Novac i magija

Pie: Irina Studenkova http://www.sinteza.org/novac_magija.htm

Hans Crristoph Binswanger, 80- godinji ekonomski strunjak, u svojoj knjizi Novac i magija analizira modernu ekonomiju i to na osnovama Goetheovog Fausta. Kao temelj za svoju tragediju Goethe je uzeo legendu o alkemiaru Faustu iz 16. stoljea koji je prodao avolu duu u zamjenu za mo i uitak. Goethe, veliki dalekovidni duh, prepoznao je pred kakvim zahtjevima i opasnostima stoji ekonomija u razvoju. Preko deset godina Goethe je bio na Weimarskom dvoru privredni i financijski ministar, tako da se s ekonomskim pitanjima intenzivno bavio. Faust je ovjek koji tei za sreom i ispunjenjem. On nije mogao dostii to to mu je Mefisto obeao u zamjenu za duu, ni u ljubavi prema Greti tako povezanoj sa zadovoljstvom i poudom, a ni u svojim putovanjima kroz mistini svijet duhova. Na kraju svog ivota, Faust je dobio od cara pravo zadobivanja komada zemlje od mora prokopavanjem kanala. Pretvaranje u ekonomski korisno zemljite deava se na raun dvoje starih parova ije su kuice i vrtovi bezobzirno rtvovane projektu zadobivanja zemljita a koji su od straha pali obezdueni. U trenutku kad Faust misli da je postigao svoj najvii cilj, on oslijepi. uje kopanje radnika i misli da oni zadobivaju novu zemlju, ali u stvarnosti samo kopaju grob. Da unato svemu Mefisto nije zadrao Faustovu duu, pokazuje Goetheovu optimistiku sliku ovjeka. On je na zlo gledao kao na dinamiki dio one snage koja postie dobro. Kada je Faust pitao Mefista pri prvom susretu tko je on, ovaj je odgovorio: ..Dio sam one sile koja uvijek hoe zlo, a uvijek dobro postie Ja sam onaj dio, od dijela koji na poetku bijae sve, dio sam tame koja raa svjetlo. Faustova dua na kraju biva spaena od viih sila, kako je Goethe objasnio Onog, tko se doista trudi, moemo izbaviti. Binswangerovo promatranje tragedije je fascinantno. Bavi se meu ostalim i sa scenom u carskoj palai iz Fausta II 1. in, u kome se radi o zadobivanju novca. Da bi cara koji je bankrotirao, opskrbili financijskim sredstvima, avo tj. Mefisto daje na tampanje papirni novac sa

carevim potpisom. Zalog su rudna blaga koja se jo nalaze neiskopana u zemljitu carstva. Tako postaje neto to nema svoju realnu vrijednost-papir, sredstvo plaanja, ekonomski stimulans. Binswanger to ovako tumai: Moderna privreda, u kojoj centralnu ulogu igra proizvodnja papirnog novca, je nastavak alkemije ali s drugim sredstvima. Njegova knjiga poinje tvrdnjom da je prije svega Faust II nevjerojatno aktualan. Poetkom 19. stoljea Goethe je vidio unaprijed ono u to smo svi sada uvjereni: da je privredni rast od osobitog znaaja za vanjski razvoj ovjeanstva. Posebno u vremenima kreditnih kriza je Goetheovo remekdjelo kljuni tekst, objanjava Binswanger. Prema legendi Faust je bio alkemiar. tampanje papirnog novca ima izvjestan magijski karakter. Ekonomisti ele sa to manje trokova postii to veu dobit, kao i alkemiari sa malo sredstava zlato i vjeni ivot. Binswanger kae na to: Obiljeje magije je da se postie neto lako, bez truda i to brzo i neogranieno. Pomislite na maioniara koji jednim pokretom ruke izvlai iz rukava itav niz maramica. Umjesto da pretvara olovo u zlato, moderna privreda pretvara papir u novac. To stvaranje papirnog novca u modernoj privredi, nadrasta prirodne granice stvaranja vrijednosti. Mefisto je Fausta doveo na ideju da nagovori cara da tampa novac sa svojim potpisom. Mefisto kao dio one sile koja stalno eli zlo oekuje da e se putanjem novca u opticaj postii vea potronja zatim inflacija i kaos. Meutim Faust koristi novac u zadobivanju zemljita izmeu ostalog i tako potie ekonomiju. Na taj nain iznevjerio je Mefistova oekivanja koji stalno zlo eli i ponovo u izvjesnom smislu, postie dobro. Novostvoreni novac je investiran u stvaranje vrijednosti. To je alternativa za inflaciju. Faustov san prividno moe biti trajan. U Faustu car predaje privilegiju bankama da izdaju novanice i tako prave novac. I to je jo uvijek tako. Danas banke posjeduju licencu za rad sa iralnim novcem. Drava ih podrava tako to sav fiktivni novac pretvara u zakonsko sredstvo plaanja. Goetheov Faust kae Gospodarstvo zadobivam, imovinu. iralni novac moe postati imovina, realnost. S druge strane Goethe uvodi u komad tri divlja stvora, Raufebold, Habebald i Haltefest to je na njemakom jeziku jasno da se radi o sirovom nasilju, pohlepi i krtosti. ovjek je sebe proglasio gospodarom sve tvorevine. U to vladanje prirodom spada takoer i vladanje prirodnim silama. Faust je snivao o tome da snagu plime i oseke koristi kao vjeite, neograniene i beskrajne izvore energije. Jer samo, mislio je, onaj tko prirodne sile podini moe stvarati vrijednosti a da ne ulae rad, taj moe vjeno ivjeti na ovom svijetu. Binswanger vidi Fausta kao prototip modernog ovjeka koji nema ispunjen trenutak. U svojoj poetnoj opkladi sa Mefistom Faust je ukljuio vrijeme. On e svoje vrijeme rado dati ako u nekom uzvienom trenutku bude mogao rei Zastani! Tako je lijepo. Bio je uvjeren da mu Mefisto ne moe nita ponuditi da bi ovo ikad izgovorio. Kada je ipak izgledalo da bi to moglo biti, jer je Faust u oduevljenju da je ovladao silama prirode izrekao predosjeaj tako velike sree, uivam sada u ovom uzvienom trenutku, otkucao je njegov as i pao je mrtav. Vladanje prirodom vodi do unitenja okolia. To je druga strana medalje. Goethe to u Faustu pokazuje kroz protjerivanje staraca iz idilinog ivota na obali. Taj ivot na obali moe se promatrati kao simbol za zadravanje na granici umjerenosti. U alkemiji Kamen mudrosti je sredstvo za pretvaranje olova u zlato. U Faustu kapital ima ulogu kamena, stvara sve vie mrtvog novca. U izvjesnom smislu se ovdje radi o dinaminom aspektu kapitalistikog sistema a time i nae prirode. Naa ekonomija, kao i naa priroda nema svoj krajnji cilj. Nikad neemo zavriti, nikad neemo dokuiti sreu jer lei zarobljena u trci prema neprekidnom napredovanju. Tehnoloki napredak i neograniena potronja za to potrebnih sirovina su prijetnja ovjeku i nose u sebi vlastiti kraj. Mi smo kao Faust koji je na kraju uvidio da je pregazio leeve kako bi ostvario svoj ekonomski projekt: vjenu sreu na ovom svijetu. Tako i investicijski bankari vide sebe kao gospodare Univerzuma, meutim tu ulogu oni ne mogu ispuniti i to onda vodi u financijsku krizu, mefistovski kaos. Kao i arobnjakov egrt, u jednom drugom Goetheovom djelu, prizvali su sile kojima ne mogu ovladati. Postizanje neprestanog ekonomskog rasta je kao i u Faustu, crvena nit ljudske tragedije.