Documentos de Académico
Documentos de Profesional
Documentos de Cultura
BOSANSKO I HUMSKO
MRAMORJE
SREDNJEG VIJEKA
Sarajevo 2009,
Uspomeni na efika (1908. - 1990.).
Dobrog Bo.vl/jal/il/o srednjovjekovnih bosanskih
i humskih nekropola
znanstvenoj istini.
Tekst
. /
dr. Dubravko LovrenovIC
Fotografija
Dragutin Ressner
Dizajn
Branko B a a n o v i
I
STECCI
Autor: prof. dr. Dubravko
RAB IC, Sarajevo
Za
Goran
Urednik:
eljko
Fotografija:
Drago RESSNER
,
Branko BACANOVIC
Lektori:
eljko
Mladenko
DTP:
Branko DURSUM
Organizacija i tampa:
RADIN PRINT, Sarajevo
rabic.doo@bih.net.ba
konzultant:
Ivan
Recenzenti:
prof. dr. Stjepan KUAR
prof. dr. Miroslav PALAMETA
prof. dr. Ljiljana EVO
prof. dr. Ivana
SADRAJ
PREDGO\OR
l.
HISTORIOGR.\FSI\.\ DEKO\STRLI\CU.\
\RnIE\SKQPROSTOR1\IOKY\R
Hi.llori,'k<l 80511<1. IX)liricki l)krir srednilwjekorne Bosne.
Bosna i Hercegorina. Hum (Hercegorina )
STARI PL lDYI - \OVI PUTOKAZI
Bogumilska imerpreracija Arthura hansa i Janosa ron Asoorha
Srbizacija i krcati zacija
Demontiranje bogumiIske rm o od Kosre Hiinnanna iVladislara
preko Alojza Benca i efika do Marka Vege. Sime Ljube Spararala.
Nedima Johna Finea. Noela Malcolma i Marian Wenzel
i crkre - i ehidska groblja
ukapanja: od groba bez do groba sa
II.
RASPJEVANOST I RAZIGRANOST SMRT! NA
MnolVo izvornih naziva - stdak kolokvijalni naziv
Evolucija oblika: od do sarkofaga (sljemenjaka) i kria
Socijalni simboli
Religiozni simboli
Tehnika izrade i klesarski cenrri :
i dijaci (pisari)
UKRASNI MOTIVI
POSMRTNA KOLA - "Ka smrti hitamo mi ... ..
alobni mar u kamenu
Trima - igrite
ok.igrokaz u katehetskom konrekstu
II
li
19
"
.1
55
56
6:
63
68
71
72
73
FIGURALNE KOMPOZICIJE
Repertoar figura iz zapadno-europske sepulkralne prakse
Figure konjanika
Dvoboj - viteki turnir
Scene lova __ _ _
Ptica, pijetao, pas, lav, konj, jelen, zmIja I zmaj
Ljudske figure - testament u silel
ORNAMENTI
ESTETIKA I SIMBOLIZAM UMJETNOSTI
dom - komunikacijski posrednik izmedu zemlje i neba
- bosanske i humske katedrale srednjeg Vijeka
EPITAFI- "Knjiga ivota"
Od arhajske i anonimne tiine do biografske retorike
Tematska klasifikacija epitafa na pogrebna i memorijalna funkcija
Epitafi s vjerskim formulama: Va ime Otea i Sina i Svetago Duha
1se (sije) lei - motiv (viteke) smrti i vjerna sluba
Zivotopis (itije) - na plemenitoj batini , medu bratijom i rodbinom:
molju vas, ne nastupajte na me; i ne popirajte me nogama
Ime pokojnika - ime
Sublimiranje ivotni h iskustava
Personalizacij a kao grobnog spomenika: ime pokojnika, i dijaka,
itije, titule, zvanj a, rodbinske veze, mjesto ukopa, okolnosti i datum smrti
Zdenac zaboravljenih pojmova i geografija zagrobnog ivota
paralele s grobnim natpisima srednjovjekovne Europe
Cirilski epitafi na nianima - muslimanskim grobnim spomenicima
lj ovom grebu danuskrslIlItija slavIloga tilo
UMIRANJA:
INDIVIDUALIZACIJA I HUMANIZACIJA SMRTI
Prisnost sa - samostanski senzibilitet o smrti
Kulturoloki utjecaj Biblije i ideje Sudnjega dana
DRAMA
Izmi renje i kulture kroz zaokupljenost
76
77
17
78
79
82
86
89
90
91
93
96
99
104
108
108
114
118
121
124
127
128
129
132
III.
NEKROPOLE - "GRADOVI MRTVIH"
Zajednica ivih i mrtvih -1I1O/lIIlIlel/lII/IIOSI slIlrli
NEKROPOLE
Nekropola na lokalitetu G/avica u selu Biskup
Nekropola na Radimlji (Batnogama)
Nekropola u Donjoj
Nekropola na Pavlovcu
ZONE RASPROSTIRANJA I KLESARSKE KOLE
HERCEGOVINA
Hercegovina
Nekropole okolice Stoca
Radimlja (Batnoge)
Nekuk - Tanoge
Bitunja - Zabrde
"Deminov krst" u Bunnazirna
Boljuni
Gornje Hrasno
Vranjevo Selo
Nevesinje
Popovo
Trebinje
Gornji tok rijeke Trebinjice: Panik-Mirue
Ljubinje
Gacko
Kalinovik
Trnovo
ZAPADNA HERCEGOVINA
iroki Brijeg
Ljubuki
Olovo
Kladanj
Ludrner
BOSNA
159
160
164
168
170
173
173
174
175
176
177
178
179
180
181
183
186
187
187
189
190
192
193
194
195
197
198
Zvornik
MrnmoDe zapadne Srbije i oblasti Rasa
SREDINJA BOSNA
ZAPADNA I JUGOZAPADNA BOSNA
Kupres
Duvanjsko polje
Blidinje
IV.
BOSANSKA "KOLA SMRTI":
INTERKONFESIONALNOST
kao odraz "klerikalizacije" smrti
Premjetanje sjedita bosanske biskupije u sredinom XIII.
i uspostava patronatskog prava nad crkvama u Bosni:
patronatska pravo = pravo pokopa
Odnos crkava i nekropola sa
u kriitu triju crkava
Idej a i monumentalnost grobnog spomenika:
kao posrednik kulturoloke kompaktnosti
kao dio srednjovjekovnog urbanog krajolika i
mauzolej no-memorijalnog kompleksa - primjer Jajca
Reformacija i konceptualna izmjena strategije smrti
JEDINSTVENO OBILJEJE PROSTORA I VREMENA
REZIME
KRATICE
IZVORI
LITERATURA
KAZALO IMENA
KAZALO ZEMUOPISNIH IMENA
200
200
201
205
208
2W
235
237
239
242
246
248
250
252
279
283
284
284
305
317
PREDGOVOR
Od uspostave Muzej skog drutva Bosne i Hercegovine 1884 .. preko
utemeljenja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1888. , to od prvih
sustavnIh nastojanja na znanstvenoj valorizaciji ovi su bosanski i humski
?adgrobni spomenici postali predmetom multidi sciplinarnih
IstrazIvanja domaclh I Inozemmh od i arheolooa do
umjetnosti, etnologa, jezikoslovaca, folkJorista i znanstvenika
usmjerenja. Ni ni slikarska imaginacija nije ostala imuna na njih;vu
tajnovItu monumentalnost, kojaje proizvodila i jo uvijek proizvodi
predodbe o njihovom podrijetlu te i vjerskoj funkciji. - -
Na samim istraivanja svijeta na izmaku XIX.
stoje pionirska imena ljudi koji su svojim entuzijazmom i zalaganjem otvorili
jedno veliko poglavlje junoslavenske i historiografije:
Vid Luko Zore, Frane Petar Kaer, Stjepo
Truhelka, Vaclav Radimsky i Kosta Hormann 1980. , 639.).
Nakon 1918. godine pojavila se skupina okupljena oko
Glasnika Zemaljskog muzeja BiH, medu kojimaje svojim angamanom i obujmom
prikupljene grade kustos Vejsil 1971.a, 18.-19.).
na njihovim spoznajama, istovremeno ih i dopunja-
jedna je generacija izuzetno plodnih znanstvenika, medu ostalima Alojz
Benac, Drago Dimitrije Sergejevski, Marko Vego, Basler, Marian
Wenzel, efik Pavao i Nada nakon Drugog svjetskog
rata, umjesto paualnih ocjena i motiviranih postavki , na svjelio dana
iznijela pregrt dokaza za jednu novu sliku ovoga povijesnog
uglavnom odgonetnuvi njegovu pojavu, razvoj i osnovnu le vjersku
poruku. To ne za_ svij et nala i -
_ odgovore, ali svakako da se pras lari 1 __ _
fabule danas definitivno mogu smatrati otpisanima. Pti lome arheoToko
L.. istraivanje grobova ni izdaleka pratilo kompleksno
se na dosadanje rezultate, zapravo myva111J a
sabrana tijekom vie od jednoga ova mono-
grafija nastoji korak dalje fenomen u konleksl europske
. . . k k t dIIJ'OV]' ekov nog. oovora o
ymJetnostl, bolje re eno II ante s sre o
II
" t doktrinarni i okyjr
smrti. Tijekom prvIh (Binski, 1996" 166,), vrijeme kada
, l' oJ'e bIO dvoJan I I .. d' XII '
Jn " a' redstva _ najpnJe sre mom " zatIm sredinom
taj govor mijenja svoJa Izra, jna sadova i gradanstva mijenja odnosno modernizira
k
d e s afinnacIJom gr ,
XIlI, st., a a s k ga drutva _ dolazI do tektonskog u
cjelokupna BOosne: do premjetanja sjedita bosanske biskupije
p
J
Crkve bosanske s kOjom su dugo bili
I nastanka Izm , " .. k ' '"
u 'u nekim se krugovlmaJos uVIJe P01stovJecuJu,
eno pOIstoVIe Ivam I .... .
"pogr afiJ'e odreden je dvopklm razlozIma: na Jednoj strani
Profil ove monogr , " , "
, 'eri sliJ'edi znanstvene rezultate Jedne hIstonografije kOJOJ
P
otrebom da u punoj mj ,.... ki k ak d '
, d ' 'ko'a dugo imatI OrlJentacIJ s ar ter, na rugoJ strani
SVI mnogo uguJu I J, I'
" d svo'; form1fa u znanstveno-popu arnom oblIku
nastoJanjem a" ..,
I
.. "' rem krugu Tekst prvotno mje plamran u Ovom opsegu
razum Jlvom naJSl .'v' V" " ,
, bl'k 'e namj'era autora bIla ogramcena na IstrazIvanje natpIsa sa stecaka
10 I u, nego J ," '" d
i problema njihove interkonfesionalnost1. KakoJe IstrazIvanje napre o;,alo, od
se namjere ipak odustalo i umjesto toga pnstupIlo IzradI teksta kOJI stecke nastOjI
obuhvatiti u cjelini, U tako zamilj enoj struktun monografije osnovno polazite
predstavljalo je pitanje historiografske tj, dugog puta to ga je
historiografija o prola od bogumIIske mterpretacIJe Arthura Evansa
koncem XIX, do suvremenih znanstvenih elaboracija koje su najprije
dovele u pitanje a zatim odbacile tezu o bogumilskoj naravi prepoznavi
u s omenike, Na ovu platformu oslanja se
analiza estetike i simbolizma analiza strukture epitafa kao
civilizacijske tekovine, od njihove arhajske do biografske retorike,
tematska klasifikacija epitafa s njihovom pogrebnom i memorijalnom funkcijom,
analiza epitafa s vjerskim fonnulama povezanim s motivom (viteke)
smrti i vjernom slubom, ivotopis kao komponenta epitafa izravno povezan s
plemenitom batinom, epitafa koji daju samo ime pokojnika i ime
pitanje personalizacije kao grobnog spomenika, epitafa kao zdenca
zaboravljenih pojmova i neke paralele s natpisima srednjovjekovne
Europe, uloga epitafa na ni anima - muslimanskim grobnim
spomenicima te naposljetku veza izmedu srednjovjekovnih i kasnijih grobnih
natpi sa, Kao dio ove sloene problematike obradeno je pitanje individu-
alIzaCIJe I humanizacije smrti, odnosno utjecaj samostanskog senzibiliteta, Biblije
I Ideje Sudnjega dana na koncept grobnog spomenika i epitafa, pitanje
smrti kao europski fenomen ostvaren kroz te interkon-
fesIOnalnost kao od "kl ' k l' "" '
, raz en a IzacIJe smrtI , uspostava patronatskog
prava nad crkvama II BosnI' nako ....v . o.
, ' n premjestanja sJedIsta bosanske bIskupIje u
sredmom XIIl ,t \" d '
' "" ' s o Jeca, o nos crkvemh gradevina i nekropola sa
sIe cIma u knzlstu triJ'u c k 'd" '" '
" , rava, I eJa IstJlI sta I monumentalnost grobnog
spomemka sa steckom kao ' d ' k
d
, d" posre m om kulturoloke kompaktnosti kao
lO sre nJovJekovnog urban k ' I'k " '
", og raJo I a I mauzoleJ no-memorijalnog kompleksa
na pn mJeru J3j ca, Refon ' " ' k " ..'
Uk k " nacIJa I onceptualna Izmjena strategije SI1I1"I/,
pn azu II rasnih motiva na st . o. . .."
nij e se ilo dalJ"e od ' '" e cIma I njIhove regIonalne dl stnbuclJe
postI gnutIh reZll h'lla pred t l' , ,
obim monografiJ'e O ," d' ,"" s av JenIh u mj eri koju je diktJrao
, vaj lO studIje s te ' k _ "",
, ' matI Om podloznom razIIcItIm mter-
pretacijalll:J. (. '\'Sil) v()dc konstrukcije. vel ikodravne projekte
i fantHstiklltipa bogulllil stva (Palameta . 1995 .. I XX.), predstavlj a tek inscel1{lcUu za
vrstu istraivanja sr;. monografije unaprijediti
znanja. Bilo kako da sc pri stupi ornamcntalllOIl1 repertoaru i njihovom
sadraju, bilo kako da ih sc ni llajmil1l1cioznija anali za ne moe ih
obuhvatiti u cijelosti niti moe ponuditi sve odgovore na pitanja vezana za nebrojene
varijante pojedinih moti va i beskrajne kombin:Jcij e ukrasa. j edno,
medutim, ostaje sigul110 - naime lo da kroz svoje oblike i moti ve organski
dio korpusa europske srednjovj ekovne umj etnosti 1982.a, 236.). ZalO
se OdgOV01:e t13 pigtnj a vezal]a za vj<;rsku prip'adnost ovdje primamo
traiti u sferi ukrasnih motiva, nego u epit afa i interkonfesionalnosti
ovih grobnih spomenika. Osim toga, i su do sada naj vie istraivani upravo
kroz prizmu ukrasnih moti va to je - nekad ciljano, nekad po inerciji - i rodil o
kontroverze. po strani sva brojna, ponekad divergentna
pojedinih likovih ukrasa, ostaje da dio fonda ukrasnih moti va na
pokazuje naglaenu moti vsku, tematsku i stil sku s kamenim
reljefima i crkava, istina, ocv.l! lim i rustificiranim oblikom
te umj etnosti (Palameta, I 996.a, 255.). Ovu vezu naglaava smjetanje brojnih
nekropola sa u sjeni crkvenih gradevina, pravoslavnih kao i
te pripadnost jo uvij ek nij e definirana.
Europska umj etnost srednj eg vijeka nije ni mogla biti nego -
je, naime, bilo posegnuti za to ga
je posredovala profana umjetnost antike ili mnogo kasnije modema umjetnost,
su bile samo forme i posredovanja vjerskih ideja (Klinstle.
1979. , 66.). U tom okviru treba promotriti umjetnost koja je iako teko
ranjena i oskvrnjena - izloena nemaru i onih koji se danas u nju zaklinju -
nekim moda naj vie iz pukoga suj evj erja vlastitog
okruenja, s duom u nosu ipak nadivjela sve kasnije kataklizme.
Uzme li se u obzir to da se radi o j ednom od malobrojnih tekstova takve vrste.
unaprijed biti jasno s kakvim se, nepremostivim, problemima autor morao
svoga rada, tim prije jer je prostor odreden za njegovu realizaciju
unaprijed bio strogo limitiran. To je, s obzirom na opsenost bibliogratij e o
II prvom redu s ogromnim brojem podataka sabranih
tijekom jednoga zatim postupak njihove znanstvene selekcije i.
Uklapanja u izbalansiranu cjelinu. Okolnost da je sve to u novi sustav trebala
ruka presudno je odredila protil cijeloga teksta. Ako u odnosu na
arheologe i umjetnosti pozicija pati od odredenih slabosti. ona
je s druge strane zahvulnijajer pri stupa integralno to osposobljena
za formiranje slike detalja. ali koja istovremeno
znanstven.u vjerodostojnost. Ovakav pristup rezultat je sazreloga
uVjerenJa da se umjetnost i onda kada je lIsmjerena prema vrednovanju
povijesno-kronolokih i kulturnih detalja. kao i onda kadnj e teite na njihovom
estetskom vrednovanju, moe razumjeti samo kao cjelina 1982.a, 233,).
Osim toga, vokacija daleko je blagorodnUa za tako osjetljivih
aspekata goput epital"! i njihove interkonfesionalnosti, posebno ako ih SCI,
kako ovdje biti postavi u europski kontekst.
N
' kr' ne i na;manje vano, jedan od razloga za pristupanje
a aJu. .... d ' ,
fi
lei' u namj'eri nakladnika daje prlJevo om na englesk:iJezik
monogra Ij e . . .. . . .
dostupnom inozemnoj PUblJ CI, u ovo ostvarenje, kao
pokuaj te vrsle, nosi pionirski karakter, Cijelog tima
u ovaj ambiciozni projekt, od nakladruka, autora teksta i fotDgrafa,
do dizajnera, glavnog urednika, savJetmka I recenzenata, time Je postala
od
Monografija je efiku koji je svojim Sustav .
.. . t . mm
radom tijekom vie znans vene za IZU. avanje bosanskog
i humskog mramorja srednjega ViJeka, samozatajnome i autoru
k
.. b k h d '" Ije
mj esto u junoslavens oJ I. asan s o .ercegova oJ me IJevahstici tek treba biti
valorizirano sukladno naJviim standarduna povIJesne znanosti . Taj bi dug bosanSko-
hIStOriografija trebal a oduiti to priJe.
Moja je pak prijatna kolegijaina dunost najtoplije se zahvaliti recenze r
prof. dr. Ivani prof. dr. Ljiljani evo, prof, dr. Stjepanu
I prof. dr. Miroslavu PaiameI! - na kOrlsmm sugestiJ' ama i t" k
. .. Ije om rada
na ovoJ monografiJI.
Autor
Sarajevo, 8. IX. 2008.
,
.. '
HISTORIOGRAFSKA DEKONSTRUKCIJA
VREMENSKO-PROSTORNI OKVIR
BosIla, okvir srednjovjekovne
Bosne, Bosna i Hercegovina, Hum (Hercegovina)
Pod Bosnom i Hercegovinom danas se mi sli na medunarodno pri znatim
granicama dravni prostor, iako on II samome imenu odraava stanoviti
dualizam koji se kao prirodna poslj edica povij esnog razvitka uklini o izmedu ova
dva naziva. Bosnaje, naime, naziv stariji od Hercegovine. a povij esna
ih j e sudbina u ovoj kombinaciji spojil a nakon uspostave vlasti Austro-Ugarske
1878. godine. Tij ekom svoj e sedam duge povij esti srednjovj ekovna
Bosna nikad nij e cij eli teritorij dananje drave Bosne i Hercegovine
koji j e, uz mal e preinake, odreden mirom skloplj enim u Srij emskim Karlovcima
26. I. 1699. izmedu Osmanskoga Carstva s jedne, te Austrije, Republike
i Polj ske s druge strane (Zirdum, 200 l ., 162.) .
Kada iz ki nog i prohl adnog Saraj eva na putu za Mostar putnik prij ede
Ivan-sedlo i se sputati II Konjic, sunce ga upozori daje stigao II Hercegovinu
i tu se, osim klimatskih, osjeti i golim okom vidi cijeli ni z drugih promjena. Ne treba
sumnjati da je tako bilo i u srednj em vijeku, kada su Bosnu i Hum osim
klimatskih odlika karakteri zirali i identiteti . l ednom
cjelinom Bosna i Hum (Hercegovina) postali su tek dvadesetih godina XlV. st.
to su, uz odredena teritorijalna kol ebanja i uz uvijek pri sutan dualizam.
ostali do gubitka neovisnosti 1463., odnosno 1482. godine.
Do ujedinjenja s Humom naziv Bosna proao je svoj nekoliko dug.
krivudav povijesni put, od male oblasti koju sredinom X. st. spominje bi zantski car
Konstantin Porfirogenit, smj etene II dolini istoimene rij eke izmedu dananj eg
Sarajeva i Zenice linijomjug - sjever te izmedu Zec pl anine i lij eke Drine juno od
Zvornika do Gorada pravcem zapad - istok, do prostrane drave koj a je koncem
XIV. st. pod prvim bosanskim kraljem Tvrtkom I. poprimila svoj
naj iri opseg izmedu rijeke Save, srednjodalmatinske jadranske obale i rijeke Drine,
koji uz stanovita osipanj a obl asti u Dalmaciji i Hrvatskoj zadrati do konca
svoj e samostalnosti 1463. godine. Na taj se teritorijalni okvir mi sli pod sintagmom
srednjovjekovna Bosna. Gomja ili Bosna cara Portirogenita imala je sve
odlike sredinje oblasti, matice ili organizacione jezgre, prirodno
omedaenu individualnosI kojoj razlozi irenje II sve
pravce. na najvanijoj prometnoj komunikaciji rij ekft Bosna - Neretva
preko Ivan-planine prema Jadranu, malica teritorijalnog irenja BOSIttI
. .' m. Nijedna druga oblast, koja je kasnije postal "
vodila je ilin praBvce niJ'e mogl a zamij eniti tu sredi nju regiju ka a
dIjelom
d 'ovJekovne Qsne, ' o to Je "
sre nj . . .. k d organizacije drave (Lukas, 1991 ., 61.-63.). Na t. nIJe
ogb Isklju Itl o . . . M oJ Se P
m ..... d as nalaze glavni gradovI Sarajevo I ostar. pri ' ta-
metnoJ hnlJl akn . terese vJ' eto konjunkturu u OkJe svega
. e ekonoms e ID ' '. ruen'
sVOJ . I' bosanski vladari u ovu dravnu mattcu s vlastitim pol' " JU,
mkorponnt I su .. ..' . Ibcki",
k 'm tradiciJ'ama, due ili vnJeme ukloplJemm u druge dravna-feu"".
I cr vem . R ' k (S b" ) H "'"'Je
. _ Humsku kneevinu, Dukiju, as u rIJu, rvatsku, Dalma " .
organ IZme ... . B " CIJU I
. k _ rotegnuvSI na nJih prvotno Ime osne, IZ IZvora XlV. i Xv
Ugars U P . k k /. ,.... . . st.
to kao rusag bosanskI, Bosans o ravevstvo, cIJe Je jedinst
pozna . (d b) . Vo
b
' l r u stalekom predstavmstvu rzavnom sa oru I kruni kraUev
I o o I . d' (L .. 20 ' stva
kao transpersonalnom si mbolu tog!e IOstva ovrenovlc,. 06.a, 451.-460.).
je i nilOalo slucaj na okolnost da se umjetnost bore
njezina najnaprednija faza izmedu polovice XlV. i pada
pod osmansku vlast vrem,enski I poklapa s prostorom
srel/llj(}vjekovne Bosne, sto znacI da su stece:1 kameni nadgrobm Spomenici koji
su za stare Bosanske drave 1982.,32.). Izraz
srednjovjekovna BOSI/a poklapa se s njezinim prostorom koji je,
irenj em iz sredi ta II krugovima inkorporirao teritorije s dugom
tradi cijom vlasti te indi vi dualnosti naprimjer Huma, kasnije Hercegovine.
Ovdje se, ovisno o kontekstu, oba ova naziva kori stiti simultano - Hum kada se
govori o srednj em vijeku, Hercegovina u modernom te podrazumi-
da se uglavnom radi o koje se granalo i zapadno od rijeke
Neretve, od upe Rame i Sedla Ivan-pl anine na sjeveru do Neretve na jugu.
zatim do rijeke poluotok Peljeac, na istok i sjeveroistok do
Travunije (Trebinj a), na zapad do rijeke Cetine, a na sjeverozapad do Duvanjskog.
Livanjskog i polja 2002., 91.-93.). Taj je teritorij sa svojim
autonomnim formacij ama poput Trebinj a i Neretvanske kneevine.
usprkos prolosti i lokalnim osobenostima. s Bosnom
jedinstveno kulturno (P. 1984.,44 1.). je presudno pridoni-
jela njihova srodnost i crkvena batina. U leda ovim
okolnost ima puhao je zakon koj i je vrij edio u ivotu drave, naime da se
"r.romjcnom jednoga dij ela dravnog teritorija mijenja i ukupna struktura i dinamika
Cijele drave, i da se ta promj ena odrazuje na svaki dio dravnog teritorija"
(Lukas 1991 69) Sk . . . ... .'
., .-: . . rojen po OVII11 d r CVl1lTll POVIJCSI11ITI zakonoJ11Jcrnos
t llna
.
tenj e pri slItne lIostalom II ivotu cijele Europe.
tentonJ srcdl1JovJc.kovnc Bosne prua upravo j edan takav primj er.
ali i stovremeno i kompaktnom kulturolokom
hUl1lll SlI IZllIknuh lImj'etl'()s! t . k w.'.. . XII toIJ'ec"1
. . s eca ' :.t. CIJI su prvI izdanci srect 11l om . s '
ISkl esani upravo u Trcb'II'J' sk . bl . k . ' ka i
,. '. . oJ o astt. Prostrano slavens og JezI
cml skc pismenost i ko;c se d "1 ' ., . . I' "kih
. . . : ., . o al!nskc Jadranske obale preko SVIh po ItlC
gramca I feudal nih p'u1ikul ' "' " . . . d l ' 1'1
. " . .1I IZdIll a II cl ublJ1l1 steral o sve do rij eke Drme l II Je I ',
Istok, ku1turolosko JC "I)Ostol' .. .. '. "
. . ". ' JC stecaka. SLO Je to II konkretnom vreI1lel1l
prostOIlI ncka kaze I po(h!"lk l . '. lo
.., . < (,l SC nakon nekol iko elana l 'ahanJ'a iz Panza Sit Z:!
II po rUCJC drllgou' l Jezl k' ' k I . ' d'o
fr.mcusk .. ct d I II Lure - II Bretagnll _ kojajc ipak sastaVili I
< e src IlJovJckovnc ch-L.avc A "I .." . '''' " I
, 110 o-s.lksol1sko-nonnanske Jezlcne 1 kulturo 0,
razlike na Britanskom II isto vrijeme ni su bil e manj e i ni su proi zvodile
manje opl;ke. Sll germansko-slavenski j kulturoloki antagonizmi
potresali Ceku u sklopu Svetog Rimskog Carstva.
Od Save do mora, od Cetine do Drine, i prema istoku sve do Bugarske,
putnika j e posvuda pratio razumljiv, slovima na uklesan slogan:
Ase lei . Koliko u samome ivotu, bilo je ovo prostrano slavensko
ponajprij e jeziku kao komunikacij skome sredstvu, u
znatnoj mj eri duhovno ujedinjeno i u govoru o smrti. Tek su kasnij e ideoloke
naplavine XIX. i XX. kada se postavilo pitanje je Bosna i kada j e
bosansko srednjovjekovlje preko pretvoreno u orijentacijsku epohu suvremenih
nacionalnih homogenizacija, pomutile ovu sliku i njezinu povijesnu vjerodostojnost.
Na svu i ono to je preivjelo od sasvim je dovoljno da se uz primjenu
komparativne analize na ovom palimpseslu utvrdi izvorni sadraj. Takav napor,
osim znanstvenih razloga koje nije potrebno posebno na teini
dobiva u aktualnim okolnostima sve izrazitije duhovne otudenosti triju sastavnica
kulturnog mozaika, naime srpskopravoslavne,
musiimanske i s povij esnim rekonstrukcijama zasnovanim na
ideologij skim stereotipima i "disparatnim percepcijama zemlje, historije i kulture",
koje cijelo drutvo guraju u ivo blato ga minimalnih
izgleda da izgradi svoj stabilan kulturni i identitet (usp. I.
2008., 137.-150.). Historiografija, drugim jest ili nije to ponajprije s
obzirom na nj ezinu ulogu u izgradnji kulture.
STARI PUTOVI - NOVI PUTOKAZI
Bogumilska interpretacija Arthura Evansa i Janosa von Asb6tha
Ulazak srednjovjekovnih nadgrobni h spomenika - popularno nazvanih
- u svijet znanosti nije se odigrao u najsretnijim okolnostima. To se desilo
stotinama godina nakon to je ovaj kulturoloki fenomen postao reliktom jedne
povijesne epohe, odnosno na prijelazu iz XvlII. u XIX. kada su u zapadni
svijet prodirati vijesti o postojanju jedne umjetnosti na nadgrobnim
spomenicima iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije. To su najprije bile putne
zabiljeke nedovoljno dokumentirane da bi na Zapadu pobudile odjek,
posebno jer je zapadna znanost tada bila zauzeta analizom potpuno
djela, tako da pa i nezgrapni prizori sa tada nisu
mogli izazvati ni panju ni oduevljenje. S druge strane, u tadanjoj osmanskoj
Bosni nije bilo snaga sposobnih za samostalno i prezentiranje ovog
blaga (Benac, 1963. , XVII. , XXIX.). Od tada nad neIcropolama
bosanskih i humskih lebdi magla tajanstva, legende, mita, magije i nac'oo'.
romantike, s bogumilima "koji se bore za zemlju od vanjskih
a protive se vjerskoj netrpeljivosti toliko svojstvenoj vjerskim
" "ovremenih partizana to u svojim planinskim g" ,
i zapada ,poput on d "(W l 1999 3 llJjeZdlJn
, 'd stoJ'anstvo naro a enze, ,,\.) Tom ' a
. ezaVlsnost 1 o ..' e Je Znat
uvajun l 't ' to nije nijedan suvremem OP' S pogreba u srednjovjek no
pndomJe o lOS razinu tadanje kulture pismenosti osnovano Se m Ovnoj
BosnI. S obZIrom na , 'k ' o e pret.
, 'd ' t kvih opisa Itekako bIlo, ao to se moze pretpostaviti d 'h'
P
ostavIti a Je a h a I je
, ' d 'h tragova onovremene du ovnostlo Ijem postojanj'u po ,
kao I tohko rugI"" .,.. k' .. , uZdano
'B otplavi la povIjesna bUJIca. la o Je preIvIo tek Jedan na k
znamo IZ asne . ... ' ne om
d
" , k vnom predloku zasnovan, GrbIOljev OP' S pogreba bana StJ'e
sre njovJe o d' P oo pana
a i on tiskan tek 160 l. go me u esaru na tahjanskom ' 'k
ll , Kotromam a, , " ., , , JeZI u,
G
, okolnost to auton stecaka rusu ostavih nikakvo p,smeno obrazloze' ,
tezavaju , , ' " h 'h d' l k nle
oo otl'vl'ma i POruCI nJI OVI Je a, ao to su to tv '
"
kih d
ih srednJ'ovjekovmh spome01ka (Basler, 1976" 79,), Zato se i ne m
ne rug Oo' k " 'h ' o e
.. d 'e bi lo ko;a teza o podnjetlu steca a opcemto pn vacena, kao to se mo'
recI aJ, d I" l'" Ze
da osnovnu prepreku na tom putu pre stav JaJu raz IClte polazne pozicije, Da
rili kom njihova "treba uvaavatI mnoge ili srodne pojave u
i Zapadnoj Evropi" 1980" 237.), jedan je od preduvjeta za
izgradnju stabilne platfonne,
Zapadnoeuropski kasnosrednjovj ekovni kontekst funerame umjetnosti kao
obilj eavanja grobova, u obzir niza malih radionica u
samoj srednjovjekovnoj Bosni i repertoar dekorativnih motiva (Palameta,
2000" 125-126,), polazite je koje osigurava vjerodostojan interpretacijski okvir ovih
nadgrobnih spomenika. To, medutim, ne sagledavanje iz
ili perspektive, nego iz perspektive organski orijentira
noga prema diverzitetu pojedinih kultura i regija od kojih je svaka imala svoju
osobenu sudbinu i povijesno naslij ede na je temeljima
zidalo zgradu novih ideja i odnosa, Temelji su, koliko god bili
i koliko god toliko i bile su zgrade podignute na tim
drevnim temeljima koji su "pamtili" povijest ljudske duhovnosti milenijima unazad,
jedna takva monumentalna "zgrada", u koju su ugradene i tona kamena
izidanaje od u srednjovjekovnoj Bosni,
Najblae da jedna od naj starijih poznatih zabiljeki o
tek iz 1530. i to iz pera jednog stranca, Slovenca Benedikta
koj i je kao i poslanstva austrij'skoo cara Ferdinanda l.
, o
osmanskom sultanu Sulejmanu ll. te godine proputovao Bosn0
1l1
(Bobas" 1985" 103,), naime, da tijekom cijelog srednjeg vijeka, podjednako
IZ kao l stranih izvora, o ne moemo saznati ba ni ta, iako Je
bila otvorena zemlja, viestrukim nitima povezana s bliin,l i
dalj Im okruzenjem, kao to i utnja kasnijih o OV1I1I
nadgrobnim spomen" k" , ' "l' nJ'u
I ICima OJI su vec samom svojom pojavom pnvlacl I pa .
Dva stoljeca nakon Kurl'p '" " ..' 'od slovac
. eSlca za stecke se zamteresirao talijanski pnr o .
Alberto ForlJ s . [' l " l" lk
A
'B " za l1n po JskI knez Aleksandar Sapieha oeolog i Ije n
ml oue pru 'k' k l ' o , '
, ,," k' " S I onzu OllO Blau, engleski egiptoloo l. Gardner WIlkInson,
aUSll1Js I casmk Henrich S o r von
L ' h ' terneck, voj ni i antropoloo dr, Fe IX
usc an te arheolo cl ' M ' o " 'ca da
naj stariJ'i pod'" , " g I. ontz Hoernes. Posebnu tei nu ima , "
aCI o stecCI11l " bel" ' , , k od Andnj<
M' "'. . " " ,I su U autori potJ'ecll te '
IOSIca IZ drug l ' ,
e po OVlce XVIII. l 971.a, 18,),
Ni ta manju zagonetku ne proi zvodi karakter narodne tradi cij e o tim
spomenicima koji ni su pripadali nekom dalekom nepoznatom podneblju nego
su stajali tu, pred da bi se o njima na koncu tek mutna
mitska predodba ih u vezu s pradavni m ljudima svijeta ili s nekim
gorostasnim neprijateljima (Truhelka, 1891" 36g. -369.). Putni ci u regiji XVIII.
i XIX. st. izvjetavaju da lokalni seljaci u kolima na
s vilama (Wenzel , 1961. , 27.). O dubini te praznine na svoj i to da
koncem XIX. st. bosanski kmet nije prezao od toga da prostor za krumpira
nade nigdje drugdje do u grobnici podjednim u Starom Selu kod Jajca
(Hormann, 1891., 51.). Sve to nedvojbeno ukazuje na di skontinuitet povij esnog
kod sve tri glavne konfesije podj ednako,
odnosno na odsutnost bati njenja bilo kakve zasnovane tradicij e povezane
sa svijetom i pokojnicima su Kao
rezultat migracija i vjerskih konverzija kroz osmansko razdoblje "savez"
izmedu ivih i mrtvih srednjega vijeka bio je raskinut, to barem
objanjava zato su tijekom mjesto dobile legende i to je najbolji
pokazatelj o raskidu izmedu dviju povijesnih epoha - srednjovjekovne u kojoj su
nastali , i osmanske u kojoj je umjetnost izrade doivjela svoj kraj.
Tako su pred vie generacija da ih
"otkriju" stranci i da upravo oni O njima povedu rasprave koje se ne sti avaju ni
danas. U takvim su okolnostima od sredine XIX. st. , kada su se zahuktavali
procesi modernih nacionalnih integracija, a pitanje Bosna sve vie poprimalo
pa i su bili skloni umjetnost
kao poslj edicu bogumil skog (Benac, 1963. , XXIX.). Osnovni
smjer ovakvom promi ljanju dao je Franjo svojim studijama o bogumil stvu
i bosanskim patareni ma (Benac, 1982., 195.). To miljenje dodatno se hranilo
jednom, dugo vremena neobjanjivom ineobjanjenom da u povijesti
kulture srednjovjekovna Bosna zauzima posebno mjesto kao zemlja -
nadgrobnih spomenika - koji su toj njezinoj kulturi utisnuli crtu ekskluzivnosti.
Tako se mogla roditi iluzija o "izvornoj primitivnosti i naivnom karak-
teru srednjovjekovne bosanske kulture za koju se sve doskora vjerovalo da nije
pripadala krugu umjetnosti. Bilo je to vrijeme pionirskih
moderne hi storiografije u Bosni i Hercegovini , kada je i nai zgled
skromni prilog O tehnici "snimanja" natpi sa sa mnogo, kadaj e tek
sistematizacija nekoliko stotina danas poznatih epitafa (Truhelka.
I 891.a, 41.-43.; I 891.b, 86.-94. ; 1892., 24.-31.; 1892.a, 107.-116.; I 892.b, 215.-220.:
- 1891. , 193.-195.; 1892., 248. -249.).
Smatra se da je u zaivljavanju teze o kao bogumilskim nad-
grobnicima presudnu ulogu odigrao Englez Arthur Evans koji je, kao
mladi novinar po Bosni u vrijeme ustanka 1875. , zabiljeio da markantni
mogu biti bogumilski nadgrobni spomenici (Evans, 1973. , 161.- 164.). Nedugo
zatim Evans je postao arheolog svjetskoga glasa, to je znatno pridonijelo da se
teza o kao bogumilskim nadgrobnim spomenicima ukorijeni u europskoj
i junoslavenskoj historiografiji. doprinos daljnjoj razradi Evansove
teze dao je Janos von Asb6th, rane austrougarske administracije
u Bosni i Hercegovini i madarskoga parlamenta. Asb6thova knjiga o bosanskoj
21
. I bogumi lskom tezom, bila je i prva literatura o toi t .
kultun, s centra nom ..' 87 B 188 ' elllI na
. . .' . biavlJ'ena uBudlmpestl 18 ., u e u 8., a u Londonu 18
stranllTIJezlclm,l, o J l v .,. . 90
8
9
4 118) Nastanak ove azne povIJesti svojedobno je cc ..
(Asb6th, 188 ., .- .' . d . '. IJenjen
aJ'e Austro-Ugarske o nuznostI o vajanja BIH od Srbi'
kao rezultat spozn .. Je, te u
. k ezultat potrebe za stvaranjem neke vrste Ideoloke pod"'k
skladu sume ao r .. " e toj
opciji (Wenzel, 1996., 64.-65:) . Asb6thova knjiga "proireno Ue)
p I' k . laganJ'e" i uputa dravnom cInovmtvu uprovodenju progra
po lUC o IZ . k ... . I... ma
t sa kao vazOIm elementom OJI Je tOJ po IIIckoJ opciji treb
bosnJas va, ' h . . . d' aa
dati kulturni sadraj. Ako se i moe pn vatIII oCjena a Je znanost u ASb6thovu
d
I "funkcionalizirana i (daje) napravljena orudem bonjakluka" ist
Je u .' . , o
k
t
'e oC]'ena da J' e "to bio angazIranJa nove vlasti u masivno .
ta o os aj . . . m I
t
vnom organiziranju znanstvenih i kulturnIh pn lika u Bosni" (Pederin, 1982
466. -468.). Dok su Osmanlije naveli Bosance da zaborave Austrijanci su
im pomogli da ga od zaborava 2002., 68.). Tu se kao
dal ekosena tema postavlja problem procjene spomenika i njihovog utjecaja na
okolinu za kasnije generacije, tj. pitanja: Koliko dugo je spomenik preivio i koliko
je od ranijih spomenika bilo vidljivo za kasnije generacije? (Oliver, 2000., 6.). Od
istog je pitanje: Kakav su odnos generacije uspostavile prema
kao grobnim spomenicima? Ovo pitanj e dobiva na vanosti posebno u
svjetlu da je briga o smrti bila u skladu s brigom o ivom (Oliver, 2000., 7.).
Upravo kada se koncem Xv. umjetnost gasi, nakon to su jo
od VIIL-IX. pokuaji na formiranju kolekcija grobnih natpisa
iz Rima, napravio je rimski profesor znanosti Petrus Sabinus prvu
zasebnu kolekciju od nekih 200 natpi sa (Northcote, 1878., 10.-11.).
Nakon Asb6tha bogumilskoj su tezi pored ostalih bili naklonjeni Truhelka
i Vejsil 1982., 492.). Medutim, je i tada bilo pojedinaca
poput mitropolita Hadi-Save koji je u Bosanskoj vili (1891 .) ukazao
na 210.). decenij a
kasnIj e Islil Je tezu ospono VladISlav Skanc, ukazavS! da Je u tu rabotu svoJe
prste iz motiva uplela Austro-Ugarska 1932.,356.-357.).
Evansova je teza gotovo cijelo presudno odredivala razumije-
vanj a svijeta iako je u nju 1899. godine razlono posumnjao tadanji
dIrektor Zemalj skog muzeja iz Sarajeva Kosta Hormann 1980. , 643.).
Tako se moglo desiti daj oj , pored brojnih druoih autora podleane i Miroslav
Krl ea ( 1975., 359.-369.). Teza o naslonila se na
" D
teonJ u o bogumilskom podrijetlu muslimana _ Bonj:ililJ.
Tako kae j edna oc(luutJOljih)poznav:teljica ovog jo uvijek do kraja
nelStrazenog lenomen') I' k . . ../ \'(1
. - ((fill 11(1 po Ion Muslima11ima, nag!oavojllCll1ji 10
nas/JedI/CI pravil Ila - / " " , " I
, o" .... , :..emjll I da Sll kasniji IIspore(.ll o.
{JI/dosltce (Wenzel 1996 67) . .' .' da
. d h" , ., .. Bltna j e odlika suvremeni h boaUlmhZlHJJa '
Je nu lstonografsku kri v t' . - . ->- . 1970
8 9);( . o VOI IIlU nastoje pretvoriti u "svetu (Eliade, .,
., . l pllf!.logu za hegemo . d . . I i
Iranskollce ' I .. ilIJU, ok Je Krleina bogumilizaciJ'a
" slona na I limi . I I ---- O)
Opravda .' . ' aJe (a ekoseniji cilj ili poruku" 2007., 197.-21 .'
na Je, stoga kntlb ide I . . . .' rku
prolosti (Dodi g 20(' )6 2' o oglZHclJ e koja stvara iskrivlj enu s I
, " 44.-249.).
Naj novij i reanimacije teze o bogumil"l kom karakteru
, tebka podudaril i '" ,e, rata u BiH 1992. !D. 2005.; 2(XJ6.),
iaku sam naziv i'.a nekropole - "kaurska groblja" - kod
mana/Bonjaka nji hov navodni bogumi lski karaktcr 189 1.,
122.; 1956. , 127.). Ni usmene prcdaj e nikad ne dovode u vezu s
bogumil ima 2002.), to bi sc s obzirom na kulta mrtvih i uk uJlliQ.
patnjarhaino nas hjede s pravom daje takva veza ui stinu
bogul11 il skol11 karakteru j o uvijek se podgrijava i u dij elu
hi storiografi jc 198 1.; Chalict, 1965.), je pridonijelo
to to j c taj isti LDi t vij ekom zadnj ih pola na iroka vrata u razna
encikl opedijska izdanja. gdje su njegovu validnost afi rmi rana znanstvena
imena. Ta ideja je na koliko jo do tezi o navodnim kri arskim
ratovima vodenim iz Rima i Ugarske proti v tzv. bosanski h bogumila,
promatrana kao " umj et nost jednog naroda koj i da se pokori sil ama"
(Chall et, 1965.,23.). Nakon to j e utvrdena ideoloka, a ne vjerska pozadina ratova
vodeni h prvenstveno iz Ugarske proti v Bosne (N. LovrenovIc.
2006.a, 587.-6 13.), svijet u bosanski h i humski h moralo se pristupiti s
drugoga polazita. U tom pravcu su odranije vodili rezultati komparativne
anali ze hi storij skih izvora i arheolo kih spomenika kulture (Vego,
1963. , 195.).
Srbizacija i kroatizacija
Osim bogumili zacij i (boIljakizaciji), bili su izloeni naknadnim
pokuajima da ih se ubiljei i u neke druge nacionalne "gruntovne knjige". Tako
su nastale pse udoznanstvene teze o njihovom ekskl uzivno srpskom i hrvatskom
karakteru . Pri tome moe izgledati paradoksalno to da ni srpska ni hrvatska
"slubena" kolekti vna memorij a (uostalom, kao ni do tada
ni su uspostavile bilo kakav aktivan odnos prema preputenim asimil acij i
u pri rodi i od prirode 2002. , 68.), ali i lj udskoj destrukciji koj aje njihov
broj , najblae prepolovila.
Tendenciju dokazivanj a srpsko-pravoslavnog karaktera biljei
Truhelka ( 189 1. ,382.), zapazivi da j e bogumil ska teza "nala protivnika koj i te
spomenike proglasie srpskopravoslavnim". Nakon referata na Xl.
Ruskom arheolokom kongresu u Kijevu 1899. godine, kada je svjetska znanstvena
javnost prvi put informi rana o redakcija Trud u koj emu je taj
prilog obj avlj en pri govoril a j e Kosti Hormannu da je propusti o istaknut i njihov
srpski karakter 1980., 644.). Nadahnut idejom dokazivanja srpsko-
pravoslavnog karaktera Crkve bosanske, Vaso Gluac j e i bosanske
srednjovjekovne nadgrobne spomenike smjesti o u isti idejni kalup,
ih "direktnim dokazima" koji govore II prilog nj egovoj osnovnoj tezi. "Da to ni su
bogornil ski ili patarenski spomenici ", kae Gluac, su dokazi i to, to se
puta nalaze oko pravoslavnih crkava i II blizilI j nj ihovoj, a gde dan.as
takovi h nema, nalaze se po neki put u samome groblj u tragovi crkvenog temelja,
23
. d . a crkvinama." Zato j e on i mogao ustvrditi da s '
kOJe naro nazIV " d C k b u 'nali
. . bT ravoslavne vere , a se r va osanska nak Itari
BonJam.. . I I P .. I k . on neSI ,
d
"utopil a u velIkoj vase Jens oJ patnj ariji" od ...... a
bosanske r ave Ik . ' nosno d
, k bosanska' stara upravo to I o, kohko je staro hri a je
"pravoslavna cr va I
. . H govini" (Gluac, 1924., 31.-35.,36.-37., 50.). anstvo
u Bosm I erce . . . kI
P
tavan pokuaj da se ste cIma uti sne IS hrvatski .
rVI sus ... ' l k nacIon I .
,. . I d . Je 19 18. uknJl zl]uznos avens o pilanje Ive Pil ara k ... ani
zlgobJe o anJ en , . . . . ,Ojlje p
d
U
donimom SUdI and. Ono sto Je pnJe nj ega na srpskoj stran. ISao
po pse . ,. bo ku I IUrad
B
' d P poistovjetIvsI Crkvu sans s pravos avljem, a na musti lO
OZI ar e kri b 1 mansko.
b
. Safvet-beg ot v I U tzv. ogUffil stvu prasupstan .
o n Ja , ., 2005 244 246 .. . cu nacIo.
nalnoga bonjatva (D. LovrenovIC, ., .- .), radlkahzlfao je Stidland
hrvatsko; strani proglasIvI Cj elokupnu prolost srednJovjekovne B
na , . hrv k .. . _
(
i Crkvu bosansku) den vatom ats e povIJ estI. U duhu rasnih t ..
uJ . k l d ' B eonja
SUdIand smatra da "bogumtIska rasa,. Oja v a ase u osm od 12. do IS. st. bijae
hrvatskog podrijetl a, i zapadnog Balkana, u kome nailazimo na
bogumiI ske pripadae nekada hrvatskom narodnom posjedu". Upravo u
vidio je on "neobori vi dokaz da tl bosanski bogumilski bijahu
ba Hrvat i" (SUdI and, 1990., 95., 96.). Teza o hrvatskom karakteru bosanSkih
srednj ovjekovnih nadgrobnih spomeni ka ostalaje u hrvatskoj historiografiji iva
i nakon SUdi anda, a zastupali suje ili su joj naginj ali zasluni
poput Dominika (1982., 11 9. - 125.) i Franje Sanjeka (1975. , 190.- 191.).
Demontiranje bogumiIske teze o
od Koste Hormanna i Vladislava preko Alojza Beoca i
efika do Marka Vege, Sime
Nedima Ljube Sparavala, Johna Fioea,
Noela Malcolma i Marian Wenzel
Postupno je ipak, nakon to je 1878. vlast Osmanskoga u Bosni i Hercegovini
zamij enil a vlast Austro-Ugarskog Carstva, posebno osnivanjem Zemaljskog
muzej a u Sarajevu, oivio znanstveni interes za ove nadarobne spomenike. to
. o .
Je urodil o obj avlj ivanjem mnogobrojnih podataka o nji hovim oblicima, ukraSllna
i natpi sima 1982., 13.- 16. ). To je znatno proirilo osnovu za njihovU
daljnjU znanstvenu valorizacij u, ali se i tada j o uvijek potreba "nJl hoV?g
sIstematskog opIsa" (Sergejevski, 1942.,97.). pomalo nestvarno
1899. godine u Zemalj skomu muzej u postoj ala detaljna statistika stecaka.
odnosno da se raspolagalo brojem od 59.500 nadarobnih spomenika, kao i geograf-
skom k rt h o I R kom
a Om ilJI ove rasprostranj enosti. Ove podatke iste j e aodine na X . lIS
arheolokom ko K .. o . ej a Kosta
.. ngresu u lj evu prezent irao dIrektor Zemalj skog muz
Hormann pokl o . ,. C k f ku kartu
. ".' mYSI ars om ruskom arheolokom drutvu geogra s
razmjestaja s p I ' .., . . 1955 ? 17 -2 1 SJ
R
' . , . n ozel11m stahshckl1n podaci ma (SolovJev, 0 -
acumlJucl sa svim 1 d . . . 'I SIlOvanI nU
" .' I e ostacI ma log teksta IlJe(TQvi su rezultati bl I za
opsezn . k ... Z . ' o . reka
. oJ a CIJI emalJ ske vlade poduzetoj t ij ekom 1897. i 1898. , kada je p
kolars"ih ureda. lj . },alldara. lugara. cestara. knezova-muhtara. i
hil) t)h;l vljc11IX)pis tlt vnlcl1() njih( )v() stanje i terit()rij raspro-
stir:l11ja. Nastup Kosle 1-((i rl1l:lIllla II Kij evu I XI)9. i pri sutnost Zemalj skog muzeja
na broj II i 111 presti ).nil1l IllcduI1arodnil11 znanstveniIll i izlo:l.hcnim manifestacijama
kOllccm X I X. st. znat ilO su pridoIl ije! i ali l"I11acij i a I i i u k upne ku I tu rno-
historij skc hatine Bosne i Hercegoville. kojajc sve vie zanimati europsku
znanstvellu i kulturnu javnost.
Nakon tnj e u razdoblju iZl11cdu Prvog i Drugog svjetskog rata taj
zamah donekle spl asnllo, IKI nos prcma iz izmij enjen pm.lijc
1945. g<Kiine. kada su pt.Kiuzeta sllstavlla ist ra).ivanja nekropola i li skupina
nekropola, tako da je tijekom dvadesetak godi na objavlj en niz mOlwgral\kih
studija koje predstavljaju ()SIl(lVU znanstveiH) sredene grade za njih() v() dalj nje
istra;t.i vil nje. kompl eksni program je etape: anketno prikupljanje
podataka o njihovu provjeru i dopunu, sistematsku timsku ohradu
van ijill lokalit eta i regija tc pUhliciranje rezu ltata prikupljene grade. 11'.41 cijele
akcije stajali su tadanji institucional ni dravni mehani zmi sa svoj im mat erijalno-
linancij skim sredstvima, kao i prominentna imena histOl'ij ske znanosti
19X2., 18.-23.).
Tako sabrani rczu!tuti su potpUIlO novi pri stup ovi m nadgrobni m
spomenicima, da bi prva sintetska studija o ukrasnim motivima na i
slu;t,bel1o la novi iskorak prema nj ihovoj .. I.izatii .. i (Wenzel. 1965. l.
Medu prvima je u tom duhu razmi ljao Senac (1052 .. 4 1.) lIk:r!.'l v i da je
potrebno "jednom definiti vno ukloniti hogumilsku pozadinu sa ukrasa na ovoj
vrsti spomen i ka i umjet nost na nj i ma Illa l stav i t i u sk lop op6.:g
f"()lkl()ra". Prcmda nije pisan sa znanstvenim ambicijama, jedan je
prilog Franje Horvala decenij ranij e ( 1941 .. 17X.) ol krinuo vrala revalorizaciji
istaknuvi da "r;.\i'janjenje o tim oblicima (nadgrohnih spomenika) II
,mmos/ll/noj /}o,ml1skoj crkvi illO
Na istom je tragu lito vrij eme hio (1054.a. 175.), da pojava
moti va kri7,a na "s vc vie govori protiv teze nekih radnika
(Solovjev, Truhclka) da su /}ogllllli/s/':i gm/}oll;". Nekoliko godina
kasnijc, u dolini rij eke Trehi njice, isti je ault.lr zapisHo: "Zhllg
navedenih okolnosti, ne hi sc moglo tvrditi da jc kod ovoga kraja. koji
Sll sc II kasnijim vijck()vima lIkopava li na mjestima srednjt.lVj ekl)Vnih neknllll)la,
vludalo uvj ercnje da su pod ljudi
koji su po vjeri hili sasvim drugo od novijih gellcruL'ija koje su ovdje -J.ivjcie.
U vezi s tim va',na je i okolnost da svc crk vc i svi noviji grohovi na Il1jestinl:l
srcdnjovjekovnih nekropola pripadaju pravoslavninw"
1962.a, 33,). niz god ina laj fenolll cn Marko Vcgo ( 1%l.a, II I.:
1963" IIJ6,) je do di.! je patarenc i bogumiic "stvorila ludinsk1.l
vima i pl'Opagwl<.la rimskih pUpi.! i ugarski h biskupu", tc da "vcl'.ivanje nlldgl\)onih
za pojuvll patarenI! II BosIli nemu osnova IlU tcrcllujcr sc oni
u raznim oblicima upolrchljuvuju 111\ i rcm od onogu nu komc su 1ivjcli
bosunskc crkvc", sc ullkolici Trchinin Ljuho Spuruvl110
( 197<)" 135.) jc ustul1()vio "dil su nil nckrupolc su
nustulc uz crkvc", du' SlI Illlllgrobni
odnosno clu "nisu mogli biti bogumilski spomenici. kako se to II nuoj
25
, 1'1 " UkoriJ'enjeni stereotipi, medutim spOro
d
10 mIS I o ' , ' , 'su uSlu
nauci done aVlofundiranim stajalttIma, tako da je Ned' "Pali
, 1 znanstven 'I' d'" Im Flhp ,
mjesto noVIl1 . apisati: "Iako Je u pos Je nje vnJeme
2
18 ) mogao z' k ' k' no
( 1974.. " ' , b lih a, Ipa I tu u , na
pItanje interpretacija tih monumenata", j praksI jo
l
, d 'e bog
unll
IZl ,
preov" UJ t' h i drugi su auton, medu ostaltma (1964
O" m spomenu I , , " ' 235 )
,51
970
) Fine ( 1975,), ( 1982,), MandIc ( 1982,,1 17,. 119 "
kobalJ, (l 4' Malcolm (1995" 41.), Palameta (1995" 187,-188,) w')' p,
Andehc i (2005,) odbacilj tezu o bogumilsll.Q.m ka ekn
zel
(
1996,,6,,' , 'ct h' , fi" ra teru
, "" t rezul tat razvojnog puta Je ne Istonogra Ije kOJa se od s
Slecaka, BIO Je o ,.., d d amoga
, I hrvati s utvarama IdeologIje I pre rasu a, puta duljeg od' d
mor,1 a , ' " , , Je nog
I
,' e"IJ'em J'e kraju btlo Jasno to to steccl ntSU, ako vec do kraJ 'a niJ'e b'l
sto Jeca na /, fi ' " I o
, 't 'esu Danas se kao znanstveno ven IClrana IdeJa-vodilJ'a u
Jasno ono s o J . . ,,"'" . .. . . I OVom
korpusa moze uvazltI konstatacIja Nade MIl etIc (1982,a 239)'
segmentu 'k 'd ' ' , ,
"Argumenti za dokaz eventualne bogumils pnpa nostI ,svek?likog raznorodnog
" l' srednJ'ovekovne Bosne moraju se traZItI mImo stecaka I ukrasa na nJ 'ima "
zlvJa " "
U punom suglasju s ovom postavka Je lohna Fmea ( 1982" 132,), autora jedne od
studija o Crkvi ,bosanskoj: .':1 naj zad, ako Bosanska crkva nije bila
onda termm bogumIlskI za ove nadgrobne kamenove
postaje II jo meri irelevantan, Mi slim da se moemo nadati da ova oznaka
uskoro biti naputena i u popularnoj literaturi,". Usprkos mukotrpno dosegnutoj
razini istraivanja II koji su poduhvat svoje najbolje energije uloile gene-
racije znanstvenika usmjerenja, jo uvij ek su ivi recidivi
pozivom na "hi storij ske vertikal e", "povijesni legitimitet" i
legitimitet" naroda - najpogrenij e od svih postavki na koje se moe pozvati
povijesna znanost 2008,), je u vezu S formom
suvremenih ornamentainih srebrnih i posrebrenih zdjela izradenih rukama bosanskih
maj stora, najnovij a istraivanja umjetnost nastoje obuhvatiti pod pojmom
bosanskog slila kao "mJ'eavine mediteransko-islamskoo i bi zantskoQ"
t:o .:::>' e "-
naslijeda, "kao jedan ogranak evropskog korpusa nadgrobnih
spomenika" (Wenzel, 1999" 12,-13,),
Ak? se ne mogu objasniti teorijom. jednako kao ni
teza.
m
o njIhovom srpskom i hrvatskom karakteru. onda jedino preostaje vtatiti ih
u njIhov Izvorni svijet u kom su nastali , razvijali se i. s nestankom srednjovjeko\' ne
bos'lnsked", d '" l' , , 1'61
',' , Izave, oZlvJe I svoJ kraj, Uspostava vlasti Osmanskoga Carstva .. . '
uVJctovala je brzi S'll 'lZ'lk " "I ' h b ' h Ob"IIJ",z' J"'1
. S.l scene OVI 1 111011Ulllentall11 gro 111 ......
odnosno 1)1'0 ' " ' l' "' ' - d i
' IllJcn,1 po It leklll okolnosti doniJ'ela J'e druoe drutvene o nose
druge ob' '' .' j '" (o ,-'
-. ' _ le,ljC, DS JC Truhelka ( 191 4 .. 230,) ustanovio da su prelezIlO
VCz"nl za planll1sk-\ ' " ' , k' " " d' h Je
, ,,, ' , llljest" ' ola su vremenom opustj ela budUCI ,I I
:-; t<l110VIlI St VO Il 'tpust' , . I"" . , hodio
" , 10." I Je ISto tako ustanovljeno daje nestanak stecak" prel
S,II110llle raseljavanj' u "d' ' b" , ' (BenK
195 \ E l . I .I Je 10 uVjetovan novim ivotni m okoInostIIna ....
.. .. ) ,), To ukazuJc d'l " -t .. ' , " ," lenJ'I1ne
. J I SlI s eeel Izraz ledne mllOnO r'lsproslr;,l11jelllle ma .
I II lovne kuhure. pri . . . '" . , ;:- . . . . '" I Iwih.
k'u"lkl -" _ l" " J tn SlIlMslanku odlucUllIClIUloulI ochgrah davni ku 111;
" CI zelll JlSla. soci " I ' l ,'" " .. ,' "', - " , (S'dA
I ():n 114 _ J.I III DC nOSI I lItJCC<.1J1 I Z kulturno razvijeno!!. slISJedstV.l I
' o .). Uza sve oVe (-j b ' I . .. , ... k
r;.I!.ulllijevanj" ." III Cnli\e I krsc:lll ska umjetnosI. odnosno rs .
. e Sl11ltl I zagrobno\! iVlll '1 "
e - <
i crkve - i ehidska groblja
Danas i sama karta rasprostranj enosti da njihov
karakter nij e mogao biti bogumil ski , jer ih nema u Bugarskoj kao domovini
bogumil stva, isto tako u " patarenskim" It alije i june Francuske
(kobalj , 1970.,235.). U prilog tome govori i okolnost da su nekropol e
u kasnijim vremenima sluil e kao mj esta ukopa za pripadnike i
Pravoslavne crkve, to sigurno ne bi bio da su na tim mj est ima
bogumili. To, medutim, u svim takvi m ne podrazumijeva
konfesionalni kontinuitet novovjekovnih crkava i srednj ovjekovnih nekropola,
da je srednj ovjekovni kontekst tijekom viestruko preobli -
kovan i razoren te zato ovaj podatak na oprez, premda ponekad moe
predstavlj ati vaan indikator. U svakom sekundarna upotreba
odnosno njihova ugradnj a u temelj e i zidove crkava u oblasti Popova
1966., 63.), ali i mnogi drugi primjeri poput ugradnj e 19 u sofe
(trijem) i dvori nu ogradu damij e u Ostrocu na rijeci Neretvi 1954.,
198.) ne o bogumilskom karakteru ovih grobnih spomenika.
Nakon to se pokazalo da mnoge nekropole sa lee upravo oko
ruevina istovremenih crkava, odnosno da iako ne slij ede
crkvenu arhitekturu, demantirana je teza o navodnoj nespojivosti i
crkvenih gradevina. Do sada evidentiranih 445 mj esta kulta na
BiH i karta rasprost ranj enosti srednjovjekovnih crkava koja govori da
je gotovo svako naselj eno mjesto tada imalo crkvu, da ih je u gradovima
bi lo po nekoliko te da su tadanje crkve uglavnom bile upne (Zirdum, 2001. ,
161., 163.), tezu o povezanosti i sakralnih gradevina dodatno podupire.
Postavljanje groba bilo je izuzetno vano. Preminuli sahranjeni u crkvi ili u njezi noj
neposrednoj bli zini nastavili su na odredeni biti zajednice; njihova
blizina nij e doputala da ih se zaboravi i je da tij ekom mi se i ostalih
obreda crkvena zajedni ca ivih koegzistira s njima (Bogucka, 2006., 130.).
Model srednj ovjekovnoga groblj a povezan s crkvom model je koji
zapadna drutva kori ste do XVIII. To je antropoloka goleme
vanosti jer je kombinacija crkve i groblja postala jedan od esencij ai nih elemenata
urbane i seoske topografij e (Ari es, 1985. , 12.). sahranjivanja
pokojnika u neposrednoj bli zini crk ve see u rani srednji vij ek. Taj prostor bio
je opasan zi dom i od bi skupa s ciljem da se odstrane svi utj ecaj i koji
bi mogli uznemiriti pokojnike (Curl , 1980.,7 1.). To je bi o rezultat evolucij e ne
samo u praksi nego takoder u doktrini i pravu je potpuno nova koncepcij a
svetosti mrtvih zamij enil a Dok su pagani bili sahranji vani posvuda.
su pokapani jedino II tovan i m i javnim mjestima odredenim za tu namjenu
i s tim cilj em (Aries, 198 1.,40.-41.). U srednj ovjekovnom govoru
"crkva" nij e samo crkvene nego cijeli prostor oko crkve.
U pravu Hainaulta "parohijaina" ili upna crkva je ladu
crkve, zvonik i groblje (Aries, 1974., 18.). Tako je groblj e postalo "krilo crkve",
kao to je krilo Abrahamovo predstavljalo mjesto pokoja due.
. s lokaliteta Ocrkavlje kod Miljevine u ist .
N
s na ste u . k k .. . o no, II
atpl .' d' O grobni spomem ocu, OJI Je pak sagradio '1" OSIli
. d 'eSl npo Iga . . ' kr I (K' IIOb
olknva aj .. 'etenu u bli zlm ne opo e aJ 1984 nOVio
GeorgIja smJ . k d B . k . .,71 72
crkvu sv. .' kovnom lokalitetu o ugoJna po oJnici su se d .-).
' domsrednJovJe b ' h b' l'" d XIII
NaJe n . ' k kvih lrajnih nadgro OI o I JezJa, a bi se lek k . Sl.
ukopavali bez I al redat i grobovi sa o crkve
. dene u tom s o . '" I OSt ovo
Izgra k I' t ta pokazuje da stoje u Izravnoj vezi s ga
bnog lo a I e .. 1963 19 grobn
gro .. nog srednjeg VIjeka (Vego, ., 6.), odnosno da lin
memcIma ra .. . b . Se 111 '
spo .. menska limJa Izmedu ukopa ez spomenIka napravI' Ole
Jasna vre . . Jenog
pov .. la i onih koji su taj znak ImalI. od
matenja .,. . .
..- .. o nespojivostI stecaka I crkvemh gradevma dodatnOJ'e obe '
I eOrlJa J snazena
, . utvrdeno da se iznad groba prvoga bosanskog kralja Tvnka I K
nakon sto Je .. . . Otro_
., mJ'etenog na mj estu u sredIm oltara krunidbene i g b
mamca s .. .,. ) k dVo , rane
k
K
uMIlima (ArnautovIcIma o Isokog posvecene sv N'k .
cr ve o . ' , . I 011
nal azio upravo (P. Andellc, 1980. , 211. , 227. -231.). Takvi hje
primjera u srednj ovjekovnoj B.osm" poput .0slIkane mauzoleJne crkve vjernika
Crkve bosanske Batala SantIca, na sredml Je st"Jao masivni
. II
obli ku sljemenj aka, ili mauzolej ne crkve podIgnute nedaleko od grada Sokola na
na sastavu Tare i Pive pripisane hercegu Stjepanu
koji se kol ebao izmedu triju konfesija, a je unutranj ost krasio slj emenjak s
postoljem 197 1. , 53.,56.) sasvim sigurno bil o mnogo vie nego se
to danas zna. Svi ovi primjeri ukazuju na to da su efektivno pomagali II
procesu urbanizacije mrtvih, kao to su sudjelovali u fonniranju ukupne
kulture smrti. Ulaskom u kraljevsku mauzolej nu, uj edno i krunidbenu crkvu
kao i u mauzolej ne crkve bosanskih velikaa, kao grobni
spomenik postaje neizostavnim dijelom javnoga dogadaja od najvi eg
kakav je predstavljala kraljevska i vlastelinska sahrana, znakom i vjerske
simbolike. Na taj je socij alne i kulturne norme svoga vremena.
vizualno i izmiri vao plemensku solidarnost,
privrenost i individualnu pobonost. Sve to predstavlja kao religiju
stalnih mjesta: mjesta za molitvu i bogosluje, mjesta za naseljene vjerske zajednice
I mj esta za pogreb (Fletcher, 1997.,260.). .
Kao nezaobilaznu komponentu tome treba pridodati i kompleksne Vjerske
prilike u srednjovjekovnoj Bosni obiljeene paralelnim postojanjem lrijll
crkava-konfe ." . k k ' ' lI svo' duboki
, . sIJ a. ato I e, pravoslavne i vjere bosanske. ' oje, . ' ., .,
pecal uUsnule i na kao (interkonfesionalni ) biljeg. Obl'.']O;'
smatraloda se n' pod' ,. k ' .. , ..' .' . remene neki opa e
. . a IUCJU oje su poknvali steccl ne Javljaju IStOV . e
s neklln drugim J b' . v ".0 a O1eduU01lD s
"'. gro nlln, JOS manj e konleslOnall1l m obiljezj"n, .' t
mISIj enj e don kl . . . . popu
k
e e mora kongirali . Postoje. nai me, speCI l nl . ki
ne ropole u sel u M' h' I' .,. '. . dugi vrem
ens
'. I <I JCVICI kod San.IJeva kon stene kroz Izuzetno .' "'k
penod IZmed IJI l iV ' . etOl
C
e
"k' u .. I prve polovice XVI. st. od strane tfl raz le
s upIne - Roman' O. . . . ,. ... I Ino UZ nekropa
sa 'l . il, slrogotd 1 Slavena - pokaZlIJlI CI da SlI pdl.l e .
, s eeel/na pOSlo', I . . rh 'Ibza sVJe
grobne k .,' e I nekropole bez O lille. pored ostu l Ih. - ' 'stovrt:-
Onst lukelJe od I " . tvrdeno Ul ,
lllenil1) ) b ' . p oca sloeni h II vidu krova. kako Je to II 17' 196 1. .
250._ OVll
1
"" Spod (M iJ el I lJSS .. I S J. - I SS.; 1956 .. k.,liteli
- .J. OVuj e sc II '1 t Lo,
. lOze govoriti (l nekoj vrsti POdZc...: I1lJ1l1 s t:. .
poput s ll1ilenijskill1 kontinuitetom ukopavanja, daleko su od toga
da predstavljaju iznimku u europskoj sepulkralnoj praksi. Winchester u I;'ngleskoj
s tradicij om sahranji vanja dugom 2000. godina, od kasnog Zelj eznog
doba, jedno je od takvih mjesta (Kj0Ibye-Biddle, 1992., 210. i dalje).
Osim grobova sa u vidu sanduka i amorfnog kamena, na
lokalitetu u Rakoj Gori kod Mostara vie grobovaje bilo bez spomenika.
Ako ih je izvjestan broj i stradao, odredeni dio grobova izvorno nije imao
nikakvog obiljej a osim moda drvenih krieva koji su vremenom nestali
1989.,98.). pojava - istovremeno postojanje grobalja
sa i bez - zabi ljeena je na srednj eg toka rijeke Cetine II
susjednoj Hrvatskoj, s tim to su grobovi bez pripi sani Hrvatima (starosje-
diocima), a grobovi sa Vlasima (doselj eni ci ma) 1991 .,57.).
Drugo je pitanje to to su kasnija medusobno odvojena pravoslavna i
muslimanska groblja nastala u neposrednoj blizini ili na samoj nekropoli
(I. 1994., 78.-79.). Upravo na tim rijetkim nekropolama s
crkvama moe se pratiti kako nestaju, kako postaju sve
ni e i grupiraju se oko crkava, dok se u poslj ednjoj etapi XVI. st.
ne postavljati ili pored zidova crkve ili se pak unose u samu crkvu. Ovi
"unutarnj i" postepeno bivaj u zagueni u malim prostorima groblj anski h
crkava, se tanje, a reljefi postaju sve
Paralelno s prvim muslimanskim groblj ima, javljaju se II Bosni i prve vari -
jante u izravnoj zavisnosti od oblika muslimanskih nadgrobnih
spomenika 1978.). Srednjovjekovna mramorja i ehidska groblj a
se nalaze jedna pored drugih, rodovsku svijest o tome da se
porodice sahranjuju na jednom groblju 1956., 145.). U musliman-
skom selu nedaleko od Gorada na malom su prostoru rasporedeni musli-
mansko groblj e i skupine vie ugradeno je u okolne
nedaleko od i skupine spomenika nalazi se lokalitet Kri evac a uz
prvu skupinu lokalitet Crkvine, to navodi na pretpostavku da se u srednjem vijeku
ovdje nalazilo sredite I 959.a, 243.-246.). Na strani
Sarajeva, u mjestu Hrea, nalazi se srednj ovjekovna nekropola s preostala 24
od nekadanjih stotinjak. Nastavak ove nekropol e nekropola musli-
manskih ni ana - vremenskih i tipoloki h potomaka - na
rodovski slijed s pokojnicima iz srednj ovj ekovne nekropole. Kulturoloku i kon-
fesionainu kompleksnost ovog lokaliteta zaokruuj e pravoslavno groblj e
1979., 223.-229.).
Kronologija ukapanja: od groba bez do groba sa
sklapanja viesloj ne kulturoloke sli ke pI1la se II Grbore-
zima kod Livna, lokalitetu smjetenom uz prometni put koji povezuje ovu oblast
s Primorjem. s srednj ovjekovni m slavenskim grobljem - tzv. I1lvnim i na
redove - zvanim "Mramorje", na kojemu se izmedu 265 istraenih grobova nalazi
86 primjeraka sa kao nadzemnim grobnim oznakmml. Kronologija ukapanja
29
... snovi bogatog arheolokog pokazuje tri vrste
vIdljIva na o. dodataka (38%), u raki fonmranoJ ogradIvanjem poko ..
raki bez Ikak;:) . u grobovima je prostor spokojnikovim tijelnikovatijeia
daskama ( I. o kamenim Tih je grobova ukupno
kamenJe.m I po nenutih 86 primjeraka sa Analiza grob .h (52%),
medu njIma I u Grborezima vrena izmedu X. i XV. nl
pokaZUje da SdU u
X
o
l1
i XIV st. J964.b, 93.-97.). Ovu arol.k
a
, na.Jtnten_
je izme ll' . . l .
ZIVOl ala u selu smjetenom na padinama I Uje
sa tri vrste ukopa: u kamenom ogradenom grobu, u drvenim
J . elJeznim klinovIma te polaganjem pokoJntka u zemlJu (F k ma
zakovamm e ea
2007. , 204. , 215.).... .. '
K
k su u Jednom povIjesnom trenutku zamIjenili d t ct ..
a o . I .. .. lik. o aasnjI
skromni obiljeavanja grobova posta o Je JasruJe pn. om Iskopavanja srednja-
kovnih grobova u Gornjoj BIJelOJ kod KonJIca, gdje Je Ispod jedne nadg b
vJe . 'k (IX ro ne
otkriven kostur s postkaroltns lm mamuzama .-XI. st.) i jednim priz-
stupom ugradenim u. kamenu ogradu uz noge pokojnika. Jednog dijela
postavljenog u grob, drugog dIjela ostavlj enog Iznad zemlje, stup je naden in situ
(Vego, 1963., 196.). Jedan je grob s amorfnom I pobodeni m kamenovima
datiran u XII. je dokumentiran prerastanja humka U grob s
koja daljnjom evolucijom prelazi u oblik sanduka (P. 1975.,224.).
Svim ovim ukopima - ranosrednjovj ekovnim bez spomenika i kasnijim sa
spomenikom - prethodila je faza spaljivanja mrtvaca za slavensku
pagansku religiju. To otkriva slavenski grob sa spaljenim mrtvacem
kod Konj ica iz VIII. st. koji odgovara periodizaciji spaljivanja rnovaca kod
Junih Slavena do X. st. kada se zavrava proces kri stijanizacije (P.
1959. , 200.-209.). nisu prakticirali spaljivanje izuzev u kasnijim
kada je spaljivanje heretika - definirano sukobom sistema to ih je
- obiljeilo krize koje su identifi-
cirale kao vjeru netolerancije u nj ezinim oblicima (Binski, 1996., 10.).
Kremacije su po definiciji paganske i crkva ih nije odobravala. Iako se pon:kad
vjerovalo da Je svrha spaljivanja tij ela oslobadanje due, znacenJe
kremacije varirala je u tradicionalnim drutvima, a za anolo-saksonsko drutvo
je unepovrat izgubljeno. Treba takoder znat i postojao vie nego
Jedan paganskih ukopa (Meaney, 2003. , 238.). Za ilustraciju moe pOSlUitI
podatak da se na sjeveru Rusije stari kremacije pokojnika prilagodiO
ukopu pad. utjecajem tek u XIII. (Nazarova. 2006 ... 149.) ...
bl , medutim, bilo spalji vanj e mrtvaca uzimati kao apsolutni kntenJ
Vjerske lOjalnosti pok . k . ... ... Je poznaje
. . ., aJni ajer arheologija kOJa se baVI pItanjem konverzi
I allpl cne od' oO ' kooa oroba.
K . . .. .... o Je ilije razlikovati paaanski od kr cans o' 0 ... h
nstlJanlZaelJa riJeke k . d
d . .. aJu SVI moraju bilo jc jedno o Ilaj d
ostlgnuca II polaoa . ,. odatak ,
.. " 40
4
nom n.1ZVOJlI europske konverzije. To obJasl1Java P . .
pnJe zabrane krem . .. blo III s"Je-
tovn . k It anja u saksanskom kopitularu iz 785. godine niJe I d
e ll] cr vene osud .0 I - .. Z toJ'e trn 1-
cio . I ' . e IlIJcc noga posebnol' pOl!.rebnoo a .
na na pogrebna I) . k ., , . " ":' 0=>. (.'ionalntlll
nabojel)) I ". Stl s nJ eZinim Soc lJ:.lInllll obredima I eIllD 1997.
J mog a prezI V . ' ," . "' . FI her. .
124 - 125 Jeli PIIJcl.tz od pauanslva na krscanslvO ( etc .' i
. - ., 258. -260) S . . , ' . <O . . . _ . ,. . bltcntl"
" US1Cccmo .I C, kako cemo VidJ eli. II razli CIlIIll o
na :" il.'l\' i111 ;\ i II ; :-, p\HI I1ji h, lak.u da :-'l' IllOIl' gll\(lri li (1 ll ekoj \'1',,1 i
k.r;l:,\1 1:"1\,;\" II k.nj l' :-. \1 :" puro prodirak IlHlIlOIl' i"lil' kl' norme, Tn je hio
:" i:" ll'1l1 \,kn1\';l\lja :-. ;lIk.;l11 Dd Iri :-. Ioja: kr;l:an:-. k.og, lok.alnnga i
Va lk , .:!OO.' .. )77,) i l ;Ito U lll'kim :-. lul' ajc\' i1l1:1, i onda
kada :"1I11 hili nlkrh'clli kri /l'\'; II \' idu pri\'jl':"ka, nijc hilo moguL-e odgonetnuti
Ikll jl' a lkIl paganin , jcr :" lI na lal i lak\'ih grllhll\'a d\'l)/ll:ll' ll i (MC;lll l'Y .
.:! OOJ" 24 I .t 011l:l' ni lll ra/lii::i lll:"1 pllgrl'huug uhi l' aja r;\l ll).!; \'ij l' ka
prl'\, l'Iika je da hi :"l' nhja:" nil a rl' ligijlllllll-laball. 11)1) ) .. 63,l,
I, BrolnJlcc
2. BrotnJlcc
l BrotnJlce
5.
4
{I IiI
6 B.lr.Ill\lc
7 B.lr.II1ile
~ (IIIJ PrlJIo
Q
tl BilJInje
I
15.
ll. Bitunja
lJ. Bitunja
ll. BilUnja
li. B i l e a
16.
17.
19.
16. -Nevesinje
17.
18. Drenica
19. VukoV\ko
.--
21.
20. ikulje -Vare
21. ikulje -Vare
22. Ubo\lo
ll. Ubo,ko
24 Enunm\l Selo
26.
25. i.dnjell1vlu Ljubl.lrlur, Trebinje
26. Ubtllln
27.
28
''\ ~ ' \
/11" III il
( ~ , ( I I
) r { \ \ ', \
(, \
.)I) B"I I
RASPJEVANOST I RAZIGRANOST
SMRTI NA
Mnotvo izvomih naziva - kolokvijalni naziv
Na osnovi razboJil'e generalizacije moe se tvrdit.i da Sll spomenici II srednjem
vijeku imali Iri glavne namjene: komemoraciju umrlog obitelji , se
pridonosilo procesu alosti i odravanju dobrc obitcljskc reputacije,
iskazivanje potpune funkcije u izrazima slubc ili u gcnealokom tijcku - odat le
simbola polo'\ia ili zvanja i heraldika, te i najvaniju svrhu,
da se komemoracijom pokua osigurati stalni tijek molitava u
korist preminulog i tako donese utjcha dui u i razdoblja
(Norris, 1992., 184.).
Jedan od prvih problema s pravilnim razumijevanjem tako
sloene povijesne materije poput odnosi se na sam naziv. Postoje, naime,
tri vrste naziva koji se paralelno koriste za njihovo obiljeavanje, medu kojima
dolazi do preklapanja, to rada nove i nesporazume. Prva vrsta
su izrazi koji se oslanjaju na povijesne izvore - mahom natpise sa
"bilig", "kam", "zlamen", i dom", Nazivi Ukorijenjeni II
narodu su: "mramorje", groblj e", "kaursko groblje" i "divska groblje".
Truhelka (1891 ., 369.) plasirao je tezu prema kojoj "maet" kao oznaka
za dolazi od turske "mehed", po narodnom koja
grob junaka ili palog za vjeru. Vejsil povezao je naziv "maet"
S talijanskom "massetta" u veliki kamen, to je prihvatio i
(1954.a, 191.), primijetivi da se termin "maet" najvie upotrebljava
na Kupresu i oko Duvna, Livna i Bosanskog Grahova - tradicionalno
povezanim s Dalmacijom. koriten naziv - k - od zadnjih je
decenija XIX. st. u izdanjima Glasnika Zemaljskog muzeja iz Sarajeva medu
ostalima afirmirao Truhelka (1891., 373.). Samo ime dolazi od njegove
glavne namjene da "stoji" iznad groba kao spomenik; to je particip prezenta od
glagola stajati - ili, kako se govorila u staro vrijeme: (kobalj,
1970.,220.-221.). Novija istraivanja na vidjelo iznose sve manjkavosti ova:Rvog
naziva na problem kategorizacije srodnih nadgrobnih spomenika susjed-
nih teritorija (zapadne Srbije), oblika koji se javljaju u vrijeme kad
II Bosni gotovo i nema. Sam naziv - pokazuju ova istraivanja - najprije
se u Srpskom Vuka iz 1852., dok u prvom
izdanju istog iz 1812. godine taj termin jo uvijek nije postojao
2001. , 144.).
55
se ne javljaju kao usamljena, izolirana pojava, kao dio nepreki
toga sepulkralnoga kontinuiteta na bosansko-humskome kor/u:
seu d b k ". . Jen!
u o o u pretpovIJesno vrIJeme. Tako postaje kristalno jasna
ve.zanost za lokalitete starijih epoha - pretpovijesna naselja i kultna
mjesta, aglomeracije i groblja, iranosrednjovjekovne crk a
. ve
I utvrdene gradove. Vaan, neizostavan element ovoga kontinuiteta ogleda se u
da nekropole pripadaju tzv. grobljima na redove, pojava
epohainu promjenu u pogrebnoj praksi europskoga srednjeg vijeka
1982., 22.-23.). Zato se pojava prvenstveno kao
odredena faza u sublimiranju milenij skih pogrebnih tradicija i njihovu prenoenju
u od nadgrobne gomile do sljemenj aka i kri a kao
obiljeja groba (kobalj , 1970.,223.-224.). U svemu tome ne
smije se zanemariti da posmrtni u vjerovanjima mnogih
skupina Odraavaju one i najdublje ukorij enj ene koji se
mijenjaju izuzetno teko i sporo. Jasno je takoder, kako to pokazuju artefakti na
lokalitetu Crkvine u kod Bugojna sa srednj ovjekovnom
nekropolom i 520 grobnih nalaza (IX. -XIY. SL), da su u prvim
naseljavanja na Balkan Juni Slaveni preuzeli i dalj e razvijali posmrtnoga
kulta starosjedil aca, medu ostalima romanskog stanovni tva iromaniziranih Jlira,
to je najtjenje bilo povezano s procesom etnogeneze 1974., 214.-215. ).
U tornje kontekstu razumlji va upotreba ilirskih grobnih humki za kasnije ukope.
to osim strane ovog ukazuje na stapanje Jlira i Slavena
197 1.a, 78.).
Evolucija oblika: od do sarkofaga (sljemeIljaka) i kria
U ni zu pitanja vezanih za umjetnost od presudne je vanosti pejavu
sagledati u razvojnim fazama, tj . utvrditi osnovne linije njezine evolUCIJe. Jasno
je na prvi pogled da su poput ive matenje, od Jednostavnih
koji su najbrojniji , rasli i mijenjali se, sazrijevali i postaJah otmjenIJIma,. prateCI u
stopu kako kulturna i kretanja europskoga prostora tako I razvoJnu
liniJ' u bosansko-humskoga drutva na ekonomskom I kulturnom
. . . k"'h . lokalnih
planu. Na su sva ta proimanja - razvoJne plllne l .e S,IrI I , '
razmj era unutar i umjetnosti - i ukl esana " ISpi sana.
ovoj pojavi nalazimo Ul1lZvOjU bosansko-humskog minij aturnog shkarstva (P. Ande IC.
1984.,511. ). .... "h k ' Ioenijinl i
RaZVOj' rast i metamorfoza od Jednostavnijih I manji s b
' .' ' k Obrk . lj" e n'ldoro nog
obli cima, jedna je od prvih a. , .. ' 'a i sredine
spomenika II prvom je redu uvj etovano teo.Jok1l11 lako
odnosno kultnim potrebama njihovih I no njihovih
matizacija jo nije razradena do kraja, moze se rx;"1 od P d s
I
"'t'h obl'lka zastuplJ'enih u Radimlji kod Stoca, sto zna lOP . Illk'l
raz ICI I . .' I k' ct . 'okooa sanl
podnojem, sanduka, sanduka s poc.tnoJem I naziva
s podnojem, sarkofaga te sarkofaga s podnOj em I nza.
1.:1 pojedinl' ohlike stcL- aka \l vil' ck IJ e lII'I stIPI ' lc' I "1 1)I'I' IIII',cl' I '" k "
. .. ' . ,=,' < , ..., ct.: () () t er !nlll ' l
."'k rillja 'Uclo (.mr!.:s - tiJe lo ij(lgl'in _ jesIi ;,
kOJI sc SpOllllllJC I pmln:ll. l v oII1.\"/jl' III( 'II,"(/k (SkoJ"nll' Ilno 22? -J2') S I h"
. . ..' . ' .. - . _ .L . ) I.lf(un
na sve razlike medu istr;l'/.ivill' illl:l opravdanoIlI sc klasilikacija
na i koju jc IlJ52. godine uveo D. Sergejevski 2(X)5 .. 25.).
Najstariji i najrasprostranjcniji. (lbl;k p()I()cni monoli! _
- predstavlja zajcdnil'ki llblik srcdnjllVjckllVnoga grohlHlga spomenika u
cijeloj Europi (Wcll zd. 1962 .. 109. ). Za razliku od vertikalnog groba s ni om.
ovaj tip ravnog groba nema izravan prototip u paganskoj ili starini i
po izravno je povezan sa s istematskim pokapanjcm tijela. kao i s
velikom idejom povratka zemlji. Pojava ravnoga groba neupitno predSlavija
vaan kulturni dogadaj. o mirnij e m pokojnika koji
prestaju ulijevati strah i prisnijoj kohabitaciji s njima. Horizontalne bil e su
nesumnjivo prve s namjenom da budu i vidlji ve i poni zne. Ravni grob u svakom je
izvoma kreacija srednjovjekovnoga genija i njegova je ambivalentna senzi-
bilnost simbol kompromisa izmedu tradicionalne osamljenosti u tlu
i nove potrebe za mimim dokazivanjem identiteta. U razdobljima ve like
monumentalnosti u pogrebnom dizajnu XlV. , XV. i XVI. to je bio omiljeni
izbor onih koji su eljeli pokazati svoju poniznost (Aries, 1981., 238.-239.).
Bilo da su pripadale zapadne (latinske) pogrebne prakse. bilo
da Sll nastal e II sredini izloenoj bizants koj funerarnoj tradiciji su
sadravale simboliku smrti. i ivota 2005 .. 29.).
Gravirane posvuda su u Europi od velikog kao djela i
hi storij ski zapisi (Curl. 1980 .. 78.), U se u broju javljaju od
XIII. koliko u toliko i u duhovnoj sferi (Kloos. 1992.,74.). to
se poklapa s razvojem sepulkralne arhit ekture na europskom prostoru.
Mnogi ranosrednjovjekovni grobovi u Dalmaciji imali su grobne postavlj ene
neposredno nad pokojnicima. da bi se kasnije razvio postavljanja i
na gornju povrinu kao vidljiv znak raspoznavanja grobova (Vego, 1963 .. 197. ).
Najstarija plol'a koja se moe smutrati je iz druge polovice
XII. s l. s natpi som trebinjskog upana Grda (p. 1984 .. 488 .. 490.), Novina
II odnosu na zapadnoeuropski i srednjoeuropski prostor nastaje deri viranjem iz
i stvaranjem novog tipa nadgrobnog spomenika spajanjem inter-
pretacija. autohtonih tradi c ija i oslobadanjem stega "oficijelne" umjetnost i
(Sokol. 1980.c 275,). Jo prije pojave klesane kako to pokazuju istraiv'Ulja
u Hercegovini. nadgrobni spomenici u vidu lomljene posta\'lj;mi su u
ranom srednjem vijeku pod utjecajem ilirskih i gotskih (Vego. 1961.a. 94.).
Ovakav slijed Obiljeavanja grobnih mj esta je rezultat oblikm'anja
ukupne kuitW11e slike na rasprostir.mja od vremena naseljavanja
Slavena. to se vidi po nalazima nakita i oruja II nekropolama izmedu IX. i XII:
st. obi lj eenih proimanj em utj ecaja kultumog kruga. bjelobrdske I
dalmatinsko-hrvatske kulturne skupine 1963 .. 155.-178.), ,
Pojava kao monumentalne grobne arhitekture II izowllojje vezt s
naraslim ekonomskim potencijalima bosanskog feudalnog drutva.
elj om pojedinaca du vanjskim znakom na grobu ntinnimju svoj ugled I
(Benac. 1950 . 5.). Broj s druge sImne. sasvim .insno na
57
pretpostavku da su pod ovim grobnim spomenicima bili isto tako sahran'i ' .
pripadnici slobodnog seljatva, pa .i kmetova (Benac, 1951 ., I
Drutvo sposobno u tolikom broJu podi zat i tako monumentalne nadgr b ).
spomenike poput izrada predstavljala sloen proces i
nemala financijska sredstva, bil o je bogato i ekonomski stabilno drutvo] ,ta
broj grobova i grobalja bez na duboku klasnu
tog istog drutva, to da su u kronolokom pogledu pratili
pa i propast feudalizma (P. 1975., 225.). za razliku od drevnog vremena
kao i nai h industrijskih kultura, u srednjem vijeku bio je uspostavljen medusobni
odnos izmedu stava prema bogatstvu i stava prema smrti (Aries, 1981. , 193.).
Ako preciznim podacima te vrste za Bosnu i Hum i ne raspolaemo
solidnu orijentaciju u procjeni trokova vezanih za sahranu, izradu i
predstavlja iznos od 40 libara, koliko je cetinski Vlah Ostoja
1377. platio za izmirenje trkova sahrane Vlaha Priboj a Astronomsku
visinu ove sume ilustrira podatak da je ukop u to vrij eme u Splilu
kotao 4-8 libara, a da se za cijenu od 40 libara II crkvi ibenskih franjevaca
mogla dobiti cijela obi telj ska grobnica 1991.,45., nap. 100.). O lome
da je podizanje predstavljalo opsean i teak posao
izdacima, u selu Kongori kod Duvna je narodna II rimovanoj prozi:
Marta na svog brata Marka.
mi seca priko polja
Vukl o ga slot inu volova. izila se stotinu ovnova:"
1956.-57 .. 385.)
Zaokupljenost i zagrobnim ivolOm posvuda je bila \'elikim
trokovi ma sahrane i podizanja grObnih spomeni ka. Polj ski magnati ('esto SlI na
sahrane znali potroiti cijeli imelak (Bogllcka. 2006 .. U2.). O"a illdusrrijaJlllrri
povezana s izradom i monumentalnih nadgrobn ih spomenika doiyjda
jc II sj evernoj Europi (Engl eska. Francuska. Poljska) izmedu I i
1560, ogromne razmjere, u razlil:' ilim s lu pnjc:'\' imOJ uljr:cajne
razine drUIva i majsIorima II najmanju ruku rcspeklahi1an poloaj i
prihod (Norris. 1<)')2 .. IX5. idaljo).
klesanja i o tmj cnijih slcl:aka sc s
dri.avmlg Ic ril(lr ija rudarskI..' proi/HldJl:'1'
i daljnjim unapn.xknjcll1 trgllval:' kih \'ez;! pllsrcdo\anjt.'ll1 Duhw\'Ilika i
jadransk i h kllllll1ll<l II vrijL'IlI L' hana Stjepana II , I I ,- I J:'iJ,), Iaii n i hall:! i kralp
Tvrtka I. KotrolllOlnka l I 35J.- 1.l91.t Paralelilll s O\' illl , lld\' ij:Hl SL' pnlcL's rasll'
javanja starog drut va. pri l'L'1ll U SL' SI"L' dnjL' i ni JL' pkll1SI\"ll n:l
vie 1't:1Idalnc SIOjl\L'. PO\'Cl:;IO Sl' hroj sillhlldnih sdjaka i S\'l' III sllaiIHl .S.l'
odrazilo II a rh ilL'klnnsklllll pok-Ill l'iji inal prl' dsta\"ljaju i S(c\,\'i
1')7I.a. 92.-9.1. l.
Sljl'llcl-i, napredniji nhlik Sh..'d" a l:lsllIpljell .k 11\', S:l ndllkl11ll i
_ s1jclllL'lljal-..olll. Prvi sh.'l:ci unhliku s:l ndul-..;I slI srl'L:l1 Sl' \lkl) Pl1Ill\' il'l' .,'\ ,
.' ., '.. I I . I' , , ' , : I l ' ,. , "" '11 ' , ' 1 dn'\ IlJ!1
n;'lIav l,tlIUl' l Ill1l' C\:I" 11"l' C ral\'0.llll :-- ll'la,, ;I. III . II " '"
. ", I 1' 1 ' I I' I '" 1111 11 ' 1I1 ' lilh,";(I
kultura 11;1 pupvu ovog II l 1,,:\ stn',,:! Ull l II SIl:! / Ilt' IIh)1 l '
St,l i II tlljL:1llosl d,dm<tlim.k{Jg
Poschll.l V. III.l.llltd ovog ohllka p()lcl1ci nlJ'l ' IC l)ri su!n t I ' I h' J
I
. . k' .. ,' .. ' . . osell pos () .Ja , '-;1 J <", c u l:t.v.
C vostilI 1111 S. lIldUCIIII<I Ila d V() slruk()1ll 1)()stoll'l I I' t "' " ' 1 .
. ,'.,',' . ' . . 1 '- O( il /lO lI SdYr", J a J po(:ctkorn
xv. st. Pllpl Clllll.1 pOJavu tzv. visokog s, ltHJuka l)ril'L:hzllog ohl'lka k " k I'.
(
M'I " I <)H2 l' . , . ., ar o agu
I Cile, .,.1. -14.). Nalstariji u ohliku s',nduk' '.' N' k I"
' . , < d su spomenICI I O lGI
II Vran.lcvu Scili kod Neuma I II Bi skupu kod Konji ca (P.
19R4. , 490.). . ,
:,ajsloeniji oblik - sarkofag - jaVlja sc prvih decenija X V. , I. Dug
pul .I C ovaj nadgrobnl "spomCI1I,k.do L,og vremena kada jc - II "I klopu
odredenIh nekropola - poe eo kraSIti pejzae sred njovjekovne Il",ne. U , iru
upotrebu sarkofag ulazi u vrijeme egipatskih piramida, da hi ' e preko
Mezopotamij e, Krete, Etrurije i Rima sredinom III. pojavio u
umjetnosti. Iz Italij e se sarkofag rairio po cij eloj srednjovjekovnoj
Europi, u svojim ukrasima repertoar umjetnosti od
biblijskih motiva do i ilust racija (Dic Kunst ,
Brockhaus, 406.-407.; Duvnjak, 1989.190.,32.-34.). sarkofazi s bosansko-
dalmatinskih gradqya, po svemu su
'Pridonijeli pojavi ove forme koji je obiljeavao kao temeljni element
ljudske egzistencije (Karaman, 1991. ,623.-624. ). svij et promatrao je
sarkofag kao vrstu boravita (domu.\' aeterna), kao znak ivota
koji, u njegovom potovanju pojedinosti, otkriva preci znost i simbola
(Binski, 1996.,86.).
U Bosni i u dalmatinskim komunama razdoblja primjetno
je oivljeno zanimanj e za rimske grobnice i sarkorage, prema su modelima
izradivani grobni spomenici kasnog srednjovj ekovlja. U brojnim dalmatinskim
komunama dokaziva je sekundarna upotreba rimskih sarkofaga jo od ranoga
srednj eg vijeka, pa ih se "u pomodnoj obradi iz roma-
a i vremena" (J. 1990.,41., 67.-68., 8 1. ; C.
1973., 158.; 1982., 120.). pojava primjetna je u
posebno kada su u pitanju biskupske grobnice (Kloos, 1992., 73.). Postojala je.
medutim, bitna razlika izmedu rimskog i srednjovjekovnog sarkofaga. U Rimu
bi se nakon spaljivanj a pokojnika pepeo sahranji vao u sarkofag, u Bosni se mrtvac
polagao u grob a iznad sc postavljao sarkofag, u Rimu je sarkofag predstavljao
grob, u Bosni j e to spomenik. Uza sve to ostaje otvorenim to ga je
postavio jo Truhelka ( 1891.,370.): zato je ovaj oblIks pomenika u takvim razmjer-
ima oivljen upravo u Bosni gdje rimski utjecaj ni u doba uspona
Carstva nij e bio naj snaniji , a nij e u zemlj ama poput Francuske i panjolske.
gdje je rimske kulture bilo kudikamo Ovu iroku primjenu grobnog
spomenika oblika sarkofaga na bosansko-humskol11 pogotovo
da oni "nisu kao II ostalom svijetu zahvatili irih sloj eva naroda", odnosno da
"nisu nigdje postali osim II nas", primijetili su i kasniji (Horvat.
1941., 184.). Kronoloko-stil ski@)zmedurimskihi srednjovjekovnih bosanskih
i humskih sarkofaga predstavljaju sarkofazi dalmatinskih gradova
Zadra, Trogira, Splita, Dubrovnika i Kotora (VIII.-XI. SL) klasiticimni u tri ka!e-
gorije: sarkofage s grobnim natpi sima bez dekoracije; sarkofage ukraene u ba -
reljefu koji nose natpi s; sarkofage bez ikakvog natpi sa ukmene u ba
-reljefu 2004., 7.).
59
Posebno je zanimljiv, medu poznatim sarkofazima, primjerak S lokaliteta
Hrea na strani Sarajeva s udubljenjem na gornoj strani vjerojatno
obrednog karaktera 1979., 224.). Ovaj oblik koji
poprima oblik s krovom na dvije vode - doma" kako kau neki
epitafi - ublaava dramu rastanka ivih i mrtvih obitavali tem pokojnika
pored njegove (Koroec, 1952.,395.). Predodba o grobu kao
o pokojnika tradiciju jo iz prethistorijskog doba, o
prethistorijske urne u obliku u sjevernoj Italiji i Tradicija
o nikad nije prekinuta pa su tako grobovi
doba formirani od opeka u obliku krova, kao i i rimski sarkofazi s poklopcem
(Karaman, 1954., 178.) . U tom svjetlu hi poleza prema kojoj
je pojavi oblika pridonio pokri vanj a grobnih
humki s krovom na dvije vode, rairen kod Slavena prij e
d';laska na Balkanski poluotok 1928., 141. - 144.). Kao dopuna drevnim
sarkofaga, ovaj oblik svojim iljatim krovom snano asocira
na sarkofage i kri nje, dok njihova dominantnost u vrij eme prevlasli
stila ovoj tvrdnji daje dodatnu vjerodostojnost (Palamela, 2004., 132.).
Spomenici ovog tipa pripadaj u iz vrha drutvene piramide,
najbogatije su ukraeni , sadre natpi se i predstavljaju naj zrelija likovna
ostvarenja 1982.a, 235.).
Pogrebna praksa Rimskog carstva s klesanj a nalpi sa nad grobom
i kori tenje h crkava za groblja u srednjem vijeku, uz upotrebu
rimskih sarkofaga i lociranje slavenskih grobalja neposredno uz rimska, ne smij e
se gubiti iz vida kao faktor koji je odigrao ulogu u formiranju sepulkralne kulture
kod slavenskih plemena nastanjenih na srednjovjekovne Bosne. Sama
raka kao oznaka za grob izvedena je od rimske arca 1956 .
142., 144.). To potvrduje i lokacija mauzoleja Batala nedaleko
od utvrde u Lavi na mjestu rimskog vojnog logora opasanog opkopom,
koji je tu funkciju, osim zatrpane zapadne strane, zadrao i kasnij e
kada je ovdje podignut mauzolej sa sljemenjakom iznad groba u kom
su, poloene u kameni sarkofag, kosti ovog poznatog bosanskog
vlastelina. Samo nekoliko stotina koraka dalje otkri vena j e bazilika.
a dio ovog prostora u novij e vrij eme sluio j e kao pravoslavno groblje
1959.,241.).
U kasnijoj , zreloj fazi , polovicom XY. st.. javlj a se oblik kri a kl esan u
raznolikim formama - u osnovnoj konturi ili antropomorfnoj - i forma stele i
cipusa koja podrava starij e oblike. Poslj ednjim godinama izrade
smj eteni poput pored samoga puta nedaleko od lokaliteta pod
imenom Crk vina, na sebi ukrasne moti ve za ali i
za tzv. "ehitske ni ane" iz prvog razdoblj a osmanske vlasti na prij elazu iz Xv.
u XVI. pripadaju monumentalna kri a iz Drenice sj everno od
Mostara 1956. , 179.- 188.). Iz svoje prvobi tne oblast i - iz Hercegovine
i primorja - ovaj se tip grobnog spomenika iri prema ;redinjoj Bosni .
iz ukrasa nadivljava ostale oblike i nastavlja svoje postojanj e do naih
dana 1982.a, 235.). Kao nadgrobni spomenik kri je na europskom
prostoru bi o poznat znatno ranij e, kako pokazuj e spomenik tog oblika iz prve
r)(l lovict; X. "' 11,ljebl " nlJ gUJI-lU rCi tnikCi k()ji je
prih v"'io kr, b r" ' ,,, (f ' lcl t ht r, I 'JIn., s l. 1 1. i 12. ).
Uhl iti orije rll alnog podrij ei la - slUp, (,bclisk i ni ,an - ohiljezil i '" kraj
jedno}!. i tI IV; lr;Jnjc flI) v(Jg p"' glll vljtl p"JVij e\ti uz kriz trajni znak
grohnog ' pomenik;, (Mil cli'; , I ')x2., 15.-10.). Jedan takav primj erak koji pripada
naj , ,,,,ijem lipu mu, li m"n., kih n"ana s prijel aza iz XV u XVI. , l. - stela , natpi ",m
"A"M..: le1.i Skender" i urel-'l nim kri:l.cm-rozct(,m - , toji na ,tarom u mezarju u Fatni ci
na loka lilelu Mi Iju,a (il"vit a (il e<lagi':, I 'J07.", 42.). Sli':an je ovomc, ali monumcn-
'''Iniji od njega , ni , an iz Haki '; a kod Olova - "j edan od naj zanimlji vij ih starih
ho,an,ki h , porneniktJ" - vi,inc oko 4 m, ,a \ trani cama od jO cm u o\ novi, nez-
nllln/) , u:l.cn premtJ vrhu u ohli ku rtJzmjerno pirami dc ukra.\cne kamenom
kuglom. Medu hogtJtim ornamentima u obliku zmaja.
!\Iili zirani cvijel, mOli v uzeta i grozd. Ornamentika pot iz
vijeka , a da li jc pod ovim ., ahranjen bo.,anski vlastelin iz prvog
raZ(if)hlj a na hi ukazi valo obli nj e groblje zvano
Sval{)v.I'k{) r;rr:hU" kDje predstavlja nastavak Dnoga iz srednjeg vijeka pod
nazivDm Kaur.l'k{) GrehU" (M. I 92H., 72. -76.), pitanje j e na koj e tek
treha cje lovi t odgovor.
Ni,aQi su u HDsnu dD.(l i" su oni iz naj starijeg
vremenskog perioda, iz xv. i XVI. sL, koji odraavaj u veze sa
Tc .'e veze na jednoj strani l.reale u repertoaru fi guralnih predstava, na drugoj
.' Irani u natpi simtJ pi sanim na tada.<njem narodnom jeziku. Medu najstarijim
imtJ i takvih koj i su postavljeni iznad grobova poput obeliska
vojvode i viteza" Radi voja 1982.,530.,534.-535.).
Pored iz bl;;.ih i daljih krajeva Europe, i narodni
genij koji bllliru.t vremenom izvrio uu selekcij u moti va.
prilagodio ih svojim i potrebama, sudjelovao je u
ohlikovanju nadgrohnih spomenika. Nesumnji vo jc daje svaka od ovi h komponenti
na svoj hila va1.na u procesu transrorrnaeijc i stapanja utjecaja, ali
prednosI nesumnji v{) pripada komponenti , to porcd ostalog potvrduj e
i nagl: lena ..... nekih ()rnamcnata sa s ornamentima dananjeg narodnog
vel.a i rezharslv" (I'. lindel I ..
Znakovi to je k;Jko Sll i grandiol.niji i smjenji vali manje i jednos-
tavnije i kako sc ta razvojna linija podudara s linijom ekonomskog uzdi zanja
hosall sko-iHllIl skog feudalnog () ovoj pojavi govore i natpi si s
iiII CIliIII;I koja sc Ila prij elazu iz XlV. II xv. sl. z;' ldr1.avaju II krugu vlastelinskih
porodi t:a. (J loje vrijeme skupi nal': in ohilje:l.avanja grohovajo uvijek bio pri v-
il egij viih drutvenih s lojeva, da hi oko sredine xv. st.
pn.: i.ivjeli romano- ilirski starosjedioc i. Uzori Sll hiJi tll. pred i
je ekollollI sko stanj e to dopustilo, i iri s lojevi su na taj obiljeavati
luj esti! gdj e SIl mrtvi, im do koj ih sc mnogo dralo
1%4 .. 213. -2]4.).
Nij e s lul': ilj nosl da sc II velikoj mj eri kod Vlaha.
() Vl lj 1)(lnIIS i/.I'UV1111 je PI lt vnlell II Hlllllll . gdje j e Ilujp()/.llalija nekropola
II I<udillllj i kod Slocu VCI. IIIlU 1.11 porodicu iz
rodu I-Iruhrcnu. ()sll llldesetc godine XV. st. - vrij eme nustanku ove nuj poznatij e
i IlHj cjclovilije nekropole. s gotovo svim ohlit:imu rusponu
61
ukrasa, od ornamenta do ljudskog portreta - podudara se s na'
drutvenim usponom Vlaha 1964.,234.; Vego, 1973., lin
Evolucija oblika otkriva da su se kao nadgrobni spomenici ' . '.
. . d b' l' .... razVIl,
IZ nadgrobne I da su tek vremenom o I I vise I masivnije fonne, to z .
da se sam u njihovom razvoju temelji na obliku poznatom u mno:
acl
zemljama, posebno mediteranskim. To govori da sam po sebi
originalna tvorevina bosanskog i hum oed..nJ.qvjekovnog podneblja.
pnlagodena i masovno ' onstena forma nadgrobnog spomenika jedne epohe
(Benae, 1982., 199.).
UKRASNI MOTIVI
Medu ukrasnim motivima na uz njihoy naglaeni simbolizam
svojstven srednjovjekovnoj umjeD1osti. raspoznaje se pet sk-upina koje se
i upotpunjuju: socijalni i reli giozni simboli. predsta"e posmnnih kob.
figuralne predstave i tzv. omamenti (p. I 98L -188.). Postoji i esla
skupina tzv. neklasifi ciranih mot iva - moti"i funkcije. znako,i
geometrijskog oblika. predstave nekih predmeta i moti"i
nij e odgonetnuti (Wenzel. 1965 .. -11 .1.--121 .). uwi.
olllamentika otkri,'a i cijele jedne epohe. kako ljudi
koji su sudjelovali u njiho"oj izmdi tako i pokoj nika koji su ru nali s\'l)ja zadnja
odredita. po su elji - kako kau pojedini natpi si - i kbani . Sama
o\'a klasitikacija nije i koliko zbog medusobnog preplitanja pojedinih
111oti\"a toliko i zbog
Socijalni simboli
Medu socijalnim si mbolima najistaknutije l1\jC'Stl1 zauzimaju
111o(i \' j od kojih su naj"aniji grhoYi. Odredeni manji broj IZ", potpunih grh<.n;\
izraden jL' II duhu zapadnoeuropske" heraldike. dl)k ('!stali . nji h nekl1lii.:l) :'.wtina.
kao 1100"a i poja\"a. pripadaj u k'Jl1lpozi('ijanu ; tit a :o' tp. .. :.
1984., -' 88.). Od drugih :o' o('ijalnih :o'imbc.Ja \"rijcdlw .IC' jt'dIW:o'tJ\"lh'
amhkme ili tigurc (zin1t injc. ljiljani. !\lZI;.'[C) i prt.'dst;1"(' i
je takodcr luka sa srrijdl)Ill: uz ili ; tit st" i II
naciji s kri em i IX)lumj ese('l' lll . R.kde Sll prikazani kl1pljc'. p0nt"kad z3Slan)il1:
angoll ili halvun kl:1si(-l1i 11h)ti\"l i7 cumpsh' heraldik.t". Rasprostr.11ljc'll po .. 'ijclt')
Europi lU naki tu. i Ill)\'('U krin (lj iljan) Lll1 hcra ldiL'ka J..: omplllk'!lI:l
\'ezan u Bnsni za "ladarsku dinastiju. dnzi,' in je u razli(-itim ...
pri mjenu i na Sh:.' ... :ku. Hcraldicki l)bliI.: ljiljana impoz:ll1lnih ... 'ija iz
Uzdolja. Prolos('a i Vranj t"\"a Sc'la obliku luJ..:suzllt' luljil1t' 11:1
Pal:.ljUt)!m"ot1l POnl'ctll Gale:lza Sforze i s pc':-atll l1g prstcnja iz Ugarskt:.'. O\"il11
si mboh11l:l. prel t:.'Zl1t1 ht.' raldiN:im prt"dsl;l\'ama
umrlog knja je hila shcmati zirana. t)hiljt"a\':l lo se pokojnikt)\"o zanim:lnjt.'. I
rang i u tom pllgledu uloga nadgrohnika mijt'njala lxi
(Milet i ... :. 61. -63.).
Religiozni simboli
. (1984.,488.) smatra da je najraireniji religiozni simbol,
ujedno na.Jcescll1kras na znak kria, koji se poj avljuje u tri osnovna obl ika:
kao i ukraeni kri i kri-raspelo, kobalj (1970., 229.) tvrdi da su medu
neto vie od 3000 ukraenih motivi polumj eseca i zvij ezda.
Wenzelova ( 1965., 91.) j e, pak, dola do broja od 638 na kojima kri
predstavlja osnovni ili sporedni ukras, dok (1982.,387.) medu
ukrasnim motivima s nekih 700 primj eraka na prvo mj esto stavlja kri .
Ovdj e je nuno od toga da je medu navedenim vrstama kri eva teko
postaviti jasnu granicu, pored ostalog i zato to, sa reli gij skog stajali ta,
sva tri oblika imaju istu vrijednost 1954., 11 9.- 120.). Kao motiv
u umjetnosti , pa time i na grobnim spomenicim<!. kri se javlja od IV. sl.
kada je tovanje kria bilo Pravoga Kri a pripisanog carici
Heleni maj ci cara Konstantina (Fletcher, 1997.,56.). Najprije kolekti van, zatim
postepeno indivi dualan, kri je postao esencij alan el ement novog prototipa groba
kreiranog u XVII. i XVIIl i medu onima koji ne vjeruju, vie ili
manje odvojen od svog hi storijskog krije maglovito pri znat
kao simbol nade i zatite. Ljudi su povezani s kri em bez znanj a zato je to tako, ali
su ipak povezani. Kri ne pri ziva dragi svijet nego neto ponekad mi steriozno,
duboko, neizrecivo, smo samo nejasno svjesni (Aries, 1981 ., 27 1., 276.).
su na tzv. i latinski kri , a uz njih se poj avljuju:
kalvarij ski (kri s postoljem), Andrijin kri (X oblik), Petrov kri , ljilj anov kri ,
kri u obliku trozuba ili dvozuba, T-kri koji se povezuje s Antunom pustinjakom,
kri jednakih krakova, malteki kri , dvostruki patrij arij ski (lorenski ) kri, kao
i znatan broj njihovih varij acija 1954. , 120.-1 23.; Wenzel, 1965.,91.-125.).
oblik kria, tzv. ankh, u ili antropoidnom obliku, pojavljuj e se
na u junom poj asu; povezan je sa spiralama i grozdovima u kompoziciji
skulpture poznate u Ventimi gli (sj everna Italija) od VIII.
a u svojim naj zrelijim formama predstavlj en je na sanducima i sarkofazima u
okolici Stoca 1982.,60.). Moti v cvjetnog kri a, koji osobito "cvjeta" na
od Cavtata do nekropola Blidinja, najkvalitetnije primj erke od
Stoca do Bivolj a Brda i Mogorj ela. Kako to pokazuju najbli e analogij e
iz Pridrage kod Novigrada s namj etaja starohrvatske crkve iz IX. i stariji
primjerak iz sv. Marka u Veneciji iz VI. ujedno na razvojni put
ovog motiva, njegova j e upotreba vrlo stara i trajala je (Palameta.
1996.a, 258.).
Svi ovi obli ci, i oni bili su ustaljeni i u drugim europskim
zemljama. Kri evi u obliku trozuba upotrebljavaju se u jo od ll.
obli ci nalaze se na ciglama iz grada i na jednoj slici
Berlinghi erijeve kole. Kri T-oblika predstavljen j e na sli ci Fra Angelica
sv. Kuzme i Damjana", na jednoj sli ci P. Lorenzett ij a u crkvi sv. Franje
u Assisiju, a kasnije na nekim Rembrandtovim i El Grecovim slikama
1954. , 120.). .
U mnogim kri evi su ukraeni grozdovima koji u
umjetnosti simboliziraju euharistijsko vino; ovi oblici prevladavaju u sredInjOj
63
B
. al' ' h ima i na Jugu. Kri je predstavljen kao raj sko drvo f
osm, I I . . . k d V" '. IVota;
. d n T-kri (Kupres) s brojnim ukraSIma, ao a CinI najbolju ilustr '.
Je a . . Vl d l d ' . V aCIJ u
ovakvog Ponekad se s ukraavanj em IS o e . predstavljao
.. d'o ornamentalne cJeline. Uz razne oblike ukrasenIh knzeva na stec' .
manjI 1 . . . . V . . ClllJa
se nal azi i vi e vrsta znakova na sredInI knza I ljudskog lika s
rairenim rukama. Na jednoj u kod SIrokog Brijega iskl esan je
antropomorfni kri, a vie nj ega drugI krlZ CIJI. se hanzontalnI kracI otro lome
nadoij e; on j e krievima s pOjedInih bosanskIh povelja i nekim
merovinkim oblicima kri eva 1954., 120., 123.).
U kri evima antropomorfnog oblika nema kako je to
opsesivno nastojao dokazati Solovjev (1948., 89.- 100.), ovaj oblik za
vjerovanje srednjovjekovnih Bosanaca koji su kao navodni bogymili time htjeli
prikazati samo Kristovo dok su kri kao vj erski amblem prezirali.
najblae da j e ovaj zasluni europske reputacije zapao u
ovakvu kontradikciju. Solovjevljevoj teoriji izravno predstava lika sa
iz Rake Gore kod Mostara, u obliku antropomorfnog kri a koji U lijevoj
ruci dri kri 1956.a, 250.) . Jo u merovinko doba bilo je mnogo
takvih kri eva: poznat je kri latinskoga tipa s glavom krunog oblika iz
koj e, okrenute prema dolje, izviru dvije ruke. Predstava antropomorfnog kri a
je pojava na novcu nekih madarskih vladara, osobito od Geze II . do Ludovika
Velikog. znak, vrl o stili ziran, nalazi se na ilingu bi skupa iz WUrzburga
iz xv. Jedan stari crte korukog voj vode predstavlja
ga s kriem u obliku iz koj eg izlaze valovite rukama. Ove
predstave kria, gotovo nalaze se kraj em srednjeg vijeka u S. Petroniju
kod Bologne, u Garofallu u Ferari i na slikama Hansa Fri esa u Fribourgu. I u rano-
srednjovjekovnoj irskoj umjetnosti se predstave.
uzevi, li kovne predstave kri eva neizostavan su motiv srednjo-
vjekovne sakralne umj etnosti , a kao si mboli uvedene su u praksu osobilO
preko duhovno-vitekih redova nastalih u vrij eme kriarskih ratova
1954. , 125.- 127., 135.).
Skupini religijskih simbola pripadaj u takoder znaci obnavljanja i uskrsavanja
u vidu kruga, polumjeseca, svastike. zvijezde. spirala svih oblika, vij enca.
rOlete i elise koji, bilo sami ili II raznim kombinacijama. ukraavaju
Ovi ,znaci se nalaze L1 Z razne oblike kria s koji m su ili povezani ili su
pak Isklesani LI njegovoj bli zini. oni ipak samostaian, jedini ornament.
a LI , k,ombin3cijama dolaze polumjesec i jedan solarni znak. Na svim
obliCima oV,i si.lllboli imaju vidno i istaknuto mj esto: na s gornje
st.rane. a .na sa zabal a. Kao simbol prastaroga paganskog
lj epotc i radosti cijel e zemlj e, ml adi Mjesec
Je obnavljanj e kao takav vrl o je bli zak vj erovanju
128.: MIi ell c, 1982 .. 97.; 199 1. .20.). Spajanj e polu mjeseca i
na spajanj e slarog paganskog vj erovanja s
I ova da se pokrtenje jednog naroda odvij a kao vieslolj elni
proces tc bl se Ill.ogla "oclgajanj cll1" ncgo "pokrtenje-m" (kobalj.
233 .. 235.). UkraSI Il1Jeseca I rozete obvezan Sll pratil ac Raspela II rolllani(:'kllj
umjetnoSIi (Basler, 1990 .. 131. ). .
Solarni s imholi vmk podrij etlo od paicolita. zatim se II asirskoj
umj etnosti. kod Ilira. II nordij skim krajevima i na vazama.
Lunarni znaci javljaju se Ul. s like babilonskih bogova, uz predstave
boginje Astanc. kod Grka i Kelta. U rims ko doba. polumjesec koji je bi o at ribut
Dijane (Artemide) i boice Lune. je na nadgrobnim stelama
Panonije i Galije. ali i na posmrtnim urnama i sarkofazima uz druge znakove.
uzevi. SOkllll0-lun'lllli simboli bili su veoma zastupljeni krxi Indoeuropljana,
ali i u kulturama koj e su s njimaj edva mogle imati ikakve veze
1954 .. 130.: 1982 .. 97.: Hall. 1991..208.).
Oboavanje Sunca i Mj eseca u staroj slavenskoj re li gij i imalo j e istaknuto
mjesto: pretpostavlja se daj e vrhovni bog Zapadnih i Slavena bio
sa Suncem. a jaki relikti tak vih bili su prisutni i nakon primanja
(Elijade. 1991..34.). Slavenski narodi. uostalom kao i drugi narodi
toga vremena. teko su naputali stara svijeta jo dugo napola
kako imenuje jedan izvor iz XII. st. 1954 .. 132.).
Toma Arhidakon zabilj eio je u XIII. st. da su prilikom mijene Hrvati
izvodili obredne pl esove i di zali galamu u sve metalne i drvene predmete
kako bi otjerali demone koji razdiru i jedu mjesec 1991 .. 19. ).
U umj etnost solarni znaci ulaze preko svetkovanja koje
je zamijenilo dotadanju pros lavu preporadanj a Sunca. Prve predstave Sunca i
Mjeseca uz slike pojavljuju se na rukopi si ma iz ranog srednj eg vijeka.
kada postupno potiskujuuobi(:'ajenu kompoziciju raspe la bez Kristo\"a lika. Njihm
odnos uspostavljenje u Bibliji kazi\anjell1 o Postanku (Sunce. Mjesec i z\ijezde
su dana) i u o il potom i kod teologa. Prema
sv. Augustinu. Sunce i Mjesec si mbolizirali su odnos d\"aju Za\jeta: Stari za\j et
(Mjest."c) mogao se razumjeti sa mo s s\jetl osti kojom ga obasjma Nm i
(Sunce). Uz Sunce i Mjesec se poja\"ljllju II alegorijskom Crbe
i Sinagoge: po mi lj enju komentatora razdi ranj e II hramu II
Kri stm'e smrti ozna(:'i lo je trijumf Crkve (Sunca) nad Sinagogom
(Mjesecom) 195l.. I Hall. 1991 .. 285 .. 323.). Sunce i mjesec
harmoniju suprotnih principa: mj esec je prema suncu. kao pasi\ prema
aktini (Chall et. 1965 .. 3 1.).
Solarni znaci nalaze se i na menwinkim sarkofazi ma gdje su. prema
nekim miljenjima. imali amblemiltski i tali smi.lnski karakter (Vido\"i(. 195 .. L 132.),
Na jednom bareijefu iz Quintanilk de las Vinas kod Burgo ... a u panjl..'iskoj iz
VII. st. prikazana su d\a andela koji dre SUI1I..:e (Lopez. 1978 .. 5 .. U. Cesta je
njihova pojava II umj etnost i. osobito uz pred ... tanl raspela i Ktista.
kao na jednoj zlat om. dragim kamenjem i rezharijom u slol1o\"oj klbti lIkraenoj
Bibliji s konca X, U Bibliji koju je 1-175.176. II Augsburgu tiskao Giinther
Zainer. uz predsta\"u Kri sta. Adama i Eve. nalazi se kompletan rqX=l1nar sl, lamih
znakova - Sunce. Mjesec i zvij ezde 19X5 .. 120 ... 121. . \35 ... \36.),
zraci koji se kao ukrasjavljajuni.l kacigi iznad grba grada \uku
svoje podrijetlo iz kulta to su ga. busO\\' imc u \"ijel\l'u zraka. ruirili
glasoviti propovjednici poput Bernan.lina Sijenskng i Dionizija Kartuzijanca.
Crkva je, ne bez otpora pa i zabrana. naposljetku nala naein da tovanje Gospodina
sankcionira u prikludnom obliku: hostija smj etena je II monstranClI
kojaje umjesto oblika kule, poznatog iz XlV. st., dobila izgled sunca s vijencem
zraka (Huizinga, 1991. , 189.).
Predstave mladog Mjeseca i zvijezda postale su sastavnim dijelom brojnih
i gradskih grbova irom Europe - u Nizozemskoj, PoljskOj ,
Italiji , panjolskoj , Engleskoj , Rusiji i Ugarskoj (c. A. von Volborth, 1992.,34.,
43.,51.,59. i dalje). Ovi znaci nali su iroku primjenu u junoslavenskoj numiz-
matici i heraldici. Na bosanskog vikara XVI. st.
nalazile su se predstave Sunca i Mjeseca. Solarni znaci nadu se i na
starim grobljima u okolici Travnika i na pravoslavnim spomenicima
iste starosti iz Sarajeva. U nekim krajevima Polj ske zadrao se do modernog vre-
mena srednjovjekovni da se klekne prema mladomu Mjesecu i
molitva, a tovanje mladog Mjeseca kod nas sigurno je pridonijelo tovanju
Mlade nedjelje 1991., 25.-26. ; 1954., 128., 132.-133. ;
Solovjev, 1954.,93.; Rengjeo, 1943.,280.-286.; Vego, 1973., 322.).
Solarno-Iunarni simboli na imali su religiozni karakter i formirali
su se pod utjecajima starih slavenskih vjerovanj a i
veza sa znakQm krii! nedvojbena je i je da su imali istu sim-
vrijednost. Ne moe ih se, medutim, vezivati za posmrtni kult
u komu su simbolizirali umiranje i jer su oni , imali mnogo
iri religiozni karakter 1954., 134.- 135.). Sunce, polumjesec i zvijezde
pojaVljuju se na likovnim predstavama Kri stova rodenja i uznesenja Bogorodice
na Nebo. Narodni pogrebni u Latviji tijesno su bili povezani sa zalaskom
sunca, tj. s vjerovanjem da due mrtvih odlaze sa zalaskom, a sunce je
predstavljalo jednu od sredi njih tema latvij skih narodnih pj esama (Viba, 2006.,
140.- 141.).
U prastare simbole pribrajaju se predstave vinove loze i groda.
Na temelju biblijske metafore, posebno Isusove prispodobe o lozi - "Ja sam trs, a
Otac moj vinogradar"; "Ja sam trs, vi loze" (Iv 15, 1.5) - ovaj znak se upotrebljavao
kao ukrasni moti v u umjetnosti i graditelj stvu od ranih sarkofaga i
zidnog slikarstva u rimskim katakombama do bi zantskih mozaika i srednjovjekovnih
vitraila. Grode u umjetnosti simboli zira euharistij sko vino i Kri stovu krv
(Wenzel , 1965" 203.; LeksikoIl , 1979., 585.: Hall. 1991.. 186.- 187.) .
Uz svoje osnovno ljiljan je kao glavni moti v
ikonografije imao dublju reli gioznu simboliku. Ponekad je ljiljanov
cvij et prikazivan kao pravi ljiljan ili perunika koja se u srednj em vijeku nazi vala
"gladiolus". od je izveden naziv "Schwertlil ie". Oba ljiljanova
oblika ubrajal a su se u srednjovjekovnim u red
dobra", kome se suprot stavljalo zla" (Wenzel. 1962.a, 90.). je ljiljan
s Kri stovim lllukama. a simboli zirao j e i bol to ga
je osjetila u srcu dok je gledala Kri sta na kri u (Wenzel, 1965" 163.). Na pojedinim
postoj e kompozicij e kombinaciji ljilj ana i predstave Kri sta Ila
kri u. koj e naglaavaju nj egovu reli gioznu simboliku. U gdje su. kao na
iz Bi skupij e kod Knina. predstavljeni kri . ljiljan i zrcali se puna
ikonograrska poruka - "ponovno pokoj nika kroz Kri sta" (Wenzel. 196) ..
163.: Hall. 1991. . 190.).
reli giozna poruka zrcali sc iz predstave Izv. drveta ivota -
poznatog u svojoj arhajskoj formi drveta jo u neo I it skoj epohi _
s"nbollka, usko povezana s Rajem i Kri om, stoj i u izravnoj vezi s biblij skim
motI vom o "drvet u ivota" i "drvet u spoznaj e". Kao tak vo, drvo ivota je II
simboli ci usko povezano s kri em, ili pak funkcionira kao
predstava ljiljana koj i je u zapadnoj umjetnost i vaio kao abrevijatura za
drvo ivota (Sachs- Badstlibner-Neumann, 1994.,236.). U vezi s ovom predstavom,
II sklopu razradene srednjovjekovne simbolike funkcionira prikaz vrcc
kao simbola raja i troli sta kao simbola troj stva. Sve ove var ij ante zastuplj ene su
na 1982.,99.; Wenzel, 1965. , 169.- 175.), a jedan sc od Ijcp' ih
primjeraka nalazi II za koj im ne zaostaje ukras na Radimlji
(Palameta, 1996.a, 262.).
Novija istraivanja iznijela su Ila vidjelo jo jednu skupinu reli gij skih
simbola, tj. ikonografske mot ive, koji su na najlake mogli biti preneseni
iz ikonografskog materijala - s fresaka, ikona, metala i iluminacija.
Smatra se da toj skupini moti va pripada port ret pokojnika s
podi gnutom desni com i rairenim dlanom preuzet, naj vjerojatnij e, s ktitorskih
kompozicija iz oslikani h crkava. Na tijesnu vezu izmedu oslikanih crkava i plastike
na i arhitektonsko samog koji je u svojoj naj savreni-
joj fomni tek idiom hrama, zapravo mauzolej ne crkve 1973.,297.-306.).
i klesar elj eli su kao istinsku i time ga pribli i ti
viziji crkvice kao mjesta sahrane pripadnika drutvenog sloja
197 1. a, 31.). Natpis na gdje se on s domom" o
tome najbolj e govori. Ovoj interpretaciji bli sko je mi lj enje prema kom fi gure s
podignutom rukom simboli ziraju pokoj nika u molitvi za svoj u duu, te bi se one
odnosile na prikaz pokojnika za ivota ili spremnog za ukop 1984.,57.).
Ovaj mpti v dovodi se takoder u vezu s rukama koj e g; ..tij ekom
uzdiu k nebu, a ova se tradi cij a kod katolika u Bosni i Hercegovini odrala sve
d-o da nas.W. Holmqui st ukazuje na predstave vi teza s uzdi gnutom rukom (tzv.
Orantenreiler) i tvrdi da ih je u VII. st. bil o mnogo po Francuskoj i Zapadnoj
Europi. Najednoj katedral e u Ventimi glii u \taliji predstavlj eni su andel i s
rukama uzdignutim kao kod franj evaca kada mole Paler nosler. Uzdi gnuta ruka
na pojedinim nadgrobnim spomeni cima, osobito II kombinaciji s predstavom
Sunca, moe simboli zirati Bogu da bi se umilostivio dui pokojnika
(ali i vijenac kako to pokazuju kasnorimski i bi zant ski mozaici ako
se, umjesto Suncu. krugu dadne to Dakako, primjena ikonografskih
moti va nij e bila samo na sakralnu arhitekturu. Nalazimo ih i na
kamenoj stoli ci iz Bukovice na kojoj Sll , pored drveta ivota. prikazani
plemkinja i vitez - predstava koj a svoj pandan ima u starom ikonografskom motivu
"koji se vezuje za dekoracij u poznatog kamenog prestola u Svetom
Marku" (Vego, 1973. ,3 13.-314.; 1973 .. 228.). Ne smiju se. takoder.
pri prenoenju ovog moti va na iz vida izgubiti utj ecaji likovnih
iz srpskih manastira 1984.,62.), ali isto tako ni lit jecaj i freskoshka.rstva
srednjovjekovne Bosne. I stoj skupini moti va pripada i nedavno
predstava molitelja s podignutim rukama na lokalitetu Gizdave u RoumlJI kod
. b' (G d' v.m.) uklesan. n.
Stoca od mjetana nazvaml DomlIllIs vo /,\'cum ospo Itl s .
67
koja je mogla predstavljati dio nekropole od pedesetak nadgrobn' "
spomenika ili ranosrednj ovjekovne crkve kao sredita ove nekropole. Ova
predstava dovodi u vezu s tradicij ama, a prostorno joj je najblie
predstava lika u Rakaj Gori kod Mostara (Pal ameta, 1999.,
Tehnika izrade i klesarski centri:
i dijaci (pisari)
Mj esta za vadenj e kamena od kojeg su klesani i redovito su se
nal azila u bli zini nekropola i je postojanje kamenoloma presudno utj ecalo
na formiranje nekropola ' 982. , 38.). Tehnika izrade odvij ala
se u nekoliko fa za, od odvajanj a i vadenja kamenih blokova i grube
obrade, do klesarske finali zacije osnovnog oblika na samome kamenolomu
ili na nekropoli . Pri tome su se maj stori sluil i elj ezni m i drvenim klinovima.
velikim i pol ugama, da bi na red dolo spomenika do same
nekropole uz drvenih pl azova, obli ca ili greda 1966.,92.).
Odvajanje i vadenje kamenih blokova je obavljano zi mi, kada je u niz
prethodno napravlj enih rupa nalij evana voda kojaje irila svoju zapreminu i tako
stvarala pukotinu po kojoj se bl ok odvajao od ostale kamene mase
1971.a, 71.). U tadanjim vie nego skromnim uvjetima postupak
transporta nije bio nita manje postupak od odvajanja kamenih blokova. jer
se u pojedinim radi lo o od 29 tona koliko je teio grobni
spomenik Vlatka a ima ih i znatno teih (Truhelka. 1991.. 630.). Tehniku
te sloene operacije otkri va toponim pod imenom Pla:aljke u Cetini. na
kamenoloma odakle su vadeni blokovi. Taj naziv dol azi od glagola pla:;t; ili
p/azati , odnosno od imeni ce p/az koja i saonik. to govori da toponim
Pla:aljke od radnj e povezane splaenj em. puzanj em. smucanjem.
i potezanjem - od postupka prcvoenja Pri svemu lOme se
blok nije micao neposredno po terenu, nego je bio postavljen na spojena
brvna u obl iku saoni ca pod koj im su se, transverzalno postavljene. nalazile plosnate
grede, kao to se postavljaju pragovi. samo II
l edino na taj bil o je svladati kreviti teren i kameni blok dovestt na
odredi te - do nekropole 1955 .. 143.- 145. ). je tehnologija. uZ
angairanj e dovoljnog broj a snai.nih i tom poslu ljudi. koritena
unut ranjost i, a podrazumij eva se da su saonice s kamenim blokom vu kli kon.JI
il i volovi. Prijevoz najmasivnijih kame nih blokova zahtij evao je vie pari kOI.1J;!
.. I k' . . -I ., 19S? .JO) Sao
nJl
"
I Jarmova vo ova. ' ao I brojnu lj udsku radnu snagu (Bes agle. _.. " ' .' i
su bolj e kli zi le po sn ijegu. ali su kori tene II svako doba godine i na svakOJ
terena, pa i onoj naj teoj poput kamen,'ara 1971. a. 71.). .h
. '1 - Il'Zlll
Na samoj nekropoli. uz kori tenj e nazubljenih i ze ,1,;9' l.
dl
" b I' . - . . .. . (B ' l'l ,ic 1966 .. --
. IJcta, o av Jani.lJc zavrsna obrada tc Izracla relJ cla I natpi sa es < b . " . JI
Na jednom u Paprats kol1l koci iskl esani su simboli
II
" . kl' K I' , k -" . . . . .,. II obZIr nJ I
( ljeto I Ill . va It eta stera ' <I II znac<lJ noJ JC mJeri . UZlm<lJUC I ,o txlljC
sklonosti i preokupacij e. zavisi la od Nekropoit:
kl esanim i se LI hli zini ut vrdenih gradova i dvoraca.
il oni s bogatijim ukrasilllU i natpi sima javljaju sc i ll I. srednj ovjekovne crk ve _
zauu/.hille fcuda laca Il)X2., 465.-466.).
Autori fi guraln ih scena maholll SlI majstori koji SlI svoje vjetine.
pogotovo oni iz Hcn:cgllvinc. stj ecal i II primorskim gradovima. preteno LI
Duhrovniku. I hosall ski su kl esari hi li lI smjereni Ila primorske komune. ali su
mnogo toga i od maj stora iz Hercegovi ne. Poznati SlI da je sin
nasljedivao oca II za natu i da jc vje tina klesa rskog ostajala LI iSli m
obit eljima. Prema naravi njihova posta. majstori steraka mogu sc podijeliti na
one koj i SlI sc bavili kl esanjem ohlika i ukrasa. i olle koji SLI izradi va li
I'lR2., 460., 4X2.).
Ljudi kleu ponekad u sklopu zapi sa na spomcniku ostavljaju
ukksa no i vlaSI ilo imc, zovu se tl lat inske " rnber" koja
maj stora DUllunja "majstor" od latinske lI1agi.\-
leI' - na isto to i dananj a "majstor",
"obI1nik" (kohalj , 1'l70., 266.-267.). Nalpi si sa spominju Icrmine
vczanc za poslove oko njihova obli kovanja i izrade ukrasa, termin sijed.
to i kle.mli. rnu .l c termin 1I.\'ije6 ro bi osigurati linancijska
sredstva i brinuti se oko kl esanja i postavljanju spomenika. U istom se
kori ste izrazi: /JO,\Il/l i ri. i l)(Ik( lII/ eIlOl,ati 19R2 .. -J60.). Od
imena (i prezimena) kojih je primjereno sigurno
hilo nClI sponxli vn vik i Sll pn::dstavljali neku vrstu srednjovjekovnog "esna!'a",
iz natpi sa na spomcnicima poznat a su JJ. Il\cdu ostalima: u
kod Mostara. Prihil II Donj em Sdu kod Konji ca. Boko
II Gral' u kod Hut ova, u i Boljunima kod StOl':l,
Milg\lslU Radimlji kod Slora, Milela NL'kuku kod Slo"a, i Zel ija "
Bnljunillla kod Stoca. u aknvu kod Os im po kva lit eti
{lstvat'l'nja. pripada kojij l' samo kksar
II cgo i pi sar-dijak. koji je djelovao u okoli ci Stoca zahilj een .I L' na
u Boljunima i IIii primjerka 11 postotak. ukllptw
S7% klesara. raspllrL'dclHlje II 1-lcrccg{lVini , II dijelu
.. ..t7"!. .: P. Il)S..t .. -ll) I.). Osim to jt' pnznll t Pl) llL'koliko natpi s:l
Ila stc(:lillla. II visokoj nizini maj stors koga i tll tI :l
.l l' xU('/.:(lO voj vodi Rmli vllju zadnji put SPOIllL'lHltom 1-t:,S,
(Hrahak,
Otvorcnn .i c pilanj l', jc!' tekstovi Ila tOIllL' il L' glWOI't' .
.Icsu li "sjckli" i grohni kamL' n i slov1l natpi sa, ili sanHl jedno lid
19:14 .. 6.). Natpi s na Dahi}.iva u Kaksiji kak du
"kami M i lut in ... 11 pisa Nikola lIkazujt' nu t'l('I(ljt' hl ovih
pusluva - VIIl et I Hl) I., 19.1,), nli i dl1lgi
kllji pllpUI SL' IlHH'ada nazivaju dijlll'iI1lH. IHl
zvanje dijaka - pi slll'H epilurilnildgrohllih spollll..' niku - su zujL'tlno s JijU\,.' IIlUl
- pisarima l'rk venih knjigu i dij udl\ll\ II slu}, hi hannvu, krnljL' vu i
huzu pismcnosti srednjovjekovne Bosne i Humu. nezul11,1enJIVU
I
... ,. .. . (l ' A 81 94. -98,).
u ogu II razvolu pismu I slrenlu plslllcnllsll . \luC;;, . " ': l'.
. . .. .. ..... l I IZ Ku JUle,
Krugu ovih dij"k" pri P""" pop P,.,blSl"v kOJI sc pOlp""O I I .
, 67 48,), Iako na pet natpisa u upi
selu Sokolac 19
Ako J'e nko onda mu je sudbina bila nesvakIdanJa, \Hume t,l 'bo ,l ,I
. . . '. . k ' ct ' . . ' pod vednm Ill.
je ivotni put tako u svoJoJ klcsars '0.1 ra ' . xl ,t ":b obliko-
, ' " ' k' k 'C 'I" s'tm klesan. mo(:t Cd ISiX .s t: ,
Izmedu nadgrobmh spomt:: 1lI ,t 0.1 . t:: , , '
v'mog nJ' eg'ovom spretnom majstorskom rukom. .. " II'e !l ' l
, . . . S' lnld kOlI se p<)tp"l "
Drugi umj etnik aktivan u BnlJulllllHlJC .enll . . ' . '" pog'ledutoga
' k " I" k" Ako I ostalllnepsnoc< u
od loga u dvu ' ao ( IJa '. ", (k' T sllmo daje uzorke
. .. k" . I k ' III'CzuJ e slovll u stee e I I ,
li lermm "dl.\a oso)u OJIl . '
177
slova, Semorada bi se ipak prije moglo smatrati pisarom nego klesarom G
. .. B . . . otovo
SVI natpISI u 0lJu111ma pripadaju Semoradu ili njegovim a "
da je neki od dvorskih dijaka kao dijak nastupao i na
Ne moemo znati je li svoje natpise Semorad najprij e pisao na nekom drugma.
"1'
materija u I odatle ih prenosio na kamen, ili ih je izravno pisao na kamenu, kao
to se neto odredenijega u tom pogledu ne moe ni za ostale dijake Boljuna.
Jasno je jedino lo da su natpi si pripadali kasnijoj etapi klesanja, odnosno da su
najprije radeni ukrasi da bi zatim na red doli dijaci i natpi si. Dok podrijetlo njegova
imena ostaje zagonentno, razdoblje Semoradove aktivnosti u Boljunima pada u
drugu polovicu xv. i na sam XVI. st. Ako se ne bi mogli smatrati
posebnom kolom, Boljuni svakako pripadaju krugu radionica u kojoj
je osim i Semorada bilo zaposleno vie drugih starijih i mladih maj stora,
pri su Boljuni odigrali ulogu u odgoju ni za koji su svoja
primjenjivali na drugim nekropolama.
Boljuna pokazuju veliki stupanj sa Herce-
govine, posebno s Radimljom, i Nekukom. Broj od 269 preostalih
spomenika na ovoj nekropoli nekad je sigurno bio mnogo tako da uz malo
imaginacije nije teko zamisliti ovaj sepulkralni prostor "ivotni" vijek nije
bio kratak - cijelih ISO godina izmedu sredine XlV. i prvih decenija XVI. st.
1961. , 175.-177., 198.-205.). Po svojim likovnim kvalitetama Boljuni
se ubrajaju medu dvije-tri najinteresantnij e nekropole, a 19 natpi sa stavlja ih na
prvo mjesto u cijeloj Bosni i Hercegovini 1959. , 136). Svjestan njezine
unikatnosti je (1959. , 135.- 142.) jo prije pol a predloio program
i projekt uredenja ove nekropol e, ocijenivi njezino tadanj e vie nego bijedno
stanje Od tada do danas, od planirane zavrene su tri faze
nj ezina uredenj a - raslinja izmedu ispravljanje prevrnutih i nagnutih
spomenika i radovi na izmj etanju seoskog puta koji prolazi kroz
grupu prema Hutovu blatu - dok faza koja se odnosi na
li aja s reljefa i natpi sa jo uvijek na svoju reali zaciju.
Gornje Hrasno
Sa svoje tri nekropole - Podgradinjem, Toplicom i Medugorjem - i
ukupno 237 evidentiranih Gornjeg Hrasnog. locirano desetak
kil ometara juno od Stoca. u srednjem j e vijeku moglo predstavlj ati jednu manju
upu s kalunima Izv. Donjih Vlaha. .
Medu ovog prevladavaju sanduci (137). Ima 71.
slj emenjaka 28 i I kri . Ukraeno je ukupno 49 spomenika, 21 '7c . to Je
znatno iznad prosjeka. pri ni su li zi mane II obzirjerj e ukraena
jedna, sij cmcnjaci SlI relati vno naj ukraeniji. dok broj ukrasa, budllC,1
su najbroj niji . nose sanduci. Spomeni ci su precizno klesani. preteno SlI
dimenzij a. mllogo ih je visoki h, a bez postolja. Ovdje nema
pooolavo ne umOli'nih spomenika. svi su ili ili dimenZIJa. tl svoJom
i obradom izdvajaju se slj emenjaci Podgradinj a. Sve SLI
locirane uz putove. el ok je u Podgradinj u uz nekropolu pravoslavno groblJ e s
6Ll
'mU!)\!XlHdO II !
Z
OIZ1lJ
, !l!q n'SoUl n ()unrpop 01
o t:ft:p,,"'Ud l! \ 'S od t.l1!4UP OPJA
oums ' .. Qlt\ltl4tlO 1\ !fit-Xl!'l!U .. II t.Hludn ;lf J;)r
HN ns l!P(t.'I'J. np plxhf'l t!lll!ll!l
lUd
;.lS
- HIl)lll"-'ld l!ll!lL\l!P po ns
' nlodOl'l0ll
!,,-Y:ot, l!u'k.l ,"lU1U1S s Hh.'F'lf!l" !lI!ZH4. !t.
l
Up...1JSllCl,:lu n
ns :{\'P ',)..,,"'ld llh'lI!lI!:t\'\ l!U - I"J llUdll:tll - ,..,r ll! !
n ns !U,'lrL,:u\xblU ''i!u.\l\lPd lllt.
1
U,)1lI! 1:1,"\1\ !U!"'!Il} rl)Up.USl..xt.JlI n po
I lU,\"\,',\ n !=':"\,
11
S
pr,mdo
' \'llll -'Y\ll "\)%1 ' l' T\\: ',\I\:
T.XllS lll\' ..... .. \!l:U
nr"IUl,,-,,-1 llI\\\\l r\: ! .JP\U!Jd llI!lIp.U:.Id
,11 nfl .... l 'lll\':-{IU
T.\!I\'llI nrn:'iHl"-' t:Uq:IH j,1rl
U
\.lQ .
l:tmtl.l\
Y
1 lal t:1lI !.'\\\'1 "1:.},1 / \'J l" 1:...\"rnU1 lb
!U rJ!lU11l n U,1U !U!p.)r :'If
! .... lU II lU,1!)d\,'1 j\,1. lll,1rUl'){ 1.'t1-:1::U('1.
,""J I ! llI \''t.ll l .... 1:.\\' 1 ! ,1.,\ !lJ ,'f!-\p 1:: lll! .\\,:3l
l
J llI!U.:'Ip.:'l.\ ZI":.l \)J4\'P !
lli\' ltlll j !l' f! U,11,""J r .""J1.!I.""J .\ U\\'!'U!]\' _\!"?, llll'll,:'!IQ::l
i.: .... !hl ru llll'lU:- ,1 r!\p llI\' _\!h
l
lll llI!lI!"P'-l lU!lI:'!Yt).)lI T?!Jl
UK. tu\. \ \ !={ l{1l\.}-1l rpl"-ll \lJ '1. \(\.; !\ 'l II 'l'='lll
f..\\.'[ ...... !J!h
1
..:" ru l ! 1.1:rU . .. Z!
p...u\.-.J i.' ll rp("llltl H! 8. tl l"--' lll::p;t!"
r i[ l'r !J, ..... rlll II 'tu.'\ lN I nrqrz np.\ \'I" '94
l ..
1U
!Z"nr , ..... 'llL"' \ I \ l ,-:ll!!.;!!..'l.\ l::U
TlU! ...... '\,11:.' l::U PUl') II .. ! l:.InI"J("l
T u ....... Ft" t'. \n :' r,:uJ ... 1l(, j TlU! T.\.1?!-l){ l{!u.;!y'\' Il1J\."XI
!. \[!\.'U! !'l'u-r--
1
!':, n:, tl .. !bl..' l[l,1 fnIH ...... - '\.
li. UU\., .tl"'f. !-lJ ! !J ..
1
f! \ Z .. ""J r'-lZT:J c:-t,:'l !.\l'-: r41(xt r m::zT: :-t!-lJ
.. n ru \f\.1l1l r.tl l: \l'l r tl t1'-'-\\' II.'l
fl (' {l" '\. ntnU!l'r ...... , ....... r!Ul;Tll :' \"r ' ! r:I\'1. '!hl' U
... lj .... X1tU :.' 4.!Lrtr l'.\!h-'uI4!1lll:J.!
4!U.,:'E'" U!P ........ (l'\.i .; ! r l! .... lppf! .... ;::-;::- \"'
Ui..'-.illi\.''t
..:' (\,)1 .;rE'"v r r\Utb i{ .. l..Il <l!uq rI:.'"t' ;5 nr! \ .?Zt!l'P lU!fU r: z qBlU"P'--"'
... "!t ' \Q .... 'U! \\.' tl 4!tIr:ZJ.\ rtU! ll! qr
lllt5rut LUG\.X!lll 4! l"tt- IIp.?l \
...
.1' "U" U - 'J -- \' '': ..... ,"- l" u'nu" l UI Ul' I', l ' .., ' ' . .
4. -,"-.-- c' . c h 0 - . !!-lu n .... \rJJ.
"1 r ..; ' ... .., ... I C ' '''' It ' l' , .. .... ... 11 'Ir .... . .., -
\. ...., _ _ ...l. .,. '- .1. ,-!\.:.J._ .... \. 'lll ... l![r '{\"'1 t'\r l:' 3 [Ur rl! r 1l1,.', 1.
1
....
Ovdje su evidentirana 102 spomenika - 57 sanduka, 37 6 sljemenjaka
i 2 kri a; ukraena su 32 primjerka - 31 % to je iznad prosjeka.
j e nekropola s 28 27 sanduka i 6 sljemenjaka. Nekad je ovdje bilo
vie spomenika, a Truhelka j e 1895. objavio natpi s s j ednog od koji je u
medu vremenu nestao.
u je dimenzija, od kvalitetnog vapnenca,
paljivo klesana, u jednom u obliku tzv. dvostrukog groba. Od 61,
ukraena su 22 spomenika - 36% - to j e respektabilan postotak. Medu motivima
dominiraju povijena linij a s troli stima, zatim razne vrpce i okviri od
stili ziranih linija i geometrijskih likova, tu su i dva polumjeseca,
tit s stili zacij e rozete-kri evi, dok su neki oblici rozeta evidentirani jo
jedino u Boljunima djelo maj stora kojemu se pripi suje i autorstvo scene
s lavom i srnom. To da se takve i ivotinj ske fi gure u Boljunima
i Nekuku takoder pri pi u dok usporedba slova na Radi voja
u Opi ma sa slovima u natpi su Taraha iz Boljuna
otkriva da se bavio i izradom natpisa, tj . da su oba natpi sa nj egov rad.
i njegovim suradnicima pripisuje se autorstvo najljepe isklesanih i
bogato ukraenih nekropole u Opi ma datirane u xy. i XVI. st.
1960.a, 145.- 153.).
Vranjevo Selo
Niz nekropola gusto posij anih ovim zavrava u neposrednom
zaledu jadranske obale s nekropolama poput one u Vranjevu Selu kod Neuma uza
staru cestu - Dubrovnik, 22 km jugozapadno od je o
nekropoli s preostalih 145 (70 i 75 sanduka) rasporedenih
u dvije skupine, solidne obrade, od kojih su neki razbijeni i ugradeni u kolobrane
i ograde. Nekad j e, po mjetana. ovdje bilo barem dva puta vie
spomenika, a iva je i tradicij a o srednjovjekovnoj crkvi. Arheoloki artefakti
o rimskom naselju uz koje se nalazila i nekropola. Istraivanjima
datuma, nakon to su otkrivene jo 4 (sanduka) i 3 slj emenjaka. broj
na ovom lokalitetu popeo se na 152.
Medu ukrasnim moti vima javljaju se: polumj esec, rozeta. kri . ljiljan.
povijena loza s troli stim:l, ruka s scene lova na jelene i koute. scena
borbe s medvjedom. kolo i scene s konjima i koji dri sokola. scena sa
enom i konjanikom te s konjima i Bogati repertoar bordura i likovnih
moti va na dva ukraena sanduka dovodi se II vezu s j ednom od lokalnih klt'-
sarskih radioni ca. sc radovi odlikuju plitkim reij efolll izvedbama
duborezaca (Palameta. 2004 .. 136.- 137. l.
Srednjovj ekovna nekropola, j e prvotni zoog pustoenja It'kl)
zami sliti , podij elj ena j e na dva dijela, s tim da manja skupina od 30 uglavnol1l
spomenika, na neki izdvojena iz cjdinc, predstavlja porodil:'1ll1
nekropolu knezova prema Orbi niju pl)tomaka Tri sal1llUKa
koji j ezgro nekropol e zasluuju posebnu panju i mogu se naj starij im.
Iz natpi sa se zna da su pripadali Katarini (Katalini), sestri hosanskog hana
Stjepana II. Klltrlllllanil-a i supruzi i.upana Ni kok i7 Huma, . latim knezu
Viadisla\'tI, kdnom od dvojke Nikolinih iKata rininih .... ino\a IkneIlI PClru
Nikolil;u, Vladi .... lavoHHIl. Arheoloki iL' istr:t en groh kll t..':!a Petra
II kom osim slahih tragm'a ili srL:hrne ike II prL'djL'lu pojasa nijL' hilo
drllcih nalaza. Nad t!roholll jL' stajao stL'l: ak ohlika .... anduka i na natpi s II
tri CAse ki.i Peta'\'. Vladis la\'a si n"). Ispod natpisa
kompozicija s l1L'raldil'killl llH1ti vi lll;J - tilll\'i llla. l.asta\iclll1l i \H !tl\' im;J polu-
otvorenih krila - grh Nikolit..;a (GIa\a. II.)XI.) .. I -U. - I-t-L I -n.- 1.:;;0. t TL'llllika
izrade i ukraavanja pojedinih sh",;! lldajL' \'.i dtog klesara t VL'gll, 11.)61 ..
KnL' z Vladislav Niklllil:, neL;ak hllsans kllg hana StjL'pan:l II . Klltl'llJnanil:a.
zaj edno je s bratom Bogiom gosplldario dijL'lol1l Huma i Pllp{Wa polja . Nalpis
na njL' govolll steL:ku. datiran II prvu PlllllVil'u XlV. st. kada.iL' o\'aj dio prillHlrja
doao u sklop bos<lnskL' dr/.ave, olllogul;ava i datiranj e v('t..:eg dijL'la Il L'k rllpole II
drugu polovini istoga stolj el:a. Na drugom s<lndukuukraL'l1olll na svim slllhodnim
stranama se prikaz kola sastavljel10g od 5 mukih i S :I.enski h figura, dok
se na sij edel-clll sanduku raspoznajL' kolo od 1'2 figura, Illukal':l l'a porcdanih
odvojcno od I.CIW tako da najprij e dolazi 6 'I,cna. a onda 6 mukarac;! (Bcnac.
1953 .. 64.-69.: 197 1 .. 323.: Glava. 1%9 .. 1-16.).
Nevesinje
Najv('L:i hmj slL'l:a ka ll\ll:inL' Neves inje smjeten je u NL'vesinj sku11l
hako III polju dui.ille iri ne 7,::' knl. pulll ).e1l01ll uglavno11l Pr:l\'l'L'I1l
sjL'vt.'rozapad-jugoistnk izmedu planine Vek'l.a Ila zapadll, BllkuviL'e, Trllsilll' i
NekudillL' na jugu. Crvnja i Morina na istoku i Crne Gore na sjcveru. Sama ntx:ina
Nevesinj(, sa I 17 nl' kn)pllla i l'vilkntiranih 41 Ol) stc(:aka svrslava sc na prvo
mjesto po brojnosti ovih nadgrohnih spomcnika u Bosni i Hcrccgovini. O toml.'
govori j{) jedan pl)kal'.:l telj : dl)k II BiH na 1 U() km:! dlllazi I \ S
u Nevcsinju se I,\j hrnj penje dn 430 primjeraka. Nekrop()1e s manje ()d SO
zauzimaju X() % sv ih nckropola, od ukupnog hroja je s od 50
sp() menika. a medunjimnje 13 nekrop()la s prek() 100 primjeraka. Nekrop()la u
Krekovi ma sa 452 primjerka najbrojnija je II Bosni i Hel'l.'cgovini - Ila drugome
mjeslu iza nekrop()le k()d crkve sv. Spasa u Celini (Hrvaiska) k()ja hrnji 700
spomenika.
Izmedu 41 ol) primjemka su zastupljenc s -'9(#,. S:lndUl'i 56
c
i(" sljellll'-
njaci 4%. stupovi 0,1 (1'(1 i krievi O,X%, Najvie pa/.nj c prilikom klesanja majstnri
su posvetili najbrojnijim spomenicima, lj. sanducima, medu sc visoki
sanduci. bez postolja, to ovo donekle razlikuje od i Trebinja
gdje ima mnogo visokih sanduka s postoljem, u ga Kulinoviku i
Bosni.
Ukraen je 39 1 - 95%, to je prosj0k od
koji iznosi 7,8%. Od obliku ukruk nih je 5,7%. s>lndukll
10,9%, sljemcnjaka 14,6%, a kri 1.cva 65%. Najizruzitije su ukrucni sunduci -
daleko iznad prosjeka nil Bosne i Hercegovine koj i dosti e 6,8%, Fond
ukrasnih mot ivu na Nevesinjll relalivno je visok - z>lbilj ceno .le 78
raznih motivu koji se ponuvlj!\iu nei o m>lnj e od putu.
18J
. Zastupljeni s 21 vrstom poput povijene lozice strolistima, tordirane v
,:,rpce i vrpc.e odk?si h paralela ili od cik-cak crta, motiva arkada
bIljne stIlI zaCIje u VIdu lJIljana, dvostruke spi rale i grana, dekora!' .
. .. I" 8 Ivnl
mOlIvl Jav jaJU se 4 3 puta. Od motiva zapaeno mj esto imaju zvijezd
(same III s polumjesecom i kri em) i tit (obvezno
ponekad s rozetom, polumjesecom i siluetom kul e). Jedinstvenu pojavu
predstavlja komblOaclJ a polumjeseca, rozete I okloplj ene savij ene ruke.
Ukupno 56 puta u stili zacijama na Nevesinjajavlja se moti v
kria. Medu moti ve pribraj aju se polumjesec, motiv i tordiranog
krunog vijenca te motiv "vodenice", a znatno su manje pri sutni polujabuka,
koplje, luk sa strijelom, tap, nakovanj sa i
cijele stranice redovno paljivo klesane,
impresivno, zastupljene s 30 motiva ukupno 66 puta, fi guralne
predodbe ljudske i ivotinj ske fi gure. Najbrojnije medu
scenama su predodbe lova - je to lov na j elena - u se izvedbi,
posebno onih najuspjelijih ostvarenj a, prepoznaje potez maj stora i nje-
govi h suradnika. Scene kola, po sastavu to su muka, enska i mj eovita,
zastupljene su 8 puta s 2 primjera, najprije kolom od II mj eovitih fi gura
i enskim likom kao kolovodom te kolovodom koji jai na jelenu, prikazima
u Boljunima i Gornjem Hrasnu kod Stoca i Zaplaniku kod Trebinj a. I 5 scena
turnira djela su kvalitetnih maj stora. l edna medu njima koja prikazuj e po 2 vi teza
sa svake strane s konjima i kopljima razlikuje se od fonda predodbi srednjo-
vjekovne Bosne.
S obzi rom na ukupnu masu evidentiranih 7 otkrivenih natpi sa od
kojih j e stradala i ne moe se ne predstavlj a posebno velik broj , ali
su i kao takvi ipak pokazatelj kulture pismenosti ovog
Nevesinja locirani su pokraj putova, na ilirskim tumulima i
uzviicama, nedaleko od naselja i kamenol oma, su orijentirani po pravcu
zapad- istok, posvuda su svrstani u ni zove. Kao to je to u drugim
T ovdje su uz broj nekropola niknula kasnij a
(pravoslavna) i muslimanska groblj a. Na vie mj esta su grobOVI
pomijeani sa ponegdj e se temelji starih crkava, a na neki m
nekropolama nalaze se aktivne pravoslavne crkve. ..' .
Na pojedinim se nekropolama istaknutiji Jer su seljani
vjerovali da ih to potedj eti vremenskih nepogoda - leda, sue i ki e. ZannnlJl vo
je da se za birala siromana djevojka bez rodItelJa, kop
bi zauzvrat bi vala daJ"ivana ili .'
. . k' " fUJU od
po kvalitet i kl esarskih radova. nevesInJs') stecel van .
amorfnih primJ'eraka, preko povrnog kl esanja do sasvim lijepih ost varenj a. PO
. . " I Herce
obli cima i ukrasima i ovog podneblja preteno su vezani za Istocnt 'h
. . .' d" d I st Od dru"1
oQvinu ali II nekim segmentima pokaZUJU l vlastit u ln IVI ua no. . . e
b ' . ' h ' .. {' I'ziranih bilJaka.
oblasti najbli a im je Bosna s kOj om I vezu moti vI s I l . . ' .
o' b' su SleCCI
okolice Nevesinja po sVim svoJim oso mama
nekropole II Bi skupu kod Konji ca" ""," l' "
. . . V I"' vOJ ZI VO J
Spomeni ci Nevesinj a preteno pnpadaJu XlV. I X "sto Jecu. s," ""ekonl
vijek vj erojatno jo u X III. a gase se, po svemu sudecI, (lj
prvih decenija XVI. 1972.,97 .. 113.- 12 1.).
Popovo
Sredinji dil) Popova tl ul.cm smi slu predstavlja krako polje uzdu donjeg
toka rij eke T rcbi nji ce podesno za razvoj ratarstva. dok sc II smi slu ova
oblast na sj everu i jugu protee na s osohinama
pogodnog za stoke. Naj starije kultno sredi te popovske upe jc Zavala, istovre-
meno geograf .... ki centar Popova i prirodna spojni ca izmedu unutranjosti srednjo-
vj ekovnog Huma i Primorja. poznala po crkvi sv. Petra podi gnutoj II
XI.IXII. i po obli nj em pravos lavnoIllmanastiru s crkvom iz XVI.IXVII.
U Popovu polju roclcn je 1610. sv. Vasilijc, mitropolit i
ostroki. o sc i votu predaja kod tamonjih
pravoslavaca. Za razliku oci sredi nj e Bosne posijane gustom mreom ut vrda i
gracIova, na Popova nije dolo do formiranja gradskoga naselja,
a mali broj gradova j e i za ostale humske, pa i lrcbinj skc upe.
Kroz Popovo su od davnina prolazili putovi i ovuda j e u srednj em vij eku tekao
glavni promet izmedu Dubrovnika i Huma (P. 1983.,65. ,7 1. ,73. -74.;
1966., 15.- 16.). Ovdje su se od ranog srednjeg vijeka i sudarali
utj ecaji i pravos lavlja, al i i utj ecaj i, koj i su
Popova dovodili u razne okvire, da bi pod Tvrtkom
I. ono dospj elo unutar gran ica bosanske drave (Vego, 1959.a,
192. - 199.).
Duine oko 3 1 km, irine izmedu 0,3 i 3,5 km, povrine oko 50 km' ,
oblast Popova polja po svoj im prirodnim osobinama, hi storiji i kulturi , kao
spaja Hercegovine sa
primorja.
Na 88 nekropola ovog evidentirano je 1559 medu kojima
7 14 794 sanduka, Il slj emenjaka, 24 kri a i 16 stupova. Ovdj e su, kako
se vidi, najvi e kori teni osnovni oblici sanduka - 5 I %, odmah zatim dolaze
- 46%, sljemenjaka j e malo - I %, isto kao kri eva i stupova.
broj pogotovo onih masivnijih od kojihj e ukraena,
izuzetno je kvalitetne izrade, amorfnih gotovo i nema, to govori daje ovom osnovnom
obliku ovdje poklonjena dostojna panja.
Sanduci ovog su dimenzija, nekoliko primj e-
raka se gabaritima, dva su visoka i doseu 160 odnosno
178 cm, dok na nekim nekropolama ima i malih sanduka koji se pripi suju djeci.
Sljemenjaci su II pravilu kvalitetno iskl esani, ukraeni iJ,i
redovito su odvojenih postolja i predstavljaju pn mJerke ovdasnJlh
nekropola, pripadajU tzv. visokim sljemenjacima - jedan primjerak dostr e VISJJ1U
od 192 cm - i po svemu krase grobove najuglednijih lokalne leudalne
piramide. . . .' "'h
Krievi rasporedeni na 17 lokaliteta ukraellJ su I pOSJedUJU natpISe, lina I