PREDAVANJA IZ HIDROLOGIJE Doc.dr.sc.

Vesna Deni-Juki

HIDROLOGIJA
Hidrologija je znanost koja prouava pojavu, raspodjelu vode na Zemlji, njene fizike i kemijske osobine. To je znanost o reimu vode u atmosferi, na povrini Zemlje i pod Zemljom.
Etimoloki, rije hidrologija ima korijen u starogrkom nazivu koji se zapravo sastoji od dvije rijei:

-hydrovoda -logosrije

Openito, postoji slaganje znanstvenika u miljenju da je hidrologija grana geofizike koja se bavi prouavanjem procesa kruenja vode u prirodi to se posebno odnosi na: -fizikalne, kemijske i bioloke procese kopnenih voda -globalnu bilancu koja u sebi ukljuuje prostorne, vremenske karakteristike svih dijelova globalnog sustava (atmosfere, oceana, kontinenata).
Posebne znanstvene discipline su:

-hidrometeorologija -oceanografija -hidrologija povrinskih voda -hidrometrija -hidrologija podzemnih voda

Hidrologija u uem smislu se bavi prouavanjem povrinskih voda.

PRIMJENE HIDROLOGIJE -prognoza poplava i sua -sheme za navodnjavanje -pitka voda -brane, mostovi -erozije, sedimentacije -uinak prirodne i antropogene promjene okoline na vodna bogatstva
http://www.rev.net/~aloe/river/ http://www.wisegeek.com/what-are-the-longest-rivers-in-the-world.htm http://www.woodlands-junior.kent.sch.uk/Homework/rivers/longest.htm

RIJEKA NIL

AMAZONA
Najnovijim mjerenjima i istraivanjima, donesen je zakljuak da je rijeka Amazona dua od rijeke Nil. Amazona je rijeka u Junoj Americi, vodom najbogatija rijeka na zemlji. Do nedavno bile su nedoumice i dvojbe, da li je dua rijeka Nil ili Amazona sa svojom duinom od 6387 km, no novim istraivanjem pronaen je pravi izvor Amazone koji govori da je duga oko 6900 km to je due za oko 200 km od duine Nila. Amazonom tee vie vode nego to ih imaju Nil, Mississippi i Jangce zajedno, ukupno oko jedne estine svih vodotoka na svijetu. Ta je rijeka ove godine proglaena najduom na svijetu.

AMAZONA

PLITVICE

Dunav

Hidroloki ciklus
Vodni resursi Zemlje se nalaze u jednom neprekidnom krunom procesu koji se zove hidroloki ciklus a koji povezuje atmosferu, kopno i oceane tj. atmosferu, hidrosferu i litosferu. Prilikom tog krunog procesa voda prolazi kroz razliita agregatna stanja.

P R IJE N O S

K O N D E N ZA C IJA
O B O R IN E

T R A N S P IR A C IJA
O T A P AN JE S N IJE G A

E V AP O R AC IJA

P O V R IN SK O O T JE C A N JE

IN FILT R A C IJA

UPIJAN JE B ILJAKA

T O K P O D ZE M N E V O D E

Slojevi tla i druge geoloke formacije kroz ije pore i pukotine prolazi voda formiraju cjelinu koja se u hidrologiji zove vodonosnik ili akvifer. Ovisno o tome da li su u kontaktu s povrinom, vodonosnike dijelimo na: vodonosnike sa slobodnim vodnim licem i vodonosnike pod tlakom. Djelomino zasiena zona u vodonosniku sa slobodnim vodnim licem, koja se nalazi izmeu razine podzemne vode i povrine se naziva vadozna zona. Voda koja se nalazi u geolokim formacijama odvojenim od povrine nepropusnim slojem tvori vodonosnik pod tlakom. Openito, najznaajnije komponente hidrolokog ciklusa su: isparavanje i transpiracija, oborine, povrinsko otjecanje, infiltracija, tok podzemne vode.

VODONOSNIK
Subarteki bunar
Bunar u vodonosniku sa slobodnim vodnim licem Arteki bunari

Zona aeracije

Zona prihranjivanja

izvor
nik vodonos

NPV
Saturirana zona
Om slo eni e j

i rtek snik A o o do n v

Omeeni sloj (confining layer)

ZEMLJINA HIDROSFERA THE EARTHS HYDROSPHERE: Distribution of Water on Earth RASPODJELA VODE NA ZEMLJI
VOLUMEN Volume OCEANI OCEANS Postotak ukupnog Percent of Total

1,350 x 1015 m3 29 x 1015 m3 8.4 x 1015 m3 0.2 x 1015 m3 0.013 x 1015 m3 0.0006 x 1015 m3

97.3 2.1 0.6 0.01 0.001 4 x 10-5

CRYOSPHERE KRIOSFERA (ledenjaci, polarni led) & Polar Ice) (Glaciers UNDERGROUND PODZEMNE VODE (vodonosnici) (Aquifers)
JEZERA I RIJEKE LAKES & RIVERS ATMOSFERA ATMOSPHERE BIOSFERA BIOSPHERE

Raspodjela vode na Zemlji Distribution of Water on Earth

Oceani 97.2%

ostalo

Hidrosfera

Ledenjaci 2.15%

Podzemna voda 0.62%

ATMOSFERA
Atmosfera je plinoviti omota oko Zemlje. Svi planeti Suneva sustava pa ak i njihovi sateliti imaju svoju atmosferu. Debljina atmosfere i sadraj plinova je pritom razliit. Mars ima vrlo tanak, hladni sloj atmosfere uglavnom sastavljen od ugljik dioksida. S druge strane Venera ima vrlo gustu vruu atmosferu sastavljenu od ugljik dioksida, duika i vodene pare. Temperatura Marsa pada nie od -130 oC, dok je na Veneri dostignuto na povrini ak 500oC. Ni na jednom od tih planeta nema uvjeta za ivot ljudi. ivot na Zemlji je mogu upravo zahvaljujui povoljnim uvjetima koji postoje zahvaljujui Zemljinoj atmosferi. Oblik Zemljine atmosfere je slian obliku Zemlje i s njom se neprekidno okree. Znanost koja prouava sastav i strukturu atmosfere, njezino fiziko stanje, postanak, znaenje i razvoj fizikih meteorolokih pojava koje se javljaju u atmosferi i na Zemljinoj povrini naziva se meteorologija.

VRIJEME I KLIMA
Stanje atmosfere je skup njenih fizikih osobina koje odreuju meteoroloki elementi. U osnovne meteoroloke elemente ubrajamo: temperaturu zraka i gornjih slojeva Zemlje, atmosferski tlak, vjetar, gustou i vlanost zraka, isparavanje, oblake i oborine, optike i elektrine pojave u atmosferi, vidljivost i dr. Fiziki procesi u atmosferi izazivaju promjene meteorolokih elemenata pa se njihove vrijednosti mijenjaju od mjesta do mjesta. Fiziko stanje atmosfere nad nekim mjestom u odreenom trenutku naziva se vrijeme (meteoroloko vrijeme). Prosjeno stanje atmosfere nad odreenim mjestom u odreenom vremenskom razdoblju (30 godina) uzimajui u obzir i prosjena ekstremna odstupanja zove se klima. Vrijednosti meteorolokih elemenata odreuju se mjerenjem i motrenjem na meteorolokoj postaji. Meteorologija prouava sve elemente i pojave koje za odreeni trenutak oznaavaju fiziko stanje atmosfere, odnosno tip vremena, ali je njezin krajnji cilj prognoza vremena.

 Zbog djelovanja sile tee, prizemni dio atmosfere je gust, a gustoa zraka se postupno smanjuje s visinom. Zato s gornje strane atmosfera nije ograniena. Priblinom gornjom granicom atmosfere se smatra visina od 1000 km.

Sastav atmosfere
Atmosfera je smjesa nekoliko stalnih plinova, kemijskih spojeva i razliitih plinovitih, tekuih i vrstih dodataka. Postoje zapravo dvije bitno razliite grupe plinova. Prvu grupu plinova ini duik (78%), kisik (21%), argon (0,9%) zatim ugljik dioksid, neon, helij, kripton, ksenon, vodik i drugi plinovi s manjim udjelom ija je koliina stalna. Drugu grupu ine plinovi ija se gustoa i zastupljenost mijenja ovisno o njihovom poloaju i vremenu. U tu grupu ubrajamo ugljik monoksid, ozon i vodenu paru.

Sastav atmosfere Kisik

Duik

Ostali plinovi

Osnovni plinovi u niim slojevima atmosfere jesu duik i kisik (78%, 21%). Ti se postoci odnose na sluaj da je zrak suh i ist to je u prirodi vrlo rijedak sluaj jer sadri promjenjivu koliinu vode u plinovitom ili u drugim agregatnim stanjima. Nii slojevi atmosfere (troposfera) sadre stanovit postotak vodene pare te estice soli i praine te razne organske i anorganske sastojke. Volumni udio vodene pare moe biti i do 4%. Vodena para ima odluujuu ulogu za odranje ivota na zemlji. Ona dolazi u zrak isparavanjem vode iz mora, jezera, tla te biljnog i ivotinjskog svijeta. Zadravajui se u atmosferi zrak ini vlanim, nastaju oblaci te iz njih oborine. Vodena para i ugljik dioksid upijaju dugovalno zraenje Sunca. Ozon upija odreeno ultraljubiasto zraenje Sunca pa titi biosferu od njegova prejakog djelovanja. Najvea koliina ozona se nalazi u sloju visine 30-80 km. Zrak je neophodan za ivot na Zemlji zbog ega bismo morali nastojati da atmosfera bude to ia. Prisutno je neprekidno prodiranje neistoe u vidu krutih tvari, kapljica tekuine i molekule plinova. Jedan dio tih primjesa u zraku zajednikim imenom zovemo aerosol (sol, pepeo, spore). U industrijskim gradovima ljudska aktivnost je glavni izvor zagaenja atmosfere. Zagaenost zraka se najee oituje kao smog u klasinom smislu (industrijski produkti izgaranja su jezgre) ili u obliku otrovnih i zaguljivih plinova (duini i sumporni spojevi).

SLOJEVI ATMOSFERE
Tlak, gustoa i temperatura zraka mijenjaju se i u slobodnoj atmosferi s porastom visine. Tlak zraka se smanjuje s porastom visine vrlo pravilno za razliku od temperature koja se s porastom visine mijenja vrlo nepravilno. Ukoliko se promatra promjena temperature po visini, u vertikalnom smjeru atmosfera se dijeli na nekoliko slojeva (slika 2.): troposfera (najnii sloj, do 11 km), stratosfera (11-40 km), mezosfera (40-80 km), termosfera (od 80-800 km) i najvii sloj iznad 800 km, egzosfera ija granica nije tono definirana.

Egzosfera
Termosfera

Mezosfera Stratosfera Troposfera

Ionosfera

Mezosfera

Ozonski sloj

Stratosfera
Tropopauza

Troposfera
Zemlja

Nadmorska visina u km

Stratosfera

Mt. Everest

Tropopauza Zrani promet Troposfera

Razina mora

Slojevi atmosfere
ure rat pe tem TERMOSFERA a m ino vis s

jen om Pr

MEZOPAUZA

MEZOSFERA

Temperatura u troposferi opada s porastom visine, ne mijenja se u sloju tropopauze tj. dolazi do pojave izotermije koja se nastavlja u donjem dijelu stratosfere do 20 km visine. U sloju stratosfere (od 20-50 km) dolazi do pojave i temperaturne inverzije tj. temperatura raste s visinom. U sloju mezosfere temperatura naglo pada. U termosferi temperatura raste s porastom visine. Izmeu pojedinih slojeva atmosfere nalaze se i meuslojevi: tropopauza, stratopauza, mezopauza. Ti meuslojevi nemaju strogo odreene granice.

STRATOPAUZA

STRATOSFERA

TROPOPAUZA
TROPOSFERA
o

temperatura ( C)

TROPOSFERA
Visina troposfere je razliita ovisno o geografskom poloaju. Na ekvatoru njena visina iznosi oko 18-20 km, iznad umjerenih irina 11-14 km, a na polovima samo 8-10 km. Obuhvaa oko 90% atmosferske mase. Temperatura u troposferi pada s visinom prosjeno 6oC po kilometru tako da na gornjoj granici iznosi oko 45oC nad polom, a 80oC nad ekvatorom. U troposferi se nalazi gotovo sva vodena para i zato se samo u njoj stvaraju oblaci koji daju oborine. Sve vremenske pojave koje opaamo zbivaju se u troposferi. Debljina tropopauze je razliita i iznosi od nekoliko stotina metara do dva kilometra. U njoj prestaje pad temperature s visinom (izotermija), a dolazi i do porasta temperature (inverzija).

Troposfera se dijeli na dva sloja: Planetarni granini sloj see od povrine Zemlje do visine 1.5 km i unutar njega se zamjeuje utjecaj Zemljine povrine i turbulentnog trenja na gibanje zraka. Meteoroloki elementi imaju izrazit dnevni hod. Slobodna troposfera je gornji sloj unutar kojeg je utjecaj Zemljine povrine zanemarujui. U prizemnom sloju troposfere koji see od tla do 2 m visine zrak se od podloge jako zagrijava, a nou hladi pa se tu zbivaju i najvee dnevne promjene temperature i gustoe zraka. U viim dijelovima planetarnog graninog sloja, iznad dva metra visine, dnevne promjene temperature su manje izraene. Prisutno je vertikalno mijeanje zraka uslijed dnevnog dizanja ugrijanog zraka zbog njegove manje gustoe te sputanja hladnog. Kako ugrijani zrak stie u podruje nieg tlaka poveava mu se volumen pri emu dolazi i do njegovog hlaenja. Taj proces pogoduje stvaranju oblaka.

U prizemnom sloju zraka do stotinjak metara visine, nonim se ohlaivanjem Zemljine povrine ohlauju i donji dijelovi atmosfere pa se za mirnog vremena esto stvaraju temperaturne inverzije. Inverzija znai da je uz tlo zrak hladniji i gui, a na visini topliji i rjei. U slobodnoj troposferi od 1.5 km do 11 km visine nonim se ohlaivanjem Zemljine povrine ohlauju i donji dijelovi atmosfere pa se za mirnog vremena esto stvaraju temperaturne inverzije. Inverzija znai da je uz tlo zrak hladniji i gui a na visini topliji i rjei. U viim slojevima slobodne troposfere vie nema temperaturnih inverzija nego se temperatura smanjuje za 0.5oC do 0.6oC na svakih 100 m nadmorske visine. Zbog smanjivanja temperature s porastom visine i tu mogu nastati uzlazne ili konvektivne zrane struje ili sputanje zraka ili supsidencija. Drugim rijeima itav sloj se povremeno mijea i prevre. Sve vremenske pojave javljaju se zbog razlika u temperaturi izmeu pojedinih podruja na Zemlji, odnosno u njezinoj atmosferi. Kad tih razlika ne bi bilo, ne bi bilo ni uvjeta za stvaranje vremenskih pojava. U tom sluaju bi posvuda bilo jednako vrijeme. Razlike u temperaturi Zemlje nastaju zbog nejednolika zagrijavanja pojedinih podruja. Najvee su razlike u temperaturi izmeu podruja na ekvatoru i na polovima i u njima valja traiti glavne uzroke razliitosti klime Zemlje i uzroke ope cirkulacije u atmosferi. Zbog toga se prouavanju atmosfere pridaje posebna vanost i ono je jedan od glavnih zadataka meteorologije.

STRATOSFERA
je dio atmosferskog omotaa na visini od 10-50 km kod kojeg je izraena temperaturna uslojenost. Prijelazni sloj od troposfere u stratosferu naziva se tropopauza. irok je samo nekoliko kilometara. U njemu se temperatura porastom visine vie ne mijenja i takva se pojava naziva izotermija. Izotermija ili slaba inverzija nastavlja se od tropopauze u donji dio stratosfere do 25 km visine. Donja polovica stratosfere do priblino 30-35 km zove se hladna stratosfera jer je u njoj temperatura niska i malo se mijenja s visinom. Gornji sloj je topla stratosfera i u njemu temperatura raste s visinom zbog upijanja ultraljubiastog Suneva zraenja u sloju ozona. Na tim se visinama zbog utjecaja Suneva zraenja stvara ozon jae nego drugdje pa se taj sloj naziva i ozonosfera. Na vrhu stratosfere temperatura zraka je kao na tlu. Kako u stratosferi postoji izotermija ili slaba inverzija, zrak je stabilan, puu samo horizontalni vjetrovi.

Mezosfera, termosfera, egzosfera

Mezosfera see od oko 50 km do oko 80 km visine. U tom sloju se temperatura naglo smanjuje s visinom tako da na gornjoj granici mezosfere iznosi 70 do 80oC. Mezosfera zavrava mezopauzom. U viim slojevima mezosfere se pojavljuju najvii oblaci (nakon vulkanskih erupcija). Termosfera je najvii dio atmosfere od 90 km do oko 600 km visine. U tom sloju temperatura ponovo raste paralelno s porastom visine. Dnevna kolebanja temperature su vrlo velika. Na toj visini temperatura zraka se poveava na vie od 2000oC a nou se kree oko 1000oC. Molekule plinova apsorbiraju Sunevo zraenje, dolazi do fotokemijskih procesa i ionizacije plinova pa se taj sloj esto naziva i ionosfera. Ionosferski slojevi lee izmeu 60 i 85 km visine. Egzosfera je podruje u kojem se atmosfera postupno gubi. Kroz nju u meuplanetarni prostor odlaze molekule koje su se uspjele otrgnuti djelovanju sile tee. Ovdje temperatura dosee i do 4000 oC.

 Atmosfera je dakle plinoviti omota Zemlje. U prvoj aproksimaciji dijeli se na dva sloja, donji i gornji, a njihova se granica nalazi na 50 km visine. U formiranju klime bitniju ulogu ima donji gui sloj u kojem je skoncentrirano 99% mase atmosfere. Udaljavanjem od povrine plinovi se sve vie razrjeuju i neprimjetno prelaze u interplanetarni prostor. Visina atmosfere ne prelazi 1000 km, nad ekvatorom je via nego na polovima.

VRIJEME
stvarno stanje meteorolokih elemenata ili pojava na odreenom mjestu u odreenom trenutku. Vrijeme je promjenjivo i nestabilno u prostoru i vremenu.

Meteoroloki elementi
Sunevo zraenje i zemljino izraivanje Tlak zraka Temperatura zraka Vlanost zraka Gustoa

METEOROLOKE POJAVE
Oblaci Magla Kia Snijeg Optike i elektrine pojave u atmosferi

KLIMA ILI PODNEBLJE

se definira kao skup vremenskih pojava i imbenika koje u odreenom vremenskom razdoblju karakteriziraju srednje fiziko stanje atmosfere iznad nekog dijela Zemljine povrine. Prva podjela Zemljine povrine na klimatske zone su izvrili antiki Grci. Podjela je polazila od pretpostavke da je Zemlja homogena. Nije se uoavala razlika izmeu kopna i mora. Podjela na tropski, sjeverni i juni umjereni pojas je i do danas ouvan s tim da je tonije odreen.

 Da bi se odredila klima nekog prostora, najprije je potrebno biljeiti podatke o vremenu u razdoblju od 25 do 30 godina te izraunati prosjene vrijednosti odreenih elemenata prema kojima se odreuje vrsta klime. Elementi klime koji se uzimaju u obzir pri odreivanju klime su insolacija, temperatura zraka, tlak zraka, smjer i brzina vjetra, vlanost zraka, oborine, naoblaka i snjeni pokriva, a mijenjaju se pod utjecajem klimatskih faktora ili modifikatora (zemljopisna irina, reljef, raspodjela kopna i mora, morske struje, nadmorska visina, udaljenost od mora, jezera, tlo i biljni pokrov te utjecaj ovjeka).

Solarna klima
Razlikujemo klimu atmosfere (solarnu i fiziku) i klimu zemljita. Solarna klima je klima koja bi vladala na Zemlji pod uvjetom da je Zemlja homogena i da nema razlike u visini odnosno da je Zemlja idealna kugla. Sva mjesta iste irine imala bi istu klimu koja bi bila uvjetovana Sunevim zraenjem i Zemljinim izraivanjem.

Fizika klima
Fizika klima ovisi o klimatskim modifikatorima ili klimatskim faktorima koji modificiraju solarnu klimu i stvaraju fiziku. Klimatski modifikatori pojaavaju ili slabe veliinu ili intenzitet meteorolokih elemenata (temperaturu, tlak i dr.) koji su promjenjivi u prostoru i vremenu pa se najee govori o srednjim vrijednostima.

Standardna atmosfera
Standardna atmosfera je odreena kao idealizirani model atmosfere. Polazni elementi su odreeni za srednju morsku razinu na zemljopisnoj irini 45o : sila tea 9.80565 ms-2, atmosferski tlak e 1013,25 hPa, temperatura zraka 288,15 K ili 15oC, gustoa zraka 1.225 kgm-3, ledite 273.15 K (0).

KLIMATSKI MODIFIKATORI
Prema veliini utjecaja na meteoroloke elemente, klimatske modifikatore dijelimo na tri reda (modifikatori I, II i III reda).

MODIFIKATORI KLIME
I REDA -nejednolika podjela kopna i mora -veliina, oblik i razvedenost kontinenata -tople i hladne morske struje -procesi u atmosferi

 II REDA -visina i pravac pruanja planinskih lanaca -reljef zemljita i poloaj mjesta prema Sunevim zrakama III REDA -vegetacija -jezera -gradovi -snjeni pokriva

KLIMA HRVATSKE (primjer)

-poloaj u umjerenom klimatskom pojasu sjeverne polutke Zemlje -geografska raspodjela kopna i mora: Hrvatska se nalazi u pojasu izmeu euroazijske kopnene mase i sjeverne Afrike, odnosno izmeu sjevernog Atlantika i Sredozemnog mora. Ciklone nad nae podruje dolaze s polarne i arktike fronte noene zapadnim vjetrovima. Na prednjoj strani tigh ciklona struji topliji maritimni zrak (poznata islandska i genovska ciklona). Njihov je utjecaj najei u jesen i zimi. Blizina Atlantika se oituje ljeti kroz utjecaj azorske anticiklone koja djeluje osobito u srpnju na veem dijelu zapadnog Sredozemlja. U zimskijm mjesecima zbog breg i veeg hlaenja kopna nastaje poznata sibirska anticiklona, prostrano podruje visokog tlaka zraka. Moe se zakljuiti da je za formiranje vremena nad Hrvatskom izuzetno vano pomicanje islandske, te azorske i sibirske anticiklone. -Regionalne i lokalne orografske prilike (raspored viih i visokih planina) te drugi modifikatori mogu uvelike modificirati utjecaj planetarnih strujanja. Planinski lanci mogu bitno utjecati na kretanje zranih masa, a time i na temperature, padaline i vjetrove. Zbog Dinarida je utjecaj Jadranskog mora ogranien na uski primorski pojas, no kako su najvii dijelovi Velebita ispod 2000 m nisu istovremeno i potpuni klimatski bedem. Prema svjetski prihvaenim kriterijima tipiziranja klime, najvei dio podruja Hrvatske je u umjereno toploj kinoj klimi.

OBLACI
- jedan od stadija kruenja vode u prirodi - hidrometeor sastavljen od estica vode i/ili leda izdignutih iznad Zemlje

Troposfera-najnii sloj atmosfere, najblii Zemljinoj povrini Zrak se dizanjem hladi, a pad temperature utjee na koliinu vodene pare koju zrak moe apsorbirati U viim dijelovima atmosfere zrak je hladniji, moe primiti manju koliinu vodene pa lake dolazi do kondenzacije

e(mb)-tlak vodene pare

Krivulja zasienja pri odreenom tlaku i temperaturi

Temperatura (oC)

Podnica ili baza oblaka

Visoki Srednji Niski Podnica srednjih oblaka je na visini 2-4 km u polarnim, 2-7 km u umjerenim i 2-8 km u tropskim.

Shematski prikaz razliitih vrsta oblaka

Rodovi oblaka:
- cirrus (vlaknast) - cumulus (grudast) - stratus (slojevit)
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. Rod oblaka CIRRUS CIRROCUMULUS CIRROSTRATUS ALTOCUMULUS ALTOSTRATUS NIMBOSTRATUS STRATOCUMULUS STRATUS CUMULUS CUMULONIMBUS Kratica Ci Cc Cs Ac As Ns Sc St Cu Cb Podjela po visini visoki visoki visoki srednji srednji srednji niski niski niski niski Proizvodnja oborine Ne daju oborinu Ne daju oborinu Ne daju oborinu Ne daju oborinu Daju vrlo slabu oborinu Daju trajnu, jednolinu oborinu Rijetko daju slabu oborinu (rosulju) Rijetko daju slabu oborinu Preteno ne daje oborinu, ponekad prerasta u Cb Daju pljuskovite oborine

- altus (visok) - nimbus (kini)

CUMULONIMBUS

NIMBOSTRATUS

CIRRUS

STRATUS

CUMULUS

Kondenzacijske jezgre
Da bi proces kondenzacije ili sublimacije mogao zapoeti neophodno je postojanje kondenzacijskih jezgri. Ako je atmosfera relativno ista pothlaene kapljice vode ne moraju se smrznuti sve do temperature 40oC.

Kondenzacijske jezgre
- prirodne (estice soli, pijeska, praha, lave, peluda, estice iz svemira) - umjetne (sulfati, kloridi, karbonati, spojevi s kalcijem i magnezijem).. kisele ili blatne oborine Neke jezgre imaju higroskopna svojstva - sitne estice morske soli - sumpor dioksid, sumpor trioksid, amonijak - estice nastale sagorijevanjem ugljena, benzina, nafte bre formiraju kapljice kie:

Oborine se formiraju u tzv. mjeovitim oblacima - kapljice vode (u najniim dijelovima oblaka) - pothlaene kapi (u srednjim dijelovima oblaka) - kristali leda (u najviim) Poetak padanja je vezan uz postizanje tzv. kritine mase - koalescencija (srastanje kapi) - kristalizacija (srastanje ledenih kristala) Minimalna debljina oblaka koji moe producirati oborinu je 1.5 km. Znaajne koliine oborina se izluuju iz cumulonimbusa i

nimbostratusa.

CUMULONIMBUS

Hlaenje zraka u prirodi (4 naina):

- adijabatiko - mijeanje zranih masa - kontaktno hlaenje - hlaenje zbog izraivanja Zemlje tj. radijacijsko hlaenje

Genetika klasifikacija oblaka:

- orografski - frontalni - radijacijski - oblaci termike konvekcije - oblaci nastali istodobnim djelovanjem vie inioca

 Adijabatiko hlaenje: zrak prisiljen na podizanje u atmosferi frontalnim djelovanjem (utjecajem fronte), topografijom terena ili zagrijavanjem od podloge Adijabatiko hlaenje iznosi 1oC na 100 m visine Hlaenje mijeanjem zranih masa razliitih temperatura javlja se prilikom formiranja fronti-bitno manji intenzitet, ali znaajne oborine Kontaktno hlaenje daje slabe oborine koje nastaju dodirom toplijeg i vlanijeg zraka s hladnim tijelima, tlom i vegetacijom na povrini Zemlje Radijacijsko hlaenje uslijed izraivanja Zemlje najintenzivnije je tijekom noi i ujutrorosa, slana

Oluja s grmljavinom (thunderstorm)

Jaka oborinska oluja koja zahvaa manje povrine reda veliine 10 km2 - Znaajna za inenjersku praksu - Razvija se u tri faze: 1. Cumulus 2. Zrelost 3. Rasplinjavanje Proces zapoinje prerastanjem cumulusa u cumulonimbus ija dimenzija moe prijei 10 km. Prisutno je stalno prihranjivanje oblaka iz podnice i sa bokova.

VRSTE OBORINA
Mjesto postanka
- Pri tlu (rosa, inje, mraz, slana, poledica) - U oblaku kia oborine sa snjenom strukturom (snijeg,solika, zrnati snijeg) oborine s ledenom korom (ledena zrna, sugradica i tua)

Oblik (veliina i agregatno stanje)

- Molekula vodene pare 10 m - Kapljice vode u poetku kondenzacije 5-100 m - Sitne kapi kie 100-500 m - Obina kap kie 500-5000 m - Tvorevine sa snjenom strukturom i ledenom korom imaju bitno vee dimenzije

Intenzitet
- oborine slabog i jakog intenziteta - za inenjersku praksu bitne su oborine jakih intenziteta

Uvjeti koji izazivaju vertikalno strujanje zraka

- konvergentne oborine (kretanje vlanog zraka u podruje s niskim tlakom) - frontalne oborine (dizanje toplog zraka preko hladnog) - orografske oborine (dizanje vlanih horizontalnih zranih masa preko barijera) - konvekcijske oborine (uzrokovane zagrijavanjem zraka u kontaktu s povrinom tla, oluje s grmljavinom, jaki int.)

VERTIKALNO STRUJANJE ZRAKA Konvekcijsko

Frontalno

Orografsko

KIA
- najbitniji oblik oborine sa aspekta inenjerske hidrologije - najsitnije kapi 0.1-0.5 mm - najvee kapi 7 mm promjera (2 g)

SIPEA KIA

pada ravnomjerna, slabog intenziteta (1mm/h, pada iz St)

FRONTALNA KIA pada relativno dugo, danima uz prekide, vezana je uz pojavu ciklona, hladnih i toplih fronti, pada iz As i Ns, intenziteta 10-15 mm/h PLJUSKOVI intenzivne oborine kratkih trajanja, padaju iz Cb, traju manje od 1 sata, intenziteta 15-100 mm/h, uzrokuju poplave i eroziju tla.

ROSULJA IZMAGLICA SUSNJEICA SNIJEG KRUPA TUA

tekua oborina ije kapljice imaju mali promjer, a padaju iz As, Ns tekua oborina koja pada iz magle padanje kie i snijega iz oblaka potpuno ledena sastava sublimacija vodene pare, ledene estice dobivaju pravilne kristalne oblike iz kojih se obrazuje snijeg tvorevina sa snjenom strukturom, zrna leda su bijela i neprozirna, promjer je 2-5 mm, lako se drobe tvorevina s ledenom korom sastavljena od kuglica ili grumena leda nepravilna oblika promjer 5-50 mm (21.5 cm, u Kini teine 4.5 kg) pada iz Cb, u toplom dijelu godine, kad postoje nestabilni uvjeti u atmosferi, jake uzlazne i silazne struje oblaci moraju biti visoki, s vrhom do tropopauze najee pada u umjerenim zemljopisnim irinama razorne posljedice za vegetaciju

POLEDICA

pothlaene kapi kie, rosulje ili izmaglice padnu na tlo i predmete na tlu ija je temperatura nia od 0oC puhanje vlanog vjetra iznad jako ohlaene povrine (traje krae, manje posljedice)

ROSA

oborina koja nastaje na tlu i predmetima uslijed kondenzacije vodene pare u prizemnom sloju zraka nastaje zbog hlaenja prizemnog sloja zraka do temperature rosita

MRAZ

nastaje kad su temperature rosita nie od 0oC vodena para sublimira te se na tlu i predmetima na njemu izluuje u obliku tankih ledenih kristala

INJE

nastaje tijekom hladnih dana kad postoji strujanje magle, pothlaene kapljice se prilikom sudara odmah zalede

MJERENJE OBORINA
- stacionarna - ekspedicijska - u toci - na povrini (radari, sateliti)

STACIONARNA MJERENJA OBORINA (KIOMJERI)

Karakteristike kiomjera: povrina otvora visina otvora iznad zemlje odnos izmeu unutranje povrine stjenke i povrine otvora Prema literaturi -54 vrste kiomjera

Postoje generalno tri grupe kiomjera

Pokretni dio za hvatanje oborina i pokretni dio za sakupljanje oborina (3-17, 20, 22-25, 27, 29, 35-42) Kompaktno tijelo kiomjera gdje su posude za hvatanje i skupljanje spojene fiksnim lijevkom (19, 21, 31). Prazne se kroz slavinu. Jednostavna konstrukcija s pokretnim lijevkom, veliki gubici na isparavanje (18, 26, 35)

Pokretni dio za hvatanje oborina i pokretni dio za sakupljanje oborina (48-51, 53). Kompaktno tijelo kiomjera gdje su posude za hvatanje i skupljanje spojene fiksnim lijevkom (46, 52). Prazne se kroz slavinu. Veina kiomjera ima otvor na visini 40-60 cm, a neki i 60-90 cm. Dubina posude varira od 5-50 cm. Kiomjer treba biti postavljen tako da mu otvor bude horizontalan, zatien od direktnog udara vjetra.

Hellmanov kiomjer
U najiroj upotrebi Visina otvora iznad povrine je propisana na 100 cm, a u planinskim podrujima je 150 cm.

KIOMJERI slue za mjerenje dnevnih oborina. Redovno oitanje se vri u 7 h ujutro i biljei se kao oborina pala tog dana a predstavlja oborinu koja je pala u protekla 24 h. Na glavnim meteorolokim postajama mjerenja se vre u 1, 7, 13 i 19 sati. U brdskim predjelima se koriste TOTALIZATORI (sakupljanje oborine od mjesec i godinu dana) Intenzitet oborine - vrlo vaan podatak u inenjerskoj praksi - mm/min - mjerenje koliine oborine u nekom vremenu

KIOMJER

TOTALIZATOR

AUTOMATSKI REGISTRATORI OBORINA (PLUVIOGRAFI ILI OMBROGRAFI)

- s plovkom - s posudom na prevrtanje - na principu vage

Automatski registratori s plovkom

H (mm)

PLUVIOGRAM je kumulativna krivulja oborina u vremenu Derivacijom pluviograma se dobije HIJETOGRAM

t (sat)

Hellmanov automatski registrator s plovkom

Automatski registrator s plovkom se sve vie naputa

Automatski registratori s posudom na prevrtanje

Pluviografi koji rade na principu posude na prevrtanje, prazne se volumetrijski i sve su vie u upotrebi. Svaka posuda ima volumen koji odgovara visini pale oborine od 0.2 mm. Pogodan je za elektroniko biljeenje intenziteta, tj. biljei kontakt (prevrtanje i pranjenje posude) na vremenskoj skali.

Automatski registrator na principu vage (nifograf)

Nifograf je ureaj koji radi na principu vage tj. mjerenja teine pale oborine. Vaga je povezana s pisaem koji biljei promjenu stanja. Nije mogue mjeriti ekstremno jake oborine. Kod nas se uglavnom ne koristi ali je u estoj upotrebi u SAD.

Uz automatske registratore je potrebno obavezno postaviti i obine kiomjere radi kontrole.

Optiki mjera oborina (infracrveni laser) Mjeri koliinu, veliinu i brzinu estica oborina. Prolaskom hidrometeora kroz podruje mjerenja uzrokuje varijacije intenziteta zraenja koje je stalno i poznato.

MJERENJE SNIJEGA
- stacionarna - ekspedicijska

Kod stacionarnog mjerenja se koriste tri stalna poloaja snjegomjerne letve, a visina snjenog pokrivaa se dobiva kao aritimetiki srednjak. Oitanja se vre jednom dnevno.

Druga vana informacija je sadraj vode u snijegu pa se snijeg vae. Hellmanova vadilica - snijeg izvaen vadilicom se vae posebnom vagom. Svjei snijeg ima mali sadraj vode u sebi.

Postoje i mjerenja snijega na principu ultrazvuka, brzina ultrazvuka se mijenja u ovisnosti o debljini snijega (koristi se u podruju lavina)

SLUAJNE I SISTEMATSKE GREKE

Sistematske greke kod mjerenja oborina se javljaju uslijed: - aerodinamikog efekta - vlaenja unutranjih stijenki instrumenta i posude za sakupljanje - isparavanja akumulirane vode - nemogunosti potpunog pranjenja - isprskavanja kapi oborina - otpuhivanja krutih oborina Najsnaniji utjecaj na tonost mjerenja oborina ima vjetar i njegovo turbulentno kretanje.

DALJINSKO MJERENJE OBORINA

- radari i sateliti (remote sensing) - koristi se iznad prostranih podruja gdje su klasini ureaji za mjerenje oborina rijetki i gdje se javljaju lokalne oborine jakih intenziteta

Mjerenje oborina radarima - odreivanje oborina na velikim povrinama

NEXRAD Radar

USPOREDBA MJERENJA PUTEM KIOMJERA S MJERENJIMA IZVRENIM PRIMJENOM RADARSKOG SUSTAVA

SUNEVA RADIJACIJA

 Sunce, nama najvaniji objekt u Sunevu sustavu samo je jedna od 100 milijardi zvijezda u naoj galaksiji, a u galaktikim razmjerima predstavlja jednu prosjenu zvijezdu.

 Sunce ima promjer 696 000 km to je oko 109 puta vee od Zemljina promjera. Njegova masa iznosi 1,989*1030 kg. to je 333 000 puta vee od Zemljine mase, zbog ega bi se na Suncu osjeali oko 28 puta tei nego na Zemlji. Prosjena gustoa Sunca je 1.4 puta vea nego kod vode (1.4 g/cm3), meutim gustoa se jako razlikuje na razliitim dubinama. Temperatura se mijenja od prosjeno 5770 K u fotosferi do 15 000 000 K u sreditu. Sunce zrai energiju snagom od 3.86 x 1026 W.

 Sunce alje energiju u obliku elektromagnetskih valova u cijelu atmosferu. Dio te energije dolazi na Zemlju. Taj mali dio energije pokree veinu procesa na Zemlji. Energija se emitira radijalno te se naziva radijacijom.

WIEN-ov zakon:
Svako tijelo emitira neku energiju na nekoj valnoj duljini koja je u funkciji temperature tog tijela. Glavnina Sunevog zraenja je u obliku kratkovalnog spektra do 0.48 mikrona. Zemlja zrai najvie energije na valnoj duljini od 10 mikrona.

ELEKTROMAGNETSKI SPEKTAR SUNEVOG ZRAENJA

400 nm 700 nm

Sunevo zraenje podrazumijeva: ultraljubiasto (UV) zraenje, vidljivo zraenje (svjetlost) i infracrveno (IR) zraenje. Zraenje je esto karakterizirano valnom duljinom, obino izraeno u nanometrima (1nm=10-9 m).

 Elektromagnetski valovi manji od 0.4 mikrona (400 nm) predstavljaju ultraljubiastu svjetlost, od 0.4 mikrona ljubiastu svjetlost od 0.7 mikrona crvenu, te veu od 0.7 mikrona infracrvenu.

 Atmosfera selektivno apsorbira elektromagnetske valove pri emu ugljini dioksid i vodena para kod toga vre primarnu ulogu. Vodena para apsorbira 11% a ostali plinovi 4% direktnog Sunevog zraenja. Na povrinu Zemlje doe samo jedan dio dozraene Suneve energije. Drugi dio biva reflektiran, apsorbiran ili raspren. Odnosi ovise o tipu povrine i stanju atmosfere s posebnim naglaskom na utjecaj naoblake.

 Glavni atmosferski plinovi kisik i duik upijaju Sunevo zraenje u visokim slojevima atmosfere (visoke temperature), tako da do Zemljine povrine ne dopre zraenje od 0.02 do 0.2 m. Ozon upija ultraljubiasto zraenje Ugljik-dioksid upija infracrveno Vodena para upija zraenje u infracrvenom dijelu spektra od 0.93; 1.13; 1.37; 1.85 m. Vodena para upije oko 15% Suneve energije tj. puno vie nego ozon i CO2.

 Energija koju prima neka jedinina povrina Zemlje ovisi i o nagibu te povrine prema vodoravnoj ravnini. Sunce uglavnom zrai kratkovalni dio spektra. ak 99% njegove energije nalazi se unutar valnih duljina od 0.17 do 4 mikrometra. Atmosfera selektivno apsorbira elektromagnetske valove pri emu ugljini dioksid i vodena para kod toga vre primarnu ulogu.

 Drugi dio biva reflektiran, apsorbiran ili raspren. Odnosi ovise o tipu povrine i stanju atmosfere s posebnim naglaskom na utjecaj naoblake. Albedo predstavlja odnos odbijene (reflektirane) radijacije prema ukupnoj ulaznoj kratkovalnoj radijaciji koja dospije na povrinu Zemlje. Albedo kao relativni i bezdimenzionalni odnos pokazuje dio energije koja se s povrine Zemlje direktno vraa reflektiranjem s razliitih predmeta koji lee na povrini. Pri vedrom danu albedo Zemlje je 0.21, a pri oblanom 0.75.

300 DU je koliina ozona iznad jedne toke na Zemlji, koja bi privedena na normalno stanje imala sloj debljine 3 mm. Prosjena koncentracija ozona se kree u granicama 250300 DU. Najnia koncentracija od 88 DU izmjerena je iznad Antarktika. OZONSKA RUPA (polje s manje od 220 DU) iznad Antarktika-mjeseni prosjek za listopad 1980., 1985., 1991. godine.
LISTOPAD, 1980.

LISTOPAD, 1985.

LISTOPAD, 1991.

KAKVO JE STANJE KOD NAS ?

360

ZRAENJE ZEMLJE
Zemlja neprekidno zrai dugovalno zraenje, pritom je najjae u podnevnim satima a najmanje u ranim jutarnjim satima. Za vedra dana podloga prima vie energije nego to je zrai dok nou postoji samo gubitak energije. U ljetnim mjesecima podloga prima vie energije nego to je gubi, a zimi je obrnuto.

 Energija zraenja zemljine povrine iri se u atmosferu, a samo manji dio 5% se raspri u svemiru. Propusnost atmosfere je puno manja nego za kratkovalno zraenje. Najvei dio zraenja Zemljine energije upijen je u donjim slojevima atmosfere (troposfera). Najznaajniji upijai zraenja su vodena para, CO2.

 Slojevi atmosfere koji upijaju zemljino zraenje ujedno ga i zrae tako da se jedan dio gubi u svemiru a drugi dolazi do Zemlje. Na taj nain se podlozi vraa dio energije koju je izraila pa je ponovo upija i zrai. Atmosfera uva zemljinu povrinu od hlaenja*uinak staklenika* Poveana koncentracija ugljinog dioksida izaziva poveanu apsorpciju dugovalnog zraenja te postoji opasnost od poveanja temperature na Zemlji za nekoliko stupnjeva i svih posljedica koje idu vezano s tim.

 Promatrajui koliinu upijene energije moe se zakljuiti da atmosfera djeluje kao prozor osunavanja (insolacije) koji je otvoren od 0.32 do 0.9 m. Sunevo zraenje koje stigne do Zemlje nije samo oslabljeno nego su mu se i promijenile odlike to znai da se promijenio i odnos energije koju donose krai i dulji valovi. Slabljenje ovisi o fizikom stanju atmosfere.

Trajanje sijanja Sunca (osunavanje)

WMO definira sijanje Sunca kao razdoblje u kojem je intenzitet Sunevog zraenja vei od 120 W/m2. Trajanje sijanja Sunca ili osunavanje se mjeri u satima.

Campbell-Stokesov heliograf
Campbell-Stokesov heliograf je moda najstariji instrument koji se jo uvijek zadrao u redovnim meteorolokim mjerenjima (uveden u redovnu meteoroloku slubu 1880. godine) Instrument je 1853. godine razvio J. Campbell. Njegov instrument se sastojao do staklene kugle napunjene vodom koja je postavljena u sredini izdubljene drvene posude. Staklena kugla fokusira Sunevo zraenje na unutranju povrinu posude i ostavlja nagoreni trag na drvu.

STOKESOV INSTRUMENT
Stokesov instrument koristi staklenu kuglu od visokokvalitetnog stakla smjetenu u sredini metalnog leita koje se moe prilagoavati prema geografskoj irini. Papirna traka se stavlja iza kugle u smjeru istok zapad tako da se Sunevo zraenje koncentrira kroz kuglu i progorijeva traku toplinskim djelovanjem. Na traci su oznaeni sati pa je mogue ustanoviti kad i koliko je Sunce sijalo. Traka se treba mijenjati svaki dan

PROCESI U ATMOSFERI
Glavni pokreta za sve procese je energija koja dolazi od Sunca.

VLANOST ZRAKA
Pod vlagom u zraku podrazumijevamo vodenu paru primijeanu s ostalim plinovima u atmosferi. Kako u atmosferu dolazi evaporacijom, transpiracijom i evapotranspiracijom, najvie je prisutna u donjem dijelu troposfere dok je u viim slojevima ima sve manje. Za promatranu odreenu temperaturu, u zraku se ne moe nalaziti bilo koja koliina vodene pare. Svakoj temperaturi zraka odgovara jedna maksimalno mogua koliina vodene pare.

 Kad je ta koliina postignuta dolazi do uspostavljanja procesa kondenzacije i kondenzira se upravo toliko vodene pare koliko je isparavanjem dolazi u zrak. Tada kaemo da je vodena para u zasienom stanju, odnosno da je zrak zasien vodenom parom. Tlak kojim djeluje vodena para u zasienom stanju zove se ravnoteni tlak ili tlak zasienja i oznaava se s Pv.

 Svakoj temperaturi zraka odgovara odreeni ravnoteni tlak vodene pare tj. vrijedi Magnus-Tetensova formula:
Pv = c1 e
c 2 t

(c3 + t )

 gdje je t temperatura zraka, e je baza prirodnih logaritama, c1 je ravnoteni tlak vodene pare pri 0 oC a iznosi 6,11 hPa, c2 i c3 su konstante ovisne o agregatnom stanju vodene povrine. One su odreene empirijski i c2 je brojana veliina a c3 ima dimenziju temperature.

 Donji sloj atmosfere nije zasien vodenom parom pa je stvarni tlak vodene pare manji od ravnotenog tlaka. Oba tlaka se iskazuju u hektopaskalima (hPa) ili milibarima (mb). Stvarni tlak vodene pare je mjerilo vlanosti zraka, a pomou njega i ravnotenog tlaka odreuju se ostale veliine putem kojih pratimo i opisujemo vlagu u zraku poput apsolutne i relativne vlanosti.

 Relativna vlanost zraka pokazuje koliko se vodene pare nalazi u zraku prema maksimalnoj koliini koju bi zrak mogao sadravati uz jednaku temperaturu. Relativna vlanost 50% znai da se u zraku nalazi polovica koliine vodene pare koji bi zrak uz istu temperaturu mogao sadravati. to se stvarni tlak razlikuje vie od ravnotenog, to je relativna vlanost manja. Kad su tlakovi jednaki zrak je zasien vodenom parom, a relativna vlanost je 100 %.

Ravnoteni tlak vodene pare (Saturation Vapor Pressure)

Tekue stanje

Tlak vodene pare (mb)

led

Ravnoteni tlak vodene pare-saturacija

Temperatura

TLAK VODENE PARE (mb)

k tla e( r pa ) ne cije de a vo atur ak s i tl ja ili n ote sien vn za Ra

Temperatura

Relativna vlanost (%)

Relativna vlanost
topliji zrak
Poslije podne
Vodena para

Prije podne

hladniji zrak
Rano ujutro

20% relativne vlanosti

50% relativne vlanosti

100% relativne vlanosti

 Apsolutna vlanost zraka se odreuje omjerom mase vodene pare u volumenu zraka. Dobije se primjenom plinske jednadbe: 217 p v a =
v

 Ukoliko se tlak vodene pare iskazuje u hPa, a temperatura zraka u kelvinima, apsolutna vlanost je iskazana u g/m3. Rosite je temperatura pri kojoj vodena para poinje kondenzirati. Ta se temperatura moe postii tako da se, na primjer, uz nepromijenjenu koliinu vodene pare zrak ohlauje do zasienja. Tada stvarni tlak vodene pare postaje jednak ravnotenom tlaku. Pri rositu ili nioj temperaturi kondenzacijom se stvaraju kapljice vode i na bilju se pojavljuje rosa, ili se stvara mraz, ovisno o tome da li je rosite vie ili nie od 0oC.

Srednji tlak vodene pare (hPa) u razdoblju od 1961. odnosno 1981.-1996. (Penzar i sur., 2001.)

Srednji godinji tlak vodene pare du Jadrana

 Ovakva raspodjela minimuma i maksimuma daje godinje amplitude oko 11 hPa. U godinjem toku tlaka vodene pare uoavaju se minimumi u sijenju ili veljai na svim postajama. Minimalne vrijednosti se kreu od 5,5 hPa u Pazinu do 9 hPa na Palagrui. Maksimumi su zabiljeeni u srpnju ili kolovozu i kreu se od 16 hPa do 22 hPa na Palagrui.

Slika 3. Osrednjeni hod relativne vlanosti zraka (plavo) (%) i temperature zraka (oC) u lipnju za razdoblje 1997.-2001. u Opatiji

Temperatura zraka (o C)

t (sati)

Relativna vlanost (%)

Relativna vlanost se mijenja tijekom dana

Relativna vlanost

Temperatura

Pono

6h

Podne

18 h

Pono

Relativna vlanost

Temperatura

INSTRUMENTI ZA MJERENJE I ODREIVANJE RELATIVNE VLANOSTI ZRAKA HIGROSKOP NA VLAS

DIGITALNI HIGROSKOP

PSIHROMETAR

SUHI I MOKRI TERMOMETAR=PSIHROMETAR

Senzor za odreivanje vlanosti zraka

ZRANE MASE I FRONTE

Na formiranje klime na Zemlji dominantan utjecaj ima cirkulacija atmosfere. Zrane mase, ciklone, anticiklone i fronte vani su elementi cirkulacije atmosfere kako za postanak tako i za prijenos te koliinu oborina.

 Zrane mase se definiraju kao prostrana koliina zraka gotovo homogena u horizontalnom smijeru nastala kao rezultat boravka zraka (od nekoliko dana do nekoliko tjedana) iznad jednolikog kopna ili vodene povrine. Zrana masa se moe formirati samo nad homogenom podlogom (npr. nad Sibirskom ploom, sjevernim Atlantikom, Saharom i sl.).

 Ni jedna zrana masa ne ostaje stalno nad mjestom nastanka ve se atmosferskim strujanjima premjeta u druga podruja. Putem zadrava neke svoje osobine te ih nosi u nove krajeve. Stoga dolazak nove zrane mase osjeamo kao promjenu vremena. Zrane mase prema mjestu nastanka se dijele na tropske, ekvatorijalne, polarne, arktike i mase umjerenih irina. Nadalje prema mjestu nastanka dijelimo ih na kontinentalne te maritimne. Prema vlanosti dijelimo ih na suhe i vlane, Prema temperaturi na tople i hladne (najhladnija je arktika masa).

 Anticiklone predstavljaju velike zrane mase kao podruja povienog tlaka s maksimumom u njegovom centru. Najvii zabiljeeni tlak bio je prisutan u sreditu Sibirske anticiklone u sijenju 1900 godine, a reduciran na razinu mora iznosio je 1080 mbara. Ciklone su polja niskog tlaka s minimumom u sreditu. U njima se zbog toga sukobljavaju zrane mase razliitog porijekla i karakteristika. Ciklone se javljaju u irokim prostorima u kojima se naglo sniava tlak zraka. Za Hrvatsku ali i za cijelu Srednju i Junu Europu dominantan utjecaj na klimu imaju islandska i enovska ciklona.

 Granice izmeu razliitih zranih masa zovu se frontalne plohe. Linija presjecita frontalne plohe sa povrinom Zemlje naziva se fronta. Dok dvije zrane mase miruju jedna pokraj druge, njihovu granicu nazivamo stacionarna fronta i na njoj nema nekih interesantnih zbivanja. Ono po emu se moe uoiti ta granica je promjena temperature i vlanosti pri prelasku iz jedne u drugu.

 Naelno, u atmosferi ne mogu postojati nagli skokovi u tlaku jer bi to izazvalo veliku gradijentnu silu koja bi stvarala jake vjetrove. Iznimka su tropski cikloni (twisteri, pijavice, hurricane i tajfuni). Meutim, dvije zrane mase razliitih temperatura u dodiru predstavljaju podruje poveane toplinske energije odnosno zaetak procesa kojima se nastoji sniziti energetsko stanje sistema jer svaki fizikalni sustav u naem Svemiru nastoji doi u stanje s najniim moguim sadrajem energije.

TOPLE FRONTE
Kad topli zrak pone nadirati nad podruje hladnog zraka on se, zato to je specifino laki penje preko hladnog. Stoga je granica tople i hladne zrane mase nagnuta prema hladnom zraku. Zbog penjanja toplog zraka iznad hladnijeg dolazi do kondenzacije vodene pare odnosno stvaranja naoblake du frontalne povrine.

Prikaz naoblake u toploj fronti sa stabilnim toplim zrakom

Prikaz naoblake u toploj fronti s nestabilnim toplim zrakom

HLADNE FRONTE
Pri nadiranju hladnog zraka na podruje toplog dolazi do njegovog podvlaenja ispod toplog. Razlog tome je njegova vea specifina teina. Zbog podizanja toplog zraka u vie slojeve u njemu dolazi do kondenzacije vodene pare, te stvaranja oblaka. Postoje spora i brza hladna fronta.

Prikaz naoblake spore hladne fronte sa stabilnim toplim zrakom

Prikaz naoblake spore hladne fronte sa stabilnim toplim zrakom

FRONTA OKLUZIJE Ukoliko je hladna fronta bra od tople, nakon nekog vremena dostie toplu frontu. Drugim rijeima hladan zrak dostie hladnu zranu masu koju je topli zrak gurao ispred sebe. Uslijed toga topliji zrak se potiskuje u visinu jer je laki od obje zrane mase. Prisutne su tri zrane mase, dvije hladne pri zemlji i topla zrana masa iznad njih. Ovakva situacija se naziva okluzija. Spomenute zrane mase se razlikuju u temperaturi te ovisno o tome razlikujemo okluziju tipa tople fronte ili okluziju tipa hladne fronte. Okluzija predstavlja zavrni in u ivotu ciklone

Prikaz naoblake pri okluziji po tipu hladne fronte

Prikaz naoblake pri okluziji tipa tople fronte

 Znaajnije promjene temperature zraka su najee posljedica dolaska nove zrane mase s drugaijim karakteristikama na analizirano podruje. Iznad nehomogene podloge Zemlje pod utjecajem zraenja Sunca neprekidno se u vremenu i prostoru mijenjaju temperatura, vlaga, gustoa i tlak zraka. Zrak u atmosferi ne miruje, a gibanja zraka bilo kojeg smijera naziva se strujanje. Vjetar je definiran kao strujanje paralelno s povrinom Zemlje. Strujanje zraka je posljedica postojanja nejednolikog tlaka u horizontalnoj ravnini.

ZRANE STRUJE
Gibanja zraka su vektorske veliine koje opisuju smjer i iznos gibanja estica zraka. To su zrana strujanja. Razlikujemo vodoravna i uspravna strujanja. Vodoravno gibanje zraka=vjetar.

Intenzitet vjetra
Iznos (intenzitet) gibanja estica zraka ili brzine zrane struje izraava se u jedinicama brzine. V=1 NM, 1 V=0.514 m/s, 1 m/s=1.944 V

Smjer vjetra
Izraava se pomou zemljopisnih strana svijeta da se oznai otkud vjetar pue, moe se prikazati u stupnjevima. Grafiki prikaz smjerova=rua estina Rua estina se obino dijeli na 16 dijelova i prikazuje za razliite vremenske jedinice.

RUA VJETROVA
Jaina i smjer vjetra se odreuju ruom vjetrova (8 ili 16 smjerova), stupnjevima (0 do 360). 0 znai izostanak vjetra

Rua vjetrova

Anemometar odreuje brzinu vjetra. Sastoji se od Robinsonovog kria. Anemograf - biljei smjer i brzinu vjetra. Koristi anemometar i vjetrokaz

Mjesni vjetrovi
- bura je tipini vjetar Jadranskog primorja koji nastaje u obalnom moru uz koje planinski lanci dijele topliji zrak od hladnijeg (nad kopnom). Bura je preteno suh, jaki i hladan vjetar koji pue sa SI, a na udare dosee brzinu i do 50 m/s (na smjer i brzinu odluujui utjecaj ima oblik kopna). - jugo uvjetovan opim junim strujanjem nastalim zbog Sredozemne ciklone (Genova) ili na Jadranu, a samo ponekad kao dio strujanja vjetra iroko koji pue na irem prostranstvu Sredozemlja dolazei iz Afrike. Jugo obino pue iz junog kvadranta, dok sve blie obali zbog utjecaja orografije i trenja skree na jugoistoni kvadrant. To je topli i vlani vjetar, koji se javlja uz oblano i kiovito vrijeme. Pue po nekoliko dana ujednaenom brzinom oko 10 m/s. postoji ciklonsko jugo i anticiklonsko jugo. Njegovim dolaskom postupno padne tlak, te poraste temperatura i vlaga. Valovi su visoki 3 5 m

BURA

JUGO

PIJAVICA

PIJAVICA
Pijavica ili tromba je atmosferski vrtlog manjeg razmjera i kratkog trajanja koji se pri izrazito nestabilnoj atmosferi pojavljuje ispod olujnog kumulonimbusa. Moe nastati iznad vodene povrine (vodena, ili ako nastane nad morem, morska pijavica, odnosno tromba marina) te nad kopnom. Mnogi smatraju da je vodena pijavica ustvari manji tornado nad vodom te da takvu pijavicu kad prijee s vodene povrine nad kopno valja smatrati tornadom. U nas se ove vrtlone pojave nazivaju pijavicama, a samo u sluaju veih razornih djelovanja na kopnu, tornadima. Rotacija u vrtlogu pijavice ee je u ciklonalnom smjeru.

esto se moe vidjeti vie morskih pijavica istovremeno (o tom svjedoi jo davne 1749. godine na istaknuti znanstvenik Ruer Bokovi. Gibljiva cijev pijavice ljevkastog je oblika te je esto nagnuta. Protee se od oblaka do morske povrine. Promjera je od dvadesetak do stotinu metara. Donji dio (svega nekoliko metara visine) sastoji se od usisane morske vode, a gornji od kapljica nastalih kondenzacijom pri dizanju vlanoga zraka. ivot pijavice obino je kratak, od pet do desetak minuta, ali katkad mogu trajati i preko sat vremena. Brzine kojima zrak krui oko snienog tlaka u sreditu vrtloga kreu se od nekoliko km na sat pa do 80 km/h u iznimnim sluajevima. Pijavica silno uzburkava morsku vodu te moe potopiti amce. Prijee li na kopno, du uske putanje kojom prolazi, moe nanijeti veliku tetu drveu, graevinama, vozilima i drugim predmetima.

SLIV
Sliv je povrina s koje voda otjee prema recipijentu (vodotoku, izvoru). Sliv je odreen razvodnicom koja moe biti topografska i hidroloka. Razvodnica je granina linija koja dijeli susjedne slivove. Topografska razvodnica je granina linija koja u geoloki povoljnim uvjetima dijeli susjedne slivove po najviim tokama terena, a odreuje se na topografskoj karti na temelju slojnica. Povrina sliva se odreuje na temelju topografske karte digitaliziranjem ili planimetriranjem. U sloenim uvjetima karakteristinim za podruje kra razvodnica vrlo esto ne ovisi samo o topografiji, ve prvenstveno o geolokim i hidrogeolokim uvjetima. Takva hidroloka ili hidrogeoloka razvodnica nije stalna ve se njezin poloaj mijenja ovisno o razinama podzemnih vodostaja.

KR
Pojam kra

KARST

Najdublja jama Bioko Amfora

Odisejeva pilja na Mljetu

Kako se oborine, kao najvanija ulazna veliina u hidroloki ciklus mjere u toci, a hidroloki ciklusi se odvijaju u prostoru tj. slivu, od velike je vanosti odreivanje oborine pale na povrinu..

Vodna bilanca
Vodna bilanca u najirem smislu podrazumijeva analizu, odreivanje i usporeivanje kvantitativnih pokazatelja ulaza i izlaza tj. promjena zaliha vlage na utvrenom ogranienom prostoru za unaprijed zadano vremensko razdoblje. Vodna bilanca se temelji na zakonu o odranju energije:

P-(Q+E)=V

P-svi vidovi atmosferskih oborina koje su dospjele na sliv Q-ukupno otjecanje zabiljeeno na izlaznom profilu sliva E-ukupno sumarno isparavanje sa sliva V-promjena poetnog ukupnog volumena vodne mase u odreenom prostoru i odreenom vremenskom razdoblju

SLIV

MJERNE POSTAJE

OTJECAJNI PROFIL

ODREIVANJE SREDNJE OBORINE NA SLIVNOM PODRUJU Postoji nekoliko metoda procjene srednje oborine na nekom podruju: METODA ARITMETIKIH SREDINA THIESSENOVA METODA METODA IZOHIJETA

Metoda aritmetikih sredina

Uzima u obzir samo postaje unutar nekog sliva: P = Pi/n Pi = srednja oborina n = broj postaja u slivu

P1 P2 P3 P4

 Metoda aritmetikih sredina predstavlja postupak za relativno pouzdanu ocjenu prosjene oborine ukoliko je: sliv prekriven mreom postaja jednoliko rasporeenih u prostoru ako je slivna povrina bez prevelikih promjena u konfiguraciji terena uslijed ega se moe pretpostaviti da su varijacije oborina po prostoru minimalne

Thiessenova metoda (A.H. Thiessen 1911. godine)

Prikladna je za odreivanje srednje oborine na slivu u sluaju nejednoliko rasporeenih postaja pri emu se definira utjecajna povrina za svaku postaju Postupak se sastoji od spajanja susjednih postaja pravcima u vidu pomonih linija Konstruiranjem simetrala tih pomonih linija formira se mrea zatvorenih poligona Oko svake postaje formira se po jedan poligon odreene povrine Povrine svakog poligona se koriste za odreivanje teinskog koeficijenta za svaku postaju

Thiessen-ov teinski koeficijent za i-tu postaju

Povrina Thiessenovog poligona za i-tu postaju

Ai i = A
Povrina sliva Prosjena visina oborina u slivu Prosjena visina oborina izmjerena na i-toj postaji

Ai P n i P= = i P i A i =1 I =1
n

n-ukupan broj postaja

 http://www.piercecollege.com/offices/weath er/flash/Thiessen.swf http://www.piercecollege.com/offices/weath er/flash/Isohyet.swf

Thiessenova metoda

SLIV

MJERNE POSTAJE

OTJECAJNI PROFIL

Sliv Jadra i rnovnice (Diplomski rad I. Teskera)

THIESSENOVA METODA

III. II. I. V. VI. VII.

IV.

VIII.

IX.

Metoda izohijeta Izohijete-linije jednakih koliina oborina

SLIV

MJERNE POSTAJE

OTJECAJNI PROFIL

OBRADA PODATAKA
Meteoroloke i hidroloke podloge predstavljaju podatke dobivene motrenjem i mjerenjem. Prikupljeni podaci formiraju slijed podataka, a kao primjer se mogu navesti maksimalne godinje oborine razliitih intenziteta, maksimalni, srednji i minimalni godinji protoci i sl. Slijed podataka se moe prihvatiti kao niz sluajnih varijabli te se na njega mogu primijeniti metode matematike statistike ukoliko su ispunjeni slijedei uvjeti:

1. 2. 3.

4. 5.

lanovi niza su sluajne varijable. lanovi niza su meusobno neovisni (lan niza ne moe utjacati na veliinu koja slijedi). Niz mora biti homogen (istovrstan). Homogenost niza se testira primjenom raznih metoda meu kojima je najee primjenjivana metoda dvostrukih sumarnih koliina. lanovi niza moraju biti stacionarni. Promjene niza uzrokuju nestacionarnost koja se onda odraava preko trendova i periodinosti. Niz mora biti dovoljno dug. Minimalni broj godina motrenja koji se preporua za regionalnu analizu je 5-15, ali je pravilo u hidrolokoj praksi da se metode matematike statistike koriste za nizove duljine najmanje 30 godina.

 Metode matematike statistike nam pomau da iz mnotva podataka saznamo korisne informacije i izvedemo pouzdane zakljuke. U tu svrhu podaci moraju biti na prikladan nain razvrstani, pregledno prikazani i analizirani. Nastavno slijedi osnovni nain prikaza meteorolokih podataka:

Temperatura zraka Srednja dnevna temperatura zraka Srednja dnevna temperatura karakterizira stanje temperature tijekom cijelog dana s nekoliko mjerenja u tono odabranim terminima. Za potrebe prouavanja klime na klimatolokim postajama temperatura se mjeri tri puta na dan: u 7 h ujutro, u 14 h poslije podne te u 21 h naveer.

 Podaci koji predstavljaju mjesene vrijednosti temperatura su najee dani tabelarno, pri emu su obino priloene njihove izraunate srednje, najnie i najvie vrijednosti te druge statistike karakteristike. Svi grafiki prikazi meteorolokih elemenata su slini. Na apscisi je vrijeme, a na ordinati meteoroloki element (temperatura, oborina i dr.).

Meteoroloka postaja GMP Karlovac srednje dnevne temperature zraka

15,0 10,0 5,0 0,0 -5,0 -10,0 1 3 5 7 9 11 13 15 17 19 21 23 25 27

II

SREDNJA GODINJA TEMPERATURA

Srednja godinja temperatura je obini srednjak svih dvanaest mjesenih temperatura. Osim srednjih vrijednosti temperature zraka jako su zanimljive i najvie vrijednosti koje se pojavljuju u pojedinim danima, mjesecima i godinama. Mjerimo ih jednom dnevno. Za svaki mjesec postoji samo jedan podatak o maksimalnoj temperaturi zraka. Kad proe godina iz svih mjesenih apsolutnih vrijednosti, odredi se najvea i ona predstavlja apsolutno najviu temperaturu zraka.

SREDNJA MJESENA 1.1. Srednja mjesena temperatura TEMPERATURA ZRAKA Nakon to se na ranije opisani nain izraunaju srednje dnevne temperature zraka, vrlo jednostavno se izraunaju srednje mjesene temperature putem izraza
T +T + ... + Tsredd 31 TSRED = sredd 1 sredd 2 broj dana u mje sec u

Srednje mjesene temperature zraka za 2000. godinu

30 20 10 0 1 -10

Zavian

Split Marjan

Bjelovar

Varadin

10

11

12

Mjeseci

 Oborina Oborina se razlikuje od drugih meteorolokih elemenata. Oborina je koliinski element i zato govorimo o dnevnoj, mjesenoj i godinjoj koliini oborine. Tek kad imamo nekoliko godina tokom kojih smo mjerili oborinu, tek tada moemo govoriti o srednjim vrijednostima.

Srednje mjesene koliine oborine (mm) za razdoblje 1961.-1990.

Bjelovar
250 200 150 100 50 0 1 2 3

Varadin

Zavian

Split Marjan

10

11

12 Mjeseci

 Mjesena koliina oborine dobije se tako da se jednostavno zbroje sve dnevne koliine oborine pale u tom mjesecu. Taj zbroj je mjesena koliina oborine za taj mjesec. Godinja koliina oborine dobije se tako da se zbroje sve mjesene koliine pale oborine.

Dnevne koliine oborina Pazin 1987

Osnovna statistika obrada podataka

Hidroloke analize se zasnivaju openito na velikom broju podataka. Hidroloka analiza predstavlja postupak putem kojeg se za neki veliki uzorak odreuju tzv. numerike karakteristike sluajne varijable koje ukazuju na ponaanje samog uzorka. Hidroloki podaci (rezultati opaanja hidroloke varijable) mogu biti analizirani kao grupirani ili negrupirani podaci.

 Negrupirani podaci-niz opaenih vrijednosti sluajne varijable (godinji niz dnevnih protoka, vodostaja, oborina itd.). Grupirani podaci-vrijednosti sluajne varijable su grupirane po razredima. Vri se prebrojavanje broja pojavljivanja samih vrijednosti po pojedinom razredu. Time se definira uestalost ili apsolutna frekvencija za pojedini razred. Frekvencija se ee izraava u formi relativne frekvencije fr=f/N

Srednja vrijednost
Za grupirane podatke
sredina razreda

x1 f1 + x2 f 2 + ... + xn f n x= f1 + f 2 + ... + f n
uestalost razreda

Za negrupirane podatke

x1 + x2 + ... + x N x= N

Standardna devijacija
Osnovna mjera disperzije ili varijacije nekog uzorka to je vea vrijednost standardne devijacije vea je varijabilnost unutar samog uzorka Za negrupirane podatke: Srednja vrijednost podataka

1 N 2 = ( xi x ) N i =1
2 1 N 2 = fi xi x N i=1

Za grupirane podatke:

Koeficijent varijacije
relativna mjera varijacije to je vrijednost koeficijenta varijacije vea vee je rasipanje oko srednje vrijednosti uzorka

cv =

Koeficijent asimetrije
Ocjena oblika funkcije gustoe vjerojatnosti:

cs =

(x
i =1

x)
3

KRIVULJE TRAJANJA I UESTALOSTI

Uestalost ili frekvencija

Uestalost je broj pojavljivanja neke vrijednosti u odreenom razdoblju opaanja-broj koji kae koliko puta se neka vrijednost varijable pojavila Grafiki prikaz uestalosti je HISTOGRAM Uobiajen prikaz uestalosti je prikaz po razredima, u obliku pravokutnika Kumulativna uestalost-trajanje

Krivulja trajanja
Trajanje-krivulja koja kae koliki postotak vremena ili koliki je broj dana kod kojih je vodostaj ili protok (odnosno promatrana hidroloka varijabla) jednak danim koliinama ili vea od njih.

KRIVULJA TRAJANJA Najvie vrijednosti protoka

P R O T O K Q

Najnie vrijednosti protoka Postotak postizanja odreene vrijednosti protoka

KRIVULJA TRAJANJA I UESTALOSTI VODOSTAJA SAVE U ZAGREBU (1926.-1965.)

Pregled srednjih dnevnih protoka na VS Mostar za 2004. godinu

2004 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 Qmj Qmin Qmax

I 124 148 198 230 215 216 208 161 109 82 77,9 90,7 93,1 78,6 232 225 144 226 244 249 274 204 242 178 183 176 236 234 245 203 181 184,1 77,9 274 58,3

II 105 108 200 177 143 125 136 152 144 173 196 200 252 174 151 204 133 132 104 106 118 244 377 388 341 282 400 450 489

III 206 226 209 233 232 194 193 308 376 283 220 169 138 165 172 195 236 232 265 320 268 306 551 1022 709 564 439 314 270 270 182 305,4 138 1022 184,7

IV 188 193 185 249 211 302 293 355 395 684 1051 971 935 859 712 595 482 483 318 280 345 356 295 280 275 323 251 294 257 261 422,6 185 1051 250,7

V 252 284 203 284 236 306 564 543 493 367 406 302 310 306 275 263 286 217 148 112 155 156 165 231 164 189 175 165 160 139 123 257,4 112 564 117,7

VI 122 129 163 159 222 226 239 205 223 170 192 174 124 131 106 117 130 154 145 113 119 104 83,6 65,2 89,3 66,1 108 111 109 83,2 139,4 65,2 239 48,7

VII 139 91,4 55,4 66,9 52,5 55,3 57,3 52,9 53,6 54,4 52,4 51,7 50,3 50,2 50,2 51,2 51,9 50,2 50,1 50 50,6 50,1 62 49,2 49,5 50,1 50,6 51,2 54 51,2 56,2 56,8 49,2 139 17,2

VIII 52 50,5 48 48 52,4 49,6 47,3 47,3 48,8 48,5 48,4 47,8 60,2 47,9 48,3 50,9 48,6 50,5 48,3 49,8 49 41,2 54,5 45,5 54,1 62,5 56,4 52,4 50,4 50,3 52 50,4 41,2 62,5 4,1

IX 52,8 47,3 48,6 47,3 47,6 49,5 50,4 47,7 48,2 50,4 54,3 51,3 51,7 50,4 58,8 49,2 48,9 49,1 49,6 49,2 50,1 51 50,4 52,4 69,2 72,2 62,4 69,8 81,7 63,2 54,2 47,3 81,7 8,7

X 71,6 74,8 63,8 69,6 77,4 74,6 61,8 87,4 66,1 88,3 144 121 156 181 208 310 365 395 354 210 216 178 162 156 162 129 123 111 106 80,9 110 152,0 61,8 395 92,7

XI 103 94,3 97 93,6 97,2 88,9 71,9 144 61 158 109 73,8 155 311 333 158 110 147 153 205 168 139 157 127 121 150 117 135 153 175 140,2 61 333 60,0

XII 214 835 551 500 460 449 397 376 348 306 253 212 247 245 240 160 188 267 385 253 236 200 216 249 180 237 438 401 327 269 262 319,4 160 835 139,9

213,9 104 489 112,2

Krivulja trajanja protoka-vodomjerna postaja Mostar 2004. god.

1200

1000

Qmax=1051 m3/s

800

Q(m /s)

Q (m3/s)

600 min 400 max

200

0 0 122
t(dani)

Qmin=41,2
244 366

t (dani)

Uestalost protoka Mostar 2004.

22 19

Q(m3 /s)

16 13 10 7 4 1 0 20 40 60 80 100 120

t(dani)

Postupak izrade krivulje trajanja za 2004. godinu (Postaja: Mostar na rijeci Neretvi)
Razredi R.br. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 raspon 1050-1100 1000-1050 950-1000 900-950 850-900 800-850 750-800 700-750 650-700 600-650 550-600 500-550 450-500 400-450 350-400 300-350 250-300 200-250 150-200 100-150 50-100 0-50 broj dana 31 29 31 30 31 30 1 15 6 4 5 2 2 1 2 4 6 12 1 2 3 5 8 7 1 3 4 9 2 3 1 1 7 7 8 4 5 6 14 5 1 28 2 31 15 16 31 8 22 30 31 30 31 3 1 3 6 7 11 1 8 11 8 2 2 2 1 1 1 1 1 1 1 3 3 2 6 10 3 1 1 1 1 1 1 1. 2. 3. 4. 1 1 1 5. Mjeseci 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. uestalost dan 1 2 1 0 1 1 0 2 1 0 5 2 4 6 11 16 31 55 53 54 80 40 366 % 0,273 0,546 0,237 0 0,237 0,237 0 0,546 0,237 0 1,366 0,546 1,092 1,639 3,005 4,371 8,469 14,48 trajanje dan 1 3 4 4 5 6 6 8 9 9 14 16 20 26 37 53 84 192 % 0,237 0,819 1,092 1,092 1,366 1,639 1,639 2,185 2,459 2,459 3,825 4,371 5,464 7,103 10,109 14,48 22,95 37,97 52,45

15,027 139

14,754 246 67,213 21,857 326 89,071 10,928 366 100 100

Medijana
Vrijednost sluajne varijable koja odgovara 50%tnom trajanju

Modus
Vrijednost sluajne varijable koja ima najveu uestalost Kod simetrinih funkcija uestalosti podudaraju se vrijednosti srednje vrijednosti, modusa i medijane.

GEOMORFOLOGIJA SLIVA
SLIV MJERNE POSTAJE

OTJECAJNI PROFIL

Podjela sliva na podslivove Podsliv 1

Teite

Podsliv 2

Podsliv 3

 Povrina sliva vaan podatak kod svih hidrolokih prorauna, predstavlja povrinu s koje voda otjee prema nekom promatranom mjernom profilu. Duljina sliva se obino definira kao udaljenost mjerena du glavnog vodotoka od mjernog profila do vododjelnice.

Nagib sliva predstavlja odnos visinske razlike rubova glavnog vodotoka u odnosu na duljinu sliva.

E S= L

HIPSOMETRIJSKA KRIVULJA
grafiki prikaz odnosa nadmorske visine (ordinata) i povrine dijela sliva iznad te nadmorske visine (apscisa) vrlo esto se primjenjuje i standardizirani oblik hipsometrijske krivulje radi mogunosti usporedbe razliitih slivova

HIPSOMETRIJSKA KRIVULJA (standardizirani oblik)

Apovrina sliva apovrina iznad odreene nadmorske visine (mjerni profil) Derazlika nadmorskih visina pojedine izohipse u odnosu na nadmorsku visinu mjernog profila DEukupna razlika nadmorske visine u slivu

Oblik sliva
Svaki sliv za sebe ima svoj jedinstveni, u pravilu neponovljivi oblik. Oblik sliva utjee na otjecanje tj. na vrijeme otjecanja po slivu do mjernog profila.

Razliiti oblici slivova-razliiti uvjeti otjecanja

Parametri sliva
Udaljenost do teita slivaudaljenost mjerena po glavnom vodotoku od mjernog profila do toke na glavnom kanalu smjetene nasuprot teitu sliva (Lca) Faktor oblika sliva:

Ll = (L Lca )

0.3

 Prvi koeficijent zaobljenosti sliva: Drugi koeficijent zaobljenosti sliva: Ao-povrina kruga iji opseg je jednak opsegu sliva Trei koeficijent zaobljenosti sliva: Lm-maksimalna duljina paralele glavnog vodotoka

FC =

O (4 A)0.5

RC =

A Ao

2 A Re = Lm

0 .5

 Srednja irina sliva B (km) B=A/L Koeficijent izduenosti sliva: D=L2/A Koeficijent gustoe rijene mree: G=SLi /A (km/km2) SLi zbroj duina korita svih vodotoka u slivu

 Koeficijent nesimetrinosti sliva K1: AL-povrina sliva lijevo od glavnog vodotoka AD-povrina sliva desno od glavnog vodotoka

K1 = AL AD / A

Koeficijent oblika sliva-parametar koncentriranosti sliva K2=2A/(OLT) LD-duina stranice fiktivnog pravokutnika koji zamjenjuje sliv Srednja visina sliva Hsr, odreena putem hipsometrijske krivulje. Povrine koje zatvaraju linija srednje visine sliva i hipsometrijska krivulja moraju biti meusobno jednake. Hm-visina sliva na medijani (mnm) Visina sliva na poloaju 50%- tne povrine sliva Srednja visinska razlika sliva (m) D=Hmax-Hmin Izjednaeni pad sliva SS=2*D/LD

Vrijeme otjecanja po slivu

Vrlo bitan podatak kod svih hidrolokih prorauna na slivu pri procesu transformacije oborina u otjecanje. Najee primjenjivani vremenski parametri su vrijeme koncentracije, vrijeme pomaka, vrijeme postizanja vrne vrijednosti otjecanja. Gotovo uvijek se dovode u vezu s fizikalnim karakteristikama sliva ili raspodjelom efektivnih oborina i direktnog otjecanja.

Vrijeme koncentracije sliva

Definicija 1. vrijeme putovanja kapi vode od najudaljenije toke u slivu do mjernog profila. Definicija 2. vrijeme izmeu teita (ponekad kraja) hijetograma i toke infleksije na recesijskoj krivulji hidrograma direktnog otjecanja

Vrijeme koncentracije sliva se moe razdvojiti na komponentu teenja po glavnom vodotoku i teenja po terenu. Vrijeme teenja po glavnom vodotoku (koritenje Manningova izraza za proraun brzina):

tc =

i =1

Li 60 v i

Hidrauliki radijus

1 . 486 v = R h2 / 3 S 1 / 2 n
Koeficijent hrapavosti Nagib terena

 Vrijeme teenja po terenu se odvija u dijelovima sliva gdje ne postoji izraen, koncentriran tok. Teenje se odvija na povrini u plitkom jednolikom toku (sheet flow). Za njegovu procjenu koriste se takoer empirijski izrazi temeljeni na Manningovom proraunu brzina.

0.938 nL Tt = 0.4 i S
intenzitet oborine (ITP krivulja)

0.6

 Kako se vrijeme teenja po terenu ne poznaje kao veliina, ono se pretpostavlja. Intenzitet kie se odreuje na temelju ITP krivulje. Postupak za odreivanje je iterativan sve dok se ne postignu izjednaenja pretpostavljenih i proraunatih vrijednosti teenja po terenu.

SLIV JADRA I RNOVNICE

EVAPOTRANSPIRACIJA

Vivoni, 2005

Evapotranspiracija predstavlja proces prijelaza vode iz tekueg u plinovito stanje

Isparavanje s povrine krovova Isparavanje s povrine tla Isparavanje (rijeke i ume)

EVAPOTRANSPIRACIJA

EVAPORACIJA

TRANSPIRACIJA

Povrina vodotoka, jezera, mora

Povrina tla

Povrina biljaka

Biljke

Toka rosita
Temperatura t (oC)

Apsolutna temperatura K

Tlak zraka pri zasienju

T1(t, e)

Temperatura oF

Vlanost zraka ovisi iskljuivo o procesu isparavanja. Da bi proces isparavanja mogao zapoeti neophodno je postojanje: - izvora vlage, - gradijenta protoka vodene pare izmeu povrine vode i atmosfere -izvora energije.

 Latentna toplina kondenzacije predstavlja energiju potrebnu jedinici mase vode da iz tekueg stanja prijee u vodenu paru pri konstantnoj temperaturi. l=2.5 milijuna J/kg vode Openito isparavanje ovisi o raspoloivoj energiji, temperaturi vode i zraka, deficitu zasienosti zraka vodenom parom, brzini vjetra, insolaciji, atmosferskom tlaku i kemijskim osobinama vode.

Stvarna i potencijalna evapotranspiracija

Suna podruja Vlana podruja

Stvarna evapotranspiracija

Potencijalna evapotranspiracija

 Potencijalna evapotranspiracija predstavlja maksimalan iznos evapotranspiracije koji bi se ostvario u uvjetima dovoljne koliine vlage (vlaga nije ograniena). Stvarna evapotranspiracija je iznos isparavanja za stvarne tj. realne uvjete vlanosti .

MJERENJE ISPARAVANJA -slobodne vodene povrine (potencijalna ET)

Isparitelji klase A ET-mjera

Isparitelj klase A

1.21 m promjer 0.255 m visina 150 mm udaljenost od tla

US Class A pan

Postavljanje PAN-A
Unutar posude je postavljen ureaj za mjerenje razine vode Anemometermjerenje brzine vjetra pored posude

Mjerenje stvarne evapotranspiracije

Lizimetri bez pokrova Lizimetri s pokrovom

PRINCIP RADA LIZIMETRA

Shema lizimetra Mjeri se razlika u teini na poetku i na kraju dana (princip bilance voda) -oborine su poznate veliine Et = oborine-perkolacija kroz tlo

Vanjski zid Rezervoar vode za navodnjava nje

Tank napunjen tlom

VAGA

LIZIMETAR

Vrijednosti potencijalne i stvarne evapotranspiracije za Silbu (1964-1993)

Metode odreivanja evapotranspiracije

Vodna bilanca

ET

Metoda bilance energije

(dan)
jH jLE jG jRN

P ET O Z

P + ET + O + Z = 0
-

koliina oborina evapotranspiracija povrinski dotok ili otjecanje zaliha vode u tlu

j RN + jG + j A + j LE = 0
jRN jG jLE jH
neto radijacija gustoa toka topline u tlo gustoa toka latentne topline gustoa toplinskog toka

Oborine i evapotranspiracija
Ljubljana: 1971-2000
oborine i evapotranspiracija [mm] 180 160 140 120 100 80 60 40 20 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

Izraunavanje evapotranspiracije
Thornthwaite
S0 10 T ETP = 0,533 12 J
J = I mjes
I XII

Tmjes = 5 I
XII

1, 514

a = 0 ,0675 J 3 - 7 ,71 J 2 + 1792 J + 49239 10 - 5

51,0 S 0 = 12.3 + sin (0,0172 JD 1,39 ) 4,3 + 6

- Thornthwaite-ov godinji toplinski indeks I - Thornthwaite-ov mjeseni toplinski indeks T - srednja dnevna temperatura zraka (C) Tmjes- srednja mjesena temperatura zraka (C) S0 - srednje dnevno astronomsko trajanje sijanja sunca u satima - zemljopisna irina (u ) ET0 - dnevna referentna evapotranspiracija (mm)
J

Metode prorauna evapotranspiracije

Blaney-Criddle Penmanova metoda Penman-Monteith metoda Antalova metoda Metoda Eaglemana Metoda Ivanova itd Sve metode predstavljaju empirijske izraze za proraun evapotranspiracije. Veina ovih metoda kao ulazne podatke koriste podatke o temperaturi, vlanosti, radijaciji, vjetru kao i podatke vezane uz karakteristike tla.

Osnovna obrada oborina

 Podaci o oborinama neophodni su pri rjeavanju brojnih hidrotehnikih zadaa, npr. pri projektiranju kanalizacijskih sustava, projektiranju sustava zatite od poplava, projektiranju sustava odvodnje, navodnjavanja itd. Oborine koje su se pojavile u odreenom vremenskom razdoblju izraavaju se u mm. Intenzitet oborine predstavlja odnos visine oborine i promatranog vremena.

 Dnevne koliine oborina, kao to je ve spomenuto, se mogu dobiti mjerenjem na obinom kiomjeru koje se vri svakodnevno. Taj podatak, koji se oita u 7 sati ujutro predstavlja oborinu tog dana, iako se odnosi na prethodni. Za razliku od kiomjera, ombrografi slue za kontinuirano biljeenje kia u vidu zapisa pluviograma.

 Primjer jednog pluviograma dat je na slijedeoj slici:

 Grafiki prikaz intenziteta u funkciji vremena naziva se hijetogram. Podloga za definiranje intenziteta kie je ombrografsko biljeenje putem kojeg se dolazi do podataka o intenzitetima za razliita trajanja kie: 5, 10,15, 30, 60 minuta, 2, 324 sata.

hijetogram

Obrada mjerenih i opaenih podataka u pojedinim tokama nekog sliva se sastoji od slijedeih aktivnosti:
Prvi pregled i obrada prikupljenih podataka s terena, konstruiranje dijagrama promjene opaenih veliina u vremenu Provjera i kontrola rezultata opaanja, vri se detekcija greki pri mjerenju, netonosti instrumenata, prekida u opaanju te pouzdanosti podataka. Te kontrole se vre primjenom korelacije izmeu pojedinih postaja. Ukoliko postoji krai prekid u opaanju pojedine veliine, potrebno je izvriti nadopunjavanje podataka. Podaci koji nedostaju na nekoj postaji mogu se nadopuniti analizom podataka prije i poslije prekida te analizom podataka susjednih postaja koje nisu imale prekide pri radu. U svakom sluaju svi podaci koji su nadopunjeni moraju biti posebno oznaeni. Opaeni podaci se mogu prikazati tabelarno ili pak grafiki u razliitim vremenskim razdobljima.

 Standardizirana osnovna obrada podataka o oborinama u jednoj kalendarskoj godini se sastoji od odreivanja koliine mjesenih oborina te odreivanja koliine godinjih oborina. Nakon to su podaci uzeti kao pouzdani, publiciraju se u Meteorolokim godinjacima te pohranjuju u bazama podataka.

 Mjesena suma oborina Pm se dobije kao suma dnevnih oborina prema izrazu:

P m = Pi d PMAX = max Pi PMIN

i

{ } = min{P }
d d n i =1

i =1

Maksimalna mjesena oborina Minimalna mjesena oborina Ukupna godinja oborina

Pgod = Pi d

 Na temelju opaanja u duljem vremenskom razdoblju, odreuju se viegodinji prosjeci mjesenih, godinjih, a po potrebi i sezonskih oborina.

1 P = P m i 12 i=1
Srednja mjesena oborina u nekoj godini

12

Procjena podataka koji nedostaju

Prva metoda za procjenu podataka koji nedostaju je metoda aritimetikih sredina. Metoda se koristi ukoliko su varijacije godinjih oborina na postaji na kojoj podaci nedostaju i okolnih postaja unutar 10%, kad raspolaemo s tonim podacima na najmanje tri okolne postaje i kad su okolne postaje rasporeene jednoliko i blizu postaje s nedostajuim podacima. Nedostajui podaci se raunaju kao aritimetika sredina oborina na okolnim postajama za isto vremensko razdoblje.

1 Px = (P + P +...+ P ) 1 2 n n

Metoda aritimetikih sredina

U sluajevima kad su varijacije godinjih oborina na okolnim postajama vee od 10%, za procjenu nedostajueg podatka se koristi slijedei izraz:

PX PX 1 PX PX = P + P2 + P3 1 P2 P3 3 P 1 PX , P , P2 , P3 1 P , P2 , P3 1
viegodinje oborine na postajama

godinje oborine na postajama

Korelacijska analiza
Nadopunjavanje podataka se vrlo esto vri i putem klasine, korelacijske analize. U tu svrhu se moe primijeniti linearna ili nelinearna jednostruka ili viestruka analiza. Primjer linearne viestruke regresijske jednadbe:

Traeni podatak oborina na postaji gdje podaci nedostaju

PX = ao + a1 P + a2 P2 + ... + an Pn 1
Oborine na okolnim postajama

US Weather Service method

PA =

P w
i =1 i

w
i =1

1 w= (xi )2 + (yi )2
Udaljenost po osi x i po osi y izmeu kiomjera na kojem nedostaju podaci i susjednog kiomjera

Provjera homogenosti ili konzistencije

Cilj provjere homogenosti oborinskih nizova je otkrivanje promjena u postupku prikupljanja oborinskih podataka, te odabir prave lokacije ureaja za mjerenje. Do promjene u konzistenciji niza oborinskih podataka moe doi zbog primjene razliitih instrumenata, promjena u postupku opaanja te promjena lokacije mjernog ureaja.

Krivulja dvostruke mase

jedna od metoda za otkrivanje nehomogenosti podataka na nekoj postaji. Metoda dvostruke mase se zasniva na usporedbi sumarnih godinjih ili sezonskih oborina dviju susjednih postaja od kojih su podaci s jedne od postaja upitni. Druga postaja je standardna ili referentna. Na ordinati grafikog prikaza nanose se sumarne godinje oborine za postaju iji su podaci pod sumnjom, a na apscisi sumarne godinje oborine referentne postaje

 Ukoliko nije dolo do promjena odnos izmeu promatranih vrijednosti e biti linearan, s vrlo malim odstupanjima od pravca. Ukoliko je dolo do promjena, te promjene e se odraziti na promjenu nagiba pravca.

Referentna postaja

Krivulje dvostrukih masa mogu se koristiti za nadopunjavanje podataka u vidu interpolacije ili ekstrapolacije. Pri korigiranju podataka upitnog kiomjera, potrebno je podatke referentnog kiomjera pomnoiti s odnosom D/C sa slike, tj. vrijednosti podataka e se uveati. Krivulja dvostruke mase se moe primijeniti i definirati sa sumarnim dnevnim, mjesenim, sezonskim ili godinjim oborinama, ali najpouzdaniji podaci se dobivaju primjenom nizova godinjih oborina.

 Promjenu nagiba krivulje dvostruke mase se ne bi trebalo uzeti znaajnom ukoliko se ne protee na barem pet godina.

ITP KRIVULJE
krivulje intenzitet-trajanje-ponavljanje Svaka analiza i projektiranje hidrotehnikih objekata kao ulaznu veliinu zahtijeva podatke o oborinama. Najee su podaci o oborinama raspoloivi u vidu opaenih oborina tijekom odreenog vremenskog razdoblja, generiranih serija oborina, oborina u vidu ITP krivulja i projektnih pljuskova. U svakom sluaju podaci o izmjerenim oborinama su izvorni i nezaobilazni element svih hidrolokih analiza.

Pod jakim kiama se podrazumijevaju kratkotrajne, intenzivne oborine ije je trajanje od 1 minute do 24 sata. ITP krivulja je krivulja koja daje prikaz vjerojatnosti pojavljivanja oborina kratkotrajnih intenziteta. ITP krivulje predstavljaju familiju krivulja u kojoj svaka krivulja ima odgovarajue povratno razdoblje (povratni period) pri emu je na apscisi trajanje kie (skala od 5 minuta do 24 sata), a na ordinati njen intenzitet. Vrlo esto se prilikom grafikog prikaza koristi logaritamsko mjerilo. Kvalitet i pouzdanost ovih krivulja ovisi iskljuivo o pouzdanosti mjerenih podataka i o duljini nizova mjerenih podataka. Jednom odreene ITP krivulje treba stalno provjeravati i aktualizirati. ITP krivulje se najee definiraju za jednu odreenu lokaciju i openito vrijede u vrlo uskom podruju oko nje.

Podaci na temelju kojih se definiraju ITP krivulje trebaju ispunjavati slijedee pretpostavke: Tonost mjerenih podataka Konzistentnost mjerenih podataka (tijekom mjerenja ne bi trebalo biti promjene uvjeta koji utjeu na tonost mjerenja)---krivulja dvostruke mase Homogenost mjerenih podataka pri emu ne bi trebalo biti promjene okolnih uvjeta (urbanizacija, rast vegetacije i sl.)-krivulja dvostruke mase Stacionarnost podataka-ne postojanje trenda ili periodinosti u nizovima podataka Nezavisnost podataka-nepostojanje korelacije izmeu pojedinih oborinskih epizoda-parametarski i neparametarski testovi Nizovi podataka trebaju biti dovoljno dugi

Primarna obrada ombrografskih traka

Zapis ombrografa predstavlja sumarnu liniju pale kie P=P(t) Intenzitet kie (nagib tangente):
Sumarna linija kie Grafiki prikaz intenziteta u vremenu se zove hijetogram
dP P i= ili dT t

P = idt
0

 Ekstremne vrijednosti oborina slijede odreene funkcije raspodjele (najee dvo i tro parametarske funkcije raspodjele). Izbor najbolje raspodjele se vri primjenom KolmogorovSmirnov testa i c2 testa. Kao rezultat tzv. primarne obrade dobije se pregled visine oborina za razliita trajanja kie. Sekundarna obrada predstavlja postupak definiranja funkcijske ovisnosti primjenom jedne od statistikih metoda izmeu intenziteta, trajanja i ponavljanja tj. postupak definiranja ITP krivulja tj. njenog matematikog oblika

Pri tom se najee koriste metode nizova godinjih ekstrema te metode pragova (ili POT-serija=peaks over threeshold). Metoda godinjih ekstrema formiraju nizove iji su lanovi godinji maksimumi kia odreenog trajanja. Prema tome opseg uzorka jednak je broju opaanih godina. Za svaku seriju se odreuje teoretska krivulja raspodjele koja se najbolje prilagoava na empirijske podatke. Primjenom krivulja raspodjele mogu se odrediti veliine oborina raznih povratnih perioda (ali ne niih od jedne godine to je esto potrebno za dimenzioniranje kanalizacijske mree u manje znaajnim urbanim podrujima). Ukoliko se ele dobiti povratni periodi nii od jedne godine tada treba primijeniti nizove prekoraenja i to takvim da izabrani pragovi omoguavaju znatno vei broj podataka M od broja godina.

 Povratni period (razdoblje) predstavlja prosjean vremenski interval tijekom kojeg e se pojaviti barem jedan put oborina (ili neka druga promatrana hidroloka veliina) vea ili jednaka odreenoj vrijednosti koju analiziramo. U praksi se najee pojavljuju slijedei povratni periodi: 2, 5, 10, 25, 50, 100, 200, 500 i 1000 god.

Postupak definiranja ITP krivulja na temelju krivulja raspodjele

Regresijska analiza na dobivene podatke:

 Za odreeni povratni period uspostavlja se odnos izmeu intenziteta oborine i njenog trajanja putem slijedeih analitikih izraza:

a i= za t k 2h tk + b i = c t za t k 2h
d k

Analitiki izraz za ITP krivulju-pri emu se parametri a, b, c odreuju primjenom viestruke regresije po teoriji najmanjih kvadrata
Povratni period

Intenzitet kie

aT i= c tk

b
Trajanje kie

 Prilikom primjene ITP krivulja i izbora povratnog perioda potrebno je voditi rauna o kojim hidrotehnikim objektima se radi pri samom projektiranju. Za potrebe kanalizacijskih sustava potrebno je uzeti u obzir oborine od 5 minuta do 1 sata i povratna razdoblja od 0.25 do 5 godina. Za potrebe poljoprivredne odvodnje vrijeme koncentracije a time i trajanje kie ovisi o povrini koju promatramo kao i o padu terena, a povratni periodi se kreu u granicama od 5 do 25 godina. Povratni periodi za mostove i propuste su obino i vei te se kreu od 10 do 100 godina.

Korelacija
Korelacija: latinska rije, znai povezanost U prirodnim znanostima vrlo se esto susree pojam funkcijske veze izmeu varijabli npr. X i Y (u sluajevima kad postoji neki zakon). Uz pojam SLUAJNE VARIJABLE (varijable koja poprima odreene vrijednosti uz odreenu vjerojatnost pojave) vezan je pojam stohastike veze koja zamjenjuje pojam funkcijske veze. Tipovi i oblici veza mogu biti vrlo razliiti.

 Pojam korelacije i regresije se vrlo esto koriste kao sinonimi pri emu se podrazumijeva postupak uspostavljanja veze izmeu jedne zavisne varijable i jedne ili vie nezavisnih. Tonije, korelacija prouava ovisnost dviju ili vie varijabli, a regresija predstavlja matematiku jednadbu koja daje prikaz korelacijske veze jedne sluajne varijable s drugom (ili vie njih).

 Oba postupka predstavljaju klasine statistike postupke koji se primjenjuju u hidrologiji. Glavni ciljevi su najee nadopunjavanje podataka koji zbog nekog razloga nedostaju na nekoj postaji, kao i prognoza jedne varijable na temelju jedne ili vie njih.

Korelacija i regresija

 Ukoliko je grafiki prikaz regresijske ovisnosti pravac, tada se radi o linearnoj korelaciji, a ako je krivulja radi se o nelinearnoj korelaciji. Mjera povezanosti dviju stohastikih varijabli se izraava putem koeficijenta korelacije. Vrijednosti koeficijenta korelacije se kreu u intervalu od -1, do 1. Ukoliko je njegova vrijednost tono -1 ili 1 znai da meu varijablama postoji i funkcionalna ovisnost tje da sve toke lee na pravcu ili grafikom prikazu regresijske funkcije.

Koeficijent korelacije

r=

1 n xi yi x y n i =1 1 1 2 2 2 2 xi x n yi y n i =1 i =1
n n

 Meutim, u hidrolokoj praksi veliina koeficijenta korelacije rijetko poprima ba te vrijednosti i ee se nalazi unutar samog spomenutog intervala.

r 0 r 1

Slaba stohastika veza Jaka stohastika veza

0 < r <1

Djelomina ili stohastika linearna zavisnost

KRIVULJE RASPODJELE
Doc.dr.sc. Vesna Deni-Juki

 Krivulje raspodjele predstavljaju zakon vjerojatnosti pojave neke hidroloke veliine. Za sluajnu varijablu X kaemo da je poznata ako znamo zakon njene raspodjele. Razlikujemo dvije vrste sluajnih varijabli: diskretnu i kontinuiranu

 Za diskretnu varijablu skup moguih vrijednosti Rx je diskretan skup:

{x1 , x 2 ... x n }

 Pripadne vjerojatnosti
pi = P( X = xi ) za i = 1,2,...n

Razdioba sluajne varijable X moe se zadati i u slijedeem obliku:

x1 , x 2 ,... x n X : p , p ,... p 1 2 n
pi 0,

Nuan uvjet

p =1
i i

Kontinuirana sluajna varijabla

Vjerojatnost se promatra kao mogunost ostvarivanja vrijednosti nekog intervala
x, x + x

Zakon razdiobe sluajne varijable X je zadan ukoliko je poznata tzv. funkcija gustoe vjerojatnosti f(x)
f ( x) : x R p(a x b ) = f ( x ) dx
a b

Funkcija gustoe je nenegativna funkcija, a vjerojatnost pojave sigurnog dogaaja je definirana putem slijedeeg integrala:

f ( x ) dx = 1

Vjerojatnost kontinuirane varijable

P ( xo X xo + x) =
xo + x

xo

f (x ) dx

Funkcija distribucije ili funkcija razdiobe sluajne varijable X

F ( x) = P( X x) F ( x) =

f ( x ) dx

 Razdioba sluajne varijable je poznata ukoliko je poznata ili funkcija gustoe ili funkcija razdiobe.

 Hidroloki podaci su statistike varijable, a mogu biti i diskretne i kontinuirane. Dnevni, mjeseni protok je primjer diskretne varijable, a otjecanje prikazano putem hidrograma predstavlja kontinuiranu varijablu. Promatrat e se vjerojatnost pojave neke hidroloke veliine.

Krivuljom raspodjele se dobiju znaajne informacije o empirijskom nizu na temelju samo nekoliko parametara. Normalna i lognormalna raspodjela su raspodjele odreene na temelju 2 statistika parametra, srednje vrijednosti i standardne devijacije.

 Da bismo doli do pojma vjerojatnosti pojave neke hidroloke veliine potrebno je na temelju mjerenih podataka odrediti mjerodavnu funkciju raspodjele. Grafiki prikaz funkcije raspodjele je krivulja raspodjele.

 Da bi se odredila vjerojatnost pojave sluajne varijable X na temelju hidrolokog niza potrebno je izvriti statistiku analizu koja podrazumijeva: proraun osnovnih statistikih parametara uzorka i odreivanje empirijske raspodjele, izbor teoretske funkcije raspodjele i ocjenu parametara, testiranje prilagodbe empirijske i teoretske raspodjele.

Osnovni statistiki parametri uzorka: Aritimetika sredina Varijanca Koeficijent varijacije Koeficijent asimetrije

1 x= N
2

x
I =1 N i =1

i 2

1 = N cv =

(x x )
i N i =1 i

x
N

(x x )
Nx
3 2

cs =

(x x )
i =1 i

 Podatke opaanja je potrebno najprije poredati u opadajui niz:

xi xi +1

Funkcija raspodjele se definira kao vjerojatnost pojave da sluajna varijabla poprimi odreenu promatranu vrijednost ili vrijednost veu od promatrane.

F ( X ) = P( X x)

 Empirijska razdioba se aproksimira izrazom:

m 0,5 P ( X xm ) = N

 Teoretska funkcija raspodjele je dana analitikim izrazom: P ( X x ) = F ( x, , , ,...) iji oblik ovisi o parametrima Primjena teoretskih funkcija raspodjele prua mogunost da se ekstrapoliraju teoretske funkcije raspodjele u podruja malih vjerojatnosti.

 Krivulje raspodjele se u hidrologiji koriste za odreivanje vjerojatnosti pojave hidrolokih fenomena. Oblici krivulja raspodjele mogu biti razliiti, a kao primjer e se obraivati normalna i lognormalna raspodjela

NORMALNA RASPODJELA
Normalna raspodjela je najee opisivana i najee koritena Normalna raspodjela je dvoparametarska i u cijelosti je definirana poznavanjem aritimetike sredine i standardne devijacije

( x, )

Funkcija gustoe normalne raspodjele

1 f ( x) = e 2

(x x )
2
2

 Krivulja normalne raspodjele je simetrina pa je njen koeficijent asimetrije jednak nuli. Koeficijent asimetrije:

r3 = 3 = n1/ 2 3

(x x )
n i =1 i n

i =1

xi x
2

3/ 2

Koeficijent spljotenosti

4 r4 = 4 = n

(x
n i =1 n

)
2

i =1

xi x
2

 Za r4>3, krivulja je s visokim vrhom, a za r4<3, krivulja je s plitkim vrhom raspodjele

LOGARITAMSKO NORMALNA RASPODJELA

1 f ( x) = e 2

(ln x x )

NORMALNA RASPODJELA
T(god) 100 P (%) 0,01 0,1 1 2 4 10 20 zp 3,715 3,090 2,326 2,054 1,752 1,281 0,842 Qp

Qp = Q+ zp

10 1 0,5 0,25 0,1 0,05

LOGNORMALNA RASPODJELA
ln Q p = Q'+ z p ' Q
2 2 2

Q' = ln

+Q

2 ' = ln1 + 2 Q

LOGNORMALNA RASPODJELA
ln Q p = Q'+ z p ' Q
2 2 2

T(god) 100 10 1 0,5

P (%) 0,01 0,1 1 2 4 10 20

zp 3,715 3,090 2,326 2,054 1,752 1,281 0,842

Qp

Q' = ln

+Q

2 ' = ln1 + 2 Q

0,25 0,1 0,05

 Dobivene vrijednosti se grafiki mogu prikazati na pravcu normalne raspodjele. Kad bi se dobivene vrijednosti crtale u dekadskom mjerilu, tj. obinom koordinatnom sustavu taj prikaz ne bi bio pravac, ve krivulja. Radi jednostavnije usporedbe dviju raspodjela (empirijske i teoretske), one se grafiki prikazuju na tzv. papiru vjerojatnosti, a pravac koji odgovara funkciji raspodjele se u statistici zove Henry-ev pravac.

 Pravac prolazi kroz dvije karakteristine toke:

(x; 0,5)

( x + ;0,84134 )
Te dvije toke mogu posluiti kao kontrola prilagodbe.

LOG-NORMALNE KRIVULJE
RASPODJELE ZA TRI NIZA MAKSIMALNIH GODINJIH PROTOKA SAVE KOD ZAGREBA RAZLIITE DULJINE TRAJANJA

 test
2
Kod odreivanja krivulja raspodjele postavlja se pitanje prilagodbe teoretske i empirijske raspodjele tj. pitanje koliko dobro neka raspodjela prati raspodjelu empirijskih podataka. Odgovor na to se daje putem gore navedenog testa.

 =
2

( fi
f ti

f ti )

i =1

Ako razlike izmeu empirijskih i teoretskih frekvencija nisu prevelike tj. imaju sluajan karakter tada i pripadna vrijednost testa nee biti velika. Ukoliko su razlike prevelike, tada svakako nisu sluajne te treba odbaciti pretpostavku da se varijabla ravna po navedenoj raspodjeli.

 Ukoliko je
2 2 dop

2 dop ovisi o broju stupnjeva slobode

Broj stupnjeva slobode k = broj razreda r - 2 - 1 k = r - 2 -1

 2 raspodjela

 Openito, izraz

P >
2

2 1

}=

predstavlja vjerojatnost odbacivanja hipoteze da se raspodjela ravna po odreenoj promatranoj raspodjeli

PRIMJENA TESTA
U primjenama ta vjerojatnost odbacivanja hipoteze iznosi 5%, a rjee 1%.

= 0,05

PRILAGOAVANJE EMPIRIJSKIM PODACIMA

Pretpostavimo da je N empirijskih podataka grupirano u razrede od kojih svaki ima irinu D. Neka je poznata srednja vrijednost i varijanca navedenog skupa. Da bismo empirijskoj raspodjeli prilagodili normalnu raspodjelu, aproksimirat emo oekivanje m aritimetikom sredinom, a varijancu varijancom empirijskih podataka.

 Teoretske frekvencije raunat emo za svaki razred, sluei se funkcijom vjerojatnosti:

1 f (x ) = e 2

1 x x 2

Neka je xi sredina i-tog razreda kojem pripada empirijska vjerojatnost fi. Vjerojatnost da varijabla primi vrijednost iz i-tog razreda jednaka je povrini ispod krivulje vjerojatnosti nad dotinim razredom.

 Ta je vjerojatnost priblino jednaka:

Pi f ( xi )

Uvedu li se supstitucijski izrazi:

u= x

u2 1 f (x ) = e 2 2

1 1u2 e 2 (u ) = 2

 (u )
Funkcija standardne ili jedinine normalne raspodjele ije se vrijednosti za razliite u mogu nai tabelarno ili se dobiju proraunom. Te vrijednosti slue za proraun vrijednosti f(x) pri emu vrijedi da je:

f ( x) =

(u )

 Ako se vratimo na vjerojatnost da varijabla primi vrijednost iz i-tog razreda slijedi:

P f (xi ) = i
f ti = N Pi

(ui )

Teoretska ili oekivana frekvencija fti u i-tom razredu:

f ti =

(ui )

xi ui (ui ) f ti

 Empirijske frekvencije fi i teoretske frekvencije fti nee se podudarati. Ako se varijabla na koju se odnose empirijski podaci pokoravaju zakonu normalne raspodjele razlike nee biti prevelike, imat e sluajan karakter.

RAZRED
0-22 22-44 44-66

fei

xi
11 34 7

ui

f(ui)

fti

(fei-fti)2/fti

ui =

Qi Q

f ti = N Pi f ti = N (ui )

f (ui ) =

1 e 2
1

1 ui 2 2

xi ui (ui ) f ti

(ui ) =

1 2 ui 2 e 2

Pi f (xi ) =

(ui )

Kontrola tonosti

f
i

ei

f ti
i

LOGNORMALNA RASPODJELA
RAZREDI GORNJA GRANICA RAZREDA 420

pi(%)

Dpi=pi-pi-1 fti=Dpi*n

fei

(fei-fti)2/fti

420-520

520-620

520

Papir vjerojatnosti

PAPIR VJEROJATNOSTI ZA NORMALNU RASPODJELU

p (%)

100 100 - p (%)

PAPIR VJEROJATNOSTI ZA LOG-NORMALNU RASPODJELU

10

p (%) 1

Test Kolmogorov-Smirnova Granine vrijednosti Do u funkciji veliine uzorka N i praga znaajnosti a

Test Kolomogorova
Za ocjenu prilagodbe empirijske raspodjele teoretskom uzima se najvea apsolutna razlika izmeu te dvije funkcije raspodjele: Ddop su razliite ovisno o pragu znaajnosti a i opsegu uzorka n, te su dane tabelarno.

Dn = max Fn ( x ) F ( x ) Dn Do P( Dn Do ) =

HIDROGRAM

koncentracija

NIVOGRAM & HIDROGRAM

H H Q retardacija recesija

H1

H1

Q1

t t1 1 NIVOGRAM Q1 KRIVULJA PROTOKA

Q t1 HIDROGRAM

Hidrogram-grafiki prikaz protoka u funkciji vremena (izvor, vodotok)

Q(feet3/s) P R O T O K

 Oblik hidrograma uvjetuju -fiziko-geografski imbenici nekog sliva -klimatski imbenici nekog sliva

GODINJI PREGLED SREDNJIH DNEVNIH PROTOKA JADRA IZMJERENIH NA VODOMJERNOJ STANICI MAJDAN NIZVODNI 2004. GODINE

Karakteristian oblik hidrograma otjecanja

Razdvajanje komponenti hidrograma

KRUNA

Toka infleksije

Koncentracija, recesija
Kruna Porast Opadanje ili recesija Toka infleksije

Oblik krivulje koncentracije ovisi prvenstveno o topografiji terena te o trajanju, intenzitetu i raspodjeli oborina po slivu. Na konkavnost poetnog dijela krivulje utjee i kapacitet infiltracije i povrinskog zadravanja na poetku pljuska. Maksimalni protok se javlja u trenutku kad cijeli sliv sudjeluje u otjecanju, tj. kad na se na izlaznom profilu registrira i voda s najudaljenije toke na slivu. Recesijski dio krivulje je posljedica ocjeivanja nakon prestanka efektivne oborine. Oblik ovisi o karakteristikama sliva i hidrografske mree.

to je efektivna oborina??

 Oborine ukljuuju sve oblike vode koje iz atmosfere dospiju na povrinu Zemlje Prijelaz vode s povrine pod povrinu terena zovemo infiltracijom. Kapacitet infiltracije predstavlja maksimalno mogui iznos infiltracije u odreenom trenutku koji ovisi o fizikim i kemijskim svojstvima tla. Ukoliko je intenzitet oborine vei od kapaciteta infiltracije, dolazi do teenja po terenu.

 Perkolacija predstavlja proces toka podzemne vode kroz nezasienu zonu do razine podzemne vode (zasiene zone) Evaporacija i transpiracija predstavljaju prijelaz vode sa sliva u plinovito stanje u atmosferi. Odvija se sa slobodnih vodnih povrina, golog tla. Transpiracija je fizioloki proces u kojem voda prolazi kroz pore na liu, a odvija se tijekom svijetlog dijela dana.

KOMPONENTE OTJECANJA
Formiranje otjecanja predstavlja bitni hidroloki proces koji nastaje u sluaju da oborine premae kapacitet infiltracije. Proces transformacije ili prijelaza oborine u otjecanje je izrazito sloen dinamiki proces. U inenjerskoj hidrologiji se otjecanje promatra najee kroz dvije razliite komponente, a ta podjela je utemeljena upravo na procesu transformacije oborine u otjecanje.

Direktno i bazno otjecanje

Direktno otjecanje-komponenta otjecanja nastala usljed oborine direktno pale na povrinu vodotoka, na povrinu terena kao i usljed brzog potpovrinskog otjecanja Bazno otjecanje-obuhvaa komponentu sporog potpovrinskog otjecanja i otjecanje podzemnih voda.

Gubici u slivu
Evaporacija Evapotranspiracija Zadravanje Zapunjavanje depresija

UKUPNE OBORINE-GUBICI =EFEKTIVNE OBORINE

Razdvajanje komponenti hidrograma otjecanja

DIREKTNO I BAZNO OTJECANJE

H-gubici=He

KOEFICIJENT OTJECANJA
Jedan od osnovnih pokazatelja procesa transformacije oborina u otjecanje: C=Pe/P Pe-efektivna oborina, oborina koja otjee po slivu P-ukupno pala oborina

VRIJEME KONCENTRACIJE SLIVA Tc predstavlja vrijeme potrebno da kap efektivne oborine doe iz najudaljenije toke sliva do izlaznog (analiziranog ) profila. Efektivna oborina je ona oborina koja sudjeluje u formiranju hidrograma direktnog otjecanja. Kako u slivu postoji teenje po terenu i teenje u koritu vrijeme koncentracije sliva se sastoji od vremena teenja po terenu t1 i vremena teenja po koritu t2: Tc = t1 + t2 Kod malih slivova vrijeme putovanja po terenu moe biti znaajno dok je kod velikih slivova ono zanemarivo. VRIJEME ZAKANJENJA (BASIN LAG) predstavlja svojstvo sliva koje se definira kao vremenska razlika izmeu teita efektivne oborine i teita hidrograma direktnog otjecanja. Postoje i drugaije definicije koje se koriste u svrhu lakeg definiranja vrijednosti. Vrijeme zakanjenja zavisi o duljini puta na kojoj se teenje vri, brzini teenja, svojstvima i obliku sliva, padu i geometriji glavnih korita, svojstvu oborinske epizode itd.

KOMPONENTE TEENJA

TEENJE PO TERENU

LATERALNO DRENIRANJE PERKOLACIJA SLOJ POKROVNOG TLA

PRIHRANJIVANJE PODZEMNIH VODA

TEENJA PODZEMNE VODE

Analiza recesijske krivulje

Nakon prestanka povrinskog otjecanja, dolazi do podzemnog otjecanja koje se ovisno o karakteristikama slivnog podruja moe odrati kroz dulje ili krae vremensko razdoblje Analiza opadajueg dijela hidrograma otjecanja koji odgovara bezoborinskom razdoblju zove se analiza recesije.Ovakva analiza predstavlja dobar uvid u strukturu vodonosnika. Oblik krivulje recesije ovisi o poroznosti te prihranjivanju iz susjednih slivova Idealni uvjeti za analizu krivulje recesijebezoborinsko razdoblje u trajanju nekoliko mjeseci- su rijetka pojava

Bezoborinska razdoblja
Poeljno je analizirati to vie recesijskih krivulja tijekom odreenog razdoblja-za svaku godinu pojedinano Vei broj krivulja omoguava definiranje zajednike prosjene recesijske krivulje kao i anvelope minimuma

Hidrogram izvora

Maillet-ova formula

-recesijski koeficijent Qo-poetna toka na krivulji recesije

Krivulja recesijepolulogaritamsko mjerilo

POLULOGARITAMSKI PRIKAZ
Prikaz krivulje recesije u polulogaritamskom mjerilu moe pokazati tri reima pranjenja, tj. eksponencijalna krivulja se sastoji od tri dijela s tri razliita koeficijenta recesije

Anvelopa krivulja recesije

UTJECAJ RAZNIH IMBENIKA NA OBLIK HIDROGRAMA t

1) Utjecaj topografskih karakteristika sliva Povrine slivova iste Iste oborine Isti vegetacijski pokrov i tlo Razliiti padovi terena I1 > I2

P Q

1
1tc

< 2tc

 Kod velikih slivova se otjecanje po terenu moe zanemariti u odnosu na teenje po vodotoku. Vei pad uvjetuje i veu brzinu teenja vode tj. manju koncentraciju sliva.

2) Utjecaj oblika sliva

Q
Povrine slivova iste Iste oborine Isti vegetacijski pokrov i tlo Isti padovi terena Razliiti oblici sliva

2 3
1tc < 2tc < 3tc

3 2 1 t

Oblik sliva
Na vrijeme koncentracije utjee duljina puta L, a efekt je slian kao kod utjecaja pada sliva na vrijeme koncentracije.

3) Utjecaj intenziteta i trajanja kie na istom sliv i - intenzitet kie tk trajanje kie

P
1tk 2tk 3tk 4tk

tk

Q Qmax

i1 > i2 ; P1 > P2
1tk = 2tk

Trenutak kad cijeli sliv sudjeluje u formiranju otjecanja

4) Smjer kretanja oluje

nizvodni
smjer teenje vode u vodotoku

uzvodni
smjerovi kretanja oluje

5) Utjecaj prethodne vlanosti terena PRETHODNO VLANO TLO

DIO OBORINE KOJI SE INFILTRIRA U TLO

PRETHODNO SUHO TLO

6) Utjecaj geolokih imbenika

Qv oborina koja padne na povrinu vodnog lica

Qpovrinsko = Q3 Qpodpovrinsko = Q2 Qpodzemno = Q1

i intenzitet oborine (mm/sat) f kapacitet infiltracije (mm/sat) V volumen upijene vode (mm) ili (m3) d deficit vlanosti zemljita (mm) ili (m3)

tk Q = Q1 + Qv

Q i<f V <d
glavna krivulja recesije

Qpodzemno = Q1 Qpodpovrinsko = Q2 P Q tk Qpovrinsko = Q3

i<f;V>d Q = Q1+Q2+Qv i>f;V<d Q = Q1+Q3+Qv i>f;V>d Q = Q1+Q2+Q3+Qv t

VOLGA

VOLGA
Country Russia Major cities Astrakhan, Volgograd, Samara, Nizhniy Novgorod, Yaroslavl Length 3,692 km Watershed 1,380,000 km Discharge Volgograd - average 8,060 m/s Source - locationValdai Hills, Tver Oblast elevation 225 m MouthCaspian Sea - elevation-28 m Major tributaries - left Oka River - right Kama River

DUNAV
Dunav (Danuvius) je najvea rijeka Europske unije, a druga po veliini u Evropi (iza Volge) Izvire u Black Forest u Njemakoj u vidu dviju rijeka Briga i Breg a njihov spoj u Donaueschingen predstavlja ono to se danas zove Dunavom (Danube). Rijeka tee prema istoku u duljini toka od 2850 km do Crnog mora (Danube Delta u Rumunjskoj).

Dunav-Bratislava

DUNAV
Station Name (GRDC ID): Bratislava (6142200) Basin Name: Danube River Name: Danube Start Year [Month]: 1900 End Year [Month]: 1990 Mean Discharge: 2047 m3/s Minimum Discharge: 633 m3/s Maximum Discharge: 7324 m3/s

 Countries Germany, Austria, Slovakia, Hungary, Croatia, Serbia, Romania, Bulgaria Major cities Ulm, Regensburg, Vienna, Bratislava, Budapest, Belgrade Length 2,860 km Watershed 817,000 km Discharge before delta - average 6,500 m/s Discharge elsewhere Passau 580 m/s Vienna 1,900 m/s Budapest 2,350 m/s Belgrade 6,500 m/s Primary source Brigach - location St. Georgen, Black Forest, Germany Other source Breg - location Black Forest, Switzerland Source confluence - location Donaueschingen

Sava
Prosjeni protok 1722 m3/s

KRKI IZVOR 250 mm oborine u toku jednog dana URAGAN AGNES 1972.godine DIFUZNA INFILTRACIJA U DOLOMITIMA

VEZA VODOSTAJ-PROTOK
KRIVULJA PROTOKA

Opa jednadba nestacionarnog teenja u otvorenim tokovima

z v 1 v v = 2 + + 2 g x c R g t x
2
Pad pijezometarske linije ukupni gubici energije na dionici inercijalni lan ili gradijent lokalnog ubrzanja

brzinski lan ili gradijent kinetike energije

Razlikuju se slijedee vrste toka:

Stacionarno, jednoliko teenje Stacionarno, nejednoliko teenje Nestacionarno teenje, nejednoliko
v =0 t v =0 x

v =0 t

v 0 x

v 0 t

v 0 x

Krivulja protoka
Q=Q(H), protok je jednoznana funkcija vodostaja to prua mogunost odreivanja protoka na temelju zabiljeenih vodostaja. Mjerenje vodostaja se obavlja svakodnevno tj. kontinuirano se biljee razine vode putem razliitih mjernih ureaja postavljenih na mjernom profilu. Kontinuirana mjerenja protoka su, pak, skupa i u praktinom smislu zahtjevna. Stoga je neophodno da se na temelju odreenog broja istovremenih mjerenja protoka i vodostaja definira krivulja protoka Q=Q(H)

 Jednom odreena krivulja protoka se mora pratiti i kontrolirati, osobito nakon prolaska velikih voda. Openito, jednoznana krivulja protoka se uspostavlja u uvjetima stacionarnog i jednolikog teenja
v =0 t v =0 x

 Za sluaj jednolikog i stacionarnog teenja, pad vodnog lica je jednak padu dna rijenog korita
Chezyeva jednadba:

z Q2 = 2 2 = Id x C A R

Q = C A RI d

 Uvoenjem Chezyevog koeficijenta po Manningu: gdje je n Manningov koeficijent otpora

1 2/ 3 1/ 2 Q = A R Id n

 A=A(H) i O=O(H) za stabilno korito R=R(H) Za odreeni profil Manningov koeficijent je konstanta ili jednoznana funkcija vodostaja n=n(H), te pod pretpostavkom da je pad dna korita Id konstanta slijedi da je protok jednoznana funkcija vodostaja Q=Q(H)

 Q=Q(H) se zove krivulja protoka Na temelju krivulje protoka se putem registriranih vodostaja dolazi do ordinata hidrograma otjecanja Q=Q(t) Drugim rijeima nivogram se putem krivulje protoka preslikava u hidrogram.

NIVOGRAM-KRIVULJA PROTOKAHIDROGRAM

HIDROGRAM NIVOGRAM KRIVULJA PROTOKA

 Za pronalaenje analitikog oblika krivulje protoka najee se koriste slijedei matematiki izrazi:

Q = a + b H + c H 2 Q = a (H H0 )
2

Parametri a, b, c se definiraju prema teoriji najmanjih kvadrata na temelju izmjerenih vrijednosti (Hi i Qi)

(Qi Qmj ) 2 = min

i =1

 Qmj-mjerena vrijednost protoka Qi-vrijednost izraunatog protoka prema odabranom matematikom izrazu n-ukupan broj mjerenih protoka Jednoznana krivulja protoka je zapravo prije izuzetak nego pravilo, ak i ako je korito stabilno.

NEJEDNOZNANE VEZE IZMEU PROTOKA I VODOSTAJA

Veza vodostaj-protok pod utjecajem razliitih uvjeta najee postaje nejednoznana. Na to mogu utjecati razliiti uvjeti u samom koritu, kao i uvjeti teenja uzvodno i nizvodno od samog promatranog mjernog profila. Kako se mijenja korito rijeke (zasipa se ili produbljuje) s vremenom, moe se mijenjati i krivulja protoka. Tada krivulja protoka nije pouzdana.

Protok ne ovisi samo o vodostaju na vodomjernoj postaji ve i o koti nivoa vode na uu

V O D O S T A J

1960.

Podaci mjerenih protoka 1960. i 1973. dali su potpuno

1973.

razliite krivulje protoka uslijed nasipanja korita.

PROTOK Q

Nejednoznanost krivulje protoka pri nailasku poplavnih valova

Za takav sluaj, jedan vodostaj ne rezultira istom vrijednou protoka u razdobljima porasta i opadanja vodnog vala. Prilikom porasta vodnog vala, veliina protoka je vea.

Nestacionarnost-pojava petlje
Stacionarni reim

Hidrogram ima jedan vrh

Hidrogram ima vie vrhova, ili odraava utjecaj uspora

Veza vodostaj-protok za nedeformabilno rijeno korito

Nedeformabilno rijeno korito je korito koje je stabilno u duljem vremenskom razdoblju tj. njegov oblik se neznatno mijenja I u takvim uvjetima veza izmeu protoka i vodostaja ne mora biti jednoznana npr. u uvjetima nestacionarnog teenja (nailazak poplavnih valova) i nejednolikog teenja (pri pojavi uspora i depresije) koji nastaju usljed utjecaja protoka nizvodno od vodomjerne postaje i hidrometrijskog profila.

Q = C A RIe
Kako se radi o nejednolikom i nestacionarnom teenju

Q Ie I Id = C A R I Q K = C A R = K (H ) I Q K = K (H ) = = f (H ) I

Modulni koeficijent
Q K = K (H ) = = f (H ) I Q = K (H ) I Q = Q(H , I )
KRIVULJA PROTOKA definirana na temelju hidrometrijskih mjerenja (vodostaja i pada vodnog lica)

 Navedeni postupak se koristi za definiranje protoka za sluaj nailaska poplavnih valova, te pri pojavi uspora i depresija u otvorenim prirodnim tokovima. Takoer pri stacionarnom i nejednolikom teenju koje nastaje kao posljedica uspora ili depresije, dobila bi se velika rasipanja pri izradi krivulje protoka.

Utjecaj ua na promjenu pada vodnog lica u podruju vodomjerne postaje

Utjecaj hidrotehnikog objekta na promjenu pada vodnog lica u podruju vodomjerne postaje

 Ukoliko se prijee na primjenu modulnog koeficijenta i Q=Q(H,I), tada se dobije znatno manje rasipanje toaka odnosno pouzdanija ovisnost izmeu vodostaja i protoka.

Jednoznana krivulja protoka (modulni koeficijent)

 Jedna od potekoa u praktinom smislu je mjerenje pada vodnog lica koji je najee vrlo malen te ga je teko i nemogue odrediti na manjim udaljenostima kod velikih rijeka. Postupak za odreivanje pada prikazan je na slijedeoj slici. Osim razine vode na vodomjernoj postaji promatraju se jo dvije postaje, jedna uzvodno, a druga nizvodno. Na parabolu kroz tri toke odredi se nagib tangente u srednjoj i to je pad nivoa.

 Ako se za koordinatni poetak usvoji kota nivoa vodnog lica na mjestu promatrane postaje A, tada je uvjetni pad na profilu postaje A:

xo x1 + y1 I = yo x1 (xo + x1 ) xo (xo + x1 )
Razlika u nivou izmeu postaja Ao i A
Udaljenost postaje A1 i A

Udaljenost postaje Ao i A

Razlika u nivou izmeu postaja A1 i A

Aproksimacija vodnog lica parabolom

y Ao A x A1

Veza vodostaj-protok za deformabilno korito

Nestabilnost rijenog korita predstavlja veliki problem pri definiranju krivulja protoka. To je posebno izraeno kod prirodnih vodotoka pri pojavama erozije ili pak taloenja. Promjena poprenog profila se mijenja i u vremenu te vrijedi:

A = A( H , t )

 Promjena poprenog profila je prirodan proces koji se odvija u rijenom koritu. U gornjim dijelovima rijeke se odvija proces erozije, a u donjim proces erozije i taloenja u ovisnosti o vodotoku. Promjene poprenog profila se dogaaju i utjecajem ovjekovih aktivnosti tj. gradnjom hidrotehnikih objekata. Promjene u koritu se mogu registrirati samo mjerenjima protoka Q i povrine poprenog presjeka A.

 Za definiranje krivulje protoka Q=Q(H) za deformabilno rijeno korito najee se koriste slijedee dvije procedure: Redukcija krivulje protoka na osrednjeni profil Metoda Stauta

Redukcija krivulje na osrednjeni popreni profil

Ovaj postupak se bazira na redukciji krivulje protoka na osrednjeni profil. Primjenjuju se u uvjetima kad deformacije korita imaju vertikalan karakter (produbljavanje ili zasipanje) i kad se pad vodnog lica beznaajno mijenja. Sutina procedure je odreivanje ovisnosti A=A(H) na temelju velikog broja mjerenja poprenog profila.

 Za svaku izmjerenu toku odredi se veliina razlike H=Hi-Hoitano pri emu se vodostaj oitava s utvrene krivulje A=A(H). Na temelju promjena korekcija u vremenu, konstruira se krivulja protoka putem korigiranih vrijenosti vodostaja.

H kor = H i H i Q = Q( H kor )

Redukcija krivulje na osnovni profil

A=A(H)

Metoda Stauta
Za sluaj kad se korito zasipa i produbljuje Za odreivanje protoka u danima kad se mjerio samo vodostaj Pretpostavka je da se toke rasipaju oko krivulje protoka Q=Q(H) koja se ne mijenja u vremenu. Na temelju mjerenja Qi odreuju se razlike Hj i konstruira dijagram H=H(t)

 Ako je toka ispod krivulje, tada je razlika pozitivna, a ako je iznad krivulje razlika je negativna. Za dan u kojem nedostaje protok, veliina protoka se odreuje na nain da se oitanom vodostaju doda razlika oitana s dijagrama H=H(t), a zatim se za takav vodostaj oita protok. Metoda zahtjeva esto mjerenje protoka (10-15 mjerenja protoka mjeseno).

Metoda Stauta

Veza protok-vodostaj za korita s promjenjivom hrapavou

U prirodnim vodotocima pri uvjetima jednolikog i stacionarnog teenja nejednoznanost krivulje protoka se moe pojaviti kao posljedica promjene hrapavosti korita tijekom vremena. Najee je to pojava pri pojavi bujne vegetacije u vegetacijskom razdoblju pri emu se poveavaju hidrauliki otpori i smanjuje ukupna propusna sposobnost.

 U tom sluaju je potrebno na bazi izvrenih hidrometrijskih mjerenja napraviti dvije krivulje protoka, jednu za vegetacijsko i jednu za vanvegetacijsko razdoblje.

Mjerenja u vegetacijskom razdoblju Mjerenja u nevegetacijskom razdoblju protok

EKSTRAPOLACIJA KRIVULJE PROTOKA

Mjerenja protoka pri visokim vodostajima, bilo da se radi o malim ili velikim vodotocima predstavljaju znaajan problem. To je upravo razlog zbog ega se pri definiranju krivulje protoka za odreeni profil obino raspolae s malim i gotovo uvijek nedovoljnim brojem mjerenja protoka u podruju velikih voda. To dovodi do potrebe ekstrapolacije krivulje protoka posebno u sluajevima kad se velike ili male vode nalaze iznad ili ispod vrijednosti za koje su krivulje definirane.

Metoda Stevensa
Metoda Stevensa se temelji na empiriskoj formuli Chezy-a za proraun protoka u uvjetima jednolikog i stacionarnog teenja.

Q = C A RI
U uvjetima irokog prirodnog korita:

h sr 0 .1 R h sr B A h sr = B

 Hsr-srednja profilska dubina B-irina korita Metoda polazi od pretpostavke da je izraz:

C I const Q = f A hsr

a koja je prema pretpostavci Stevensa u podruju velikih voda linearna funkcija.

Postupak ekstrapolacije po metodi Stevensa:

Na istom grafikom prikazu se formiraju tri funkcijske ovisnosti na temelju hidrometrijskih mjerenja. Najprije se konstruira krivulja protoka Q=f(H). Zatim se odreuje funkcija:

A hsr = f (H )

koja se definira do maksimalnog opaenog vodostaja Hmax.

 Kao trea ovisnost konstruira se funkcija: Koja se ekstrapolira linearno do vrijednosti maksimalnog vodostaja Hmax.

Q = f A h sr

HIDROMETRIJA
HIDROMETRIJA Rije hidrometrija vue korijen od dvije grke rijei---voda, mjerenje To je znanost o metodama i tehnici mjerenja razliitih karakteristika vezanih uz vodu, u svim njenim vidovima pojavljivanja na zemljinoj kugli.

 Osnovni zadaci hidrometrije: razrada metoda i pribora za kvantitativno odreivanje i prouavanje raznih elemenata reima vode obrada podataka dobivenih mjerenjem na bazi raznih metoda i pribora mjerenja organizacija mree postaja u vremenu i prostoru

 Hidrometrija se dijeli na: hidrometriju mora atmosferskih voda povrinskih i podzemnih voda.

 Osnovni hidrometrijski radovi na rijekama, jezerima i akumulacijama su: -izbor mjesta i poloaja mjerenja -postavljanje i oprema postaja za mjerenje raznih karakteristika u vezi s vodom -mjerenje dubina i oblika dna -mjerenje kolebanja nivoa vode -mjerenje pada vodnog lica -mjerenje temperature vode -opaanje boje, prozirnosti i specifine teine -mjerenje i prouavanje brzine i smjera toka -mjerenje i prouavanje protoka nanosa u pokretu, vuenog i suspendiranog -mjerenje i prouavanje mehanikog sastava nanosa u pokretu s dna

 Hidrometrijska postaja - profil na vodotoku u kojem se vre (najee) mjerenja razine vode i protoka. Razina vode (m ili cm) se mjeri kontinuirano. Protoci (m3/s ili l/s) se mjere povremeno (vodomjerenje) radi uspostavljanja jednoznane veze Q=f(h). Mjerenja protoka nisu jednostavno izvediva, pa su ograniena i cijenom mjerenja.

Geometrija rijenog korita-presjek

Slobodna vodena povrina

Ope karakteristike: Povrina profila Omoeni opseg Hidrauliki radijus A O R=A/O

PRIRODNA KORITA HRAPAVOST KORITA

STANJE KORITA Glatka korita Hrapava korita
0.002 0.03 50 33

Prirodna korita s vegetacijom

0.05 do 0.1

20 do 10

n: koeficijent Manninga K=1/n MANNINGOVA FORMULA A-povrina vode R-hidrauliki radijus S-nagib vodnog lica (jednak nagibu dna)

HRAPAVOST KORITA-Manningov koeficijent

Hidrometrijska postaja

Hidrometrijska postaja KRITERIJI ZA ODABIR LOKACIJE HIDROMETRIJSKE POSTAJE -pristupanost mjernog mjesta -stabilnost korita -dovoljno velika osjetljivost na promjene -raspodjela brzina priblino jednolika -mogunost postavljanja glavnog i kontrolnog repera

Hidrometrijska postaja Stabilnost postaje Stabilno korito

Prije erozije

Poslije erozije
Posljedice erozije

Prije poplave Letva

Kontrolna toka

Za vrijeme poplave

Kontrola stabilnosti

Letva

Kontrolna toka pomaknuta

Poslije poplave Letva

Kontrolna toka na niem poloaju uslijed poplave

Hidrometrijska postaja Osjetljivost mjernog mjesta

Plitki dijelovi-ne ba osjetljivi na promjene

Uski i duboki dijeloviosjetljivi na promjene

Osjetljivost postaje je izraenija (bolja) ukoliko velike promjene u razini vode rezultiraju malim promjenama u veliini protoka:

Q h

PODACI O HIDROMETRIJSKOJ POSTAJI

Opis postaje (ime, ifra, koordinate) Cilj postaje Ureaji postavljeni na postaju Topografski podaci: -uzduni profil -popreni presjek -reperne toke Upravljanje postajom -izvjee o kontroli rada postaje -popravci -promjene u oitavanju

MJERENJE VODOSTAJA VODOMJERNE LETVE -postavljene su du rijeke -jedna poinje gdje druga zavrava -sve mjere u odnosu na referentnu toku

NILOMETAR

RIJEKA NIL

NILOMETAR

AUTOMATSKO BILJEENJE VODOSTAJA

-na principu plovaka -na principu mjerenja tlaka -ultrazvuni senzori -radarski senzori

UREAJI ZA MJERENJE RAZINE VODE na principu plovaka Princip rada: varijacije razine vode mijenjaju poloaj plovka Preciznost: u mm Prednosti: jednostavnost Mane: zahtijeva znatne inenjerske radove (bunari)

LIMNIGRAFI UREAJI S PLOVKOM

Ureaji za mjerenje razine vode

UREAJI ZA MJERENJE RAZINE VODE

na principu tlaka -promjena hidrostatskog tlaka izaziva deformaciju membrane koja se transformira u elektrini signal -preciznost od 0.5 mm do 1 cm

SENZORI ZA RAZINU VODE

Senzori na principu hidrostatskog tlaka Prednosti -jednostavna instalacija -preciznost Mane: -potrebna je povremena rekalibracija -osjetljivost membrane

SENZORI ZA RAZINU VODE Ultrazvuni senzori

-mjere vrijeme putovanja signala koji se emitira putem senzora do dna kao i vrijeme reflektiranog signala do senzora -razina vode se dobije na temelju prijeenog puta samog signala -mogu se primijeniti kod tokova s visokom koncentracijom sedimenata -teko se mogu razluiti utjecaji temperature, saliniteta, vjetra na dobivene rezultate

Hidrometrijski ureaji
Ureaji

Preciznost

Utjecaj zamora ureaja

Instalacija

Cijena

Na principu plovaka
Na principu tlaka

Nekoliko mm

ne

Inenjerski radovi potrebni

600

Nekoliko mm

da

Jednostavna

500-4000

Princip rada s mjehuriima

Nekoliko mm

da

Jednostavna

1000

Ultrazvuni senzori

Nekoliko mm

ne

Jednostavna

10000

Radarski senzori

Nekoliko mm

ne

1500

Metode odreivanja protoka

Protok vode, openito, predstavlja koliinu vode koja protee kroz popreni presjek vodotoka u jedinici vremena. Predstavlja jedan od najvanijih hidrolokih i hidraulikih elemenata vodnog toka te kao takav je najznaajnija informacija za sve projektantske i izvedbene radove u vezi s vodotokom. Metode za mjerenje protoka vode mogu se openito podijeliti na posredne i neposredne. Neposredne metode se zasnivaju na volumenskim metodama zasnovanim na mjerenjima putem mjernih ureaja to je u principu primjenjivo samo za male vodotoke i izvore. Danas postoje sofisticirani ureaji za mjerenje protoka ija je primjena jo uvijek ograniena cijenom i obuenou. Posredne metode mjerenja protoka se zasnivaju na definiranju na temelju mjerenja nekog drugog elementa vodotoka. Najei nain odreivanja protoka vode u srednjim i velikim vodotocima vri se indirektnim nainom preko mjerenja brzina hidrometrijskim krilom u nizu toaka poprenog presjeka nekog vodotoka.

MJERENJE PROTOKA
Odreivanje protoka primjenom hidrometrijskog krila

HIDROMETRIJSKO KRILO

Profil brzina
Promatrani profil vodotoka Povrina vodotoka

Udaljenost od povrine (% ukupne dubine)

Profil brzina

brzina

Mjerenje hidrometrijskim krilom

Mjerenje hidrometrijskim krilom s mosta

Odreivanje srednje brzine na brzinskoj vertikali

Radi odreivanja profila brzina, brzine se mjere u konanom broju toaka na svakoj pojedinoj brzinskoj vertikali. Broj mjerenih toaka je ovisan o dubini na odreenom poloaju vertikale.

Dubina vode d<0.25 m 0.25<d<0.5 d>0.5

Broj toaka u kojima se mjere brzine 1 2 3 ili vie

Odreivanje srednje brzine na vertikalama na temelju mjerenja u: jednoj toki: vsr=v0.6 dvije toke
vsr=0.5(v0.2+v0.8)

tri toke

vsr=0.25v0.2+0.5v0.6+0.25v0.8
vsr=0.1(vs+3v0.2+2v0.6+3v0.8+vb) vs-brzina na povrini vb-brzina na dnu vodotoka

pet toaka

Grafika metoda odreivanja srednje brzine na vertikalama:

vsr v1 v2 v3 Mjerene brzine na vertikali

vsr=rafirana povrina/dubina vertikale

ADCP (acoustic Doppler current profiler)

ADCP
GPS-prijemnik 3-D vektor brzina radi kalibracije modela Kompjuter
VEKTOR BRZINA

Ehosonder

Hidrometrijske postaje na podruju Hrvatske

Prva postaja: Sava, 1817 Prva automatska postaja: Drava, 1827

 Do 2003. se primjenjivalo iskljuivo hidrometrijsko krilo Od 2003.- primjenjuje se hidrometrijsko krilo+ACDP

Mjerenje ACDP-HIDROMETRIJSKO KRILO

Sava postaja 3096, Rugvica

Mura postaja 5035, Gorican (Letenye)

Usporedba rezultata

Protok Mjerenje Mjerenje obavio DHMZ 1 DHMZ 2

Vodostaj (cm)
Krivulja protoka

(m3s-1)
Hidrometr. krilo

Razlika prema krivulji protoka ADCP 120.28

Hidrom. krilo

ADCP -0.79%

RAZLIKA ADCPHIDROMETR . KRILO

1 2

-166

121.24

122.47

1.01%

-1.8 %

Odreivanje protoka posrednim putem preko automatskog oitavanja vodostaja Vodomjerna postaja Shematski prikaz

Ureaji za mjerenje protoka (poznata geometrija)

Parshal

Parshallov kanal

Preljevi raznih oblika i dimenzija

Odreivanje protoka putem krivulje protoka

KRIVULJA PROTOKA prikaz odnosa vodostaja (cm) i protoka (m3/s)

KRIVULJA PROTOKA
V O D O S T A J

PROTOK

Odreivanje protoka putem metoda razrjeenja

za prirodne vodotoke s velikim profilskim brzinama bujine vodotoke s kaskadama nagle promjene smjera teenja, nagle promjene oblika korita Metoda se zasniva na postupnom ili trenutnom ubacivanju odreene koliine i koncentracije trasera (obiljeivaa) na uzvodnom profilu. Na nizvodnom profilu se u odreenim vremenskim intervalima uzimaju uzorci. Protok se odreuje na temelju koncentracije ubaenog trasera te izmjerene koncentracije na pojedinim uzorcima.

Metoda postepenog uputanja trasera u vodotok

Proraun protoka se zasniva na injenici da je teinski protok trasera Qo koncentracije Co koji se uputa u vodotok jednak teinskom protoku na nizvodnom profilu Q odreene koncentracije C.
Q:Qo=Co:C Q*C=Qo*Co

Metoda trenutnog uputanja trasera u vodotok

Ne zahtijeva specijalne ureaje za doziranje U vodotok se ubaci odjednom cijeli volumen s otopljenim traserom Poloaj nizvodnog profila je poloaj potpunog i homogenog mijeanja trasera na cijelom poprenom presjeku.

Q C (t )dt = CoVo
to

tk

Analitika metoda odreivanja protoka

Openito, protok vode se definira kao integral brzine po profilu:
Q =

vdA

 Gore navedenim izrazom je definirana analitika metoda odreivanja protoka. Prilikom prorauna koriste se srednje vrijednosti brzina izmeu dvije brzinske vertikale. Srednje vrijednosti brzina na brzinskim vertikalama se odreuju na temelju podataka dobivenih putem mjerenja u odreenim tokama samih vertikala. Umnoci srednjih vrijednosti brzina s pripadnim dijelovima poprenog presjeka izmeu navedenih vertikala odreuju elementarni protok. Sumiranjem elementarnih protoka odreen je ukupni protok vode kroz popreni presjek.

 Srednja brzina izmeu dvije vertikale odreena je izrazom:

1 vi = (vi1 + vi ) 2
,

Qi = Ai v,i

 Ukupni protok se proraunava sumiranjem svih parcijalnih protoka:

Q =

Q
i =1

PROFIL BRZINA

srednja brzina na vertikali

vi-1

vi

v ,i =

1 (vi 1 + vi ) 2

dio povrine poprenog presjeka izmeu dvije brzinske vertikale brzinske vertikale POPRENI PROFIL

Ai

Grafoanalitika metoda
Drugi nain odreivanja protoka je primjena grafoanalitike metode. Pri primjeni grafoanalitike metode potrebno je izraunati elementarne protok q na svakoj vertikali na kojoj je mjerena dubina. Dio srednjih brzina na vertikalama je odreen mjerenjima, a dio je odreen na temelju interpolacije funkcije brzine v=v(stacionaa). Elementarni protok se odreuje putem slijedeeg izraza:

 Elementarni protok

q j = hj v j
Ukupni protok predstavlja zbroj elementarnih protoka du profila:

1 Q = (q j + q j 1 ) b j j =1 2

M 1

Brzinska vertikala Sondana vertikala Srednja brzina na pojedinoj brzinskoj vertikali

METODA IZOTAHA
Trea metoda se zasniva na primjeni izotaha. Izotahe su linije jednakih brzina, a prikazuju se po povrini poprenog presjeka. Na vertikalama u ijim su tokama izmjerene brzine upisuju se vrijednosti izmjerenih brzina. Do veliine protoka se dolazi raunanjem volumena tijela vode. Ukupni protok po metodi izotaha se izraunava po slijedeem izrazu:

Q =

v max

A
0

dv

pri emu je Av povrina profila ograniena izotahom brzine v. Integral se zamjenjuje sumiranjem konanog broja mjerenjem dobivenih elemenata. Elementarni protok dobiven putem metode izotaha se izraava putem:

1 Qi = Avi + Avi+1 (vi+1 vi ) 2 2 Qk = Avk (vmax vk ) 3

Q = Qi
i =1 k

 Ovisno o povrini profila i tonosti rasporeda brzina u njemu, dovoljan broj izotaha za postizanje dovoljne tonosti je 6-10.
BRZINSKE VERTIKALE

IZOTAHA v=1.5 m/s

TAHIGRAFSKA KRIVULJA
Na temelju konstruiranog plana izotaha se definira tahigrafska krivulja koja moe posluiti za proraun vanih hidraulikih parametara. Tahigrafska krivulja se crta u koordinatnom sustavu u kojem je apscisa povrina koja pripada izotahi, a ordinate brzina na izotahi. Svaka izotaha definira jednu toku tahigrafske krivulje. Integral takve tahigrafske krivulje je protok. To je zapravo etvrti nain odreivanja protoka.

Odreivanje protoka putem tahigrafske krivulje

v (m/s) TAHIGRAFSKA KRIVULJA

Vmax

Q =

v max

A dv
v 0

A (m2)

 Tahigrafska krivulja moe se primijeniti pri odreivanju koeficijenata Boussinesqua i Corriolisa. Oba koeficijenta su bezdimenzionalne veliine. Boussinesquov koeficijent je jednak odnosu koliine gibanja mase tekuine koja protee u jedinici vremena kroz popreni presjek vodotoka prema koliini gibanja mase tekuine pod pretpostavkom da je brzina u svim tokama poprenog presjeka jednaka srednjoj profilskoj brzini.

 Odreivanje Boussinesquovog koeficijenta na temelju mjerenjima dobivenih vrijednosti se vri putem slijedeeg izraza:

1 N 1 2 ' = 2 vi1 + vi 2 Ai1 vA A i=1 2

Corriolisov koeficijent jednak je odnosu kinetike energije mase tekuine koja protee u jedinici vremena kroz popreni presjek prema kinetikoj energiji iste mase tekuine izraunate pod pretpostavkom da je brzina u svim tokama poprenog presjeka jednaka srednjoj profilskoj brzini.

 Odreivanje Corriolisovog koeficijenta na temelju mjerenjima dobivenih vrijednosti se vri putem slijedeeg izraza:

1 N 1 3 3 = 3 vi1 + vi Ai1 vA A i=1 2

Veliine vi predstavljaju srednje brzine na vertikali, a vA srednju profilsku brinu definiranu na temelju protoka Q.

 Oba izraza, tj. raunanje i jednog i drugog koeficijenta podrazumijeva poznavanje srednjih brzina na vertikali. Njihovo odreivanje je mogue izvriti i primjenom tahigrafske krivulje. Taj postupak se temelji na lemi o tri integrala:

LEMA O TRI INTEGRALA

vdA = v
A

2 v 2 dA = ' vA A A

v3dA = vA A
3 A

Koritenjem leme slijede izrazi za oba koeficijenta:

v dAv '= v A 0 A
1 2

v dAv = v A 0 A
1

 Crtanjem tahigrafske krivulje s bezdimenzionalnim koordinatama, povrine koju krivulje zatvaraju s koordinatnim osima predstavljaju iznose samih koeficijenata. Na apscisu se nanose odgovarajui omjeri povrina koju zatvara pojedina izotaha sa ukupnom povrinom poprenog profila (Av/A), a na os ordinata kvadrati ili kubovi omjera brzina na izotahama i srednje profilske brzine (v/vA)2 ili (v/vA)3 ovisno o kojem se koeficijentu radi.

JEDININI HIDROGRAM

Jedinini hidrogram nekog sliva se definira kao hidrogram nastao kao rezultat efektivne oborine veliine 1 mm jednoliko raspodijeljene po slivu za vrijeme T. Karakteristine vrijednosti svakog jedininog hidrograma su: vrna vrijednost protoka up bazno vrijeme kao ukupno vrijeme trajanja hidrograma vrijeme porasta hidrograma tp je vrijeme izmeu poetka hidrograma i vrha hidrograma vrijeme koncentracije je vrijeme izmeu kraja oborine i kraja hidrograma vrijeme pomaka je vrijeme izmeu teita oborine i vrha hidrograma
tlag

HIDROGRAM
Trajanje efektivne oborine

Vrijeme koncentracije

 Sherman (1932.) je predloio metodu jedininog hidrograma za proraunavanje d i r e k t n o g o t j e c a n j a . Zasnovana je na pretpostavkama da se sliv na kojem se odvija transformacija efektivne kie u hidrogram direktnog otjecanja ponaa kao linearan i stacionaran sustav u kojem vae principi proporcionalnosti i superpozicije.

PROPORCIONALNOST I SUPERPOZICIJA
Njih je mogue izraziti slijedeim postulatima: 1) Na danom slivu kie jednakog trajanja proizvode hidrograme koji imaju priblino jednaku vremensku bazu, nezavisnu od intenziteta kia, ali zavisnu od trajanja kie; 2) Za dani sliv veliina ordinata hidrograma direktnog otjecanja proporcionalna je volumenu efektivne oborine uz uvjet da su trajanja kia ista; 3) Na danom slivu raspodjela otjecanja u vremenu, tj. oblik hidrograma direktnog otjecanja izazvan efektivnom oborinom odreenog trajanja nezavisan je od prethodnih i buduih kia.

BAZA HIDROGRAMA

POSTULAT LINEARNOSTI ILI PROPORCIONALNOSTI

POSTULAT KONSTANTNOG TRAJANJA BAZE HIDROGRAMA

Q1 : Q 2 = i1 : i 2

POSTULAT SUPERPOZICIJE

PROPORCIONALNOST+SUPERPOZICIJA

ie Izlaz: hidrogram direktnog otjecanja

PRIMJER
U nastavku e biti dan primjer prorauna ukupnog hidrograma otjecanja nastalog uslijed sloene efektivne oborine sastavljene od tri komponente h1, h2, h3. Jedinini hidrogram je definiran putem svojih osam ordinata u1, u2, u3, u4, u5, u6, u7, u8 tijekom promatranog vremena , 2, 3, 4, 8.

 Slijedei princip proporcionalnosti, u prvom redu tebele se nalazi hidrogram nastao uslijed prvog segmenta efektivne oborine. Hidrogram nastao uslijed drugog segmenta oborine je pomaknut za vrijeme . Procedura dobivanja parcijalnih hidrograma uzrokovanih pojedinim segmentom oborine se nastavlja do ukljuivo zadnjeg segmenta oborine, a ukupni rezultirajui hidrogram se dobiva zbrajanjem pojedinanih ordinata.

UKUPNI HIDROGRAM
Vrijeme h1 u (t ) h3 u (t ) ORDINATE UKUPNOG HIDROGRAMA OTJECANJA h 2 u (t )

h1 u1

2 h1 u 2 h 2 u1

3 h1 u 3 h2 u 2 h3 u 1 h1 u 3 + h2 u 2 + h3 u 1

4 h1 u 4 h2 u 3 h3 u 2 h1 u 4 + h2 u 3 + h3 u 2

5 h1 u 5 h2 u 4 h3 u 3

6 h1 u 6 h2 u 5 h3 u 4 h1 u 6 + h2 u 5 + h3 u 4

7 h1 u 7 h2 u 6 h3 u 5

8 h1 u 8

9 h2 u 8

10

h2 u 7
h3 u 6 h1 u 8 + h2 u 7 + h3 u 6

h3 u 7
h2 u 8 + h3 u 7

h3 u 8 h3 u 8

h1 u 1

h1 u 2 + h 2 u1

h1 u 5 + h2 u 4 + h3 u 3

h1 u 7 + h2 u 6 + h3 u 5

ORDINATE UKUPNOG HIDROGRAMA

Q1 = h1 u 1 Q 2 = h1 u 2 + h 2 u 1 Q 3 = h1 u 3 + h 2 u 2 + h3 u 1 Q 4 = h1 u 4 + h 2 u 3 + h3 u 2 Q 5 = h1 u 5 + h 2 u 4 + h3 u 3 Q 6 = h1 u 6 + h 2 u 5 + h3 u 4 Q 7 = h1 u 7 + h 2 u 6 + h3 u 5 Q 8 = h1 u 8 + h 2 u 7 + h3 u 6 Q 9 = h 2 u 8 + h3 u 7 Q10 = h3 u 8

Principi proporcionalnosti i superpozicije su temeljni principi linearnog jedininog hidrograma. Ove pretpostavke trebaju biti temeljito razmotrene. Na primjer, mali slivovi imaju razliite jedinine hidrograme ovisno o intenzitetu oborina. to je vei intenzitet oborine, vii su vrhovi jedininog hidrograma. Linearnost nije uvijek zagarantirana, posebno u urbanim podrujima. Openito, ordinate Qi hidrograma otjecanja produciranog efektivnom oborinom sloenom od segmenata hi jednakog trajanja su dane putem slijedee relacije:

Qi = hj uij+1
j=1

Efektivna oborina-kontinuirana funkcija

U sluaju da se efektivna oborina moe prikazati kontinuiranom funkcijom, ordinate jedininog hidrograma u trenutku t mogu biti izraene kao funkcija jedininog hidrograma i odreene efektivne oborine tj. biti izraene putem Duhamelovog integrala konvolucije:

Q (t ) =

u (t ) i ( )d
=0

=t

 Za odreivanje jedininog hidrograma esto se koristi postupak dekonvolucije primjenom matrica. Gornje jednadbe mogu biti napisane u slijedeoj formi umnoka dviju matrica:

Dobivanje jedininog hidrograma putem matrica

h1 h 2 ... hM 0 ... 0 0 0 h1 0 0 ...0 ...0 ...h1 0... 0... 0... 0 0 0 0 0 Q1 0 u1 Q2 u 2 ... 0 u3 QM = 0 ... QM +1 ... ... hM 1 u N M +1 QN 1 hM [ ] QN

hM 1 hM 2 hM 0 0

hM 1 ...h2 ...h1 0 0 ...0 ...0

0... hM 0... 0

 ili [h] [u] = [Q] Gornja jednadba moe takoer biti ispisana kao:
Qn = hn u1 + hn1 u2 +...+ hnM+1 uM

n=1, 2, , N

S-HIDROGRAM
S-hidrogram je definiran kao hidrogram uslijed kontinuirane efektivne oborine ije trajanje je dulje od vremena koncentracije tc sliva. Vrijeme koncentracije sliva predstavlja vrijeme neophodno da oborina stigne od najudaljenije toke slivne povrine do izlaznog profila pri emu cijeli sliv sudjeluje u formiranju otjecanja. Ukoliko trajanje oborine dostigne vrijeme koncentracije sliva, S krivulja postaje horizontalna pod pretpostavkom jednolikosti oborine u vremenu i prostoru. S krivulja omoguava definiranje jedininog hidrograma uslijed efektivne oborine koja ima neko drugo proizvoljno trajanje T. Definiranje S-krivulje odvija se putem nekoliko koraka: -sumiraju se jedinini hidrogrami trajanja -rezultirajui hidrogram se pomakne za interval vremena T -oduzmu se pripadne ordinate -podijele se s T/ -definiran je jedinini hidrogram uslijed efektivnih oborina trajanja T.

Beskonano trajanje oborine - S krivulja

S-krivulja

ODREIVANJE ORDINATE JEDININOG HIDROGRAMA ZA KIU PROIZVOLJNOG TRAJANJA tk1 KORITENJEM S-HIDROGRAMA

tk1 ie Q S(tk) S(tk-tk1) u(tk1, ti) tk1 t

1 [S( t ) S( t t k1 )] u ( t k1 , t ) = t k1

t tk1 ti

SINTETIKI HIDROGRAM
Za sliv, za koji se ne raspolae mjerenim podacima, model (sintetiki jediniki hidrogram) se formira na osnovu analize fizikih i drugih karakteristika sliva. Ovo se postie koritenjem empirijskih izraza koji predstavljaju vezu izmeu raznih karakteristika sliva i oblika hidrograma otjecanja. U praksi se esto koristi metoda izokrona. Ona se koristi za proraun sintetikog hidrograma direktnog otjecanja.

IZOKRONE
Izokrone otjecanja ili izokrone su linije jednakih vremena otjecanja vode sa sliva. Osnovna je pretpostavka metode izokrona da voda s pojedinih dijelova sliva stie do izlaznog profila vodotoka u razliitim vremenskim intervalima t. Rezultirajui hidrogram otjecanja se odreuje na temelju povrine sliva s izokronama, hijetograma efektivne oborine i dijagrama vrijeme-povrina Na slijedeoj slici je prikazano odreivanje hidrograma otjecanja metodom izokrona.

Izokrone-linije jednakih vremena otjecanja do mjernog profila

Mjerni profil

Slivno podruje
oborine

t
hijetogram oborine

Dijagram vrijeme povrina

Rezultirajui hidrogram na mjernom profilu izraunat metodom izokrona

 Postupak odreivanja hidrograma povrinskoga otjecanja metodom izokrona provodi se na slijedei nain: Najprije se na slivu konstruiraju izokrone tj. linije jednakih vremena otjecanja. Vrijeme otjecanja vode od jedne do druge izokrone je t, a ukupno vrijeme otjecanja od najudaljenije izokrone do izlaznog profila jednako je vremenu koncentracije sliva Tc Izokronama je sliv podjeljen na manje povrine.

 Nakon toga se koristi hijetogram efektivne kie konstantnih intenziteta u vremenima t. Temeljna je pretpostavka da je na cijeli sliv pala kia i da su intenziteti efektivne kie i1, i2, ...itk u vremenskim razmacima t. Trajanje efektivne kie Tk je : Tk=nt=Tc gdje je: Tc-vrijeme koncentracije sliva t - vrijeme otjecanja vode od jedne do druge izokrone

HIJETOGRAM
trajanje kie tk t i3 i1 intenzitet kie (ili oborina) i i2

Ispod hijetograma se u dijagram vrijemepovrina nanesu povrine sliva izmeu pojedinih izokrona a1, a2, ... Povrine izmeu izokrona se nanose u razmacima t, a vrijeme za sve povrine od a1 do aTc jednako je vremenu koncentracije sliva Tc (slika4).

Dijagram povrina-vrijeme
A

Dio sliva izmeu prve i druge izokrone

A1

A2

A3

A4

A5

Tc Dio sliva izmeu mjernog profila i prve izokrone

POSTUPAK ODREIVANJA HIDROGRAMA OTJECANJA METODOM IZOKRONA

u prvoj jedinici vremena t do izlaznog profila dolazi voda s povrine a1 uslijed efektivne kie intenziteta i1, pa je protok na kraju vremena t: Q1=i1a1 Na kraju druge vremenske jedinice, nakon 2t, do izlaznog profila dolazi voda s povrine a1, na koju je pala kia intenziteta i2 (u drugoj vremenskoj jedinici t) te voda s povrine a2, na koju je u prvoj vremenskoj jedinici pala kia intenziteta i1,pa je protok nakon druge vremenske jedinice: Q2=i2a1+i1a2

 Na isti se nain dolazi do protoka na kraju tree vremenske jedinice: Q3=i3a1+i2a2+i1a3 Protok u i-tom trenutku je: Qi= ik ai-k+1 Vremenska baza hidrograma povrinskog otjecanja, odnosno ukupno trajanje povrinskog otjecanja je: Tb=Tc+Tk-t

REZULTIRAJUI HIDROGRAM
i3*A1 + i2*A2 + i1*A3

Q (m3/s)

t (sati) i1 * A1 i2*A2 + i1*A2

 Sistem jednadbi moe biti prikazan i putem matrica:

0 i1 0 i 0 2 i1 ... iM iM 1 iM 2 0 iM iM 1 ... 0 0 0 0 0 0 ...0 0... 0 ...0 0... 0 ...i1 0... 0 ...i2 ...i1 0 0 Q1 0 A1 Q2 A ... 2 A3 QM 0 = ... QM +1 0 ... ... A iM 1 N M +1 QN 1 iM QN

...0 0... iM ...0 0... 0

Oblici hidrograma prikazanih na prethodnim slikama nisu realni jer metoda izokrona uzima u obzir samo inercijalne osobine sliva (zakanjenje). Naime, potrebno je obraditi i utjecaj retencijske sposobnosti sliva, jer sliv akumulira odreenu koliinu vode. Hidrogram dobiven metodom izokrona mogue je odreenim metodama transformirati (kroz linearni ili nelinearni rezervoar).

Prema tome, osnovni su problemi u vezi s primjenom metode izokrona: - odreivanje poloaja izokrona na slivu - veliine povrina sliva izmeu pojedinih izokrona - vremena koncentracije sliva U vremenu koncentracije sadrano je vrijeme otjecanja vode po terenu i vrijeme otjecanja u korito vodotoka. Vrijeme koncentracije ovisi o obliku, veliini i padu sliva, intenzitetu, trajanju i raspodjeli kie. Ono predstavlja glavnu veliinu za konstrukciju izokrona.

Racionalna metoda
Promatra se otjecanje vode s jednog malog pravokutnog sliva, jednolikog pada. Dijelovi povrine sliva izmeu pojedinih izokrona neka su jednake veliine tj. A1=A2=..AN Ukoliko je intenzitet oborine jednolik i iznosi i=1/Dt s trajanjem tk=nDt

Qk = i a j
j =1

 Ako je trajanje kie jednako vremenu koncentracije, po isteku vremena koncentracije u formiranju hidrograma otjecanja sudjeluje cijeli sliv, odnosno formirat e se maksimalni protok:
Qmax = QN = i A j = i A
j =1 N

Ako je efektivna kia prestala po isteku vremena koncentracije, protok na opadajuoj grani hidrograma iznosi:

Qk = i

j = k +1 n

 Iz navedenog slijedi da povrinsko otjecanje prestaje nakon 2Tc vremena nakon to je do izlaznog profila dola i zadnja koliina vode s najudaljenije povrine An. Takoer vrijedi da hidrogram otjecanja s pravokutne povrine za efektivnu kiu jednolikog intenziteta i trajanja tk=Tc ima oblik jednakokranog trokuta s maksimalnim protokom i vremenskom bazom:

Q max = i A Tb = 2 Tc = 2 Tk

i Intenzitet oborine tijekom trajanja kie tk=Tc

tk=Tc Qmax=ief A

Tb=2Tc

 Opisana metoda je poznata pod imenom racionalna metoda. Koristi se za proraun hidrograma otjecanja s malih slivnih povrina pravilnog oblika i kad su gubici priblino konstantni u vremenu (aerodromske piste, gradski trgovi i ulice, urbanizirana podruja).

 Moe se takoer zakljuiti da za svako trajanje kie koje je dulje od vremena koncentracije ne dolazi do poveanja veliine maksimalnog protoka, a formira se izgled hidrograma kao na slici b. Za kraa trajanja kie, maksimalne ordinate su proporcionalno manje. Nakon prestanka kie otjecanje postepeno opada da bi dostiglo vrijednost nula u vremenu koje je za Tc udaljeno od vremena pojavljivanja maksimuma.

Vrijednost maksimalnog protoka jedininog hidrograma prema racionalnoj teoriji se moe izraziti primjenom slijedeeg izraza:

1 umax = A mm km2 / sati Tc A umax = 0.278 (m3 / s) Tc

Efektivna oborina

Qmax = u max Pe Qmax = u max Pb A = 0.278 Pb Tc

a-koeficijent otjecanja

Bruto oborina

Qmax

 Vrijednost koeficijenta otjecanja a je varijabilna i kree se najee od 0,05 do 0,95. Vrijednost koeficijenta odraava uvjete otjecanja na slivu, a imbenici koji utjeu na njegovu vrijednost su poetni gubici, zadravanje (akumuliranje vode u depresijama), karakteristike zemljita, padovi sliva, stupanj zasienosti tla vodom, intenzitet oborine, geoloke i hidrogeoloke karakteristike podruja.

 Racionalna formula je primjenjiva za male slivove do 50 km2. Trajanje kie bi trebalo biti jednako ili vee od vremena koncentracije sliva Formula daje maksimalnu vrnu vrijednost protoka, ali ne daje i sam hidrogram Vrijednost maksimalnog protoka je u linearnoj vezi s intenzitetom, pri emu prirodne pojave ne slijede ba takav zakon Pretpostavka je konstantan intenzitet kie na cijelom slivu Pretpostavka je ista vrijednost koeficijenta otjecanja za cijeli sliv

 Primjena racionalne formule podrazumijeva odabir intenziteta kie. Mjerodavni intenzitet kie je prosjena veliina oborine za vrijeme trajanja Tc odreenog povratnog perioda T. i=i(Tc, T) Drugim rijeima za odreivanje mjerodavnog intenziteta potrebno je imati definiranu ITP krivulju.

ITP-krivulja