Kako smo preživjeli?

Uključi zvuk !
Ako si bio/la dijete za vrijeme
70, 80-tih
( kao ja…)...

Kako si preživio/la ??? !!!!!!!!!!!

 Djeca su se vozila u autu
bez sigurnosnih pojasa i airbag-ova.
Putovati na zadnjem sjedalu bila je
simpatična šetnja.
Prava zabava.
Još se sjećam...
Naše zipke bile su obojane sjajnim
bojama na bazi olova !
Nisu postojali sigurnosni čepovi na
bočicama lijekova, niti brave na
ladicama ili vratima...
Kad smo vozili bicikle, nismo imali
ni kacigu, niti štitnike za laktove i
koljena.
Pila se voda iz špine u vrtu ili gdje bi
je našli, sve dok više ne bi bili žedni.
Nisu postojale boce s vodom za piće.
 Satima smo izrađivali aute i kariće od
kutija, daski i cijevi, a oni sretniji koji su
imali prijatelja s biciklom, uhvatili bi se
odzada da ih vuče na vrh uzbrdice… ,
gdje bi se sjetili da nemaju kočnice!!!
 Nakon nekoliko padova našli bi rješenje
problema, ... Zaustavljali bi se udarom u
stablo ili zemlju. Eh da! U to vrijeme nije
bilo puno prometa
Izlazilo se van igrati pod jedinim
uvjetom – vratiti se na ručak ili
večeru...
ili kada padne mrak.
Išli smo u školu samo ujutro ili samo
popodne, tj. u jednoj smjeni i vraćali
se kući na ručak ili večeru usput
kušajući svo voće koje bi našli uz
put...
Nismo imali mobitele... Tako nitko
nije mogao znati gdje smo !!!
!!! Nezamislivo !!!
Padali smo, ranjavali se,
lomili kosti, gubili zube,
ali nikad nije bilo tužbi
za ove incidente.
Nitko nije bio kriv...
Samo mi.
 Jelo se sve: kolači, kruh,
čokolada, sladoled.
Pili smo zašećerene sokove ali nismo
imali problema s težinom, jer smo
provodili dane trčeći i igrajući se..
Jedna Coca Cola dijelila se na četiri
(kad bi je mogli kupiti i to je bila
staklena boca od litre)...
Pili smo svi iz iste boce i nitko nije
zbog toga umro.
Nismo imali Play Station-e, MP3-e, Nintendo 64,
XBox-ove, video igrice, 99 TV kanala na
kablovskoj, kućno kino, “surround” zvuk,
prijenosnike, PC , “chat-sobe”, Internet, itd ...
Imali smo umjesto toga: Prave PRIJATELJE !!!
Izlazili smo ! Na biciklu ili pješke išli
smo kod prijatelja, zvonili smo ili...
Ulazili bi jednostavno bez zvona i išli
bi se igrati...
 Tamo vani !
U ovom okrutnom svijetu !
Bez čuvara koje plaća tata!
 Igrali smo se klikera, skrivača, lovice,
policajaca i lopova, graničara, nogomet, a
ako neko nije bio izabran u tim za igru to
nikad nije bila drama.
 Neki nisu bili dobri u školi, morali su
jednostavno ponoviti godinu ako su je pali.
Nitko nije išao psihologu niti pedagogu.
Ponavljala se godina i svakom se davala
druga prilika
Imali smo slobodu uspjeha i
neuspjeha.
Odgovornosti...

I naučili smo birati.

 Jesi li iz te generacije ?
Ako jesi, potroši minutu na sjećanje i pošalji
ovu poruku svojim prijateljima. Možda na tren
zaborave užurbani život koji provode i ponovo
postanu djeca kao nekad...
Neki će sigurno reći : « Kad je to sve bilo ? !!! »
Ma...
Kad smo bili SRETNI sa tako malo ..... !!!
ŽELIM TI UGODNU VEČER !