, a i bez me|usobnog
potpomaganja sa neprijateljima, imat }e na{u pomo} i
podr{ku"15 Nakon Muhammeda, a. s., njegovi ashabi tako|er
su nastavili sa provo|enjem ove odredbe koju je Muhammed,
a. s., uvrstio u sporazum i ista odredba primjenjivala se i na
Berbere, budiste, brahmane i osobe sa sli~nim vjerskim
uvjerenjima.16
Jedan od najzna~ajnijih razloga {to je vrijeme Muhammeda,
a. s., proteklo u miru i sigurnosti je Poslanikov pravedni odnos
zasnovan na kur'anskoj etici.
Pravednost na{eg Pejgambera je i kod nemuslimana
pobudila jedan osje}aj sigurnosti, a bilo je ~ak i mu{rika koji
su èljeli u}i pod za{titu Muhammeda, a. s. Allah, d`. {., u
Kur'anu je saop}io ovaj zahtjev mu{rika i, u isto vrijeme,
Poslaniku saop}io kako se treba odnositi naspram ovih osoba:
36
Harun Yahya
Ako te neki od mnogoboàca zamoli za za{titu, ti ga

za{titi da bi saslu{ao Allahove rije~i, a potom ga otpremi
na mjesto pouzdano za njega. To zato {to oni pripadaju
narodu koji ne zna. Kako }e mnogobo{ci imati ugovor
sa Allahom i Poslanikom Njegovim?! - Ali, s onima s
kojima ste ugovor kod âsnog hrama zaklju~ili, sve dok
se oni ugovora budu pridràvali, pridràvajte se i vi, jer
Allah zaista voli pobo`ne (At-Tawba, 6-7).
Postupanje u skladu sa principima kur'anske etike jedino
rje{enje je i za sukobe, sva|e i nesporazume koji se danas
doga|aju {irom Svijeta, a, isto tako, i apsolutno neodstupanje
od pravde po uzoru na onu koju je posjedovao na{ Pejgamber,
a koja nije pravila podvojenosti po liniji vjere, jezika ili rase.
Pokornost Poslaniku, a. s., zna~i pokornost

Allahu, d`. {.
Allah, d`. {., sve je ljude zaduìo pokorno{}u poslanicima
koje im je slao. Poslanici su bili mubarek ljudi koji su
izvr{avali Boìje naredbe, koji su dostavljali Allahove
Objave; koji su svojim drànjem, postupcima i govorima,
ukratko, cijelim svojim ìvotima predstavljali modele ~ovjeka
sa kojim }e Allah, d`. {., biti najzadovoljniji i koji su
pokazivali kako se treba ìvjeti. Allah, d`. {., u Kur'anu je
saop}io da }e biti spaseni oni koji se budu pokoravali
Njegovim poslanicima. Zbog toga, pokornost na{em
Pejgamberu predstavlja jedan veoma zna~ajan i bitan ibadet.
Zna~aj pitanja pokornosti Allah, d`. {., na slijede}i se na~in
isti~e u Kur'anu:
A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se,
prema Allahovom nare|enju, pokoravali. A da oni koji
su se sami prema sebi ogrije{ili do|u tebi i zamole
Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih,
vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv
(An-Nisa', 64).
37
38
Harun Yahya
39
Oni koji su poslu{ni Allahu i

Poslaniku bit }e u dru{tvu vjerovjesnika, i
pravednika, i {ehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah
milost Svoju darovao. A kako }e oni divni drugovi biti!
(An-Nisa', 69).
A u mnogim kur'anskim ajetima saop}ava se da se oni koji
se pokoravaju poslanicima zapravo pokoravaju Allahu, d`. {.,
a oni koji glavu okre}u od njih u biti se okre}u od Allaha, d`.
{. Neki od tih ajeta su:
Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu;
a onaj ko glavu okre}e - pa, Mi te nismo poslali da im
~uvar bude{ (An-Nisa', 80).
Oni koji su se zakleli na vjernost - zakleli su se, doista,
na vjernost samome Allahu - Allahova ruka je iznad
ruku njihovih! Onaj ko prekr{i zakletvu kr{i je na svoju
{tetu, a ko ispuni ono na {to se obavezao Allahu- On
}e mu dati veliku nagradu (Al-Fath, 10).
I Poslanik je u svojim hadisima podsjetio na zna~aj
pokornosti i rekao slijede}e:
"Ko se pokori meni nesumnjivo je da se pokorio Allahu,
d`. {., a ko se pobuni protiv mene nesumnjivo je da se
pobunio protiv Allaha, d`. {."17
Allah, d`. {., u Kur'anu saop}ava da je Poslanik za{titnik
i upravitelj vjernika. Iz tog razloga su se muslimani o svim
pitanjima konsultirali sa Poslanikom i zapo~injali odre|eni
posao nakon {to bi dobili njegovo mi{ljenje i suglasnost. Osim
toga, u pitanjima u kojima je dolazilo do me|usobnih
nesuglasica, kada nisu mogli prona}i rje{enje ili kada bi saznali
za neku vijest koja je u vezi sa sigurnosnim, zdravstvenim i
ekonomskim stanjem Ummeta, i to bi odmah proslijedili
Pejgamberu i primjenjivali bi najbolje rje{enje ili
metode koje bi saznali od njega.
To je veoma bitna moralna vrlina
koju je Allah, d`. {., naredio
40
Harun Yahya
vjernicima. Na primjer, u jednom

kur'anskom ajetu Allah, d`. {., nare|uje da se
sve vijesti proslijede Pejgamberu ili onima koje je
on opunomo}io. U ajetu se kaè:
Kada saznaju za ne{to va`no, a ti~e se sigurnosti ili
opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate
Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih
ono {to èle saznati. A da nije Allahove dobrote prema
vama i milosti Njegove, i vi biste, osim malo vas,
sigurno, {ejtana slijedili (An-Nisa', 83).
Nesumnjivo, ovo je naredba koja u sebi sadrì niz
dobrota i mudrosti. Prije svega, svaka Poslanikova naredba
i presuda pod za{titom je Allaha, d`. {. Prema tome, odluke
koje je donosio Poslanik uvijek su bile korisne. Osim toga,
Muhammed, a. s., bio je najpametniji i najmudriji. Savim je
prirodno da se u svakom poslu ~ovjek posavjetuje sa
najstru~nijim, najpametnijim i najsavjesnijim, sa osobom u
koju je najsigurniji i kojoj najvi{e vjeruje; sasvim je
normalno da joj, radi izvo|enja zaklju~ka, èli saop}iti vijest
do koje do|e.
Pored svih ovih odlika na{eg Pejgambera, mudrost
sakupljanja svih vijesti kod jedne osobe je i to {to }e se te
vijesti u cijelosti mo}i pametnije i zdravije procjenjivati i
komentirati. A u drugom kur'anskom ajetu Allah, d`. {.,
saop}ava vjernicima da u me|usobnim nesporazumima
uzmu Pejgambera kao sudiju. Allahova je naredba da se takve
nerje{ivosti odmah proslijede Poslaniku, a to je ono {to je u
skladu sa razumom, savje{}u i pravilima pona{anja. Osim toga,
krajnje je bitno srda~no i bez ikakve sumnje pokoriti se presudi
koju donese Poslanik. Ako bi se odluka koju je on donosio
i kosila sa interesima doti~ne osobe, iskreni vjernici
ne bi osje}ali nikakvu nelagodu; odmah bi se
zadovoljno pokoravali Poslanikovoj
presudi. Ovu bitnu odliku
41
pokoravanja Allah, d`. {., na slijede}i

na~in saop}ava u Kur'anu:
I tako Mi Gospodara tvoga, oni ne}e biti vjernici dok
za sudiju u sporovima me|usobnim tebe ne prihvate i
da onda zbog presude tvoje u du{ama svojim nimalo
tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore (An-Nisa',
65).
Odre|eni dvoli~njaci ili oni sa nedovoljno jakim imanom
koji nisu mogli uo~iti da su sve Poslanikove odluke uvijek
pod Allahovom za{titom usprotivili su se upoznavanju
Poslanika o svim pitanjima i u tom kontekstu su nastojali
izazvati smutnje. Ajet u kome je saop}ena ta situacija glasi:
Ima ih koji vrije|aju Vjerovjesnika govore}i: "On
vjeruje {to god ~uje!" Reci: "On ~uje ono {to je dobro,
vjeruje u Allaha i ima vjere u vjernike, i milost je onima
izme|u vas koji vjeruju." A one koji Allahova Poslanika
vrijedaju ~eka patnja nesnosna (At-Tawba, 61).
Zato {to nisu mogli shvatiti bit imana i {to nisu bili u stanju
procijeniti i upoznati Poslanika, ove osobe su njegovu
obavije{tenost o svemu komentarisali svojim dàhilijjetskim
na~inom razmi{ljanja - po{to saznanja koja posjeduju
dàhilijjetski ljudi ne koriste za dobrobit, ljepote, dru{tveno
blagostanje i sigurnost. Oni to jedino koriste za klevete i sijanje
smutnji u nastojanjima da zavade ljude i prave smicalice.
Me|utim, sa svim vijestima koje su dopirale do njega
Muhammed, a. s., osiguravao je sigurnost i zdravlje
muslimana, a i ostalih koji su se nalazili pod njegovom
za{titom; otklanjanjem mogu}ih opasnosti razotkrivao je
klopke koje su bile pripremljene za vjernike; utvr|uju}u one
sa oslabljenim imanom, poduzimao je mjere koje }e oja~ati
njihovu vjeru, presjecao je sve mogu}nosti koje bi
oslabile vjernike i slomile njihovu radost,
odredio je razne metode koje }e
42
Harun Yahya
vjernicima donijeti ljepotu i

dobrobit. Svaka Poslanikova rije~, svaka
njegova odluka i svaka mjera predostro`nosti
donijela je muslimanima,-a, zapravo, i svim ljudima-
blagodati i ljepote.
Poslanik je mudro upozoravao ljude, na na~in

koji }e utjecati na njihovu savjest
Otkako mu je po~ela silaziti Objava, Muhammed, a. s.,
ostatak svog ìvota provodio je pozivaju}i ljude u vjeru; bio
je vodi~ koji im je pokazivao Pravi Put. U jednom kur'anskom
ajetu Poslaniku se saop}ava da se na slijede}i na~in obra}a:
Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imaju}i
jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je
hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim"
(Yusuf, 108).
Kao {to se jasno moè vidjeti i iz kur'anskih ajeta,
upozoravaju}i ljude i podu~avaju}i ih Kur'anu i uzornom
moralu, Muhammed, a. s., suo~avao se sa nizom pote{ko}a.
Zato {to svi nisu bili na Pravom Putu, bilo je onih koji su zbog
ljubomore, zlobe i mr`nje stvarali nevolje Muhammedu, a. s.,
koji nisu mogli shvatiti njegove rije~i, ili onih koji jesu
shvatali, ali su to olahko prihvatali; onih koji su se dvoli~no
pona{ali, koji u biti nisu vjerovali unato~ tome {to su govorili
da vjeruju u ono {to Pejgamber govori i onih koji su pokazivali
sli~ne moralne slabosti. Unato~ njima, nikada ne posustav{i,
Muhammed, a. s., s velikom odlu~no{}u nastavio je sa
obja{njavanjem i {irenjem vjere. Pona{anje ovakvih osoba se
na slijede}i na{in opisuje u Kur'anu:
...Kad vas sretnu, govore: "Vjerujemo!" - a ~im se na|u
nasamo, od srd`be prema vama grizu vrhove prstiju
svojih. Reci: "Umrite od muke!" - Allahu su,
zaista, dobro poznate misli sva~ije (Ali
'Imran, 119).
43
44
Harun Yahya
45
A Poslanikov odnos i odlu~nost naspram munafika u
Kur'anu se saop}ava na slijede}i na~in:
Neki od onih kojima smo dali Knjigu raduju se svemu
{to objavljujemo tebi, ali neki protivnici ne priznaju
ne{to od Objave. Reci: "Meni je nare|eno da se samo
Allahu klanjam i da Njemu nikoga ravnim ne smatram;
Njemu ja pozivam i Njemu se vra}am" (Ar-Ra'd, 36).
Muhammed, a. s., nastavio je sa upozoravanjem munafika;
unato~ tome {to su prema vjeri i njemu gajili neprijateljstvo,
on im je na najefikasniji na~in obja{njavao islam nadaju}i se
da }e mo`da odustati od svojih djela i na}i Pravi Put. O stavu
munafika prema onome {to im je Poslanik obja{njavao Allah,
d`. {., nas obavje{tava u suri An-Nisa':
Zar ne vidi{ one koji tvrde da vjeruju u ono {to se
objavljuje tebi i u ono {to je objavljeno prije tebe pa
ipak èle da im se pred {ejtanom sudi, a nare|eno im
je da ne vjeruju u njega. A {ejtan èli da ih u veliku
zabludu navede. Kad im se kaè: "Prihvatite ono {to
Allah objavljuje, i Poslanika!" - vidi{ licemjere kako
se od tebe sasvim okre}u (An-Nisa', 60-61).
Unato~ ovom dvoli~nom pona{anju munafika, Muhammed,
a. s., ih je savjetovao uti~u}i na njihovu savjest, pri~ao je sa
njima na na~in koji }e im omogu}iti da spoznaju istinu. U
jednom kur'anskom ajetu kaè se slijede}e:
46
Harun Yahya
Allah dobro zna {ta je u srcima njihovim, zato se ti ne

obaziri na rije~i njihove i posavjetuj ih, i reci im o njima
ono {to }e ih dirnuti (An-Nisa', 63).
Nesporno je da savjetovati svoje neprijatelje, otvoreno
im iznositi njihove gre{ke i pozivati ih na Pravi Put
predstavlja veoma te{ku odgovornost. Me|utim, za
~ovjeka koji, poput Muhammeda, a. s., vjeruje i oslanja
se na Allaha, d`. {., koji je svjestan da je Allah, d`. {.,
taj koji daje mudrost, koji se boji jedino Allaha, d`. {.,
kao i u svemu drugome, i u ovome postoji Allahova
pomo} i olak{anje.
U mnogim kur'anskim ajetima Allah, d`. {., saop}ava da
je slao poslanike kako bi zalutale usmjeravali na Pravi Put,
o~istili ih i podu~avali Njegovim znakovima. Kao {to smo i
prethodno istakli, ovu odgovornost koju mu je njegov
Gospodar povjerio, Muhammed, a. s., obavljao je tokom
cijelog perioda svoga poslanstva na jedan veoma strpljiv,
revnostan i odlu~an na~in. âk je i prilikom svog Opro{tajnog
govora, neposredno pred preseljenje na Ahiret, nastavio sa
pou~avanjem i savjetovanjem muslimana.
Ova veoma ~asna odgovornost, koju je Allah, d`. {.,
povjerio na{em Poslaniku, u ajetima se saop}ava na slijede}i
na~in:
47
48
Harun Yahya
Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da

vam rije~i Na{e kazuje i da vas o~isti i da vas Knjizi i
mudrosti pou~i i da vas ono {to niste znali nau~i (Al-
Baqarah, 151).
Allah je vjernike milo{}u Svojom obasuo kad im je
jednog izme|u njih kao poslanika poslao, da im rije~i
Njegove kazuje, da ih o~isti i da ih Knjizi i mudrosti
nau~i, jer su prije bili u o~itoj zabludi (Ali 'Imran, 164).
On je neukima poslao Poslanika, jednog izme|u njih,
da im ajete Njegove kazuje i da ih o~isti i da ih Knjizi
i mudrosti nau~i, jer su prije bili u o~itoj zabludi (Al-
Dùmu'a, 2).
U jednom kur'anskom ajetu Allah, d`. {., saop}ava da su
savjeti, podsje}anja i upozorenja Muhammeda, a. s.,
vjernicima "ono {to }e im ìvot osigurati":
O, vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas
zatraì da ~inite ono {to }e vam ìvot osigurati; i neka
znate da se Allah upli}e izme|u ~ovjeka i srca njegova,
i da }ete se svi pred Njim sakupiti (Al-Anfal, 24).
Iz tog razloga, pozivi i savjeti Muhammeda, a. s., nisu kao
pozivi i savjeti obi~nog ~ovjeka. Odazivanje ovim pozivima
zna~i spas za ~ovjeka i na ovom, a i na budu}em svijetu. U
svakom pozivu Muhammeda, a. s., postoje mudrosti koje }e
~ovjeka spasiti zla, zuluma i pesimizma. Zbog toga {to se u
svakom njegovom savjetu nalazi Allahovo nadahnu}e i za{tita,
iskreni vjernik }e se srda~no predati ovim savjetima i na}i
Pravi Put i spas.
I u Poslanikovim rije~ima koje su dospjele do na{ih dana
tako|er su vidljivi lijepi savjeti koje je on davao vjernicima.
Jedan od njih je i savjet koji je on dao ashabu Muazu, r. a.
Prenosi se da mu je Muhammed, a. s., rekao slijede}e:
"Muaze, preporu~ujem ti bogobojaznost, da govori{
istinu, da stoji{ iza onoga {to kaè{, da ispo{tuje{
povjereno, da se drì{ daleko od izdaje, da {titi{ prava
kom{ija, da bude{ milostiv prema jetimima, da bude{
slatkorje~iv, veoma ~esto nazivaj selam, vr{i dobra djela,
49
nemoj mnogo {krtariti, prihvati se imana; preporu~ujem
ti da shvati{ dubine Kur'ana, ljubav prema Ahiretu, strah
od polaganja ra~una, da spusti{ krila pokornosti.
Muaze, zabranjujem ti da ruì{ one koji posjeduju
mudrost, da laè{ onima koji govore istinu, da ustupa{ pred
grije{nicima, da ustaje{ protiv pravednog vladara, da sije{
smutnju po zemlji.
Muaze, bio ti pored kamena, drveta ili zida, ma gdje bio,
preporu~ujem ti strah od Allaha, d`. {., pokajanje iza
svakog grijeha kojeg po~ini{, tajno za tajne grijehe, a javno
18
za javne grijehe."
Tako je Muhammed, a. s., pou~avao svoje ashabe i
neprestano ih pozivao da budu lijepe naravi.
U svojim govorima Muhammed, a. s., uvijek je

veli~ao Allaha, d`. {.
U skladu sa naredbom, koju je Allah, d`. {., saop}io ajetom
"...i hvale}i Ga veli~aj!" (Al-Isra', 111), kada bi obja{njavao
neku temu, savjetovao vjernike, obra}ao se ljudima ili kada
bi ~inio dovu, Muhammed, a. s., uvijek je svoga Gospodara
oslovljavao najuzvi{enijim i najljep{im imenima, spominjao
Njegovu mo}, uzvi{enost i veli~inu. Allah, d`. {., je
slijede}im ajetima saop}io kako da se obra}a ljudima:
Reci: "O, Allahu, koji svu vlast ima{, Ti vlast onome
kome ho}e{ daje{, a oduzima{ je od onoga od koga
ho}e{; Ti onoga koga ho}e{ uzvisuje{, a onoga koga
ho}e{ unizuje{; u Tvojoj ruci je svako dobro - Ti,
uistinu, sve moè{! Ti uvodi{ no} u dan, i uvodi{ dan
u no}; Ti od neìvog stvara{ ìvo, i od ìvog neìvo;
Ti opskrbljuje{ koga ho}e{, bez ra~una." Reci: "Skrivali
vi ono {to je u srcima va{im ili to javno pokazivali,
Allah to zna. On zna sve {to je na nebesima i {to je na
Zemlji - Allah je svemo}an (Ali 'Imran, 26-27, 29).
Reci: "...pita se samo Allah, On sudi po pravdi i On je
sudija najbolji" (Al-An'am, 57).
Reci: "O, ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik,
50
Harun Yahya
Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji; nema drugog

Boga osim Njega, On ìvot i smrt daje, i zato vjerujte
u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna
~itati i pisati, koji vjeruje u Allaha i rije~i Njegove; njega
slijedite - da biste na Pravome Putu bili!" (Al-A'raf,
158).
Reci: "Kad bi more bilo mastilo da se ispi{u rije~i
Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i rije~i
Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli jo{ jednim
sli~nim" (Al-Kahf, 109).
Reci: "On je Allah - Jedan! Allah je Uto~i{te svakom!
Nije rodio i ro|en nije, i niko Mu ravan nije!" (Al-Ihlas,
1-4).
I kada bi savjetovao nekog vjernika, Muhammed, a. s., bi,
isto tako, podsjetio na uzvi{enost Allaha, d`. {., i rekao
slijede}e:
"Nema drugog Boga osim Allaha, On je jedan i nema
ortaka. Njegovo je sve ono {to je na Zemlji i nebesima.
Njemu pripada svaka hvala, On je Svemo}an." Reci...
Utje~em se Allahu od prokletog {ejtana!"19
51
52
Harun Yahya
53
I govor svakog vjernika koji je moral i bogobojaznost
Muhammeda, a. s., uzeo kao svoj uzor, koji se drì Kur'ana
i Poslanikovog sunneta trebao bi biti takav da ljude podsje}a
na Allaha, d`. {., Njegovu mo} i veli~inu, koji uvijek poziva
Allahu, koji kod ljudi inicira ljubav prema Stvoritelju i koji
biva povod za strah od Njega. U svakom govoru vjernika
trebalo bi biti o~ito da nije zaboravio na Allaha, d`. {., i da
je uvijek usmjeren prema Njemu.
Muhammed, a. s., stalno je savjetovao vjernike da vole
Allaha, d`. {., a i njega, Poslanika, zato {to ga Allah voli. U
jednom hadisu je rekao slijede}e:
"Volite Allaha zbog blagodati kojima vas je obdario, a i
mene zato {to sam ja omiljen Allahu, d`. {."20
Muhammed, a. s., bio je "donosilac radosnih

vijesti"
Ajetom "O, Vjerovjesni~e, Mi smo te poslali kao svjedoka
i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji
opominje" (Al-Ahzab, 45) Allah, d`. {., saop}ava da je
Muhammed, a. s., bio poslanik koji donosi radosne vijesti i
koji opominje. Na{ Pejgamber je ljude upozoravao na
dèhennemske patnje, a i saop}avao im radosne vijesti da }e
54
Harun Yahya
na ovom svijetu dobri uvijek pobje|ivati, a da ih na Ahiretu

o~ekuje vje~ni Dènnet. Ova Poslanikova odlika se na slijede}i
na~in saop}ava u kur'anskim ajetima:
Mi smo te poslali da istinu objavi{ i da radosne vijesti
i opomenu donese{, i ti ne}e{ biti pitan za one koji su
u Dèhennemu (Al-Baqarah, 119).
Mi Kur'an pun mudrosti objavljujemo, i na istinit na~in
se on objavljuje. A tebe smo poslali samo zato da
radosne vijesti donosi{ i da opominje{ (Al-Isra', 105).
I Kur'an je, sigurno, objava Gospodara svjetova;
donosi ga povjerljivi Dìbril na srce tvoje, da opominje{
(A{-[u'ara', 192-194).
Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti
donosi{ i da opominje{, ali ve}ina ljudi ne zna (Saba',
28).
I oni koji su Poslanika uzeli kao svoj uzor i koji se
pridràvaju njegovog sunneta trebali bi, poput njega, biti osobe
koje upozoravaju ostale i koje im donose radosne vijesti.
Upravo je Muhammed, a. s., tako|er na slijede}i na~in
zapovijedio svome ummetu da budu oni koji donose radosne
vijesti:
55
"Olak{avajte, a ne oteàvajte! Donosite radosne vijesti, a
ne pobu|ujte mr`nju! Stvarajte me|usobno dobre odnose,
a ne zapadajte u konflikte!"21
Davanje radosne vijesti pove}ava radost i ushi}enje
vjernika, biva povod pove}anja njihove energi~nosti i uspjeha
u dobrim djelima. Sasvim je sigurno da }e u druk~ijem stanju
i pona{anju biti osoba koja svoj posao obavlja nadaju}i se da
}e za to biti nagra|ena dènnetskim ljepotama od osobe koja
svoj posao obavlja u monotoniji, iz navike ili zato {to mora.
Allah, d`. {., iz tog razloga zapovijedio je Muhammedu, a.
s.: "… podsti~i vjernike..." (An-Nisa’, 84).
A u drugom kur'anskom ajetu Allah, d`. {., obra}a se na
slijede}i na~in: "I obraduj vjernike da }e Allah na njih veliku
milost prosuti" (Al-Ahzab, 47). Svaki mu'min koji izvr{ava
Huseyin Kutlu ,
kalifrafski rad
"Ma{aallah".
56
Harun Yahya
Allahova nare|enja i koji se pridràva Poslanikovog morala

zaduèn je da donosi radosne vijesti svim muslimanima i da
ih stimulira na revnost. Dràti nekonstruktivne govore, raditi
na utjerivanju straha vjernicima predstavljaju}i im lahke
obaveze kao pote{ko}e, udaljavati ih od ljepota i radosnih
vijesti koje je Allah, d`. {., saop}io u Kur'anu nisu djela koja
dolikuju muslimanima. Ono {to je u skladu sa kur'anskom
etikom je ~esto podsje}anje na ljepote koje je Allah, d`. {.,
obe}ao muslimanima i dràti ih ~ile i revnosne, kao {to je to
radio Muhammed, a. s.
Jedna od radosnih vijesti koje su Poslaniku naloène da
ih prenosi vjernicima je i ta da je Allah, d`. {., onaj koji opra{ta
grijehe:
Reci: "O, robovi moji koji ste se prema sebi ogrije{ili,
ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah }e, sigurno,
sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo pra{ta i On je
milostiv" (Az-Zumar, 53).
A kada ti do|u oni koji u rije~i Na{e vjeruju, ti reci:
"Mir vama! Gospodar va{ je Sam Sebi propisao da bude
milostiv: ako neko od vas kakvo ru`no djelo iz
lahkomislenosti u~ini, pa se poslije pokaje i popravi -
pa, Allah }e doista oprostiti i samilostan biti" (Al-
An'am, 54).
Druga radosna vijest je Dènnet:
Reci: "Ho}ete li da vam kaèm {ta je bolje od toga? Oni
koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili imat }e u
Gospodara svoga dènnetske ba{~e, kroz koje }e
rijeke te}i, u njima }e vje~no boraviti, i ~iste ène, i
Allahovu naklonost - a Allah poznaje robove Svoje (Ali
'Imran, 15).
Muhammed, a. s., je muslimane podsje}ao da je

i on ~ovjek
Oholost je jedna od temeljnih odlika nevjernika. Zbog te
svoje oholosti oni su odbijali poslu{nost Allahovim
poslanicima i iznosili niz izgovora te svoje neposlu{nosti.
57
Jedan od tih izgovora je njihovo zagovaranje da }e biti poslu{ni
poslanicima jedino ukoliko oni budu nadljudska bi}a. [to se
ti~e na{eg Pejgambera, on je svome narodu govorio da je on
jedan insan koji robuje svome Gospodaru, da su njihova
o~ekivanja neumjesna i pozivao ih da se, radi spasa, okrenu
prema Allahu, d`. {. U kur'anskim ajetima koji govore o ovom
pitanju, Allah, d`. {., nare|uje Poslaniku da kaè slijede}e:
Reci: "Ja sam ~ovjek kao i vi, meni se objavljuje da je
va{ Bog - jedan Bog. Ko ùdi da od Gospodara svoga
bude lijepo primljen, neka ~ini dobra djela i neka,
klanjaju}i se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne
pridruùje!" (Al-Kahf, 110).
Reci: "Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi
bismo im s neba meleka za poslanika poslali." Reci:
"Allah je dovoljan svjedok meni i vama, jer On zna i
vidi robove Svoje" (Al-Isra', 95-96).
Isto tako, Muhammed, a. s., je saop}io i to da je i njemu
nare|eno da bude musliman i da bude poslu{an Allahu, d`.
{., i da je zaduèn da samo upozorava i da ne}e biti odgovoran
za pona{anje nevjernika. Ajeti koji nas obavje{tavaju o tome
glase:
Ja sam primio zapovijest da se klanjam jedino
Gospodaru ovoga grada, koji je On u~inio svetim - a
Njemu sve pripada - i nare|eno mi je da budem poslu{an
i da Kur'an kazujem; onaj ko bude i{ao Pravim Putem
na Pravome Putu je za svoje dobro; a onome ko je u
zabludi ti reci: "Ja samo opominjem." I reci: "Hvala
Allahu, On }e vam znamenja Svoja pokazati, pa }ete
ih vi poznati!" A Gospodar tvoj motri na ono {to radite
(An-Naml, 91-93).
Muhammed, a. s., oslobodio je muslimane od

te{ko}a koje su imali
Prethodno navedenim odlikama Muhammed, a. s., je
vjernike oslobodio tereta i te{ko}a koje su imali, pokazao im
je put u poslovima i obavezama koje ne}e mo}i shvatiti ili
58
Harun Yahya
59
koje }e te{ko obavljati. Pored toga, jedan dio ljudi je bio sklon
da sami sebi ~ine zulum, da sebi stvaraju pote{ko}e, da
svojevoljno donose neka pravila i da vjeruju da }e biti spaseni
ukoliko se budu pridràvali tih pravila. Ova odlika ljudi jedan
je od razloga zbog kojih je tokom historije dolazilo do
iskrivljavanja vjera. Niz zajednica donijelo je pravila koja nisu
postojala u vjeri i uvjerili sebe i ostale da }e biti pobo`ni
ukoliko se budu pridràvali toga. A osloba|anje ljudi od
te{ko}a koje su sami sebi nametnuli predstavlja jedno od
najbitnijih svojstava Muhammeda, a. s. Ovu odliku Poslanika
Allah, d`. {., na slijede}i na~in saop}ava u Kur'anu:
Onima koji }e slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji
ne}e znati ~itati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu
i Indìlu, zapisana nalaze, koji }e od njih traìti da ~ine
dobra djela, a od odvratnih odvra}ati ih, koji }e im lijepa
jela dozvoliti, a ru`na im zabraniti, koji }e ih tereta i
te{ko}a koje su oni imali osloboditi. Zato }e oni koji
budu u njega vjerovali, koji ga budu podràvali i
pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili -
posti}i ono {to budu èljeli (Al-A'raf,
157)
60
Harun Yahya
61
62
Harun Yahya
63
Muhammed, a. s., je i svojim ìvotom bio uzor ljudima, a
i-kao {to se saop}ava u navedenom ajetu-pozivao ih da ~ine
dobra djela, a od ru`nih ih odvra}ao i tako osloba|ao ljude
tereta i pote{ko}a koje su imali.
Poslanikova bogobojaznost, odnosno pona{anje koje je
podrazumijevalo jedino Allahovo zadovoljstvo tako|er je
jedno od pitanja u kojima je on bio najljep{i primjer. Zbog
toga {to se bojao jedino svoga Gospodara i {to nikada nije
podlijegao ljudskim ùdnjama, Muhammed, a. s., uvijek je bio
na pravom putu. Ova odlika kur'anske etike velika je
olak{ica i ljepota za ~ovjeka. Za one koji rade da ugode i da
se svi|aju ljudima, za osobe koje, traè}i i Allahovo, a i
zadovoljstvo ljudi tr~e za pohvalama i mi{ljenjima veliki teret
predstavljaju djela koja ~ine. Zbog toga {to ne mogu
razmi{ljati i pona{ati se onako kako bi èljeli, iskreno i
slobodno, a i zato {to u istom trenutku ne mogu zadovoljiti i
ugoditi svima, ovakve osobe, isto tako, ne mogu posti}i ni
traène pohvale i pozitivna mi{ljenja. âk i u najmanjoj svojoj
pogre{ci oni zapadaju u paniku; kada vide nezadovoljne ljude
~iju naklonost èle posti}i, njih obuzima strah da }e izgubiti
njihovo povjerenje i po{tovanje.
Me|utim, muslimani koji o~ekuju jedino Allahovo
zadovoljstvo i koji se jedino Njega boje nikada ne}e u}i pod
neki teret koga ne}e mo}i savladati i koji }e im na ovom i
budu}em svijetu donijeti nevolje i gubitke. Oni nikada svoja
djela ne zasnivaju na pitanjima kao {to su zadovoljstvo ostalih
64
Harun Yahya
ljudi, {ta drugi misle, osu|uju i ne odobravaju. Zbog toga su

vjernici uvijek mirni i spokojni. Na drugoj strani, oni nisu u
nevolji i nisu zabrinuti zato {to znaju da }e za svoje grijehe
odgovarati jedino Allahu, d`. {., i da jedino Njega treba moliti
za oprost grijeha.
Eto, svojim rije~ima i djelima Muhammed, a. s., je vjernike
podu~io pravom i ~istom ìvotu i sa njihovih le|a uzeo
"obaziranje na zadovoljstvo drugih", {to za sve ljude
predstavlja veliki teret. Naravno, to je samo jedna od
pote{ko}a od koje je Poslanik oslobodio vjernike. Na taj na~in
Muhammed, a. s., je bio uzor svim muslimanima u mnogim
pitanjima koja }e im donijeti dobro na ovom, a i na budu}em
svijetu.
Allah, d`. {., na slijede}i na~in u Kur'anu saop}ava da ne
mogu biti isti onaj koji iskreno vjeruje u svog Gospodara i
onaj koji Mu pripisuje druga i ortaka:
Allah navodi kao primjer ~ovjeka koji je u vlasti ortaka
oko koga se oni otimaju, i ~ovjeka koji je u vlasti samo
jednog ~ovjeka - da li je poloàj njih dvojice isti?
Hvaljen neka je Allah,-nije, ali ve}ina njih ne zna (Az-
Zumar, 29).
[irk nije jedina pote{ko}a koju je Muhammed, a. s., skinuo
sa le|a vjernika. On je oslobodio vjernike od svih pote{ko}a
koje su im bivale te{ke i koje su im ~inile nevolje. Pozivao
65
ih je na ono {to je najlak{e i najljep{e i pokazao im rje{enje
svega. Zato, oni koji slijede sunnet Muhammeda, a. s., ìvjet
}e lahak i spokojan ìvot. Odre|eni hadisi na{eg Poslanika,
koji govore o tom pitanju, glase:
"...Ako }e{ imati snage da, sa jednim istinskim imanom,
sa jednom potpunom èljom, radi{ za Allaha, d`. {., radi;
ukoliko ne bude{ imao snage za to, ima mnogo hajra u
strpljenju u onome {to ti se ne svi|a. Znaj i to da uspjeh
dolazi skupa sa strpljenjem, a oslobo|enje dolazi sa
nevoljom i u pote{ko}i, tako|er, postoji i olak{anje i jedna
pote{ko}a nikada ne}e trijumfirati nad dvjema
olak{icama."22
"Kada bi do{la pote{ko}a i u{la u ovu stijenu, olak{ica bi
sigurno do{la za njom, u{la unutra i izvadila je odatle."23
Muhammed, a. s., bio je veoma blag i milostiv

prema vjernicima
Muhammed, a. s., bio je veoma iskren, saosje}ajan,
razumljiv i ~ovjek pun ljubavi. Zanimao se za sve, i
materijalne i duhovne, probleme svojih prijatelja, bli`njih i
svih vjernika koji su mu bili pot~injeni; poduzimao je sve
mjere za njihovo zdravlje, sigurnost i raspoloènje; {irio im
je za{titni~ka krila stalnim nadopunjavanjem njihova imana
i bogobojaznosti, brinuo se o njihovim ahiretskim ìvotima.
Ove izuzetne odlike Muhammeda, a. s., koje kao uzor mogu
posluìti cijelom svijetu, u Kur'anu se saop}avaju na slijede}i
na~in:
Do{ao vam je Poslanik, jedan od vas, te{ko mu je {to
}ete na muke udariti, jedva ~eka da Pravim Putem
po|ete, a prema vjernicima je blag i milostiv (At-Tawba,
128).
I budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede! (A{-
[u'ara', 215).
Zato {to su njegove izuzetne odlike uzeli sebi za uzor, i
vjernici koje je odgajao Muhammed, a. s., tako|er su imali
po`rtvovano, saosje}ajno i merhametli pona{anje, o ~emu je,
spominjanjem u Kur'anu, obavije{teno cijelo ~ovje~anstvo. U
66
Harun Yahya
67
jednom kur'anskom ajetu se na slijede}i na~in obja{anjava
po`rtvovanost koju su me|usobno ~inili muslimani:
I onima koji su Medinu za ìvljenje izabrali i domom
prave vjere jo{ prije njih je u~inili; oni vole one koji
im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu,
zato {to im se daje, ne osje}aju, i vi{e vole njima nego
sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se
u{~uvaju lakomosti, oni }e, sigurno, uspjeti (Al-Ha{r,
9).
Vjernici koje je odgajao Poslanik i koji su sr~ano bili vezani
za kur'anske ajete za{titni~ki stav zauzimali su ~ak i prema
zato~enicima. Ovaj njihov uzorni moral na slijede}i na~in se
saop}ava u Kur'anu:
I hranu su davali - mada su je i sami èljeli - siromahu
i siro~etu i su`nju. "Mi vas samo za Allahovu ljubav
hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne traìmo!
Mi se Gospodara na{eg bojimo, onog Dana kada }e lica
smrknuta i namrgo|ena biti" (Ad-Dahr, 8-10).
Na{ Poslanik je podsje}ao svoje ashabe da, tako|er, budu
milostivi, i u tome im sluìo kao najljep{i primjer:
"Budite milostivi da biste osjetili milostivost! Pra{tajte da
bi vam se pra{talo! @alosni su oni ~iji je govor besmislen.
68
Harun Yahya
69
@alosni su oni koji znaju svoje grijehe, ali nastavljaju da
ih vr{e i koji se ne kaju."24
"Ne ~ini se milost onima koji nisu milostivi."25
"Allah je milostiv i saosje}ajan, voli blagost i na blagost
uzvra}a blago{}u."26
Poslanikovo traènje oprosta i ~injenje dove za

vjernike
U ishodu svoje ljubavi i privrènosti vjernicima
Muhammed, a. s., traìo je od Gospodara da im oprosti njihove
grijehe. A {to se ti~e Allahovih naredbi Poslaniku o tom
pitanju one glase:
O, Vjerovjesni~e, kada ti do|u vjernice da ti poloè
prisegu: da ne}e Allahu nikoga ravnim smatrati, i da
ne}e krasti, i da ne}e bludni~iti, i da ne}e djecu svoju
ubijati, i da ne}e muèvima tu|u djecu podmetati i da
ne}e ni u ~emu {to je dobro poslu{nost odricati - ti
prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti;
Allah, zaista, mnogo pra{ta, i On je milostiv (Al-
Mumtahinah, 12).
Znaj da nema Boga osim Allaha! Traì oprosta za svoje
grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se
kre}ete i gdje boravite (Muhammad, 19).
70
Harun Yahya
...I kad oni zatraè dopu{tenje od tebe zbog kakva posla

svoga, dopusti kome ho}e{ od njih, i zamoli Allaha da
im oprosti jer Allah pra{ta i On je milostiv (An-Nur,
62).
A u poglavlju At-Tawba Allah, d`. {., na slijede}i na~in
nalaè Poslaniku da se moli za vjernike:
...Pomoli se za njih, molitva tvoja }e ih, sigurno, smiriti.
- A Allah sve ~uje i sve zna (At-Tawba, 103).
Kao {to je saop}eno u navedenom ajetu, Poslanikova
molitva predstavlja povod smirenosti i spokojstva vjernika.
Nikako ne treba gubiti iz vida da je jedino Allah, d`. {., taj
koji srcu daje smirenost i spokojstvo. Molitvu Poslanika koga
je kao za{titnika i staratelja u~inio predstavnikom vjernika
Allah, d`. {., je u~inio povod za smirenost i spokojstvo
vjernika. Saosje}ajnost i milost na{eg Gospodar, Njegovo
svojstvo za{tite vjernika, najvi{e se manifestira kroz etiku
na{eg Pejgambera.
U jednom hadisu Muhammeda, a. s., je na slijede}i na~in
podsjetio vjernike na jednu veoma zna~ajno pitanje o
molitvi:
"Molite se Allahu vjeruju}i da }e biti primljena va{a
dova."27
71
72
Harun Yahya
73
Zekjat koji je Muhammed, a. s., uzimao radi

koristi muslimana bio je povod njihovom ~i{}enju
"Uzmi od dobara njihovih zekjat, da ih njime o~isti{ i
blagoslovljenim ih u~ini{..." nalaè Allah, d`. {., na po~etku
103. ajeta poglavlja At-Tawba. Dakle, Allah, d`. {., saop}ava
da }e, povodom zekjata kojeg uzima za korist muslimana,
Poslanik, a. s., Allahov veoma omiljeni rob, o~istiti i
blagoslovljenim u~initi vjernike. Pejgamber, a. s., je Allahov
poslanik i u svakoj rije~i i u svakom djelu pridràva se
Allahovih nare|enja i puta kojeg mu je On pokazao. Izvor
Poslanikovog uzornog morala i superiornog pona{anja je u
tome {to je, bez pripisivanja Mu druga ({irka), bez traènja
drugog vodi~a i boga, uvijek bio usmjeren jedino ka Allahu,
d`. {. Zato {to je izvr{avao svaku naredbu koju mu je Allah,
d`. {., nalagao, postigao je jedinstveno lijep moral i pona{anje,
koje je uzor cijelom ~ovje~anstvu.
Za sve muslimane ova ~injenica bi trebala biti vodi~, a
povo|enjem samo za Kur'anom, Allahovom Objavom, i
ìvljenjem uzornog morala na koji je upu}ivao i u praksi
primjenjivao na{ Pejgamber vjernici bi trebali prakticirati
jedno pona{anje i etiku uzornu cijelome svijetu.
Muhammed, a. s., se konsultirao sa vjernicima

Pridràvaju}i se naredbi svoga Gospodara, Muhammed, a.
s., se konsultirao sa vjernicima i uzimao njihova mi{ljenja.
Ajet u kome je navedena ta naredba glasi:
...Zato im pra{taj i moli da im bude opro{teno i
dogovaraj se s njima. A kada se odlu~i{, onda se pouzdaj
u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega
(Ali 'Imran, 159).
Nakon {to bi saznao i za mi{ljenja vjernika, Poslanik je
donosio odluke, a za rezultate i ishod uzdao se u Allaha, d`.
{. Veoma bitna ~injenica, koja se ne smije gubiti iz vida, je
da su sve donesene odluke ve} odranije poznate Allahu, d`.
{. Sve odluke i sve rezultate odluka Allah, d`. {., odredio je
u sudbini. A konsultiranje o odre|enom pitanju i potom to
74
Harun Yahya
pitanje vezati odlukom ili rezultatom, za vjernike,

tako|er, predstavlja jednu vrstu ibadeta. Znaju}i za ovu
~injenicu, Poslanik se savjetovao sa vjernicima, donosio
odluke, ali, oslanjaju}i se na Allaha za ishod toga, znao je da
}e On stvoriti najbolji ishod.
Konsultiranje je djelo koje }e i vjernicima donijeti lijepe
i korisne rezultate. Prije svega, pona{aju}i se ponizno, osoba
koja se konsultira pokazuje lijepu etiku. Na primjer, u svom
ummetu, Muhammed, a. s., bio je najpametnija, najpronic-
ljivija i najo{troumnija osoba. Unato~ tome, njegovo konsulti-
ranje sa ostalima, saznavanje njihovog mi{ljenja, pitanja kakva
bi u odre|enom problemu oni donijeli rje{enja, pokazatelji su
stepena njegove skromnosti.
Pokazuju}i poniznost u svim situacijama, ne govore}i "To
niko ne zna bolje od mene", i vjernici }e, iz niza aspekata,
vidjeti koristi i ljepote u konsultiranju sa drugima. Na taj
na~in }e prakticirati jednu od praksi Muhammeda, a. s., a
zbog poniznosti i po{tovanja, koje iskazuju prema vjer-
nicima, posti}i }e naklonost i Allahovu i drugih vjernika.
Pored svega ovoga, dràt }e se daleko od belaja, kao {to
je samoljublje. Osim toga, Allah, d`. {., u Kur'anu saop}ava
slijede}e: "… a nad svakim znalcem ima jo{ znaniji"
(Yusuf, 76). Prema tome, kada se, ne uzdaju}i se jedino
u svoju pamet, ~ovjek okoristi razumom, mi{ljenjem i
znanjem drugih, on tada dolazi do mnogo boljih rezultata.
Umjesto jednog, on posjeduje onoliko razuma sa koliko
se osoba konsultira. Muhammed, a. s., je na slijede}i na~in
podsjetio vjernike na me|usobno konsultiranje:
"Ko se, prilikom zapo~injanja nekog posla, o tom pitanju
posavjetuje sa nekim vjernikom Allah, d`. {., ga u~ini
uspje{nim u najispravnijim poslovima." 28
Svaki put na koji Allah, d`. {., upu}uje u Kur'anu i svaki
postupak Muhammeda, a. s., za nas su najbolje i najljep{e
blagodati. Jedno od toga je i konsultiranje sa ostalim vjerni-
cima. Zato, radi najljep{eg izvr{avanja ibadeta i postizanja
uzornog morala, veoma je bitno dobro znati Allahova
75
nare|enja i dobro poznavati Muhammeda, a. s.
Allah, d`. {., je Muhammedu, a. s., dao ugled i

slavu
I spomen na tebe visoko uzdigli! (Al-In{irah, 4).
Kao {to je i istaknuto u navedenom ajetu, i u vremenu kome
je ìvio, a i poslije svoje smrti Muhammed, a. s., je bio ~uven
{irom svijeta. âk i 1400 godina nakon preseljenja na ahiret
~uven je i poznat od strane ljudi cijelog dunjaluka. Milijarde
ljudi 1400 godina ljubavlju i po{tovanjem vezuju se za
Poslanika; unato~ tome {to ga nikada nisu vidjeli, bivaju mu
veoma bliski, molili su se i mole se da u Dènnetu vje~no budu
u njegovoj blizini.
I u drugim kur'anskim ajetima Allah, d`. {., na slijede}i
na~in saop}ava da je Muhammed, a. s., "jedan plemeniti i
mo}ni poslanik":
Kur'an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog,
mo}nog, od Gospodara svemira cijenjenog, kome se
drugi pot~injavaju, tamo pouzdanog! A drug va{ nije
lud (At-Takwir, 19-22).
Kur'an je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku
(Al-Haqqa, 40).
Allah, d`. {., u Kur'anu saop}ava da su i mnogi drugi
pejgamberi, poput Nuha, Il'jasa, Musaa i Haruna, a. s., tako|er
bili ~asni i ugledni ljudi. Veliki dio ljudi cijelog svog ìvota
tr~e za ugledom i ~a{}u. Zbog toga bivaju pohlepni i predaju
se blagodatima prolaznog ìvota. Ili, pak, postaju oholi i
neposlu{ni. Tr~e}i za ugledom, oni se, zapravo, udaljavaju od
ugleda i dostojanstva.
Me|utim, ~ast i ugled ~ovjeka daje se jedino od strane
Allaha, d`. {. A Allah, d`. {., saop}ava da ugled i slava ~ovjeka
dolazi ìvljenjem kur'anskog morala. U jednom kur'anskom
ajetu kaè se slijede}e:
Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno
bi nestalo poretka na nebesima i na Zemlji i u onome
{to je na njima; Mi smo im dali Kur'an, slavu njihovu,
76
Harun Yahya
ali oni za slavu svoju ne haju (Al-Mu'minun, 71).

Jedini put ~ovjeka za vo|enje dostojanstvenog i ~asnog
ìvota je priklanjanje Allahovoj Objavi, Kur'anu i uzornom
moralu na{eg poslanika. Sasvim je o~ita i kategori~na
~injenica da svi putevi izvan toga ljudima ne}e donijeti ni{ta
drugo do gubitka i na ovom i na budu}em svijetu.
Muhammedova, a. s., profinjenost i u~tivost

Bonton i kultura odre|enih ljudi koji su se u periodu
Muhammeda, a. s., nalazili u njegovoj okolini bili su na
niskom nivou. Iz odre|enih kur'anskih ajeta je mogu}e
zaklju~iti da ti ljudi nisu bili u~tivi i da nisu mogli procijeniti
pona{anja kojima bi druge mogli uznemiriti. Ilustracije radi,
u kur'anskim ajetima se saop}ava da su u ku}e ulazili na
stra`nja, a ne na prednja vrata, da su u Muhammedovu, a. s.,
ku}u dolazili u vrijeme objeda ili da su se upu{tali u duge
me|usobne razgovore. [to se ti~e Muhammeda, a. s., on je
bio krajnje obazriv, pristojan, strpljiv, ~ovjek koji je ovim
osobama pristupao s tolerancijom, iskren i veoma kulturan.
Uvijek je lijepim rije~ima opominjao i upozoravao na
nedoli~na pona{anja onih iz svoga okruènja, osvajao njihova
srca i odgajao ih ulaganjem velikog strpljenja i truda. A sa
takvim moralom je, isto tako, postao uzor svim ostalim
vjernicima.
Na{ Gospodar, Milostivi i Samilosni, pomogao je
Pejgamberu i u ovom poslu; podrào ga Svojim ajetima. Jedan
od ajeta koji govore o tome glasi:
77
78
Harun Yahya
79
O, vjernici, ne ulazite u sobe

Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi
jela, ali ne da ~ekate da se ono zgotovi; tek kad budete
pozvani, onda u|ite, i po{to jedete, razi|ite se ne
upu{taju}i se jedni sa drugima u razgovor. To smeta
Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah
se ne stidi istine... (Al-Ahzab, 53).
I u mnogim predanjima Pejgamberovih ashaba isti~u se
primjeri obazrivog i pristojnog pona{anja Muhammeda, a. s.
I zato {to je bio pejgamber, a i zbog toga {to je bio dràvnik,
Muhammed, a. s., je konstantno bio u kontaktu sa ljudima iz
svih staleà; vi|ao se sa svima: od dràvnih i plemenskih
~elnika i bogata{a do siroma{nih, nemo}nih, nezbrinutih,
jetima, èna i djece. Sa svim onim ljudima koji su posjedovali
me|usobno sasvim razli~ite socijalne strukture, na~ine
ìvljenja, sklonosti i navike uspostavio je dobar dijalog na
svim poljima; prema svakome od njih odnosio se krajnje
pristojno, lijepo, s razumijevanjem i strpljivo.
Kao {to se razumije i iz doga|aja koje prenose bliski
Poslanikovi ashabi, na{ Pejgamber je bio "krajnje u~tiv,
neporo~an, fin, prijatan i briàn". Pravila lijepog pona{anja
i bontona primjenjivao je na najljep{i i najidelaniji na~in.
Rije~ima "Nije postojao niko ko je posjedovao ljep{i moral
od Resulullaha. Kada bi mu se obratio neko od porodice
ili ashaba, odgovarao bi sa 'izvolite'. Iz tog razloga je Allah,
d`. {., rekao da je on 'iznad jednog visokog morala",29 hzr.
Ai{a, r. a., je istakla uzorni moral koji je vidjela kod
Muhammeda, a. s.
Hzr. Enes, r. a., koji je odrastao u ku}i
Muhammeda, a. s., i koji ga je godinama
sluìo, na slijede}i na~in obja{njava
80
Harun Yahya
Poslanikovu jedinstvenu ljubaznost

i otmjenost:
"Onoga koji bi ne{to pitao slu{ao bi sa velikom
pa`njom i nije se udaljavao od pitaoca dok se on ne bi
prvi udaljio od njega. Kada bi se neko rukovao sa
Resulullahom ili kada bi ispruìo ruku da se rukuje,
Resulullah nije vra}ao ruku dok to prva ne u~ini osoba
naspram njega. Isto tako, kada bi sa nekim dolazio licem
u lice, Resulullah nije okretao glavu sve dok se doti~ni ne
okrene i ne udalji se. Noge nikada nije ispruào prema
onome ko sjedi pred njim. Sa onima sa kojima se susretao
prvi je on nazivao selam. Prvi bi on zapo~injao rukovanje
sa ashabima."
"Svojim ashabima je davao lijepa imena i nadimke. Hzr.
Aliju, r. a., nazvao je 'Ebu Turab', a drugog ashaba 'Ebu
Hurejre'. Da bi im ukazao ~ast, oslovljavao ih je sa imenima
koja im se svi|aju."
"Nikome nije upadao u rije~. Nije ostajao nedore~en.
Nastavljao bi sa razgovorom sve dok sugovornik ne bi
zavr{io svoj govor ili dok ne bi ustao da ide."
"Deset godina sam sluìo Resulullaha. Vallahi, nijednom
mi nije rekao ~ak ni 'uf'. Kako god me nije ruìo kada bi
zakasnio ili ne bih izvr{io neku njegovu zapovijed, isto tako
je i uku}anima, ako bi me neko od njih naruìo, govorio:
'Ne dirajte ga! Da je bilo su|eno da to uradi, on bi to
uradio!"
"Jednom mi je zapovijedio da odem nekud. Nakon {to sam
se udaljio od njega, na ulici sam ugledao nekoliko djece
kako se igraju i zanio sam se posmatraju}i ih. Uto me
neko straga rukama uhvati za glavu. Kada sam
se okrenuo, ugledao sam njega.
81
Smije{io se. 'Dragi Enese, jesi li i{ao tamo kuda sam te
poslao?" - rekao mi je.
'Ne, nisam i{ao, sad }u i}i' - uzvratio sam.
Godinama sam mu hizmetio. Vallahi se ne sje}am da mi
je za ono {to sam uradio ijednom rekao 'Za{to si to uradio?',
ili da mi je za ono {to nisam uradio ijednom rekao 'Za{to
to nisi uradio?'"30
Tokom svog ìvota, Pejgamber je odgojio hiljade insana,
bio povod da oni koji ne znaju vjeru i uzoran moral postanu
ljudi lijepog pona{anja, bri`ni, po`rtvovani i uzvi{enog morala.
Na{ Pejgamber, koji je, svojim rije~ima, djelima i etikom, i
nakon smrti bio povod prodgajanja miliona ljudi, jedan je
jedinstveno koristan vodi~ i pedagog.
Muhammed, a. s., je uvijek bio pod za{titom

Allaha, d`. {.
Allah, d`. {., je Pomo}nik i Za{titnik na{eg Pejgambera i
svih vjernika; uvijek je pomagao Muhammeda, a. s., njegove
pote{ko}e je preobra}ao u olak{ice, otvorio mu put, oja~ao
ga duhovno i materijalno, potpomogao ga iskrenim vjernicima,
onemogu}avanjem njihove pronicljivosti, uzimanjem njihove
mo}i i razotkrivanjem njihovih klopki Allah, d`. {., je
onemogu}io Resulullahove neprijatelje da mu nanesu zlo i
nevolje. U kur'anskom poglavlju At-Tawba Allah, d`. {., na
slijede}i na~in saop}ava da je pomagao Muhammeda, a. s.:
Ako ga vi ne pomognete - pa, pomogao ga je Allah...
(At-Tawba, 40).
Kao {to je istaknuto u navedenom ajetu, Resulullah nikada
nije bio ovisan o drugima; njegov stalni pomaga~ bio je Allah,
d`. {. Zato niko od onih koji su se nalazili u njegovoj blizini
Stranica desno: Hafiz Halil Efendi, kaligrafski rad, Sure Al-Fatiha
82
Harun Yahya
83
nisu Pejgambera mogli ostaviti pod dugom za svoj hizmet ili
pomo} koju su mu u~inili. To zbog toga {to je, u biti, Allah,
d`. {., bio Taj koji je pomagao Resulullaha. Da te osobe nije
ni bilo, Allah, d`. {., bi mu, posredstvom drugog insana,
meleka ili dìna, opet pomogao.
U drugom kur'anskom ajetu Allah, d`. {., je Muhammedu,
a. s., saop}io da, ne strahuju}i od ljudi, hrabro {iri pravu vjeru
i obe}ao mu da }e ga {tititi. U aktualnom ajetu se kaè
slijede}e:
O, Poslani~e, kazuj ono {to ti se objavljuje od
Gospodara tvoga; ako to ne u~ini{, onda nisi dostavio
poslanicu Njegovu - a Allah }e te od ljudi {tititi. Allah
doista ne}e ukazati na Pravi Put narodu koji ne}e da
vjeruje (Al-Ma'ida, 67).
Nevjernici, uskih i plitkih pogleda, koji nisu mogli
shvatiti Allahovu mo} i stvarni smisao doga|aja, mislili su
da }e nadja~ati Pejgambera, da }e ga mo}i zastra{iti ili
oneposobiti i iz tog razloga su mu konstantno pripremali
smicalice i klopke. Nisu bili svjesni Allahove za{tite koja je
bila nad Resulullahom i nisu to mogli pojmiti. Smatrali su se
mnogo ja~im i superiornijim od Poslanika. Me|utim, Allah,
d`. {., osujetio je i veoma detaljne zavjere koje su svi skupa
kovali; {tavi{e, na jedan ~udotvoran na~in je njihove klopke
okretao protiv njih samih. Nijedna klopka im nije koristila.
Za ove ljude, koji nisu mogli shvatiti da ih, dok su se okupljali
i kovali zavjere, Allah, d`. {., vidi, ~uje i zna {ta misle, koji
nisu mogli shvatiti da se, ~ak ako se i sakriju od Resulullaha,
ne mogu sakriti i od njegovog Gospodara i koji nisu
pomi{ljali na to da je Muhammed, a. s., omiljeni rob i prijatelj
Svemogu}eg Allaha, d`. {., Allah, d`. {., u Kur'anu kaè
slijede}e:
I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u
tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni
84
Harun Yahya
The Kaid Bey Mosque in

Cairo by Louis-Claude
Mouchot.
85
su zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer Allah to
najbolje umije (Al-Anfal, 30).
A u jednom drugom ajetu Allah, d`. {., na slijede}i na~in
saop}ava da Resulullahu niko ne}e mo}i nauditi, da su njegovi
za{titnici, pomo}nici i prijatelji Allah, d`. {., Dìbril i ~estiti
vjernici:
Ako vas dvije u~inite pokajanje Allahu, pa - vi ste bile
u~inile ono zbog ~ega ste se trebale pokajati. A ako se
protiv njega udruìte, pa - Allah je za{titnik njegov, i
Dìbril, i ~estiti vjernici; najposlije, i svi meleki }e mu
na pomo}i biti (At-Tahrim, 4).
A u kur'anskom poglavlju Ad-Duha Allah, d`. {., na
slijede}i na~in obja{njava pomo} i blagodati kojima je obasuo
Svoga Poslanika:
Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo! Onaj
svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta, a
Gospodar tvoj }e tebi, sigurno, dati, pa }e{ zadovoljan
biti! Zar nisi siro~e bio, pa ti je On uto~i{te pruìo, i
za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi Put uputio,
i siromah si bio, pa te je imu}nim u~inio? (Ad-Duha,
3-8).
Znaju}i da }e mu u svim poslovima, ~ak i u najteìm
momentima Allah, d`. {., pomo}i, Resulullah se oslanjao na
svog Gospodara i nije ga obuzimao strah i zabrinutost. I
ostalim vjernicima je, isto tako, govorio da je Allah, d`. {.,
sa njima, da sve vidi i ~uje i bio povod njihovom spokojstvu.
Tako|er, svi oni koji Poslanika uzimaju sebi za uzor i koji
slijede njegov put nikada ne bi smjeli gubiti nadu u Allahovu
milost i pomo}; ne smiju gubiti iz vida da je, sve dok se,
o~ekuju}i Allahovo zadovoljstvo, milost i Dènnet, natje~u
u dobro~instvu, Allah, d`. {., stalno uz njih. U jednom
kur'anskom ajetu Allah, d`. {., vjernicima obe}ava slijede}e:
...A Allah }e sigurno pomo}i one koji vjeru Njegovu
pomaù - ta Allah je zaista mo}an i silan (Al-Had`d`,
40).
86
Harun Yahya
Zna~aj koji je Resulullah pridavao ~isto}i

îsto}a du{e i morala, ~isto}a tijela, odje}e, okoline i jela
tako|er je jedna od najistaknutijih odlika muslimana. Kosa,
ruke, lice, svaki dio tijela muslimana uvijek je ~ist. Odje}a
je uvijek ~ista, odràvana i pristojna. Mjesta na kojima radi
ili ìvi uvijek su uredna, ~ista, prijatnog mirisa, odi{u
svjeìnom i mirom. Resulullah je i u ovom kontekstu najbolji
uzor vjernicima. Allah, d`. {., se u Kur'anu na slijede}i na~in
obra}a Poslaniku:
O, ti, pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga
veli~aj! I haljine svoje o~isti! I kumira se kloni! (Al-
Muddassir, 1-5).
Allah, d`. {., u Kur'anu saop}ava vjernicima da jedu lijepa
i dozvoljena jela, a Resulullahu je, isto tako, rekao da saop}i
vjernicima da su im dozvoljena lijepa jela:
"O, poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite..."
(Al-Mu’minun, 51).
Pitaju te {to im se dozvoljava. Reci: "Dozvoljavaju vam
se lijepa jela i ono {to vam ulove ìvotinje koje ste lovu
podu~ili, onako kako je Allah vas nau~io. Jedite ono
{to vam one uhvate i spomenite Allahovo ime pri tome,
i bojte se Allaha, jer Allah, zaista, brzo svida ra~une"
(Al-Ma'ida, 4).
Muhammed, a. s., je u jednom hadisu na slijede}i na~in
muslimanima preporu~io ~isto}u:
"Islam je ~ist, bez prljav{tina. Budite i vi ~isti, ~istite se,
po{to u Dènnet ulaze ~isti."31
Resulullahove dove
U Kur'anu se saop}ava da je Muhammed, a. s., ustajao no}u
i molio se svome Gospodaru:
A kad je Allahov rob ustao da mu se pomoli, oni su se
u gomilama oko njega tiskati stali. Reci: "Ja se samo
87
Gospodaru svome klanjam, i nikoga Njemu ravnim ne
smatram" (Al-Dìnn, 19-20).
U mnogim kur'anskim ajetima se spominju dove koje je
u~io Muhammed, a. s. U svojim dovama Resulullah je veli~ao
Allaha, d`. {., i spominjao Ga Njegovim svojstvima. Jedna
od Poslanikovih dova koja se spominje u Kur'anu glasi:
Reci: "O, Allahu, koji svu vlast ima{, Ti vlast onome
kome ho}e{ daje{, a oduzima{ je od onoga od koga
ho}e{; Ti onoga koga ho}e{ uzvisuje{, a onoga koga
ho}e{ unizuje{; u Tvojoj ruci je svako dobro - Ti,
uistinu, sve moè{! (Ali 'Imran, 26).
Kao i svi drugi poslanici, i Muhammed, a. s., je bio suo~en
sa prijetnjama i presijama neprijatelja od ljudi i dìna.
Resulullahu, koji je na te njihove presije pokazivao strpljenje
i otpornost, nare|eno je da, naspram {ejtanskih negativnih
utjecaja i duhovnih nasrtaja, na slijede}i na~in traì pomo}
od Allaha, d`. {.:
I reci: "Tebi se ja, Gospodaru moj, obra}am za za{titu
od privi|enja {ejtanskih, i Tebi se, Gospodaru moj,
obra}am da me od njihova prisustva za{titi{!" (Al-
Mu'minun, 97-98).
Muhammedu, a. s., je na slijede}i na~in nare|eno da Allaha,
d`. {., moli za oprost i da spominje merhamet svoga
Gospodara:
I reci: "Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si
najmilostiviji!" (Al-Mu'minun, 118).
A u predajama se isti~e da je Muhammed, a. s., molio
Allaha, d`. {., da mu podari uzoran moral i lijepu narav i da
je u svojim dovama na slijede}i na~in molio svoga Gospodara:
"Boè, uljep{aj moju }ud i moral. Boè, udalji me od onih
sa lo{im moralom."32
Kao {to je i saop}eno u ajetu "Reci: "Allah vam poklanja
88
Harun Yahya
pa`nju samo zbog va{e molitve..." (Al-Furqan, 77) dova

predstavlja veoma bitan ibadet vjernika. Svjestan da u svojoj
nemo}i nije u stanju u~initi ni{ta dok to Allah, d`. {., ne odredi,
insan bi se u svim pitanjima morao usmjeriti ka svome
Stvoritelju, nadaju}i se i strahuju}i od Njega ~initi Mu dovu
za sve. Dove ostalih poslanika koje se navode u Kur'anu i koje
je i Resulullah spominjao tako|er su od najljep{ih primjera
i uzora za vjernike. U svojim dovama oni su, hem pokazali
kako su se predavali Allahu, d`. {., i kako su Ga doìvljavali
kao jedinog prijatelja i pomo}nika, hem su i Svemogu}eg
veli~ali najljep{im imenima. Osim toga, iz dova poslanika
vidljivo je da su, bez obzira na vrijeme, oni u svim trenucima
~inili dovu i da su se u slu~aju potrebe odmah usmjeravali
Svemilosnome.
89
90
Harun Yahya
SAOP]ENJE NA[EG
PEJGAMBERA
ao {to je Allah, d`. {., i saop}io u ajetu "Zato ti pozivaj
K i budi istrajan, onako kako ti se nare|uje..." (A{-[ura,

15), Muhammed, a. s., posljednji je pejgamber koji je
bio zaduèn da opominje ljude. Kao i svi ostali poslanici, i
Muhammed, a. s., je pozivao ljude na Pravi Put, u vjeru u
Allaha, d`. {., ìvot za Ahiret i uzoran moral. Metode koje je
koristio prilikom ovog poziva, oblik i na~in izlaganja i pristupa
trebali bi biti uzor svim muslimanima; svaki musliman bi,
prilikom pozivanja ljudi u vjeru, trebao pri~ati i pona{ati se
kao Resulullah.
U Kur'anu je na slijede}i na~in Muhammedu, a. s., nare|eno
da isti~e da je on zaduèn da opominje ljude:
(Yusuf, 108).
Resulullah je u~inio maksimum onoga {to je bilo u njegovoj
mo}i kako bi ljude upozorio, uloìo je maksimalne napore radi
upozoravanja {to ve}eg broja ljudi. U jednom ajetu se kaè
slijede}e:
Reci: "Ko je svjedok najpouzdaniji?" - i odgovori:
"Allah, On }e izme|u mene i vas svjedok biti. A meni
se ovaj Kur'an objavljuje i da njime vas i one do kojih
91
on dopre opominjem. Zar vi, zaista, tvrdite da pored
Allaha ima i drugih bogova?" Reci: "Ja ne tvrdim." Reci:
"Samo je On - Bog, i ja nemam ni{ta s tim {to vi
smatrate druge Njemu ravnim" (Al-An'am, 19).
Dok je dostavljao Kur'an, Resulullah je u potpunosti
izmijenio izopa~ena vjerovanja mu{rika koja su im u
nasljedstvo ostala od njihovih predaka, zbog ~ega je bio suo~en
sa njihovim presijama i odupiranjima. Me|utim, drè}i se
Allahovih naredbi, on nikada nije obra}ao pa`nju na njihove
{prdnje i presije. Allah, d`. {., se u Kur'anu na slijede}i na~in
obra}a Muhammedu, a. s.:
Ti javno ispovijedaj ono {to ti se nare|uje i
mnogoboàca se okani, Mi }emo te osloboditi onih koji
se rugaju (Al-Hid`r, 94-95).
I savremeni muslimani bi, isto tako, bez obra}anja pa`nje
na udovoljavanja ljudi i bez razmi{ljanja o tome {ta }e ko re}i,
trebali ostalima obja{njavati kur'anski moral; trebali bi,
pridràvaju}i se Resulullahovog sunneta, "ne pla{iti se
grdnji onih koji grde". To je jedan alamet morala i
bogobojaznosti kojom }e Allah, d`. {., biti zadovoljan i koju
}e nagraditi Dènnetom. Muhammed, a. s., je na slijede}i na~in
saop}io muslimanima da se pridràvaju ovog njegovog
sunneta:
"Neka ono {to vam govorim oni koji me vide (moji
svjedoci) prenesu i saop}e onima koji me ne vide, "33
Muhammed, a. s., je ljudima saop}io da je

Allah, d`. {., Svemogu}i
Da bi mogli ispravno procijeniti Allahovu mo} i da bi,
strahuju}i od Njega, postigli uzoran moral, Resulullah, a. s.,
je ljudima saop}io Allahovu mo} i iznosio dokaze
veli~anstvenosti u Njegovom stvaranju i bio povod da oni
postignu bogobojaznost i ljubav prema Allahu, d`. {. U
Kur'anu je Muhammedu, a. s., saop}eno da slijede}im ajetima
obja{njava dokaze Allahovog stvaranja i Njegove mo}i:
92
Harun Yahya
Reci: "Kaìte vi meni - ako bi Allah dao da vam no}

potraje vje~no, do Sudnjega dana, koji bog bi vam, osim
Allaha, svjetlo dao? Zar ne ~ujete?" Reci: "Kaìte vi
meni - ako bi Allah dao da vam dan potraje vje~no, do
Sudnjega dana, koji bog bi vam, osim Allaha, no} dao
da u njoj otpo~inete? Zar ne vidite? (Al-Qasas, 71-72).
Isto tako, Muhammed, a. s., je i onima koji ne vjeruju u
budu}i svijet iznosio dokaze Allahovog stvaranja i saop}avao
im da Allah, d`. {., koji je u stanju sve to stvoriti, nesumnjivo
ima takvu mo} da to ponovo svori i na budu}em svijetu. Ovu
bitnu ~injenicu Resulullah je na slijede}i na~in saop}io svome
narodu:
Reci: "Putujte po svijetu da vidite {ta je On iz ni~ega
stvorio. I, Allah }e to, poslije, po drugi put stvoriti.
Allah, zaista, sve moè (Al-'Ankabut, 20).
Neki od ku'anskih ajeta koje je Resulullah prenio i saop}io
ljudima, a koji govore o tome da je Allah, d`. {., li{en svih
nedostataka, da apsolutno ne osje}a potrebu ni za ~ime, glase:
Reci: "Zar da za za{titnika uzmem nekog drugog osim
Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje? On hrani, a Njega
niko ne hrani!" Reci: "Meni je nare|eno da budem prvi
Ismail Hakki Altunbezer. Levha dèli sulus. Jedan kur'anski ajet:

''...Allah, zaista, sve moè'' (Al-Baqarah, 20).
93
me|u onima koji se pokoravaju"- i: "Nikako ne budi
od onih koji Mu druge ravnim smatraju!" Reci: "Ako
ne budem poslu{an svome Gospodaru, ja se pla{im
patnje na Velikom danu" (Al-An'am, 14-15).
U Kur'anu se Resulullahu saop}ava da na slijede}i na~in
obja{njava da Allah, d`. {., ne moè imati pomo}nika, nekoga
ko mu je sli~an, i da je On apsolutni Gospodar svega:
Reci: "Ko je Gospodar nebesa i Zemlje?" - i odgovori:
"Allah!" Reci: "Pa za{to ste onda umjesto Njega kao
za{titnike prihvatili one koji sami sebi ne mogu neku
korist pribaviti niti od sebe kakvu {tetu otkloniti?" Reci:
"Zar su jednaki slijepac i onaj koji vidi, ili, zar su isto
tmine i svjetlo, ili, zar oni koje su u~inili Allahu ravnim
stvaraju kao {to On stvara, pa im se stvaranje ~ini
sli~no?" Reci: "Allah je Stvoritelj svega i On je Jedini
i Svemo}ni" (Ar-Ra'd, 16).
Svome narodu, koji, iako zna za postojanje Allaha, d`. {.,
ne razmi{lja o Njegovoj superiornoj mo}i, i koji zbog toga
ne moè spoznati Njegovu veli~inu, Muhammed, a. s., je
objavio i u~inio da prizna Allahovo postojanje i veli~inu. A
nakon toga ih je pozvao na prihvatanje pouke i
strahopo{tovanje. U kur'anskim ajetima se kaè slijede}e:
94
Harun Yahya
Upitaj: "îja je Zemlja i sve ono {to je na njoj, znate

li?" "Allahova!" - odgovorit }e, a ti reci: "Pa za{to onda
ne do|ete sebi?" Upitaj: "Ko je Gospodar sedam nebesa
i ko je Gospodar svemira veli~anstvenog?" "Allah!" -
odgovorit }e, a ti reci: "Pa za{to se onda ne bojite?"
Upitaj: "U ~ijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u
za{titu, i od koga niko ne moè za{ti}en biti, znate li?"
"Od Allaha!" - odgovorit }e, a ti reci: "Pa za{to onda
dopu{tate da budete zavedeni?" (Al-Mu'minun, 84-89).
Muhammed, a. s., je ljudima saop}io da je

Allahov put jedini ispravni put
Mnogi ljudi, kao svoje ìvotne puteve, odabiraju puteve
koji su puni nastranih, pogre{nih, sujevjernih ubje|enja, {tetnih
ideja i metoda. Sve to ~ovjeku ne moè donijeti ni{ta drugo
osim gubitaka na ovom i na budu}em svijetu. [to se ti~e
Resulullaha, on je ljude pozivao na najljep{i i naj~asniji put
- Allahov Put, i ulagao je nesebi~ne napore kako bi bio povod
za spas ljudi na dunjaluku i Ahiretu:
Reci: "Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji
nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku {tetu
otkloniti pa da budemo vra}eni stopama na{im - a Allah
95
nas je ve} uputio - i da budemo kao onaj koga su na
Zemlji {ejtani zaveli pa ni{ta ne zna, a koga drugovi
njegovi zovu na Pravi Put: 'Hodi nama!'" Reci:
"Allahov Put je - jedini Pravi Put, i nama je nare|eno
da Gospodara svjetova slu{amo'' (Al-An'am, 71).
I u svojim hadisima Resulullah je isticao da je najbolji put
onaj na koji upu}uje Allah, d`. {., i Njegov poslanik:
"Nesumnjivo, najljep{i govor je Allahova knjiga, a
najljep{i put je Resulullahov Put."34
Muhammed, a. s., je ljude odvra}ao od {irka

Jedno od najbitnijih pitanja od kojih je Muhammed, a. s.,
odvra}ao ljude je {irk. Kao {to se vidi i iz kur'anskih ajeta,
Resulullah je stalno opominjao ljude na ~injenicu da je Allah,
d`. {., Jedan i Jedini, da, mimo Njega, nijedno ìvo bi}e ne
posjeduje nikakvu mo} i upozoravao ih da se ~uvaju
paganstva i mnogobo{tva. U nizu kur'anskih ajeta
Muhammedu, a. s., se saop}ava da ljude upozori na {irk. Neki
od tih ajeta glase:
96
Harun Yahya

(Yusuf, 108).
Reci: "Ja se samo Gospodaru svome klanjam, i nikoga
Njemu ravnim ne smatram." Reci: "Ja nisam u stanju
da od vas kakvu {tetu otklonim niti da nekom od vas
kakvu korist pribavim." Reci: "Mene niko od Allahove
kazne ne moè u za{titu uzeti; samo u Njega ja mogu
uto~i{te na}i!'' (Al-Dìnn, 20-22).
Reci: "Meni se nare|uje da se klanjam Allahu iskreno
Mu ispovijedaju}i vjeru i nare|uje mi se da budem prvi
musliman." Reci: "Ja se bojim patnje na Velikom danu
ako budem Gospodaru svome neposlu{an." Reci:
"Samo se Allahu klanjam, iskreno Mu ispovijedaju}i
vjeru svoju, a vi se, pored Njega, klanjajte kome
ho}ete!" Reci: "Stradat }e, uistinu, oni koji na Sudnjem
danu izgube i sebe i porodice svoje! Eto, to je pravo
stradanje!" (Az-Zumar, 11-15).
Onaj koji sve iz ni~ega stvara, koji }e zatim to ponovo
u~initi, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. - Zar
pored Allaha postoji drugi Bog? Reci: "Dokaìte, ako
istinu govorite!" (An-Naml, 64).
Muhammed, a. s., koji je svoj narod podsje}ao da je Allah,
d`. {., Jedini Bog, je, isto tako, na razli~ite na~ine saop}avao
da ono {to oni, pored Allaha, d`. {., smatraju bogovima nije
u stanju ni{ta stvoriti, da ne posjeduje mo} koja ljudima moè
nanijeti {tetu ili osigurati korist. Neki od kur'anskih ajeta, koji
govore o tim pitanjima, glase:
Reci: "Molite se onima koje, pored Njega, smatrate
bogovima - ali vas oni ne}e mo}i nevolje osloboditi niti
je izmijeniti" (Al-Isra', 56).
Reci: "Kaìte vi meni ili pokaìte mi {ta su stvorili na
Zemlji i da li imaju ikakva udjela u nebesima oni kojima
se vi, pored Allaha, klanjate? Donesite mi Knjigu
objavljenu prije ove ili samo kakav ostatak znanja, ako
istinu govorite" (Al-Ahkaf, 4).
97
Reci: "Zovite one koje, pored Allaha, bogovima
smatrate. Oni ni{ta nemaju, ni koliko trun jedan, ni na
nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva
udjela i On nema od njih nikakve pomo}i" (Saba', 22).
Reci: "Kaìte vi meni koji su dio Zemlje stvorila
boànstva va{a kojima se, umjesto Allahu, klanjate, i
recite mi imaju li oni u stvaranju nebesa ikakva udjela,
ili smo mnogobo{cima Mi dali Knjigu, pa
imaju u njoj dokaz za to? Nijedno,
ve} nevjernici jedni druge
obmanjuju'' (Fatir, 40).
Ve}ina ljudi priznaje
Allahovo postojanje, me|utim,
ne uspijeva spoznati Njegovu
mo} i veli~inu, misle da im
stvorenja mimo Allaha, d`. {.,
mogu priu{titi korist, ne
mogu shvatiti da im je Allah,
d`. {., Jedini Prijatelj i Onaj
koji pomaè. [to se ti~e
Resulullaha, on je svome
narodu objasnio ove ~injenice i
nastojao ih je osloboditi od {irka.
U kur'anskim ajetima se kaè
slijede}e:
Ako ih upita{ ko je stvorio nebesa i
Zemlju, sigurno }e re}i: "Allah!" a ti reci? Mustafa Rakim Efendi,
1797. ''Oprost traìm od
"Mislite li vi da bi oni kojima se, pored Allaha, Allaha i Njemu se
klanjate mogli otkloniti {tetu ako Allah ho}e zahvaljujem. Nema drugog
da im je u~ini, ili, da li bi mogli zadràti milost Boga osim Njega. Zaklinjem
se da je Najve}i i da nema
Njegovu ako On ho}e da im je podari?" Reci: druge mo}i osim Allaha.''
"Meni je dovoljan Allah, u Njega se pouzdaju oni koji
se pouzdavaju" (Az-Zumar, 38).
Reci: "Ko }e vas od Allaha za{tititi ako On ho}e da vas
zlo sna|e, ili, ko vam moè nauditi ako On èli da vam
milost ukaè?" Osim Allaha, oni ne}e na}i sebi ni
za{titnika ni pomaga~a (Al-Ahzab, 17).
98
Harun Yahya
Jedini ~ovjekov à{titnik i prijatelj je Onaj koji ga je stvorio

- Allah, d`. {. Ali, ovu ~injenicu ne èle priznati oni koji ne
osje}aju bogobojaznost, koji se ne boje Allaha, d`. {.
Me|utim, u te{kim trenucima, u odre|enim situacijama u
kojima se osje}aju bespomo}nim, ovi ljudi shvate da im, osim
Allaha, d`. {., niko drugi ne moè pomo}i. Ljude je na ovu
~injenicu podsjetio i Resulullah. Rekao je da, kada zapadnu
u nevolje i probleme, ljudima niko ne moè pomo}i osim
jedino Allah, d`. {. U vezi s tim je u Kur'anu saop}eno
Resulullahu da svoj narod upozori na slijede}e:
Reci: "Kaìte vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam
do{la Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijeta,
da li biste ikoga drugog osim Allaha prizivali, ako istinu
govorite?" Njega biste samo molili da, ako ho}e, otkloni
od vas ono za {to ste Ga molili, a ne bi vam ni naumpali
oni koje ste Mu ravnim smatrali (Al-An'am, 40-41).
Vjernici, koji ne zaboravljaju ovu ~injenicu na koju ih je
upozorio Resulullah, znaju da je, i kada ih ne zadesi neka
nevolja, Allah, d`. {., jedini koji im moè pomo}i, Jedina Mo}
koja ih moè osloboditi nevolja i problema. U Kur'anu se kaè
slijede}e:
Reci: "Ko vas iz strahota na kopnu i moru izbavlja kad
mu se i javno i tajno ponizno molite: 'Ako nas On iz
ovoga izbavi, sigurno }emo biti zahvalni!'" Reci: "Allah
vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate
da ima Njemu ravnih" (Al-An'am, 63-64).
Pored toga, Resulullah je i u svojim hadisima vjernike
upozorio da se ~uvaju {irka:
"(Najve}i grijeh) je da Allahu, koji te je stvorio, pripisuje{
ortaka."35
A u drugom svom hadisu Muhammed, a. s., na slijede}i
na~in saop}ava da }e Allah, d`. {., oprostiti sve grijehe,
osim {irka:
"Allah, d`. {., kaè: 'Ako jedan ~ovjek zna da sam Ja
Svemogu}i, oprostit }u mu njegove grijehe. Opra{tat }u
mu sve dok on ne bude ~inio {irk."36
99
100
Harun Yahya
A to koliko je za ljude naro~ito zna~ajna

opasnost od potajnog {irka Resulullah je
saop}io slijede}im rije~ima:
"Ho}ete li da vam kaèm {ta je to ~ega se ja bojim
za vas vi{e nego {to se bojim Ded`dàla? To je tajni {irk:
kada, radi {epurenja, ~ovjek ustane i sluì poloàju nekog
drugog ~ovjeka."37
"[irk u mom ummetu je skriveniji od {etnje mrava na
ravnom kamenu u mrkloj no}i, a njegovi alameti su
prijateljstvo i ljubav zbog nepravde i mr`nja zbog pravde.
A {ta je vjera osim ljubavi u ime Allaha i mr`nja u ime
Allaha? Allah, d`. {., kaè: 'Ako vi volite Allaha, onda Mi
se pokorite, da bi i Allah volio vas."38
Resulullah je saop}io da znanje o gajbu pripada

jedino Allahu
Rije~ gajb je u Kur'anu upotrebljavana da bi se formuliralo
ono {to je ljudima nepoznato, ono tajnovito {to ~ovjek ne moè
vidjeti. Ilustracije radi, ono {to }e se desiti u budu}nosti podaci
su i saznanja koja ulaze u sferu gajba. Me|utim, svi podaci
u vezi sa budu}no{}u, budu}nost svakog ~ovjeka, dràve,
svake zgrade, svake stvari, sa svim njenim detaljima poznati
su Allahu, d`. {. Resulullahu je na slijede}i na~in saop}eno
da ljudima objasni kako znanja o gajbu pripadaju jedino
Allahu, d`. {.:
Reci: "Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa
i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve
~uje! Oni nemaju drugog za{titnika osim Njega, a On
ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka" (Al-
Kahf, 26).
Reci: "Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji ne
zna {to }e se dogoditi; i oni ne znaju kada }e oìvljeni
biti'' (An-Naml, 65).
Reci: "Gospodar moj pobje|uje istinom, On dobro zna
i sve ono {to je veoma skriveno" (Saba', 48).
101
Kada bi Resulullah povremeno bio pitan za

ne{to od gajba, on bi davao slijede}i odgovor:
"Ne znam. Ja sam samo rob; znam ono {to mi
Allah saop}i. Ne mogu znati ono {to On ne saop}i..."39
Resulullah je podsjetio ljude da Allah zna ~ak i

najskrivenije razgovore
Poneki ljudi misle da su, kada smi{ljaju neko nevaljalo
djelo ili kada sa svojim istomi{ljenicima planiraju neko lo{e
djelo, kada ogovaraju i smi{ljaju spletke, sve to sakrili od
drugih ljudi. Me|utim, Allah, d`. {., zna sve ono {to svaki
~ovjek misli, {to mu padne na pamet, ono {to se {apu}e me|u
dvjema osobama, sve ono {to je na zemlji i na nebesima.
Svjedok je svemu onome {to ~ovjek ~ini u svakom momentu
svoga ìvota. A svaki ~ovjek }e na Ahiretu polagati ra~un za
sve ono {to je mislio da ~ini i govori u velikoj tajnosti. Mo`da
}e ~ovjek zaboraviti svoje izgovorene rije~i koje su pune zla,
ali Allah, d`. {., na Danu obra~una pred ~ovjeka }e iznijeti
sve, pa i ono {to je ~ovjek mo`da zaboravio.
Skre}u}i pa`nju na ovo pitanje, Resulullah je upozorio
ljude na ra~un koji }e neizbje`no morati poloìti. Odre|eni
ajeti koji govore o tome glase:
Reci: "Skrivali vi ono {to je u srcima va{im ili to javno
pokazivali, Allah to zna. On zna sve {to je na nebesima
i {to je na Zemlji - Allah je svemo}an!'' (Ali 'Imran, 29).
Reci: "Allah je dovoljan svjedok meni i vama, jer On
zna i vidi robove Svoje" (Al-Isra', 96).
I ako oni le|a okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez
razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko
ono ~ime vam se prijeti; On zna glasno izgovorene
rije~i, zna i ono {to krijete" (Al-Anbiya’, 109-110).
Reci: "Zar vi da obavje{tavate Allaha o vjerovanju
svome, kad Allah zna sve {to je na nebesima i na Zemlji!
Allah sve zna" (Al-Hudùrat, 16).
102
Harun Yahya
Prvi, originalni primjerak Kur'ana (sura Al-Qadr) nalazi se u istanbulskom muzeju

Topkapi Saray, u dijelu koji nije otvoren za javnost.
Resulullah je saop}io da je Kur'an objava

Allaha, d`. {.
U vrijeme Resulullaha, a i poslije njega, bilo je onih koji
su nijekali da je Kur'an Allahova Knjiga, a i{li su i tako daleko
da su tvrdili da je Kur'an knjiga koju je napisao Muhammed,
a. s. Me|utim, sasvim je o~ito da je Kur'an knjiga koju nije
mogla napisati ni jedna ljudska ruka. Allahova rije~ - Kur'an
posjeduje niz mudìza, jedinstvenih mudrosti, koje ~ovjek ne
moè doku~iti. [to se ti~e Muhammeda, a. s., on je ljude
podsjetio na ovu ~injenicu i saop}io im da je Kur'an
objavio Allah, d`. {. Odre|eni kur'anski ajeti koji
govore o ovom pitanju glase:
103
104
Harun Yahya
Reci: "Objavljuje ih Onaj kome su poznate

tajne nebesa i Zemlje; On mnogo pra{ta i samilostan
je" (Al-Furqan, 6).
Reci: "[ta mislite, ako je Kur'an od Allaha, a vi u nj
ne}ete da vjerujete - ko je onda u ve}oj zabludi od onoga
koji je u protivrje~ju dalekom od istine?" (Fussilat, 52).
Sasvim je nesumnjivo da su oni koji izlaze sa tvrdnjom da
je Kur'an napisao ~ovjek neobavije{teni o mudìzama
Kur'ana i rije~ima koje sadrè Allahovu neograni~enu
mudrost. Unato~ tome, Kur'an predstavlja knjigu koju ne samo
da nije u stanju napisati jedan ~ovjek, ve} ni svi ljudi cijelog
Svijeta potpomognuti ~ak i svim dìnima. A Muhammedu, a.
s., nare|eno je da o ovom pitanju svome narodu saop}i
slijede}e:
Reci: "Kad bi se svi ljudi i dìni udruìli da sa~ine jedan
ovakav Kur'an, oni, takav kao {to je on, ne bi sa~inili,
pa makar jedni drugima pomagali" (Al-Isra', 88).
A oni govore: "On ga izmi{lja!" Reci: "Pa dajte vi jednu
suru kao {to je njemu objavljena, i koga god ho}ete, od
onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomo} pozovite,
ako istinu govorite" (Yunus, 38).
A u jednom svome hadisu Muhammed, a. s., na slijede}i
je na~in saop}io da je Kur'an govor Allaha, d`. {.:
"Kur'an je govor Allaha, d`. {. S obzirom da je to tako,
uvaàvajte ga tako {to ne}ete ~initi ono {to je zabranio
Rabb, Vlasnik Kur'ana."40
Resulullah je saop}io da je Kur'an radosna

vijest i vodi~ vjernika
Muhammed, a. s., rekao je da Kur'an ljude izvodi na Pravi
Put i savjetovao im da Kur'an prihvate kao svoju vodilju kroz
ìvot. Odre|eni ajeti koji govore o ovome glase:
Reci: "Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek
Dìbrili kao istinu, da jo{ vi{e u~vrsti vjernike u
vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim
muslimanima" (An-Nahl, 102).
105
Reci: "Ako zalutam, zalutao sam na svoju {tetu, a ako
sam na Pravome Putu, to je zbog onoga {to mi Gospodar
moj objavljuje; On zaista sve ~uje i blizu je" (Saba', 50).
U jednom svome hadisu Resulullah je na slijede}i na~in
saop}io da je Kur'an vodi~ koji vodi ka spasu:
"Ko Kur'an uzme ispred sebe Kur'an }e ga odvesti u
Dènnet, a ko ga ostavi iza sebe njega }e, pak, odgurati u
Dèhennem."41
Muhammed, a. s., saop}io je da se na Danu

obra~una nikome ne}e tovariti grijesi drugoga
Jedno od ra{irenih izopa~enih mi{ljenja u neukim
zajednicama je i vjerovanje da }e se jednima pripisati grijesi
koji pripadaju drugima. Ilustracije radi, kada neko nekoga
nastoji sprije~iti u obavljanju nekog ibadeta, tada obi~no
nastupa sa re~enicom: "Ja za to preuzimam grijeh". Ta osoba
}e, sasvim sigurno, imati grijeh zbog spre~avanja, ali }e, isto
tako, ometena osoba imati grijeh za neizvr{enje aktualnog
ibadeta. Dakle, niko na sebe ne moè preuzeti grijeh koji je
po~inio neko drugi. Na Sudnjem danu }e svi biti odgovorni
i pitani jedino za ono {to su sami po~inili. Niko ne}e biti pitan
za grijehe drugih i ni na koga ne}e biti natovareni grijesi
drugih. Allah, d`. {., je Muhammedu, a. s., saop}io da ovu
temu objasni na slijede}i na~in:
Reci: "Zar da za Gospodara traìm nekog drugog osim
Allaha, kad je On Gospodar svega? [to god ko uradi
sebi uradi, i svaki grje{nik }e samo svoje breme nositi.
Na kraju, Gospodaru svome }ete se vratiti i On }e vas
o onome u ~emu ste se razilazili obavijestiti!'' (Al-
An'am, 164).
A rije~ima: "Niko ni~ije grijehe ne}e ispa{tati" 42
Muhammed, a. s., je, tako|er, dao obja{njenje ovom, u narodu
ra{irenom, praznovjerju.
106
Harun Yahya
107
Pri~aju}i o onome {to je zadesilo prija{nje
narode, Resulullah je svome ummetu
savjetovao da iz toga uzme pouku
Narodi koji su se, tokom historije, suprotstavljali Allahu,
d`. {., vjeri i Allahovim poslanicima uvijek su nestajali u
nesre}i koja ih je zade{avala. [tavi{e, sa lica zemlje su nestajali
tako {to iza sebe nisu ostavljali nikakvog traga. Kraj koji je
zadesio ove narode cijelom bi ~ovje~anstvu mogao posluìti
kao pouka i upozorenje da se boje Allahove kazne i da se
okrenu putem na koji je On skretao pa`nju:
Reci: "Putujte po svijetu i vidite kako su zavr{ili
grje{nici!" (An-Naml, 69).
Reci: "Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako
su zavr{ili oni koji su poslanike la`nim smatrali!"
(Al-An'am, 11).
Reci: "Putujte po svijetu pa pogledajte kako su oni
prije zavr{ili; ve}inom su oni mnogobo{ci bili"
(Ar-Rum, 42).
[to se ti~e Resulullaha, on je, u svjetlu ovih ajeta,
rije~ima: "Polahko, o, moj narode! Narodi prije vas
uni{teni su onim {to vi radite-zato {to su se
suprotstavljali svojim poslanicima i zato {to su
mijenjali knjige"43 svoj ummet upozorio na ono {to
je zadesilo prija{nje narode.
108
Harun Yahya
Podsje}ao je ljude na smrt

Strah od smrti jedan je od strahova koji obuzimaju one koji
ne vjeruju ili sumnjaju u postojanje Ahireta. Zato {to misle
da }e, zajedno sa smr}u, izgubiti sve i {to su veoma strasno
vezani za ovosvjetski ìvot, oni apsolutno ne razmi{ljaju o
smrti. Me|utim, svaki ~ovjek }e umrijeti u jednom trenutku
kojeg je Allah, d`. {., odredio u njegovoj sudbini i od toga je
apsolutno nemogu}e pobje}i. Resulullah je, isto tako,
naglasio da bijegom i nerazmi{ljanjem o smrti ovim osobama
ne}e pridonijeti nikakvu korist i nastojao ih ponukati na
razmi{ljanje o istinskom ìvotu nakon smrti.
Reci: "Ako bjeìte od smrti ili pogibije, bjeànje vam
ne}e pomo}i, opet }ete samo kratko uìvati" (Al-Ahzab,
16).
109
Reci: "Dan vam je ve} odre|en, ne moète ga ni za ~as
jedan zaustaviti niti ubrzati" (Saba', 30).
Resulullah je savjetovao na razmi{ljanje o smrti te je, s tim
u vezi, rekao slijede}e:
"Oni koji najvi{e spominju smrt i koji, prije no {to ih zadesi,
prave najbolju pripremu za nju. Eto, to su pametni."44
Saop}io je da jedino Allah, d`. {., zna kada }e

se desiti Smak svijeta
Jedno od pitanja koje zanima ljude je kada }e se dogoditi
Smak svijeta. Premda je Allah, d`. {., saop}io da, osim Njega,
niko ne moè znati kada }e se to desiti, a Resulullahu je
naredio da na slijede}i na~in da odgovor kada ga pitaju o tome:
Ljudi te pitaju o Smaku svijeta, reci: "To jedino Allah
zna!" A ti ne zna{, mo`da je Smak svijeta blizu! (Al-
Ahzab, 63).
Reci: "Ja ne znam da li }e uskoro biti ono ~ime vam se
prijeti ili je Gospodar moj odredio da }e to poslije dugo
vremena biti" (Al-Dìnn, 25).
I ako oni le|a okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez
razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko
ono ~ime vam se prijeti" (Al-Anbiya’, 109).
Saop}io je da }e neki u Dèhennemu ostati

vje~no
Jedno od pogre{nih mi{ljenja koje je ra{ireno u neukim
dru{tvima je da }e se u Dèhennemu boraviti samo izvjesno
vrijeme i da }e se nakon toga iza}i iz njega. Me|utim, Allah,
d`. {., je saop}io da }e dèhennemski azap za neke trajati
vje~no. Pridràvaju}i se Allahovog nare|enja, one koji tvrde
da }e se u Dèhennemu ostati samo jedno ograni~eno vrijeme
Resulullah je, isto tako, obavijestio da }e neki ljudi u
Dèhennemu ostati vje~no:
Oni govore: "Vatra }e nas doticati samo neko vrijeme."
Reci: "Da li ste o tome dobili od Allaha obe}anje - jer,
Allah }e sigurno ispuniti obe}anje Svoje - ili na Allaha
110
Harun Yahya
111
iznosite ono {to ne znate?" A nije tako! Oni

koji budu zlo ~inili i grijesi njihovi ih budu sa svih
strana stigli, oni }e stanovnici Dèhennema biti i u
njemu }e vje~no ostati. A oni koji budu vjerovali i dobra
djela ~inili - oni }e stanovnici Dènneta biti i u njemu
}e vje~no boraviti (Al-Baqarah, 80-82).
Muhammed, a. s., je u jednom svome hadisu rekao slijede}e
o dènnetskom i dèhennemskom ìvotu:
"Kada Dènnetlije budu u Dènnetu, a Dèhennemlije u
Dèhennemu, tada }e se donijeti smrt. Stavit }e se izme|u
Dènneta i Dèhennema i tu biti sasje~ena. Potom }e jedan
telal povikati: 'O, stanovnici Dènneta! Nema vi{e smrti,
postoji vje~nost. O, stanovnici Vatre! Nema vi{e smrti,
postoji vje~nost. Time }e se jo{ vi{e pove}ati radost
Dènnetlija, a i tuga Dèhennemlija."45
Rekao je da Allaha spominjemo najljep{im

imenima
Kao {to smo naprijed istakli, prilikom dostavljanja
Objave, kada bi ne{to saop}avao ili kada bi ~inio dovu,
Muhammed, a. s., je spominjao Allaha, d`. {., i veli~ao Ga
najljep{im imenima. Resulullahu je na slijede}i na~in
nare|eno da i ljude poziva na ovo uzorno djelo:
Reci: "Zovite: 'Allah', ili zovite: 'Milostivi', a kako god
Ga budete zvali, Njegova su imena najljep{a. Ne
izgovaraj na sav glas Kur'an kad namaz obavlja{, a i
ne prigu{uj ga; traì sredinu izme|u toga" i reci:
"Hvaljen neka je Allah, koji Sebi nije uzeo djeteta i koji
u vlasti nema ortaka, i kome ne treba za{titinik zbog
nemo}i - i hvale}i Ga veli~aj!" (Al-Isra', 110-111).
Podsjetio je da se ne pravi razlika me|u

poslanicima
U skladu sa Allahovom naredbom, Muhammed, a. s., je
saop}io da ne pravimo nikakve razlike me|u poslanicima koje
je Allah poslao, i to naglasio u jednom hadisu: "Ne
112
Harun Yahya
113
smatrajte poslanike superiornijim jedne nad drugima."46 Svi

poslanici su bili ljudi koje ja Allah, d`. {., volio, u~inio
prijateljima, kojima je vjerovao; ~asni, bogobojazni i mubarek
ljudi koje je obradovao Dènnetom. Svi pejgamberi su ljudima
objavljivali Allahovu vjeru, sve one do kojih su mogli doprijeti
su, poput Muhammeda, a. s., pozivali na Allahov Put. To je
jedna veoma bitna vjera i stav, o ~emu nas je obavijestio
Resulullah. A u Kur'anu o ovom pitanju stoji slijede}e:
Reci: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono {to se objavljuje
nama i u ono {to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i
Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono {to je dato Musau
i Isau i vjerovjesnicima - od Gospodara njihova; mi
nikakvu razliku me|u njima ne pravimo, i mi se samo
Njemu klanjamo" (Ali 'Imran, 84).
Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono {to se
objavljuje nama, i u ono {to je objavljeno Ibrahimu, i
Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono {to je dato
Musau i Isau, i u ono {to je dato vjerovjesnicima od
Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike
me|u njima, i mi se samo Njemu pokoravamo" (Al-
Baqarah, 136).
Resulullah je pozivao ljude na uzoran moral

Kao {to smo isticali tokom cijele knjige, Resulullah je
posjedovao jedan moral koji je uzor cijelom ~ovje~anstvu. Isto
tako je ljude pozivao na uzorno pona{anje i saop}io kakav
treba biti moral i pona{anje sa kojim }e Allah, d`. {., biti
zadovoljan. Odre|eni ajeti u kojima se Resulullahu nare|uje
da ljude podsje}a na uzoran moral glase:
Reci: "Do|ite da vam kaèm {ta vam Gospodar va{
propisuje; da Mu ni{ta ne pridruùjete, da roditeljima
dobro ~inite, da djecu svoju, zbog neima{tine, ne ubijate
- Mi i vas i njih hranimo - ne pribliàvajte se
114
Harun Yahya
nevaljal{tinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog

koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda
zahtijeva - eto, to vam On preporu~uje da biste razmislil i
- i da se imetku siro~eta ne pribliàvate, osim na
najljep{i na~in, sve dok punoljetno ne postane, i da krivo
na litru i na kantaru ne mjerite - Mi nikoga preko
njegove mogu}nosti ne zaduùjemo - i kad govorite, da
krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da
obaveze prema Allahu ne kr{ite - eto, to vam On
nare|uje da biste to na umu imali" (Al-An’am, 151-
152).
Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni,
i grijehe, i neopravdano nasilje, i da Allahu smatrate
ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i
da o Allahu govorite ono {to ne znate" (Al-A'raf, 33).
A odre|eni hadisi u kojima Resulullah poziva i savjetuje
uzoran moral glase:
"Gospodar mi je naredio devet stvari: da se i javno i tajno
bojim Allaha, d`. {., da govorim pravedno i kada sam ljut
i kada sam raspoloèn, da budem {tedljiv i u siroma{tvu i
u bogatstvu, da budem prijatelj i sa onima koji se odmetnu
od mene, da dajem i onome ko nije sa mnom, da oprostim
onome ko me zlostavlja, da moja {utnja bude razmi{ljanje,
da moj govor bude spominjanje Allaha (zikr), da moj
pogled bude pouka (ibret) i da nare|ujem ono {to je
ispravno i lijepo."47
"Oprosti onima koji te zlostavljaju; idi onome ko se ljuti
na tebe; ~ini dobro~instvo onome ko ti ~ini zlo; govori
istinu pa makar bila i protiv tebe."48
"Ma gdje da bio, oslanjaj se na Allaha, a na zlo odgovaraj
dobro~instvom; to }e ga uni{titi. Prema ljudima se lijepo
ophodi."49
115
"Prema ljudima se ophodite uzornim moralom."50
Izaslanicima koje je poslao u Jemen Resulullah je
savjetovao slijede}e:
"Kao {to sir}e kvari med isto tako lo{a narav kvari posao."51
"Dostojanstvo vjernika je njegova vjera, plemstvo je njegov
uzorni moral, a ljudskost njegov razum."52
Resulullah je upozorio ljude na oholost

Muhammed, a. s., je saop}io da su oholost i hvalisavost
odlike ru`nog i lo{eg morala i da }e oholi biti ka`njeni
Dèhennemom. Resulullah je tako|er upozorio na ovo
veliko zlo, a ponizno{}u, skromno{}u, nje`no{}u i
saosje}ajno{}u bio je u svim situacijama najbolji primjer
ostalima. Odre|ena upozorenja na opasnost oholosti, koja je
Resulullah istakao u svojim hadisima, glase:
"Allah, d`. {., je lijep i voli ljepotu. A {to se ti~e oholosti,
ona predstavlja anuliranje pravednosti i omalovaàvanje
ljudi."53
"Kada se, smatraju}i se vi{im od njih, neko drì daleko od
naroda, on se tada upisuje me|u nasilnike i biva zahva}en
zlom koje ih zadesi."54
Resulullah je upozorio i one koji se hvali{u svojim precima
i porodicom i koji se zbog toga ohole i rekao slijede}e:
"Ili }e ljudi prestati da se hvali{u svojim mrtvim precima
koji nisu ni{ta vi{e od dèhennemskog uglja, ili }e pred
Allahom spasti na deredù koja je nià od gundelja, koji
svojim nosom gura izmet. Allah, d`. {., vas je o~istio od
dàhilijjetske oholosti. Vi ste napokon ili sretni vjernici
ili unesre}eni fedìri. Svi ljudi su Ademova djeca, a Adem
je stvoren od zemlje."55
Resulullah je svojim ashabima savjetovao da se uvijek
lijepo odijevaju, da izgledaju fino i dotjerano. Me|utim, u isto
vrijeme ih je podsjetio i na to da }e ~ovjek, koji se oholi zbog
svoje ljepote ili onoga {to odijeva, biti ponièn i na dunjaluku
i na Ahiretu te rekao da u svim prilikama budu skromni. Jedan
od tih hadisa glasi:
116
Harun Yahya
117
"Idu}i u odre|enoj odje}i koja mu se dopada i sa
dotjeranom kosom jednog ~ovjeka je obuzela oholost tako
da je odjednom potonuo u zemlju. Tu }e nastaviti tonuti
u mukama sve dok ne nastupi Smak svijeta."56
Resulullahova saop}enja o udjeljivanju (infaku)

Infak je tro{enje imovine i ìvota na Allahovom Putu, a
na na~in kako }e Allah biti zadovoljan time. Ashabi su
Poslaniku postavljali izvjesna pitanja u vezi sa infakom, a on
im je objasnio kakav infak treba biti i podsticao ih da ga ~ine.
Kur'anski ajeti koji govore o infaku glase:
Pitaju te kome }e udjeljivati. Reci: "Imetak koji
udjeljujete neka pripadne roditeljima, i ro|acima, i
siro~adi, i siromasima, i putnicima; a za dobro koje
u~inite Allah sigurno zna" (Al-Baqarah, 215).
Pitaju te o vinu i kocki. Reci: "Oni donose veliku {tetu,
a i neku korist ljudima, samo je {teta od njih ve}a od
koristi." I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: "Vi{ak!"
Eto, tako vam Allah obja{njava propise da biste
razmislili (Al-Baqarah, 219).
Reci: "Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome
ho}e od robova Svojih, a kome ho}e uskra}uje; {to god
vi udijelite, On }e to nadoknaditi, On najbolje
opskrbljuje" (Saba', 39).
Odre|eni hadisi u kojima Muhammed, a. s., vjernike
upozorava da se klonu {krtosti i da dare`ljivo ~ine infak glase:
"Izbjegavajte-zulum zato {to }e zulum biti tama na
Kijametu. Izbjegavajte i {krtost-po{to je {krtost uni{tila one
prije vas, uputila ih na me|usobno prolijevanje krvi i da
ono {to im je zabranjeno smatraju dozvoljenim."57
"Volite siroma{ne i budite blizu njih. Ako vi njih budete
voljeli, i Allah }e voljeti vas. Ako vi budete blizu njih, i
Allah }e biti blizu vas. Ako vi njih obu~ete, i Allah }e vas
obu}i. Ako vi njih nahranite, i Allah }e vas nahraniti.
Budite dare`ljivi, da bi i Allah, d`. {., bio dare`ljiv prema
vama."58
118
Harun Yahya
119
Muhammed, a. s., je bio poslanik i dìnima

U 72. kur'anskom poglavlju, Al-Dìnn, Allah, d`. {.,
saop}ava da su i dìni slu{ali Muhammedova, a. s., saop}enja
i Kur'an i da je jedna grupa njih, kao muslimani, bila pot~injena
Muhammedu, a. s. Neki od kur'anskih ajeta koji govore o tome
glase:
Reci: "Meni je objavljeno da je nekoliko dìna
prislu{kivalo i reklo: 'Mi smo, doista, Kur'an, koji
izaziva divljenje, slu{ali, koji na Pravi Put upu}uje - i
mi smo u nj povjerovali i vi{e nikoga ne}emo
Gospodaru na{em ravnim smatrati'' (Al-Dìnn, 1-2).
Opet u poglavlju Al-Dìn, Allah, d`. {., saop}ava da su
muslimani dìni rekli slijede}e:
"I mi smo, ~im smo Kur'an ~uli, u nj povjerovali; a ko
u Gospodara svoga vjeruje ni {tete ni nepravde ne treba
da se boji; i ima nas muslimana, a ima nas zalutalih;
oni koji islam prihvate Pravi Put su izabrali" (Al-Dìnn,
13-14).
Ovi dìni nagla{avaju da je, govore}i laì o Allahu, d`. {.,
jedna grupa njih izmi{ljala praznovjerja. Odlike ovog
praznovjerja, u koje su dìni prethodno vjerovali, na slijede}i
na~in se obja{njavaju u poglavlju Al-Dìn:
"A On nije - neka uzvi{eno bude dostojanstvo
Gospodara na{eg! - uzeo sebi ni druge ni djeteta; jedan
na{ bezumnik je o Allahu laì govorio, a mi smo mislili
da ni ljudi ni dìni o Allahu laì ne govore" (Al-Dìnn,
3-5).
A u drugom ajetu saop}ava se da su se, kada je
Muhammed, a. s., ustao radi namaza, dìni u gomilama okupili
oko njega i tiskali se:
A kad je Allahov rob ustao da Mu se pomoli, oni su se
u gomilama oko njega tiskati stali (Al-Dìnn, 19).
Kao {to se vidi iz navedenih ajeta, Muhammed, a. s., je
kao pejgamber poslan svim ljudima i svim dìnima. Kur'an
je bio vodi~ i ljudima i dìnima.
120
Harun Yahya
121
122
Harun Yahya
123
Resulullahova upozorenja nevjernicima
Oni koji su negirali Kur'an i Muhammedovo, a. s.,
poslanstvo izazivali su niz neprijatnosti Resulullahu, nastojali
su sprije~iti njegovu misiju dostavljanja Objave, {tavi{e,
nastojali su ga ubiti, porobiti i protjerati. On im je, me|utim,
u svim slu~ajevima obja{njavao Allahovu mo}, postojanje,
iznosio im ~injenicu da je on uistinu poslanik i da je Kur'an
Knjiga Istine i upozoravao ih na strahote dèhennemskog
azaba. Me|utim, ~ak i nakon osvajanja, Muhammed, a. s.,
nikada nije vr{io presiju nad nevjernicima, nasilno nije
nastojao nikoga preobratiti u islam i saop}io je da su svi
slobodni u ispovijedanju svoje vjere.
Odre|eni kur'anski ajeti koji govore o tome glase:
I ako te oni budu u la` utjerivali, ti reci: "Meni - moja,
a vama - va{a djela; vi ne}ete odgovarati za ono {to ja
radim, a ja ne}u odgovarati za ono {to vi radite" (Yunus,
41).
Reci: "Meni se objavljuje da je va{ Bog - jedan Bog,
zato se samo Njemu klanjajte!" I ako oni le|a okrenu,
ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne
znam da li je blizu ili daleko ono ~ime vam se prijeti;
On zna glasno izgovorene rije~i, zna i ono {to krijete,
a ja ne znam da nije to vama isku{enje, i pruànje
uìvanja jo{ za izvjesno vrijeme." "Gospodaru moj,
presudi onako kako su zasluìli!" - re~e on - "a od
Gospodara na{eg, Milostivog, treba traìti pomo} protiv
onoga {to vi iznosite" (Al-Anbiya' 108-112).
Reci: "O, narode moj, ~inite sve {to moète, a ~init }u
i ja; saznat }ete vi ve} koga ~eka sretan kraj!"
Nasilnici, sigurno, ne}e uspjeti (Al-An'am, 135).
Sa nevjernicima nije ulazio u nepotrebna

raspravljanja
Kao {to smo ve} istakli, prema onima koji su nijekali
Allahovo postojanje i njegovo poslanstvo, Muhammed, a. s.,
je zauzimao jedan veoma strpljiv i razuman stav; nikada nije
124
Harun Yahya
125
pribjegavao sili i presijama. [tavi{e, naglasio je da }e se prema
njima slijediti jedan pravi~an odnos i da se sa njima ne}e
ulaziti u nepotrebne rasprave. Sve to je u skladu sa Allahovim
naredbama koje su istaknute u narednom ajetu:
Zato ti pozivaj i budi istrajan, onako kako ti se nare|uje,
a ne povodi se za prohtjevima njihovim, i reci: "Ja
vjerujem u sve Knjige koje je Allah objavio, i nare|eno
mi je da vam pravedno sudim; Allah je i na{ i va{
Gospodar, nama na{a, a vama va{a djela; nema potrebe
da jedni drugima dokaze iznosimo; Allah }e nas sve
sabrati, i Njemu }e se svi vratiti" (A{-[ura, 15).
Nevjernike je pozvao na pokajanje

Allah, d`. {., je neograni~eno milostiv, saosje}ajan i Onaj
koji mnogo opra{ta. On u Kur'anu saop}ava radosnu vijest da
}e primiti pokajanje svakog Svoga roba i da }e oprostiti grijehe
ukoliko ih ~ovjek prestane ~initi. Resulullah je, isto tako,
nevjernicima prenio ovu Allahovu radosnu vijest:
Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bit }e im
opro{teno ono {to je prije bilo; a ako se ne okane - pa,
zna se {ta je s drevnim narodima bilo (Al-Anfal, 38).
126
Harun Yahya
I u svojim hadisima Muhammed, a. s., je na slijede}i na~in

podsjetio ljude da se u svim situacijama mogu kajati i traìti
oprost:
"Kapija oprosta je otvorena i ne}e se zatvarati sve dok
Sunce ne iza|e sa zapada."59
Saop}io je da }e nevjernici sigurno biti

poraèni
U svim rije~ima i djelima Muhammeda, a. s., mogu}e je
vidjeti njegovo povjerenje, predanost i privrènost Allahu, d`.
{. Uvijek je, ~ak i u najteìm trenucima, bio siguran da }e mu
Allah, d`. {., sigurno pomo}i, da }e vjernici pobijediti, a
nevjernici biti poraèni. Primjer toga je i naredni kur'anski
ajet u kome mu se nare|uje ono {to }e re}i:
Reci onima koji ne}e da vjeruju: "Bit }ete pobijedeni
i u Dèhennemu okupljeni, a on je grozno boravi{te!"
(Ali 'Imran, 12).
A u jednom svome hadisu Pejgamber je rekao:
"Sigurno }e se ispuniti ono {to vam je obe}ano; vi ne
moète Allaha na~initi bespomo}nim."60
127
Podsje}anjem na postojanje Ahireta upozorio je
nevjernike
Jedna od najupe~atljivijih odlika nevjernika je da oni ne
vjeruju u postojanje budu}eg svijeta, Ahireta. I u vrijeme
Muhammeda, a. s., nevjernici nisu vjerovali da }e ljudi na
Ahiretu biti ponovo proìvljeni. A na ove njihove tvrdnje
Resulullah je odgovarao na najmudriji i najjezgrovitiji na~in.
Muhammedu, a. s., je u Kur'anu nare|eno da prenese ove
mudre ajete:
Oni govore: "Zar kada se u kosti i pra{inu pretvorimo,
zar }emo, kao nova bi}a, doista biti oìvljeni?" Reci:
"Ho}ete, i da ste kamenje ili gvo`de ili bilo kakvo
stvorenje za koje mislite da ne moè biti oìvljeno." -
"A ko }e nas u ìvot vratiti?" - upitat }e oni, a ti reci:
"Onaj koji vas je i prvi put stvorio"- a oni }e prema tebi
odmahnuti glavama svojim i upitati: "Kada to?" Ti reci:
"Mo`da ubrzo!" (Al-Isra’, 49-51).
" Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo,
zar }emo mi, zaista, biti oìvljeni i na{i preci davni?"
Reci: "Da, a bit }ete i ponièni!" (As-Saffat, 16-18).
128
Harun Yahya
U nadi da }e mo`da ovi ljudi odustati od svog nevjerovanja

i prihvatiti vjeru, Resulullah ih je podsje}ao da je Ahiret
korisniji i superiorniji u odnosu na dunjalu~ki ìvot. Jedan od
njegovih hadisa koji govore o tome je i slijede}i:
"O, ljudi! Dunjaluk je roba koja je data unaprijed. I dobro
i lo{e }e se iskusiti na njemu. A Ahiret je stvarno obe}anje!
Tamo vlada Svemogu}i Vladar. Pravda }e na}i svoje
mjesto, a la` }e nestati. O, ljudi, budite djeca Ahireta, ne
budite sluge dunjaluka po{to je dijete podre|eno majci.
(Dakle, ako budete djeca dunjaluka, bit }ete, kao i dunjaluk,
dostojni uni{tenja.) Svoja djela zasnivajte na strahu od
Allaha, d`. {. Znajte da }e se va{a djela suo~iti sa vama,
a vi }ete se sresti sa Allahom. Ko uradi i najmanje dobro
vidjet }e ga, a ko uradi i najmanje zlo vidjet }e ga."61
Nevjernike je upozorio Dèhennemom

Jedna od najbitnijih du`nosti Allahovih poslanika bila je
da opominju ljude i da ih upozoravaju na dèhennemski azab.
Tako su poslanici bili povod da se ljudi boje, pokazuju uzoran
moral i da neki od njih na Ahiretu ìve u Dènnetu. I
129
Muhammed, a. s., je ljude upozoravao na dèhennemski azab
te ih nastojao za{tititi od zla, negiranja i ateizma. Da je
Resulullah opominjao i zastra{ivao Dèhennemom saop}ava
se na slijede}i na~in u odre|enim kur'anskim ajetima:
A kad im se Na{i jasni ajeti kazuju, ti primje}uje{ veliko
negodovanje na licima onih {to ne vjeruju, koji umalo
da ne nasrnu na one koji im rije~i Na{e kazuju. Reci:
"Ho}ete li da vam kaèm {ta }e vam biti mrè od toga?
- Vatra kojom Allah nevjernicima prijeti, a grozno }e
ona prebivali{te biti!" (Al-Had`d`, 72).
Samo mogu oglasiti ono {to je od Allaha i poslanice
Njegove." A onoga koji Allahu i Poslaniku Njegovu ne
bude poslu{an sigurno ~eka vatra dèhennemska; u njoj
}e vje~no i zauvijek ostati (Al-Dìnn, 23).
Onima koji su Dèhennem smatrali dalekim Resulullah je,
u skladu sa kur'anskim saop}enjima, detaljno opisao
dèhennemski azab, stanje nevjernika u Dèhennemu, pri~ao
im o tome kako }e moliti i preklinjati za spas od azaba i ulagao
nesebi~ne napore kako bi bio povod da se ljudi boje i ~uvaju
od Dèhennema.
Naspram nevjernika koristio je kategori~an i

siguran stav i saop}io da im se ne}e povinovati
Unato~ tome {to su, broj~ano i snagom, nevjernici u to
vrijeme izgledali nadmo}niji, Resulullah uop}e nije obra}ao
pa`nju na njihove prijetnje i drànje, jednom velikom
odlu~no{}u je ljudima obja{njavao Kur'an i sasvim jasno i
kategori~no istakao da nikada ne}e skrenuti sa Pravog Puta.
Odlu~nost i sabur su veoma zna~ajne odlike vjernika i svaki
musliman bi, kao uzor, trebao uzeti Poslanikovu odlu~nost i
nepokolebljivost. Odre|eni ajeti, koji govore o ovoj temi,
glase:
Reci: "Meni je zabranjeno da se klanjam onima kojima
se vi, pored Allaha, klanjate." Reci: "Ja se ne povodim
za èljama va{im, jer bih tada zalutao i ne bih na
Pravome Putu bio." Reci: "Meni je doista jasno ko je
130
Harun Yahya
131
Gospodar moj, a vi Ga ne priznajete. Nije u mojoj vlasti
ono {to vi poùrujete; pita se samo Allah, On sudi po
pravdi i On je sudija najbolji" (Al-An'am, 56-57).
Reci: "O, vi nevjernici, ja se ne}u klanjati onima kojima
se vi klanjate, a ni vi se ne}ete klanjati Onome kome
se ja klanjam; ja se nisam klanjao onima kojima ste se
vi klanjali, a i vi se niste klanjali Onome kome se ja
klanjam, vama - va{a vjera, a meni - moja!" (Al-Kafirun,
1-6).
Poslanikova upozorenja sljedbenicima Knjige

Resulullah je na najljep{i na~in upozoravao i sljedbenike
Knjige, saop}io im je i pozivao ih da vjeruju u posljednju
Allahovu Objavu, a ne u religiji koja je izopa~ena i u {irku.
Kao i u pogledu nevjernika, Muhammed, a. s., nikakvu presiju
nije primjenjivao ni nad sljedbenicima Knjige ve} ih je samo
savjetovao i upozoravao.
Jedna od najo~itijih odlika sljedbenika Knjige, a naro~ito
Jevreja, je da sebe doìvljavaju kao omiljene Boìje robove
i tvrdnja da, osim njih, niko drugi ne}e mo}i u}i u Dènnet.
Ove jevrejske tvrdnje navedene su u nizu kur'anskih ajeta. A
odgovor, koji je Muhammed, a. s., davao na ove njihove
neosnovane tvrdnje, koje se ne zasnivaju ni na kakvim
dokazima, u Kur'anu se saop}avaju na sljede}i na~in:
A kada im se kaè: "Vjerujte u ono {to Allah
objavljuje!" - oni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u
ono {to je nama objavljeno" - i ne}e da vjeruju u ono
{to se poslije objavljuje, a to je istina koja potvr|uje
da je istinito ono {to oni imaju. Reci: "Pa za{to ste jo{
davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako ste
vjernici bili?'' (Al-Baqarah, 91).
Reci: "Ako je u Allaha Dènnet osiguran samo za vas,
a ne i za ostali svijet, onda vi smrt zaèlite, ako istinu
govorite." A ne}e je nikada zaèljeti zbog onoga {to
~ine! - A Allah dobro zna nevjernike (Al-Baqarah, 94-
95).
132
Harun Yahya
Oni govore da }e u Dènnet u}i samo Jevreji, odnosno

samo kr{}ani. - To su puste èlje njihove! - Ti reci:
"Dokaz svoj dajte ako je istina to {to govorite!" (Al-
Baqarah, 111).
I Jevreji i kr{}ani kaù: "Mi smo djeca Boìja i miljenici
Njegovi." Reci: "Pa za{to vas onda On ka`njava zbog
grijehova va{ih?" A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi
koje On stvara: kome ho}e On }e oprostiti, a koga ho}e
On }e kazniti. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji
i na onome {to je izme|u njih, i Njemu }e se svi vratiti
(Al-Ma'ida, 18).
Oni govore: "Budite Jevreji, odnosno kr{}ani, i bit }ete
na Pravome Putu!" Ti reci: "Ne, mi smo vjere
Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga
Allahu ravnim smatrao" (Al-Baqarah, 135).
133
Pejgamber je i vjernicima naloìo da, kada pri~aju sa
sljedbenicima Knjige, kaù: "Mi vjerujemo u Allaha, Njegove
meleke, Knjige i pejgambere."62
Resulullah nije raspravljao sa sljedbenicima

Knjige i nije ih prisiljavao da prije|u na islam
Muhammed, a. s., je sljedbenike Knjige pozvao da, bez
pribjegavanja {irku, prihvate islam i da ìve prakticiraju}i
kur'anski moral, ali je i prema onima koji su mu izraàvali
neposlu{nost bio veoma blag i pravedan. Sljedbenicima Knjige
je dozvolio da slobodno izvr{avaju obrede koje im nalaè
njihova vjera, dozvolio im je primjenu svakojake pravednosti,
a i svom ummetu je naloìo da se pravedno odnose prema
njima. Prenosi se da je, o ovom pitanju, Resulullah rekao
slijede}e:
"Ko bude ~inio ezijet nekom zimmiji* ja sam njegov
tuìlac. Kome ja na (na ovome svijetu) budem tuìlac-
tuìlac }u mu biti i na Kijametskom danu!"63 (Zimmi: naziv
za nemuslimana u islamskoj dràvi.)
Sporazumi koje su Resulullah i njegovi sljedbenici
na~inili sa kr{}anima, Jevrejima i ostalim vjerskim
grupacijama danas se ~uvaju kao zasebni dokumenti.
Ilustracije radi, nakon stavke u tekstu sporazuma na~injenog
sa kr{}aninom Ibn Harrisom b. Ka'bom i njegovim
pristalicama, a koji je na~injen na inicijativu Muhammeda,
a. s.: "Svi kr{}ani, koji ìve na istoku i na zapadu, njihove
vjere, crkve, ìvoti, ~asti i njihova imovina pod za{titom su
Pejgambera i svih vjernika. Niko od onih koji ìve po
kr{}anskoj vjeri ne}e nasilno biti prisiljavan da prihvati islam.
Ako neko od kr{}ana bude podloèn bilo kojem teroru ili
nepravdi, muslimani su du`ni da im pomognu"64, a naveden
je i slijede}i kur'anski ajet: "I sa sljedbenicima Knjige
raspravljajte na najljep{i na~in..." (Al-‘Ankabut, 46).
Resulullahu je na slijede}i na~in u Kur'anu saop}eno da
svome ummetu objasni stav koji se treba zauzeti prema
sljedbenicima Knjige:
134
Harun Yahya
Reci: "Zar se s nama o Allahu raspravljate kad je On i

na{ i va{ Gospodar? Nama - na{a djela, a vama - va{a
djela! A samo Mu mi iskreno ispovijedamo vjeru" (Al-
Baqarah, 139).
Sljedbenike Knjige pozivao je u vjeru bez {irka

Kada je sljedbenike Knjige pozivao u vjeru, Pejgamber im
je rekao da Bogu, d`. {., ne pripisuju druga i da se okupe oko
jedne zajedni~ke rije~i:
Reci: "O, sljedbenici Knjige, do|ite da se okupimo oko
jedne rije~i i nama i vama zajedni~ke: da se nikome
osim Bogu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne
smatramo i da jedni druge, pored Boga, bogovima ne
drìmo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite
svjedoci da smo mi muslimani!" (Ali 'Imran, 64).
Reci: "O, sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u
vjerovanju svome, suprotno Istini, i ne povodite se za
prohtjevima ljudi koji su jo{ davno zalutali, i mnoge u
zabludu odveli, i sami s Pravoga Puta skrenuli!" (Al-
Ma'ida, 77).
Muhammed, a. s., je Muaza, r. a., poslao u Jemen, a kada
je kretao, rekao mu je da sljedbenike Knjige prvenstveno
poziva na ibadet jedino Allahu, d`. {.:
"Ti ide{ ljudima koji su sljedbenici Knjige. Neka ibadet
Allahu, d`. {., bude ono u {to }e{ ih prvo pozivati..."65
135
136
Harun Yahya
MUHAMMEDOV, A. S.,
[EMAIL-I [ERIF
prethodnim poglavljima govorili smo o odlikama etike
U Muhammeda, a. s., koja je uzor cijelom ~ovje~anstvu,

a koja je saop}ena u kur'anskim ajetima. Razli~itim
primjerima iznesen je njegov karakter; pravednost,
saosje}ajnost, merhamet, miroljubivost, pomirljivost,
umjerenost, strpljivost, bogobojaznost, hrabrost, poniznost i
odlu~nost.
Pored kur'anskih ajeta i u saop}enjima koja se prenose od
ashaba iznosi se niz podataka u vezi sa Resulullahom. Rije~ju
"{email" se, od strane islamskih alima, ozna~ava niz detalja
u vezi sa Resulullahom, kao {to su njegova veza sa porodicom
i vjernicima ashabima, detalji iz svakodnevnog ìvota,
vanjski izgled, njegova pojava koja je o~evice ostavljala
zapanjenima, njegova omiljena jela, osmijeh i sl. Rije~ {email
izvedenica je iz rije~i {imal. Ova rije~ nosi zna~enja kao {to
su karakter, narav, }ud, vanjski izgled, pona{anje. Iako rije~
{email, prije svega, sadrì {ira zna~enja, vremenom je do{la
u poseban poloàj i preobratila se u pojam koji izraàva
individualne odlike i detalje u vezi sa na~inom ìvljenja
Muhammeda, a. s.
Svaki od prenesenih detalja, koji su u vezi sa izgledom i
karakterom ovog odabranog roba, kojeg je Allah, d`. {.,
uzvisio nad ostalim svjetovima, u isto vrijeme je i odraz
137
njegovog izuzetnog i jedinstvenog morala. A cilj pripreme
ovog poglavlja u kome }e biti rije~i o pejgamberovom {emailu
je analiza njegovih izvanrednih odlika, koje se prenose u
razli~itim izvorima, i izvla~enje pouka iz toga.
Ljepote Pejgamberove prirode

Ashabi Muhammeda, a. s., prenijeli su niz detalja vezanih
za ljepotu vanjskog izgleda ovog mubarek insana, od njegove
blistave pojave, koja je o~evice ostavljala zapanjenima, do
njegove svjetlosti i od njegovog drànja do osmijeha.
Mnogobrojni ashabi su o ovoj ljepoti dali niz razli~itih detalja
i muslimane, koji nisu ìvjeli u tom periodu, vi{esmjerno
upoznali sa Allahovim Poslanikom. Dok su ga odre|eni ashabi
opisivali op}im odlikama, drugi su iznosili duga i detaljna
obja{njenja. Neka od ovih obja{njenja ista}i }emo na
stranicama koje slijede.
Resulullahov vanjski izgled i ljepota

Ljepotu Muhammeda, a. s., ashabi su opisivali na slijede}i
na~in:
"Resulullah, s. a. v. s., bio je veoma zgodan i privla~an.
Njegovo mubarek lice sijalo je kao mjesec ~etrnaestog dana
u mjesecu. (...) Imao je vrlo lijep nos. (...) Imao je gustu
bradu, krupne o~i i glatke obraze. Usta su mu bila {iroka,
zubi blistavi poput bisera. (...) Vrat poput srebrenog snopa.
(...) Imao je {irok razmak izme|u ramena, a vrhovi ramenih
kostiju su mu bili krupni..."66
Enes b. Malik, r. a., pri~a:
"Resulullah nije bio ni previ{e visokog, a ni previ{e niskog
rasta. Boja koè, isto tako, nije bila ni ~isto bijela, a ni
previ{e crna. A kosa je bila ni ravna ni kovrdàva. Kada
je do{ao u ~etrdesetu godinu ìvota, Allah, d`. {., ga je
poslao kao pejgambera. Nakon {to je postao pejgamber,
deset godina ìvio je u Mekki, a deset u Medini i u
{ezdesetim godinama je preselio na Ahiret. Kada se ovaj
smrtnik rastao sa ìvotom, nije imao dvadeset sijedih dlaka
u kosi i bradi."67
138
Harun Yahya
Hzr. Alijin hilye-i {erif u kome se obja{njavaju tjelesne i moralne ljepote Muhammeda,
a. s., savr{enstvo njegovog pona{anja, ljubav i po{tovanje koje su ljudi osje}ali prema
njemu.
139
140
Harun Yahya
141
"Resulullah je bio bijel, lijep i mu'tedil (skladnih
proporcija)"68
"Pejgamber je bio srednjeg rasta; ni visok ni nizak; imao
je prijatan izgled. Kose ni kovrdàve ni ravne. Boja
njegovog mubarek lica bila je nurli, (sjajno) bijela."69
Berra' b. Azib, r. a., pri~a:
"...Nisam vidio nikoga ljep{eg od Resulullaha. Imao je kosu
koja udara po ramenima. Razmak izme|u ramena bio mu
je dosta {irok. Niti je bio visokog, niti niskog rasta."70
Ibrahim b. Muhammed, r. a., jedan od unuka hzr. Alije,
prenosi:
"Kada je pri~ao o Muhammedu, a. s., moj djed, hzr. Ali,
opisivao ga je na slijede}i na~in:
'Pejgamber nije bio ni pretjerano visok, a ni pretjerano
nizak; on je bio srednjeg rasta u zajednici u kojoj se nalazio.
Njegova kosa nije bila ni kovrdàva ni ravna; bila je pomalo
valovita. Njegovo mubarek lice bilo je bijele boje koja vu~e
na crveno; o~i crne; trepavice guste i duge; ramena krupna.
(...) Bio je najdare`ljiviji, najiskreniji, najmek{e prirode i
najprijateljskiji. Oni koji bi ga neo~ekivano ugledali sna`no
bi se uzbudili naspram njegove blistave pojave; a oni koji
bi se, svjesni njegovih izuzetnih kvaliteta, na{li u
razgovoru sa njim, zavoljeli bi ga vi{e od svega ostaloga.
Onaj ko je nastojao opisati njegove superiornosti i ljepote
rije~ima 'Ja ni prije njega, a ni poslije nisam vidio nekoga
poput njega', priznavao je svoju nedovoljnost i slabost u
opisivanju njega. Neka Allahova milost i spas bude nad
njim!"71
Hzr. Hasan, r. a., prenosi:
"Karakter Muhammeda, a. s., bio je veli~anstven i
jedinstven. Njegovo mubarek lice je, poput punog Mjeseca,
zra~ilo svjetlost. Bio je vi{i od onih srednjeg rasta, a niì
od visokih. Kosa mu je bila izme|u ravne i kovrdàve; u
slu~aju da se od sebe razdvojila, pu{tao bi je na dvije strane
glave, a ako ne, on je ne bi razdvajao. Kada je duga, kosa
142
Harun Yahya
143
144
Harun Yahya
bi mu prelazila u{ne resice. Resulullahova boja bila je

ezher'ul-levn (veoma bijela i blistava), bio je, dakle, nurli
bijele boje. êlo mu je bilo otvoreno. Obrve, poput
polumjeseca, guste i me|usobno blizu. Njegov vrat,
srebrene ~istote, bija{e poput vratova na kipovima
izra|enim od ~istog mermera. Svi dijelovi njegovog tijela
bili su u me|usobnom skladu, bio je lijepo gra|en..."72
Ebu Herejre, r. a., pri~a:
"Hazreti Pejgamber je bio nurli bijel, kao da je bio stvoren
od srebra; a kosa mu je bila malko valovita."73
"Resulullah je bio mije{ane ruì~aste i bijele boje, crnih
o~iju, gustih i dugih trepavica."74
"Allahov Resul je imao {iroko ~elo i obrve u obliku
polumjeseca. Razmak izme|u obrva bio mu je otvoren i
~ist kao srebro. O~i su mu bile veoma lijepe, zjenice sasvim
crne. Trepavice su bile toliko guste da su se me|usobno
preplitale. (...) Kada bi se nasmijao, zubi bi zablistali kao
kada grom udara. Usne su mu bile besprimjerno lijepe. (...)
Brada mu je bila gusta. Vrat veoma lijep, ni dug ni kratak.
Dio vrata koji je bio izloèn suncu i vjetru sijao je, kao
ibrik od srebra pomije{anog sa zlatom odràvaju}i
srebrenu bjelinu i crvenilo zlata. (...) Prsa su mu bila {iroka,
njihova glatka povr{ina podsje}ala je na ogledalo, a bjelina
na Mjesec. (...) Imao je {iroka ramena. (...) Ruke i ru~ni
mi{i}i su mu bili prili~no krupni. Njegovi dlanovi su bili
mek{i od svile."75
Ummu Ma'bed, èna ~iji je {ator posjetio Resulullah u toku
Hid`re i koja je bila poznata po svojoj dare`ljivosti, po{tenju
i hrabrosti, nije poznavala Muhammeda, a. s., ali ga je na
slijede}i na~in opisala svome muù, koji je Pejgambera
poznavao iz onoga {to je ~uo o njemu:
"Bio je svijetlog lica i lijepe }udi; nije bio suhonjav i mr{av.
Crnilo i bjelina njegovih o~iju bili su me|usobno vidno
odvojeni. Njegova kosa, trepavice i brkovi bili su gusti, a
glas dubok. Kada bi {utio, bio je ozbiljan i dostojanstven,
a kada bi pri~ao, bio bi impozantan; ulivao je duboko
145
Hz. Muhammed
po{tovanje. Kada se posmatra

iz daljine, izgledao je najljep{i i
najprijatniji od svih drugih, a kada se posmatra
izbliza, imao je, isto tako, jedan lijep i ugodan izgled.
Pri~ao je veoma prijatno. Bio je srednjeg rasta; onaj ko ga
posmatra osje}ao je da on nije ni nizak ni visok. Me|u trima
osobama bio je onaj koji najljep{e izgleda i najuvaèniji.
Kada je bio me|u njima, njegovi ashabi su uvijek slu{ali
njega; kada bi ne{to zahtijevao, zahtjev bi odmah bio
izvr{en. Njegov govor je bio ~vrst i odlu~an."76
Kao {to se vidi i iz onoga {to su ispri~ali oni koji su ga
vidjeli, Resulullah je bio izuzetno skladnih proporcija,
lijepog stasa i lica koje je zaustavljalo dah posmatra~a. Osim
toga, bio je jako impresivne i atletske gra|e i veoma snaàn.
Resulullahov {email
Jedan od zna~ajnih alima osmanlijskog perioda, Ahmet
Dèvdet- pa{a, napisao je tekst u kome je dao jedan siè odlika
koje opisuju Pejgambera. Ovaj tekst, pod naslovom 'Odre|ena
visoka svojstva Muhammeda, a. s.' (Bazi Evsaf-i Seniyye-i
Muhammediyye), uvr{ten je u njegovo djelo Kisas-i enbiya':
"... Njegovo mubarek tijelo je bilo lijepo: svi njegovi
dijelovi bijahu u jednoj izuzetnoj proporcionalnosti; stas
prili~no lijep; ~elo, prsa, razmak izme|u ramena i njegovi
dlanovi bili su {iroki; vrat dug, srazmjeran i ~ist poput
srebra; ramena, ru~ni mi{i}i i no`ni listovi krupni i sna`ni;
predru~je dugo, prsi poprili~no dugi i jaki, {ake poprili~no
krupne. A mubarek ten bio je mek{i od svile.
Imao je krajnje srazmjernu veliku glavu, obrve u vidu
polumjeseca, pravilan nos, ovalno lice.
Imao je duge trepavice, o~i lijepe i crne, razmak izme|u
146
Harun Yahya
povelikih obrva bio mu je

otvoren, ali su obrve bile me|usobno
blizu.
Taj odabrani Pejgamber je imao nurli, svijetlo lice; dakle,
ni bijelo ni tamno crno, mo`da izme|u toga, a na
mubarek, nurli i vedrom licu bijele boje koja, poput ruè,
vu~e na crveno, zra~io je nur. Njegovi zubi su bili svijetli
i sjajni poput bisera, a kada bi pri~ao sa prednjih zubi bi
se {irio nur; kada bi se smijao, blaèna usta bi se otvarala
{ire}i svjetlost kao neka prijatna munja.
Kada mu je nare|eno da napusti dunjaluk, brada mu je bila
tek po~ela sijedjeti; u kosi malo, a u bradi je imao oko
dvadeset sijedih.
Imao je izuzetno jaka ~ula; ~uo je sa velike udaljenosti i
vidio sa udaljenosti sa koje niko drugi nije mogao vidjeti.
Ukratko, njegovo blaèno i mubarek tijelo bilo je stvoreno
na jedan izuzetan i najsavr{eniji na~in. (...) Uìvao je ljubav
od onih koji bi ga iznenada ugledali, a srda~no bi ga
zavoljeli i postali odani prijatelji oni koji bi stupili u kontakt
i razgovarali sa njim. Plemenitim alimima je, prema
njihovim stupnjevima, ukazivao po{tovanje. Obilno je
ukazivao po~ast ~ak i njihovoj rodbini. Me|utim, nije im
davao prednost nad onima koji su bili ~asniji i bolji od njih.
Veoma srda~no se odnosio prema onima koji su ga
usluìvali. I njih je ~ak hranio onim {to je i sam jeo i
odijevao onim {to je i sam nosio.
Bio je dare`ljiv i korisniji od svih, saosje}ajan i merhametli,
junak i mehke naravi. Bio je ~vrst u obe}anju i odan u rije~i.
Ukratko, njegova moralna ljepota i o{troumnost bili su
iznad svih ostalih i bio je dostojan svakojake hvale.
U jelu i odijevanju zadovoljavao se stepenom siroma{nosti
i ustezao se od pretjeranosti."77
147
Jedan drugi hilye-i {erif hzr. Alije, r. a.u kome je dato mjesto mudrim rije~ima koje
opisuju superiorni moral Muhammeda, a. s., njegovu o~aravaju}u ljepotu i
besprijekorno pona{anje.
148
Harun Yahya
Pejgamberski znak Muhammeda, a. s.

Allah, d`. {., je odabrao Muhammeda, a. s., nad ostalim
svjetovima i saop}io da je on "posljednji vjerovjesnik" (Al-
Ahzab, 40). Nakon njega vi{e ne}e biti pejgambera, a Kur'an,
koji je poslan kao vodi~ na Pravom Putu, posljednja je
Allahova Objava. Ovu jedinstvenu odliku Muhammeda, a. s.,
Allah, d`. {., je obiljeìo jednim znakom na njegovom mubarek
tijelu.
Ovaj znak, koji se nalazi izme|u dvije ple}ke, u islamskim
se izvorima i predajama naziva "pejgamberskim pe~atom". Od
Vehba b. Munebbiha se na slijede}i na~in prenosi da su, poput
Muhammedovog, a. s., pe~ata, i drugi poslanici posjedovali
pejgamberske znakove, ali da su njihovi znakovi bili druga~iji
od znaka koji je imao Muhammed, a. s.:
"...Allah, d`. {., nije poslao ni jednog pejgambera, a da na
desnoj ruci nije imao pejgamberski ben. Me|utim, na{
pejgamber, Muhammed, a. s., predstavlja izuzetak toga
po{to njegov pejgamberski ben nije bio na desnoj ruci ve}
izme|u ple}ki. Kada bi Resulullah bio upitan za to,
odgovarao bi: 'Ovaj ben koji se nalazi izme|u ple}ki je
poput bena pejgambera prije mene...'"78
Dàbir b. Semure, r. a., pri~a:
"Vidio sam pejgamberski znak na{eg Pejgambera, koji se
nalazio izme|u njegove dvije ple}ke. To je bila jedna
crvenkasta izraslina veli~ine golubovog jajeta."79
Jedan od hzr. Alijinih unuka, Ibrahim b. Muhammed,
prenosi:
"Kada bi iznosio odlike na{eg Pejgambera, moj djed, hzr.
Ali, cijelom bi njegovom duìnom spomenuo hadis o
Resulullahovim izuzetnim svojstvima i rekao:
'Izme|u dvije ple}ke imao je pejgamberski znak, a on je
posljednji Allahov poslanik.'"80
Ebu Nadre, r. a., pri~a:
"Pitao sam ashaba Ebu Saida el-Hudrija kako izgleda
pejgamberski znak. Rekao mi je da je to komad mesa na
mubarek le|ima, nalik na ruìn pupoljak."81
149
"Pejgamberski znak se nalazio izme|u dvije ple}ke. Bio
je bliì desnom ramenu."82
Od Muhammeda b. Musenna, Muhammed b. Hazm, [u'be
Simak, r. a., prenosi:
"ûo sam kako je Dàbir ibn-i Semure rekao slijede}e:Na
Resulullahovim le|ima sam vidio znak: bio je poput
golubljeg jajeta."83
Pejgamberova kosa
O pitanju duìne Pejgamberove kose postoje razli~ita
predanja. A sasvim je normalno postojanje te razli~itosti zato
{to su oni koji su prenosili ta predanja Pejgambera vidjeli u
razli~itim vremenima pa je, mo`da, i bilo razlike u duìni
njegove kose. Me|utim, ono {to se razumije iz predanja je da
je Muhammedova, a. s., kosa bila najkra}a do visine u{iju, a
najduà do ramena.
"Hazreti Pejgamberova kosa narastala je do sredine
u{iju."84
Hzr. Ai{a, r. a., pri~a:
"Resulullahova mubarek kosa bila je duìne izme|u u{iju
i ramena. Neka je spas i milost Allahova na njega."85
Berra' b. Azib, r. a., pri~a:
"Resulullah je bio srednjeg rasta. Imao je po{iroka
ramena, a kosa mu je dodirivala u{ne resice."86
Ebu Talibova k}erka Ummu Hani pri~a:
"Kada je do{ao u Mekku, Resulullah je ukazao ~ast svojom
posjetom na{e ku}e. U to vrijeme je na mubarek glavi imao
~etiri pletenice."87
Pejgamberovo odràvanje kose i brade

Zato {to je izuzetan zna~aj pridavao ~isto}i, Pejgamber je
pridavao zna~aj i odràvanju kose i brade. U odre|enim
izvorima se navodi da je on sa sobom uvijek imao ~e{alj,
ogledalo, misvak, ~a~kalicu, makaze i bo~icu za surmu.88 Isto
to Pejgamber je preporu~ivao i ashabima i rekao: "Ko pusti
150
Harun Yahya
151
152
Harun Yahya
153
kosu neka pazi na njeno odràvanje"89. Ostala predanja u vezi
sa Pejgamberovom kosom i bradom su slijede}a:
Od hzr. Adda ibn Halida, r. a.:
"Mubarek brada mu je bila veoma lijepa."90
Hzr. Ai{a, r. a., pri~a:
"Resul-i Ekrem, s. a. v. s.,(…) kada je za~e{ljao i nauljio
svoju kosu…"91
Simak b. Harb, r. a., prenosi:
"ûo sam od Dàbira b. Semurea, koji je bio upitan o
osijedjelosti kose Muhammeda, a. s., a on je odgovorio:
Kada bi nauljio svoju mubarek glavu, sijede se ne bi
uo~avale; ali u trenucima kada ne bi nanosio ulje na glavu,
bijele bi se pojavljivale."92
Zna~ajem koji je pridavao vanjskom izgledu i ~isto}i
Resulullah je bio lijep uzor vjernicima. Resulullahov stav o
ovom pitanju se na slijede}i na~in saop}ava u jednom
predanju:
"Jednog dana, kada je trebao iza}i pred ashabe,
Muhammed, a. s., je, ogledav{i se u vodi u }upu, dotjerao
saruk i bradu i rekao slijede}e: 'Allah, d`. {., voli kada se
Njegovi robovi dotjeruju kada izlaze pred svoju bra}u.' 93
154
Harun Yahya
Pejgamberov na~in odijevanja

Ashabi su i o pitanju Pejgamberovog na~ina odijevanja
prenijeli niz detalja. Pored toga, i Pejgamberove preporuke
o tome kako se vjernici trebaju odijevati isto tako iznose zna~aj
koji je on u ovom kontekstu davao. Ilustracije radi, u jednom
svom hadisu Resulullah kaè slijede}e:
"Allah, d`. {., je lijep i voli ljepotu, lijepo odijevanje nije
oholost. Oholost je odbijanje pravednosti i poniàvanje
naroda."94
" Allah, d`. {., je lijep, voli ljepotu i drago Mu je na
Svome robu vidjeti tragove nimeta koje mu je dao."95
Resulullahov unuk, hzr. Hasan, na slijede}i
na~in je izrazio njegov stav o pitanju
odijevanja:
"Pejgamber nam je nare|ivao da
obla~imo najbolje {to imamo i da
stavljamo najprijatnije mirise koje
moèmo na}i."96
A drugi Resulullahov hadis o ovom
pitanju glasi:
"O, vjernici! Jedite, pijte i odijevajte se
po èlji i tro{ite na Allahovom Putu, ali
~uvajte se rasipanja i oholosti!" 97
Kada bi vidio da neko od ashaba ne
pridaje zna~aj svom vanjskom izgledu ili
da je nedotjeran, Pejgamber, a. s., bi ga
odmah upozorio. U jednoj predaji o ovom
pitanju Ebu-l Havas, r. a., ovako prenosi
od svog oca:
Iako sam na sebi imao svakodnevnu
odje}u, oti{ao sam kod Resulullaha, a.
s.
"Zar ti nema{ imetka?" upitao me je.
Na moj odgovor: "Da, imam", upitao
je:
"Koje vrste?"
155
"Allah me je obdario raznim imetkom," odgovorio sam.
"Kada je to tako, kada ti je Allah, d`. {., dao imetak, onda
bi se tragovi i vrline tog Allahovog nimeta trebali vidjeti
na tebi", rekao je.98
Drugi sli~an slu~aj na slijede}i na~in prenosi Dàbir, r. a.:
Resulullah, a. s., je vidio jednog na{eg ~ovjeka koji je tjerao
na{u tegle}u stoku. Na sebi je imao dvodijelnu dotrajalu
odje}u.
"Zar on nema druge odje}e osim ove pohabane?" upitao
je. "Da, ima", rekao sam. "U svojoj torbi za odje}u ima
jo{ dvije odje}e. Ja sam mu rekao da to obu~e."
"Onda ga zovi i neka to obu~e", naredio je. (Pozvao sam
ga, rekao da je to Resulullahova naredba),
i on je to obukao. Kada se okrenuo da
ide, Resulullah, a. s., je rekao:
"[ta mu je pa ne}e da nosi ovu novu?
Zar ta nije ljep{a?"99
Odre|ena Pejgamberova saop}enja
o na~inu odijevanja, koja prenose
ashabi, su slijede}a:
Ibn Abbas, r.a., pri~a:
"Ja sam na Resulullahu, a. s., vidio
najljep{u mogu}u odje}u."100
Ummu Seleme, r. a., pri~a:
"Pejgamberova, a. s., najomiljenija
vrsta odje}e bila je ko{ulja
(kamis)."101
Ashab Kurre, r. a., pri~a:
"Ja sam, radi priznavanja
dominacije, zajedno sa jednom
grupom ljudi iz plemena izi{ao
pred Resulullaha. Reveri
Pejgamberove, a. s., ko{ulje bili
su bez dugmadi…"102
"Me|u odje}om koju je nosio,
156
Harun Yahya
Pejgamber, a. s., je najvi{e volio hibere-i jemaniju."103

(Hibere je zeleno pamu~no platno crvenih pruga, koje se tka
u Jemenu, {to zna~i da platno nije jednobojno ve} dezenirano
i u nekoliko boja.)
El-Berra' b. Azib, r. a., pri~a:
"Nisam vidio da nekome toliko pristaje odje}a crvenih
dezena kao {to je pristajala Peygamberu. Kada sam
Resulullah, a. s., vidio u ovoj odje}i, njegova mubarek kosa
padala je do ramena."104
Semure b. Dùndub, r. a., prenosi:
"Hazreti Pejgamber je rekao: "Obla~ite bijelu odje}u
po{to je ona krajnje ~ista i lijepa."105
Ai{a, r. a., pri~a:
"Resulullah je jedno jutro izi{ao vani iz
ku}e iako je na sebi imao crni vuneni
izar (pe{temalj, odje}u koja prekriva
tijelo od prsa nadolje)."106
Pejgamberova vanjska
odje}a
E{a's b. Sulejn, r. a., pri~a:
"Meni je ispri~ala tetka, a njoj njen
amidà, koji je rekao: Jednom sam i{ao
ulicama Medine vuku}i izar po zemlji.
Uto sam iza sebe ~uo glas: "Podigni
svoj izar gore po{to }e nepovla~enje
izara po zemlji osigurati da on ostane
~i{}i i da duè traje", govorio je. Kada
sam se okrenuo i pogledao, vidio sam
da je Resulullah, a. s., bio taj koji mi
je to govorio."107
Od Seleme b. El-Ekvaa, r. a.:
"Hzr. Osman je nosio izar koji je
dosezao do pola njegovih nogu i
govorio: "I izari mog prijatelja,
odnosno Resulullaha, bili su isti
ovakvi."108
157
Pejgamberov prsten i pe~at
"Pejgamberov mubarek pe~at bio je od srebra, a njegov luk
od habe{kog kamena.
Kada je Resulullah htio napisati pismo liderima stranih
zemalja, naredio je da mu se napravi jedan prsten-pe~at.
"Jo{ mi je pred o~ima sjaj prstena sa Pejgamberovog prsta".
"Na luku Pejgamberovog mubarek pe~ata bila je u tri reda
izgravirana fraza "Muhammed Resulullah". U prvom redu
stajalo je "Muhammed", u drugom redu "Resul", a u tre}em
rije~ "Allah"."109
Pejgamberov na~in hoda

Ebu Hurejre, r. a., pri~a:
"Ja nisam vidio nikoga ljep{eg od Resulullaha; kao da se
na njegovom licu sunce prelivalo. Isto tako, nisam vidio
nekoga ko je brè hodao od Pejgambera; zemlja se
gotovo presavijala pod njegovim nogama kada je
kora~ao. Idu}i za njim, mi smo ulagali velike napore
kako ne bismo ostali iza njega."110
Rije~ima "Kada bi moj djed, hzr. Alija,
predstavljao Resulullaha, on bi rekao slijede}e:
158
Harun Yahya
"Kada bi kora~ao, Resulullah bi o{tro podizao noge, gotovo

kao da ide nizbrdo"111, jedan od hzr. Alijinih unuka, Ibrahim
b. Muhammed, r. a., istakao je da je Pejgamber,
Pejgamberov pe~at nalazi se u
istanbulskom muzeju Topkapi
a. s., imao jedan prijatan hod.
saray. A hzr. Jezid ibni Mirsad, r. a.,
rekao je slijede}e:
"Kada je kora~ao, i{ao je staloèno, ali
brzo. Oni pored njega ga nisu mogli
susti}i."112
Od Ebu Atabea, r. a.:
"Kada je i{ao, hodao je sna`nim
koracima."113
"…Kada bi hodao, kora~ao bi malo
nagnut naprijed i malo podiù}i noge od
zemlje. Nije udarao grubo o tle kako bi podizao
pra{inu i izazivao zvukove; uporedo sa serijskim i dugim
koracima, i{ao je tiho. Kada bi hodao, djelovao je kao da
se spu{ta sa nekog nagnutog i valovitog mjesta. Kada bi
se okretao na neku stranu i gledao, okretao bi se cijelim
tijelom. Nije nasumce razgledao desno-lijevo. Vi{e je
gledao u tlo nego u nebo. Ve}inom je gledao krajem oka.
Kada bi hodao zajedno sa ashabima, njih bi propustio
naprijed, a on bi i{ao iza njih. Onima koje je susretao uz
put odmah bi nazivao selam prije njih."114
"Njegovi pokreti su uvijek bili umjereni. U odlasku negdje
i{ao bi pravo svojim putem, dostojanstvom zrelosti, brzo
i ne naginju}i se ni lijevo ni desno. Ali, kora~ao je brzo i
sa lahko}om tako da je izgledalo kao da {eta, mada su, iako
su hodali brzo, oni sa njim ostajali iza njega."115
Pejgamberov na~in sjedenja

Kajle binti Mahreme, r. a., pri~a:
"Kada sam ugledao Resulullaha, a. s., kako sjedi beskrajno
skromno i ponizno, od njegove impozantnosti mi se tijelo
po~elo tresti."116
Dàbir b. Semure, r.a.:
159
"Vidio sam Pejgambera naslonjenog na jastuk koji se
nalazio sa njegove lijeve strane."117
Pejgamberov na~in govora

Resulullah je bio ~ovjek poznat po svom utjecajnom stilu
i mudrom i kategori~nom obra}anju. Njegovo obra}anje je
ostavljalo veoma veliki utjecaj na ljude i svi su osje}ali veliko
zadovoljstvo slu{anjem njegovih sohbeta. I rivajeti, koji su
do nas dospjeli zahvaljuju}i njegovim ashabima, iznose ovu
njegovu odliku. Odre|ena predanja o tome su slijede}a:
Allahov Resul je bio najelokventniji od svih ostalih, onaj
sa najispravnijim govorom, najslatkorje~iviji (sa njegovih
usana tekao je med)! On je ovako govorio: "Ja sam
najjasniji me|u Arapima (onaj koji govori bez gre{ke, koji
pri~a jasno i lijepo)."118
Djelo Lilium Auratum, izra|eno 1871. g.
160
Harun Yahya
Ai{a, r. a., na slijede}i je na~in opisala Resulullahove rije~i:

"On nije redao rije~i nabrzinu i jednu za drugom, kao {to
vi pri~ate; pri~ao je malo i sadràjno. Vi, me|utim, stalno
veète re~enicu za re~enicom."119
"Allahov Resul je pri~ao veoma kratko i vrlo jasno. Ovakav
njegov govor mu je od Allaha, d`. {., donio Dìbril. U
kratkim re~enicama je izlagao sve svoje zamisli. Govorio
je kratkim i jasnim re~enicama, u njegovim rije~ima nije
bilo ni vi{ka ni manjka. Rije~i su mu harmoni~no slijedile
jedna drugu, zastajao je izme|u rije~i tako da su slu{aoci
pamtili njegove rije~i. Glas mu je bio snaàn i prijatan.
Pri~ao je po potrebi i nije izgovarao ru`ne rije~i. Kada bi
bio i ljut i raspoloèn uvijek je (ne za svoj nefs, ve} za
Allahovo zadovoljstvo) govorio istinu."120
Géromeovo djelo Grad Fayoum
161
162
Harun Yahya
"Okretao je lice od onih koji nisu lijepo pri~ali. Kada bi

bio primoran izgovoriti neku nemilu, ru`nu rije~, on bi se
koristio aluzijom."121
Oni kod njega pri~ali bi nakon {to bi on u{utio. Pred njim
se ne bi raspravljalo.122
Prema ashabima je bio krajnje nasmijan i vedar, svi|ao mu
se njihov govor, slu{ao ih pa`ljivo i smatrao se jednim od
njih.123
Ai{a, r. a., pri~a:
"Njegovi mubarek govori su bili odabrani. Razumio ga je
svako ko ga je slu{ao."124
Ebu Umame, r. a.:
"Od svih ljudi on je bio onaj sa najnasmijanijim licem i
najprijatnijom prirodom."125
Enes, r. a., saop}io je slijede}e:
"Resulullah, a. s., je bio najdomi{ljatiji od svih."126
David Robertsovo djelo pod nazivom Nubya i Egipat (desno) i Sultan Hasanova medresa (dolje)
163
Pejgamberov lijepi miris
Pejgamber, a. s., je veliki zna~aj pridavao ~isto}i. Sam je
uvijek bio poput miska, izuzetno ~ist, odisao je prijatnim i
lijepim mirisima, a muslimanima je, isto tako, preporu~ivao
~isto}u. U rivajetima ashaba prenose se detalji u vezi sa ovom
lijepom odlikom Resulullaha, a. s. Neki od tih rivajeta su
slijede}i:
Enes b. Malik, r. a., je rekao slijede}e:
"Kada bi Resulullah pro{ao nekom od ulica Medine, zbog
toga {to se odmah osje}ao njegov miris poput miska, narod
je govorio da je tim putem pro{ao Pejgamber. Mi smo
dolazak Pejgambera razumijevali po
ljepoti njegovog mirisa."127
Ibn Ebi Adi, Humejd, Enes, r. a.:
U svome ìvotu nisam
dotakako nijedan vuneni {tof, a ni
svilu koji su bili mek{i od
164
Harun Yahya
Resulullahove ruke. A niti sam pomirisao miris koji je ljep{e

mirisao od Resulullahovog mirisa.128
Muaz b. Hi{am, r. a., od svog oca Katadea od Enesa je
ovako prenio:
"Resulullah, s. a. v. s., je bio prepoznatljiv po svom lijepom
mirisu. Resulullah, s. a. v. s., je bio lijep. A i miris mu je
bio prijatan. Uporedo sa tim, volio je miris." 129
"Njegovo tijelo je bilo ~isto i imao je prijatan miris. Bilo
da se namiri{e ili ne, njegov ten je mirisao ljep{e od
najljep{ih mirisa. Ako bi se neko rukovao sa njim, cijeli
dan bi osje}ao njegov ~isti miris, a ako bi svojom mubarek
rukom pomilovao neko dijete po glavi, to dijete bi se
prepoznavalo me|u ostalom djecom."130
165
Omiljena Pejgamberova jela

"Nije volio veoma topla jela."131
"Meso je bilo njegovo najomiljenije jelo."132
"Tikvu je mnogo volio."133
"Jeo je meso ulovljene ptice."134
"Od hurmi je najvi{e volio ad`ve hurmu."135
U vezi sa Pejgamberovim omiljenim jelima, Ai{a, r. a., je
rekla slijede}e:
"Volio je slatko i med."136
"Jedan dio jela koje je, kao dodatak, jeo hazreti Pejgamber
se mogu ovako navesti: prednje noge i le|a ovce, kotlet,
}evap, piletina, veliki potrk, ~orba od mesa, ~orba sa
prènim hljebom, tikva, maslinovo ulje, usireno mlijeko,
dinja, halva, med, hurma, blitva, glavata riba (uljarka)…"137
Ai{a, r. a., je, kao dodatak, saop}ila slijede}e:
"Dinju i lubenicu jeo je sa neosu{enom hurmom."138
Dàbir, r. a.:
166
Harun Yahya
"êsto je jeo svjeù hurmu i dinju i govorio 'Ovo je lijepo

vo}e'."139
"Nikada nije ismijavao neko jelo. Ako bi mu se svidjelo,
jeo bi, a ne bi jeo ako mu se ne bi svidjelo. Kada mu se
jelo ne bi svidjelo, ne bi ga hulio pred nekim drugim." 140
A odre|eni Pejgamberovi hadisi u kojima govori o nekim
omiljenim jelima su slijede}i:
"Najljep{i dio mesa su le|a."141
"Sir}e je veoma lijep dodatak."142
"Gljiva je halva snage."143
"Nastavite jesti med koji se stavlja u mje{inu sa maslom
po{to u ovome dvoma, nesumnjivo, ima lijeka za sve
bolesti, osim za smrt."144
"Jedite i koristite maslinovo ulje po{to je to ulje
mubarek."145
167
Medina, Pejgamberova dàmija
168
Harun Yahya
169
170
Harun Yahya
Omiljeni Pejgamerovi napici

Ai{a, r. a., saop}ava:
"Od {erbeta volio je slatka i hladna {erbeta.146
"Pejgamber, a. s., je volio napitke poput {erbeta od meda
i {ire od hurme i suhih gro`|ica."147
"Najomiljeniji Pejgamberovi napici su bila hladna i
slatka {erbeta."148
" Od {erbeta je najvi{e volio {erbe od meda."149
"Od onoga {to se pije najvi{e je volio mlijeko."150
Pejgamber, a. s., je za mlijeko rekao slijede}e:
"Kada Allah, d`. {., nekoga nahrani neka taj ~ini dovu:
'Allahu, u~ini nam beri}etnim ovo jelo i daj nam u tome
hajirli opskrbu.' A i kada Allah, d`. {., nekoga napije
mlijekom, neka i taj ~ini dovu: 'Allahu, u~ini nam
beri}tenim ovo mlijeko i podari nam jo{ vi{e mlijeka' po{to,
osim mlijeka, ne znam ni{ta drugo {to bi moglo
nadomjestiti hranu i pi}e."151
171
Ono {to je Pejgamber rekao o vodi

Pejgamber, a. s., je, naro~ito prilikom putovanja,
dijelio vodu ashabima. Na primjer, prilikom jednog
putovanja se zaustavio na jednom mjestu i od saputnika
zatraìo vode. Nakon {to je oprao ruke i lice, napio se
vode i rekao ashabima pored sebe: "Pospite i vi jednu
koli~inu po svome licu i vratu."152
Nakon {to bi se napio vode, Resulullah, a. s., bi ovako
~inio dovu:
"Hvala Allahu koji je Svojom milo{}u vodu stvorio
slatkom, a ne ljutom i slanom."153
A u drugom svome hadisu Resulullah, a. s., je rekao
slijede}e o vodi:
"Allah je stvorio vodu kao sredstvo za ~i{}enje.
Ni{ta je ne moè zaprljati osim materija koje joj
mijenjaju okus, boju ili miris."154
172
Harun Yahya
Pieter Gysels Antwerp (1625-

1690), Ba{~a
173
Neke od lijepih Pejgamberovih }udi

Prikupljanjima od velikih islamskih alima kao {to su
Tirmizi, Taberani, Buhari, Muslim, Imam-i Ahmed, Ebu
Davud i Ibni Madè, poznat kao Hud`dèt-ul-imam Gazali,
na slijede}i je na~in rezimirao odre|ene }udi Muhammeda,
a. s.:
"Resulullah je bio najmek{e naravi, najhrabriji,
najpravedniji i naj~asniji od svih ljudi. Me|u svima je bio
najdare`ljiviji. Hurma, je~am, bilo {ta bilo, onime ~ime ga
je Allah opskrbljavao, ostavljao je samo ono {to }e jesti
u toku godine, a ostatak je tro{io na Allahovom Putu.
Davao je kada bi se traìlo ne{to {to se nalazi kod njega.
I u pogledu stidljivosti je bio najsavr{eniji od svih drugih.
Ljutio bi se radi Gospodara, a nije se srdio radi svoje
individue.
Primjenjivao je pravdu pa makar to {tetilo njemu samome
ili njegovim ashabima.
Allahov Resul je bio najskromniji od svih, onaj koji je, bez
174
Harun Yahya
otezanja, najrje~itije govorio, onaj sa najvedrijim licem.

Ni{ta od ovosvjetskih poslova nije ga moglo gurnuti u
zabrinutost.
Obilazio je i bolesnike na drugom kraju Medine, volio je
lijepe mirise, a gnu{ao se na smrad. Sjedio je i jeo sa
siroma{nima. Ni prema kome se nije grubo odnosio,
prihvatao bi izvinjenje onome ko bi mu se izvinjavao. [alio
se, ali je govorio istinu.
Kada bi vidio dozvoljene igre, ne bi ih zabranjivao,
takmi~io se sa svojim ènama. Jadne nije omalovaàvao
zbog njihovog siroma{tva, ni bogatima nije ukazivao
po{tovanje radi njihove imovine; Allahu, d`. {., je
ravnopravno pozivao i jedne i druge. Allah, d`. {., je u
njemu objedinio uzvi{enu }ud i besprijekornu politiku...
Allah, d`. {., podu~io ga je svim ljepotama, pravim
putevima, vijestima o doga|ajima koji su zadesili one prije
i koji }e zadesiti one poslije, stvarima kojima }e se posti}i
spas i blaènstvo na Ahiretu, svemu onome na ~emu }e se
zavidjeti i za ~ime }e se i}i i ne}e i}i na ovome svijetu.
Neka nas Allah, d`. {., u~ini uspje{nim u izvr{avanju
njegovih nare|enja i da idemo tragom njegovih djela."155
175
176
Harun Yahya
UZORNI @IVOT NA[EG

PEJGAMBERA
svakom trenutku Pejgamberovog ìvota nalaze se
U veoma lijepi primjeri za vjernike. Sohbeti koje je

Muhammed, a. s., vodio sa ashabima, njegova
obra}anja ashabima, {ale, ljubav i pa`nja prema djeci, njegov
pravedan, obziran i pa`ljiv odnos prema ènama, to {to je hem
za svoju porodicu, hem i za sve muslimane bio uzoran
za{titnik, njegova ljubaznost, razdraganost, ìvost,
saosje}ajnost i privrènost muslimanima zna~ajni su primjeri
uzornog morala i idealnog insana. U ovom poglavlju }e biti
ustupljeno mjesto primjerima iz Pejgamberovog uzornog
ìvota, sa kojima je Allah, d`. {., bio zadovoljan.
Pejgamber, a. s., je bio ljubazan i preporu~ivao

je ljubaznost
Unato~ te{koj odgovornosti koju je imao na sebi i
raznovrsnim pote{ko}ama na koje je nailazio, Pejgamber, a.
s., je bio krajnje bogobojazan, predan i miran ~ovjek. U
svakom trenutku svoga ìvota bio je ponesen rado{}u i
ushi}enjem imana. I zbog ovog zanosa imana, a i zbog svog
uzornog morala, uvijek je bio ljubazan i imao jedan prisan
nastup. Ovu Pejgamberovu odliku ashabi su isticali na slijede}i
na~in:
Alija, r. a.: "To {to je bio vedrog lica i {to se prema svima
odnosio ljubazno, u~inili su ga gotovo ocem naroda. Pred
njim i u njegovim o~ima svi su bili jednaki."156
177
178
Harun Yahya
Allahov Resul je uvijek bio ljubazan i mehke naravi...157

"Allahov Resul (...) je me|u narodom bio najveseliji i onaj
koji se najvi{e smije{io."158
Pejgamber, a. s., je i svojim ashabima preporu~ivao
ljubaznost i rekao slijede}e:
"Vi svojim imecima ne moète usre}iti druge, vi }ete ih
zadovoljiti ljubazno{}u i lijepom naravi."159
"Allah, d` .{., voli onu osobu koja pomaè drugima i koja
je ljubazna."160
Pejgamberov odnos i sohbet sa ashabima

Pejgamber, a. s., veoma se blisko zanimao za muslimane
iz svoje okoline. Neposredno je pratio iman, pona{anje,
~isto}u, raspoloènje i zdravlje svakog od njih. Promatrao je
njihove nedostatke i potrebe i osiguravao da se to nabavi. A
u svojim sohbetima sa njima srda~no im se obra}ao i osvajao
njihova srca. Ashabi su se od njega rastajali smireni i ispunjeni
rado{}u.
Jedan od njemu najbliskijih, Alija, r. a., slijede}im je rije~ima
opisao atmosferu u sohbetima sa Pejgamberom i njegov odnos
prema ashabima:
"Me|u svima ostalima Resulullah je bio onaj sa
najotvorenijom rukom, naj{ireg srca i onaj koji je imao
najispravniji akcent; onaj koji je na najbolji na~in
izvr{avao preuzete obaveze, najmek{e naravi i onaj sa
najljep{im sohbetima. Oni koji bi se upoznali sa njim i
u~estvovali na njegovim sohbetima, s ljubavlju bi se vezali
za njega. Oni koji bi govorili o njegovim osobinama isticali
bi: 'Ni prije a ni poslije njega nisam vidio nekoga ko je
poput njega.' Kada bi se ne{to zatraìlo od njega, on bi to
sigurno davao."161
"Pridavao je pa`nju svakom ko je sjedio sa njim, nije
ostavljao utisak da se prema nekome odnosi razli~ito. Bio
je strpljiv prema onome ko bi, radi rje{avanja svog
problema, sjedio sa njim ili ga drào na nogama. Tu osobu
ne bi napu{tao sve dok ona ne bi oti{la."162
179
"@udio bi za ashabima i pitao za njih (kada ih ne bi vidio).
Pitao ih je tako|er i za njihov stanje i odvijanje poslova.
Za lijepo je govorio da je lijepo, a za ru`no da je ru`no."163
"Uvijek je bio na strani ~estitih, druge ne bi primao. Kod
njega bi ulazili nakratko, a izlazili bi razbijenih sumnji i
smireni..."164
"Strpljivo je podnosio pretjerano i nelogi~no drànje
stranaca koji bi dolazili. Kada bi se ashabi ponekad ljutili
na to, on bi ih smirivao rije~ima: "Kada vidite ovakve,
uputite ih na Pravi Put!"165
"Nikome nije upadao u rije~, ~ekao bi da taj zavr{i."166
"...Pri~ao bi ono {to }e stvoriti ljubav me|u ljudima i
doprinijeti njihovom zbliàvanju. Nije ih pla{io i tjerao.
Svakom lideru naroda je pridavao zna~aj, ukazivao im
po{tovanje..."167
A njegov unuk, hzr. Hasan, za Pejgambera je rekao
slijede}e:
"Njegovi pogledi bili su krajnje sadràjni. (...) Pri~ao je
veoma lijepo i koncizno. U njegovim rije~ima nije bilo ni
vi{ka ni manjka."168
"Sa onim vode}im, a i sa obi~nim gra|anima pri~ao je na
isti na~in. Od njih ni{ta nije skrivao."169
Ebu Zerr, r. a., na slijede}i na~in je objasnio krajnje srda~an
Pejgamberov odnos prema ashabima:
"Jednog dana sam oti{ao kod Resulullaha. Sjedio je na
nekom divanu. Ustao je i zagrlio me. Ovaj zagrljaj je doista
bio veoma srda~an."170
A Ebu Hurejre, r. a., slijede}im rije~ima opisuje
Muhammedov, a. s., lijepi odnos prema ljudima, koji je bio
krajnje obziran i human:
"Kada bi neko drào ruku Allahovog Resula, on ne bi
povla~io svoju ruku sve dok je doti~ni ne bi pustio. Svoje
lice je okretao prema onome ko je pri~ao sa njim i nije ga
zakretao dok taj ne dovr{i svoje rije~i."171
Pejgamber, a. s., se neposredno zanimao i za probleme i
bolesti ashaba. Onima koji su bili mr{avi preporu~ivao je
uzimanje kilograma, a onima sa vi{kom kilograma
180
Harun Yahya
Mekka, Kaba,
vrata kralja Fahda
181
182
Harun Yahya
Klju~evi Kabe, koji se nalaze u

odjelu mubarek emaneta
istanbulskog muzeja Topkapi
Saray.
preporu~ivao bi dijetu. Isto tako je

svoje preporuke davao i prilikom
njihovog odabira korisne hrane.172 Ilustracije
radi, prilikom odre|enih bolesti ashabima je
preporu~ivao da piju {erbe od meda.173
Prema onome {to je ispri~ao Ebu Hurejre, r.
a., kada se jednog dana Ebu Hurejre, r. a.,
onesvijestio, Pejgamber, a. s., ga je sam pridigao na noge,
odveo svojoj ku}i i, shvativ{i da je gladan, dao mu da se prvo
napije mlijeka.174
Pejgamber se {alio sa ashabima i smijao se

skupa sa njima
Kao {to se moè razumjeti i iz doìvljaja koje prenose
ashabi, Resulullah se ~esto {alio i sa svojom porodicom, a i
sa svojim ashabima, smijao se na njihove dosjetke i davao im
lijepa imena ili nadimke. Me|utim, kao i u svakom pitanju,
i prilikom {aljenja Pejgamber se pona{ao veoma obzirno,
savjesno i razumno. Preporuke koje je, u pogledu {ale,
Pejgamber, a. s., davao ashabima moèmo ovako rezimirati:
"Ja se {alim, ali govorim samo ono {to je istina."
"Nije halal da jedan musliman upla{i svoga brata."
"Ne prepiri se sa svojim bratom i ne {ali se sa njim
ismijavaju}i ga."
"Te{ko onome koji laè da bi drugoga nasmijao!"
"Jedan rob ne moè biti dobar vjernik sve dok ne prestane
lagati pa makar to bilo i u {ali i sve dok ne napusti
raspravljanje pa makar i bio upravu."
"Ne laìte pa makar to bila i {ala."175
183
Pejgamberove preporuke o pitanju ljubavi
Jedno od najbitnijih pitanja nad kojim se Pejgamber
specijalno zadràvao je da se, bez ikakvih interesa, vjernici
me|usobno vole jednom iskrenom ljubavlju i da jedni prema
drugima ne gaje lo{e emocije kao {to su mr`nja, srd`ba i
ljubomora. Pejgamber je i u ovom kontekstu hem bio najljep{i
uzor vjernicima, hem im je i veoma ~esto davao preporuke o
ovom pitanju.
O tome je Allah, d`. {., u Kur'anu rekao slijede}e:
Na ovaj na~in Allah {alje radosne vijesti robovima
Svojim, onima koji su vjerovali i dobra djela ~inili. Reci:
"Ne traìm za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim
da Mi se dobrim djelima pribliìte." A umnogostru~it
}emo nagradu onome ko u~ini dobro djelo, jer Allah,
zaista, mnogo pra{ta i blagodaran je (A{-[ura, 23).
A neki Pejgamberovi hadisi o ljubavi, prijateljstvu i
bratstvu su slijede}i:
"Ono {to èli za sebe vjernik to èli i za svog brata."176
"Darivajte se me|usobno i volite. Jedni drugima poklanjajte
hranu. To }e prouzrokovati {irinu u va{oj opskrbi."177
"Posje}ujte se i darivajte po{to zijareti oja~avaju ljubav,
a hedije iz srca izbacuju lo{e emocije."178
"Ne zavidite jedni drugima, ne mrzite jedni druge, ne
govorite ru`ne rije~i jedni drugima, ne okre}ite le|a jedni
184
The SupeWrb Morality of the Prophet (saas)
as Related in the Qur'an
185
drugima, ne kleve}ite se me|usobno iza le|a. Allahovi
robovi, budite bra}a."179
"I vi ste se zarazili dertovima naroda prije vas: zavidno{}u
i mr`njom. Gajiti mr`nju je ne{to {to korjenito guli. Tako
mi Allaha, ne}ete mo}i u}i u Dènnet sve dok ne budete
bili u imanu, a ne moète biti u imanu sve dok ne budete
voljeli jedni druge. Ho}ete li da vam kaèm ne{to ~ime }ete
voljeti jedni druge? [irite selam me|u sobom."180
Pejgamberova nje`nost i pa`nja prema djeci

Muhammedova, a. s., nje`nost, koja je uzor cijelom
~ovje~anstvu, merhamet i privrènost vjernicima veoma su
vidljivi i u njegovom odnosu prema djeci. Pejgamber se veoma
blisko zanimao kako za svoju djecu i unu~ad, tako i za djecu
svojih ashaba; dijelio je svoje savjete, zanimao se pa ~ak ih
i sam usmjeravao od njihovog samog ro|enja do nadijevanja
imena, od zdravlja do pove}anja znanja, od odijevanja do igara
kojima su se igrali.
186
Harun Yahya
Ilustracije radi, Pejgamber je, neposredno pred ro|enje oba

unuka, upozorio svoju k}erku, hzr. Fatimu, r. a.: "Kada
se obavi porod, ne radite ni{ta dijetu prije no {to
me obavijestite o tome."181 A nakon ro|enja
djeteta, pokazuju}i, li~no je objasnio kako }e
se novoro|en~ad hraniti, odràvati i kako }e
se ~uvati.
Pejgamber, a. s., je, osim toga, uvijek
~inio dove novoro|en~adima, svojoj djeci,
unu~adima i za djecu svojih ashaba. Dok
ih je mazio ili posmatrao njihove igre, od
Allaha je za njih traìo hajirli i dug ìvot,
nauku, mudrost i iman. U svim prilikama
je npr.~inio dovu za svoje unuke, hzr.
Hasana i hzr. Husejina, i istakao da je to
dova koju je Ibrahim, a. s., ~inio za Ishaka
i Ismaila a. s.182
187
Od ashaba se prenosi da je za Ibn Abbasa, r. a., dok je bio
dijete, Pejgamber ~inio dovu: "Allahu, nau~i ga mudrosti."
A za Enesa, r. a., je, u periodu njegovog djetinjstva, ~inio dovu
da mu Allah, d`. {., podari mnogo imetka i djece i da mu ìvot
u~ini dugim i da ono ~ime ga obdari bude hajirli i mubarek
za Enesa, r. a.183
Resulullah je, isto tako, veliki zna~aj pridavao i dje~ijim
igrama, {tavi{e, povremeno se i sam igrao zajedno sa njima.
Rije~ima: "Neka se podjetinji sa dijetom onaj ko ga ima"184,
savjetova je roditelje da li~no zabavljaju svoju djecu.
Pejgamber je, isto tako, savjetovao da se djeca bave igrama
i sportom kao {to su plivanje, tr~anje i hrvanje, ~ak je svoje
unuke i djecu iz okoline stimulirao na to.
Ashabi su prenijeli kako je Pejgamber mazio djecu, kako
se brinuo o njima i kako se igrao sa njima. Neka od tih predanja
su slijede}a:
Enes, r. a.:
"Resulullah, a. s., je bio onaj koji je prednja~io u {aljenju
sa djecom."185
El Berr'a, r. a.:
"Vidio sam Pejgambera, a. s., dok mu je Hasan bio na
ramenima…"186
"Pejgamber je ovako govorio svojoj k}erki, hzr. Fatimi,
r. a.: 'Hajde mi pozovi te moje sinove (Hasana i Husejina)!'
Onda bi ih obojicu privinuo na svoje grudi i mirisao ih."187
O Pejgamberovoj ljubavi prema djeci i o tome kako se {alio
sa njima, Ja'la ibnu Murre, r. a., ispri~ao je slijede}e:
"Jedna grupa ashaba je, zajedno sa Resulullahom, oti{la
na ru~ak, na koji su bili pozvani. Putem su sreli njegovog
unuka Husejina, koji se igrao sa djecom.''
"Kada je vidio dijete, Resulullah je istupio i, pro{av{i ispred
grupe, ra{irio ruke kako bi ga zagrlio. A dijete po~e
tr~karati lijevo-desno. Imitiraju}i ga, tr~e}i lijevo-desno,
Resulullah je tr~ao za njim sve dok ga nije uhvatio. Kada
ga je uhvatio, jednu ruku je stavio ispod njegove brade, a
drugu na vrat, poljubio ga i rekao: 'Husejin je od mene, a
188
Harun Yahya
ja sam od Husejina. Ko voli Husejina nek i Allah, d`. {.,

voli njega..."188
Prema onome {to je saop}io Enes, r. a., Resulullah, a. s.,
je svoje unuke, Hasana i Husejina kojima se obra}ao
rije~ima "moji dunjalu~ki bosiljci", veoma ~esto pozivao sebi,
mirisao ih i privijao na grudi.189
Ibn Rebi'ati'ibni'l Haris, r. a., je govorio:
"Moj otac mene, a Abbas, r. a., svog sina El-Fadla, r. a.,
poslali su Resulullahu. Kad smo u{li kod njega, posadio
nas je zdesna i slijeva i tako nas je sna`no prigrlio da ja~e
nismo vidjeli."190
Kada je pokazivao svoju ljubav prema djeci, Resulullah,
a. s., ih je ~esto milovao po kosi i ~inio hajir-dovu za njih.
Na primjer, Jusuf ibni Abdillah ibni Selam, r. a., je govorio:
"Hzr. Pejgamber me je oslovljavao sa ''Jusufe'' i milovao me
po kosi." Amr ibnu Hurejs, r. a., je pri~ao da ga je majka
odvela pred Pejgambera i da ga je on pomilovao po kosi i
u~inio dovu za obilnu nafaku, a Abdullah ibn Utbe, r. a., je,
tako|er, pri~ao da se sje}a da ga je, kada je imao pet-{est
godina, Pejgamber pomilovao po kosi i prou~io dovu za
njegovo potomstvo i beri}et.191
Ljubav i pa`nju, koju je Muhammed, a. s., pokazivao prema
djeci Ebu Hurejre je, tako|er, objasnio slijede}im primjerima:
"Kada bi se donijela vo}ka koja se prva pojavila,
Resulullah, a. s., bi prou~io slijede}u dovu: 'Moj Boè!
Nama, na{oj Medini, na{em vo}u i mjerama za ìtarice
podari mnogobrojni beri}et.' Potom bi vo}ku dao
najmla|em koji bi tu bio prisutan."192
"Biti blag prema djeci bio je jedan od obi~aja Allahovog
Resula. Kada se vratio sa jednog putovanja, njega su
do~ekala djeca. Resulullah je stao i naredio ashabima da
podignu djecu, oni su jedno podigli ispred Pejgambera, a
jedno na zadnji dio sedla, a neka su i sami uzimali na svoju
tegle}u stoku."193
"Resulullah, a. s., je do{ao u avliju hzr. Fatimine ku}e i
sjeo. 'Ima li ovdje djece?' upitao je. Hzr. Fatimino dijete
189
(Resulullahov unuk) je brzo dotr~alo i zagrlilo Resulullaha
oko vrata. Resulullah ga je poljubio."194
"Toliko je bio prisan sa djecom da je, kada je jednom
ugledao djecu koja su se takmi~ila, tr~ao zajedno sa njima
kako bi se pridruìo njihovoj radosti."195
O istom pitanju je i Dàbir ibnu Semure, r. a., ispri~ao
slijede}e:
"Zajedno sa Resulullahom sam klanjao prvi namaz.
Potom je on oti{ao svome ehlu. I ja sam izi{ao sa njim.
Do~ekao ga je jedan dio djece. Uto ih, jedno po jedno, po~e
milovati po obrazima. Pomilovao je i moj obraz. Na
njegovoj ruci sam osjetio jednu svjeìnu i jedan prijatan
miris."196
Muhammed, a. s., koji je, kao pejgamber, poslan u periodu
kada su se ènska djeca ubijala odmah nakon ro|enja, saop}io
je da ne treba praviti razliku izme|u mu{ke i ènske djece,
da je grijeh ubijati ènsku djecu i, pokazuju}i prema svima
podjednaku ljubav i pa`nju, svome narodu je posluìo i kao
lijep primjer. Jedan od hadisa u kome Pejgamber isti~e lijepe
odlike ènske djece je slijede}i:
"Kako je k}erka lijep evlad! Saosje}ajna je, dobrotvorna,
srda~na, dobrobitna i ispunjena maj~inskim osje}anjima!"197
Svoju ljubav Pejgamber je izraàvao i rije~ima i djelima.
Djeci je govorio da ih voli.198
U svojoj ljubavi prema djeci Pejgamber nije pravio nikakve
razlike. Istu ljubav i milost, koju je pokazivao prema svojoj
djeci i unu~adima, pokazivao bi i prema djeci svojih ashaba.
Kada je Halid ibn Said, r. a., do{ao u posjetu Pejgamberu, a.
s., sa njim je bila i njegova mala k}erka. Zbog toga {to je
ro|ena u Habe{istanu, Pejgamber bi joj je pokazivao jednu
posebnu bliskost. Jednom je u Pejgamberove ruke dospio jedan
komad vezenog platna. Pozvao je hzr. Halidovu k}erku i dao
joj; obradovao ju je.
Dèmre je u to vrijeme bila mala djevoj~ica. Njen otac ju
je uzeo, odveo kod Resulullaha i rekao: "Yâ Resulallah, ho}e{
li za ovu moju k}erku prou~iti Allahu dovu za beri}et?"
190
Harun Yahya
Pejgamber je Dèmre posadio na krilo, stavio ruku na njenu

glavu i prou~io dovu za beri}et.
Sin Pejgamberovog pomo}nika, Zejda, r. a., Usame, r. a.,
je rekao slijede}e u vezi sa Muhammedom, a. s.:
"Resulullah je na jedno koljeno posadio mene, a na drugo
svog unuka Hasana. Potom nas je obojicu privio na grudi
i prou~io dovu: 'Ya Rabbi, pokaì im Svoj rahmet po{to
sam i ja milostiv prema njima."199
Neki od ashaba nisu shvatali Pejgamberovo igranje sa
djecom i njegovu pa`nju prema njima. Jednom je Akra ibn
Habis, r. a., vidio kako je Pejgamber, a. s., poljubio hzr.
Hasana i rekao slijede}e:
"Ja imam desetero djece. Do sada nisam poljubio nijedno
od njih." Nato je Pejgamber uzvratio: "Ne moè se biti
merhametli prema onome ko ne pokazuje merhamet."200
I svog mubarek sina, hzr. Ibrahima, Pejgamber je veoma
~esto posje}ivao i u ku}i njegove majke po mlijeku;
pokazuju}i mu svoju pa`nju i merhamet, milovao ga je po kosi
i privijao na grudi. Pejgamberov hizme}ar, Enes, r. a., na
slijede}i na~in prenosi jednu svoju uspomenu u vezi sa tim:
"U svom ìvotu nisam vidio nikoga ko je prema uku}anima
bio pa`ljiviji i merhametniji od Resul-i Ekrema, s. a. v. s.
Kada bi Ibrahim, bio kod pomajke, u medinskom dijelu
Avali, Pejgamber bi odlazio da ga vidi i mi bismo i{li sa
njim. (...) Pejgamber bi ulazio unutra, uzimao sina, poljubio
ga i potom se vra}ao. (...)Opet, kada smo jednom i{li,
Resulullah je naloìo da mu donesu dijete i privio ga na
prsa. Rekao mu je ne{to, pri~ao sa njim."201
Alija, r. a., pri~a:
"Pejgamber nam je do{ao u posjetu. Tu no} je ostao kod
nas. Hasan i Husejin su spavali. U jednom trenutku je
Hasan zatraìo vode. Pejgamber je odmah ustao i iz mje{ine
uzeo ~a{u vode i dao dijetu…"202
Pejgamber, a. s., je, osim toga, podsjetio vjernike na
pravedno postupanje me|u djecom i rekao ovako:
"Bojte se Allaha! Kako god èlite da vam djeca budu
191
poslu{na, isto tako i vi pravedno postupajte me|u njima."203
"Allah, d`. {., voli da u svakom pogledu, ~ak i kad je u
pitanju poljubac, pravedno postupate me|u djecom."204
Pejgamber se zadràvao i na obrazovanju, lijepom moralu
i odgoju djece i, nizom savjeta, dao niz smjernica u tom
kontekstu. Odre|eni Pejgamberovi hadisi koji govore o tome
su slijede}i:
"Otac svom djetetu ne moè ostaviti bolji miraz od lijepog
morala."205
"Jedna od prava djeteta nad ocem su da mu da lijepo ime
i lijep odgoj."206
"âstite svoju djecu i lijepo ih odgajajte..."207
Kao i u svakom pitanju, Pejgamber, a. s., je i svojom
pa`njom prema djeci, ljubavlju i saosje}anjem prema njima
vjernicima bio najbolji uzor. Rije~ima "Onaj koji ne pokazuje
saàljenje prema na{im malima (...) nije od nas"208 Pejgamber,
a. s., je naglasio zna~aj saosje}ajnosti i nje`nosti koja se treba
pokazivati prema djeci.
Pejgamberove ène su majke vjernika

Pejgamberove ène, majke svih vjernika, bile su uzor svih
muslimanki i bogobojazne muminke. U Kur'anu, hadisima i
predanjima u vezi sa Pejgamberovim ìvotom iznosi se niz
podataka o naravi Muhammedovih, a. s., èna, njihovim
imanima, o tome kako su pomagale Pejgamberu, njihovim
obra}anjima vjernicima i uzornom moralu.
Jadan od podataka o Pejgamberovim ènama koji se navodi
u Kur'anu je da su one majke svih vjernika:
Vjerovjesnik treba biti pre~i vjernicima nego oni sami
sebi, a ène njegove su - kao majke njihove... (Al-
Ahzab, 6).
A u drugom ajetu je Allah, d`. {., vjernicima zabranio da
se, nakon Pejgambera, ne ène sa njegovim ènama. Ovaj ajet
glasi:
...Vama nije dopu{teno da Allahova Poslanika
uznemirujete niti da se sa ènama njegovim poslije smrti
192
Harun Yahya
njegove ikada oènite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio

velik grijeh! (Al-Ahzab, 53).
A u odre|enim kur'anskim ajetima se nagla{ava da
Pejgamberove ène nisu kao ostale ène, te se, isto tako,
saop}ava i pona{anje koje one moraju imati. U ajetu se kaè
slijede}e:
O, ène Vjerovjesnikove, vi niste kao druge ène! Ako
se Allaha bojite, na sebe pa`nju govorom ne skre}ite,
pa da u napast do|e onaj ~ije je srce bolesno, i neusiljeno
govorite! U ku}ama svojim boravite i ljepotu svoju, kao
u davno pagansko doba, ne pokazujte, i namaz
obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova
slu{ajte! Allah èli da od vas, o, porodico Poslanikova,
grijehe odstrani, i da vas potpuno o~isti. I pamtite
Allahove ajete i mudrost, koja se kazuje u domovima
va{im - Allah je, uistinu, dobar i sve zna (Al-Ahzab,
32-34).
Drànje bogobojaznih Pejgamberovih èna, koje je
istaknuto u kur'anskim ajetima, odnosno njihov govor koji je
bio znamenit i u skladu sa razumom i savje{}u, dostojanstveno
i pribrano pona{anje, njihova uzdr`ljivost, njihova pedantnost
u ibadetu i poslu{nosti Pejgamberu i to {to veoma dobro
poznaju Kur'an i Pejgamberov sunnet, uzor su svim ènama
vjernicama.
Da }e Pejgamberovim ènama dati udvostru~enu nagradu,
Allah, d`. {., na slijede}i na~in isti~e u Kur'anu:
O, ène Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas o~it grijeh
u~inila, kazna bi joj udvostru~ena bila, a to je Allahu
lahko; a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu
pokoravala i dobra djela ~inila - dat }emo nagradu
dvostruku i pripremit }emo joj opskrbu plemenitu (Al-
Ahzab, 30-31).
Prva od Pejgamberovih mubarek èna bila je Hatidà, r.
a., koja je, u isto vrijeme, bila i od prvih muslimana. Kada je
Pejgamber dobio prvu objavu, odmah je to saop}io hzr.
Hatidì. Hzr. Hatidà, koja je bila poznata po svojoj pameti,
193
194
Harun Yahya
195
dovitljivosti, pronicljivosti i mudrosti, odmah je prihvatila
islam i nakon toga sluìla kao velika Poslanikova podr{ka,
moralno i materijalno je ulagala velike napore u {irenju
kur'anske etike.
I druge Pejgamberove ène, koje se spominju pod
imenima kao {to su hazreti Sûde, hazreti Ai{a, hazreti Hafsa,
hazreti Zejneba, hazreti Ummu Seleme, hazreti Dùvejrija,
hazreti Ummu Habiba, hazreti Safija, hazreti Mejmuna,
tako|er su, svojom po`rtvovano{}u, saburom i privrèno{}u
Pejgamberu, bile uzor ashabima.
196
Harun Yahya
Pejgamber, a. s., se blisko zanimao i za svoje ène i za svoju

djecu, uticao na pobolj{anje njihovog imana, zdravlja,
raspoloènja i obrazovanja. U rivajetima se, tako|er, moè
nai}i na podatke koji govore da se Pejgamber zabavljao sa
svojim ènama, da se sa njima natjecao u tr~anju. Rije~ima,
"Pejgamber, a. s., je bio insan koji se najvi{e {alio sa svojim
ènama"209 ashabi su istakli Pejgamberovu pa`nju koju je
ukazivao svojim ènama.
Osim toga, prema onome {to prenosi hzr. Ai{a, r. a.,
Pejgamber je "bio onaj koji je, me|u svim ostalima, bio
197
najblaì, najplemenitiji, najljubazniji i najnasmijaniji prema
svojim ènama."210
A druga poznata Pejgamberova odlika je ta da je prema
ènama postupao krajnje pravedno. [tavi{e, u rivajetima se
navodi kako je posjete svojim ènama podijelio na sasvim
jednak broj. O ovom pitanju je Ai{a, r. a., rekla ovako:
"U podjeli no}i Resulullah, a. s., se pridràva pravde i kaè:
"Ej, Allahu, ova podjela je podjela koju sam na~inio u
snazi. Nemoj me prekoravati zbog ne~ega u ~emu si Ti
mo}an, a ja nemo}an."211
Enes, r. a., pri~a:
"Pored Resulullaha je bilo devet èna. Obavezu navra}anja
kod èna je stavio u jedan red. Drugo navra}anje prvoj èni
bilo je nakon devet dana. Njegove ène su se u svaki ak{am
sakupljale u sobi u koju }e Resulullah do}i tu no}."212
U nizu svojih hadisa Pejgamber je, isto tako, istakao koliko
su ène vjernice cijenjena stvorenja. Na primjer, saop}ava se
da je u jednom svome hadisu rekao slijede}e: "Dunjaluk je
jedan kapital, a najbolji dunjalu~ki kapital je salih(pobo`na)
èna" 213
Pejgamber, a. s., je, isto tako, svojim ashabima objasnio
kakav stav trebaju zauzeti naspram svojih èna:
"Vjernik koji ima najzreliji iman je onaj koji ima najljep{u
narav i onaj koji se prema svojoj porodici odnosi
najljubaznije i najpristojnije."214
''Najkorisniji od vas su oni koji su najkorisniji svojim
ènama. Ja sam onaj od vas koji se najbolje odnosi prema
svojim ènama."215
198
Harun Yahya
199
200
Harun Yahya
VIJESTI KOJE JE
MUHAMMED,
A. S., DAO O DOGA\AJIMA
IZ BUDU]NOSTI
vaki ~ovjek, svaka zajednica i svaka dràva ima svoju
S sudbinu. Dok jo{ na zemlji nije stvoren nijedan ~ovjek,

Allah, d`. {., je, sa svim detaljima, odredio sve ono {to
}e u budu}nosti doìvjeti svaki ~ovjek, svi doga|aji sa kojima
}e se suo~iti svaka dràva, svi stepeni kroz koje }e pro}i sve
ljudske zajednice i svi doga|aji poput toga. Me|utim, ljudi
ne mogu znati ni za jedan od tih doga|aja koji su prethodno
odre|eni, koji su se u Allahovim o~ima ve} desili, pa ~ak i
okon~ali. Njih vide i znaju za njih tek kada ih doìve. Prema
tome, budu}nost je za ~ovjeka gajb, odnosno nepoznanica.
Me|utim, Allah, d`. {., je u Kur'anu saop}io da je odre|ene
podatke vezane za gajb saop}io nekima od svojih robova.
Jedna od tih osoba je i Jusuf, a. s., koji je, dok je bio u ropstvu,
obja{njavaju}i dokaze Allahovog postojanja, dvojici svojih
drugova rekao slijede}e:
"Nijedan obrok hrane ne}e vam donesen biti, a da vam
ja prije ne kaèm {ta }ete dobiti" - re~e Jusuf. "To je
samo dio onoga ~emu me nau~io Gospodar moj, ja se
klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji onaj
svijet ne priznaje" (Yusuf, 37).
Kao {to je i saop}eno u navedenom ajetu, Jusuf, a. s., je
posjedovao znanje o jednom gajb doga|aju. To je jedno znanje
i mudìza kojom je Allah, d`. {., obdario Jusufa, a. s. Allah,
d`. {., je, osim toga, Jusufu, a. s., dao i mo} tuma~enja snova.
Yusuf, a. s., je, Allahovom voljom, mogao vidjeti odre|ene
201
doga|aje koji }e se desiti u budu}nosti.
Znanje koje je dato Jusufu, a. s., je u
sli~nom obliku dato i ostalim
pejgamberima. Allah, d`. {., je na slijede}i na~in
saop}io da }e vijesti o gajb doga|ajima saop}iti onima koje
On odabere:
On tajne zna i On tajne svoje ne otkriva nikome, osim
onome koga On za poslanika odabere; zato On i ispred
njega i iza njega postavlja one koji }e ga ~uvati (Al-
Dìnn, 26-27).
Naravno, Allah, d`. {., je i Muhammedu, a. s., dao niz
saznanja o doga|ajima iz sfere gajba. Resulullah je, Allahovim
saop}enjem, saznao za veliki broj hem doga|aja koji su se
desili u pro{losti i za koje niko nije znao, hem doga|aja koji
}e se desiti u budu}nosti. Ovu ~injenicu Allah, d`. {., na
slijede}i na~in saop}ava u jednom kur'anskom ajetu:
Eto to su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi
objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se oni odlu~ili,
i kada su onako lukavi bili (Yusuf, 102).
U ovom poglavlju }emo mjesto ustupiti nekim od ovih gajb
doga|aja, koje je Allah, d`. {., Pejgamberu saop}io Kur'anom
i putem posebnih saop}enja, a koji su, pored Kur'ana, do nas
dospjeli i putem Resulullahovih hadisa. (Detaljnije u knjizi
Kur'anske mudìze, Harun Yahya, Bosan~ica-print.)
Ve}ina ovih doga|aja su se realizirali i ljudi su se uvjerili
u tu mudìzu. To je, u isto vrijeme, i jedan od dokaza da je
Muhammed, a. s., Allahov poslanik i da je Kur'an Allahov
govor.
Neki od gajb - doga|aja koji su Pejgamberu

saop}eni Kur'anom
Elif Lam Mim. Bizantinci su pobije|eni na najnièm

mjestu, ali oni }e, poslije poraza svoga, sigurno
pobijediti za nekoliko (3-9) godina - i prije, i poslije,
Allahova je odluka - i tada }e se vjernici radovati
(Ar-Rum, 1-4).
202
Harun Yahya
203
Jedno od obavje{tenja o budu}im doga|ajima koje su

Pejgamberu saop}ene Kur'anom nalazi se u prvim ajetima sure
Ar-Rum. U ovim ajetima se govori da je Bizantijska imperija
pretrpjela poraz, ali da }e nakon kratkog vremena ponovo
izvojevati pobjedu.
Ovi ajeti su objavljeni otprilike sedam godina nakon {to
su kr{}ani Bizantinci pretrpjeli èstoki poraz od
idolopokloni~kih Perzijanaca, oko 620. g, i u ajetima se
saop}ava da }e Bizantinci veoma brzo izvojevati pobjedu.
Me|utim, u to vrijeme Bizantija je pretrpjela tako veliki poraz
da je ~ak izgledalo nemogu}e da se odrì na nogama, a
nekmoli da izvojuje ponovnu pobjedu. Ne samo Perzijanci,
nego su i Avari, Slaveni i Lombardi predstavljali veliku
opasnost po bizantijsku dràvu. Avari su do{li do pred sami
Istanbul. Da bi se podmirili tro{kovi vojske, bizantijski kralj
Heraklius je naredio da se zlatni i srebreni ukrasi po
crkvama istope i pretvore u novac. Kada ~ak i to nije bilo
dovoljno, pristupilo se topljenju kipova od bronze. Veoma
veliki broj guvernera se pobunio protiv Herakliusa, a
Imperija je do{la do ta~ke raspadanja. Prvo su, od strane
idolopokloni~kih Perzijanaca, okupirane bizantijska
Mezopotamija, Klikija, Sirija, Palestina, Egipat i Ermenistan.216
Ukratko, o~ekivao se totalni nestanak Bizantije. Ta~no u
ovom periodu, me|utim, dolazi do objave prvih ajeta sure Ar-
Rum, u kojima se saop}ava da }e, nakon ne vi{e od devet
godina, Bizantija ponovo pobijediti. Ova pobjeda je izgledala
toliko nemogu}a da su mu{rici Arapi i{li toliko daleko da su
ove ajete uzimali kao predmet sprdnje. Mislili su da se nikada
ne}e dogoditi ova pobjeda koju Kur'an najavljuje.
Me|utim, kao i sve druge kur'anske informacije i
saop}enja, i ova je nesumnjivo bila istinita. Otprilike sedam
godina nakon objave prvih ajeta sure Ar-Rum, decembra 624.,
u blizini ru{evina Ninova, dogodio se jo{ jedan veliki rat
izme|u Bizantije i Perzijske imperije. A ovaj put je bizantijska
vojska porazila perzijsku. Nekoliko mjeseci nakon ovog rata,
Perzija je bila primorana potpisati sporazum o povratku
Bizantiji teritorija koje je okupirala.217 Tako je do{lo od
204
Harun Yahya
obistinjavanja "bizantijske pobjede" koju je na jedan

~udotvoran na~in Allah, d`. {., Kur'anom prethodno najavio
Svome Resulu.
Druga mudìza koja se nalazi u istim ajetima je, tako|er,
i jedna geografska ~injenica koju je u to vrijeme bilo nemogu}e
ustanoviti.
U tre}em ajetu poglavlja Ar-Rum isti~e se da }e Bizantinci
biti poraèni na najnièm mjestu na svijetu. Ova ~injenica je
sadràna u formulaciji "edne'l-erd", koju su mnogi komentatori
Kur'ana prevodili kao "blisko ili susjedno mjesto". Me|utim,
ovaj prijevod nije prava protuvrijednost originalne formulacije,
nego figurativni komentar. Rije~ "edna", koja zna~i "najdonji,
najniì, najdublji..." izvedenica je od glagola "dena", a rije~
"erd" zna~i svijet. Prema tome, cjelokupna formulacija "edne'l-
erd" dolazi u zna~enju "najnièg mjesta na svijetu".
Zanimljivo, rat izme|u Perzije i Bizantije odigrao se na
najnièm mjestu na svijetu! Mjesto odigravanja aktualnog rata
je bazen jezera Lut, koje se nalazi na trome|i sirijske,
palestinske i teritorije dana{njeg Jordana. I, kao {to je danas
ve} op}epoznato, bazen jezera Lut nalazi se na visini 395
metara ispod nivoa mora i predstavlja mjesto sa najniòm
nadmorskom visinom na svijetu. Dakle, Bizantinci su, ba{ kao
{to je Kur'an najavio, poraèni na ''najnièm mjestu na svijetu''.
Ono na {to se ovdje mora skrenuti pa`nja je ~injenica da
je nadmorska visina, a time i nadmorsku visinu jezera Lut,
bilo mogu}e ustanoviti jedino mjerenjima provedenim u
savremenom dobu. Sasvim je nemogu}e da je, u vrijeme
objave Kur'ana, neko znao da okolina jezera Lut predstavlja
najniù ta~ku svijeta. Me|utim, ovo podru~je je u Kur'anu
navedeno upravo kao mjesto sa najniòm nadmorskom
visinom. To, opet, predstavlja jo{ jedan u nizu dokaza da je
Kur'an rije~ Svevi{njeg Allaha, d`. {., i da je Muhammed, a.
s., Allahov resul.
U navedenom ajetu Allah, d`. {., saop}ava da je jedne no}i
Pejgambera odveo i pokazao mu Mesdìd-i Aksa. Ovo je,
tako|er, jedna velika mudìza. Kao {to je ve} poznato,
Mesdìd-i Harem nalazi se u Mekki, Mesdìd-i Aksa u
205
Kubbet-us-Suhra i dàmija El-Aksa, 1890.
206
Harun Yahya
Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom ~asu no}i preveo

Svoga roba iz Hrama ~asnog u Hram daleki, ~iju smo
okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja
Na{a pokazali. - On, uistinu, sve ~uje i sve vidi
(Al-Isra', 1).
Jerusalemu. A kada se dogodio ovaj slu~aj, Pejgamber se

nalazio u Mekki i u uvjetima tog vremena bilo je potpuno
nemogu}e za jednu no} otputovati iz Mekke u Jerusalem. Osim
toga, neizostavno se mora naglasiti i ~injenica da Muhammed,
a. s., ranije nije bio u Jerusalemu i nikada ranije nije vidio
Mesdìd-i Aksa.
Prenosi se da mu, kada je narednog dana ovu veliku
mudìzu pri~ao onima oko sebe, mekkanski mu{rici nisu
povjerovali i da su od njega traìli da im iznese dokaze vezane
za to putovanje. Me|u Kurej{ijama je bilo onih koji su vidjeli
Mesdìd-i Aksa, od Pejgambera su traìli da im on opi{e to
mjesto i s tim u vezi su mu postavljali i neka pitanja.
Kada im je Pejgamber, a. s., sasvim ta~no opisao Mesdìd-
i Aksa, mu{rici su rekli da je Muhammed, a. s., pogodio u
opisivanju, a potom su ga pitali da li je sreo njihove karavane
koji su dolazili tim putem. Na to njihovo pitanje Pejgamber
je odgovorio: "Da, sreo sam karavane, bili su u Revhâu. Traìli
su jednu deva koja im je odbjegla. Me|u njihovim teretom
ima i jedna posuda za vodu. Oèdnio sam, uzeo sam je, napio
se vode i stavio na njeno mjesto gdje je prethodno bila.
Upitajte ih, kada do|u, da li je u zdjeli bilo vode?" Nako {to
su Kurej{ije rekle: "I ovo je jedan alâmet", nastavili su
Pejgambera zapitkivati detalje u vezi sa karavanom. Pejgamber
je odgovorio na sva pitanja i rekao slijede}e: "Me|u njima je
ta osoba naprijed, sjedi na sivoj devi i, iako ima dvije velike
vre}e, sti}i }e taj dan u vrijeme izlaska sunca." Na to su rekli:
"A to je drugi znak" i, prenosi se, tog dana su brzo krenuli
207
208
Harun Yahya
prema Senijji i tu ~ekali izlazak sunca. I doista, karavan se

pojavio ba{ u trenutku kada je sunce izlazilo. Na ~elu karavana
nalazila se siva deva, kako je Pejgamber opisao. 218
To {to je Allah, d`. {., Pejgamberu, bez njegovog odlaska
tamo, pokazao jedno mjesto koje nikada ranije nije vidio jedna
je veoma zna~ajna mudìza. A to {to je u to vrijeme bilo
nemogu}e za jednu no} prije}i od Mekke do Jerusalema govori
u prilog o~itosti i nepobitnosti ove mudìze.
Allah }e obistiniti san Poslanika Svoga da }ete,

sigurno, u âsni hram u}i sigurni - ako Allah bude
htio - neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa,
bez straha. On je ono {to vi niste znali znao i zato
vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao
(Al-Fath, 27).
Dok je bio u Medini, Pejgamber, a. s., je sanjao san u kome

je vidio kako muslimani bez straha ulaze u Mesdìd-i Harem
i tavafe oko Kabe i o toj radosnoj vijesti je obavijestio vjernike.
Bila je to radosna vijest po{to vjernici koji su u toku hid`re
iz Mekke do{li u Medinu od tada nikada nisu mogli u}i u
Mekku. Nakon {to je Pejgamber saop}io ovaj svoj san, prema
predanjima, vjernici su krenuli u Mekku sa namjerom da obave
umru, ali im mu{rici nisu dozvolili da u|u u Mekku. [to se
ti~e munafika, oni su ovu situaciju iskoristili u cilju sijanja
fitneluka, te, govore}i da niti su mogli do}i do Kabe, a niti
da su se mogli o{i{ati, nastojali opovrgnuti san koji je
Pejgamber sanjao.
Kao pomo} i potporu Muhammedu, a. s., Allah, d`. {.,
objavljuje 27. ajet poglavlja Al-Fath i saop}ava da je
Pejgamberov san istinit i da }e, ako to On bude htio, vjernici
sigurno u}i u Mekku. I, doista, nakon izvjesnog vremena,
prethodnim sporazumom na Hudejbiji, a potom i osvajanjem
209
Mekke, muslimani su, ta~no onako kako je i saop}eno u ajetu,
bez straha u{li u âsni hram. Tako je Allah, d`. {., pokazao
da je istina ono o ~emu je prethodno obavijestio Svoga
Pejgambera.219
A jo{ jedna veoma bitna ta~ka u aktualnom slu~aju je
slijede}a: kada je Pejgamber vjernicima saop}avao ovu
radosnu vijest, situacija uop}e nije bila pogodna za realizaciju
te vijesti. [tavi{e, uvjeti su pokazivali ba{ suprotno; mu{rici
su bili kategori~ni i odlu~ni u svojoj nepopustljivosti u smislu
nedopu{tanja vjernicima da posjete i u|u u Mekku. A to je
bio povod da oni sa iskvarenim srcima sa sumnjom gledaju
na ono {to je Pejgamber govorio. Me|utim, oslanjaju}i se na
Allaha, d`. {., i potpuno zanemaruju}i i ne obra}aju}i pa`nju
na ono {ta }e drugi re}i, Pejgamber, a. s., je nepokolebljivo
vjerovao u ono {to mu je njegov Gospodar objavljivao i to
prenio svojim pristalicama. A to {to se kur'anskim ajetima
potvrdilo ono {to je rekao i {to se u skoroj budu}nosti
realiziralo to {to je rekao, bitne su mudìze Muhammeda, a.
s., i Kur'ana.
210
Harun Yahya
I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim: "Vi

}ete doista dva puta nered na Zemlji u~initi i preko
mjere oholi postati. I kad do|e vrijeme prve od dvije
prijetnje, poslali smo protiv vas robove Na{e, silno
mo}ne, oni su uzdu` i poprijeko zemlju va{u
pregazili, i prijetnja se ispunila. Zatim smo vam dali
pobjedu protiv njih i pomogli vas imecima i
sinovima i u~inili vas brojnijim (Al-Isra', 4-6).
Kao {to se i saop}ava u navedenim ajetima poglavlja Al-

Isra', sinovi Israilovi (Jevreji) }e na Zemlji dva puta nered
u~initi. Saop}ava se da je nakon njihovog prvog "nereda i
prekomjerne oholosti" Allah, d`. {., na njih poslao jednu
mo}nu vojsku. I, doista, neposredno nakon {to su sinovi
Israilovi ubili Jahjaa, a. s., i nakon {to su kovali planove za
ubistvo Isaa, a. s., dakle nakon nereda i njihove prekomjerne
oholosti, 70. godine n. e., od strane Rimljana su protjerani iz
Jerusalema, a hzr. Sulejmanov hram u Jerusalemu je
demoliran.
Nakon {to su 70. godine n. e. protjerani iz Palestine, Jevreji
su se ra{irili po cijelom svijetu. A zato {to su izgledali kao
ubice Isaa, a. s., u evropskim zemljama su bili poniàvani,
ìvjeli su pod te{kim uvjetima, a u ve}ini slu~ajeva su, {tavi{e,
morali kriti svoju vjersku pripadnost. A i u periodu kada su
Pejgamberu objavljeni navedeni ajeti, Jevreji su jo{ ìvjeli pod
ovim te{kim uvjetima, a nisu ~ak imali ni svoju dràvu.
Me|utim, u navedenim ajetima Allah, d`. {., saop}ava da }e
sinovima Israilovim ponovo dati mo}.
Ovaj slu~aj, koji je u periodu kada je Pejgamber, a. s., bio
u ìvotu bio prili~no daleko i izgledao kao te{ko ostvariv, u
potpunosti se realizirao kasnije. Jevreji su se vratili u Palestinu
211
i 1948. godine osnovali Izrael. Dana{nja politi~ka i vojna mo}
i utjecaj Izraela je op}epoznata ~injenica o kojoj je suvi{no
govoriti.
Uperiodu kada su Pejgamberu objavljeni ajeti u

kojima se saop}ava da }e Jevreji ponovo oja~ati,
Jevreji su ìvjeli u veoma te{kim uvjetima i nisu
imali svoju dràvu. Me|utim, godinama kasnije
obistinila se kur'anska mudìza i 1948. godine
David Ben-Gurion (lijevo) je proglasio osnivanje
izraelske dràve.
212
Harun Yahya
Jedna od bitnih ta~aka ovih i drugih ajeta u kojima se govori

o sinovima Israilovim je {to se u njima saop}ava da }e kasnije
biti realizirano ono {to je u tom periodu izgledalo nemogu}e
i za ~iju realizaciju tada nije postojao nikakav izgled niti
nagovje{taj. Sve to su, naravno, kur'anske mudìze.
Kada je Vjerovjesnik jednoj od svojih èna jednu tajnu

povjerio pa je ona odala - a Allah je to njemu otkrio -
on joj je bio jedan dio kazao, a ostalo pre{utio. I kad je
on s tim nju upoznao, ona je upitala: "A ko ti je to
kazao?" - on je rekao: "Kazao mi je Onaj koji sve zna i
kome ni{ta nije skriveno" (At-Tahrim, 3).
Kao {to se saop}ava u navedenom ajetu, Pejgamber, a. s.,

je jednoj od svojih èna otkrio jednu tajnu. Me|utim, ne
~uvaju}i povjerenu tajnu, saop}ila je to drugim ènama. Allah,
d`. {., je ovaj slu~aj saop}io Svome Poslaniku i obavijestio
ga o tome {ta su govorile. Nakon toga je Pejgamber svojim
ènama rekao da zna njihove tajne razgovore koje su
me|usobno vodile.
213
Neke od gajb vijesti koje je Pejgamber saop}io
u svojim hadisima
"Vi }ete osvojiti Egipat. To je mjesto gdje se (za

novac) kaè kirat. Tamo{njem narodu preporu~ujte
dobro. Oni imaju jednu zaduènost (zimmet), a i
jednu pravednost."220
U navedenom hadisu Pejgamber saop}ava radosnu vijest

da }e Egipat biti osvojen. U periodu kada je Pejgamber
saop}avao ovu radosnu vijest Egipat se nalazio pod
dominacijom Rimljana. Osim toga, muslimani tada nisu imali
veliku mo} u svojim rukama. Me|utim, ove Pejgamberove
rije~i su se obistinile, i to ne mnogo nakon njegove smrti. U
vrijeme hilafeta Omera, r. a., 641. g. muslimani su, pod
komandom Amra bin Asa, osvojili Egipat.221 Ovaj slu~aj je
jedna od gajb vijesti koje je najavio Muhammed, a. s.
"Kada Kisra umre, nema drugog Kisre osim njega. A

kada i Kajser umre, nakon njega nema drugog
Kajsera. Tako mi Zat-i Zuldèlala, Onoga koji u
svojoj mo}i drì moju du{u, vi }ete riznice njih
obojice tro{iti na Allahovom Putu."222
Rije~ "kisra", koja se spominje u navedenom hadisu, ime

je koje se nekada koristilo za iranske kraljeve, a atribut kajser
(cezar) koristio se za rimske imperatore. U svom hadisu
Pejgamber vjernicima saop}ava radosnu vijest da }e riznice
koje posjeduju oba ova kralja ostati muslimanima.
214
Harun Yahya
Moment na koji ovdje treba obratiti pa`nju je ~injenica da,

u periodu kada je Pejgamber saop}avao ovu radosnu vijest,
sa vojnog, ekonomskog i politi~kog aspekta muslimani nisu
posjedovali toliko veliku mo} da bi mogli na~initi jedno takvo
veliko osvajanje. Osim toga, Iran i Rimska imperija su, isto
tako, u tom periodu bile dvije najja~e dràve koje su
gospodarile cijelim Bliskim istokom. Prema tome, kada je
Pejgamber obavje{tavao o ova dva osvajanja, uop}e nije bilo
govora o jednoj takvoj politi~koj situaciji. Me|utim, do{lo je
do obistinjenja i ovih doga|aja koje je Pejgamber prethodno
najavio u svome hadisu. U vrijeme Omera, r. a., osvojen je
Iran i zauzet ratni plijen, a uporedo sa ovim osvajanjem
okon~ana je i vladavina kisri.223
A Cezarova smrt, i to {to je njegova riznica pre{la u
muslimanske ruke, desila se prvenstveno u periodu hilafeta,
osvajanjem veoma bitnih centara koji su pripadali Rimskoj
imperiji. Po~ev{i od perioda Ebu Bekra, r. a., u potpunosti su
osvojeni zna~ajni centri koji su bili pod vla{}u Cezara kao {to
su Jordan, Palestina, Damask, Jerusalem, Sirija i Egipat.
Nakon osvajanja Istanbula 1453. g. od strane osmanlijskog
215
sultana Mehmeda Fatiha i ru{enja Rimske imperije, historijski
je pokopana i titula ''cezar''.224
U svojoj knjizi Islamska avantura ameri~ki analiti~ar, pisac
M. G. S. Hodgson, na slijede}i na~in obja{njava muslimanska
osvajanja teritorija koja su bila pod Bizantijskom i Perzijskom
imperijom:
"Kao mekkanski Arapin, Muhammed je u Medini osnovao
zajednicu organiziranu na principima vjere, a ova
zajednica, koja }e nasrnuti na Sasani (Iran) i Rimsku
imperiju i koja }e, {tavi{e, na lokalnom nivou prije}i na
njihovo mjesto, ra{irit }e se na ve}i dio Arapskoga
poluotoka."225
Tako su se ova veoma va`na osvajanja, koja su, sa
politi~kog i ekonomskog aspekta, u vrijeme Muhammeda, a.
s., izgledala nemogu}a, realizirala kao pojedina~ne mudìze,
kojima je Allah, d`. {., obdario Svoga Resula.
Pejgamber,a. s., je donio odluku da vladare pozove u islam
"Uzvi{eni Allah je Kisri njegovog sina [irevejha

u~inio zlokobnim. [irevejh ga je ubio tog mjeseca, te
no}i i tog sahata!"226
"Moja vjera i moja dominacija dospjet }e do mjesta
do kojih je dospjela Kisraova teritorija i umije}e."227
i jednog od svojih ashaba, Abdullaha bin Huzejfea, r. a., kao

ambasadora poslao je iranskom kisrau, Pervizu ibni Hurmuzu.
[to se ti~e kisraa, on se iz oholosti rasrdio i nije pristao na
Pejgamberov poziv. [tavi{e, Pejgamberu je poslao dvojicu
svojih ambasadora i rekao da mu se muslimani pokore. Ovu
dvojicu ambasadora Pejgamber je prvo pozvao u islam, a
potom ih je narednog dana pozvao obojicu kako bi mu saop}ili
svoju odluku.228
216
Harun Yahya
Narednog dana je Pejgamber ambasadorima prenio ovaj

haber, koji mu je saop}io Allah, d`. {.:
"Uzvi{eni Allah je Kisri njegovog sina [irevejha u~inio
zlokobnim.
[irevejh ga je ubio tog mjeseca, te no}i i tog sahata!"229
Obra}aju}i se njima, Pejgamber je, osim toga, rekao i
slijede}e:
"Recite Bazanu (guverner kome je Kisra naredio da, kao
posrednike, po{alje ambasadore): Moja vjera i moja
dominacija dospjet }e do mjesta do kojih je dospjela
Kisraova teritorija i umije}e. Recite mu jo{ i ovo: Ako
postane{ musliman, dat }u ti mjesta kojima sada upravlja{,
na~init }u te vladarem naroda koji nastane od Ebnaa (Iranci
nastanjeni u ju`noj Arabiji)."230
Nakon toga su se ambasadori vratili u Jemen i ispri~ali ono
{to im se dogodilo, a Bazan, koji je bio pod velikim utiskom
onoga {to je ~uo, to je izrazio slijede}im rije~ima: "Vallahi,
to nisu rije~i vladara! Mislim da je ta osoba, kao {to i sam
kaè, pejgamber."231
A potom je svoje ljude upitao: "Kako vam on izgleda?"
Ambasadori, koji su bili krajnje fascinirani Pejgamberovom
pojavom, odgovorili su: "Nismo vidjeli vladara koji je impo-
zantniji od njega, koji se ni~ega ne boji i koji je bez garde.
Skromno i kao pje{ak hodao je me|u narodom."
Bazan je sa~ekao izvjesno vrijeme; èlio je vidjeti da li }e
se obistiniti ono {to je Pejgamber rekao u vezi sa Kisraom.
Saop}io je da }e tako biti siguran da je Muhammed Allahov
poslanik. Nakon kratkog vremena poslije toga Bazanu je od
Kisraovog sina [iverejha do{lo pismo slijede}e sadrìne:
"Ja sam ubio Kisraa. Kada dobije{ ovo pismo, uzmi vlast
nad narodom u moje ime, a {to se ti~e osobe o kojoj ti je
pisao Kisra, ~ekaj i ne poduzimaj ni{ta dok ne dobije{
slijede}e nare|enje."232
Kada su Bazan i njegovi ljudi izvr{ili prera~une, uvidjeli
su da se ovaj doga|aj desio ta~no u onom trenutku kada je
Pejgamber rekao da }e se desiti.233 Nakon {to je vidio tu veliku
mudìzu, Bazan je donio [ehadet i primio islam. Njegovim
217
tragom krenuli su i Ebnai nastanjeni u Jemenu.234 Bazan je bio
prvi guverner koga je Pejgamber imenovao i prvi od iranskih
guvernera koji je pre{ao na islam. 235
Da je 628. g. Pejgamber iranskom kisri Pervizu
poslao pismo u kome ga poziva u islam i da je iranski kisra
628. godine ubijen od strane svog sina, istiniti su doga|aji koji
se navode i u historijskim izvorima.236
Ono {to je Pejgamber saop}io u kontekstu

predznaka ahir-i zemana
Ahir-i zeman je jedan period koji }e, prije Smaka svijeta,
vladati na Zemlji. Do dana{njih dana dospjelo je niz
Pejgamberovih saop}enja o doga|ajima koji }e se desiti u
Tome vremenu. A to {to se u periodu u kome ìvimo, jedan
po jedan, de{avaju ti doga|aji, jedna je od mudìza
Muhammeda, a. s. (Detaljnije pogledati u djelima koja }e
uskoro biti prevedena i na bosanski: Kijametski predznaci,
Hzr. Sulejman, Predznaci ahir-i zemana i Dabbetu-l Arz,
Harun Yahya, Kültür Yayincilik.) Doga|aje koji }e se desiti
1400 godina nakon perioda u kome je ìvio Muhammed, a.
s., je objasnio tako detaljno kao da je posmatrao to vrijeme.
Od mnogobrojnih predznaka ahir-i zemana i kijameta, koji
su saop}eni u Pejgamberovim hadisima, moèmo navesti
slijede}e:
"Neposredno pred Kijamet desit }e se

period anarhije i nereda."237
218
Harun Yahya
Teror, koji je jedan od

predznaka ahir-i zemana, i
slu~ajevi nasilja danas su, sve
intenzivnije, prisutni u svim
zemljama Svijeta.
Paralelnost izme|u
vijesti o kojima nas je
obavijestio Pejgamber
i doga|aja koji se
danas de{avaju
pokazuju nam jednu
od nebrojenih
mudìza ovog ~asnog
~ovjeka.
219
"Kada dunjaluk bude u neredu, kada se pojavi

smutnja, kada se presijeku putevi, kada jedni
navale na druge…"238
I ratovi, koji se danas de{avaju

u mnogim zemljama Svijeta i u
kojima se bezrazlo`no ubijaju
nevini ljudi, tako|er su
predznaci Smaka svijeta o
kojima nas je obavijestio
Muhammed, a. s.
220
Harun Yahya
"Kijamet ne}e nastupiti sve dok se Allaha,

d`. {., ne bude sasvim otvoreno negirao."239
Primjeri veoma ra{irenih

ateisti~kih web-stranica.
221
"Veliki gradovi }e se uni{tavati kao da ih ju~er
nije ni bilo."240
Jedan od predznaka kijameta, koji se spominju u

hadisima, je ru{enje gradova. Zemljotresi koji su se
dogodili u skoroj pro{li: Meksiko (desno) i Tokio
(lijevo), tako|er su pojave najavljene od strane
Muhammeda, a. s.
222
Harun Yahya
"Glad i visoki ìvotni tro{kovi }e se

maksimalno ra{iriti."241
Unato~ bogatim izvorima svijeta,

u mnogim zemljama je danas
zastupljena èstoka glad. Ovo je
jedan od alameta nad kojim se
ljudi ozbiljno moraju zamisliti.
223
"Kada se mu{karci budu zadovoljavali
mu{karcima, a ène ènama...
kijamet }e biti blizu."242
Homoseksualne nastranosti, koje je

Pejgamber najavio prije 1400 godina,
danas su uo~ljive {irom Svijeta.
"Kada se kijamet pribliì ...

stida }e toliko nestati da }e se spolni odnos sa
ènama voditi nasred puta."243
224
Harun Yahya
"Kijamet ne}e nastupiti ...

sve dok se ubistva ne pove}aju."244
225
[teta za Talikan (Afganistan)! Nesumnjivo,
tu se nalaze Allahove riznice, koje nisu zlato i
srebro! Tamo ima ljudi koji istinski poznaju
Allaha, d`. {. 245
U navedenom hadisu postoje naznake da }e u ahir-i zemanu

Afganistan biti okupiran. Godina 1979., kada je Afganistan
okupiran od strane Rusa, poklapa se sa 1400. hid`retskom
godinom, odnosno sa po~etkom 14. hid`retskog stolje}a.
U Sujutijevoj knjizi ovaj hadis se spominje kao
"zaustavljanje vode". I, doista, brana Keban, koja se vidi na
slici, zaustavila je i presjekla vodu Eufrata.
Zajedni~ki zaklju~ak prethodno navedenih hadisa su
slijede}i:
1. U mjesecu ramazanu }e se dogoditi pomra~enje i
Mjeseca i Sunca;
226
Harun Yahya
Newsweek, 11 February 1980
Na slikama se vide primjeri tiranije kojoj je

afganistanski narod bio podvrgnut tokom ruske
okupacije 1979. godine
227
Resulullah: Sve dok se rijeka Eufrat ne otisne
preko Zlatne planine, kijamet ne}e nastupiti... 246
Pribliàva se vrijeme kada }e se, povla~enjem
vode Eufrata, pojaviti zlatna riznica.
Ko se u to vrijeme na|e tamo neka ne uzima
ni{ta od te riznice. 247
2. ova pomra~enja }e se dogoditi sa razmakom od 14 do15

dana;
3. pomra~enja }e se ponoviti dva puta.
U skladu sa tim, 1981. godine (1401. hid`retske) 15. dana
Iz razloga, nastalih zahvaljuju}i brani, kao {to
su: proizvodnja struje, pove}anje rodnosti
zemlji{ta postignute kori{tenjem akumulirane
vode i osiguranje olak{anih komunikacija,
zamlja na ovom podru~ju je dobila vrijednost
''zlata''.
Kao {to se vidi na {ematskom prikazu dolje,

brana podsje}a na jedno veliko brdo od betona.
Preko ove brane (brda) preti~u riznice vrijedne
zlata. Prema tome, brana postiè karakteristiku
''zlatnog brda''. (A Allah najbolje zna!)
228
Harun Yahya
Izgradnja razorenih i razaranje izgra|enih

mjesta Svijeta jedni su od uvijeta i alameta
kijameta. 248
Poru{eno stanje zgrade njema~kog

parlamenta (Reichstag) 1945. g. a
na slici dolje vidi se izgled iste
zgrade restaurirane 1999. g. Na
sli~an na~in restanrira se i niz
drugih zgrada koje tako ponovo
postiù svoj stari izgled.
229
Za Mehdija postoje dva predznaka...
Prvi od njih je pomra~enje Mjeseca prve no}i
ramazana, a drugi pomra~enje Sunca sredinom
ramazana. 249
Prije pojavljivanja Mehdije dogodit }e se dva
pomra~enja Sunca u jednom ramazanu. 250
U ramazanu }e se desiti dva pomra~enja
Mjeseca. 251
ramazana dogodilo se pomra~enje Mjeseca, a 29. dana i

pomra~enje Sunca. Opet, " kao drugi put", 1982. g. (1402.
hid`retske) 14. dana ramazana dogodilo se pomra~enje
Mjeseca, a 28. dana pomra~enje Sunca.
Osim toga, krajnje je zna~ajno {to se, kao alamet koji }e
skrenuti pa`nju, spominje pomra~enje PUNOG Mjeseca ta~no
u pola ramazana.
Godine 1986. (1406. godine po Hid`ri), odnosno u
po~etku 14. hid`retskog stolje}a, zvijezda repatica "Hallejeva
kometa" pro{la je blizu Zemlje. To je, pak, jedna sjajna
zvijezda, koja zra~i svjetlost.
- Pravac njenog kretanja bio je od istoka prema zapadu.
- Pojavila se nakon pomra~enja Sunca i Mjeseca koje se
dogodilo 1981. i 1982. (1401-1402) g.
230
Harun Yahya
âsopis Sky
Telescope, 1999.
Gore: Slika pomra~enja Sunca koje se

dogodilo 31. jula 1981. g.
Na vrhu: Fotografija pomra~enja Mjeseca
iz 1981. g. objavljena u Sky Telescope,
jula 1999. godine.
Na listovima kalendara lijevo vide se
datumi pomra~enja Sunca i Mjeseca, koji
su se dogodili 1981. i 1982. g.
231
Svemirski brod {alje fotografije zvijezde
repatice
[esti mart: danas je sovjetski brod Vega 1
letio na udaljenosti od 5.500 milja od
Halleyeve komete i poslao prvu fotografiju
20th Chronicle (3/1986) p. 1278 ledenog jezgra ove zvijezde repatice.
Prije no {to on do|e, na istoku }e se pojaviti

jedna zvijezda repatica koja zra~i svjetlo{}u. 252
Ra|anje te zvijezde desit }e se nakon
pomra~enja Sunca i Mjeseca. 253
Na istoku }e se roditi jedna zvijezda repatica
koja }e zra~iti svjetlo{}u. Njen svakodnevni
pravac prolaska je od istoka prema zapadu. 254
- Petrol koji gori u Kuvajtu uzrok je smrti ljudi i ìvotinja.

Prema nalazima stru~njaka, pola miliona tona naftnog dima
se dnevno mije{a sa atmosferom. Preko 10 hiljada tona ~a|i,
sumpora, karbondioksida i hidrokarbona, koji ima
232
Harun Yahya
??????????????????????. 245
TIME, 3.12.1979
U napadu na Kabu, koji se dogodio prilikom had`dà 1979. g. dogodilo se

krvoproli}e na na~in istovjetan onome koji je Pejgamber najavio u svom hadisu. Ovaj
krvavi napad na Kabu dogodio se na samom po~etku perioda u kome se, jedan za drugim,
pojavljuju predznaci ahir-i zemana, odnosno prvog dana 1400. hid`retske godine (1.
muharrem 1400. g. - 21. novembra 1979.).
233
Türkiye Gazetesi, 12 A¤ustos 1987
Sedam godina nakon ovog napada na Kabu, koji se dogodio 1979. (1400.)
The inside story on the clashes g. 1407. u vrijeme had`dà dogodio se jo{ jedan sukob koji je bio daleko
in Mecca:THE HARAM ESH- krvaviji od prethodnog. Napadom na hadìje koje su protestirale na ulici, u
SHARIF (THE TEMPLE ovom incidentu ubijeno je 402 ~ovjeka i proliveno mnogo krvi. Me|usobnim
MOUNT) WAS UNDER THE ubijanjem (saudijska vojska i iranske hadìje) pored Beyt-ul Muazzama,
THREAT OF OCCUPATION muslimani su po~inili veliki grijeh. Ovi krvavi okr{aji nose velike sli~nosti
sa onim {to je opisano u hadisima koji govore o predznacima ahir-i zemana.
Türkiye Gazetesi, 2 A¤ustos 1987
Iranian pilgrims attempted to hold a demonstration

carrying posters of Khomeini. CLASH IN MECCA:
Death toll at 402 234
Harun Yahya
Ljudi obavljaju had`d` nepredvo|eni imamom.

Kada se spuste na Minu, bit }e, poput pse}eg
opkoljavanja, opkoljeni i, sa me|uplemenskom
sva|om, dogodit }e se veliki ratovi - takvi da }e noge
ostati u jezeru krvi!255
Tri ili sedam dana uzastopno }e izbiti velika vatra na
istoku, a na nebu }e se pojaviti tama!
Nasuprot uobi~ajenom crvenilu, na nebu }e se ra{iriti
jedno posebno crvenilo!256
Jedna vatra }e vas opkoliti. Ta vatra je danas u
uga{enom stanju, u dolini zvanoj Berehut. Iako u njoj
postoji uàsna patnja, ta vatra }e obuzeti ljude.
Ta vatra }e uni{titi ljude i njihovu imovinu! U toku
osam dana }e se vjetrom, putuju}i poput oblaka,
ra{iriti na sve strane svijeta! No}na vru}ina }e biti
ja~a od dnevne ège! Pribliàvaju}i se do ispod
jednog ar{ina iznad ljudskih glava, ta vatra }e, izme|u
Zemlje i neba, biti stra{na buka, poput grmljavine,
kazao je Pejgamber. 257
U ishodu ira~ke okupacije Kuvajta

(juli 1991.) i podmetanja poàra u
kuvajtskim petro-bunarevima, Kuvajt
i zaljev Basru zahvatila je veoma
velika vatra.
235
kancerogene odlike, svakodnevno, poput oblaka, stoji iznad
Zaljeva... 258
- Dim sa potpaljena dva bunara mogu}e je vidjeti ~ak i iz
Saudijske Arabije koja je udaljena 55 km.259
- Vijesti neuga{enih katastrofa u Zaljevu: u Kuvajtu
rasplamsano gore na sto-tine potpaljenih naftnih bunareva.
Saop}ava se da }e poàri u naftnim buna-revima, za koje
stru~njaci tvrde da ih je "krajnje te{ko ugasiti", najmanje 10
godi-na {tetno djelovati na jednu {iroku teritoriju od Turske
do Indije.
Plamen i dim, koji izla-ze iz potpaljenih naftnih bunareva,
konstantno zaga-|uju atmosferu. Kuvajtske obdanice
predstavljaju pri-zore no}i. Pepeljasti dim, koji se podiè
zajedno sa plamenom, podsje}a na prijelaz sa jeseni na zimu
na nebu iznad Kuvajta... Da bi cijeli Kuvajt do{ao u stanje
normalno za ìvljenje, potrebno je da pro|e period od najmanje
godinu dana. Potpunim prekrivanjem neba iznad Kuvajta, dim
koji se podiè zajedno sa plamenom vidljivim sa kilometarske
udaljenosti dovodi zemlju u beìvotno stanje, a oni bogatiji
nastavljaju sa napu{tanjem i selidbom iz Kuvajta.260
Saddamovom naredbom ira~ki vojnici su zapalili

petro-bunareve u Kuvajtu.
236
Harun Yahya
On (Mehdi) ne}e do}i dok se od

Sunca ne pojavi jedan znak. 261
Pomra~enje Sunca, koje se desilo 11. augusta 1999. g.

posljednje je totalno pomra~enje XX. st. Prvi put je toliko
mnogo ljudi uspjelo toliko dugo vremena posmatrati
pomra~enje Sunca i imalo priliku analiziranja. Dolje se vide
odre|ene novinske vijesti koje su u vezi sa pomra~enjem
Sunca 1999. g. Ovaj slu~aj se, isto tako, moè prokomentirati
kao "jedan znak od Sunca", {to se spominje u navedenom
hadisu, a Allah, d`. {., je najbolje zna.
Ovaj alamet, koji }e se pojaviti

na Suncu, mo`da je velika
eksplozija koja je krajem XX.
st. zabiljeèna na Suncu. Ono
{to se vidi u lijevom dijelu
fotografije desno je slika Sunca
snimljena 1996. g., a ono desno
je snimak, na~injen 2000. g.,
posljednjeg izgleda Sunca koji
je dobio nakon velikih
eksplozija na njemu.
237
Ukazat }e se jedna pra{njava, dimna i mra~na
fitna, a nju }e slijediti ostale...262
238
Harun Yahya
Fitna je rije~ koja dolazi u zna~enjima kao {to su rat, nered,

mete`, pometnja, smutnja, spletka, ne{to {to ljudski razum i
srce direktno zaokre}e od istine i Pravog Puta". U hadisu se
saop}ava da }e iza ove fitne ostati pra{ina i dim.
Osim toga, karakteriziranje ove fitne kao mra~nja{tvo i
tama moè se, isto tako,
prihvatiti i kao i{aret na
jednan iznenadni slu~aj,
za koji se ne zna odakle je
do{ao. Pogleda li se sa tog
aspekta, mogu}e je da
aktualni hadis upozorava
na napad koji se isti~e kao
najve}i teroristi~ki napad u
historiji Svijeta, a koji je
11. septembra izveden na
ameri~ke gradove New
York i Washington.
Me|u dràvama sa
aktualnog podru~ja danas
se nalazi i Izrael. Prema
tome, sasvim je mogu}e da
se ovim hadisom
upozorava na ratove izme|u Izraela i Egipta i na okupaciju
egipatske teritorije.
239
Prije njega }e biti ubijeni vladari

Damaska ([ama) i Egipta...263
Enver Sadat, koji je 1970. g. do{ao na

~elo Egipta i na vlasti ostao 11 go-
dina, izgubio je ìvot prilikom aten-
tata organiziranog od strane njegovih
opozicionara 1981. g. prilikom para-
de. Pored Sadata, kroz historiju su
ubijeni i slijede}i egipatski lideri:
premijer Boutros Ghali, na koga je
atentat izvr{en 1910. g., premijer
Ahmed Maher, ubijen 1945. g., i
premijer Mahmoud Nurkashy, ubijen Biv{i falangisti~ki lider
prilikom atentata 1948. g. Libana Be{ir Dèmayel
Rije~ [am se ne koristi samo za sirijski grad Damask iona u arapskom jeziku dolazi u zna~enju ''lijevo''
i njome se odavno ozna~avaju zemlje koje se nalaze lijevo od podru~ja Hidàz (teritorija na kojoj se
nalazi Mekka i Medina). Na podru~ju [ama je kroz historiju izvr{en veliki broj atentata i ubijeno niz
lidera. Neki od primjera toga su slijede}i: sirijski predsjednik dràve Salah Al-Deen Beetar (dolje
lijevo), ubijen 1920., sirijski premijer Droubi-pa{a, ubijen 1921. g., sirijski premijer Muhsin al-Barazi,
na koga je 1949. izvr{en atentat, jordanski kralj Abdullah (dolje desno), ubijen 1951. falangisti~ki
lider Libana Be{ir Dèmayel, ubijen 1982. g. prilikom bomba{kog napada, a biv{i ira~ki kralj, Abdul
Karim Kassim, ubijen je prilikom pu~a koji je izveden u organizaciji Zrakoplovnih snaga Iraka.
240
Harun Yahya
"Narod Damaska ([ama) }e porobiti egipatska

plemena."264
Dvadeset {estog oktobra 1956. g. Izrael je napao Egipat i po~eo sa okupacijom Sinajskog poluotoka.
Nakon intervencije UN-a, vru}i sukobi su privremeno obustavljeni, a Mirovne snage UN-a
raspore|ene su na izraelskoj granici.
A [estodnevni rat iz 1967. g. je, opet, drugi rat izme|u Egipta i Izraela. U
ishodu ovog rata Izrael je okupirao pojas Gazze i cijeli Sinajski poluotok,
zapadnu obalu [erie, grad Jerusalem i Golansku visoravan.
241
Dok se ne dogode slijede}i doga|aji,
kijamet ne}e nastupiti…
zemljotresi }e postati u~estali… 265
Prije kijameta }e se desiti dva velika
doga|aja… a potom godine zemljotresa. 266
242
Harun Yahya
Predznaci ahir-i zemana danas se ostvaruju

jedan za drugim
U Pejgamberovim hadisima data su saop}enja o
predznacima ahir-i zemana i zlatnog doba. A kada natprirodne
doga|aje koji se danas de{avaju uporedimo sa tim alametima,
vidjet }emo niz znakova koji pokazuju da je ahir-i zeman
period u kome ìvimo i koji, u isto vrijeme, najavljuju dolazak
zlatne ere.
Moramo ista}i i to da se dio znakova najavljenih u hadisima
kojima }emo mjesto ustupiti u ovom poglavlju mo`da desio
u bilo kojem periodu 1400-godi{nje historije islama, u
odre|enim podru~jima Svijeta i u odre|enom intenzitetu. To,
me|utim, ne zna~i da je taj period bio i ahir-i zeman po{to
se, da bi se jedan period okvalificirao kao ahir-i zeman, svi
predznaci kijameta moraju dogoditi u jednom periodu, jedan
iza drugog. Ova ~injenica izraèna je na slijede}i na~in u
jednom Pejgamberovom hadisu:
"Predznaci kijameta }e se pojavljivati jedan za drugim, kao
{to jedna za drugom otpadaju stakleni biseri nanizani na
jednoj nisci."267
Po~etak ahir-i zemana se u hadisima spominje kao jedno
haoti~no okruènje u kome su fitneluci, ratovi i sukobi u
porastu, u kome, nasuprot vjerskom moralu, dominira jedna
velika moralna izopa~enost. U aktualnom periodu {irom
Svijeta }e se de{avati prirodne katastrofe, siroma{tvo }e biti
u porastu kao nikada ranije, zlo~ini }e, tako|er, biti u osjetnom
usponu, ubistva i pokolji }e se de{avati jedni iza drugih. To
je, me|utim, samo prva etapa ahir-i zemana. U drugoj etapi
Allah, d`. {., }e ~ovje~anstvo kutarisati ovog haoti~nog
okruènja; Svoje robove }e obasuti izobiljem, beri}etom,
mirom i sigurno{}u.
243
"Kijamet ne}e nastupiti... dok se ne
268
izgrade visoke, visoke zgrade."
244
Harun Yahya
"Dok se ne pojave ovi doga|aji, kijamet ne}e

nastupiti … Ljudi }e se me|usobno natjecati u
izgradnji visokih zgrada." 269
''Dok se ne pojave ovi doga|aji, kijamet ne}e
nastupiti … vrijeme }e se skratiti, a sa
vozilima i rastojanja.'' 270
''Kijamet ne}e nastupiti dok se vrijeme ne
skrati i godina ne bude kao mjesec, mjesec kao
hefta, hefta kao dan, dan kao sahat, a sahat
koliko bi se potpalila vatra.'' 271
245
Putovanja koja su u prija{njim vremenima trajala
mjesecima, danas je, avionima brìm od zvuka, vozovima i
drugim razvijenim prijevoznim sredstvima na{eg stolje}a,
mogu}e obaviti za nekoliko sati, i to daleko sigurnije, rahatnije
i komfornije. Ono na {to upozorava hadis realizira se na ovaj
na~in.
Me|ukontinentalne komunikacije koje su u proteklim
stolje}ima trajale heftama, danas se, internetom i tehnologijom
komunikacije, odvijaju za nekoliko sekundi. Stvari koje su
se nekada prenosile vi{emjese~nim karavanima danas je
mogu}e transportirati za neuporedivo brè vrijeme.
Ne mnogo davno, za vrijeme koje se, prije svega
nekoliko stolje}a, provodilo u ispisivanju samo
jedne knjige danas je mogu}e od{tampati milione
knjiga. Pored svega ovoga, pomo}u aparata ''~uda
tehnologije'', ni svakodnevni poslovi,
poput odràvanja ~isto}e, spremanja jela
i odràvanja ku}e, vi{e nisu oni koji
oduzimaju vrijeme.
Ovi primjeri se do u nedogled mogu
navoditi, ali ono {to nas u aktualnom
kontekstu zanima je istovjetno ostvarenje
kijametskih i{areta onako kako je to Pejgamber
najavio prije ~etrnaest stolje}a.
246
Harun Yahya
''Dok vrh ~ovjekove kandìje ne progovori…

kijamet ne}e nastupiti.'' 272
Kao {to je ve} op}epoznato, kandìja je sredstvo koje se

u starim vremenima {iroko koristilo naro~ito prilikom
tjeranja jaha}ih ìvotinja, poput konja i deva. Analizira li se
navedeni hadis, postat }e sasvim o~ito da se Allahov Resul
bavio pore|enjem, odnosno da se on koristio jezikom koji je
bio razumljiv za ashabe i ljude toga vremena. A u vezi s time,
dana{njem ~ovjeku moèmo postaviti slijede}e pitanje:
"Koji je to predmet koji moèmo poistovjetiti sa kandìjom
i koji pri~a?"
Najlogi~niji odgovor na ovo pitanje bit }e beì~ni telefoni
koji pa`nju skre}u svojim antenama, mobilni telefoni ili sli~na
telekomunikaciona sredstva. Ako uzmemo u obzir da
beì~na komunikaciona sredstva poput mobilnog ili
satelitskog telefona imaju veoma kratku
historiju, postat }e sasvim jasno koliko su
247
''Dok ~ovjeku ne bude pri~ao njegov glas…
kijamet ne}e nastupiti.'' 273
mudrosti sadràvale Pejgamberove rije~i koje je izgovorio

prije 1400 godina. Na taj na~in je manifestiran jo{ jedan haber
o tome da se nalazimo u dijelu vremena pred kijamet.
Poruka iz navedenog hadisa je prili~no jasna: saop}ava se da
je jedna od odlika ahir-i zemana to {to }e ~ovjek ~uti svoj glas.
Nesumnjivo, da bi ~ovjek mogao ~uti svoj glas, potrebno je
prvenstveno snimiti glas, a potom ga slu{ati. Snimanje glasa
i tehnologija reprodukcije su tako|er proizvodi XX. st., a taj
pomak predstavljao je jednu nau~nu prijelomnu ta~ku i
otvorilo put ra|anju sektora komunikacija i medija. Snimanje
tona je, osobito posljednjim pomacima u kompjuterskoj i lazer
tehnologiji, dospjelo u stanje savr{enstva.
Ukratko, savremeni elektronski ure|aji,
mikrofoni i zvu~nici osiguravaju
snimanje i slu{anje tona i pokazuju
nam da je manifestiran haber najavljen
u prethodnom hadisu.
248
Harun Yahya
''Alamet toga dana: sa neba }e se ispruìti jedna

ruka i ljudi }e u nju gledati i vidjeti.'' 274
''Predznak tog dana je ruka, koja je ispruèna na
nebu i u koju }e ljudi stalno gledati.'' 275
Rije~ ''ruka'', koja se nagla{ava u navedenim hadisima,

prijevod je arapske rije~i "yed". Pored ovog, ova rije~ ima i
zna~enje snage, mo}i, sile, sredstva pa je sasvim mogu}e da
se aktualna rije~ koristila u tim zna~enjima.
Formulacija da }e ljudi gledati i vidjeti jednu "snagu, mo},
silu, sredstvo" za ljude prija{njih vremena ne nosi neko izrazito
zna~enje. Me|utim, ure|aji kao {to su televizija, kamera i
kompjuter, kao neodvojivi dijelovi savremenog ìvota, u
potpunosti rasvjetljavaju pojavu o kojoj se govori u citiranim
hadisima. Dakle, rije~ yed se koristila u zna~enju snage. A
nakon ove konstatacije jasno je da se u prethodnim hadisima
i{areti na televiziju, odnosno na sliku koja se sa neba spu{ta
u vidu talasa.
249
"Kada ljudi posiju jednu mjeru (pregr{t) p{enice,

ubrat }e od toga sedamsto pregr{ti... Ljudi }e
posijati nekoliko pregr{ti sjemena, a dobit }e
urod od 700 pregr{ti... Unato~ tome {to }e ki{a
obilno padati, nijedna kap ne}e oti}i uzalud." 276
Pejgamber je dao niz podataka u vezi sa tehnolo{kim

prosperitetom koji }e se desiti u ahir-i zemanu. U navedenom
hadisu skre}e se pa`nja na pove}anu proizvodnju u ishodu
prijelaza na moderniziranu poljoprivredu, razvoj novih
tehnika proizvodnje, radove na melioraciji sjemena i
Porast u proizvodnji p{enice je na internet stranici
www.worldbank.org/html/cgiar/press/wheat3.html
izraèn na slijede}i na~in: ''P[ENICA,
ÛDOTVORNA @ITARICA STOLJE]A'' - Zamjenik
predsjednika Svjetske banke odgovoran za razvoj
okoline, a predsjednik CGIAR-a, Ismail Serageldin,je
rekao: ''ûdotvorna ìtarica ovog stolje}a je p{enica.''
''Porast u proizvodnji p{enice suzbija glad, koja je
prili~no ra{irena i tako je uravnoteìla sigurnost
ishrane u Aziji, Latinskoj Americi, a dijelom ~ak i u
Africi.''
Na web-adresi
www.economic.idsc.gov.eg./boo
k/agricul.htm isti~e se da je
prinos u proizvodnji p{enice
izme|u 1981.-1982. i 1999.-
2000. g. dostigao porast od 90%.
250
Harun Yahya
Savremena tehnologija se razvija velikom

brzinom, postiè se pove}anje i u kvalitetu roda,
a i u koli~ini uroda, a naro~ito veoma brz razvoj
u geneti~koj nauci prire|uje veliku revoluciju,
kako u raznovrsnoj tako i u poljoprivrednoj
tehnologiji.
251
"U njegovo vrijeme…

ìvotni vijek }e se produìti.'' 277
izgradnjom novih brana i vje{ta~kih

jezera, iskori{tavanje ki{ne vode.
Od vremena kada je Pejgamber
saop}io ovaj haber proteklo je
~etrnaest stolje}a. Odre|ena
istraìvanja sasvim jasno iznose da
je, u toku proteklog perioda od tog
vremena, prosje~ni ìvotni vijek
dana{njeg ~ovjeka duì u odnosu na
ìvote svih prethodnih pokoljenja.
[tavi{e, u tom kontekstu je u~ljiva
i velika razlika izme|u po~etka i
kraja XX. stolje}a. Ilustracije radi,
predvi|a se da }e dijete ro|eno
Vi{e od polovine dostignu}a u vezi sa produènjem A na stranici www.viewzone.com/aging.html mjesto
ìvotnog vijeka ~ovjeka postignuta su u XX. st. Podaci je ustupljeno razli~itim statisti~kim podacima. Prema
u vezi sa ovom temom daju se i na internet stranici tim podacima kaè se da novoro|ena beba ima
www.hsph.harvard..edu./review/special.html. Prema prosje~an ìvot od 76 godina, ali se nagla{ava da taj
podacima iznesenim na ovoj stranici ''prosje~an ìvotni prosjek ne}e ostati uvijek isti po{to je, ''1796. ljudski
vijek u Americi sa 48 godina, koliko je iznosio 1900., vijek bio 24 godine, sto godina kasnije on se
je 1995. produèn na 78 godina... Prije svega, dok su bili udvostru~io i iznosio je 48 godina, a danas on iznosi
siroma{niji, ljudi su umirali mla|i, a rastom prihoda po 76 godina.'' Prema podatku navedenom na aktualnoj
glavi stanovnika produìo se i ìvot. Drugo, da ste 1900- stranici, dr. Ronald Klatz, sa American Academy of
tih i bili veoma bogati, nije postojalo ni{ta {to biste mogli Anti-Aging, kaè: ''Polovina beba koje se danas ra|aju
uzeti u cilju produènja ìvota, a ako ste 1990-ih ~ak i u Americi }e mo}i do~ekati svoj 100. ro|endan i to
sa srednjim primanjima, postoji ne{to {to moète uzeti.'' prili~no dobrog zdravlja.''
252
Harun Yahya
1995. godine u prosjeku 35 godina ìvjeti duè od djeteta

ro|enog 1900-ih godina.278 Jo{ jedan efektan primjer o ovom
pitanju je i ~injenica da je, za razliku od vremena u kome
ìvimo, u proteklim periodima bio veoma rijedak slu~aj da
su ljudi ìvjeli preko 100 godina.
ZAKLJUÂK
Allah, d`. {., u Kur'anu saop}ava da ve}inu svojih
pejgambera obdario raznim mudìzama. Naprimjer, kada je
Musa, a. s., bacio svoj {tap, on se pretvorio u zmiju, kada je
ruku stavio na grudi postala je bijela, a kada je {tapom udario
po moru, more se otvorilo i napravilo suh put kako bi vjernici
mogli sigurno pro}i. [to se ti~e Isaa, a. s., on je bez oca do{ao
na dunjaluk i progovorio je dok je jo{ bio u be{ici. Njegova
druga mudìza je bila izraèna u mo}i lije~enja oboljelih…
Sve ove mudìze pejgamberima su date od strane Allaha, d`.
{., kao potpora i pomo} u njihovom ubje|ivanju ljudi da se
okrenu Allahu, d`. {., i krenu Pravim Putem.
Allah, d`. {., je i Muhammeda, a. s., podrào hem
mudìzama koje su sadràne u Kur'anu, hem i gajb haberima
koje mu je saop}io. Pejgamber je saop}io odre|ene detalje i
habere u vezi sa doga|ajima koji }e se dogoditi u skoroj i
dalekoj budu}nosti, a osvjedo~avanje u realizaciju tih
doga|aja prouzrokuje pove}anje odu{evljenja vjernika ali i
biva povod da, zagrijavanjem za islam, nevjernici odustanu
od svoje stranputice i povjeruju u postojanje Allaha, d`. {.
To {to se, jedan za drugim, realiziraju doga|aji koji su u
njegovom periodu izgledali kao apsolutno nemogu}i, ~iju
realizaciju je, {tavi{e, bilo nemo}e ~ak i zamisliti, jasan je
dokaz da je Allah, d`. {., Svoga Resula obdario jednim
jedinstvenim znanjem.
Treba naglasiti i to da, unato~ jasnim dokazima i
mudìzama Kur'ana i Pejgambera, ne}e postati vjernici oni
koji ne}e prona}i Pravi Put. Ovu ~injenicu Allah, d`. {., na
slijede}i na~in saop}ava u Kur'anu:
Oni se zaklinju Allahom, najteòm zakletvom, da }e,
ako im do|e ~udo, sigurno, zbog njega vjernici postati.
Reci: "Sva ~uda su samo u Allaha!" A odakle vi znate
da }e oni, kad bi im ono do{lo, vjernici postati? Al-
An'am, 109).
253
ZAKLJUÂK:
Spa{eni su oni koji slijede Pejgambera

ajbitniji povod za upoznavanje sa Pejgamberovim
N moralom, sa time kako je on postupao u datim

okolnostima je rad na poistovje}ivanju sa njim,
uzimati ga kao uzor u bogobojaznosti, pona{anju, skromnosti,
~isto}i, ushi}enju imana... Kao svoje ìvotne uzore, ve}ina
na{ih savremenika danas uzimaju razli~ite osobe; ugledaju se
u njihova pona{anja, pri~aju poput njih i nastoje imati njihovo
drànje. Me|utim, osobe koje treba imitirati i na koje se treba
ugledati su Muhammed, a. s., i ostali pejgamberi, koji su, u
pogledu bogobojaznosti i morala, sli~ni na{em Pejgamberu.
U svojim ajetima, Allah, d`. {., skre}e pa`nju na zna~aj
vjere u Allaha i Njegovog Resula, na pomaganje, podràvanje
i slije|enje Pejgambera i na slijede}i na~in saop}ava da }e
takve osobe biti spasene, da }e posti}i ono {to èle:
...Da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete, i da vjeru
Njegovu pomognete, i da Ga veli~ate i da Ga ujutro i
nave~er hvalite (Al-Fath, 9).
...Oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu
podràvali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili
- posti}i }e ono {to budu èljeli (Al-A'raf, 157).
A podràvanje Pejgambera u savremenom dobu mogu}e
je jedino potpunom predajom Kur'anu i prakticiranjem
Resulullahovog sunneta, radom na {irenju kur'anskog morala
254
Harun Yahya
po cijelom svijetu i to naporima sli~nim onima koje je Resul

ulagao i ulaganje maksimalnog truda u kontekstu moralnog
i prakti~nog ugledanja na njega. Kada se pokaè jedno takvo
pona{anje, kako god je pomogao Pejgambera, Allah, d`. {.,
}e pomo}i i one koji slijede i podràvaju Njegovog Resula;
otvorit }e im puteve i dati im nenadani uspjeh. Me|utim,
najbitnije je, opona{anjem Pejgambera, postizanje Allahovog
zadovoljstva, rahmeta i Dènneta.
255
BILJE[KE
1- Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Tercüme ve din, 2. tom, Prijevod: Dr. S›tk› Gülle,
fierhi, Prof. Dr. ‹brahim Canan, 2. tom, Huzur Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str.
Akça¤ Yay›nlar›, Ankara, str. 328 793
2- G.Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El 19- Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Tercüme
Hadis, 1. tom, Gonca Yay›nevi, ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim Canan,
‹stanbul, 1997, 15/9 16. tom, Akça¤ Yay›nlar›, Ankara,
3- Tirmizi; Huccetü'l ‹slam ‹mam str. 311
Gazali, ‹hya'u Ulum'id-din, 2. tom, 20- Tirmizi; Huccetü'l ‹slam ‹mam
Prijevod: Dr. S›tk› Gülle, Huzur Gazali, ‹hya'u Ulum'id-din, 4. tom,
Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str. 792 Prijevod: Dr. S›tk› Gülle, Huzur
4- G. Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str. 594
Hadis, 2. tom, Gonca Yay›nevi, 21- Hz. Said ‹bni Ebu Berde; G.
‹stanbul, 1997, 344/4 Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El Hadis,
5- Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Tercüme 2. tom, Gonca Yay›nevi, ‹stanbul,
ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim 1997, 510/5
Canan, 16. tom, Akça¤ 22- Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Tercüme
Yay›nlar›, Ankara, 1992, str. 499 ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim Canan,
6- Ibid, str. 314 16. tom, Akça¤ Yay›nlar›, Ankara,
7- Ibid, str. 208 str. 315
8- G. Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El- 23- Ibid, str. 315
Hadis, 2. tom, Gonca Yay›nevi, 24- G. Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El
‹stanbul, 1997, 357/1 Hadis, 1. tom, Gonca Yay›nevi,
9- Tirmizi, Taberani; Huccetü'l ‹slam ‹stanbul, 1997, 70/10
‹mam Gazali, ‹hya'u Ulum'id-din, 2. 25- Ibid, 446/11
tom, Çeviri: Dr. S›tk› Gülle, Huzur 26- Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Tercüme
Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str. 798 ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim Canan, 7.
10- Sünen-i Ebu Davud, 4/331 tom, Akça¤ Yay›nlar›, Ankara, str.
11- Müsned-i Ahmed b. Hanbel, 293
4/158, ‹bnu Kesir, 4/128 27- Ibid, str. 327
12- www.enfal.de/veda.htm 28- Ibid, str. 136
13- Majid Khoduri, ‹slamda Savafl ve 29- http://www.sevde.de/Pey-
Bar›fl, Fener Yay›nlar›, ‹stanbul, ornek/18.htm
1998, s . 209-210 30- Konyal› Mehmed Vehbi, Tam
14- Muhammed Hamidulllah, ‹slam Metni Sahih-i Buhari, 4. tom, Üçdal
Müesseselerine Girifl, Düflünce Neflriyat, ‹stanbul 1993, str. 340
Yay›nlar›, ‹stanbul, 1981, str. 128 31- G. Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El
15- ‹bn Kesir, El-Bidaye, III/224-225; Hadis, 1. tom, Gonca Yay›nevi,
Hamidullah, El-Vesaik, No:1, str. 39- ‹stanbul, 1997, 96/2
44; Yrd. Doc. Dr. Orhan Atalay, 32- T›rmizi, ‹mam Ahmed ve
Do¤u-Bat› Kaynaklar›nda Birlikte Hakim'den; Huccetü'l ‹slam ‹mam
Yaflama, Gazeteciler ve Yazarlar Gazali, ‹hya'u Ulum'id-din, 2. tom,
Vakf› Yay›nlar›, ‹stanbul, 1999, str. Prijevod: Dr. S›tk› Gülle, Huzur
40 Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str. 789
16- Muhammed Hamidulllah, ‹slam 33- Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Tercüme
Müesseselerine Girifl, Düflünce ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim Canan, 2.
Yay›nlar›, ‹stanbul, 1981, str. 162- cilt, Akça¤ Yay›nlar›, Ankara, str.
163 398
17- Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Tercüme 34- Buhari, I'tisam 2, Ebed 70;
ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim Canan, Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Tercüme ve
16. tom, Akça¤ Yay›nlar›, Ankara, fierhi, Prof. Dr. ‹brahim Canan, 2.
str. 482 tom, Akça¤ Yay›nlar›, Ankara, str.
18- Ebu Nuyam el-Ilye, Beyhaki, ez- 338
Zühd'de aç›klam›fllard›r; Huccetü'l 35- Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Tercüme
‹slam ‹mam Gazali, ‹hya'u Ulum'id- ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim Canan, 2.
256
Harun Yahya
tom, Akça¤ Yay›nlar›, Ankara, str. 56- Buhari, Libas 5; Müslim, Libas
130 49, (2088); Kütüb-i Sitte, Muhtasar›
36- G.Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El Tercüme ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim
Hadis, 2. cilt, Gonca Yay›nevi, Canan, 15. cilt, Akça¤ Yay›nlar›,
‹stanbul, 1997, 329/1 Ankara, str. 32
37- Ibid, 163/6 57- Muslim, Birr 56; Kütüb-i Sitte,
38- Ibid, 215/16 Muhtasar› Tercüme ve fierhi, Prof.
39- Molla Cami, Nefahatü'l-Üns, çev. Dr. ‹brahim Canan, 16. cilt, Akça¤
Abdulkadir Akçiçek, ‹stanbul 1981, Yay›nlar›, Ankara, str. 357
str. 325; 58- G.Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El
http://www.aitco.com/~islam/islam/isl Hadis, 1. cilt, Gonca Yay›nevi,
am-164/trk/nefahatul_uns.htm ‹stanbul, 1997, 17/15
40- G.Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El 59- Ibid, 242/2
Hadis, 1. cilt, Gonca Yay›nevi, 60- Buhari, I'tisam 2, Ebed 70;
‹stanbul, 1997, 227/10 Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Tercüme ve
41- Ibid, 227/9 fierhi, Prof. Dr. ‹brahim Canan, 2.
42- Ibid, 364/7 cilt, Akça¤ Yay›nlar›, Ankara, str.
43- Ibid, 450/10 338
44- Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Tercüme 61- G.Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El
ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim Canan, 2. Hadis, 1. cilt, Gonca Yay›nevi,
cilt, Akça¤ Yay›nlar›, Ankara, str. ‹stanbul, 1997, 184/4
330 62- Ibid, 2. tom, 42/4
45- Ibid, str. 417 63- Acluni, Keflfu'l-Hafa' II, 218
46- G.Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El 64- ‹bn Hiflam, Ebu Muhammed
Hadis, 2. cilt, Gonca Yay›nevi, Abdulmelik, (v.218/834), es-Siretü'n-
‹stanbul, 1997, 470/5 Nebeviyye, Daru't-Turasi'l-Arabiyye,
47- Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Tercüme Beyrut, 1396/1971, IV/241-242;
ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim Canan, Hamidullah, el-Vesaik, str. 154-155,
16. cilt, Akça¤ Yay›nlar›, Ankara, str. No.96-97; Yrd. Doç. Dr. Orhan
317 Atalay, Do¤u-Bat› Kaynaklar›nda
48- Ibid, str. 317 Birlikte Yaflama, Gazeteciler ve
49- Ibid, str. 328 Yazarlar Vakf› Yay›nlar›, ‹stanbul,
50- ‹bni Kesir, Sire, 4:194-195; Salih 1999, str. 95
Suruç, Kainat›n Efendisi 65- Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Tercüme
Peygamberimizin Hayat›, Yeni Asya ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim Canan, 7.
Yay›nlar›, ‹stanbul, 1998, str. 507 cilt, Akça¤ Yay›nlar›, Ankara, str.
51- ‹bn H›bban; Huccetü'l ‹slam 327
‹mam Gazali, ‹hya'u Ulum'id-din, 3. 66-Büyük Hadis Külliyat›, Cem'ul-
cilt, Çeviri: Dr. S›tk› Gülle, Huzur fevaid min Cami'il-usul ve Mecma'iz-
Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str. 111 zevaid, ‹mam Muhammed Bin
52- Ibid, str. 111-112 Muhammed bin Süleyman er-Rudani,
53- Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Tercüme 5. cilt, ‹z Yay›nc›l›k, str. 31
ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim Canan, 67- Sünen-i Tirmizi Tercümesi,
15. cilt, Akça¤ Yay›nlar›, Ankara, str. Çeviren: Osman Zeki
24 Mollamehmeto¤lu, Yunus Emre
54- Tirmizi, Birr 61, (2001); Kütüb-i Yay›nevi, ‹stanbul, 4.cilt, str. 201
Sitte, Muhtasar› Tercüme ve fierhi, 68- Hz. Ebu Tufeyl (r. a.), G. Ahmed
Prof. Dr. ‹brahim Canan, 15. cilt, Ziyaüddin, Ramuz El Hadis, 1. cilt,
Akça¤ Yay›nlar›, Ankara, str. 28 Gonca Yay›nevi, ‹stanbul, 1997,
55- Ebu davud, Edeb 120, (5116); 519/1
Tirmizi, Menak›b (3950, 3951); 69- Et-Tirmizi ‹mam Ebu ‹'sa
Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Tercüme ve Muhammed, fiemail-i fierife, 2. cilt,
fierhi, Prof. Dr. ‹brahim Canan, 15. Hilal Yay›nlar›, Ankara, 1976, str. 7-
cilt, Akça¤ Yay›nlar›, Ankara, str. 29 8
257
70- Sünen-i Tirmizi Tercümesi, nu:4062

Çeviren: Osman Zeki 90- G. Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El
Mollamehmeto¤lu, Yunus Emre Hadis, 2. tom, Gonca Yay›nevi,
Yay›nevi, ‹stanbul, IV.cilt, str. 210 ‹stanbul, 1997, 519/16
71- Et-Tirmizi ‹mam Ebu ‹'sa 91- Et-Tirmizi ‹mam Ebu ‹'sa
Muhammed, fiemail-i fierife, 1. cilt, Muhammed, fiemail-i fierife, 1. cilt,
Hilal Yay›nlar›, Ankara,1976, str. 18- Hilal Yay›nlar›, Ankara, 1976, str. 58
19 92- ‹bn Adiyye el-Kamil; Huccetü'l
72- Ibid, str. 18-22-23 ‹slam ‹mam Gazali, ‹hya'u Ulum'id-
73- Ibid, str. 28-29 din, 3. cilt, Çeviri: Dr. S›tk› Gülle,
74- Hz. Ali (ra), G.Ahmed Ziyaüddin, Huzur Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str.
Ramuz El Hadis, 2. cilt, Gonca 679
Yay›nevi, ‹stanbul, 1997, str. 519/4 93- ‹bn Adiyye el-Kamil; Huccetü'l
75- Huccetü'l ‹slam ‹mam Gazali, ‹slam ‹mam Gazali, ‹hya'u Ulum'id-
‹hya'u Ulum'id-din, 2. cilt, Çeviri: Dr. din, 3. cilt, Çeviri: Dr. S›tk› Gülle,
S›tk› Gülle, Huzur Yay›nevi, ‹stanbul Huzur Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str.
1998, str. 820 679
76- ‹bni Sa'd, Tabakat, I, 230-231; 94- Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Tercüme
Taberani, el-Mu'cem'ül-Kebir, IV, 49, ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim Canan, 7.
nu: 3605, VII, 105, nu: 6510; Hakim, cilt, Akça¤ Yay›nlar›, Ankara, str.
el-Müstedrek, III, 9-10; Beyhaki, 208
Delail'ün-Nübüvve, I, 276-284; 95- Ibid, str. 208
‹bn'Asakir, Tarihu Medineti Dumeflk, 96- Buhari, et-Tarih'ul-Kebir, I, 382,
III, 314-336, Prof. Dr. Ali Yard›m, nu:1222
Peygamberimizin fiemaili, Damla 97- Buhari, el-Cami'us-Sahih, VII,
Yay›nevi, 3. izdanje, ‹stanbul, 1998, 33; ‹bn Mace, Sünen, II, 1192,
str. 48 nu:3605
77- Ahmed Cevdet Pafla, K›sas-› 98- Nesai, Zinet 83, (8, 196), Prof.
Enbiya, IV. Cüz, Kanaat Matbaas›, Dr. Ali Yard›m, Peygamberimizin
‹stanbul 1331, str. 364-365 fiemaili, Damla Yay›nevi, 3 Bask›,
78- Iz prijevoda Tirmizijeve knjige ‹stanbul, 1998, str. 119
fiemail, Prof. Dr. Ali Yard›m, 99- Muvatta, Libas 1, (2, 910);
Peygamberimizin fiemaili, Damla Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Tercüme ve
Yay›nevi, 3. izdanje, ‹stanbul, 1998, fierhi, Prof. Dr. ‹brahim Canan, 15.
str. 73 cilt, Akça¤ Yay›nlar›, Ankara, str. 64-
79- Et-Tirmizi ‹mam Ebu ‹'sa 65
Muhammed, fiemail-i fierife, 1. tom, 100- Ebu Davud., Libas 8, (4037);
Hilal Yay›nlar›, Ankara, 1976., str. 36 Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Tercüme ve
80- Ibid, str. 38 fierhi, Prof. Dr. ‹brahim Canan, 15.
81- Ibid, str. 42 cilt, Akça¤ Yay›nlar›, Ankara, str. 69
82- Huccetü'l ‹slam ‹mam Gazali, 101- Et-Tirmizi ‹mam Ebu ‹'sa
‹hya'u Ulum'id-din, 2. cilt, Çeviri: Dr. Muhammed, fiemail-i fierife, 1. cilt,
S›tk› Gülle, Huzur Yay›nevi, ‹stanbul Hilal Yay›nlar›, Ankara, 1976, str. 85
1998, str. 820 102- Ibid, str. 88
83- Et-Tirmizi ‹mam Ebu ‹'sa 103- Sünen-i Tirmizi Tercümesi,
Muhammed, fiemail-i fierife, 1. cilt, Çeviren: Osman Zeki
Hilal Yay›nlar›, Ankara,1976, str. 36 Mollamehmeto¤lu, Yunus Emre
84- Ibid, str. 49 Yay›nevi, ‹stanbul, 3.cilt, str. 283
85- Ibid, str. 50 104- Et-Tirmizi ‹mam Ebu ‹'sa
86- Ibid, str. 50 Muhammed, fiemail-i fierife, 1. cilt,
87- Ibid, str. 51 Hilal Yay›nlar›, Ankara, 1976, str. 94
88- Ali el-Kari, Cem'ul-Vesail fi 105- Ibid, str. 98
fierh'ifl- fiemail, ‹stanbul, str. 96-97 106- Ibid, str. 99
89- Ebu Davud, Sünen, IV, 74, 107- Ibid, str. 154
258
Harun Yahya
108- Ibid, str. 155 Mehafil, II, 254; Prof. Dr. Ali
109- Ibid, str. 114-117 Yard›m, Peygamberimizin fiemaili,
110- Ibid, str. 157 Damla Yay›nevi, 3. Bask›, ‹stanbul,
111- Ibid, str. 158 1998, str. 280
112- G.Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El 128- Buhari, 1/503; Müslim, 2/257;
Hadis, 2. cilt, Gonca Yay›nevi, ‹bn-i Kesir, Peygamberimizin
‹stanbul, 1997, 541/1 fiemaili, Mucizeleri, Çelik Yay›nevi,
113- Ibid, 541/2 str. 46
114- Tirmiz›'nin fiemail isimli 129- ‹bn-i Kesir, Prof. Dr. Ali
kitab›n›n tercümesinden; Prof. Dr. Ali Yard›m, Peygamberimizin fiemaili,
Yard›m, Peygamberimizin fiemaili, Damla Yay›nevi, 3 Bask›, ‹stanbul,
Damla Yay›nevi, 3 Bask›, ‹stanbul, 1998, str. 51
1998, str. 66-67 130- Ahmed Cevdet Pafla, K›sas-›
115- Ahmed Cevdet Pafla, K›sas-› Enbiya, IV. Cüz, Kanaat Matbaas›,
Enbiya, IV. Cüz, Kanaat Matbaas›, ‹stanbul 1331, str. 364-365
‹stanbul 1331, str. 364-365; Prof. Dr. 131- Beyhaki, Huccetü'l ‹slam ‹mam
Ali Yard›m, Peygamberimizin Gazali, ‹hya'u Ulum'id-din, 2. cilt,
fiemaili, Damla Yay›nevi, 3. Bask›, Çeviri: Dr. S›tk› Gülle, Huzur
‹stanbul, 1998, str. 51 Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str. 802
116- Et-Tirmizi ‹mam Ebu ‹'sa 132- Ebbufleyh, Huccetü'l ‹slam
Muhammed, fiemail-i fierife, 1. cilt, ‹mam Gazali, ‹hya'u Ulum'id-din, 2.
Hilal Yay›nlar›, Ankara, 1976, str. cilt, Çeviri: Dr. S›tk› Gülle, Huzur
160 Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str. 803
117- Ibid, str. 163 133- G.Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El
118- Taberani, Hakim; Huccetü'l Hadis, 2. cilt, Gonca Yay›nevi,
‹slam ‹mam Gazali, ‹hya'u Ulum'id- ‹stanbul, 1997, 552/7
din, 2. cilt, Çeviri: Dr. S›tk› Gülle, 134- Huccetü'l ‹slam ‹mam Gazali,
Huzur Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str. ‹hya'u Ulum'id-din, 2. cilt, Çeviri: Dr.
800, S›tk› Gülle, Huzur Yay›nevi, ‹stanbul
119- El Fevaid, Huccetü'l ‹slam ‹mam 1998, str. 803
Gazali, ‹hya'u Ulum'id-din, 2. cilt, 135- Ebuflfleyh, Huccetü'l ‹slam
Çeviri: Dr. S›tk› Gülle, Huzur ‹mam Gazali, ‹hya'u Ulum'id-din, 2.
Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str. 800 cilt, Çeviri: Dr. S›tk› Gülle, Huzur
120- Ebu Davud, Huccetü'l ‹slam Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str. 803
‹mam Gazali, ‹hya'u Ulum'id-din, 2. 136- G.Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El
cilt, Çeviri: Dr. S›tk› Gülle, Huzur Hadis, 2. cilt, Gonca Yay›nevi,
Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str. 800 ‹stanbul, 1997, 552/11
121- Buhari, Huccetü'l ‹slam ‹mam 137- Ebu Davud, III, 496-497, nu:
Gazali, ‹hya'u Ulum'id-din, 2. cilt, 3840; Nesai, VII, 207-209; Prof. Dr.
Çeviri: Dr. S›tk› Gülle, Huzur Ali Yard›m, Peygamberimizin
Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str. 800 fiemaili, Damla Yay›nevi, 3 Bask›,
122- T›rmizi; Huccetü'l ‹slam ‹mam ‹stanbul, 1998, str. 219
Gazali, ‹hya'u Ulum'id-din, 2. cilt, 138- G.Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El
Çeviri: Dr. S›tk› Gülle, Huzur Hadis, 2. cilt, Gonca Yay›nevi,
Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str. 800 ‹stanbul, 1997, 552/5
123- Ibid, str. 800 139- Ibid, 549/1
124- G.Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El 140- Buhari ve Müslimde ayn›
Hadis, 2. cilt, Gonca Yay›nevi, anlamda rivayetler yer al›r. Huccetü'l
‹stanbul, 1997, 521/4 ‹slam ‹mam Gazali, ‹hya'u Ulum'id-
125- Ibid, 545/4 din, 2. cilt, Çeviri: Dr. S›tk› Gülle,
126- Ibid, 545/5 Huzur Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str.
127- ‹bn Sa'd Tabakat, I, 398-399; 804
Mecme'uz Zevaid, VIII, 282; el- 141- Haydar Hatipo¤lu, Sünen-i ‹bni
Metalib'ül-Aliye, IV, 25; Behcet'ül Mace Tercemesi ve fierhi, Kahraman
259
Yay›nlar›, 9. cilt, ‹stanbul 1983, str. S›tk› Gülle, Huzur Yay›nevi, ‹stanbul
62 1998,, str. 444
142- Ibid, str. 70 161- Tirmizi; Huccetü'l ‹slam ‹mam
143- Ibid, str. 209 Gazali, ‹hya'u Ulum'id-din, 2. cilt,
144- Ibid, str. 213 Çeviri: Dr. S›tk› Gülle, Huzur
145- Ibid, str. 73 Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str. 814
146- G.Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El 162- ‹mam Muhammed Bin
Hadis, 2. cilt, Gonca Yay›nevi, Muhammed bin Süleyman er-Rudani,
‹stanbul, 1997, 521/15 Büyük Hadis Külliyat›, Cem'ul-fevaid
147- Ar›zat'ül Ahzevi fierhu Sünen'it min Cami'il-usul ve Mecma'iz-zevaid,
Tirmizi, VIII, 89-90, Prof. Dr. Ali cilt 5, ‹z Yay›nc›l›k, str. 33
Yard›m, Peygamberimizin fiemaili, 163- Ibid, str. 33
Damla Yay›nevi, 3 Bask›, ‹stanbul, 164- Ibid, str. 33
1998, str. 255, 165- Ibid, str. 34
148- Prof. Dr. Ali Yard›m, 166- Ibid, str. 34
Peygamberimizin fiemaili, Damla 167- Ibid, str. 33
Yay›nevi, 3 Bask›, ‹stanbul, 1998, str. 168- Ibid, str. 32
261 169- Ibid, str. 32
149- G. Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El 170- Huccetü'l ‹slam ‹mam Gazali,
Hadis, 2. cilt, Gonca Yay›nevi, ‹hya'u Ulum'id-din, 2. cilt, Çeviri: Dr.
‹stanbul, 1997, 521/17 S›tk› Gülle, Huzur Yay›nevi, ‹stanbul
150- Ibid, 521/18 1998, str. 459
151- Haydar Hatipo¤lu, Sünen-i ‹bni 171- Ibid, str. 443
Mace Tercemesi ve fierhi, Kahraman 172- Tirmizi, ibni-mace; ‹mam
Yay›nlar›, 9. cilt, ‹stanbul 1983, str. Gazali, Huccetü'l ‹slam ‹mam Gazali,
75 ‹hya'u Ulum'id-din, 4. cilt, Çeviri: Dr.
152- Konyal› Mehmed Vehbi, Tam S›tk› Gülle, Huzur Yay›nevi, ‹stanbul
Metni Sahih-i Buhari, 4. cilt, Üçdal 1998, str. 570
Neflriyat, ‹stanbul 1993, str. 64-65 173- Konyal› Mehmed Vehbi, Tam
153- ‹mam Gazali, ‹hya'u Ulum'id- Metni Sahih-i Buhari, 4. cilt, Üçdal
din, 2. cilt, Huzur Yay›nevi, ‹stanbul Neflriyat, ‹stanbul 1993, str. 304
1998, str. 16 174- Ibid, str. 260
154- Ibid, 1. tom, str. 295 175- Kütüb-i Sitte, Muhtasar›
155- Huccetü'l ‹slam ‹mam Gazali, Tercüme ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim
‹hya'u Ulum'id-din, 2. cilt, Çeviri: Dr. Canan, 15. cilt, Akça¤ Yay›nlar›,
S›tk› Gülle, Huzur Yay›nevi, ‹stanbul Ankara, str. 209
1998, str. 795-796 176- Buhari ve Müslim; Huccetü'l
156- ‹mam Muhammed Bin ‹slam ‹mam Gazali, ‹hya'u Ulum'id-
Muhammed bin Süleyman er-Rudani, din, 3. cilt, Çeviri: Dr. S›tk› Gülle,
Büyük Hadis Külliyat›, Cem'ul-fevaid Huzur Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str.
min Cami'il-usul ve Mecma'iz-zevaid, 152
cilt 5, ‹z Yay›nc›l›k, str. 33 177- Kütüb-i Sitte, Muhtasar›
157- Ibid, str. 34 Tercüme ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim
158- Huccetü'l ‹slam ‹mam Gazali, Canan, 16. cilt, Akça¤ Yay›nlar›,
‹hya'u Ulum'id-din, 2. cilt, Çeviri: Dr. Ankara, str. 239
S›tk› Gülle, Huzur Yay›nevi, ‹stanbul 178- Ibid, str. 239
1998, str. 801 179- Buhari ve Müslim; Huccetü'l
159- Bezzar, Ebu Yala, Taberani; ‹slam ‹mam Gazali, ‹hya'u Ulum'id-
Huccetü'l ‹slam ‹mam Gazali, ‹hya'u din, 3. cilt, Çeviri: Dr. S›tk› Gülle,
Ulum'id-din, 3. cilt, Çeviri: Dr. S›tk› Huzur Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str.
Gülle, Huzur Yay›nevi, ‹stanbul 315
1998, str. 111 180- Tirmizi; Huccetü'l ‹slam ‹mam
160- Huccetü'l ‹slam ‹mam Gazali, Gazali, ‹hya'u Ulum'id-din, 3. cilt,
‹hya'u Ulum'id-din, 2. cilt, Çeviri: Dr. Çeviri: Dr. S›tk› Gülle, Huzur
260
Harun Yahya
Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str. 425 199- Kütüb-i Sitte, Muhtasar›

181- Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Tercüme ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim
Tercüme ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim Canan, 2. cilt, Akça¤ Yay›nlar›,
Canan, 2. cilt, Akça¤ Yay›nlar›, Ankara, str. 508
Ankara, str. 448 200- Ibid, str. 507
182- Ibid, str. 450 201- Müsned, 4:194; Müslim, 4:1807,
183- Ibid, str. 450-51 Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Tercüme ve
184- fierhi, Prof. Dr. ‹brahim Canan, 2.
http://www.diyanetvakfi.dk/cocuk/hik cilt, Akça¤ Yay›nlar›, Ankara, str.
aye/cocuksevgisi/cocuksevgisi.htm 506-507
185- Kütüb-i Sitte, Muhtasar› 202- http://www.sevde.de/Pey-
Tercüme ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim ornek/peygamberimizin-ahlaki.htm
Canan, 15. cilt, Akça¤ Yay›nlar›, 203- G.Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El
Ankara, str. 209 Hadis, 1. cilt, Gonca Yay›nevi,
186- ‹mam Muhammed Bin ‹stanbul, 1997,
Muhammed bin Süleyman er-Rudani, 13/10
Büyük Hadis Külliyat›, Cem'ul-fevaid 204- Kütüb-i Sitte, Muhtasar›
min Cami'il-usul ve Mecma'iz-zevaid, Tercüme ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim
cilt 5, ‹z Yay›nc›l›k, str. 135 Canan, 2. cilt, Akça¤ Yay›nlar›,
187- Ibid, str. 136 Ankara, str. 498
188- Kütüb-i Sitte Muhtasar› 205- Ibid, str. 512
Tercüme ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim 206- Ibid, str. 512
Canan, 16. cilt, Akça¤ Yay›nlar›, 207- Ibid, str. 515
Ankara, str. 519 208- Ibid, str. 506
189- Ibid, str. 508 209- Hasan B. Süfyan Müsnedi'nde
190- Ibid, str. 508 aktar›lm›flt›r; Huccetü'l ‹slam ‹mam
191- Ibid, str. 509 Gazali, ‹hya'u Ulum'id-din, 2. cilt,
192- Haydar Hatipo¤lu, Sünen-i ‹bni Çeviri: Dr. S›tk› Gülle, Huzur
Mace Tercemesi ve fierhi, Kahraman Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str. 105
Yay›nlar›, 9. cilt, ‹stanbul 1983, str. 210- G.Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El
82 Hadis, 2. cilt, Gonca Yay›nevi,
193- Kütüb-i Sitte, Muhtasar› ‹stanbul, 1997, 531/7
Tercüme ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim 211- Ebu Davud., nikah 39, (21347);
Canan, 2. cilt, Akça¤ Yay›nlar›, Tirmizi. Nikah 42, (11407); Kütüb-i
Ankara, str. 510 Sitte, Muhtasar› Tercüme ve fierhi,
194- Konyal› Mehmed Vehbi, Tam Prof. Dr. ‹brahim Canan, 16. cilt,
Metni Sahih-i Buhari, 2. cilt, Üçdal Akça¤ Yay›nlar›, Ankara, str. 66
Neflriyat, ‹stanbul 1993, str. 411 212- Müslim, Rada 46, (1462);
195- http://www.sevde.de/Pey- Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Tercüme ve
ornek/peygamberimizin-ahlaki.htm fierhi, Prof. Dr. ‹brahim Canan, 16.
196- Müslim, Fezail 80, (2329); cilt, Akça¤ Yay›nlar›, Ankara, str. 68
Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Tercüme ve 213- Müslim, Rada 64, (1467); Nesai,
fierhi, Prof. Dr. ‹brahim Canan, 15. Nikah 15, (6,69); Kütüb-i Sitte,
cilt, Akça¤ Yay›nlar›, Ankara, str. Muhtasar› Tercüme ve fierhi, Prof.
369 Dr. ‹brahim Canan, 15. cilt, Akça¤
197- Vesail, Ebvab-› Ahkam-ül- Yay›nlar›, Ankara, str. 514
Evlad, 4.bab, 4.haber-Meflkiniden 214- Nesai, Tirmizi ve Hakim'in de
naklen; Hüseyin Hatemi, ‹lahi yaklafl›k anlamda rivayetleri vard›r.;
Hikmette Kad›n, Birleflik Yay›nc›l›k, Huccetü'l ‹slam ‹mam Gazali, ‹hya'u
4. bask›, ‹stanbul, 1999, str. 72 Ulum'id-din, 2. cilt, Çeviri: Dr. S›tk›
198- Kütüb-i Sitte, Muhtasar› Gülle, Huzur Yay›nevi, ‹stanbul
Tercüme ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim 1998, str. 105
Canan, 2. cilt, Akça¤ Yay›nlar›, 215- Tirmizi; Huccetü'l ‹slam ‹mam
Ankara, str. 511 Gazali, ‹hya'u Ulum'id-din, 2. cilt,
261
Çeviri: Dr. S›tk› Gülle, Huzur 231- Ibid, str. 224

Yay›nevi, ‹stanbul 1998, str. 10 232- Ibid, str. 224
216- Warren Treadgold, A History of 233- ‹bni Sa'd, Tabakat, 1:260, Salih
the Byzantine State and Society, Suruç, Kainat›n Efendisi
Stanford University Press, 1997, str. Peygamberimizin Hayat›, Yeni Asya
287-299 Yay›nlar›, ‹stanbul, 1998, str. 225
217- Ibid, str. 287-299 234- Taberi, 3/91, Salih Suruç,
218- Elmal›l› Hamdi Muhammed Kainat›n Efendisi Peygamberimizin
Yaz›r, Kuran-› Kerim Tefsiri, Hayat›, Yeni Asya Yay›nlar›,
http://www.kuranikerim.com/ ‹stanbul, 1998, str. 225
telmalili/isra.htm 235- Cevdet Pafla, K›sas-› Enbiya ve
219- ‹mam Taberi, Taberi Tefsiri, 5. Tevanih-i Hülefa, 1:182, Salih Suruç,
cilt, Ümit Yay›nc›l›k, ‹stanbul, str. Kainat›n Efendisi Peygamberimizin
2276, Hayat›, Yeni Asya Yay›nlar›,
220- Kütüb-i Sitte, Muhtasar› ‹stanbul, 1998,str. 225
Tercüme ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim 236- H.G. Wells, A Short History of
Canan, 15. cilt, Akça¤ Yay›nlar›, the World,
Ankara, str. 420 http://www.bartleby.com/86/41.html;
221- H.U. Rahman, ‹slam Tarihi http://www.
Kronolojisi, Birleflik Yay›nc›l›k, encyclopedia.com/printablenew/2555
‹stanbul 1995, str. 70-71 5.html
222- Kütüb-i Sitte, Muhtasar› 237- Suyuti, Cami'üs Sagir, 3/211;
Tercüme ve fierhi, Prof. Dr. ‹brahim Ahmed bin Hanbel, Müsned, 2/492
Canan, 15. cilt, Akça¤ Yay›nlar›, 238- ‹mam fiarani, Ölüm-K›yamet-
Ankara, str. 416 Ahiret ve Ahir Zaman Alametleri,
223- Bedir Yay›nevi, ‹stanbul, str. 454
http://www.mustakiim.de/Islam/Islam 239- H. Akda¤ - M. Sevgili, Son
%20Tarihi/bilgi5.htm Zamanlarla ‹lgili Hadisler, Tekin
224- Ibid, Kitabevi, 1986, str. 85; Kitabül
225- M.G.S. Hodgson, ‹slam'›n Burhan Fi Alametil Mehdiyyil Ahir
Serüveni, 1. cilt, ‹z Yay›nc›l›k, Zaman (Ahir Zaman Mehdi'sinin
‹stanbul, 1993, str. 61 Alametleri), Gonca Yay›nevi,
226- Taberi, 1:260; Taberi, 3:91, ‹stanbul, 1986, str. 27
‹nsanü'l-Uyun, 3:292, Salih Suruç, 240- Ali bin Hüsamüddin, Kitabül
Kainat›n Efendisi Peygamberimizin Burhan Fi Alametil Mehdiyyil Ahir
Hayat›, Yeni Asya Yay›nlar›, Zaman (Ahir Zaman Mehdi'sinin
‹stanbul, 1998, str. 223 Alametleri), Gonca Yay›nevi,
227- Taberi, 3/91, Salih Suruç, ‹stanbul, 1986, str. 38
Kainat›n Efendisi Peygamberimizin 241- ‹mam fiarani, Ölüm-K›yamet-
Hayat›, Yeni Asya Yay›nlar›, Ahiret ve Ahir Zaman Alametleri,
‹stanbul, 1998, str. 223 Bedir Yay›nevi, ‹stanbul, str. 440
228- ‹bn'i Sad, Tabakat, 1:260, Salih 242- G.Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El
Suruç, Kainat›n Efendisi Hadis, 2. tom, Gonca Yay›nevi,
Peygamberimizin Hayat›, Yeni Asya ‹stanbul, 1997, 448/8; ‹mam-i
Yay›nlar›, ‹stanbul, 1998, str. 223 fia'rani, Ölüm K›yamet ve Dirilifl,
229- Taberi, 1:260; Taberi, 3:91, Pamuk Yay›nlar›, ‹stanbul, 1998, str.
‹nsanü'l-Uyun, 3:292, Salih Suruç, 480
Kainat›n Efendisi Peygamberimizin 243- H. Akda¤ - M. Sevgili, Son
Hayat›, Yeni Asya Yay›nlar›, Zamanlarla ‹lgili Hadisler, Tekin
‹stanbul, 1998, str. 223 Kitabevi, 1986, str. 97
230- Taberi, 3/91, Salih Suruç, 244- ‹mam-› fia'rani, Ölüm K›yamet
Kainat›n Efendisi Peygamberimizin ve Dirilifl, Pamuk Yay›nlar›, ‹stanbul,
Hayat›, Yeni Asya Yay›nlar›, 1998, str. 468
‹stanbul, 1998, str. 223-224 245- Ali bin Hüsamüddin, Kitabül
262
Harun Yahya
Burhan Fi Alametil Mehdiyyil Ahir Alamatil Mehdiyyil Muntazar

Zaman (Ahir Zaman Mehdi'sinin (Beklenen Mehdi'nin Alametleri),
Alametleri), Gonca Yay›nevi, fiafak Yay›nevi, Manisa, 1985, str.
‹stanbul, 1986, str. 59 47
246-Sahih-i Müslim, 11/320 262- Ali bin Hüsamüddin, Kitabül
247- Riyazü's Salihin, 3/332 Burhan Fi Alametil Mehdiyyil Ahir
248- ‹smail Mutlu, K›yamet Zaman (Ahir Zaman Mehdi'sinin
Alametleri, Mutlu Yay›nc›l›k, Alametleri), Gonca Yay›nevi,
‹stanbul, 1999, str. 138 ‹stanbul, 1986, str. 26
249- Heytemi Ahmet ‹bn-i Hacer-i 263- Heytemi Ahmet ‹bn-i Hacer-i
Mekki, El Kavlul Muhtasar Fi Mekki, El Kavlul Muhtasar Fi
Alamatil Mehdiyyil Muntazar Alamatil Mehdiyyil Muntazar
(Beklenen Mehdi'nin Alametleri), (Beklenen Mehdi'nin Alametleri),
fiafak Yay›nevi, Manisa, 1985, str. fiafak Yay›nevi, Manisa, 1985, str.
47 49
250- ‹mam fiarani, Ölüm-K›yamet- 264- Ibid, str. 49
Ahiret ve Ahir Zaman Alametleri, 265- G.Ahmed Ziyaüddin, Ramuz El
Bedir Yay›nevi, ‹stanbul, str. 440 Hadis, 2. tom, Gonca Yay›nevi,
251- Heytemi Ahmet ‹bn-i Hacer-i ‹stanbul, 1997, 476/11
Mekki, El Kavlul Muhtasar Fi 266- Ibid, 1. tom, 187/2
Alamatil Mehdiyyil Muntazar 267- Ibid, 277/6
(Beklenen Mehdi'nin Alametleri), 268- ‹mam-› fia'rani, Ölüm K›yamet
fiafak Yay›nevi, Manisa, 1985, str. ve Dirilifl, Pamuk Yay›nlar›, ‹stanbul,
54 1998, str. 468
252- Ibid, str. 54 269- Buhari, Fiten, 25; Ahmed bin
253- Ali bin Hüsamüddin, Kitabül Hanbel, Müsned, 2/313
Burhan Fi Alametil Mehdiyyil Ahir 270- Ibid, 2/313
Zaman (Ahir Zaman Mehdi'sinin 271- H. Akdag - M. Sevgili, Son
Alametleri), Gonca Yay›nevi, Zamanlarla ‹lgili Hadisler, Tekin
‹stanbul, 1986, str. 32 Kitabevi, 1986, str. 95
254- ‹mam Rabani, Mektubat-› 272- ‹mam-› fia'rani, Ölüm K›yamet
Rabbani, Çev. Abdulkadir Akçiçek, ve Dirilifl, Pamuk Yay›nlar›, ‹stanbul,
‹stanbul Da¤›t›m A.fi., ‹stanbul, 1998, str. 471
2/1170 273- Ibid, str. 471
255- Ali bin Hüsamüddin, Kitabül 274- Heytemi Ahmet ‹bn-i Hacer-i
Burhan Fi Alametil Mehdiyyil Ahir Mekki, El Kavlul Muhtasar Fi
Zaman (Ahir Zaman Mehdi'sinin Alamatil Mehdiyyil Muntazar
Alametleri), Gonca Yay›nevi, (Beklenen Mehdi'nin Alametleri),
‹stanbul, 1986, str. 35 fiafak Yay›nevi, Manisa, 1985, str.
256- ‹smail Mutlu, K›yamet 53
Alametleri, Mutlu Yay›nc›l›k, 275- Ali bin Hüsamüddin, Kitabül
‹stanbul, 1999, str. 166 Burhan Fi Alametil Mehdiyyil Ahir
257- ‹mam fiarani, Ölüm-K›yamet- Zaman (Ahir Zaman Mehdi'sinin
Ahiret ve Ahir Zaman Alametleri, Alametleri), Gonca Yay›nevi,
Bedir Yay›nevi, ‹stanbul, str. 461 ‹stanbul, 1986, str. 69
258- Necati Özfatura, Kurtlar 276- Heytemi Ahmet ‹bn-i Hacer-i
Sofras›nda Ortado¤u, Ad›m Mekki, El Kavlul Muhtasar Fi
Yay›nc›l›k, 1983, str. 175 Alamatil Mehdiyyil Muntazar
259- Hürriyet, 23 Ocak 1991 (Beklenen Mehdi'nin Alametleri),
260- Necati Özfatura, Kurtlar fiafak Yay›nevi, Manisa, 1985, str.
Sofras›nda Ortado¤u, Ad›m 43
Yay›nc›l›k, 1983, str. 175 277- Ibid, str. 43
261- Heytemi Ahmet ‹bn-i Hacer-i 278- M. Encarta Encyclopedia 2000,
Mekki, El Kavlul Muhtasar Fi “Aging”
263

Muhammed A.S. - Harun Yahya

Cargado por

Información del documento

Título original

Derechos de autor

Formatos disponibles

Compartir este documento

Compartir o incrustar documentos

Opciones para compartir

¿Le pareció útil este documento?

¿Este contenido es inapropiado?

Copyright:

Formatos disponibles

Muhammed A.S. - Harun Yahya

Cargado por

Copyright:

Formatos disponibles

^ITAOCU

Darvinizam, koji negira stvaranje, a samim

ao {to je i Allah, d`. {., saop}io ajetom "... nego je

K Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik... " (Al-

a je Muhammed, a. s., posjedovao najljep{i moral,

D Allah, d`. {., saop}io je u Kur'anu slijede}im rije~ima:

Nun. Tako Mi kalema i onoga {to oni pi{u, ti nisi,

neposlu{an svome Gospodaru - patnje na Velikom

Hamid Ayta~. D`eli-sulus levha. U navedenom hadis-i {erifu Pejgamber je rekao da

srcima va{im ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i

Uzorna bogobojaznost na{eg Pejgambera

odlaze veseli. Reci: "Dogodit }e nam se samo ono {to

onome {to ti govori{, i Allah naredi da se ono {to oni

Had`i Nazif Bey. Kur'anski ajet: "A ti nikako ne misli da

neda}om, sa ne~im {to mu se ne svi|a, razmi{ljaju}i o

Ne o~ekuju}i nikakvu nagradu od ljudi,

Reci: "Ne tra`im ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja

Muhammedovo, a. s., uzorno strpljenje

situacijama se obra}ao Allahu, d`. {., i od Njega pomo} tra`io,

Na{ Pejgamber se uvijek tolerantno odnosio

G. Mesara kolekcija, kaligrafija, Esma-i Nebi, kur'anski ajet:

bili su uvijek za one koji su sjedili pored njega. Uporedo

Uzorna pravednost na{eg Pejgambera

ako im bude{ sudio, sudi im pravo jer Allah voli

uzor u kontekstu me|usobnih odnosa pripadnika razli~itih

"@ivoti Ned`ranlija i onih {to su u njihovoj pratnji, njihova

Ako te neki od mnogobo`aca zamoli za za{titu, ti ga

Pokornost Poslaniku, a. s., zna~i pokornost

Oni koji su poslu{ni Allahu i

vjernicima. Na primjer, u jednom

pokoravanja Allah, d`. {., na slijede}i

vjernicima donijeti ljepotu i

Poslanik je mudro upozoravao ljude, na na~in

Allah dobro zna {ta je u srcima njihovim, zato se ti ne

Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da

U svojim govorima Muhammed, a. s., uvijek je

Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji; nema drugog

Muhammed, a. s., bio je "donosilac radosnih

na ovom svijetu dobri uvijek pobje|ivati, a da ih na Ahiretu

Allahova nare|enja i koji se pridr`ava Poslanikovog morala

Muhammed, a. s., je muslimane podsje}ao da je

Muhammed, a. s., oslobodio je muslimane od

ljudi, {ta drugi misle, osu|uju i ne odobravaju. Zbog toga su

Muhammed, a. s., bio je veoma blag i milostiv

Poslanikovo tra`enje oprosta i ~injenje dove za

...I kad oni zatra`e dopu{tenje od tebe zbog kakva posla

Zekjat koji je Muhammed, a. s., uzimao radi

Muhammed, a. s., se konsultirao sa vjernicima

pitanje vezati odlukom ili rezultatom, za vjernike,

nare|enja i dobro poznavati Muhammeda, a. s.

Allah, d`. {., je Muhammedu, a. s., dao ugled i

ali oni za slavu svoju ne haju (Al-Mu'minun, 71).

Muhammedova, a. s., profinjenost i u~tivost

O, vjernici, ne ulazite u sobe

Poslanikovu jedinstvenu ljubaznost

Muhammed, a. s., je uvijek bio pod za{titom

Stranica desno: Hafiz Halil Efendi, kaligrafski rad, Sure Al-Fatiha

The Kaid Bey Mosque in

Zna~aj koji je Resulullah pridavao ~isto}i

pa`nju samo zbog va{e molitve..." (Al-Furqan, 77) dova

ao {to je Allah, d`. {., i saop}io u ajetu "Zato ti pozivaj

K i budi istrajan, onako kako ti se nare|uje..." (A{-[ura,

Muhammed, a. s., je ljudima saop}io da je