Priredila: Tanja panji, prof.

Srednja kola Pakrac

 1857. zbirka pjesama Cvjetovi zla temelj modernoj poeziji: novi senzibilitet, novo shvaanje ljepote, nova urbana sredina izazvala je burnu reakciju zbog uvrede javnoga dudorea sudski proces novano kanjen zbog 6 spornih pjesama: Leta, Nakit, Lezbos, Proklete ene, Preveseloj i Vampirove preobrazbe

 oksimoron (konotira pjesnikovu razapetost i podvojenost, ambivalentnost:

ljepota runoa duhovno materijalno boansko sotonsko dobro zlo tenja za spasenjem elja za propadanjem) ideja B. prijatelja, novinara Hippolyta Baboua (Baudelaire je razmiljao o naslovu Limb)

naslov upuduje na ljepotu zla i ljepotu koja se otima zlu

Stroga arhitektonika kompozicije

prvotno zamiljena kao zbirka od 100 pjesama Baudelaire je dopunjavao zbirku konana verzija sadri vie od 200 pjesama sklad vanjske organizacije pjesama u 6 ciklusa s unutarnjom kompozicijom (teme i motivi rasporeeni u gradaciji)

Osnovna tema
razdrti dvogubi ovjek, smjeten u metafizikom meuprostoru izmeu Ideala i zbiljskog Spleena /ame, dosade/, izmeu uzleta i pada, u ozbiljenom prostoru modernog amilita Parizu

 otjelotvorenje tamnog i podzemnog; razvrat, dosada, halucinacije, destrukcija, razapetost izmeu Cvjetova kojima tei i Zla koje vlada svijetom ironina pobuna protiv Boga (uzlet i pad); cilj je nadvladati (amu) i osmisliti egzistenciju (Litanije Sotoni, Abel i Kain) odnos mrtvog i ivog; trijumf smrti kao smirenog svretka ljudske egzistencije

itatelju
Glupost, zabluda, grijeh i sitniavost Gospodari su nam tijela i saznanja, I hranimo svoja ljupka pokajanja Kao to prosjaci hrane uiavost. Grijesi su nam tvrdi, a kajanja kratka: Za svako priznanje neka skupo plate, I onda se noge u kaljuu vrate Jer je sve oprala jedna suza slatka. Tijesno, komeavo ko milijun glista U naem mozgu bani puk Demona, A kad diemo smrt je rijeka ona to gluho jaduje i uvijek je ista. Ako obljub, otrov, bodei i ice Jo nisu izvezli vesele uzorke Na prostome platnu sudbine pregorke, To je samo zato to smo kukavice. Ali ni akali, pantere i kuje, Majmuni, pauci, jastrebi i zmije, Najgadnije nakaze to ih zemlja krije U bestidnom vrtu kojim porok ruje Nisu zbilja runi, zbilja zlobno strani! Bez ikakve kretnje, bez ikakve buke, Svjetove razara bez najmanje muke I u jednom zijevu guta svemir prani Jedino Dosada! Kroz beskrajne sate Dok sanja vjeala, pui lulu skromnu. Zna je, itatelju, nakazicu lomnu, Hipokrite stari moj jednaki brate!

Na jastuku od zla Satana Golemi Nae due njie i njie sve bolje, Da skupocjen metal cijele nae volje Premudrom kemijom u dim i prah spremi.
ivi avo dri niti to nas miu! Mi ljubimo stvari sve gadnije i nie, Svakoga dana Paklu za korak smo blie I ne gade nam se smradovi to niu. Ko razvratnik jadni to ljubi i jede Izmuenu dojku prastare bludnice, Uitak hodemo, ali bez sudnice, Dok se god iz njega barem kapi cijede.

 programatska pjesma *doslovna razina ptica, rtva okrutnosti dokonih mornara * pjesnika, umjetnika, duhovno izdignutog bia, koje se grubim pragmatiarima ini bijednim i smijenim

 egocentrizam, muna samoralamba tjeskobe i duevne lomljivosti svijest o obliku; ljepota = oblik (sklonost perfekcionizmu izraza, formalnoj dotjeranosti stihova) u velegradskom smedu sluti tajanstvenu ljepotu ista i bizarna ljepota; uvjeren je da iz runode moe stvoriti aroliju ljepote i iritacije itatelja

 jezikoslovac Pierre Guiraud uoava zgunjavanje kljunih rijei u tzv. stilistikim poljima, po horizontali i vertikali, Neba, Pakla, Zemlje i Sna

mrnja prema stoljedu trgovine, tenja za nadrealnim vrijednostima, naglaena senzualnost zdruena s nevjerojatnom sposobnodu analize i apstraktnog zakljuivanja; estetika oka i kontrasta Pjesma je: ritmika kreacija ljepote, osebujna glazba rijei (Poe, Filozofija kompozicije)

vezanost uz romantiarske ideje: nadahnude estokim strastima, ljepotom neobinoga, egzotinoga, neprirodnoga polazite B. poezije

sklonost antitetikom, povezivanju oprenosti (konetuoznost, oksimoron); nabrajanja i usporeivanje (gomilanje, barokno obilje); birani leksik

larpurlartitizam kult ljepote forme, ali personalizacija i subjektivnost

Baudelaire - Poe

 Pjesme Josepha Delormea, 1829. 4 elementa slinosti:

unutranji krdanski osjedaj koji probija na povrinu u razliitim kompleksima grijeha kritika inteligencija: bogatstvo lucidnih opservacija pjesniki senzibilitet za ambijent, duu i duh Pariza prihvadanje proze kao ravnopravne poeziji/ prozaizam poezije

Bol i srea
bol je ishodite poeziji, a poezija je utoite boli za njega je sreda neto banalno, sretan ovjek je obino prazan ovjek sretan ovjek je izgubio tenziju svoje due, a to je ovjekov pad na dnu nas ekaju vrhunska otkrida patnja i bol su neto otmjeno, a otmjenost obvezuje tako i bol obvezuje ovjeka da se ne uputa u "ljubakanje" s tzv. "prirodnim ljepotama" i da ne trai u ivotu tzv. "sredu" putem patnje dolazi se do spoznaje istog postojanja, a postojede bide u boli osjeda sebe kao bide koje postoji
(Jean-Paul Sartre, Baudelaire)

1859. prvi je upotrijebio pojam modernitet

Dante jedne posrnule epohe

Estetike zanimljivosti, Romantina umjetnost

dnevniki zapisi Moje razgolieno srce

preveo je Poeova djela na francuski jezik

zbirka Spleen Pariza, Male pjesme u prozi