SKULPTURA

Uski trgovi i tijesni prostori dalmatinskih gradica, njihove slabe privredne prilike, oprezna mletacka vlast koja je brisala i uklanjala javne spomenike ne-dozvoljavajuci da njine predstavnici sticu popularnost, nisu uvjetovali razvoj kiparstva. To vrijedi i za sjevernu Hrvatsku i za Istru. Plasticna umjetnost je na nasim podrucjima vrlo skromna i jos strogo vezana za arhitekturu ili za grobnu plastiku. Crkva je tijekom renesanse jednako kao u srednjem vijeku, glavni narucioc umjetnina, osim u Dubrovniku gdje drzavne i privatne narudzbe nadmasuju crkvene. Prevladavaju reljefi a puna skulptura je znatno rjeda i tematski ogranicena na likove svetaca smjestene u nise ili na oltare. Profani sadrzaji su rijetki ( portreti, povijesni ili mitoloski prikazi,..) dok je u ostaloj Europi to vrlo rasireno. Razlog pretezne vezanosti likovne umjetnosti za narudzbe tradicionalnog vjerskog tipa nije samo konzervativnost lokalnih narucitelja vec i njihovo lose imovinsko stanje. Skulptura nastaje i za potrebe komunalne vlasti, a ne samo Crkve, no i tada je prozeta vjerskom simbolikom ( npr. prikaz sveca zastitnika grada na stupovima,...). Djela nastala u roku od 150 godina zadrze elemente kasnogotike, renesanse te manirizma. Vrhunska ostvarenja u renesansnom i maniristickom stilu , s motivima all'antica vrlo su rijetka. Tu su autori kao Juraj Dalmatinac, Nikola Firentinac, Ivan Duknovi, Nikola Lazani, Pavao Gospodneti (jedna jedina sacuvana skulptura), Petar Martinov (prvi donosi renesansne motive na Jadran), Andrija Alei, Marko Andriji, Petar Trogiranin, Tripun Bokani i drugi. Cesto su na jednoj skulpturi radili vise majstora, pa je tesko sa sigurnoscu odrediti tko je sto izradio. PUTTI I NATPISNE PLOE Motiv putta je tipican za ranu renesansu i znak prepoznavanja. -Goticko-renesansna kustodija ( zidno svetohranite) iz crkve sv. Blaa u Vodnjanu iz 1451. : uz kasnogoticke elemente pojavljuju se putti koji pridrzavajau otvoreni svitak s natpisom. Ovi su putti skupa s onima nesto stairijim na Maloj esmi, u trijemu Knezeva dvora u Dubrovniku, i u apsidi krstionice sienske katedrale, prvi vjesnici renesanse u hrvatskim krajevima. -Portal trijema biskupske palace u Puli, koji vodi u katedralu, datiran je 1456.,ali on nije bi o izvorno graden za pulsku katedralu vec za crkvu u blizinu Pule. Opat Juraj je dao isklesati svoje ime na nadvratniku a na dovratniku svoj lik na tronu. Dovratnici i nadvratnik su prekriveni reljefima tipicni za toskansku renesanu: prikazani su nagi putti pjevaci i plesaci. -Natpis Jurja Dalamatinca na apsidi sibenske katedrale iz 1443. klesan je tesko citljivom siljastom gotickom minuskolom na pergameni koju drze dva putta ( spoj renesanse i gotike). -Natpis iz crkve sv. Spasa u Dubrovniku iz 1520. se nadovezuje na natpis Jurja Dalmatinvca u sibenskoj katedrali. Plocu je vjerojatno isklesao MARKO ANDRIJI, a to je ociti plod zrele humanisticko-renesansne orijentacije narucitelja i umjetnika ( npr, tekst u rimskoj kapitali, putti drze pergamenu, girlanda). Ipak jos je malo prisutna i gotika-motiv tankog dijamantnog okvira -U sjevernoj Hrvatskoj pocetke renesanse u skulpturi oznacava ploca s grbom i natpisom peujskog biskupa Sigismunda iz 1488. u urevcu. Nema putta vec vrlo realisticno isklesan vocni vijenac firentinskog podrijetla- klesar je bio iz budimskog kruga. -Ploca s grbom ugarskog povjesnicara Nikole Isthvanffya i njegove zene na nekadasnjem zupnom dvoru u Vinici kraj Varadina iz 1604. Na njoj je jedan putto koji drzo oba grba. -Kamen-ploa biskupa imuna Bratulia u zagrebackom biskupskom dvoru iz 1607: gore je tipican maniristicki kolaz razlicitih ukrasa (lovor, astragal, kimation, rozeta, maskeroni,..) sve obuhvaceno krasnim trakama i volutama. KROPIONICE,KRSTIONICE,PILA ZA VODU Skropionice se pretezito nalaze u unutrasnjosti crkve, no katkad su postavljene i s vanjske trane portala, osobito kod bratovtinskih, poljskih, zavjetnih i ladanjskih kapela i crkvica. U Dubrovniku puno crkva ima vanjske skropionice, negdje su cak i u klaustrima pokraj ulaza u crkvu. -Jedna od takvih je skropionica kasnogotickog portala crkve Gospe na Danama u Dubrovniku s plastinim okvirom i reljefima u rustikalnom mjesovitom stilu iz 1457. Nia sa skropionicom omedena je kaneliranim pilastrima a svod je u obliku skoljke. Ispod zdjele u reljefu je klesan veliki bokor s isklesanim akantusovim liscem. Na vrhu je ploca s 3 lika(Krist Svevladar s kuglom u

sredini, Ivan Krstitelj i prorok Izaija). To su pet kasnogoticki i renesansni motivi. Stil je lisen elegancije, vrlo rustikalan i skroman. -Jos neke od vanjskih skropionica nalaze se u klaustru franjevackog samostana u Dubrovniku, uz portal franjevacke crkve u Orebiima, uz portal franjevacke crkve na Otoku ( Badija) karj Korule,..itd. Skropionica u kotorskoj katedrali uzidana je u unutrasnosti rustikalno je oblikovana ali ima tipicne renesansne elemente i Krista Svevladara na akroteriju. Skropionice se postavljaju i kao slobodno stojece kamene posude iza ulaza. Sacuvano je malo goticko-renesansnih, npr. kropionica u crkvi sv. Mihovila u Koruli iz 15.st. nastali po uzoru na krstionicu sibenske katedrale Juraja Dalmatinca- 4 putta se drze za ruke i pridrzavaju zdjelu. - Isto na to krstionicu Jurja Dalmatinca nadovezuje se i krstionicka zdjela u trogirskoj katedrali koju je izradio vjerojatno Nikola Firentinac. Zadarske obitelji koje su narucivale izradu skropionica ostavljale bi grb obitelji na njima kao iskaz odanost pojedinim mjesnim crkvama. Skropionocama su vrlo slicne krstionice, koje su uglavnom nesto vecih dimenzija i bogatije ukrasene ( koji put imaju i poklopce u obliku tornjica). -Crkve Gospe od unja na Lopudu ima dvije vrlo slicne renesansne skropionice, jednostavnu kamenu kustodiju renesansnog stila i krstionicu. Krstionica je iz 1592. ukrasena je reljefima maniristickog stila s grbom obitelj Visconti u tipicnom rollwerk svitku. To je najzahtijevnija sacuvana krstionica iz kasnorenesansniog odnosno maniristickog stila. -U zupnoj crkvi sv. Anzelma u Ninu stoji velika kamena krstionica jednostvane izrade sa skoljkolikom zdjelom. -U crkvi sv Kuzma i Damjana u Lastovu sacuvala se jedina kamena krstionica u gotickorenesansnom stilu s grbom neke obirelji. Jos jedna krstionica maniristickog stila sacuvana je u korulanskoj katedrali nastala je zmedu 1604-07, sto se zna zbog isklesanog grba kneza koji je tada vladao. Ovoj skupini kamene crkvene opreme pripadaju i kamena pila (umivaonici) iz kojih se zahvacala voda, a nalaze se uglavnom u sakristijama i blagavaonicama. Najbrojnija pila su sacuvana u u Dubrovackoj Republici, no ima ih i drugdje. -Poznat je onaj iz sakristija franjevackog samostana na Poljudu u Splitu, zatim onaj u sakristiji franjevacke crkve na Badiji ( s glavama kerubina, rustikalnim maskeronom i kaneliranim pilasticima). Cini se da ih mjesne klesarske radionice proizvode serijiski, osobito za dubrovacke narucitelje. KUSTODIJE Ili svetohranista ( tabernakuli za cuvanje hostije, sveto ulje, evandelistara, relikvijara,..) uglavnom se nalaze na sjevernom zidu svetista. To su kao kameni ormarici cesto bogato ukraseni. Postojaje kustodija se u katolickim crkvama biljezi jos od 12.st. Nakon Tridenskog sabora1 postupno zamjenjuje kustodije s ciborijima ugradenim u trijumfalnu arhitekturu glavnog ili sporednog oltara ( to se radi zato sto se osporava Isusova nazocnost u posvecenoj hostiji). Stare kustodije su ili uklonjene ili prenamjenjene u ormarice. Oblik tih renesansnih kustodija potjece iz Firence (npr. Donatellov tabernakul za staru crkvu sv.. Petra u Rimu iz 1433, tabernakul Bernarda Rossellina u crkvi San Egidio u Firenci iz 1450., tabernakul Derideria da Settignana u csv. Lovru u Firenci iz 1461.). Prema svim tim uzorima nastaju svi ostali. Ivan Duknovi u suradnji s Minom da Fiesole 1476. klese tabernakul u Rimu za crkvu sv. Marka. Naravno da su domace kustodije 15. i 16. st. puno skromnije. U Istri sacuvan je najveci broj takvih kustodija radi blizine grada Venecije, gdje su bile radionice. - kustodija u crkvi sv. Nikole u Pazinu, nastala prema njemackom uzoru a ne firentinskom, sto znaci da nije u obliku ormarica vec kuica za Sveti sakrament, prislonjena na zid ljevo od oltara. Oblikovana je u kasnogotikom stilu. Djelo ljubljanskog kipara OSBALTA KITELLA ili njegove radionice a potjece iz 1540. Ormaric je uokviren plitkim nisama s reljefnim prikazima 4 evandelista a pociva na pilastru s refljefom stabla spoznaje dobra i zla.. Motivi su all'antica. Kustodija je primjer renesansnog obliovanja sto u Istri pod hadburskom vlascu dopire kroz Sloveniju.
1

Tridentski sabor je devetnaesti ekumenski sabor Katolike Crkve. Odran je u razdoblju od 13. prosinca 1545. do 4. prosinca 1563. u Tridentu (dananji Trento u Italiji), kao odgovor na teoloke i eklezioloke izazove to ih je postavila Reformacija. Na ovom je saboru potvren nauk Katolike Crkve o spasenju, sakramentima, biblijskom kanonu, a nakon njega ujednaen je nain slavljenja mise u cijeloj Crkvi.

Mnogo je takvih kustodija s siljastim gotickim tornjicima sto oznacavaju uzvisenost sakramenta. -jos jedan takav kasnogoticki primjer je u zupnoj crkvi u Nedeliu iz 1530.-1540. a srodan mu je onaj u Vinici U sjevernoj Hrvatskoj takve su kustodije rijetke i pod utjecajem ugarskih radionica u kojima su glavni majstori uglavnom iz Italije. -u gotickoj crkvi sv. Lovre u Poegi se nalazi najbogatija ukrasena kustodija u cistim oblicima toskanske renesanse. Sacuvan je samo sredisnji dio u obliku edikule bez zabata s pilastrima i trabeacijom; podnozje je propalo tokom turske okupacije. Napravljena je po uzoru na kustodiju u peujskoj katedrali (Poega pripada peujskoj biskupij) koja je puno bogatija i monumentalnija, iz 1507. a nadovezuje se na onu iz Firence Derideria da Settignana. -kustodija u kasnogotickoj crkvi u Glogovnici kraj Krievca iz 1492. u doba biskupa Osvalda koji je crkvi namijenio 50 zlatnih forinta ili pak oko 1525 kad je u crkvi popstavljena nadgrobna ploca grofice Ane Krbavske ( danas u Hrvatskom povijesnom muzeju). -kustodija u crkvi sv. Jurja u Gornjem Psarjevu vrlo je neugledna -kustodija u svetistu katedrale u Senju: dekorativni motivi su all'antica s glavicom kerubina rasirenih krila tipican za 15.st. i za neke ugarska djela. Klesarski se stil vjerojatno moze povezati s djelovanjem majstora koji je izradio reljef Sv. Trojstva iz 1491. za unisteni crkvu u Senju sto znaci da se nadovezuje s umjetnickim krugom panonske renesanse kojemu pripadaju i Ivan Duknovic i Petar Radov Trogiranin, te zagonetan Majstor Mramornih Madonna ( fragment kustodije s grbom Frankopana i likovima andela iz 1491. na burgu Hreljinu kraj Vinodola). PROPOVJEDAONICE Iz renesansnog doba u HRV nije ih puno sacuvano, one iz 15. i 16.st. svjedoce samo o kontinuitetu gradnje propovjedaonice, a pravi procvat usljedit ce tek nakon Tridenskog koncila, u doba baroka. -u crkvi dominikanaca u Dubrovniku propovjedaonica se nadovezuje na tip oltara s plitkim nisama u kojima su likovi svetaca: prikazana su tri svetaca i jedna svetica dominikanskog reda ( Margareta Ugarska, Vinko Fererski, Dominik, Petar mucenik). Pozlacena i polikromirana. Pripisana PETRU MARTINOVU iz Milana koji je radio u Dubrovniku od 1432 do 1452. unijevsi mozda prve naznake renesanse u dubrovacko kiparstvo ( mozda skupa s Franjom Vranjaninom). -u blagavaonici franjevackog samostana u Dubrovniku nalazi se jos jedna propovjedaonica Petra Martinova, na njoj je reljefni lik sv Franje, slican likovima svetaca u onoj prvoj spomenutoj propovjedaonici -u crkvi sv.Mihovila na Koruli ugradena je na zidu trostrana propovjedaonica na trijumfalnom luku, ukrasena je trima tordiranim stupicima s lisnatim kapitelima koje nose okvir s biljnim motivima ( napravljeni prema ukrasnom repertoaru klesarske radionice Andrijia 15-16.st.). -dvije kamene propovjedaonice (amboni) sacuvale su se u prezbiteriju katedrale sv.Kvirina na Krku. Prezbiteriji je preureden krajem 15. st. za gradskog upravitelja Antonija Vinciguerre, koji je ispod donjeg djela prezbiterija dao podici visoku pregradu sa po jednim ambonom sa svake strane. U nih je ugradio mramorne ploce iz ranokrscanskog i srednjovjekovnog razdoblja. Ukrasi ( okviri s kaneliranim pilastrima i korintskim kapitelima, vijenac s kerubinima, festoni i kipovi andela koji nose pult za citanje) su vjerojatno djelo majstora iz radionice Franja Marangona u Osoru i Cresu. Stotinjak godina kasnije biskup Pietro Bembo j e dao ukloniti tu ogradu i postavio novu, puno nizu koja se jos i danas nalazi u crkvi. - neobicna propovjedaonica se ocuvala u crkvi sv.Kriza kraj Budinine ( na jugu Ivanice u Hrvatskom zagorje), crkva je kasnogoticka preuredena u duhu baroka, propovijedaonica je najstzariji dio crkve-ukrasena je rustikalnim motivima sunca, dvoglavog orla, dupina i rozeta te kriza i srca. KAMENI OLTARI Vecx od 11. st se iznad oltarne menze postavljaju figurativni retabli koji ce se u goticko doba razviti u raskosne i slozene retable, pretezito drvene , sa slikama, reljefima ili figurama u punoj plastici. Renesansa je ostavila niz takvih kamenih oltara na jadranskoj obali; u sjevernoj Hrv nisu potvrdeni. Sacuvanih ima jako malo. - u hvarskoj katedrali Sv.Stjepan postoji kameni oltar sv.Luke iz druge polovice 15.st. nepoznatog autora;nije na izvornom mjestu, vecu je uzidan u zidu zvonika pokraj ulaza. Reljefni triptih, s predellom na kojoj je u plitkom reljefu prikazano 12 apostola, s 3 sveca u sredini, te sa zabatom u

kojem je bogorodica s Isusom, 2 sveca i andelima. Osjeca se oscilacija u izradi-od rustikalne izrade do najpomnijeg izradenog detalja. Iznad toga oltara uzidana je kopija reljefa Bicevanja Krista, nastala prema predlosku Jurja dalmatinca s grobnice sv. Staa u splitskoj katedrali, njezin je autor neki od Jurjevih suradnika, mozda Hvaranin Radmilo Ratkovi. -renesansa se ocituje ponajvise nba preostalom dijelu kamenog oltara naknado uzidanog u juzni zid trogirske dominikanske crkve, pripisano Nikoli Firentincu: 3 nise sa svecima u plitkom reljefu -slican oltarni triptih , takoder djelo Nikole Firentinca, nalazi se u trogirsko katedrali (danas u Zbirci crkve sv. Ivana) - olatar u crkvici Gospe od 7 zalosti ( kod Splita) s reljefom Bogorodice suutne, pripisan Jurju Dalmatincu ili nasljedniku ( druga polovica 15.st.) -oltari na juznim padinama Marjana pokraj Splita, druga polovica 15.st., pripisuju se Andriji Alesi Braki kameni oltari Skupina iz kasnog 15.st i pocetka 16.st. pod utjecajem Nikole Firentinca, Jurja Dalmatinca i Andrije Alesija. Svoj doprinos daje kasnije i najsposobniji bracki kipar Nikola Lazani. Bracki kameni oltari posebno su zanimljivi, to su svjedocanstvo stvaralastva lokalne sredine te dokaz prihvacanja renesansnih oblikovnih novina. Skromnih su dimenzija, sto odgovara malim crkvicama. Prati trasformaciju kasnogotickog u ranorenesansni poliptih s nisama, sa zabatom i dominantnim prostorom srednjeg polja u kojem se prikazuje Bogorodica sa svecima ili lik patrona ( osobito sv. Jurja). Kamen se iz bracklih kamenoloma otpremao u blokovima, no nije rijetkost da se u istima klesarskim radionicama na samom kamenolomu klesali dijelovi kamene opreme. Npr. Juraj Dalmatinac je u nekoliko navrata boravio na Brau i nadgledao prijevoz kamena za sibensku katedralu ( za njega su klesali Luka Radojevi, Antun Vukoslavi, Ivan Pribislavlji,...) Najlakse je prepoznati one od Nikole Firentinca. -oltarni triptih s Isusom, sv. Ciprijanom i sv.Ivanom a u zabatu Bogorodica s djetetom. U crkvi sv. Ciprijana na groblju u Pranicama. Pri dnu je datum 1467. Jedna od najranijih djela Nikole Firentinca. -slican kameni oltar lezi u crkvi sv. Ciprijana u Straeviku u Gornjom Humcu. -opet u crkvi sv. Ciprijana na groblju u Pranicama nalazi se i treci kameni oltar koji pomalo nespretno oponasa klesarski rukopis Nikole Firentinca iz nesto kasnijeg vremewna: oltar sv.Jeronima u cije zabatu je reljef Bogorodice s Isusom, koji je naknadno ugraden u novi barokni okvir. - u baroknom oltaru crkve sv. Marije na groblju u Gornjem Humcu sacuvali su se likovi Bogorodice s Djetetom, Sv Petrom i sv ivanom Krstiteljem, nekad starijem oltaru koji je rastavljen. Stil Nikole Firentinca vidljiv u vjesto docaranim izrazima lica, elegantnim figurama. Ostalim oltarima je malo teze odrediti autorstvo. -oltar u crkvici sv. Jurja u Velikoj Brauti -oltar u kapeli sv.kuzme i Damjana nad Smrevikom -oltar u upnoj crkvi u Gornjem Humcu - oltar u crkvi Gospe od Batka u Puiima, ima kameni reljafni prikaz Bogorodice i svetaca u poliptihu-zdepasti i ukoceni likovi, mozda je Nikola Radojkovi autor tog olatar posto je njegova nadrgobna ploca u toj crkvi ( sam ju j e napravio, kvalitetno, grb sto oznacava njegovo klesarsko zanimanje) -oltar u crkvi sv.Klementa kraj Pranica, svjedoci o promjeni oblikovanja u smislu zrelije renesanse, usprkos rustikalnoj izvedbi Elitnij su 2 oltara iz 16.st. -jedan je djelo Nikole Lazania-oltar s. Jurja u istoimenoj crkvi izmeu Nereita i kripa. Majstor je inventivan jer je pokusao obofgatit ikonografski prikaz, klesarska vrsnoca je natprosjecna za domace prilike. Osim Lazanica jedini autor bi mogao biti takoder Braanin, Pavao Gospodneti -isto djelo Nikole Laznia je u crkvi sv.Petra u Nereiima s prikazom Bogorodice sa sv.Petrom i Pavlom. Ispod je natpis (SVMPT...) NADGROBNI SPOMENICI Grobnica je istodobno pocivaliste zemnih ostatak i pokazatelj velicine i vaznosti pokojnika, njegove obitelji i staleza. Nadgrobni spomenici su iz tog razloga najmonumentalnije kiparske

narudzbe. U skladu s opcim trendom 15.st. obnavljaju se i tipovi grobnih spomenika po uzoru na antiku. Jos od kasnog srednjeg vijeka postaje dijelom ikonografije i realisticno prikazano tijelo pokojnika na grobnici ( pokojnik je prisutan i na crkvene ceriminoje a i postaje sastavni dio crkvemog inventara), sto je bilo cesce za bogatije clanove drustva. Kao i u Hrvatskoj tako i Europi vecina je crkava pretvoreno u prave mauzoleje:podizu se grobne kapele i nadgrobne ploce ( najcesce kod nas). Malo je nadgrobnih ploca sacuvano in situ, vecinom su izvadene u 19.st. Velika je razlika u kvaliteti i monumentalnosti nadgrobnih ploca sa sjevera Hrvatske i sa Jadrana. Na Jadranskoj obali ceste su grobnice koje su naruili biskupi, zidne grobnice s likom pokojnika ali su prava rijetkost zidne grobnice svjetovnih narucioca (npr... grobnica Ivana Sobote) Na sjeveru iz samo jedne biskupije tada, sacuvalo se puno fragmenata nadgrobnih ploca crkvenih narucioca -najbolje sacuvana ona zagrebackog biskupa Luke, poc 16.st dok je ploca svjetovnih narucioca puno vise: pokojnici prikazani lezece ili uspravno. Nalaze se ugl u franjevackim crkvama gdje su bogate obitelji gradile cak i citave kapele. Nadgrobni spomenici na Jadranu -grobnica u katedrali sv.Stoije za zadarskog biskupa Maffea Vallaressa, s donatelovskim ukrasima all'antica, izradio ju je Ivan Metrievi, majstor iz Splita koji djeluje zadnjih 20 godina 15.st u Zadru. Pomagao mu je Nikola pani iz Korule. Grobnica je nazalosst srusena 1782 ali je sacuvan ugovor o izgradnji gdje su navedeni i njezini glavni dijelovi, u polukruznoj nisi ubavcen je sarkofag na kojem lezi biskup-rasiren tip nadgrobnog spomenika u 15.st u ITA ( mozda uzor Desidserio da Settignano, Santa Croce) -slican tipostvaruje Nikola Firentinac za humanista i pravnika Ivana Sobota (Sobotia) u dominikanskoj crkvi u Trogiru izradio ju je Nikola Firentinac sa suradnicima, nema lezeceg lika pokojnika ( mozda uzor Tommaso Mocenigo u Crkvi San Paolo u Veneciji, ili Raffaelo Fulgosa u sv.Antunu u Padovi-oba dvije grobnice klesu Pietro di Nicolo lLmbertii Giovanni di Martino da Fiesole). Najzahtjevniji dio grobnice je u reljefu isklesan prikaz oplakivanja Krista u luneti, podsjeca na Donatellova rjesenja. Na vrhu luka je lik Isusa Djeteta koji blagoslivlja, luk ukrasavaju motivi kimationa(dugujasti ovul-dvije loptice-duguljasti ovul-...) i ovula. Losiji lav se smatra dijelom Andrije Alesija a drugi je Nikola Firentinac. OVO JE NAJRAPREZENTATIVNIJI RENESANSNI GROB U HRV. - grobnica Jurja igoria ( biskup sredinom 15.st) stric istoimenog pjesnika, u ibenskoj katedrali, autor Juraj Dalmatinac. U nisu je umetnut sarkofag s koso postavljenom plocom gdje je u reljefu postavljen lik biskupa u gotickom okviru -u dominikanskom samostanu u Dubrovniku sacuvane su dvije grobnice biskupa u obliku sarkofaga u nisama s likovima pokojnika na poklopcu ( nadgrobni spomenik Donata urevia 1492. (greskom uklesano 1482) i Petra Guetia 1563. maniristickog stila) -sarkofag Toma Malumbre u korulanskoj katedrali, mozda djelo Marka Andrijia -u katedrali sv.Tripuna u Kotoru grobnica biskupa Trifuna Bizantija iz 1532, nisa je posve plitka s likom pokojnika u visokom reljefu krute izrade. -u sibenskoj katedrali nakon sredine 16.st sarkofag biskupa Ivana Luia tafuilia, autor Checco iz Padove, na konzolama je , lik je postavljen u lezecem poolozaju -isto u sibenskoj katedrali grobnica biskupa Luke Spingarole slicna grobnici biskupa igoria, autora Antuna Nogulovia, sin klesara Luke, domai majstor s talentom nesto vecim od prosjecnog: obrada lika je mlohava, lice granici s karikaturom Postoje i puno jednostavnije oblikovane nadgrone ploce, a to su one podne ploce na kojima je isklesan lik pokojnika. One se koriste od sredine 14.st, ima ih jako puno ali jos nisu sustavno obradene. Ljudi su na njih gazili stoljecima stoga su neke od ovih ploca veoma istrosene i izlizane. U doba renesanse se upravo radi toga ti epitafi podizu na zidove. -ploca u zadrskoj katedrali biskupa Lovre Veniera iz 1449. od Jurja Dalmatinca, dosta unistena, na podu - ploca biskupa Ivana Scaffe u rapskoj katedrali autora Andrije Alesija, slici na ovu prije spomenutu, na podu - u poreckoj Eufrazijani dvije su takve ploce, jedna je nekad koristena kao ograda propovjedaonice te je tesko ostecena, izbljedena je no primjecuju se renesansni motivi.

-u pulskoj katedrali ploca biskupa Michelea Orsinija, na podu Osim biskupa i obicni klerici su davali sebi napraviti takve grobnice. -ploca svecenika Antuna uzidana u zvonik crkve sv.Kuzma i Damjana u Lastovu: okvir s vegetabilnim ukrasima je kasniji, lik je u plitkom reljefu je s kraja 15.st. i pocetka 16.st, lik se nalazi u okviru gotickog baldahina Radionica u Splitu tzv poljudska kiparska skola njeguje jos po 16.st. dekorativne elemente u kasnogotickom stilu. U franjevackom samostanu na Poljudu sacuvane su brojne ploce splitskih plemica iz 16.st, nekoc bile u crkve ali 1900 su premjestene i uzidane u klaustar.Raznolike su kvalitete a te su radionice djelovale na tragu Andije Alesija i Nikole Firentinca. Dekori su goticki ali su okviri uglavnom all'antica. -ploca biskupa Toma Nigrisa (Nigera Mria) -ploca Katerine uvi -ploca nepoznate zene ove ploce su nadene isto u samostanu na Poljudu, realiosticno su oblikovane,bogata ornamentika je u plitkom reljefu, na likovima zena majstori su bili slobodniji-njihove su glave lagano utonule u jastuk, one se odmaraju u snu (nepoznata zena drzi glavu rukom). Nepoznata zena je obucena all0antica sto isto odudara od svega sto susrecemo u Hrvatskoj. Autor bi mogao biti Marin Vladi, Firentinev ucenik koji je neko vrijeme boravio na budimskom dvoru da bi se oko 1500 vratio u Split. -iz tog kruga valjda potjece i ploca Jancija Albertija u splitskoj katedrali na kojoj je pokojnik prikazan kao vitez koji stoji, ne lezi. Zrela renesansa se ocituje u meksoj izradi plastike. -u creskoj franjevackoj crkvi ploca biskupa Antonija Marcella Petrisa s odlikama zrene renesanse, odar mu je prepun knjiga ( ucenost) -ploca krckog biskupa Ivana Rose u crkvi sv.Krsevana u Zadru, dao je izraditi plocu Matija Borievi, jedan od najitaknutijih zadarskih zlatara toga doba Dok su u Dalmaciji narucioci pretezno biskupi, na Kvarneru ( pod vlascu Frankopana i ugarskohrvatskih kraljeva) susrecemo niz nadgrobnih ploca koji su narucili plemici. Najvie je ploa tamo gdje su vladali Frankopani: - ploa Iote Frankopanske, sredina 15.st., nekada u franjevackoj crkvi u Senju a danas unitena. Djelo mletaskog kipara, lice ima portretne karakteristike - ploe Martina i Bartola Frankopana te Elizabete Petuhi de Gerse (ena Nikole Trakog Frankopana-ploa je istrosena i stilizirana, s dva stita potpuno izlizana) u crkvi Majke Boije na Trsatu, Veina pokojnika poivaju pod gotikim baldahinom, kasnog 15., ak i 16.st. -Ploa Nikole Raubera u dominikanskom samostanu Sv. Jeronim u Rijeci nema taj goticki baldahin. Pokojnik je u oklupu i nosi kapu s perjanicom. -ploa Aleksija Moscona na vanjskom zidu crkve sv Nikoe u Pazinu-ljubljanska radionica OSBALDA KITTELA koji za crkvu radi ve kustodiju Takvih ploa s prikazanim svjetovnim likovima u Dubrovniku i nema. Nadgrobni spomenici na sjeveru Hrvatske Graa ploa je znatno siromanija nego na obali, ali ima kontinuitet. Prevladavaju plemike figuralne ploe s likom pokojnika u oklopu, a ploe crkvenih dostojanstvenika su u manjem broju. -ploa biskupa Josipa iz akova iz 1443. cirka, izradena od crvenog ugarskog kamena. -najstrija plemika je ona iz 1477. grofa Nikole Ilokog, bosanski kralj. Od crvenkastog ugarskog kamena uzidan u zid ilovake katedrale, preko puta njega je ploa njegovog sina . Oba dva lika prikazana su u viteskim oklopima s lavovima u podnoju. Bolja je starija ploca Nikole, cija je brada ljepo izradena s loknicama, lazi na ljepo izfdradenom jastuku a lice mu je,unatoc ostecenosti, imao portretne karateristike. -ploa Ivania Korvina, izvanbrani sin Matije, u Lepoglavi, crkva Bezgrnog zae BMD. Potpuno je istroena, ima grbni stit i zastavu. Takvi prikazi su vrlo cesto (ima i s kopljem, ezlom) a to su tipo ploe Petrra Erdodyja u Jastrebasrkom, Franje Tahija(meu najuspjelije u indvidiualnim portretnim oznakama) iz Donje Stubice,itd...

Veina ploa crkvenih dostojanstvenika se nalazi u okrugu zagrebake katedrale. - ploa biskupa Luke, po 16.st. u zagrebakoj katedrali. Sacuvan gornji dio ploe i prikaziom njegove glave i ulomak natpisa na dnu ploe, autor je moda Ivan Duknovi ( prema slovima iznad njegove glave), iako je vjerojatnije djelo nekog Talijana koji u to doba radi za srednjoeuropsko plemstvo.Prema poredbenom materijalu, mogao bi biti kipar JOHANNESa FIORENTINUS, koji djeluje Ostrogonu (sjverne Maarske) a njegova djela nalazimo u Madarskoj, Poljsloj i Rumunjskoj pa ocito i u Hrvatskoj. Sacuvao se veliki broj epitafa. Najvise ima onih gdje su u reljefu prikazani pokojnik i njegova obitelj koji klee pod raspelom. Najcesce se epitafi postavljaju u blizini grobnice likovi imaju porteretne karakteristike. -epitaf Ane Purthin u crkvi sv.Mihovila u Samoboru ( duguljasta s njom i muzem kako klece ispo raspela, kratkom pjesmo oaloenog mua,i na dnu lubanja) - epitaj Jurja Gorupa i njegove ene u up crkvi u Pregradi (sjever HRV). Izmad reljefa ( Krist na kriu, on, obitelj) posatvljena je polukruna ploa s likom Boga i sv Trojstva u nebejskoj slavi. Iznad, odvojen je medaljon s mrtvackom glavom. Odmah ispod je posatvljen eiptaf imuna Keglevia. -epitaf Tome Erdodoyja u zg katedrali iz 1624. Stil je rano barokni ali izveba vrhunska. MAJSTORI I RADIONICE U JADRANSKOJ HRVATSKOJ (1450.-1600.) Svi su kipari uglavnom bili i arhitekti, izuzev Ivana Duknovia i Nikole Lazania. Skulptura se stapala s arhitekturom. Jo ima puno nepoznanica. Petar Martinov iz Milana Pietro di Martino di Milano dolazi u Dubrovnik 1431. i tu djeluje do 1452, kada na poziv vojvode Alfonska Aragonskog odlazi u Napulj, gdje sudjeluje u izradi luka tvrave Castel Nuovo. Vojvodi ga je vjerojatno preporuio Onofrio della Cava, s kojim je Petar suradivao u Dubrvoniku. Onofrio je bio inenjer i arhitekt stoga je kiparske poslove povjeravao Petru, koji je imao pomonike najvjerojatnije. ( meu njima mozda i Francesco Laurana). Petar se kolovao na gradilitu katedrale u Milanu. Njegov najvei samostalni projekt bila je sakristija stare katedrale, zapo 1442. koja je zajedno s crkvom unistena u potresu 1667. Ostak njegovog kiparskog ostvarenja su: - reljefi na velikoj esmi - skulpturalni prikazi na Kneevom dvoru - mala esma U njegovom stilu oscilira izmeu mekog stila internacionalne gotike svjeverno italskih obljeja i naznaka renesansnog tretiranju motivike i forme. To se osciliranje najvise zamjeuje na reljefima i kipovima Knezevog dvora. Prema njihovoj izradi ocito je da je Petar poznavao djela firentinskih majstora. Njegovi radovi vie dre kasnogoticki stil realizma nego renesasnu t eznju za antikizacijom prizora. Petar prvi udomauje u Dubrovniku motiv putta kao neosporan znakranorenesansnog vrednovanja anticke kipartske bastine. Postavlja putte u reduciranim anr-scenama na konzolama lukova u vanjskom trijemu Kneeva dvora. Na Maloj Onofrijevoj esmi 1442., moda u suradnji s Franjom Vranjaninom, je isklesao 7 ploa s prikazima putta s razliitim atributima ( vreom na leima, zaveljajem na tapu,itd..), na osmoj (teko dostupnoj, stranoj) prikazana je stara ena koja se pere. esma je u 19.st pemljetena u plitku niu koja vie ne doputa da se esma obilazi u potpunosti. Motivi putta i starice su tipini motivi all'antica u prirodnom i gipkom pokretu. Gornji dio fontane poiva na tordiranom kasnogotikom stupu, opet mix kasnogotickog i renesansnog. Gornji bazen vode nose putti slini onima na konzolama u Kneevom dvoru. Iznad njih maskeroni (umetnosti u kasnootike listove akanta) iz usta kojih izlaze mlazovi vode. Vrh fontane ukreaen je renesansnim mozivima delfina i eerke. Ovom esmom Petar je obiljeio sljedee renesansne radove u Dubrovniku a uvrtili su ga svi oni koje je Republika pozivala iz Italije, npr Filippo da Diversisa iz Luccae, Niccolo della Ciria iz Cremone ( vodi dravnu kancelariju) i Ciriaco d'Ancona( autor ploe u predvorju Kneeva dvora iz 1435.) Juraj Dalmatinac i njegov krug

Juraj Matejev Dalmatinac se rodio u Zadru po 15.st. a umro u ibeniku izmeu 1473.-75., nezna se nista od njegovog ranijeg zivota. Nezna se ni prezime ( Orsini je prezime koje ce preuzeti tek njegov sin, a on se sam potpisuje Dalamtinac). Godine 1441. iz Venecije dolazi u ibenik radi izgradnje katedrale. Rijetko se vracao u Veneciju. Prema nainu obliovanja njegovih likova smatarse da se pripada radionici brae Bon (giovanni i Bartolomeo) tada najuglednijoj na Jadranu. Juraj Dalmatinac bio je moda najvei na umjetnik ovoga doba; u arhitekturi i u kiparstvu ostvario je veliki opus na oba dvije strane Jadrana. Balansirao je izmeu starog (gotika) i novog (renesansa). Vei uspjeh je ostvraio na podruju kiparstva. Vokabular cvjetne kasnogotike savladao je u Veneciji. Njegov stil je veoma prepoznatljiv. Nezna se dali je renesansne motive usvojio dok je bio u Firenci ili Padovc, ili u venecijanskoj radionici Bartolomeo Bona (Porta della Carta) Renesansni su motivi vie povrno ugraene u koasnogotike koncipirane strukture. U ibenskoj katedrali apside su poligonalne i jedino se koljke na njihovim zidovima mogu smatrati renesansne. U arhitekturi prevladava gotika dok se u skulpturi opaa sklonost motivima all'antica i renesansnoj modelacij, ponekad je teko odrediti u koji stil pripada. Djelovao je u cijeloj junoj Dalmaciji. U Splitu ostavlja dva svoja remek djela: kapela i olatr bl. Almira u predromanikoj crkvi sv. Eufemije. Kapelu bl. Almira narucili su jedan splitski plemi i bosanski knez. Kapela je danas jedina preostala od poruenog samostan ( danas su tamo odljevi a originali su u Katel Lukiu). Oltar je kompleksan. Ispod atorskim zastorom kojeg pridravaju putti, lei blaeni biskup. Na proelju sarkofaga je isklesana pria njegovog muenitva a likovi su obueni all'antica, neki ak naprvaljeni prema antikim predlocima. Jedna od narikaa podsjea na Donatellove reljefe. Prema plasticitetu i pokretnuu likova priblizava toskanskom oblikovanju, ali opet ima gotikih motiva ( zastor, ukrasni konopac). U splitu izradio je zatim i kapelu sv.Stae za katedralu, s oltarom-grobnicom. Premda se u radu mortao pridravati izgleda kapele sv. Dujma na suprotnoj strani ( 1427. opremio i podiogo Bonino da Milano), stvario je potpuno novi dojam ( tijelesni i pokretni likovi). Ciboriji je ukraen ako Boninov sa iljastim zabatima i kasnogotikim lisnatim uzorcima ali su dodani Bogorodica i Gabrijel u Navjetenju. Uplitkoj nii kapele poloen je sarkofag s leeim likom sv. Stae realistinog lica, iznad koje aneli pridravaju rastvorena krila atorskog pokrova. Dva crkvena oca i dva apostola. Te scena Bievanja Krsiata prikazani su na prednje dijelu oltara. Moda najznaajnije Jurjevo ostvarenjre je upravo Bievanje- reduciranom metodom sa samo 2 lika, od kojih desni je potpunio napravljen prema antikom predlocu. Cijeli prizor je prema Donatellovom reljefu danas u Berlinu. Drastinost prikaza i ekspresivnost dojmili su suvremenike ( kopija u hvarskoj katedrali). Jos jedno djelo mu se pripisuje- reljef Polaganja u grobu u atriju bratovtine sv. Marije u ibeniku. Nedovren je, ima hrpu likova u zgusnutom prostoru i antike citate. Lik sa tapom podsjea na onog na Arnirovoj grobnici. Kandelabri ukazuju na mogunost fda je i Nikola Firentinac sudjelovao u izradi reljefa. Iako boravi u Dalmaciji dobiva puno narudba s druge strane Jadrana. Prema nekim izborima boravi u Gubbiju i Riminiju, aima doticaj s Matteom de' Pasti, onaj koji je prije L.B. Albertija radio na Tempio Malatestinano. Boravi i radi u Anconi, grad Papinske drave, gdje su odalazili svi bolji kipar iz Dalmacije. Tu je oito radio na izduenom ptoelju kasnogotikre palae Benincasa na kojoj se naslanja Loa trgovaca, iako se njegov udio, osim grba obitelji Benincasa, nemoe sa sigurnou odrediti. No u Anconi je svakako pustio 3 sigurna monumentalno kiparsko.arhitektonska ostvarenja ( svjetovno, i dva crkvena) izmeu 1451. i 1460. Najprije radi na Loi trgovaca sve do 1458. Proelje je visoko i raskono, saotvoreno je u prizemlju sa iljastim arkadama a na katu biforama i ipkastim mreitima. 4 baldahina s kipovioma su na uglovima i na pilastrima koji razdvajaju bifore ( personifikacije kreposti, ufanja, ajkosti, razboristosti, ljubavi). Kip Ljubavi ( Caritas) iskae kvalitetom, po njoj se penju putti a mogla bi se gledati kao simbol renesansog humanizma. Osjea se jo kasnogotika stilizacija ali prema njenom poloaju, osjeaju moi i tjelesnosti likaovo je vrhunski kip. Tri konjanika nalaze se po sredini proelja- prtema grbu Ancone. Klesani su u viskomo reljefu kao da su izdvojeni od zida. Ti su konjanici isto vrsno izraeni-konjanik nije ukoen ve se na njemu osjeti ona snaga koja mu je potrebna da ostaje cvrsto na konju dok ovaj juri, i da se koncentrira na nevidljivog protivnika. Andrija Alei je prema ugovoru trebao pomagati Jurju, ali nije. Stoga je ovaj napravio sve sam, naravno s pomonicima koji su klesali ukrasne

dijelove. Citav se posao odvijao u ibeniku pa su se dijelovi donosili u Anconu brodom. Loggia je stradala u poaru 1556. a obnova povjerena je Pellegriniju Pellegrini-Tibaldi, koji nosae i lukove zamjenjuje maniristikim. Radi potresa u 18.st uzidane su bifore tzbog statikih problema. Usporedo s izgradnjom Loggie Jurje peuzima i gradnju portala franj. crkve San Francesco della Scala, na koje radi kao njegov pomonik Ivan Pribislavi. Portal je u duhu mletake gotike, najvaznija ostvarenja su kiovi sveca u tabernakulima. U luneti u reljefu je prikazana stigmatizacija sv Franje, djelo Pribislavia. Portal zavrava s gotikim baldahinomi fijalama. Dvije lavlje glave i glave osoba raznih doba, ukrauje dovratnike dok su na navratniku glava 7 starac, ne posve identine. Visoki stupanj realistinosti korespondira s onim na ibenskoj katedrali. Juraj je uivao graanstvo u 3 razliita grada- ibeniku, Anconi i Veneciji. Trece djelo u Anconi je portal samostanske crkve sv. Augustina. Crkva je u 18.st potpuno preinaena, zatim u 19.st. pretvorena u vojarnu. Samo je Jurjev portal restauriran. Portal je ostao nedovren i nakon njegove smrti. Majstori koji su dovrili ( Mihovil iz Milana , Ivan i z Venecije) potivali sunjegov nacrt ali su pokuuali ublaiti tu gotiku. Nie sa svecima sa oba dvije strane. Glavni prizor sv. Augustina djelo je sigurno Jurja Dalmatinca. Karakteristicno za njega-pokusava docarat dramaticnost cak i tada kad tioga u prizoru nema-likovi su mu ivi, u stalnom pokretu to stvara dojam osebujne psiholoke angairanosti. Juraj se s vremnom sve vie pribliava renesansnoj zaobljenosti i s impostacijom likova kao u antici. Njegov opus opisuje dogaanja na umjetniko sceni nakon v15.st. u kojem se staro stapa s novim saznanjima, i privikava se na dolazak potpuno novog izriaja ali jo uvjek stvara u starom stilu. Djela: Arhitektura - Loggia dei Mercanti, Ancona - Kneeva palaa, Pag - Papalieva palaa, Split Skulptura - ibenske katedrale ( krstionica,) - dijelovi Porta della Carta, Venecija - glavice u liu na kapitelima crkve Sant'Agostino u Anconi - reljef sv.Marka u luneti portala Scuole San Marco, atribuirana Bartolomeu Bon, koja-ako je uopce njegova- bi bila njegovo remek djelo. Ipak prema odredenim stilskim izarzima ovo nije njegovo, jer je njegov rukopis linearniji a modelacija otrija. - Oltar bl. Almira - Grobnica sv.Stae u splitskoj katedrali - reljef Polaganja u grobu u atriju bratovtine sv. Marije u ibeniku. - portala franj. crkve San Francesco della Scala - portal samostanske crkve sv. Augustina - kip sv. Vlahe Suradnici Jurja Dalmatinca Juraj je esto radio na vie gardilita istodobno te je uvjek prihvaao u nauk nove suradnike. Oni su: Andrija Alei, Ivan Pribislavlji, Petar Beri plus mnogo drugih klesara, graditelja i slikara manje poznati. (oko 30-ak njih, npr. Mihovil ivkovi na Koruli, Marina Nijemca,.itd.). Juraj je itekako imao koristi od svih tih suradnika, ali nije ima dao odgovarajue naknade za obavljeni posao. Nije bio samo umjetnik ve i uspjeni poduzetnik. PETAR BERI Podrijetlom iz Bribira, djeluje u ibeniku i Zadru a njegovim najvanijim kiparskim ostvarenjem smatra se reljef u luneti pake zborne crkve. Nakon toga gradio je i srueno proelje crkve sv.Marije Velike ( mozda su njegovi kipovi sv. Stoije i sv.Zoila). Smatra se da je Beri bio najvjetiji od Jurjevih suradnika. Sudei po pokretnosti i izraajnostoi likova. IVAN PRIBISLAVLJI Onaj na koga se Juraj najee oslanjao, navodno je sam Ivan u ibemiku imao svoju radionicu.

Prepostavlja se da se kao i Juraj kolovao u radionici brae Bon. Ve se 1441. spominje kao njegov suradnik koji ga prati u ibenik poradi gradnje katedrale. Prema podacima od 1452. do 1455. izrauje u brakim kamenolomima dekorativne djelove po nacrtima Jurja Dalmatinca, od kojih su mnogi namijenjeni portalu Sv. Franje u Anconi. Zatim je izgardio vanjsko stubite na crkvi sv. Ivana Krsitelja s reljefom sveca. RADMILO RATKOVI S Hvara, kao 12-godinjak ulazi u Jurjevu radionicu 1444. Ratkovi je s njim imao neke sukobe zbog kojih ga naputa jos prije isteka ugovornog roka (ak 4 godina ranije). Jurje ga je tuzio al je tuzba ubijena. Kasnije e opet suraivati, Jurje mu povjerava gradnju kapele sv. Nikole 1467. u benedikt. crkvi u Pagu. Andrija Alei Najpoznatiji i uspjeniju suradni Jurja Dalmatinca, i onaj koji je kasnije samostalno radio je Andrija Alei. Roen u albanskom Drau izmeu 1420.-1425.. Umro je u Splitu oko 1504. Tek godinu ranije postavlja svoju nadgrobnom ploom u crkvi sv. Duha u Splitu. Nakon Jurja Dalmatinca, ugledao se i jako na Nikolu Firentinca. Radio je na Rabu, Splitu, Trogiru Najranije se pojavljuje u Zadru, gdje radi kao pomonikm Marka Petrova iz Troje u Apuliji, da bi ga primio Dalmatinac. S njom putuje na Korulu gdje uzima jednog uenika u nauk. Ve se 1447. spominje kao majstor u Splitu. Treabo je pomagati Jurju na Loggi u Anconi ali je ipak ustanovljeno da nije. U Splitu osniva vlastitu radionicu. U Trogiru izrauje krstionicu katedrale oko 1467. njegovo najvanije djelo. Sklopio je 1467. ugovor u Firentinevo ime za izgradnju kapele bl. Ivana Trogirskog u katedrali iako njegov udio nije ba velik. Od 1473 radi na proelju sv.Marije kod samostana augustinaca na otoku sv. Nikole (tremirski arhipelag). Opet u Splitu-eni se i posvaja djete. Izrauje kameni poliptih 1480. za crkvu sv. Jere na Marjanu gdje se i potpisao. Prikazuje mravog sv.Jeronima, na svoj specifian nain, s ljepim korpijonom, i piljom iji kamen izgleda kao kristal ( stilizirano). Sloene grae je njegov oltar u crkvi Betlehem na Marjanu koj zauzima pcijelu polukruni siz apside. Na retablu je prikaz Roenja u sredini u reljefu, sa strane su kipovi dva sveca a u luneti Raspee. Njegov stil je pomalo nezgrapan, radi mrave likove, ne pazi pretjerano na proporcijonalnost kompozicije, izradio je niz sv. Jeronima kogoto u serijskog proizvodnji. Najmonumentalniji je onaj u krstionici trogirske katedrale. Djela: - kapela sv.Katarine za samostan dominikanca, kasnije sruena - kapela Fraje Zudenia ( Francesco Zudenigo) u rapskoj katedrali, unitena - krstionica katedrale Trogira - palaa Koriolana Cipica u Trogiru, oko 1457 - proelju sv.Marije kod samostana augustinaca na otoku sv. Nikole (tremirski arhipelag) - kameni poliptih 1480. za crkvu sv. Jere na Marjanu,Split - oltar crkve Betlehem na Marjanu, Split Nikola Firentinac Niccolo di Giovanni Fiotrentino djelovao je u Dalmaciji a umro u ibeniku 1506. Nema podataka u djetinjstvu i kolovanju. Imao je nalo naunika, Jeronim Karli i Marin Vladi. Za razliku od Juraja Dalmatinca, Nikola nikada nije zabiljeen u nekoj sudskoj parnici i nije, koliko se zna, imao problema sa suradnicima. Prvi se put spominje 1464. u ibeniku. Ranija faza su kapel u franj crkvi u ibeniku, kipovi sv.Petra i Stjepana te oltari na Brau. Veina njegovih djela vezano je za arhitekturu. U Trogiru je ostvario svoja remek-djela: kapela bl. Ivana u trogirskoj katedrali, oltar Ivana Sobote u dominikasnkoj crkvi i reljef Oplakivanje Krista iz 1470. Ovaj reljef Oplakivanje Krista je naruiojedan od najistaknutijih patricijskih intelektualaca jadranske HRV u drugoj pol. 15. st. , Koriolan Cipico( sudjelovao je ratu Mleana s Turcima, na stranu Mleana, uivao je veliki utjecaj, sin mu se kolovao u Padovi i bio kandidat za trogirsku

10

biskupsku stolicu). Cipico je naruio reljef valjda za grobicu svoga oca. Na njoj se prepoznaju djelovi Donatellova ekspresionistiko rijeenja dramatinog zbivanja u kojem likovi potiu compassio promatraa. Likovi se ponaaju tono u skladu sa situacijom u kojoj se nalaze-plau, aloste se, u nevjerici su ali se opet meusobno tjee, pomau. Jo je privren kasnosrednjovjekovnom pojmanju ekspresije likova. Njegov je i reljef Bogorodice suutne u Splitu ( neko u lunetiportala crkve sv. Eufemije) na kojemu se primjeuju slinosti s prijanjim reljefima. Jo jedan je reljef Polganaj Isusa u grob, danas u Berlinu, koji mu se pripisuje, nejmu ili radionici, ali nije dobar kao Cipicov. Godine 1470 od trogirske komune dobiva narudbe za propagandni reljef Pravde u gradskoj loi. Zanimljivi su ogromni kandelabri s vatrom na vrhu koji su tipini za repertoar renesansih motiva all'antica. Firentinac je taj motiv pretvorio u nekakav svoj potpis. Puno je fragmenata njemu pripisano, ili njegovim nasljednicima, u Trogiru, ibeniku, Splitu i Zadru. Npr, reljef pjesnika sina Cipica na palai te obitelji (pripisivalo se Duknoviu). Kao to je Alei izraivao reljeke sv.Jeronima tako je Firentinac izraivao Bogorodice s Djetetom. U Tremitskom arhipelagu (Italija) je u crkvi sv.Nikole na crkvi sv. Marije izradio portal, u suradnji s Aleijem 1472.-73. Neka ranija djela su mu pripisana u Veneciji (nadgrobi spomenik Francesca Foscarijau S.Maria dei Frari, kipovi na Arco Foscari (iza Porta della Carta), i jo neke, ali nema tonih dokaza. Dosljedno je unio rano renesansne motive u nau umjetnost, i preao je onaj prag pred kojim je Juraj Dalmatinac zastao. Njegov stil je mekani i precizan. Na njega utjee Donatellov krug ( npr putti, girlande, festoni) i svi antiki spomenici koje susree ( npr. friz u podnoju Dioklecijanova mauzoleja). On je npr uzeo antiki reljef nekog mladia, odbacio sve to nije bilo potrebno i uklesao ispod sv.Ivan Evanelist. 2 On je znai prihavatio takve all'antica motive i uinio ih normalnim. Njegov stil je mekani i precizan no ipak nije kao Duknovi, jer se jo osjea pojaana izraajnost i naturalizam, draperije su linerane i ponekad prenaglaene. Ipak s Duknoviem predstavlja vrhunac kiparstva na istonom Jadranu. Djela: skulptura - radovi u kapeli sv. Stjepana i Bernardina franj.crkve u ibeniku - kipovi sv.Petra na Hvaru i sv.Stjepan u Sumpetru ( bez glave) - oltari na Brau ( npr. u crkvi sv.Ciprijana u Pranicama iz 1467. - kapela bl. Ivana u katedrali, Trogir - oltar Ivana Sobote u dominikasnkoj crkvi, Trogir - reljef Oplakivanje Krista iz 1470, Trogir ( Bogorodici fali pola lica,aneli perspektivno skraeni, krievi prikazani schiacciato tehnikom) - reljef Bogorodice suutne u Splitu - reljef Pravde u gradskoj loi -kipovi sv.Ivana Krsitelja (nekad pripisano Aleiju) iz 1467 i sv.Sebastijana u trogirskoj krstionici - dijelovi razbijenog tabernakula katedrale u ibeniku su dva reljefa anela koji nose vrpce - reljefi Bogorodice s Djeteom u luneti franj crkve u Hvaru, franj crkve u Orebiima, crkve na Danama (ima ih jo ali autorstvo je upitno jer nedostaju dokumenti,ali po izradi bi mogli biti) Ivan Duknovi Ili Giovanni Dalmata. On nije svojim radom bio toliko privren domaoj sredini, stoga se on svrstava meu Schiavone, iako on radi preteito na hrvatsko-ugarskim dvorom Matije Korvina, pa je meu prvima koji jako povezuju nau sredinu s srednjoeuropskom. Sljede ga Julije Klovi i Martin Rota Koluni. Radio je u Rimu, Vicovaru (Lazio), Anconi i Veneciji, Dubrovniku i Troiru, sve do Budima. Rodio se u Trogiru 1440., gdje valjda i umire 1509. U oevoj radionici poinje pa nastavlja u Italiji. 70-ih se spominje kao mas+jstor u Rimu, surauje s Minom da Fiesole i Andreom Bregnom. Prije 1469. u Vicovaru (papinski grad nedaleko od Tivolija) radi na dovrenju kasnogotikog porzala crkv sv. Giacoma. U gornjoj strani portala je luneta s Bogorodicom i adorantima s nadgradnjom sto podsjea na rimskom slavoluk sa svecima u niama. Njegov stil je robustan i ozbiljan u stilu kasnog Donatella. Dekoracije su srodne Desideriju da Settignano. Elegantan i
2

N.Cambi govori o PALIMSEPT-SKULPTURI, preureivanja starih spomenika u duhu novog vremena s novom ikonografijom.

11

inovativan ali suzdran u kompozicijama akrhitektonskih okvira. Potpuno se priklanj motivima all'antica. Jako je puno njegovih djela, pa emo spomenut samo najbitnije. U Rimu se vezao dosta za kardinala Marca Barba iz Venecije, neak Pvala II, koji mu je dao narudbu da mu izradi grobnicu. Bla je visoka oko 11 i siroka oko 5 m, mnotvo likova. Nezna se tko je smislio kompoziciju-mino ili Ivan? Duknovi je radio polovicu likova i ukrasa. Nije imao pomonika. Isti kardinal mu je naruio mramorni tabernakul za crkvu sv. Marka na kojoj je radio i Dalmatinac i Mino, te istoni i sjeverni portal na Palazzo Venezia. Njegov rad u Rimu bio je poticaj renesansi koja do tada u Rimu gotovo da nije ni postojala. Godine 1480. odlazi u Budim na dvbor Matije Korvina, opet mozda pomou kardinala Barbe ( koji kao papin izaslanik tamo boravi). Trebao je izradidi kralju grobnicu, zapoeo ju je ali je ostala nedovrena i kasnije unitena. Tamo je uivao veliki ugledm ak je dobioi plemiku titulu i posjed (koji mu se oduzeo nakon kraljeve smrti). Puno je njegovih tadanjoh djela propalo radi turske okupacije. Smrta kralja pogodila ga je na financiskom planu. Vraca se u Trogir. Radio je zaKoriolana i Alvise Cipica ( koga je Firentinac prikazao kao pjesnika) portal na obiteljskoj palai nasuprot katedrale. Odlazi u Veneciji gdje radi oltar za Scuola di San M;arco, ali nakon 2 godine mu oduzimaju zadatak. Nezna se zato. Odlazi u Dubrovnik i izauje kip sv.Vlaha za niu u kneevom dvoru. Odbili su ga za mjesto dravog umjetnika ( valjda jer je ve drugi imao taj posao). Vraa se u Trogir i zrauje kip sv.Toma apostola. Djela: Rim - dovrenju kasnogotikog porzala crkv sv. Giacoma, Vicovaro - grobnica pape Pavla II, 1471-73. u suradnji s Minomda Fiesole rastavljena kada se bazilika sv.Petra onbnavljala. Danas se djela uvaju u Referendi Frabbrice di San Pietro (leei lik s puno teksta na menzi antepoendiju olatara), neto u Louvru a neto oiuzgubljeno. - mramorni tabernakul za crkvu sv. Marka ( sa lukovima i mandorlom) - istoni i sjeverni portal na Palazzo Venezia - grobnicu kardinala Rovelle u bazilici San Clemente ( reljef Bogorodice, Boga Oca meu kerubinima, ukrasi)-surauje s Bregnom. - Grobnica kardinala Erolija u staroj bazilici sv.Petra, kasnije rastavljena, u Vatikanskim Grottama nalaze se djelovi (Krist blagoslivlja, apostoli Petar i Pavao, Bogorodica,itd...). Budim - tzv. Herkulove fontane u kraljevskoj rezidenciji u Viegradu iz 1484. ( ostali djelovi- kip mladoh Herkula u borbi s Hidrom (ono crveno) i ploe zdenca s ukrasima) - mramorni oltar za kapelu burga Dyosgyora, prikaz Bogorodice.Ostaci uzidani u oblinjem samostanu. - -likovi kralja Korvina i njegove ene su moda njegovi a moda ne. Trogir - kip Ivana Evanelisteu kapeli bl. Ivana trogirske katedrale, 1495., gdje se potpisao.Moda je nastalo i 1480. prije negoli je iao u Budim. - Portal kue obitelj Cipico - Bogorodica s Djeteom. Dubrovnik - kip sv.Vlaha za niu u kneevom dvoru Trogir - kip sv.Toma apostola, kapela bl Ivana Trogirskog, loija izvedba Ancona - Nadgrobni spomenik bl. Gianelliju u katedrali san Ciriaco, loija izvedba - Portali u franj. samostanu San Francesco alle Scale i na nekoj palai (danas u muzeju), loija izvedba - refljef Bogorodice s Djeteom u Padovi Budimski krug dalmatinskih kipara i Majstor Mramornih Madona Vjerojatno je u Duknovi primao egrte u nauk, pogotovo dok je bio velika faca u Budimu,iako ne postoje za to toni dokazi. Neki su ga zasigurno pratili iz Hrvatske u Budim, a neki moda i natrag. U budimskim dokumentima se spominje jo jedna skupina Hrvata: Ivan Grubani iz Trogira koji vodi sa sobom i Petra (sin Rada Busanina), kipar Luka della Festa iz Splita (poznat po izradi

12

ghirlandi u reljefu), kipar Miho Puhiera iz Hvara, Marina Vladi s Braa te Frano Radov u Juraj Librarij iz Zadra. Luka della Festa je moda bio voa cijele skupine a smatra se da se kolovao kod Nikole Firentinca. Oni su radili na niz ukrasa, npr putte s festonima na portalu palae u Budimu s grbom kraljice Beatrix. U Budimu je djelovala i radionica Jakova iz Trogira, neovisna o Duknovuevoj i onoj od Luke della Festa. On je biop kipar i ljeva bronce koji je iskustvo stekao u Donatellovoj radionici u Padovi. Radovi kiparskog kruga u Budimu, ponavljaju motive all'antica ( antemije, kimationi, astragali, dupini, putti, vijenci, kandelabri, palmete,...). Djela spomenutih kipara nisu sa sigurnou prepoznana. Jedini od ovih koji se pojavljuje i u omaim dokumentima je Petar Radov Trogiranin ( u sklopu rapske arhitekture). U Ugarskoj jedini je kipar Vinko (Vicko) Dubrovanin, koji se potpisao ispod lunete na unutranjem junom portalu upne ckve u Sabinovu (Maarska), gdje je izradio i pripovjedaonicu 1518. Zatim se potpisao i na junom portalu crkve u Lipanyju (istona Slovaka) iz 1513., gdje je izgradio i zapadni portal, pjevalite i kamenu kustodiju. On pripada drugom valu panonske renesanse u kojem provincijski majstori izrauju laki oblik firentinsko-lombardskog stila. Njihovi su ukrasi slikoviti, u osebujnim kombinacijama, s neusklaenim proporcijama. Kao i Duknovi, nekoliko kipara se nakon smrti Matije Korvina (1490.) vraaju u Hrvatsku. Vjertojatno su se s njima vraali i Talijani koji su ili prema Senju-glavna luka Ugarskog Kraljestva. Stoga se njihovi tragovi najvie oituju u Senju i okolici. Radovi koji se za sad pripisuju Majstoru Mramornih Madona,koji djeluje ovdje potkraj 15.st.: -Reljef sv. Trojstva u senjskoj katedrali iz 1491. -dva reljefa Bogorodice s djetetom slinih oblikovnih obiljeja (jedan uzidan u stubitu kue u Vlatkovievoj ul. 29, Senj, drugi u upnoj crkvi u Bribiru). -reljef u franj samostanu u Orebiima Neki smatraju da je taj Majstor bio talijanski kipar Giovanni Ricci, neki Tommaso Fiamberti (sljedbenik Mina da Fiesole). U novije doba se u smatra da bi mogao biti kipar Gregorio di Lorenzo, koji nakon poetne karijere u Markama (Urbino) i Firenci os 1475. borav u Ugarskoj, da bi se nakon 1490. neko vrijeme zadrao u Dalmaciji i potom vratio u Firencu. Kiparske radionice i majstori 16.stoljea Tijekom itave prve polovice 16.st. u Hrvatskoj nema istaknutih kipara. Narudbe preuzimaju prosjeno nadareni majstori, pripadnici kiparskih i graditeljskih radionica. Korulanske radionice Petrovia i Andrijia, se ponekad vode kao dubrovako-korulanske radionice jer su radili i za drubrovake naruitelje. Njihovi kiparski radovi, uglavnom reljefi i kameni namjetaj crkvene i svjetovne namjene, su osrednje kvalitete. Natpisna ploa s puttima u crkvi sv. Spas u Dubrovniku, djelo Petra Andrijia, je jedan od zahtijevnijhi radova. Petrovii su za razliku od Andrijia, due bili privreni za kasnogotiku umjetnost, npr. visoki reljef Isusa s 4 sveca za lunetu portala samostana sv.Apostola u Dubrovniku, iz 1497, klesali su ga Leonard i Petar Petrovi. Niz je takvih slinih reljefa, rustikalne izrade u Dalmaciji: -reljef u luneti crkve na Danama -reljef Bogorodice s djetetom i sv.Franjom na proelju franj samostana u Orebiima. -reljef iznad portala na prolju i iznad sakristije franj crkve na Badiji. Likovi nezgrapni, pojednostavljeni, kasna gotika se mjea s renesansom. Spominju se imena kao Leonardo Maravi i Vicko Lujev iz Korule, te dva Francuza Beltrand Gallicus i Jakov de Spinis, svi djeluju u Dubrovniku. Od njih jedino Maravi jo mjea novi stil sa kasnogotikim,a onaj koji najbolje vlada renesansnim rijenikom je de Spinis (nia sa sv.Vlahom na tvravi sv.Ivan iz 1552.) Spinis je suraivao s Vickom u izradi kipa sv.Vlaha i niu na tvravi Lovrijenac, a autor je matovitih kapitela u perivojuCrijevieva ljetinkovca na Pilama, nastali u drugoj pol. 16.st. Namjerno su neki stupovi i i dva kipa ostavljeni nedovreni-to je bio taj maniristiki duh koji je

13

oboavo te non finito figure, mistine forme koje otkrivaju i skrivaju u isto vrijeme simboliku kompozicije. Klesarska arita Jurja Damlamtinca, Nikole Firentinca i Aleija potpuno slabe poetkom 16.st. U Splitu nestaje, osim par fragmenata ( npr. duboki reljef Bogorodive, Sv.Franja i Antuna u luneti portala franj crkve na Poljudu neto zahtijenije izrade, reljef Bogorodice i djeteta iz 1503 u nii u zidinama kipara Marina Vladia iz Braa-uenik Firentinca, reljef izmuenog Krista iz 1509 na vanjskom zidu nadbiskupije). U drugoj polovici 16.st ve se osjea odreeno poboljanje. U Zadru je situacija bila malo bolja. -Grb sv Krevana i natpisnom ploom u spomen bitke kod Lepanta na sjev gradskim vratima iz 1571. -natpisna ploa na novom bedemu Ponton iz 1573 -kip Bogorodice s djetetom u nii glavnom portala crkve sv. ime, kasno 16.st ( poloaj djeteta moda prema slikarskom predloku Lorenza Lotta s oltara iz Trevisa). Na Krku sauvana je ploa u spomen providura Andrije Bondimieru iz 1569. s dva fino klesana putta koji dre kartuu s grbom. Moda je izraena na Krku ili na Cresu(gdje djeluje nekoliko radionica nakon sredine 16.st) Tri braka kipara druge polovice 16.st. Jedino se Bra u drugoj polovici 16.st mogao pohvaliti plodnim kiparskim radom, a tri su kipara koji obiljeavaju ovo doba na Brau: Pavao Gospodneti ( Paulo de Dominis della Brazza), Nikola Lazani i Tripun (Trifun) Bokani. PAVAO GOSPODNETI Njegov je poznat samo jedan kip-figura proroka Elizeja u svetitu ibenske katedrale iz 1594. Kip je naruila bratovtina Presvetog sakramneta, a da je on autor pie u dokumentima same bratovtine. Lik ukazuje na utjecaj venecijanskog kipara Alessandra Vittoria, prema serpentiranom poloaju tijela i napregnutom izrazu (usporedba-bronani kip Melkizedeka iz Berlina i kip sv.Zaharije u Veneciji). Alessandro Vittoria je izradio 1559. 4 kamena kipa apostola za trogirsku crkvu kapelu bl Ivana ( u kad je u baroku kapela preureena stavljeni na zvonika) stoga su nai umjetnici imali prilike vidjeti njegove radove. NIKOLA LAZANI Bio je Gospodnetiev suvremenik koji se isto ugledao na Vittoriu, iako se ne iskljuuje mogunost njegove suradnje sa krugom Jacopa Sansovina. -reljef u maloj crkvi sv.Petra u Nereiima na Brau iz 1578. s likovima koji se gipko kreu i emotivno razgovaraju. Lazani od 1581-84 je u Rimu gdje postaje lan btaovtine sv.Jernima, kojoj su pripadali mnogi hrvatski umjetnici. Postao je gvardijam Ilirskog zavoda i dobio je narudbu 1582. da izradi reljef sv Jeronima za svaku kuu koja pripda zavodu. Bilo ij je 20 i ni jedna nije sauvana. Ali prema jednom opisu sveca je kleio, u jednoj ruci kri a drugom udara se u prsa. Nakon Rima je u Dubrovniku i surauje s klesaom Andrijom Pomiem koji mu privbavljuje kamen. -kip sv.Vlaha iz 1589. (ruke ko u starca, brada u lagano valuvitim repovima, dri model garad u ruci) i kip sv Jeronima (ista brada) na crkvi sv.Vlaha. To su njegova najznaajnija djela. Uklesao je svoju signaturu u podnoju. Poveuje pozornost na detalje, likovi kao da izlaze iz nia zaneseni, realizam u prikazivanju draperija ali i slobodno kretanje likova u prostoru; ovim likovima nadmauje sve tadanje kipare. 90 ih godina uzima Vicka Tripuna Pitkovia iz Kotora kao naunika. -kip sv.Roka - fragment glave starca, nastala prem antikom predlocu valjda Bio je i slikar,ali samo jedna njegova oltarna pala je poznata s prikazom Bogorodice sa sv.Nikolom i Ilijom, iz 1593. za crkvu Gospe od Karmela u Apuliji (Bitonto). Moda radi i kameni oltar na kojem je slika.

14

Utjecaj posttridenske religijozne umjetnosti koja od umjetnina oekuje potpuno zaokupljivanje promatraeve panje. TRIPUN BOKANI Roen na Brau 1575. umro u Trogiru 1609. Ui se u tipine radionice koje nastaju kod kamenoloma. -Nastavljajui posao oca Jeronima od 1597-1605 podigao posljdenji kat zvonika trogirske katedrale s renesansnim obiljejima ali u skladu sniim katovima. -Pripisuju mu se i zvonici crkava sv.Mihovila i sv.Nikole u Trogiru, te 4 prozora na prvom katu gradske vijenice. -oltar za crkvu sv.Marije u Zadru (kasnije prenesen u Nin). Potpisao se rimskom kapitalom. -oltar iz 1605 za hvarsku katedralu, premjeten u Brusje. -glave na lukovima arkade gradske lou u Hvaru Njegova su djela suhoparna, jednostavna i stilizirana. -kip sv Jeronima iz 1604 danas u splitskoj Galeriji umjetnina, za Alise Cipica sa eljom da njegovo lice ima fizionomiju Alviseovog oca. To je najzahtijevnije Tripunovo djelo. Djeluje stilski zastarjelom ali oito je naruio htjeo da lii na reljf na oltaru u dominik crkvi u Trogiru. esto se trebao prilagoavati naruiocu stoga neznamo puno o njegovom pravom umjetnikom umijeu. DRVOREZBARSTVO Tradicionalni stilski oblici i kasnogotiki stil se najdue odravaju. Malo je toga sauvano radi slabe izdrljivosti materijala, od 1450.-1600. Rijetki su predmeti svjetovne namjene a oni iz 16.st. su uglavnom talijanskih i sjevernih radiona. To su komadi namjetaja (rezbarene krinje, ormari, kreveti, pisai stolovi,...) koji su vlasnici kada bi propali zamjenjeni. O svemu tome ima podataka u spisima, popisima imovine i oporuka -drveni balkon ili BALATURA3, za glazbenike ljetinkovca Vice Skoibuhe u Suuru na ipanu, jedini takav primjer. Ukraen je plitkimpilastrima s korintskim kapitelima izmeu kvadratnih ploa. Predmeti sakralne namjene sauvali su se u veem broju: to su drveni olatri, korska sjedala, namjetaj u sakristijama. Dubrovaki rezbari su bili vjeti i izvozili su u Italiju. A uvozilo se puno i iz alpski zemlja, presudan je bio kontakt s Ugraskom. Drveni olari u Istri i Dalmaciji U jadranskoj HRV pod mletakom upravom veliki raskoni, pozlaeni drveni oltari, naruivali su se u radionici mletakih drvorezbara sve do kasnog 16. i ranog 17.st. kada ih zamjenjuju olatri sa slikanim retablima. Rezbareni polaeni okviri bili su puno skuplji od samih slika, ak duplo ali je bila vana tradicija raskonih poliptiha koji su bljetali a na ta su svi bili oduvjek navikli. Zato su i mnogi kameni oltari bili polikromirani. - Kip Bogorodice s djetetom, mletakog autora Andree da Murano u franj crkvi u Cresu. Potpisan i datiran (jedini sve do 1512) -kip Bogorodice s djetetom u upnoj crkvi u Vrbniku, srodan onoj u Cresu pa moda od istog autora. -kip sv.Bernardina, Ivana Krsititelja i Evandelista u franj samostanu u Konljun, opet pripisan Andrida Murano. Poto su kipari radili cesto po slikanom predlocu tako je kip Ivana Krsitelja moda raden prema Mantegninom predloku oltarne pale u crkvi San Zeno u Veroni. -Bogorca s djetetom u Viganju na Peljecu. Puno je drvorezbara bilo inspirirano slia radionice brae Vivarini. Npr. jedan od vanijih mletakih drvorezbara tog doba, Paolo Campsa de'Boboti, ija je radionica cesto radila za nau sredinu, izradio je kip Madone s djetetom koji spava u krilu za crkvu sv.Duha na Murteru. Isto Campsa radi kip Madone za crkvu u Bujama. Najrastoniji oltar njegove radionice je oltar sv. Mihovila in situ u Mutvoranu (Istra)-polikrmirani (plava, crvena i uta boja) izraen s obiljejima venecijanske renesanse prvih desetljea 16.st. Troetani je, s petodijelnom predelom i niama za svece u sredinoj etai, u zabatu je Navjestenje i odraslim Isusom. Puno je detalja, ak 15-ak kipa.

Balaturi su bili uobiajeni u drbrovakoj stambenoj arhitekturi, a trgagovi takvih balkona primjeeni su u glavnoj dvorani gradske palae obitelj Ranjina (ostale su samo kamene konzole)

15

Paolo Campsi se pripisuju jp neki olari u Istri i Dalmaciji onaj u crkvi sv.Marije od vrata (Santa Maria delle Porte) u Motovunu je najbolje sauvan. Zatim ima ih i u crkvi u Jelsi na Hvaru i u upnoj crkvi u Medulinu, ali rastavljeni i bez dijelova. Jo ima i oltar u Omilju i u Klimnu (Krk)-vei dio njegov opusa je u Hrvatskoj Drveni oltari u Dubrovniku Slikari su cesto bili drvorezbari i obratno. U Dubrovniku je bilo puno vrsnih drvorezbara. -ugovor iz 1479. slikar i drvorezbar Matko-Radosali-Alegretovi i slikar Stjepan Ugrinovi trebaju izraditi krilni oltar sv Severina sa grad San Sever u Marchama, za to su dobili jedan od najviih honorara u Dubrvniku u to doba. Bilo ih je puno takvih ( s krilima koij se otvaraju) u Dubrovniku ali nijedan nije sauvan. Samo jedan takav sauvan je u Muzeju grada Dubrovnika, neko iz Lopuda, sa predellom (sada odvojenom) od nekog njemakog autora. I kasnije su se takvi olatri rae uvozili iz Venecije: - oltar Bogorodiina uznesenja, crkav Gospe od inja, Lopud. Moda iz radionice Maffea i Andree Olivierija u Bresci ili opet Paola Campse. -oltar u franj crkvi Gospe od pilice u Lupudu, sa slikanim dijelovima (Bog Otac, sveci, Krist,...)koje je oslikao Pietro di Giovanni iz Venecije i kipom Bogorodice, koji je moda dopremljen iz Venecije ili izraen tamo. Kasnije dubrovaj rezbri bili su Bartul Baptistov, Krist Franceseo, Luka Venturi iz Stona, itd..koji su prihvaali svakakve narudbe (np bojali brodove). Dva su poznata drvorezbara u Dubrovniku koji imaju rekonstriurani opus-Juraj Petrovi i Franjo ioi. Juraj Petrovi Kanonik splitske katedrale, koji je u Splitu od 1441.-78. koji vodi rezbarsku radionicu za izradu raspela, samo neka poptisana. Ima ih svugdje od ibemika, Splita, Hvara, Dubrovnika,.. -sv Ivan u Orebiima -razna raspela ( neka rijetka sauvana u cijelosti)npr raspelo za ibensku katedralu iz 1455. Stil: detalji (rebra na razapetom Kristu, ), aureola je ploica, prenaglaena ekspresivnost gotiki naturalizam(otvorene rane, krv,ile,..). Do vrhunca tijra gledateljevu compassio, ali anatomija i skladnost tijela uvode ga u renesansni izriaj. Franjo ioi (ui ili Kui) Iz druge polovice 16.st , dolazi s Korule. Njegovi radovi po cijelo Dalmaciji-Korula, Omi, Bra, Hvar,.. Djeluje od 1573. kada radi oltar sv.Roka s likovima Bogorodice, sv Roka i Kuzme i Damjana za korulansku katedralu. Nieg voe nema osim kipova (sv Roko je potpisan) ikoji su smjesteni u barokne nipe. -sv. Jeronim u upnoj crkvi u Puitu,sauvan samo pilja s likom, potpisabo i datirano -likovi Bogorodice s djeteom (okrunjeni) i sv Petromu ckvi u Omiu -najbitnije je drveni kor hvarske franj crkve u suradnji sa Antunom pijom i z Zadra. Stupii kanelirani s korintskim kapitelima , na naslonjau za ruke, nose lijepo izraeni friz s florealnim motivima u uksladenom renesansno-maniristikim ukusom ali gotika se jo vidi npr na tordiranim stupiima na eonimistacima. Stil: pomalo ukoeni i bez volumeni, vie se realizam ostie bojom nego razbarenjem, vie manje svi isti. Korska sjedala u Dalmaciji Tijekom15. st. korska sjedala u jadranskoj HRV izrauju se u drvorebarskoj izradi tradiciji kasne gotike (kompleksi katedrale u Rabu, Zadru i Trogiru). Korska sjedala hvarske katedrale donekle su zagonetne iz 1572. su a izradio ih je drvorezbar Marko Antun Mleanin (Marcantonio da Venezia), no valjda se ugledao na prijanja unitena od Turaka poetkom 70-ih. Jedina in situ sauvna. -korska sjedala od orahovine franj crkve u Lopudu iz 16.st -u crkvi Gospe od anela iznad Orebia -u franj crkvi u Otoku na Badiji-jednostavnih oblika i istih renesansnih forma-iz 1571. djelo domaeg majstora imuna iz Cavtata. -sjedala u koru crkve sv.Marije u Zadru,kasno 15.st. to se tie drugog namjetaja ubraja se i sakristijski inventar.

16

-sakristija trogirske katedrale iz 1458. -ormari u franj crkvi u Dubrovniku, 15-16.st, vratnice pune intarzija i ukrasnih motiva, te prikaza sveca i Isusovog uskrsnua, sve od svijetlog drva s plonim umecima. Moda mletaka radionica. Najvrijednije u ovoj kategoriji. Drvorezbarski radovi na sjeveru Hrvatske Nije se sauvalo mnogo od turskih provala, sauvane su pojedinane drvene skulpture iz dr polovice 15.st. i 16.st., uglavnom dijelovi kasnogotikih oltara. Preteito Bogorodice s djetetom. -zagrebaka katedrala krajem 15.st dobiva nove drvene oltare:od oltara sv.Emerika iz oko 1515. preostao je samo kip Bogorodice i dio baldahina umetniti u novi. Kasniji oltar sv.Emerika (djelo zg drvorezbara Ivana Kommersteinera). Dojam kipa je kasnogotiki, rafinirana je, pokreti su suzdrani i skladni s proporcijama. Njemu su srodni kipovi Bogorodice s glavnog ltara upne crkve u Loboru iz 1500. i Bogorodice sglavnog oltara crkve sv Jakova u Ouri iz 1510. Majstor nebi trebao biti isti radi potpunoi drugacije fizionomije likova. Prema sporadino sauvanim ostacima i neki dokumemntima smara se da je nekada bilo jako puno oltara bogato ukrasenih s kipovima i slikama. Naruioci su uvozili iz najblia arita njihovov sredini-Koruka, tajerska, Gornja Austrija. Iako su nijemaki majstori najvie utjecali na stvaranje ukusa, blizina Italije je pomogla da se i renesansna obiljeja proire, ne pretjerano, u sjevernu Hrvatsku. Tako su esta svjedoanstva o korskim sjedalima renesansnih oblika. U Zagrebu je morao djelovati drvorezbar s pomonicima, koji je 1499. za biskupa Osvalda izradio korska sjedala, no i ona su stradala u poaru 1624. Jo jedan veliki kompleks izraen je 1507. za kapelu sv.Ladislava opet u zg katedrali. Navodno su imala natpis majstora Ivana Nicze Firentinca. Jedno krilo sjedala je jo tamo a drugo je u Muzej grada Zagreba. Opis: friz s intarijama u gornjem dijelu sjedala, 4 konzole s florealnim motivima i kimationom all'antica pridravaju krovi. Neto su izmjenili s vremeniom, kao intarzije na naslonjaima (ali jako malo) njihova izrada povezuje se s fiorentinskim majstorima koji tada djeluju u Budimu ( npr Benedetto da Majano iz Firence, majstor intarzija) Iz razdoblja biskupa Osvalda nadovezuju se i sjedala za oltare sv.Barbare i sv.Emerika. Malo su izmjenjena ali jo se cuvaju u katedrali. Opis sjedala olatara sv.Emerika: kao i prijanja imaju rombove na eonom dijelu klecala, i na naslonjaima likove 4 evanelista (prikazi su izvaeni na onim drugim sjedalima) i tordirane stupie koje ih dijele. Bio je ujedno i ormar. Na oba sjedala zapisana su imena majstora Petra(slikar) i Nikole(kipar), te godina 1520. RADOVI U BRONCI Koliko je poznato, u renesansnom periodu bronani predmeti su lijevani samo u Dubrovniku. To su uglavnom bili topovi za tvrave i brodove, te crkvena zvona. Dakako da su bili u ukraeni. Dubrovani se ve sredinom 14.st. poinju naoruavati topovima (zvani bombarde). Lijevaonica traje od 1410. do sredine 17.st, a izmjenjivali su se domai i strani majstori. Tu je jedno vrijeme radio MASO DI BARTOLOMEO, svstrani firentinski inenjer, graditelj i kipar. Nakon smrti ga nasljeuje suradnik iz Urbinma, MICHELE DI GIOVANNI DA FIESOLE, zvan Greco, koji tuu ostaje do smrti (1480). Upravo se njemu pripisuju najbitnija bronana ostvarenja u Dubrovniku: -Zelenci dvije figure koje tuku u zvono gradskog sata:postavljene su jedna nasuprot druge, identicne s i prikazuju Perzeja s oklopom s prikazom Gorgone na prsima i dva tritona u borbi ispod nje. Ipak nije sigurno autorstvo. Figure su iz 1478. Zvono je od Ivana de Tollisa Rabljanina. Ivan Rabljanin(ili Ivan Krstitelj de Tollis) Biuo je najistaknuti majstor meu ljevaima. Nezna se datum roenja ali umire u Dubrovniku 1539. Nasljeuju ga sinovi Jakov i Pavao. Ljevaki zanat izuio je u Italiji-nema dokumenata. Dolazi u Dubrovnik i dobiva radionicu u tvravi Revelin -top tipa kolubrine, 1505, dana su Beu bio je njegov probni rad za ostat u Dubrovniku ( lsv. Vlaho u vijencu, florealni moti palma i akanta). On je ukraavao te topove i esto na njima stavljao natpise koje je osmiljavao Ilija Lamprije Crijevi, pjesnik koji se proslavio smiljanjem latinskih pjesmica na raznim zgradama u Dubrovniku. -zvono za gradski sat, 2 tone, s likovima svVlaha i Bogorodice i renesansnim motivima, i natpisom Crijevia.

17

-zvono za dominikansku crkvu 1516. s likovima sv.Dominika i sv.Tome Akvinskog, renesansnim ghirlandama. -manja zvona za crkve sv Nikole na Prijekom, sv.Andrije na Pilama i dva za crkvu Marijina navjetenja kraj Stona. Lijevao je i topove za junotalijanske gradove, dijelovima Dalmacije pod mletakoj upravi (npr u Kotoru). Veina zvona je propalo. Njegova dijela su vrsne finoe. Jo je jedan majstor u slubi Republike radio, a to je Frano Antica Lastova ( s Lastova). Njegova zvona ima u Lopudu, Slanom i Dubrovniku-manja su i skromnija. Radio je on i u Veneciji ( u radionici brae de Tonis), Bergamo,.. Sinovi ga nasljeuju. I u drugim gradovina na Jadranu su sauvana zvona ( Cres , Hvar,...) i topovi iz ovog razdoblja. U Lledenicama kraj Novog Vinodolskog sauvana su iz 1471 zvono ljevaa Benedikta Dubrovanina. Iz sjeverne Hrvatske dva zvona su u Hrv. pov. Muzeju u Zagrebu ( Vinica iz 1545, Samobor iz 1564). Nisu ukraena. Sauvana su i imena nekih ljevaa, npr Hans Horn koji je izlio zvona za zg katedralu. U II svj ratu mnogo je toga propalo jer je nedostajalo bakra koje se pretapalo svime time. to se tie uvoza, mnogi su bili predmeti iz Italije, dans sauvani u malom broju. To su bila kucala s ranorenesansno simbolikom (u palai Loda na Brau majstroa Tiziana Aspettija, s likom Nade i dva lava; u palai Arneri u Koruli, istog majstora, s likom Neptuna),ima i posuda ( dvije velike bronane zdjele lijevane po narudbi tiskara Dobrievia, s renesansnim ukrasima i njegovim grbom BB).

18