Documentos de Académico
Documentos de Profesional
Documentos de Cultura
• Makedonija je u 4. veku pre nove ere bila planinski region u udaljenoj oblasti Grčke, koji je u
kulturnom pogledu zaostajao za drugim teritorijama. Grčka je u gradovima-državama Atini i Tebi
podizala civilizaciju učenih ljudi i bila je nadaleko poznata kao najnaprednija oblast u zapadnom
svetu. Makedonci su težili grčkoj kulturi i zapravo su se smatrali delom Grčke.
• Grčki gradovi su sa nipodaštavanjem gledali na zemlju sa kojom su se graničilina severu i smatrali su
je potpuno divljom i necivilizovanom. Razlog za to je bila razlika između makedonkog i grčkog stila
života. Makedonci su nosily odeću napravljenu od ovčije kože a njihov život je bio upućen na
pašnjake. Ni njihov politički sistem nije bio demokratski u onoj meri u kojoj je bio u Atini, budući das
u ovom zemljom upravljali kralj i aristokratija. Zato su se grci gnušali zamisli da svoju kulturu dele sa
Makedoncima.
• Jedan veoma ambiciozan kralj (Filip II) je uz pomoć svoje dobro obučene i ugledne vojske
osvojio mnoge grčke gradove, ali su odmah nakon njegovog ubistva na ovoj osvojenoj
teritoriji zavladali nemiri.
• Naime, Filip je u to vreme imao drugu ženu sa kojom je, kao svojom
zakonitom ženom, nameravao da podeli presto i protera Olimpiju. Kažu
da je Olimpija preuzela inicijativu i naručila Filipovo ubistvo. Po jednoj
drugoj teoriji spominje se učešće persijskog cara.
• Posle iznenadne smrti ovog moćnog čoveka koji je osvojio celu Grčku,
zemlja je ostala u haosu. Pohod na Malu Aziju koji je planirao Filip koji je
predstavljao početak „Osvetničkog rata“ (u Maloj Aziji je živelo dosta
uvaženih Grka koji su živeli pod prisilnom vladavinom Persije), je
odložen. Dok je Grčka tonula u haos, izbila je pobuna u Filip II Makedonski (382.- 336. p.n.e.)
Trakiji, u severnom delu Makedonije. Makedonski dvor je požurio i
sazvao sastanak kako bi se proglasio naslednik prestola.
Dvadesetogodišnji Aleksandar je tada proglašen za kralja.
GUŠENJE POBUNE
• Nakon očeve smrti, Aleksandar je bio nestrpljiv da pokaže da poseduje potrebne sposobnosti i da
zaslužuje krunu koju je nasledio.
• Bilo je onih koji su podržavali drugog princa i urotili se protiv Aleksandra. Uz pomoć plemića koji su
mu bili najbliži i vojske, Aleksandar je, jednog po jednog, eliminisao pripadnike opozicije. Posle
približno tri meseca uspeo je da uguši pobunu u Makedoniji a potom se usmerio ka Trakiji.
• Trakija je bila najsevernija regija u Makedoniji. Nakon što se Aleksandar uputio ka njoj, pobuna se
proširila na jug i izbila u najznačajnijim gardovima, uključujući i Atinu i Tebu, i ubrzo zahvatila celu
Grčku. Međutim, Aleksandar je brzo ugušio pobunu u Trakiji a zatim prešao na Tebu i primorao ovaj
grad na brzu predaju. Njegova kazna je bila surova, grad je uništen u potpunosti, a preživeli su prodati
kao roblje.
• Uvidevši ovakvo stanje stvari, gradovi su, počev od Atine, odmah prekinuli pobune, uz jasno izvinjenje
i preklinjanje za milost. Tako je Makedonija povratila status vodeće sile u Grčkoj.
ALEKSANDROVA OSVAJANJA
• Aleksandar je imao mnogo zarobljenika posle pobune grčkih gradova. Regrutovao ih je u makedonsku
vojsku i tako ojačao. Sledio je obustavljeni pohod na Malu Azijiu i borba protiv večitog neprijatelja,
Persije.
• 334. p.n.e. Aleksandar je napokon krenuo u pohod na Persiju. Upravu Makedonije poverio je jednon
od njegovih odanih generala Antipateru. Antipater je, da održi mir u Grčkoj, raspolagao vojskom od
13000 ljudi. Jačina vojske pod Aleksandrom je bila oko 30000 pešaka i 5000 konjanika. To je
uključivalo oko 15000 Makedonaca, 7000 vojnika iz grčkih gradova, a ostalo su bili plaćenici.
Drugi po rangu u Makedonskoj vojsci bio je iskusni vojskovođa Parmenion (400. p.n.e. – 330. p.n.e.).
Služio je Filipa i nakon njega Aleksandra. Vodio je levo krilo tokom najvećih bitki, kod Isa, Gaugamele i
Granika. Bio je sin plemića. U Aleksandrovoj vojsci bio je glavni posle Aleksandra i često se sa njim nije
slagao u strategiji. Bio je jedan od nekoliko generala koji su zaključivali mir sa Atinom 346. p.n.e. Posle
osvajanja predela današnjeg Avganistana, Parmenionov sin je bio uključen u zaveru protiv Aleksandra i
Aleksandar ga ubija. Iako sam nije bio uključen u zaveru, Aleksandar naređuje da ubiju Parmeniona jer ga
je smatrao opasnošću.
• Prvi sudar sa persijskom vojskom bila je bitka kod Granika 334. p.n.e. Makedonska falanga pokazala
se superiornom nad Persijancima i Aleksandar je ostvario potpunu pobedu. Zarobljenici su poslati u
Grčku svezani u lancima. Mnogi gradovi u Maloj Aziji otvorili su Aleksandru vrata i dočekali ga kao
spasitelja. Oni koji su pružali otpor bili su zauzeti silom i surovo kažnjeni. U osvojenim gradovima
Aleksandar je izbacivao tirane i uspostavljao demokratska uređenja.
• Darije III, persijski car, poražen je i u drugoj bici kod Isa 333. p.n.e. Bitka kod Isa bila je odlučna
Aleksandrova pobeda i označava početak kraja Persije. Po prvi put su Persijanci izgubili a da je Darije
vodio bitku. Posle bitke, Darije beži do Eufrata a Aleksandar zarobljava skoro celu njegovu porodicu.
U ovoj bici Aleksandar je imao 30.000 vojnika a Darije 100.000 vojnika. Pobedom u bici protiv daleko
brojnijeg neprijatelja Aleksandar se dokazao kao vojni genije.
Mozaik koji predstavlja bitku kod Isa. To je najpoznatiji prikaz Aleksandra Velikog. Rađen je u palati Fauna, u
Pompejima. Navodno je mozaik precrtan od slike starogrčkog slikara Apela._________________________________
• Odbivši sve Darijeve ponude za pregovore, vojni pohod se nastavio. Tako je 332. p.n.e. Aleksandar
bez otpora ušao u Egipat gde su ga slavili kao oslobodioca dok su mu egipatski sveštenici ukazali
„božanske počasti“. U Egiptu je osnovao grad Aleksandriju 331. p.n.e. Aleksandar je osnovao
nekoliko desetina gradova, većinomiz vojnih razloga. Mnogi od njih su se zvali Aleksandrija.
• Teško pristupačan i okružen morem grad Tir odbijao je da se preda. Opsada Tira predstavljala je
opsadu strateškog i važnoga grada na obali Fenikije od novembra 333. p.n.e. do avgusta 332. p.n.e.
Aleksandar je morao da zauzme Tir da bi mogao da krene u invaziju na Egipat. Bio je ljut zbog
izgubljenoga vremena, sredstava i ljudi tokom desetomesečne opsade, pa je nakon zauzimanja grada
30.000 stanovnika Tira pobio ili prodao u roblje.
• Aleksandar je porazio daleko brojniju vojsku u bici kod Gaugamele i zauzeo Persepolis 331. p.n.e. koji
je spalio kao osvetu za nekadašnje persijske paleže u Grčkoj. Procenjuje se da je Darijeva vojska
brojala oko 150 000 vojnika. Imali su i slonove dovedene iz Indije i trebalo je da pregaze liniju napada
neprijatelja. Osim toga, točkovi kočija su im bili opremljeni sečivima koja je trebalo da iskasape
neprijateljske snage. U to vreme su kočije imale dva točka i vukli su ih konji, tako da su na ravnom
terenu predstavljale ozbiljnu prepreku. Povrh svega, imali su i skitsku konjicu.
BITKA KOD GAUGAMELE
Početna formacija Darijeve i Aleksandrove vojske___________________ Aleksandrov odlučujući pokret i konačan napad_________________
• Kada je Darije hteo da se preda, ubio ga je njegov sluga Bes i proglasio se njegovim naslednikom kao
Artaksers IV. Besa su 329. p.n.e. uhvatili Makedonci i ubili ga. Time je Persija bila osvojena.
Aleksandar se proglasio naslednikom Persijskog carstva i Vavilon proglasio glavnim gradom svoje
Imperije.
• 327. p.n.e. Aleksandar je krenuo na novi vojni pohod, dalje na istok. Premda je ukupan broj ljudi
iznosio više od 100.000, to je uključivalo i žene, decu, zabavljače i dr., vojna sila je bila oko 40.000
vojnika. Istočne delove Persije osvojio je bez većeg otpora. Indijski vladar Por dočekao ga je kod reke
Hidasp sa velikom vojskom koja je uključivala i 200 ratnih slonova. Bitka na reci Hidsap 326. p.n.e.
bila je krvava. Slonovi su nabijali Makedonce kljovama dok su oni terali slonove bakljama. U pometnji
koja je nastala slonovi su gazili i jedni druge. Aleksandar je ipak pobedio i zarobio Pora kojeg je zatim
oslobodio i prepustio mu civilnu upravu zemlje.
Bitka na reci Hidsap______________________________________________________
• Koliko daleko je Aleksandar na istok dospeo, nije poznato. Kada je nameravao da krene dalje na istok
do kraja sveta, vojska je počela da pokazuje znake moguće pobune. Surova klima i tropske kiše
smanjile su vojni moral. Aleksandar je pristao na povratak u Vavilon. Prema legendi, kada su vojnici
odbili da ga slede i odbacili oružje, Aleksandar se zatvorio u svoj šator i počeo da plače.
• 323. p.n.e. Aleksandar je planirao vojni pohod na sever Afrike. Vojska je već bila spremna, ali je
Aleksandar iznenada umro.
ALEKSANDROVA SMRT
Aleksandar je imao omiljenog konja koji se zvao Bukefal. Prvi put ga je video kada je bio dete. Jedan trgovac je
kralju pokazivao crno punokrvno grčko ždrebe. Filip je pokušao da se popne na konja, ali konj je bio toliko divalj
da nije uspeo da se održi u sedlu. Zatim je Aleksandar pokušao, povukao je konju uzde i okrenuo ga ka suncu.
Konj se iznenadio i nije mogao da vidi više svoju senku, pa je Aleksandar uspeo da ga ukroti. Ovaj mladi pastuv je
postao Aleksandrov konj. Za Bukefala govore da je bio rođen iste godine kada i njegov gospodar. Aleksandar je
toliko voleo ovog konja da ga je ukrasio zlatnim rogom kako bi ličio na jednoroga. Konj je stradao podlegavši
povredama koje su mu nanete u bici protiv Pora. Aleksandaj je jednom gradu koji je izgradio na severu Indije
nadenuo njegovo ime.
• Dijadosi (naslednici) su bili generali Aleksandra Makedonkog koji su, nakon njegove smrti, međusobnim
ratovima podelili carstvo. Ti međusobni ratovi su početak helenističkog perioda kada su mnogi narodi
prihvatili grčku civilizaciju. Posle 40 godina ratova dijadosa formiraju se tri dinastije:
LEGENDARNI JUNAK
• Nakon Aleksandrove smrti, ljudi su ga se i dalje sećali. Folklor o njemu uglavnom sadrži
preuveličavanja i fantastične, neverovatne priče, ali je u davnim vremenima većina ljudi bila
sujeverna i verovala čak i u najneverovatnije stvari, tako da su ove legende dugo opstale.
• Aleksandar je bio uzor kasnijim osvajačima. Vođa Rimskog carstva Julije Cezar je čitao priče o njemu i
kažu da je u suzama pao na pod kada je pročitao scenu u kojoj se opisuje smrt njegovog učitelja.
Hanibal, general iz Kartagine, je proučavao njegove bitke, a strategije koje je primenjivao se i danas
smatraju veoma značajnim. Napoleon je dekorisao privatne odaje Aleksandrovim portretom, pa je
čak i Hitler u svojim govorima pominjao Aleksandrovo širenje na istok, poredeći Persijsko carstvo sa
Rusijom, a Nemačku sa Makedonijom.
• Kao što je Aleksandar žudeo za tim da nadmaši Ahileja, i drugi su goreli od želje da nadmaše njega.
Heroja rađa heroj, pa iz toga sledi da je predak svih heroja Aleksandar Veliki.
Freska iz 10. veka na kojoj je Aleksandar prikazan kako leti sa dva orla__________________________________
“Nebo ne može imati dva sunca niti zemlja dva gospodara.” – Aleksandar Veliki