BIBLIOTEKA ,MODERNA” ‘Dion Blofeld
Urednik
IGOR MARKOViC put
DO BESMRINOSTI
| Preveo
Zoran Pavlovié
MODERNA / BEOGRADNaslov originala :
The Road to Immortal
John Blofeld
Iglava
BEZIMENO
(Tao injegovo detovanje)
nlz Tao-a mirijade pojava i bica dobijaju svoj ablik,
posto su prividnu izdvojenost postigli wzajamnim dejstvorn
jina i janga.*
‘Ovakvo shvatanje postojanja kao beskrajnog i bezvre-
menog okeana besprekorne tistole na kojem, kroz. uwzajamino
delovanje tame i svetlosti, mirijade obmana titraju poput
oblaka Sto se neprestano menjaju ili krecu kao neumorni
talasi vode, toliko je staro da niko ne moze znati kada
javilo. Verovatno starije i od onog Sto se sa pravom moze
nazvati taoizmom, bilo j¢ to verovanje koje Kinezi nikada
nisu dovodili u pitanje, ma koju veru da su ispovedali. Srod
no sa drevnom narodnom religijom davnog doba, ono je
postalosamo jezgro taoisti¢kog uenja, prihvaceno kao in
nica od konfutijanaca, a zatim bilo utkano i u budizam kada
jon stigao sa zapadnih granica.
U celoj istotnoj Aziji pojam Najviseg Bia, sustinski xa
zapadne religije, zamenjen je pojmom,Najviseg stanja biea
jednim bezlicnim saviSensivom iz kojeg potigv sve pojave,
ukljuujuci tu i Zoveka, izdvojene jedino obmanom. Premdst
se veraje da bogovi postoje, ne pridaje im se najvisi znataj; i
onisu, kao demoni, Zivotinje, ribe ili bilo koja vrsta stvoreny;
tek zasebna vista biéa évrsto, kao i Covek, vezanih neumolji
vim zakonima prolaznosti. T pored toga, ako se duhovna
te7nja prema Najvikem uzme kao merilo, onda taoizam medu
5religijama stoji veoma visoko. Pravi taoisticki adepti, ravno-
dusni prema mnogobrojnim bozanstvima nasledenim iz po-
pularne narodne religije, nimalo nisu bili ravnodusni prema
samoj bozanstvenosti; negovanjem Puta oni su teZili da po-
stanu mnogo vise nego Sto su bogovi. Pitam se jesu li hri8can-
ski misionari, kada su sa ovim Ijudima govorili o bogu, shva-
tali da su sa podjednakim uspehom mogli da raspravijaju 0
‘nekoj ptici, Juhu ili okolnom pejsatu, stvarima nimalo bezna-
ajnim, ali koje se slabo tigu oveka.
Taoisticki pojam Najviseg jeste ono vrhovno, u éemu se
meSaju najdublja filozofija, spiritualna te¢nja, poezija o pri
rodi i posmatranje svakog bi¢a i pojave kao svetinje. Ovakvo
shvatanje je toliko tude judeo-hri8canskoj tradiciji da zahte-
va objagnjenie, tim pre Sio ono predstavija temelj celokupnog
taoisti¢kog uécnja, i onog popularnog i onog najdublj
Namera ove knjige je pre da bude taka" nego ,teSka', jer
tefina i taoizam ne idu zajedno; zato joj je potreban uvod,
Sada, bez odlaganja, uzjaSimo zmaja — za to uvek postoji
neodoljivi unutarnji poziv — sakupimo stvari za putovanje
dalje od Sunca i Meseca i vinimo se pravo u sree beskraja.
Tao
Tao je nesaznatji, bezmeran, vetan, Kao neizdiferen
cirana praznina, gist duh, on je majka kosmosa; kao ne-pra-
znina, to je sadréatelj i odrZavalac i, u tzvesnom smistu,susti-
na mirijade pojava koja sve prozima. Kao svtha postojanja to
je Put neba, zemije i Coveka. Ne-biée, on je izvor biéa. On je
nesvestan delovanja, nema cilja, ne traai nagrade ni hale, a
ipaksvestvari dovodi do savrsensiva, Poput vode, on blagoscu
osvaja svoj pravac. Poput duboke uvale, on je vi8e senovit
rncgo blstav. Kao Sto je utio Lao Ce, uvek je najbolje prepus-
titi sari Tao-u ostavljajuéi im da idu svojim prirodnim
tokom bez naseg uplitanja, On kaze: ,1 najslabija stvar na
rncbu i zemji savladuje najjacu; dotaze¢i niotkuda Tao ulazi
tamo gde nema naprsline. Ovako ja shvatam vrednost ne-de-
lovanja. Malo je onih koji poznaju vrednost ovog ucenja bez,
re¢iine-delovanja."
6
Lao Ce nam veli da je , Tao" samo pogodan izraz 7a ono
Sto bi najbolje bilo zvati Bezimeno. Nita se ne moze re¢i o
‘njemu, a da se ne okrnji njegova punoéa. Kazati da to postoji
‘nati iskljuciti iz njega ono Sto ne postoji, ako je praznina
prava priroda Tao-a. Kazati da to ne postoji znadiiskljuciti
eclokupnost prozetu Tao-om. Odbacimo dualisti¢ke katego-
rije. Regi ogranigavaju. Tao je bezgrani¢an. On je Taj Hsu
(Velika Praznina), slobodan od svojstava, samo-nastao,
neuobliten, nepojamno velik, pa ipak u celosti prisutan i u
si¢usnoj semenki. On je Taj Ci (Prauzrok, Glavna Pobuda
Kosmosa). On je i Taj I (Veliki Izmenitel}), jer njegove
promene i moguénosti nikada ne prestaju. Viden ¢ovekovim
ogranigenim videnjem, on je takode i Tjen (Nebo), ior
‘viadavine i poretka, On je i Majka Neba i Zemilje, bez cije
brane niSta ne bi moglo da postoji.
‘Ova koncepeija Gini Tao mnogo vecim od Boga, posto
teolozi smatraju da je Bog zauvek razdvojen od stvorenja koja
je stvorio. fako tezi da Zivi u Bozjem prisustvu, hriscanin ne
sanja da svako sivorenje moze bili jedno sa Bogom. Zato je
Bog manje od beskonatnog, jer izuzima sto nije Bog. Za
taoiste nista nije izdvojeno iz Tao-a. Lao Ce ga je nazvao i
‘Tajnom nad tajnama.
U Tao Te Djingu* nalazimo: ,Univerzum ima prau-
zrok koji se moze nazvati Majka. Upoznaj tu Majku da bi
‘mogao da pojmis njeno Dete; upoznaj Dete da bi mogao da
‘pojmis Majku." Drugim retima, svet oblika ne moze se razu-
meti dok se ne shvati praznina, niti je mogu¢e proniknuti u
prazninu bez razumevanja sveta oblika. Ovo dvojesu aspekti
Jednog. :
U ,Tao Te Djingu* stojii ovo: ,Ja ne znam njegovo ime,
te ga nazivam Tao, Ako tradite da ga opi8em, mogu re¢i da je
‘ogroman, delatan, da se kreée po velikim krugovima
Stavilo je njegovo ime pre rodenja univerzuma. ,Biéc" je
njegovo ime kao Majke mirijade pojava, Zbog toga ako po-
kuSavas da shvati8 njegovu tajnu, vidi8 ga kao prazninu bez
kkraja; ako pokuSavaS da shvati8 ono Sto sadrdi, vidi da je to
sustina svega."Takay je, dakle, pojam Najvieg koji su taoisti naslediti
iz pradavnih vremena.
Jini Jang
Iz ideja koje pripadaju ,Knjizi Promene* Gini se mogu-
ion da je stolecima pre pojave Lao Cea bilo jasno da Tao
deluje putem uzajamnog dejstva jina i janga, jodnog negativ-
‘nog, pasivnog, Zenskog; drugog pozitiviog, aktivnog, mu-
skog. Tamo gitamo: , Tao je rodio Jedno, Jedno Dvoje, Dvoje
Troje; Troje je dalo Zivot svim bicima kofa nose jin iobgrtjuju
Jang stvarajuci harmoniju." Ovo, moda, znati da je Tao,
darujuci mogucnost rodenja svim oblicima, stvorio jedno; da
aktivni princip Jednog, jin ijang, jesu Dvoje; da su to Dvoje
stvorili tri blaga", Troje; ada je iz njin nastalo sve Sto postoji
‘wuniverzumu. Posto je sve proveto sveukupnos¢u Jednog na
najviSoj ravni nema ni ,ti* ni ja“ nith ,ovog" niti ,onog', dak,
Uravni relativne istine postoje bezbrojni i naizgled izdvojeni
oblici. Ovo Jedno moze uporedo da bude jedan i puno vidova
wodnosu na ravni misjenja, najviSu i relativnu,
U ovoj knjizio taoizmu biée najvise navoda iz Lao Cea,
neato Sto su tonjegove ideje, vee Sto do danas nije sacuvano
nijedno ranije delo koje ih izlate, premda postoji obilje po-
dataka koji dokazuju da jedoktrina jna jjanga mnogo starija,
‘Na njojse temelji, Knjiga Promene* napisana stolecima pre
Lao Cea, Docnije, kada se ova doktrinadalje razijata, paste
su filozofske Skole koje su smatrale da kriti¢ko prougavanje
Jina i janga u procesima, supstancama i objektivnim prome:
nama stvara takav uvid u delovanje prirode da se moZe pred:
videti razvoj dogadaja sa istom lakogom kao, recimo, duzine
1oGi i dana ili kruzenje godisnjih doba. Otuda sveprisutnost
jina ijanga u kineskoj umetnosti; on, u mnogome, nije speci-
fitan za taoizam, ali Ge ostati njegov osobiti simbol, kao sto
Je 10 bast w hei8anstvu ili svastika w budizmu. Svaki od ova
va principa uvek se predstavlja tako kao da sadrZi i svoju
sopstvenu suprotnost, jer se veruje da sc u svakidagnjim
uslovima dist jin i jang ne mogu na¢i izuzev u kosmi¢kom
obliku 0 kojem ¢e jot biti reti. Ponckad se za fist jang kaze
8
da pripada nebu, a Gisti jin zemlji; ovo dvoje, praznina i
‘ne-praznina prozimaju se medusobno na vrlo zamrsen natin.
Kratno menjanje
Tao u svom iadiferenciranom ne-prazniom vidu opaza
se kao beskrajni tok u kojem sesve pojave neumitno menjaju
iz Casa u Cas, Te promenc vise se, ipak, po utvrdenim krugo-
vima pri Zemu se glavne erte svake pojave beskrajno ponav-
Ijaju, Otuda opalo jesenje lisce nikada ne stvara iste primerke
na zemiji, dok dolazak i odlazak same jeseni varira jedino u
okviru uskih granica. Takvi krugovi kao Sto su smenjivanje
dana i not i goui8njih doba su predvidljivi. Taoisti¢ki adept
uve se kontemplaciji i istrazivanju raznih nizova promenc;
Kontemplacija rada spokoj koji se javija kada sc uvidi da
gubitak, starenje i smrt nisu manje bitni u odnosu na celinu
nego S10 su to dobitak, rascenje i Pivot; itrazivanje omogu-
éxjeda se do izvesnit granica peedvidi ono to ée se neminov.
no dogoditi. Drevna Knjiga Promene", koju podjednako
waZavaju 1 taoisli i Konfutijanci, priznaje se i danas kao
nepogretiviizvor proricanja, nastala je iz opazanja zakona w
krulenju pritode i njihovog tumacenja jezikom uzajamnog
delovanja jina i janga
Vu Hsing (Pet delamosii il ,Petelemenaia")
Poslednjedve teze obuhvataju silazak sa uzvigenih vrho-
va distog Tao-a nazad ks zemaljskim oblastima, Sjahavsi sa
svog bojnog zmaja, mozemo iznova otkriti da nam je atmos-
fera smrinika laksa za disanje. Doktrina Vu Hsing, verovatno
ne toliko stara kao ona o jinu i jangu, na Zapadu je poznata
Kio ,nauka o pet clemenala%, bez sumnje zhog prividne
slignosti sa verovanjem slatih Grka da je sve u kosmosu
moguée svesti na pet clemenata. Pet hsinga, medutim, nisu
{oliko clementi koliko delatnosti, Sto je pravo znacenje ideo.
‘rama hsing, Mudraci koji su stvorili ovu nauku raspoznavali
Su pet glavnih fipova pritodnih procesa ije medusobno de-
Tovanje ima fzvesne srodnosti sa uajamnim dejstvom drveta,
vatre, zemlje, metala i vode, s tim Sto je ta srodnost vise
9alegorijska nego stvarna. Oni su znali da delovanje prirode
zavisi od tanane ravnoteze medu procesima koji mogu da
podstaknu, pomognu ili zaustave jedan drugog, ve¢ prema
relativno snazi svakog od njih u datim prilikama. Posvetivs
mnogo vremena posmatranju prirode, oni su zapazali ove
katkada protivretne site na delu i naueili da predvide ishode
takvih sukoba, ili €ak da upravljaju njihovim posledicama u
niekim manjim slutajevima. Viadanje naukom vu hsing upu-