Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Filozofski fakultet
Odsjek za povijest
Kolegij: Vjerovanja i obredi antičkog svijeta

Što o grčkoj religiji saznajemo od Hesioda?

Mentor: doc. dr. sc. Jasna Šimić

Student: Hrvoje Grgić-Đaković
 Osijek, studeni 2010.

Sadržaj

1. Uvod...........................................................................................................2
2. Hesiod..........................................................................................................3
2.1. Život Hesiodov.........................................................................................3
2.2. Poslovi i dani............................................................................................5
2.3. Postanak bogova.......................................................................................7
3. Zaključak...................................................................................................10
4. Popis literature...........................................................................................11

1
1. Uvod

Svijet antičke Grčke oduvijek pruža nepresušan izvor fascinacije, inspiracije i uzora od
antičkih vremena do danas. Čak se i grčka mitologija uspjela održati uz kršćanstvo i biti
jedna od najvećih motiva raznim umjetnicima. No, što je s onim što je s tom mitologijom
nerazdjeljivo povezano: grčkom religijom? Ona je marginalizirana i često
poistovjećivana s mitologijom, iako treba imati na umu da to dvoje nikako nije isto. Cilj
odog seminarskog rada biti će odrediti što o religiji antičkih Grka možemo saznati od
Hesioda, koji je nesumljivo jedan od najdragocjenijih izvora što se tiče ove teme. Kroz
ovaj rad bit će izneses pregled Hesiodova života i njegovih razlika spram drugog epskog
pjesnika stare Grčke, Homera, a zatim će biti riječ o njegova dva epa koja i dan danas
pružaju bitan uvid u svakodnevni život starih Grka, kao i u njihove ideje o stvaranju
svijeta i poretku samih bogova.

2
2. Hesiod

2.1. Život Hesiodov

Jedan od prva dva velika pjesnka antičke Grčke je Hesiod, za kojega se pretpostavlja da
je bio suvremenik Homerov, no to je ipak teško reći sa sigurnošću, budući da o Homeru
gotovo i nema sigurnih podataka. Pretpostavlja se da je Hesiod živio u drugoj polovici
osmog stoljeća prije Krista, a dijelom i u sedmom stoljeću prije Krista. Za razliku od
Homera, on je neke autobiografske podatke ipak ostavio u svojim djelima, tako da su
naša saznanja o njemu mnogo pouzdanija.1
Upravo zahvaljujući ovoj činjenici možemo reći da je upravo Hesiod ime prvoga
grčkoga, a time i europskoga pjesnika kojemu su poznati poznati biografski podatci.
Hesiodov otac živio je na zapadnoj obali Male Azije, u nekoć znamenitom gradiću Kimi.
No, ne postigavši mnogo usjeha u bavljenju prekomorskom trgovinom, seli se u selo
Askru podno planine Heliokona, u pokrajini Beotiji. Ovdje se prvi puta spominju i
Hesiod te njegov brat Pers. On i brat se nakon očeve smrti spore oko nasljedstva očeve
zemlje, a na sudu pobjeđuje njegov brat, koji je po riječima pjesnika podmitio sudce. No,
možda je upravo njegova svađa s bratom i nepravda koja mu je nanesena i glavni razlog
zbog kojeg nastaje prvi dio njegova djela Poslovi i dani, prema kojemu se Hesiod smatra
začetnikom didaktičke poezije u starih Grka. 2
S Hesiodom također počinje prijelaz s epske na lirsku poeziju. Postoji predaja da je na
natjecanju pjesnika(koje i sam Hesiod spominje u svome djelu) u Halkidi na Eubeji u čast
kralja Amfidamasa sudjelovao i sam Homer, koji je i trebao pobijediti na natjecanju, ali
je Panid, sudac na igrama odlučio da pobjeda treba ići onome koji veliča zemljoradnju i
mirna zanimanja, a ne onome koji slavi rat i ubojstva. Vrlo je vjerojatno da je ovaj
događaj neistinit(iako Hesiod je u stvarnosti pobijedio na spomenutom natjecanju nije

1
Skupina autora; Povijest 2: Egipat i antička Grčka, Europapress holding, Zagreb 2007., str. 286.
2
Hesiod; Poslovi i dani, Postanak bogova, Homerove himne, Demetra, Zagreb 2005., str. 5.

3
vjerojatno da je i Homer bio prisutan), no ova priča zapravo izvrsno ilustrira glavnu
razliku između Hesioda i Homera. I dok Homer gleda na svijet očima aristokrata i heroja,
Hesiodova ideologija je ideologija čovjeka koji teškom borbom zarađuje ono što mu je za
život potrebno. Dok su Homerovi junaci optimistični i slavni, te s radošću gledaju na
svijet, u Poslovima i danima čovjek je uvrijeđen od sudbine i pesimističan. Hesiod nije
ljubimac muza i željni gost kraljeva, kakvim sebe prikazuje Homer, već čovjek koji radi
na polju i napaja stoku, organski povezan sa samom zemljom. Hesiod je groz prizmu
vlastita tužna života i svoga životnog jada izvlačio zaključke koje je kroz svoja djela
podjelio sa svima nama.3
Za samo vrijeme nastanka Hesiodovih djela uzima se otprilike isto vrijeme kao i Odiseja,
koja je nastala nakon Ilijade. Prema Tukididu, Hesiod je bio ubijen od strane prijatelja
koji su vjerovali da im je obeščastio sestru, i to u blizini svetištu Zeusa nemejskog u
Oinoji lokridskoj, a jedna druga predaja tvrdi da je njegov pepel bio pohranjen u kamen u
Orhomenu. Čak i nakon njegove smrti njegov utjecaj na stanovnike tog dijela Grčke bio
je toliki da su o njemu nastajale brojne legende. Jenda od vjerojatno najpoznatijih i
najzanimljivijih legendi je ona koja govori o tome da je u Orhomenu izbila kuga, koja je
spriječena nakon što su građani zbog savjeta delfskog proročišta iznjeli Hesiodov pepel iz
grobnice i odnijeli u grad. Iako ovakve legende nemogu biti uzimane kao istinite, one
nam služe kao dorba ilustracija Hesiodove popularnosti i utjecaja na svijet antičke
Grčke.45

3
P.S. Kohan; Istorija stare Grčke književnosti, Izdavačko preduzeće Veselin Masleša, Satajevo 1959., str.
64. – 68.
4
Isto, 68. -69.
5
Skupina autora; Povijest 2: Egipat i antička Grčka, str. 286. – 287.

4
2.2. Poslovi i dani

Poslovi i dani prvi su od dva Hesiodova djela koje ćemo proučavati u sklopu ovog
seminara. Autobiografski podatci o Hesiodovu nastupu na natjecanju poznati su nam
upravo iz ovoga djela. Ep Poslovi i dani broji 828 stihova heksametra, a moguće ga je
podijeliti na nekoliko dijelova.6
U prvom dijelu riječ je o zazivu muzama iz Pijerije. Zatim se obraća svome bratu i
sucima koji su ga oštetili u sporu. No, da bi te njegove etičke opomene bile dojmljivij, on
se koristi dvama mitovima: mitu o dvije Eride(jedna loša koja uzrokuje svađe i jedna
dobra koja je uzrok plemenitom takmičenju), te mitu o Prometeju i Pandori. Već u prvom
zazivu muza pjesnik govori o slavi i moći Zeusa, vrhovnom božanstvu svih Grka7,

„po kom su ljudi i neslavni ali i slavni

Znani ili neznani pak- po volji velikoga Zeusa
....
Zeus, gromovnik višnji, koj' nastava najviše dvore“8

Već iz ovog prvog zaziva i spomena vidi se način na koji Hesiod govori o religiji starih
Grka. Naime, njegova djela nisu primarno religiozna, ali su (više ili manje) suptilno
prožeta religioznim značenjem ukoliko se pažljivije iščitavaju. Tako iz zaziva muzama
vidimo da pjesnik ne govori o sebi kao autoru, već o tome da muze kroz njega govore.
Ovakav način gledanja na vlastiti rad pisutan je u svih starih Grka, koji smatraju da su za
njihova najveća djela dijelom zaslužnii i bogovi, a ne oni sami.
Iz mita o Pandori može se isčitati jedan bitan podatak o porijeklu zla: zlo i nevolje nisu
stvoreni od strane ljudi, već su bogovi predvođeni Zeusom uzrok loših stvari, koje su
sastavni i neizostavni dio svakog ljudskog života. Iščitavanjem priče o zlatnom,
srebrnom, brončanom, herojskom i željeznom pokoljenju ljudi javlja se lik Aresa, gdje se

6
Hesiod; Poslovi i dani, Postanak bogova, Homerove himne, str. 5.
7
Isto, sr. 5. -6.
8
Isto, str. 11.

5
njegovim djelima pripisuju nasilje i rat – tj. može se isčitati pouzdan podatak o Aresu kao
božanstvu rata. 9
Tokom prvog, etičkog dijela epa Poslovi i dani Hesiod ne spominje direktno ono što bi se
moglo nazvati religijom, no daje se naslutiti da govori o Demetri kao boginji koja žitnicu
ispunjava žitom10(što bez sumnje znači da je za njega Demetra božanstvo vezano uz
zemlju i plodan urod), zatim kod opisa žrtvovanja možemo vidjeti da je običaj bio da se
najbolje komade mesa obložene salom prinosi kao žrtveni dar bogovima11.
Iza ovog prvog etičkoga dijela slijede savjeti o poljodjeljstvu, plovidbi, ženidbi, a djelo
završava težačkim kalendarom, u kojem se spominje koji dani su nesretni, a koji su stetni
za obavljanje pojedinih poslova.12
Iako Poslovi i dani misu religiozni ep, cijelo je djelo protkano religioznošću, kao što je to
uostalom i bio život starih Grka. Tako se u djelu ne osjeća povjerenje prema zakonu i
vlastima, već se pjesnik prijeteći nepoštenima poziva na Zeusa. Jer, nepravda može proći
nekažnjena kod ljudi, no Zeus vidi sve i upravo je strah od Zeusa ono što treba čovjeka
natjerati da se suzdržava od zla i nanošenja nepravde, ali se isto tako i sam treba pobrinuti
da se nepravda ne nanese njemu, budući da zakon to neće učiniti. 13
Od ostalih božanstava spominje u ovom epu Hesiod Afroditu, uz koju veže djela tjelesne
ljubavi14, Posejdona kao božanstvo mora spominje kod dijela koji govori o plovidbi,
zatim ponovno spominje Demetru i Dionisa, iako samo djelo ne naznačuje Dionizovu
ulogu u samom panteonu i religiji. 15

9
P.S. Kohan; Istorija stare Grčke književnosti, str. 68. – 72.
10
Hesiod; Poslovi i dani, Postanak bogova, Homerove himne, str. 33.
11
Isto, str. 37.
12
Isto, str. 6. -7.
13
P. S. Kohan, Istorija stare Grčke književnosti, str. 73. – 74.
14
Hesiod; Poslovi i dani, Postanak bogova, Homerove himne, str. 49.
15
Isto, str. 55. - 73

6
2.3. Postanak bogova

Postanak bogova ili Teogonija drugi j od dva velika Hesiodova epa. Riječ je o
najstarijem genealoškom epu o postanku svijeta i bogova. Teogonija je kao svoj cilj imala
skupljanje raznih predavanja o bogovima, u svrhu davanja kompletnog povezanog
sistema grčke mitologije. Na taj je način Hesiod svojim sunarodnjacima ostavio duhovnu
baštinu kojoj je i on sam pridavao golem značaj, i koji mu je osobno bio od velike
pomoći tokom nevolja i teških razdoblja kroz koja je prolazio. Teogonija je za kasnije
naraštaje postala nepogrješiv izvor iz kojega su crpljeni podatci o bogovima i postanku
svijeta, a to da je Hesiodov rad uživao golem utjecaj vidi se i u tome da njegov ep
spominju i Tukidid, pa čak i Platon.16
Osim što je i prvi, Posnanak svijeta je i najznamenitiji genealoški ep starih Grka.
Sačuvano je u cijelosti, iako ni ono samo nije bilo pošteđeno kasnijih dodataka, za koje se
danas manje ili više može tvrditi da su poznati i posebno označeni u većini aktualnih
prijevoda djela. Sam ep broji nešto više od tisuću stihova, a tematski je podijeljen u više
dijelova. Prvi dio epa zaziv je muzama i pjevanje himne njima, posebice Kaliopi,
zaštitnici epskog pjesništva. 17
Nakon zaziva muza slijedi prikaz nastajanja kozmosa: u početku je Kaos(koji se u ovom
smislu uzima isključivo kao svemir), zatim se javljaju Zemlja i Eros, iz Kaosa nastaju
Tama i Noć, a sjedinjavanjem njih i njihove suprotnosti: Svjetlost i Dan. Iz Geje nastaju
Nebo(Uran), Planine i More, te počinje intenzivni ciklus stvaranja, od kojeg će ipak
najviše biti onog koje proizlazi iz Neba i Zemlje. Prikaz ove genealogije odvraća u
velikoj pozornosti proces stvaranja kozmosa na sam ustroj istog. No, i sam poredak ima
svoje porijeklo u ovom nizu stvaranja, budući da dijelovi kozmosa stvaraju poredak
međusobnim sparivanjem i stvaranjem.18
Slijedi prikaz prve generacije bogova, koji u Hesiodovo vrijeme više nemaju utjecaj. Jesu
li oni uopće bili slavljeni od strane predaka Grka iz antike vrlo je upitno. Mogouće je da
oni sami služe kao metaforički instrument kojim se pokazuje cikličnost i promjena u
svijetu Grka, a moguće je da je riječ o pradavnim božanstvima, istjeranim ili asimiliranim
16
P. S. Kohan; Istorija stare Grčke književnosti, str. 76. – 77.
17
Hesiod; Poslovi i dani, Postanak bogova, Homerove himne, str. 81.
18
Skupina autora; Povijest 2: Egipat i antička Grčka, str. 321.

7
u nama aktualna grčka božanstva. Također je moguće da se praćenjem genealogije
današnjih bogova može više naslutiti o utjecaju i moćima pojedinih bića ili bogova, no to
nije potvrđeno u znanstvenoj zajednici i nije uvijek slučaj. Također, u ovom uvodnom
dijelu o starim bogovima nabrajaju se u sklopu jednoga od dva tzv. kataloga brojna niža
božanstva mora kao što su nimfe Nereide(koje su potekle od Nereja) i Okeanide(one koje
su potekle od Okeana). U ovom dijelu teogonija još nije u potpunosti odvojena od
kozmogonije, a do prave historijske teogonije dolazi od 453. strofe pa nadalje.19
U dijelu kada počinje čista teogonija već se po opisu samih bogova daje naslutiti o sfer
utjecaja koji pojedina božanstva imaju. Tako se npr. Posejdon, koji je najpoznatiji kao
božanstvo mora, spominje na više mjesta i kao Zemljotresac, što bi značilo da se u sferi
njegova utjecaja nalati i moć izazivanja potresa20. Prava teogonija počinje opisom rođenja
Zeusove braće i sestara, Hestije, Demetre, Here i Hada, te Kronovim proždiranjem njih
zbog straha od svrgavanja, te Gejinim spašavanjem Zeusa i njegovim lukavstvom kojim
je oslobodio bogove i titane od Krona. Već ovdje se na kraju spominje Zeus kao gospodar
svega, koji dijeli moć preostalim bogovima i kroji sudbinu poraženim titanima. U
teogoniji se ponovno spominju mitovi o Prometeju i o Pandori, što je samo još jedan
podsjetnik na to da je Hesiod zapravo imao vrlo nisko mišljenje o ženama, koje se daje
isčitati i iz njegovih savjeta o braku iz prethodnog epa.21
U ranijem dijelu se spominje da je jedna od titana zadržala svoje božanske oblasti, a to je
Hekata, koja osim što je bila zaštitnica imovine dobija i dio oblasti svakog drugog boga:
„Počasti Kronid Zeus podariv joj razne darove
On joj dodijeli čast na zemlji i neplodnom moru
Njoj je pala u dio i čast na zvjezdanom nebu,
Pa je besmrtni bozi od sviju najviše štuju.
...Jer i sada kad tko od ljudi što hode po zemlji
Prinoseć lijepe žrtve po obredu milosti moli
Hekatu zaziva on.
...Jer koliko ih god se od Geje i Urana rodi,
Svatko prepusti njojzi po dio primljenih časti.“22
19
Hesiod; Poslovi i dani, Postanak bogova, Homerove himne, str. 81.
20
Isto, str 117.
21
Isto, str. 118. – 123.
22
Isto, str. 115.

8
Nakon Zeusove pobijede on opisujerođenje pojedinih bogova koji su sada aktualni, i neke
odnose među njima. Tako se iz pjesme može isčitati o sferi utjecaja mnogih danas
poznatih božanstava. Tako npr. zakoni bivaju utjelovljeni u Horama(Eunomija- dobro
upravljanje, Dika- pravda i Irena- mir), zatim Moire(Lahesu, Klotu i Atropu),
Gracije(Agleja, Eufrosina, Talija), Muze itd. Iz svega se vidi da su antički Grci kao
iznimno religiozan narod, ali i kao istinski politeistički narod imali božansku ili dijelom
božansku personifikaciju za sve prirodne sile, ali i ideale kao što su pravednost, čast,
hrabrost, pa čak i za umijeća kao što su kovanje, rat, itd.23

3. Zaključak

23
Skupina autora; Povijest 2: Egipat i antička Grčka, str. 321. – 322.

9
Hesiod je kao stvaralac iznimno drugačiji od Homera. Mada su obojica pisci epova,
Homerovi su epovi uzvišeni i optimistični, o junacima i sretnim završetcima. Hesiod je
kao čovjek vezan uz zemlju i mukotrpan rad, on u svojoj osobi proživljava sve ono dobro
i loše št proživljava obični čovjek stare Grčke. Njegov pogled „odozdo“ daje nam
značajan uvid u život onog vremena. Religioznost i vjera u bogove bili su sastavni dio
onog vremena. Čovjek se ne pita postoje li bogovi, kada je svima jasno da su oni tu i da u
određenom dijelu upravljaju našim životom. Nastojeći udobrovoljiti njima pomažemo
sebi. Hesiodova djela bitan su izvor za proučavanje mitologije starih Grka, ali iz njih se
daju isčitati i neki religijski običaji, dani koji su sveti pojedinim božanstvima, te utjecaj i
položaj bogova, kako onih svima danas poznatih, tako i onima koji su možda manje
poznati. Značaj Hesiodovih djela prilikom proučavanja ovakvih tema bio je poznat od
kada su se te teme počele proučavati, a ni danas nije ništa manji.

4. Popis literature

10
1. Hesiod; Poslovi i dani, Postanak bogova, Homerove himne; Demetra,
Zagreb 2005.
2. Kohan P.S.; Istorija stare Grčke književnosti; Izdavačko preduzeće
Velesil Masleša, Sarajevo 1959.
3. Skupina autora; Povijest 2: Egipat i antička Grčka; Europapress
holding d.o.o, Zagreb 2007.

11