SAŽETAK

U završnom radu opisan je projekt automatske regulacije temperature

kućnog boravka i temperature sanitarne vode. Cilj automatske regulacije
temperature boravka i sanitarne vode je ušteda energije i energenata, koji bi
se na ovaj način regulacije uštedjeli i do 30%.
Sam projekt sadrži glavne principe i značajke automatske regulacije
temperature te osnovne smjernice za projektiranje jednog ovakvog sustava.
U nastavku opisana su sva potrebna tehnička i softverska rješenja za
izvođenje ovakvog sustava.
Logika upravljačkog programa realizirana je sa S7-MicroWIN
programskim paketom, a sustavom upravlja Siemens Simatic CPU S7-200
224XP. Pomoću programskog paketa Simatic WinCC 7.0 realizirana je
SCADA te je napravljen vizualni prikaz sustava preko kojeg je moguće
nadzirati i upravljati sustavom u realnom vremenu.
Uz male tehničke i programske preinake, ovaj se sustav može
primijeniti i u raznim proizvodnim procesima za održavanje temperature
nekog procesa ili prostora, dok izvor topline ne mora nužno biti bojler, nego
primjerice izmjenjivač topline koji se koristi za hlađenje proizvodnog pogona
(npr. talionica željeza).
SADRŽAJ
1 UVOD...........................................................................................................................................1

1.1 NAČIN REGULACIJE ..............................................................................................................1

1.1.1 Regulacija sobnim termostatom......................................................................................1
1.1.2 Potpuna automatska regulacija ......................................................................................2

2 GRIJANJE ZATVORENIH PROSTORA................................................................................4

2.1 TEMPERATURA .....................................................................................................................4

2.1.1 Pojam i mjerne jedinice ..................................................................................................4
2.1.2 Instrumenti za mjerenje temperature ..............................................................................5
2.2 TLAK ....................................................................................................................................6
2.2.1 Pojam i mjerne jedinice ..................................................................................................6
2.2.2 Instrumenti za mjerenje tlaka..........................................................................................8
2.3 PRIJELAZ TOPLINE ................................................................................................................8
2.3.1 Oblici prijelaza topline ...................................................................................................8
2.4 TOPLINA LJUDSKOG TIJELA ...................................................................................................9
2.5 TEMPERATURA PROSTORIJA ...............................................................................................10
2.6 ZAHTJEVI SUSTAVA GRIJANJA.............................................................................................11
2.7 VRSTE CENTRALNIH GRIJANJA ............................................................................................11
2.8 PREDNOSTI I MANE SUSTAVA CENTRALNIH GRIJANJA .........................................................12
2.8.1 Prednosti centralnih sustava grijanja...........................................................................12
2.8.2 Nedostaci centralnih sustava grijanja ..........................................................................13

3 VODENI SUSTAVI GRIJANJA .............................................................................................14

3.1 GLAVNE ZNAČAJKE I PRIMJENA VODENOG SUSTAVA GRIJANJA...........................................14

3.2 PODJELA VODENIH SUSTAVA ..............................................................................................16
3.2.1 Podjela prema cirkulaciji vode u sustavu .....................................................................17
3.3 UREĐAJI ZA ZAGRIJAVANJE VODE.......................................................................................18
3.4 ZATVORENI SUSTAVI CENTRALNIH GRIJANJA......................................................................19
3.4.1 Glavne značajke sustava ...............................................................................................19
3.4.2 Jednocjevni zatvoreni sustavi s gornjom raspodjelom vode .........................................21
3.4.3 Dvocijevni zatvoreni sustavi s donjom raspodjelom vode.............................................22
3.5 SIGURNOSNA OPREMA ........................................................................................................22

4 PRIJEDLOG IZVEDBE SUSTAVA UPRAVLJANJA .........................................................23

4.1 IDENTIFIKACIJA UREĐAJA PROCESNE INSTRUMENTACIJE ....................................................23

4.2 GRAFIČKI SIMBOLI ..............................................................................................................24
4.3 P&ID DIJAGRAM ................................................................................................................25
4.4 POVRATNA I NEPOVRATNA VEZA ........................................................................................26
 4.4.1 Upravljanje sustavnom bez povratne veze ....................................................................26
4.4.2 Upravljanje sustavnom sa povratnom vezom................................................................27
4.5 PROCESNI REGULATORI ......................................................................................................29
4.6 REGULATORI S IZRAVNIM DJELOVANJEM ............................................................................29
4.7 REGULATORI S REVERZNIM DJELOVANJEM ........................................................................30

4.8 REGULATOR S DISKRETNIM NAČINOM RADA (ON/OFF) .....................................................31

4.9 REGULATOR S KONTINUIRANIM NAČINOM RADA ................................................................32
4.9.1 Regulator s proporcionalnim (P) djelovanjem..............................................................32
4.9.2 Regulator s integralnim (I) djelovanjem .......................................................................32
4.9.3 Regulator s derivacijskim (D) djelovanjem...................................................................33
4.9.4 Regulator s proporcionalno-integracijsko-derivacijskim djelovanjem (PID)...............33

5 PRIJEDLOG RJEŠENJA ........................................................................................................35

5.1 OPIS I RAZRADA RJEŠENJA ..................................................................................................35

5.1.1 Automatski mod.............................................................................................................35
5.1.2 Ručni mod .....................................................................................................................36
5.1.3 Tjedni program .............................................................................................................36
5.1.4 Postavke sustava ...........................................................................................................37
5.1.5 P&ID dijagram .............................................................................................................37
5.2 FUNKCIONALNI DIJAGRAM .................................................................................................39
5.2.1 Glavni program.............................................................................................................40
5.2.2 Inicijalizacija ................................................................................................................41
5.2.3 Prekid............................................................................................................................41
5.2.4 Tjedni program .............................................................................................................42
5.2.5 Sanitarna voda ..............................................................................................................42
5.2.6 Postavke RTC-a ............................................................................................................43
5.2.7 Ručni mod .....................................................................................................................43
5.3 UPUTE ZA KORIŠTENJE........................................................................................................44
5.3.1 Puštanje sustava u rad ..................................................................................................44
5.3.2 Upute za upravljanje sustavom .....................................................................................46
¾ Automatski mod .................................................................................................................46
¾ Ručni mod ..........................................................................................................................50
¾ Tjedni program ..................................................................................................................52
¾ Postavke sustava................................................................................................................53
5.4 SPISAK OPREME ..................................................................................................................55

6 ZAKLJUČAK............................................................................................................................58

7 POPIS LITERATURE..............................................................................................................59
1 UVOD

U veoma bliskoj budućnosti energija će biti veoma skupa i potrebe za

njom će biti sve veće te je svaki oblik uštede dobro došao. Uz pomoć
automatske regulacije grijanja možemo znatno utjecati na potrošnju energije
na različite načine. Ako pogledamo opću energetsku bilancu dolazimo do
zaključka da se najveći dio energije troši na zagrijavanje interijera (oko 42%).
Pravilnim odabirom i upotrebom automatske regulacije možemo smanjiti
potrošnju energenta i do 30%. Globalno gledano, na taj način uštedjeli bismo
i do približno 12% ukupne energije.
Zaključak je očit i govori da je ispravna automatska regulacija
temperature kod sustava grijanja najefikasniji način uštede energije. Kako
svakim danom osjećamo nedostatak energije, štednja je općedruštveni
zadatak.

1.1 Način regulacije

Svi sustavi regulacije temelje se na zahtjevu da temperatura u grijanoj

prostoriji bude jednaka željenoj, a osim toga treba poštivati i neke tehničke
zahtjeve koji ovise o sustavu grijanja.

1.1.1 Regulacija sobnim termostatom

Sobni termostat obično se sastoji od bimetalne ploče pričvršćene na
jednoj strani. Promjenom temperature bimetalna ploča, vezana elastičnom
oprugom za kućište termostata, mijenja svoj položaj te se prebacuje na drugi
električni kontakt. Na taj se način prekida, odnosno zatvara strujni krug.
Većina ugrađenih bimetala u sobne termostate je jako osjetljiva i reagira na
promjene od +-0,5°C.
Najpraktičniji i najštedljiviji sobni termostat je onaj koji možete podesiti
na minimalno dvije radne temperature, obično je to noćna i dnevna radna
temperatura. Rad se može podesiti u više dnevnih perioda, te u noćni eko
period kad se sustav održava na zadanoj minimalnoj sobnoj temperaturi.

1
 Regulacija sa sobnim termostatom je najjeftinija i donosi znatne
uštede energije (i do 20%). Nedostatak mu je da se sve svodi na prostoriju u
kojoj je postavljen, te za efikasniju uštedu i ugodnost treba uravnotežiti
sustav (podesiti protok vode na grijaćim tijelima u ostalim prostorijama
prigušnim radijatorskim ventilom na povratnom vodu iz radijatora). Drugi je
nedostatak oscilacija temperature prostorije, te je preporučljivo izabrati što
osjetljiviji sobni termostat.

1.1.2 Potpuna automatska regulacija

To je najbolji, najkomforniji i najštedljiviji način regulacije u sustavu

centralnog grijanja. Za taj sustav regulacije postoje kompletni elektronski
uređaji sa satnim mehanizmom, zatim tu su elektromotorom pokretani
miješajući ventili (ili slavina), te vanjski senzor i senzor temperature polaznog
voda.

Postoje dva načina ove regulacije, koji u pravilu uvijek djeluju na

osnovi promjene temperature polaznog voda. Na taj način dovedena količina
topline u svako grijaće tijelo prilagođava se trenutnim transmisijskim
gubicima te prostorije. Time postižemo konstantnu sobnu temperaturu, bez
obzira na vanjske uvjete. Takvi se sustavi sastoje od senzora (vanjski, sobni i
tzv. potopni uronjen u polazni vod) koji rade na načelu promjene električnog
otpora neke žice pri promjeni temperature. Ovakve promjene električnog
otpora prenose se u centralni uređaj (programator) koji daje impuls
elektromotornom miješajućem ventilu da se on otvara ili zatvara. Na taj način
mijenja se odnos miješanja kotlovske topline s vodom iz sustava centralnog
grijanja. Centralni uređaj, programator ima satni mehanizam i obično se
može podesiti nekoliko intervala u toku dana i cijeli tjedan unaprijed, te s
opcijama rada za vrijeme godišnjeg odmora, izostanka iz kuće i mnoge druge
napredne opcije samog upravljanja prema željama korisnika.

• Regulacija ovisna o sobnoj temperaturi

2
 Senzor u prostoriji diktira preko centralnog uređaja rad miješajućeg
ventila, te se mijenja temperatura polaznog voda sa zadatkom da
temperatura u prostoriji bude konstantna.
Ovaj sustav regulacije ima nedostataka. U prostoriji u koju je smješten
sobni senzor mogu biti i sekundarni izvori topline (rasvjeta, strojevi, boravak
više osoba, zračenje sunca i sl.), pa to utječe na režim rada. Takva dodatna,
sekundarna toplina, izazvat će sniženje temperature polaznog voda, što
može dovesti do pothlađenja ostalih prostorija.

• Regulacija ovisna o vanjskoj temperaturi

Ovaj sustav bolji je od prethodnog jer nema pothlađivanja ostalih

prostorija. Na centralnom uređaju namjesti se režim rada ovisno o vanjskoj
temperaturi. To je najsloženiji posao i treba ga pažljivo obaviti dok ne
pogodite upravo ovaj režim rada da biste pri svakoj vanjskoj temperaturi imali
u prostorijama projektnu (adekvatnu) temperaturu.
Miješajući ventili mogu biti različitih izvedbi, a najčešće su to
četveroputni miješajući ventili.Upotrebljavaju se i troputni ventili koji mogu biti
tzv. miješajući ili razdjelni. Ako se koriste prolazni (dvoputni) ventili nužno je
izvesti i liniju za miješanje u koju se stavlja odbojna zaklopka (nepovratni
ventil) da se omogući jednosmjerna ispravna cirkulacija. Kada se takav ventil
zatvori, tada voda iz povratnog voda struji kroz liniju za miješanje natrag u
polazni vod.
Bez obzira na investiciju u potpunu automatsku regulaciju, uzevši u
obzir visoku cijenu goriva te komfornost rada, ovakvi uređaji se brzo
amortiziraju te sve češće ugrađuju. [1]

3
2 GRIJANJE ZATVORENIH PROSTORA

2.1 Temperatura

2.1.1 Pojam i mjerne jedinice

Pod pojmom temperatura podrazumijeva se i definira fizičko toplinsko

stanje nekog tijela. Mjerna jedinica temperature je "stupanj" s oznakom
temperaturne ljestvice po kojoj je temperatura mjerena. U Europi se za
mjerenje relativnih temperatura upotrebljava Celsiusova ljestvica (°C), čije su
ishodišne točke ledište (0°C) i vrelište (100°C) vode pri atmosferskom tlaku
p=101 325 Pa. U Engleskoj i SAD upotrebljava se Fahrenheitova ljestvica
(°F), gdje je ledište vode na +32°F, a vrelište vode na +212°F. U
međunarodnom sustavu mjera uvedena je temperaturna ljestvica po Kelvinu.
Mjerna jedinica je stupanj Kelvina (K), a definira se kao 1/273,16-ti dio
temperaturne razlike između apsolutne nulte točke (0 K) i temperature trojne
točke kemijski čiste vode. Po ovoj se ljestvici temperature izražavaju kao
apsolutne temperature (T). Slika 2.1 pokazuje međusoban odnos ljestvica.
Stupanj Celsiusa i Kelvina su po veličini jednaki (1°C = 1 K). Celsiusova
ljestvica definirana je odnosom (2-1). [2]

t (°C ) = T − T0 = T − 273,15K (2-1)

Sl. 2.1 - Temperaturne ljestvice

4
2.1.2 Instrumenti za mjerenje temperature

Instrumente za mjerenje temperature nazivamo toplomjerima ili

termometrima. Ima ih više vrsta i konstrukcija prilagođenih različitim
potrebama. U termoenergetici najčešće se upotrebljavaju sljedeće vrste:
termometri punjeni tekućinama, metalni (bimetalni) termometri, otporni
termometri i termoelementi.

• Tekućinski termometri - U ovih se termometara koristi svojstvo nekih

tekućina da promjenom temperature vrlo pravilno mijenjaju obujam.
Često se upotrebljavaju termometri punjeni živom i alkoholom. Mogu
biti ravni i kutni. Mjerno područje živinog termometra je od -35°C do
+300°C, a alkoholnog od -100°C do +50°C.
• Bimetalni termometri - U bimetalnih termometara primjenjuje se za
mjerenje temperatura svojstvo metala da promjenom temperature
mijenjaju svoju duljinu. Budući da su međusobno spojeni, a imaju
različite koeficijente linearnog rastezanja, bimetalna traka ima na
slobodnom kraku s kazaljkom otklon, a bimetalna spirala uvijanje
proporcionalno s promjenom temperature. Upotrebljavaju se za
mjerenje temperatura do oko 300°C.
• Otpornički termometri - Mjerenje temperature temelji se na
termoelektričnom svojstvu metala da s promjenom temperature
mijenjaju svoj električni otpor proporcionalno s promjenom
temperature. Upotrebljavaju se za daljinsko mjerenje temperatura
tekućina, para i plinova u temperaturnim područjima: od -100°C do
+150°C sa žicom mjernog otpornika od nikla, od -200°C do +500°C sa
žicom mjernog otpornika od platine.
• Termoelementi - Ako se spojno mjesto dviju žica od različitih metala
zagrije tako da krajevi ostanu hladni, onda će između tih krajeva
ugrađeni voltmetar pokazati otklon, a to znači da vodičima teče
električna struja. Ta se struja zove termo-struja, a dva spojena
elementa koji takvu struju daju zove se termopar. Napon struje (termo-

5
 napon), koji se mjeri mili-voltima, proporcionalan je s razlikom
temperatura "toplog spoja" (temperatura prostora ili medija u kojeg je
termopar ugrađen ili uronjen) i "hladnih krajeva" (temperatura okoliša).
Mjerno područje termoelementa je do -200°C, a najviše temperature
mjerenja ovise o materijalu termopara (npr. bakar - konstantan do
+800°C, platina - platinrodij do +1600°C).Temperatura priključne glave
termoelementa ne smije prelaziti 200°C. [2]

2.2 Tlak

2.2.1 Pojam i mjerne jedinice

Tlak je omjer sile F (N) i površine A (m2) na koju ta sila, jednoliko
raspoređena površinom, djeluje. Oznaka za tlak je p, a izračunava se prema
izrazu (2-2).

F⎡N ⎤
p= (2-2)
A ⎢⎣ m 2 ⎥⎦

1 newton na kvadratni metar je pritisak sile 1N na površinu 1m2.

Ova se mjerna jedinica zove pascal, a označuje se s Pa. Pascal se definira
kao: " tlak što ga proizvodi sila od 1N koja je jednoliko raspoređena i djeluje
okomito na ravnu površinu 1 m2" Kao mjerna jedinica tlaka u tehnici se još
uvijek upotrebljava i bar (2-3).

1bar = 100000 Pa = 1000hPa = 100kPa (2-3)

• Atmosferski tlak - Djelovanjem zemljine sile teže na površinu Zemlje

stvara tlak Pamb (ambijent, okoliš) koji mjeren na razini mora iznosi (2-
4).

Pamb = 101325 Pa = 7073hPa = 1.013kPa (2-4)

6
 Smanjuje se s povišenjem nadmorske visine i mijenja ovisno o
meteorološkim uvjetima. Atmosferski tlak mjerimo instrumentom
zvanim barometar.
• Relativni tlak - Tlak plina, pare ili općenito medija u zatvorenom
prostoru često je potrebno izražavati kao razliku tlaka u odnosu na
neki drugi tlak stalne vrijednosti, tzv. referentni tlak. Ako je tlak u
nekom prostoru viši od referentnog tlaka, onda razliku tih tlakova
nazivamo nadtlak ili nadpritisak, ako je pak tlak niži, onda tu razliku
nazivamo podtlak ili podpritisak ili pak i vakuum. Referentni tlak je
često atmosferski tlak, no u sustavima vodenih zatvorenih grijanja
referentni tlak može biti i hidro-statički tlak.
• Apsolutni tlak - Tlak plina, pare ili općenito medija u zatvorenom
prostoru mjeren od tzv. apsolutnog nultog tlaka tj. od stanja kada u
prostoru nema nikakvog tlaka (zrakoprazan prostor, 100% vakuum).

Prema međunarodnom sustavu mjera, tlak se uvijek mora izražavati u

N
apsolutnoj vrijednosti mjernom jedinicom = Pa . Međutim, u
m2
svakodnevnoj pogonskoj praksi često je jednostavnije i razumljivije
izražavanje tlaka u relativnoj vrijednosti. Ako su tlakovi izraženi u relativnoj
vrijednosti, tada to mora biti posebno označeno. Grafički prikaz odnosa
pojedinih tlakova vidljiv je na slici 2.2. [2]

Sl. 2.2 - Grafički prikaz odnosa tlakova

7
2.2.2 Instrumenti za mjerenje tlaka
Instrumenti za mjerenje tlaka svrstavaju se prema namjeni u sljedeće
glavne skupine:
a) za mjerenje atmosferskog (apsolutnog) tlaka – barometri,
b) za mjerenje relativnog tlaka, nadpritiska iznad atmosferskog tlaka –
manometri,
c) za mjerenje relativnog tlaka, pritiska ispod atmosferskog tlaka,
(vakuuma), - vakuumetri,
d) za mjerenje razlike tlaka (diferencije) – diferencijalni manometri [2].

2.3 Prijelaz topline

2.3.1 Oblici prijelaza topline

Toplina može prirodnim načinom prelaziti s jednog mjesta na drugo
unutar samog tijela ili pak u prostoru s tijela na tijelo na sljedeća tri načina:
Provođenjem ili kondukcijom, prijelaz ili konvekcijom, te isijavanjem ili
radijacijom. Toplina se vrlo često prenosi na sva tri načina istovremeno. U
tom slučaju vrijede sljedeća pravila:
• toplina može prelaziti samo s mjesta ili tijela s višom temperaturom na
mjesto ili tijelo s nižom temperaturom, ali nikako obratno,
• prijelaz će topline trajati toliko dugo dok se temperature ne izjednače.
To stanje nazivamo stanje toplinske ravnoteže. [2]

Kondukcija ili vođenje - toplija područja nekog tijela, s većom

kinetičkom energijom molekula, prenijet će njihovu toplinsku energiju
dijelovima tijela s nižom kinetičkom energijom molekula, pomoću direktnog
sudaranja molekula u tijelu. Taj proces tipičan je za prijenos topline u
metalima.
Konvekcija ili prijelaz - kad se toplina dovodi u mirujući fluid (plin ili
tekućina) na mjestu dovođenja dolazi do lokalnog širenje fluida što izaziva
pojavu uzgona u fluidu. Zbog uzgona dolazi do strujanja fluida a time i do
prijenosa topline. Proces prijenosa topline gibanjem fluida naziva se
konvekcija ili prijelaz topline. Toplinom izazvano gibanje prethodno mirujućeg

8
fluida naziva se prirodna konvekcija. U slučaju kada je fluid prethodno već u
gibanju, toplina dovedena u fluid bit će odvedena uglavnom konvekcijom. Za
to je kao nadomjestak uzgonu potreban gradijent pritiska koji izaziva gibanje
fluida. Takovo gibanje fluida sa umjetno ostvarenim gradijentom pritiska
naziva se prisilna konvekcija.
Radijacija ili isijavanje - svako tijelo isijava toplinsku energiju određenu
njegovom temperaturom. Ovdje se toplina prenosi fotonima kao
elektromagnetski val od tijela s višom površinskom temperaturom na tijelo s
nižom površinskom temperaturom. Kad se površinske temperature tijela
izjednače prestaje prijenos topline zračenjem. [3]

2.4 Toplina ljudskog tijela

Čovjeku je za obavljanje osnovnih životnih funkcija stalno potrebna
stanovita količina topline koja se u tijelu stvara nizom fizikalnih i kemijskih
procesa izmjene tvari (metabolizam - prerada hrane, čime se održava
normalan rad organizma). Potrebna količina topline (bazalni metabolizam) za
održavanje osnovnih životnih funkcija u stanju mirovanja je oko 80W,
odnosno oko 45W/m2 površine kože. Kod fizičkog rada potrošnja se
toplinske energije povećava. Tablica 3.1 pokazuje nam neke prosječne
biofizičke podatke o čovjeku.

Masa 60...70 kg Bazalni metabolizam 70…80 W

Volumen 60 1 Broj udisaja 16 /min.
Površina kože 1,7…1,9 m2 Kol. udahnutog zraka 0.5m3/h
Temperatura tijela 36.5…37 °C Prosječna temp. kože 32…33 °C
Otkucaji srca 70…80 /min. Trajni učinak 85 W
Izdisanje CO2 10…23 l/h

Tbl. 2.1 - Prosječni biofizički podaci

Rad je ljudskog organizma u cjelini ugođen tako da se sve funkcije

najpovoljnije odvijaju na tjelesnoj temperaturi koja je u zdrava čovjeka stalna,
od 36,5°C do 37°C. Održavanje normalne tjelesne temperature postiže se
samodjelujućim procesima fizičke i kemijske termoregulacije, a njihovu
usklađenost regulira "centar za termoregulaciju" koji se nalazi u hipotalamusu

9
međumozga. Zadaća je termoregulacije održavanje ravnoteže između
stvaranja topline u tijelu i prenošenja na okoliš, tako da je tjelesna
temperatura stalna bez obzira na temperaturu prostora u kojem čovjek boravi
i vrstu posla koji obavlja. Kemijska termoregulacija je skup kemijskih procesa
koji reguliraju oslobađanje topline u tijelu (pojačana izmjena tvari - djelovanje
hrane, osjećaj gladi ili sitosti, mišićni rad - drhtanje, pokreti). [2]

2.5 Temperatura prostorija

Kod temperatura prostorija, najbitniji su čimbenici: temperatura zraka,
stalnost održavanja temperature i raspodjela temperature.
Temperatura udobnosti u prostoriji odabire se prema namjeni
prostorija i težini rada koji se obavlja u prostoriji. Npr. U staračkim domovima
temperatura udobnosti iznosi 23…24°C, dok u namjenskim prostorijama koje
su propisane tehničkim propisima, za vrlo teški rad iznosi 10…12°C.
Stalnost održavanja temperature, ovisno o primijenjenom sustavu
grijanja ili klimatizacije temperature prostora, ne bi se smjela mijenjati više od
neke zadane vrijednosti koja je zadana prema DIN standardu. Primjerice,
kod toplovodnog grijanja i klima uređaja iznosi ±1.5K dok kod grijanja toplim
zrakom uz provjetravanje prostorija iznosi ±2°C.
Jednolikost temperatura po visini i površini prostorije zavisi od
položaja, vrste grijaćih tijela i primijenjenog sustava grijanja. Temperatura pri
podu mora biti viša ili barem jednaka temperaturi prostorije, a s visinom
prostorije morala bi opadati. Na slici 2.3 prikazan je idealan dijagram
rasporeda temperature po visini prostorije, dok nam slika 2.4 prikazuje smjer
cirkulacije zraka pri različitom položaju grijaćih tijela. [2]

Sl. 2.3 - Krivulje temperature zraka po visini prostorije. 1 - idealno, 2 - podno, 3 - zidno,
4 - stropno, 5 - radijatorsko (radijator uz vanjski zid prozora), 6 - konvektorsko (konvektor
uz vanjski zid prozora), 7 - radijatorsko (radijator uz unutarnji zid), 8 - grijanje toplim zrakom
10
 Sl. 2.4 - Smjer cirkulacije zraka u prostorijama. Lijeva slika prikazuje
grijaće tijelo koje je smješteno uz vanjski, hladni zid i prozora. Smjer
cirkulacije zraka je odozgo prema dolje, uz pod je toplo te je to povoljan smjer
cirkulacije. Desna slika prikazuje grijaće tijelo smješteno uz unutarnji topliji
zid, nasuprot prozora. Smjer cirkulacije zraka je odozdo prema gore pa je
prema tome ovo nepovoljan smjer cirkulacije

2.6 Zahtjevi sustava grijanja

1. Da temperaturu grijanog prostora održavaju što stalnijom,
2. Da se toplinski učinak grijača može regulirati, po mogućnosti
automatski,
3. Ne smiju biti uzrokom kvarenja zraka u prostoriji i okolišu,
4. Moraju biti jednostavni za ugradnju i upravljanje, ekonomični,
pouzdani i bezopasni u svakom pogledu,
5. Moraju biti jeftini pri nabavi, montaži i tehničkom održavanju.

Obično svi ovi zahtjevi nisu jednakomjerno zastupljeni u konstrukcijama

uređaja današnje izvedba, pa svi imaju prednosti i mane.

2.7 Vrste centralnih grijanja

Centralna grijanja su takva vrsta grijanja kod kojih se toplina
oslobođena izgaranjem neke vrste goriva, pretvorbom električne ili solarne
energije, prenosi s mjesta proizvodnje na mjesta potrošnje pomoću neke tvari
ili medija. Centralna grijanja možemo podijeliti na nekoliko skupina.
• Prema vrsti tvari za prijenos topline: toplovodno, vrelovodno, parno,
grijanje toplim zrakom i vrelouljno grijanje,

11
 • Prema vrsti goriva: grijanje na čvrsta, tekuća i plinovita goriva,
električno, solarno i grijanje toplinskim crpkama,
• Prema načinu prijenosa topline u trošilima: grijanje zračenjem i
konvekcijom (radijatorsko, podno, zidno, stropno, upuhavanjem toplog
zraka).

2.8 Prednosti i mane sustava centralnih grijanja

2.8.1 Prednosti centralnih sustava grijanja

1. Jednoliko zagrijavanje svih glavnih i sporednih prostorija, predvorja i
hodnika - po potrebi danju i noću, što čini boravak u zgradama
posebno ugodnim,
2. Smještaj grijaćih tijela (ili izlaznih otvora toplog zraka) nije uvjetovan
pa se mogu postaviti na najpovoljnijim mjestima, kao npr. na mjestima
prodora hladnog zraka, uz vrata i ispod prozora. Time je postignuta
podjednaka raspodjela topline po prostoriji,
3. Lakše održavanje čistoće prostorija,
4. Mogućnost jednostavne ručne i automatske regulacije zagrijavanja
prostorija, neovisno jedne o drugoj, a postoji i mogućnost automatske
centralne regulacije,
5. Jednostavnost u posluživanju postrojenja osobito kod automatiziranih
pogona u kojima pogonsko osoblje nadzire samo rad postrojenja,
6. Opasnost od nastanka požara, inače uvijek prisutna, ovdje je svedena
na najmanju moguću mjeru. Mjesta gdje bi mogao nastati požar
(kotlovnica i skladište goriva), mogu se lako nadzirati, a primjenom
tehničkih rješenja izvedbe i osiguranja protiv požara on ovdje može
biti gotovo potpuno onemogućen,
7. Minimalno zagađivanje zraka zbog manjeg broja ložišta i dimnjaka.
Centralno se može zagrijavati i nekoliko blokova kuća, ulica, gradske
četrvrti i cijeli grad, pa se u tom slučaju izrađuje samo jedna kotlovnica
koja može biti smještena i izvan naselja.
8. Veća ekonomičnost pogona, jer su veća ložišta kotlova za grijanje
savršenija od ložišta manjih peći pa se u njima mogu postići i bolji

12
 uvjeti izgaranja. Osim toga je izbor primjene raznih goriva veći pa to
pojeftinjuje nabavku goriva i smanjuje troškove grijanja.
9. Grijaća tijela zauzimaju mali prostor, a raznovrsnost mogućnosti
njihove ugradnje omogućava raspored predmeta i namještaja u
prostoriji prema želji. Grijaća se tijela mogu postaviti u udubinama u
zidu, u zidovima, podovima i stropovima te tako biti nevidljiva, što je
povoljno s estetskog stanovišta. U tom pogledu prednjače toplozračna
grijanja, jer se izlazni otvori mogu smjestiti na najrazličitija mjesta,
10. Zagrijavanje može trajati neprekidno i to bez većih promjena u
temperaturi,
11. Pogodna su za zagrijavanje većih prostora,
12. Pojedini sustavi veoma su lako prilagodljivi i drugim funkcijama i
uvjetima udobnosti. Tako se npr. sustavi toplozračnog grijanja
redovno izvode i kao zimsko-ljetni ventilacijski sustavi i s regulacijom
relativne vlažnosti zraka (klima-uređaji).

2.8.2 Nedostaci centralnih sustava grijanja

1. Visoka investicijska ulaganja u izgradnju ograničavaju, barem zasad,
njihovu širu primjenu, iako su u prednosti pred drugim načinima
zagrijavanja očite. Međutim, uzmu li se u obzir nedostaci drugih
načina zagrijavanja, tada se nešto viši troškovi izgradnje centralnih
sustava ubrzo amortiziraju, iako ne uvijek i financijski. U pojedinih pak
stambenih i poslovnih objekata zbog njihove veličine ili namjene, u
bolnicama i sl. potpuno je isključena mogućnost primjene bilo kojeg
drugog načina grijanja,
2. U izvjesnim slučajevima ono postaje manje ekonomično od lokalnog
grijanja pećima, npr. u slučaju kratkotrajnog zahlađenja, u jesen ili u
proljeće, kada postrojenje nije u stalnom pogonu. U tom se slučaju
cijelo postrojenje mora ponovo stavljati u pogon, a to nije
najekonomičnije. Ako je pak zgrada samo djelomično nastanjena,
nepotrebno se zagrijavaju prazne prostorije. Taj se nedostatak može
izbjeći, djelomično, na taj način da se sustav tako izvede da se
pojedini dijelovi zgrade mogu prema potrebi isključiti.

13
 3. Veća postrojenja neminovno zahtijevaju posluživanje od strane
stručnog osoblja. Manja postrojenja mogu biti pod nadzorom priučene
osobe, ali svako postrojenje ipak zahtjeva barem povremeni pregled
stručnjaka. Tijekom vremena dolazi do većih troškova u održavanju,
ali ne u jednakoj mjeri kod svih sustava. Tako je npr. toplovodno
grijanje vrlo trajno, a održavanje je takvog postrojenja moguće bez
većih novčanih izdataka. Kod parnih grijanja, međutim, troškovi
održavanja rastu, kvarovi mogu biti česti, pa stoga takva postrojenja
trebaju češći nadzor stručne osobe,
4. Pri radu je nekih sustava karakteristična pojava sniženja relativne
vlažnosti zagrijanog zraka u prostorijama. To, međutim, za primjenu
nije odlučujući faktor, jer se brojnim načinima dovlaživanja relativna
vlažnost zraka u prostorijama ipak može zadržati u povoljnom
rasponu. [2]

3 VODENI SUSTAVI GRIJANJA

3.1 Glavne značajke i primjena vodenog sustava grijanja

Sredstvo za prijenos topline je voda. Prema temperaturi i vezi s
okolnom atmosferom razlikujemo:
a) toplovodne otvorene sustave s najvišom dopuštenom
temperaturom vode do 90°C,
b) toplovodne zatvorene sustave s najvišom dopuštenom
temperaturom vode do 100°C,
c) niskotlačne vrelovodne sustave s najvišom dopuštenom
temperaturom vode iznad 100°C do najviše 120°C,
d) visokotlačne vrelovodne sustave s najvišom dopuštenom
temperaturom vode iznad 120°C do najčešće 160°C.

Primjena: Zbog svojih izuzetnih prednosti imaju najširu primjenu za grijanje

stambenih i drugih objekata, pri upotrebi svih vrsta goriva, električne i solarne

14
energije, kod grijanja pojedinačnih zgrada pomoću vlastite kotlovnice i
gradskim toplanama.
Prednosti: Mogućnost prijenosa topline na veće udaljenosti, najšire
mogućnosti pojedinačne, skupne i središnje regulacije toplinskog učinka, što
povećava stupanj ekonomičnosti takvih pogona, slaba korozija materijala
izrade s najširim mogućnostima djelotvorne zaštite, što produžuje vijek
trajanja takvih postrojenja i smanjuje troškove održavanja i dr.
Mane: Opasnost od smrzavanja vode pri dužem prekidu pogona, pa je
potrebno stalno zagrijavanje ili pak pražnjenje sustava, tromost pri
zagrijavanju osobito kod sustava s velikom količinom vode, što zahtijeva
duže vrijeme za postizanje potrebne temperature, mogućnost poplave kod
propuštanja instalacija i dr.
Otvoreni sustavi su jednostavni za posluživanje i velike pogonske sigurnosti
jer su u stalnoj vezi s okolnom atmosferom, pa ne može doći do opasnog
povišenja tlaka.
Zatvoreni sustavi su u pojedinim slučajevima jednostavniji za izvedbu jer se
sustav za ekspanziju vode i održavanje tlaka može ugraditi u izdvojenoj
kotlovnici, pa se ovi sustavi upotrebljavaju i kod najviših toplinskih učinaka
postrojenja. Pogodni su za sustave s višim radnim tlakom cirkulacijskih crpki,
kao što su npr. zidna, podna i stropna grijanja, tzv. "katna" grijanja
pojedinačnih stanova, kod upotrebe protočnih grijača vode, zatim kod
"krovnih" kotlovnica, solarnog grijanja drugdje gdje je nepogodan smještaj
otvorene ekspanzijske posude, mini-toplane i dr. kao i jedno od rješenja
kvalitetnije zaštitne vodenih sustava od korozije djelovanjem agresivnih
plinova O2 i CO2, budući da je zatvoreni sustav odvojen od atmosfere i nema
nekontrolirane apsorbcije agresivnih plinova.
Temperatura vode do 90°C je najprikladnija za sustave gdje su strožiji uvjeti
grijanja i regulacije temperature (stanovi, škole, bolnice i dr.), posebice pri
upotrebi radijatora kao grijaćih tijela, jer zbog prosječno niske temperature
površine trošila (oko 80°C) ne dolazi do prženja organske prašine i
neugodnih mirisa, zbog niske temperature površine najmanje je izražen
osjećaj "suhoće zraka", pa je stupanj udobnosti najviši, mogućnost opeklina
na vrućim površinama je najmanja i dr.

15
Temperatura vode do 120°C je zbog većeg sadržaja topline u vodi
pogodnija u sustavima gdje se vrši prijenos topline na veće udaljenosti (manji
promjer cjevovoda i druge opreme, manja snaga crpki i dr.), npr. kod toplana,
zatim u postrojenjima grijanja toplim zrakom i klimatizacije, pri upotrebi
grijaćih tijela kao što su konvektori i kaloriferi (povišenjem se temperature
vode smanjuje potrebna površina grijača), te u primarnom dijelu kotlovskog
cirkulacijskog kruga zbog ostvarivanja bolje zaštite kotla od
niskotemperaturne korozije.
Temperatura vode iznad 120°C pogodna je za industrijske potrošače i
prijenos topline na veće udaljenosti kod gradskih toplana. Ova se postrojenja
smatraju visokotlačnima i za njih vrijede posebni (stroži) tehnički propisi.
Vrela se voda ne upotrebljava neposredno u sustavima centralnih grijanja
zbog visoke temperature i tlaka već posredstvom kućne toplinske stanice
gdje se vodi snizuje temperatura i tlak, ili se pak voda kućne instalacije
zagrijava posredstvom izmjenjivača topline.

3.2 Podjela vodenih sustava

Prema najvišoj dopuštenoj temperaturi polazne vode:
1. toplovodni, s najvišom dopuštenom temperaturom vode do 100°C,
2. niskotlačni vrelovodni sa najvišom dopuštenom temperaturom vode
iznad 100°C pa do 120°C.
Prema vezi s okolnom atmosferom:
- otvoreni i zatvoreni (tlačni) sustavi
Prema cirkulaciji vode u sustavu:
- s prirodnom i prisilnom cirkulacijom vode
Prema položaju glavnih razdjelnih cjevovoda:
- s gornjom, s donjom i horizontalnom raspodjelom
Prema izvedbi cijevnog sustava:
- jednocjevni i dvocijevni
Prema izvedbi sigurnosno-tehničke opreme:
1. otvorena i zatvorena fizikalna osigurana toplinska postrojenja s
temperaturom-polazne vode do 120°C (u nas do 110°C),

16
 2. zatvorena termostatski osigurana toplinska postrojenja s
temperaturom polazne vode do 120°C (u nas do 110 C),
3. zatvorena termostatski osiguranja postrojenja nazivnog toplinskog
učinka do 50 kW se prisilnom cirkulacijom i temperaturom vode do
95°C.

3.2.1 Podjela prema cirkulaciji vode u sustavu

Jednocjevni sustav – konstantan protok vode kroz ogrjevna tijela, mali pad
temperature u ogrjevnim tijelima, važno je precizno balansiranje protoka u
cijevnoj mreži. Jednocjevni sustav prikazan je na slici 3.1.

Sl. 3.1 - Jednocjevni sustav

Dvocijevni sustav – promjenjiv protok vode kroz ogrjevna tijela, veći pad
temperature u ogrjevnim tijelima (u usporedbi s jednocjevnim sustavom).
Dvocjevni sustav prikazan je na slici 3.2. [4]

17
 Sl. 3.2 - Dvocijevni sustav

3.3 Uređaji za zagrijavanje vode

Voda se u sustavima vodenih grijanja može zagrijavati neposrednim
(direktnim) i posrednim (indikretnim) načinom.
Neposrednim (direktnim) načinom voda se zagrijava u:
- kotlovima s prirodnom višekratnom cirkulacijom vode u kotlu, koji su loženi
krutim, tekućim ili plinovitim gorivom ili zagrijavani električnom strujom,
- protočnim kotlovima s prisilnom cirkulacijom vode u kojima se voda
zagrijava plinom ili tekućim gorivom.
Posrednim (indirektnim) načinom voda se zagrijava u:
- izmjenjivačima topline, a za grijanje se vode može upotrijebiti vodena para,
vrela voda ili vrelo ulje iz vlastite kotlovnice ili pak kotlovnice područne ili
gradske toplane.

18
3.4 Zatvoreni sustavi centralnih grijanja

3.4.1 Glavne značajke sustava

Zatvorenim sustavima smatraju se oni sustavi koji nemaju stalnu
neposrednu vezu s okolnom atmosferom (kao što je npr. imaju otvoreni
sustavi). Ta su postrojenja pod tlakom koji je viši od hidrostatičkog i
atmosferskog tlaka. Potrebni se tlak postiže i trajno održava na jedan od
sljedećih načina:
1. kada je ekspanzijska posuda spojena s generatorom topline s dva
sigurnosna voda;
• niskotlačnom parom iznad vode u visokopoloženoj ekspanzijskoj
posudi bez membrane,
• širenjem vode pri zagrijavanju u visokopoloženoj ekspanzijskoj
posudi s membranom,
2. kada je ekspanzijska posuda spojena s generatorom topline samo
jednim ekspanzijskim vodom;
• tlakom inertnog plina u niskopoloženoj ekspanzijskoj posudi sa
membranom,
• tlakom inertnog plina u niskopoloženoj ekspanzijskoj posudi bez
membrane,
• tlakom posebne crpke za održavanje tlaka i ekspanzijskom
posudom s membranom i bez membrane.

Prednosti:
• bolja mogućnost zaštite cjelokupnog sustava od korozije, jer voda
u sustavu nema stalan dodir s agresivnim plinovima iz atmosfere
(CO2 i O2) i ne postoji mogućnost njihovog otapanja,
• nema opasnosti od smrzavanja vode u ekspanzijskim posudama
tijekom pogona, jer je voda u ekspanzijskim posudama uvijek
topla, a posude pod st. 2 su smještene u toplim prostorijama,
najčešće u kotlovnici,
• mogućnost izvedbe dvokružnih cirkulacijskih krugova s različitim
temperaturama vode: primarnog, s temperaturom vode iznad

19
 100°C, što poboljšava uvjete zaštite kotlova od niskotemperaturne
korozije te sekundarnog kruga s nižom temperaturom vode i
regulacijom grijanja prema vanjskoj ili unutrašnjoj temperaturi,
• kod više temperature primarnog cirkulacijskog kruga mogući su
manji promjeri cjevovoda, što je važno kod prijenosa topline na
veće udaljenosti.
Mane:
• zbog toga jer je sustav zatvoren, nema prirodnog izdvajanja
agresivnih plinova (O2 i CO2), stupanj korozije progresivno raste s
povišenjem temperature, pa se moraju primijeniti sredstva za
zaštitu od korozije,
• zbog mogućnosti porasta temperature te porasta ili pada tlaka i s
tim u vezi mogućih oštećenja, potrebna je posebna sigurnosno-
tehnička oprema.

Zavisno od izvedbe kotlova, vrste goriva i djelovanja uređaja za

održavanje tlaka, dozvoljeni pogonski tlak u ovim sustavima iznosi najviše do
3 bar ili do 5 bar. Cirkulacija se vode uvijek ostvaruje prisilno, protočnim
crpkama, koje se zbog povoljnijih hidrauličkih uvjeta uvijek ugrađuju u polazni
vod. Budući da su zatvoreni sustavi pod tlakom koji je viši od hidrostatičkog
(pa i atmosferskog) tlaka, potrebni početni tlak u shemama koje slijede
označen je s pa.
Pritom je:
pa - potrebni početni tlak u ekspanzijskoj posudi i sustavu u stanju
početka pogona, dok je voda u sustavu još hladna, odnos (3-1)

p a = p st + p n [bar ] (3-1)

pst - hidrostatički tlak (tlak „stupca“ žive) na priključku ekspanzijske

posude s instalacijom, odnos (3-2)

Δh
p st = [bar ] (3-2)
10

20
 Δh - visinska razlika između priključka ekspanzijske posude s
instalacijom do najviše točke sustava, u metrima
pn - narinuti tlak, dodatak tlaka iznad hidrostatičkog, potreban za
učinkovitost odzračivanja, sprječavanja kavitacije cirkulacijskih crpki i
sprječavanja isparivanja vode

3.4.2 Jednocjevni zatvoreni sustavi s gornjom raspodjelom vode

Održavanje potrebnog tlaka u sustavu postiže se inertnim plinom
(dušik) u ekspanzijskoj posudi s membranom, središnje odzračivanje preko
odzračne posude sa ručnim i automatskim odzračnim ventilom.
Na slici 3.3 prikazana je shema jednocjevnog zatvorenog sustava s gornjom
raspodjelom vode.

Sl. 3.3 – Jednocjevni zatvoreni sustav s gornjom raspodjelom vode. AV - automatski

odzračno-dozračni ventil, 0 - odzračna cijev, OP - odzračna posuda, RV - regulacijski troputni
razdjelni ventil koji može biti povezan i sa sobnim termostatom ST, R - radijator, RT - regulator
temperature, SGT - sigurnosni graničnik temperature, T - termometar, SV - kutni sigurnosni
ventil opterećen oprugom izvedbe H, C - cirkulacijska crpka, M - manometar, K -kotao, GRV -
graničnik razine vode, MEP - membranska ekspanzijska posuda priključena na ekspanzijski vod
ventilom osiguranim protiv nesmotrenog zatvaranja (s kapom, žicom i plombom), PR -
pražnjenje, P - armatura za punjenje i dopunjavanje sustava s priključkom za gumeno crijevo, pa
- tlak plina u ekspanzijskoj posudi u stanju pred početkom pogona, Δh - hidrostatički tlak
sustava, pn - nadtlak plina iznad hidrostatičkog tlaka

21
3.4.3 Dvocijevni zatvoreni sustavi s donjom raspodjelom vode
Središnje odzračivanje preko odzračne posude s automatskim
odzračno-dozračnim ventilom i ručno, preko odzračne cijevi. Na slici 3.4
prikazana je shema dvocijevnog zatvorenog sustava s donjom raspodjelom
vode. [2]

Sl. 3.4 - Dvocijevni zatvoreni sustav s donjom raspodjelom vode. AV - automatski

odzračno-dozračni ventil, OC - odzračna cijev s ručnim ventilom, OP -središnja odzračna
posuda, RO - ručni odzračni ventil, ZO - zaporni ventil osiguran protiv nesmotrenog
zatvaranja (npr. sa kapom, žicom i plombom), MEP - membranska ekspanzijska posuda, pa
- tlak plina u ekspanzijskoj posudi u stanju pred početak pogona, PR - ventil za pražnjenje,
Δh - hidrostatički tlak sustava, pn -nadtlak plina iznad hidrostatičkog tlaka

3.5 Sigurnosna oprema

Opseg sigurnosno tehničke opreme: postrojenja prema izvedbi, a
generatori topline prema konstrukciji i načinu zagrijavanja odnosno upotrebi
vrste goriva moraju imati odgovarajuću opremu za:
• kontrolu tlaka i temperature

22
 • sprječavanje prekoračenja dopuštene temperature vode
• sprječavanje prekoračenja i/ili potkoračenja dopuštenog
pogonskog tlaka
• održavanje potrebnog tlaka
• izjednačenje promjene obujma vode
• osiguranje protoka vode

4 PRIJEDLOG IZVEDBE SUSTAVA UPRAVLJANJA

4.1 Identifikacija uređaja procesne instrumentacije

Da bi se osiguralo sigurno i pouzdano rukovanje, održavanje i
upravljanje nekim postrojenjem svi strojevi, uređaji, instrumenti te ostali
sastavni dijelovi postrojenja trebaju biti jednoznačno identificirani odnosno
označeni, kako u dokumentaciji tako i u samom postrojenju. Takova
jedinstvena oznaka se naziva identifikacijski broj ili broj dijela (Item number
odnosno za instrumente se naziva Tag number).
Identifikacijski broj ili broj dijela sastoji se od kombinacije slova i
brojeva gdje svako slovo i broj ima svoje značenje. Identifikacijski broj
odnosno broj dijela nekog uređaja ili instrumenta nosi slijedeće informacije:
• Identifikaciju dijela postrojenja ili procesa kojemu instrument pripada tj.
identifikacija sustava kojemu instrument pripada. Za identifikacija
sustava se koriste tri slova ili troznamenkasta brojka kao na primjer:
WCS - sustav rashladne vode (water cooling supply) SDS - sustav
distribucije vodene pare (steam distribution system) itd.
• Identifikaciju mjerno regulacijske petlje kojoj instrument pripada.
Identifikacija petlje je jedinstvena kombinacija brojki i slova koja nosi
informaciju na koju procesnu veličinu se petlja odnosi, funkcije koje se
izvršavaju u petlji, da li u sustavu ima više istovjetnih paralelnih petlji i
da li u sustavu ima više istovjetnih zamjenskih (stand-by) petlji. Na
primjer:

23
 2TICAL – 014 B
druga petlja od više paralelnih petlji
procesna varijabla (temperatura)
funkcije petlje (indication control alarm low)
redni broj petlje
druga od više zamjenskih petlji

Vidljivo je da u broju djela (identifikacijski broj) brojevi daju informaciju o

rednom broju petlje i o kojoj se od više paralelnih petlji radi, dok slovne
oznake daju sve ostale informacije. Značenje pojedinih slova ovisno o
mjestu na kojem se nalaze u identifikacijskom broju petlje dano je u tablici
4.1.

Prva Slova (2) Varijable Slijedeća Slova (15) - Funkcije

Kolona 1 Kolona 2 Kolona 3 Kolona 4 Kolona
Varijabla Prefiks Pasivne Aktivne Prefiks
A Analiza Alarm
C Po izboru regulacija
D diferencijal devijacij
E Napon osjetilo
F Protok (flow) omjer
H visoko
I Struja pokazivan
J Snaga skeniranje
K Vrijeme kontrolno mjesto
L Razina (Level) sijalica nisko
O blenda otvoreno
P Tlak (pressure)
Q Količina totalizirano totalizator
R Radijacija pisač
S Brzina (speed) sklopka
T Temperatura prenijeti
V Vibracije ventil
w Težina (weight)

Tbl. 4.1 - Značenje slovnih oznaka u identifikacijskom broju petlje

4.2 Grafički simboli

Grafički simboli su standardizirani i omogućavaju prikazivanje uređaja i
instrumenata te njihove funkcije na crtežima i shemama u standardnom
obliku, što vidimo na tablici 4.2.

24
 Lokalni instrument smješten u polju

Instrument smješten na prednjoj strani glavne ploče u

kontrolnoj sobi

Instrument smješten na stražnjoj strani glavne ploče u

kontrolnoj sobi

Instrument smješten na prednjoj strani glavne lokalnog

kontrolnog ormara

Instrument smješten na stražnjoj strani lokalnog kontrolnog

ormara

Instrument smješten na glavnom upravljačkom pultu

Vidljiv na zaslonu kontrolnog računala
Dostupan operateru preko računala

Instrument smješten na glavnom upravljačkom pultu

Nije vidljiv na zaslonu kontrolnog računala
Dostupan operateru preko računala

Instrument smješten na lokalnom upravljačkom pultu

Vidljiv na zaslonu kontrolnog računala
Dostupan operateru preko računala

Instrument smješten na lokalnom upravljačkom pultu

Nije vidljiv na zaslonu kontrolnog računala
Nije dostupan operateru preko računala

Tbl. 4.2 - Grafički simboli instrumenata

4.3 P&ID dijagram

Proces i instrument dijagram je bazni dokument mjerno regulacijskog
sustava na kojem se baziraju svi ostali dokumenti. On shematski prikazuje
proces, mjesta gdje se u procesu nalaze mjerno regulacijski uređaji te

25
njihovu funkciju, daje nam jednostavnu ilustraciju u kojoj se koriste procesni
simboli koji opisuju primarni tok procesa našeg sustava. P&ID dijagrami se
mogu podijeliti u dvije glavne skupine:
• proces dijagrama toka (PFDs – process flow diagrams)
• proces i instrument dijagram (P&IDs – process and
instrumentation drawings )
Dijagram toka omogućava i osigurava nam brzi pregled naše
operativne jedinice. Sekundarni ili manje bitni dijelovi sustava, kompleksne
kontrole instrumentacije itd. u ovom dijagramu nisu uključeni. [3]

4.4 Povratna i nepovratna veza

4.4.1 Upravljanje sustavnom bez povratne veze

Princip djelovanja sustava bez povratne veze objašnjen je na slici 4.1.
Procedura je sljedeća: Prvo se izmjeri vanjska temperatura υ A , tada se taj
signal dovodi na upravljački uređaj, koji djeluje na motor M ventila V, mijenja
njegovu karakteristiku tj. otvorenost te na taj način utječe na protok Q koji
protječe radijatorom.

Sl. 4.1 - Upravljanje bez povratne veze

Kod promatranog slučaja imamo 2 poremećaja na sustav:

• z1' - temperaturni poremećaj uvjetovan otvaranjem prozora (u
ovakvom upravljanju ne može se kompenzirati)

26
 • z2' - vanjska temperatura (koja se mjeri)

Blokovski prikaz ovog sustava pokazuje nam slika 4.2

Sl. 4.2 - Upravljanje u otvorenoj petlji

Dakle ovaj blokovski prikaz sustava nam zapravo predstavlja otvoreni

tok djelovanja (upravljački lanac). On kompenzira utjecaj samo one smetnje s
obzirom na koju se projektira upravljački uređaj. Ako je upravljani objekt sam
po sebi stabilan, ostaje stabilan i uz djelovanje ovakvog upravljanja.
Ovaj sustav regulacije je u konačnici jeftiniji za izvedbu, ali se zbog svojih
nedostataka gotovo više ne upotrebljava u suvremenim regulacijama grijanja.

4.4.2 Upravljanje sustavnom sa povratnom vezom

Princip djelovanja sustava sa povratnom vezom objašnjen je na slici
4.3. U ovom slučaju mogu se pomoću regulatora R kompenzirati utjecaji svih
poremećaja.

27
 Sl. 4.3 - Upravljanje sa povratnom vezom

Na slici 4.4 vidimo blokovski prikaz upravljanja u zatvorenoj petlji tj. sa

povratnom vezom. Pomoću ovog sustava možemo kompenzirati utjecaj svih
smetnji na sustav (negativna povratna veza koja stabilizira sustav). Teoretski,
ovaj sustav može postati i nestabilan, to se dešava kad regulirana veličina
počne oscilirati izvan određenih granica. Sustav povratne veze koristi se
gotovo kod svih suvremenijih elektronika grijanja. Iako je u početku potrebno
izdvojiti više financijskih sredstava, ovaj sustav sa povratnom vezom
pridonosi znatnoj uštedi energije, te se dugoročno gledano, financijski itekako
isplati. [4]

Sl. 4.4 - Upravljanje u zatvorenoj petlji

28
4.5 Procesni regulatori
Zadaća je regulatora da kompenzira utjecaj smetnji koje djeluju na
proces i koje ga destabiliziraju. Pri tome upravljačka veličina treba ostati na
vrijednosti određenoj postavnom (željenom) vrijednošću regulatora. Ima više
vrsta regulatora, a vrsta regulatora koja će se izabrati ovisi o ponašanju
samog sustava.
Regulatori se s obzirom na djelovanje dijele na:
• regulatore s izravnim djelovanjem
• regulatore s reverznim djelovanjem

, a s obzirom na način rada dijele se na:

• regulatore s diskretnim načinom rada
• regulatore s kontinuiranim načinom rada

4.6 Regulatori s izravnim djelovanjem

To su regulatori čija se upravljačka veličina povećava povećanjem
procesne veličine, kako bi se procesna veličina svela na vrijednost postavne
veličine. Primjer ovakve regulacije je proces miješanja dva materijala na
stalnoj temperaturi koja se održava hladnom vodom, prikazan na slici 4.5.

Sl. 4.5 - Regulacija temperature regulatorom s izravnim djelovanjem

29
 Na slici se vidi sljedeće: ako se otvorenost ventila povećava
(povećava se upravljačka veličina) temperatura sustava se smanjuje, i
obrnuto, dakle, ako se otvorenost ventila smanjuje (smanjuje se upravljačka
veličina), temperatura sustava se povećava. Ako se procesna veličina
(temperatura) povećava, regulator povećava svoju upravljačku veličinu
(otvorenost ventila) kako bi procesnu veličinu sveo na postavnu veličinu.
Regulatori s izravnim djelovanjem povećavaju svoj izlaz kako regulacijsko
odstupanje sustava postaje sve negativnije, a smanjuju svoj izlaz kako
regulacijsko odstupanje sustava postaje sve pozitivnije.

4.7 Regulatori s reverznim djelovanjem

To su regulatori čija se upravljačka veličina smanjuje povećanjem
procesne veličine, kako bi se procesna veličina svela na vrijednost postavne
veličine. Primjer ovakve regulacije je proces miješanja dva materijala na
stalnoj temperaturi koja se održava parom, prikazan na slici 4.6.

Sl. 4.6 - Regulacija temperature regulatorom s reverznim djelovanjem

Ako se otvorenost ventila povećava (povećava se upravljačka

veličina), temperatura sustava se povećava, i obrnuto, ako se otvorenost
ventila smanjuje (smanjuje se upravljačka veličina), temperatura sustava se
smanjuje. Ako se procesna veličina (temperatura) povećava, regulator

30
smanjuje svoju upravljačku veličinu (otvorenost ventila) kako bi procesnu
veličinu sveo na postavnu veličinu. Regulatori s reverznim djelovanjem
smanjuju svoj izlaz kako regulacijsko odstupanje sustava postaje sve
negativnije, a povećavaju svoj izlaz kako regulacijsko odstupanje sustava
postaje sve pozitivnije.

4.8 Regulator s diskretnim načinom rada (ON/OFF)

Regulatori s diskretnim načinom rada su regulatori koji na svome
izlazu daju diskontinuirani ON/OFF signal, kako je prikazano na slici 4.7. Ovi
regulatori daju uvjetnu stabilnost sustava, a regulacijsko odstupanje mijenja
se unutar naprijed određenih intervala (mrtvog pojasa). Najčešće pojavljivani
regulator s diskretnim načinom rada je dvo-pozicijski (još nazivan i ON/OFF
regulator). Tipičan primjer upotrebe ovog regulatora je kod sustava
zagrijavanja (npr. zagrijavanje sanitarne vode u sustavu grijanja). Princip
rada ON/OFF regulatora prikazan je na slici 4.8.

Sl. 4.7 - Diskretni regulator

Sl. 4.8 – Ponašanje veličina u sustavu zagrijavanja

Grijač (U) se uključuje kada temperatura sustava padne ispod

unaprijed određene postavne vrijednosti (u ovom slučaju iznosi 68˚C), a

31
isključuje se kada temperatura dosegne zadovoljavajuću, opet unaprijed
određenu temperaturu (u ovom slučaju iznosi 72˚C).

4.9 Regulator s kontinuiranim načinom rada

Regulatori s kontinuiranim načinom rada danas se koriste u većini
sustava upravljanja. Jedna od prednosti ovih regulatora je ta da se izbjegava
oscilatorni odziv sustava koji je prouzročen ON/OFF regulacijom, pa s time
na izlazu imamo konstantnu promjenu izlaznog signala koja je direktno
ovisna o promjeni ulaza, vidljivo na slici 4.9. Ovaj regulator koristi sljedeća
djelovanja: proporcionalno (P) djelovanje, integralno (I) djelovanje te
derivacijsko (D) djelovanje.

Sl. 4.9 – Kontinuirani regulator

4.9.1 Regulator s proporcionalnim (P) djelovanjem

Regulator sa proporcionalnim djelovanjem osigurava da se
upravljačka veličina mijenja proporcionalno s odstupanjem regulacijskog
odstupanja. Koristi se za sustave s malim promjenama opterećenja i malim
vremenom kašnjenja. Upravljačka veličina (U(t)) proporcionalnog regulatora
dana je izrazom (4-1).
U ( t ) = K p E + U ( E =0 ) (4-1)

• K p - proporcionalno pojačanje regulatora

• E - regulacijsko odstupanje
• U ( E =0) - izlaz regulatora za regulacijsko odstupanje jednako 0

4.9.2 Regulator s integralnim (I) djelovanjem

Regulator sa integralnim djelovanjem osigurava da se promjena
upravljačke veličine temelji na trenutnim i prošlim stanjima regulacijskog

32
odstupanja. Koristi se za sustave s malim vremenom kašnjenja i malim
kapacitetima. Upravljačka veličina (U(t)) integralnog regulatora dana je
izrazom (4-2).
t
U ( t ) = K I ∫ Edt + U (t =0 ) (4-2)
0

• K I - integralno pojačanje regulatora

• E - regulacijsko odstupanje
• U (t =0) - početno stanje

4.9.3 Regulator s derivacijskim (D) djelovanjem

Regulator s derivacijskim djelovanjem osigurava da se promjena
upravljačke veličine temelji na brzini promjene regulacijskog odstupanja. Ovaj
se regulator ne koristi samostalno u aplikacijama. Upravljačka veličina (U(t))
derivacijskog regulatora dana je izrazom (4-3).
dE
U novo = K D + U staro (4-3)
dt
• K D - derivacijsko pojačanje regulatora
• E - regulacijsko odstupanje
• U staro - prošla vrijednost upravljačke veličine

4.9.4 Regulator s proporcionalno-integracijsko-derivacijskim

djelovanjem (PID)
PID djelovanje uključuje sva tri osnovna regulatora u sebi. Ovaj se
regulator može koristiti gotovo u svim aplikacijama. U slučaju da koristimo
PID regulator sa svim djelovanjima (većina današnjih aplikacija ima već
implementiran PID regulator u sebi ), a naš sustav zahtjeva samo P i I
djelovanje, a D djelovanje ne trebamo (jer sustav nije podložan naglim
promjenama), D djelovanje se može isključiti prilikom programiranja.
Upravljačka veličina (U(t)) PID regulatora dana je izrazom (4-4).
t
dE
U ( t ) = K p E + K I ∫ Edt + K D + U (t =0 ) (4-4)
0
dt

• K p - proporcionalno pojačanje regulatora

33
 • K I - integralno pojačanje regulatora

• K D - derivacijsko pojačanje regulatora

• E - regulacijsko odstupanje
• U (t =0) - početna vrijednost upravljačke veličine

Paralelna izvedba PID regulatora prikazana je na slici 4.10 dok je serijska

izvedba prikazana na slici 4.11. [5]

Sl. 4.10 - Paralelna izvedba PID regulatora

Sl. 4.11 - Serijska izvedba PID regulatora

34
5 PRIJEDLOG RJEŠENJA

5.1 Opis i razrada rješenja

Kod uključenja sustava, sustav je defaultno programiran i spreman za

rad. Ukoliko korisnik želi, može programirati sustav prema vlastitim željama.
Parametri koji se mogu programirati su sljedeći:
• Određivanje vremenskih perioda i temperatura koje u tim
periodima želi postići. Dani preko tjedna podijeljeni su u 6
vremenskih perioda, a subota i nedjelja u dva vremenska
perioda. Temperature koje korisnik želi osigurati grijanjem,
unutar svakog od vremenskih perioda, međusobno su potpuno
neovisne
• Gornja i donja temperature koja uključuje, odnosno isključuje
ventil koji se koristi za zagrijavanje sanitarne vode,
• Gornja i donja temperature koja uključuje, odnosno isključuje
grijač bojlera, koji zagrijava vodu središnjem krugu grijanja
• Parametri PID regulatora koji kontrolira rad troputnog ventila,
odnosno koji regulira temperaturu polaznog voda

5.1.1 Automatski mod

Nakon uključenja sustav počinje raditi u automatskom modu.
Temperatura središnjeg kruga mora biti u granicama koje su predviđene (po
defaultu su granice 75-80 ˚C). Ukoliko ta temperatura nije u predviđenim
granicama, uključuje se grijač bojlera koji preko izmjenjivača topline zagrijava
tu vodu i pumpa 2, koja tu vodu tjera kroz središnji krug, sve dok se voda ne
zagrije na željenu temperaturu. Temperatura sanitarne vode mora biti u
granicama koje su predviđene (po defaultu su granice 48-52 ˚C). Ukoliko ta
temperatura nije u predviđenim granicama, uključuje se ventil 2 te propušta
vodu iz središnjeg kruga u krug sanitarne vode. Ta voda cirkulira kroz
izmjenjivač topline te zagrijava sanitarnu vodu, sve dok ona ne dostigne
željenu temperaturu, nakon čega se ventil 2 zatvara. Temperatura vode koja

35
zagrijava sanitarnu vodu, na ulazu i izlazu spremnika sanitarne vode razlikuje
se za nekoliko stupnjeva (max. 10 ˚C), te se ta „povratna“ voda može
iskoristiti u krugu grijanja.
Funkcija hidrauličke skretnice je rasterećivanje pumpe 2 i
iskorištavanje povratne vode iz kruga sanitarne vode. Primjerice u slučaju
kad je otvorenost ventila 1 manja od 10%, te ventil 2 zatvoren, da nema
hidrauličke skretnice, pumpa 2 bi bila preopterećena na način da se ta
količina vode koju pumpa 2 tjera u središnji krug, ne bi imala gdje „potrošiti“.
Kad je hidraulička skretnica instalirana u sustav, pumpa 2 može nesmetano
raditi i održavati središnji krug na temperaturi koja je predviđena.
Za krug grijanja koristimo ventil 1 i pumpu 1. Kad je temperatura
unutar prostorije koju grijemo manja od željene temperature , uključuje se
kontinuirana PID regulacija ventila 1. PID regulator regulira otvorenost ventila
1 u ovisnosti razlike željene i unutarnje temperature. Ventil 1 zapravo miješa
„vruću“ vodu iz središnjeg kruga (uzima je iz hidrauličke skretnice) i „hladnu“
vodu iz kruga grijanja, te ta mješavina predstavlja temperaturu polaznog
voda. Kad je PID regulacija u tijeku, automatski se pali pumpa 1 koja tjera
vodu kroz sistem grijanja. U trenutku kad se željena i unutarnja temperatura
izjednače, PID regulacija se isključuje te se automatski isključuje i pumpa 1.

5.1.2 Ručni mod

Ručni mod koristimo kod testiranja i održavanja sustava. U ručnom
modu možemo neovisno upravljati svakim elementom zasebno. Prilikom
uključenja ručnog moda, otvorenost ventila 1 mora ostati ista. Kod prelaska
iz ručnog u automatski mod, trenutnu vrijednost temperature treba upisati
kao referentnu vrijednost PID regulatora za automatski mod. Ventil 2, pumpu
1, pumpu 2 te grijač bojlera možemo neovisno uključivati i isključivati.

5.1.3 Tjedni program

U ovom modu određuju se vremenski periodi i temperature koje se u
tim periodima žele postići.

36
5.1.4 Postavke sustava
Postavke sustava programiraju se prilikom puštanja sustava u rad.
Programiraju se temperature uključivanja/isključivanja grijača bojlera,
uključivanja/isključivanja ventila za zagrijavanje sanitarne vode, parametri za
rad PID regulatora te podešavanje datuma i vremena.

5.1.5 P&ID dijagram

Na slici 5.1 prikazan je P&ID dijagram sustava. P&ID dijagram
prikazuje proces, uređaje koji se koriste u postrojenju te njihovu funkciju i
daje nam jednostavnu ilustraciju koja opisuje primarni tok procesa.

37
Sl. 5.1 - P&ID dijagram

38
5.2 Funkcionalni dijagram

Kako bi se detaljno mogao prikazati i razmotriti rad cijelog sustava,

grafički je prikazan dijagram toka programa koji nam prikazuje sve potrebne
funkcije i njihov tok. Funkcionalni dijagram podijeljen je na više dijelova radi
bolje preglednosti i odvajanja dijelova programa koji nisu međusobno
povezani. Za bolje razumijevanje dijagrama prikazane su i objašnjene kratice
koje se koriste u dijagramu:
- TŽ - željena temperatura
- TU - unutarnja temperatura
- TB - temperatura u bojleru
- TS - temperatura sanitarne vode
- GB - grijač bojlera
- P1 - pumpa 1
- P2 - pumpa 2
- V1 - ventil 1
- V2_R - bit koji se postavlja u ručnom modu za paljenje ventila 2.
Analogno tome, P1_R za pumpu 1, P2_R za pumpu 2, GB_R za grijač
bojlera
- VŽ_1 - predstavlja vremenski interval postavljen u tjednim
postavkama. Kad se vremena na satu realnog vremena i VŽ_1
izjednače, postavlja se TŽ_1 kao željena vrijednost temperature.
Analogno tome, VŽ_2 do VŽ_8
- TŽ_1 - predstavlja željenu temperaturu postavljenu u tjednim
postavkama. Analogno tome, TŽ_2 do TŽ_8
- RTC - sat realnog vremena
- RTC_UPIS - bit koji se postavlja kad želimo postavit novo vijeme
- AIW0 - analogni ulaz
- TS_L - donja razina temperature sanitarne vode

39
5.2.1 Glavni program

Početak

Inicijalizacija

NE
Postrojenje
uključeno?

DA
Prekid

Čitanje RTC-a
RUčNI Ručni/
automatski

Tjedni program
AUTO
Ručni
Sanitarna voda

Postavke RTC-a
TŽ >= TU
NE

DA
DA

NE
TB =OK?

Uključi P1 Uključi P2 Uključi GB

40
5.2.2 Inicijalizacija

Početak

Postavi PID Postavi Postavi prekidnu

parametre vremenski rutinu i omogući
interval za prekid prekide

5.2.3 Prekid

Početak

Učitaj AIW0 Pokreni PID

regulaciju ventila
1 prema tabeli
Skaliraj AIW0 na
željenu
vrijednost

Postavi skalirani
podatak na
mem. lokaciju

41
5.2.4 Tjedni program

Početak

Dani 2 do DA
6?

NE
NE RTC = NE RTC =
VŽ_1 ? VŽ_6 ?

DA DA

Postavi TŽ_1 Postavi TŽ_6

Dani 1 i 7 DA
?

NE
NE RTC = NE RTC =
VŽ_7 ? VŽ_8 ?

DA DA

Postavi TŽ_7 Postavi TŽ_8

5.2.5 Sanitarna voda

Početak

NE TS < TS_L DA
?

Uključi V2 Uključi P2

42
5.2.6 Postavke RTC-a

Početak

NE RTC_UPIS DA Zaustavi RTC Postavi nove

postavljen
vrijednosti

Pokreni RTC

5.2.7 Ručni mod

Početak

Zadrži
otvorenost V1
iz automatskog
moda

NE
V2_R = „1“ NE GB_R= „1“
? ?

DA DA

Otvori V2 Pokreni P2

NE P1_R = „1“ NE P2_R = „1“

? ?

DA DA

Podešavaj Pokreni P1 Pokreni P2

otvorenost V1

43
5.3 Upute za korištenje

5.3.1 Puštanje sustava u rad

Nakon što je ovlaštena osoba instalirala kompletan sustav, prije puštanja
u rad treba ga testirati. Prije testiranja sustava u ručnom modu rada,
potrebno je sustav pustiti u pogon na slijedeći način:
- Ogrjevni sustav treba temeljito isplahnuti kako bi se uklonile sve
nečistoće koje mogu biti nataložene u cijevima, ventilima te grijaćim
tijelima jer one mogu izazvati oštećenje pumpi za cirkulaciju vode.
Voda nakon punjenja kotla i ogrjevnog sustava mora biti prozirna i
bezbojna, bez suspenzijskih cestica, ulja i kemijski agresivnih tvari
- Napuniti krug sanitarne vode i dovesti ga pod pritisak. Spremnik
sanitarne vode mora biti doveden pod pritisak prije nego se puni krug
za centralno grijanje
- Napunite krug za grijanje pazeći da se ne pređe granica tlaka od 2
bar-a
- Odzračiti kompletan sustav te ga dovesti pod tlak koji definira
proizvođač bojlera
- Provjeriti tlak u dovodu plina, ventilaciju u prostoriji u kojoj se nalazi
bojler te nepropusnost u dimovodnim cijevima
- Provjeriti priključak na električnu mrežu te priključke svih elemenata
sustava (pumpe, ventili, senzori itd…)
- Uključiti glavnu sklopku te provjeriti napajanje PLC-a i ostalih
elemenata sustava
Nakon provjere potrebno je uključiti sustav preko SCAD-e te upaliti ručni
mod. U ručnom modu potrebno je testirati rad svakog elementa zasebno.
Potrebno je upaliti pumpe, grijač bojlera te ventil 2 koji uključuje grijanje
sanitarne vode, te kontrolirati rad/otvorenost glavnog regulacijskog ventila.
Potom treba provjeriti sve ulazne signale na način da se provjere
temperature svih elemenata sustava. Ukoliko dođe do bilo kakvih problema
prilikom testiranja, potrebno je isključiti glavnu sklopku te pozvati ovlaštenu
osobu.

44
 Nakon provjere u ručnom modu, sustav treba prebaciti u mod „Postavke
sustava“. U postavkama je potrebno postaviti točnu godinu, datum i vrijeme
te koji je dan u tjednu (napomena: 1=nedjelja) te potvrditi novo vrijeme.
Temperature sanitarne vode i bojlera već su automatski podešene te ih nije
potrebno mijenjati. Postavke PID regulatora mijenjaju se samo ukoliko se
mijenja glavni regulacijski ventil te umjesto njega stavimo ventil različitih
karakteristika i vremena otvaranja, no to je posao za ovlaštenu osobu.
Prebacivanjem u „Tjedni mod“ korisnik postavlja vremena i temperature
koje u tim vremenima želi postići. Ovaj je mod podijeljen u dva dijela: dani u
tjednu te vikend. Za dane u tjednu korisnik bira 6 vremena i temperatura,
dok za vikend bira 2 vremena i temperature.
Završetkom provjere i programiranja, sustav je spreman za rad. Redovni
servisi su obavezni, a izvršava ih ovlašteni serviser. Prilikom rada sustava,
potrebno je obratiti pozornost na slijedeće:
- Tijekom ogrjevnog razdoblja treba održavati stalan volumen vode
sustava i nastojati da ogrjevni sustav bude odzračivan
- Voda iz kotla i ogrjevnog sustava ne smije se nikada ispuštati ili
uzimati za potrošnju osim u neophodnom slučaju kao što su popravci,
redovni servisi itd.
- Ispuštanjem i punjenjem novom vodom povećava se opasnost od
korozije i stvaranja kamenca. Treba li dopuniti vodu u ogrjevnom
sustavu, dopunjavamo isključivo kad je sustav ohlađen, kako ne bi
došlo do pucanja elemenata
- Kod duljeg razvoda tople vode treba cjevovod izolirati kako bi se
smanjili toplinski gubici
- Jednom tjedno temperaturu vode treba namjestiti iznad 65ºC kako bi
se spriječila pojava legionelle - bakterija koja se javlja u vodi čija je
temperatura niža od 60ºC

45
5.3.2 Upute za upravljanje sustavom

¾ Automatski mod
Slika 5.2 prikazuje prozor automatskog moda.

3
12
9
10
19
17 18
11
8
19
15

7 21

16

20
4

14
19 19
13

1
5 6
2

Sl. 5.2 - Automatski mod

(1) Uključenje / isključenje

- Tipka koja se koristi za uključenje i isključenje sustava. Sustav se pali i
gasi pritiskom na „1“ odnosno „0“. Prilikom paljenja i gašenja tipka
mijenja boju u zelenkastu odnosno crvenu
(2) Automatski mod
- Tipka za uključenje automatskog moda. Kad je automatski mod
uključen, tipka svijetli zeleno. Nakon uključenja drugog moda, tipka
postaje siva što ujedno znači da mod nije aktivan
(3) Exit WinCC runtime

46
 - Tipka koja se koristi za izlazak iz WinCC runtima
(4) Simulacijski prozor
- Ovaj se prozor koristi za simuliranje temperatura. Simulirati se mogu
redom: temperatura bojlera, temperatura sanitarne vode, unutarnja
temperatura, vanjska temperatura te temperatura polaznog voda.
Sastoji od ulaznih polja koja služe za upisivanje željenih simulacijskih
vrijednosti te od klizača s kojim možemo kontinuirano simulirati
promjenu temperature. Upisivanje se vrši tako da se pritiskom miša na
polje pozicioniramo u samo polje, upišemo željenu vrijednost te
pritisnemo tipku „Enter“ na tipkovnici
(5) Temperatura bojlera
- Izlazno polje koje prikazuje trenutnu vrijednost temperature bojlera
(6) Temperatura sanitarne vode
- Izlazno polje koje prikazuje trenutnu vrijednost temperature sanitarne
vode
(7) Unutarnja temperatura
- Izlazno polje koje prikazuje trenutnu vrijednost unutarnje temperature
prostorije
(8) Temperatura polaznog voda
- Izlazno polje koje prikazuje trenutnu vrijednost temperature polaznog
voda
(9) Otvorenost ventila 1
- Izlazno polje koje prikazuje trenutnu otvorenost regulacijskog ventila 1
(10) Željena temperatura
- Ulazno/izlazno polje koje prikazuje željenu temperaturu na koju sustav
zagrijava prostoriju. U ovo polje korisnik upisuje željenu temperaturu
koju želi postići u određenom vremenskom periodu ukoliko za to ima
potrebe. Ta se vrijednost temperature automatski prebrisuje u trenutku
kad se realno vrijeme izjednači sa unaprijed isplaniranim vremenom
koje smo isprogramirali u tjednom programu. U tom se trenutku kao
željena temperatura postavi temperatura iz tjednog programa.
(11) Indikacija temperatura

47
 - Izlazna polja koja prikazuju redom: unutarnju temperaturu, vanjsku
temperaturu, temperaturu polaznog voda, temperaturu sanitarne vode,
temperaturu bojlera te trenutnu otvorenost regulacijskog ventila 1
(12) Sat realnog vremena
- Prikazivanje realnog vremena i datuma. Datum je prikazan u obliku
datum/mjesec/godina dok je vrijeme prikazano u obliku
sat/minuta/sekunda
(13) Grijač bojlera
- Slika vatre prikazuje se kad je grijač bojlera aktivan odnosno nestaje
kad grijač bojlera nije aktivan. Grijač bojlera po defaultu se pali kad je
temperatura središnjeg kruga grijanja manja od 75ºC a gasi se dok
temperatura središnjeg kruga dostigne 80ºC
(14) Grijač sanitarne vode
- Grijač sanitarne vode promjeni boju iz sive u zelenu kad je aktivan tj.
kad kroz njega cirkulira voda iz središnjeg kruga koja zatim preko
izmjenjivača topline zagrijava sanitarnu vodu
(15) Pumpa 1
- Pumpa promjeni boju iz sive u zelenu kad je pumpa uključena.
Funkcija pumpe 1 je da tjera vodu kroz krug grijanja i zagrijava
radijatore. Uključuje se u trenutku kad temperatura prostorije nije
zadovoljavajuća
(16) Pumpa 2
- Pumpa promjeni boju iz sive u zelenu kad je pumpa uključena.
Funkcija ove pumpe je da tjera vodu kroz središnji krug kad
temperatura u njemu nije zadovoljavajuća
(17) Ventil 1
- Ventil promjeni boju iz sive u zelenu kad je njegova regulacija aktivna.
Regulira temperaturu polaznog voda na način da se zakreče od 0º do
90º i tako propušta određenu količinu tople vode sa središnjeg kruga i
miješa je sa povratnom vodom iz kruga grijanja
(18) Ventil 2

48
 - Ventil promjeni boju iz sive u zelenu kad je uključen. Funkcija mu je da
propušta vodu iz središnjeg kruga u krug sanitarne vode te tako
zagrijava sanitarnu vodu
(19) Senzori temperature
(20) Ulazna polja za simulaciju
- Temperatura se simulira upisivanjem vrijednosti željene temperature u
ulazno polje, ili pomicanjem klizača do željene temperature
(21) Graf prikazivanja temperatura
- Pritiskom na tipku pojavljuje se graf koji prikazuje unutarnju
temperaturu prostorije, vanjsku temperaturu te željenu temperaturu.
Unutarnja temperatura je crne boje, vanjska crvene dok je željena
temperatura zelene boje kao što je vidljivo na slici 5.3. Na osi apscise
vidljivo je vrijeme i datum, dok je na osi ordinate vidljiva temperatura.

Sl. 5.3 - Graf temperatura

49
 ¾ Ručni mod
Slika 5.4 prikazuje prozor ručnog moda.

2
4 5 6 7

3 8

Sl. 5.4 - Ručni mod

(1) Ručni mod

- Tipka za prozor ručnog moda. Kad se nalazimo u ručnom modu, tipka
svijetli zeleno. Nakon uključenja drugog moda, tipka postaje siva što
ujedno znači da mod nije aktivan
(2) Prozor za upravljanje
- Ovaj se prozor koristi za upravljanje svim elementima kada smo u
ručnom modu
(3) Aktiviranje ručnog moda
- Pritiskom na tipku aktiviramo ručni mod. Kad je mod aktiviran,
pojavljuju se upravljačke tipke (na slici kao broj 4, 5, 6, 7, 8) sa kojima
upravljamo tj. uključujemo ili isključujemo svaki element zasebno. Kad

50
 mod nije aktiviran, ovim upravljačkim tipkama nije moguće pristupiti jer
su nevidljive. Aktiviranjem ručnog moda, otvorenost ventila 1 mora
ostati ista, dok se pumpa 1, pumpa 2, grijač bojlera i ventil 2
isključuju. Deaktiviranjem moda, sustav se vraća u stanje u kojem je
bio prije aktiviranja
(4) Tipka za uključenje/isključenje pumpe 1
- Pritiskom na tipku uključujemo/isključujemo pumpu 1. Kad je pumpa
uključena, tipka postaje zelene boje, a kad je isključena, tipka je
crvena
(5) Tipka za uključenje/isključenje pumpe 2
- Pritiskom na tipku uključujemo/isključujemo pumpu 2. Kad je pumpa
uključena, tipka postaje zelene boje, a kad je isključena, tipka je
crvena
(6) Tipka za uključenje/isključenje grijača bojlera
- Pritiskom na tipku uključujemo/isključujemo grijač bojlera. Kad je grijač
uključen, tipka postaje zelene boje, a kad je isključen, tipka je crvena
(7) Tipka za uključenje/isključenje ventila 2
- Pritiskom na tipku uključujemo/isključujemo ventil 2. Kad je ventil
uključen, tipka postaje zelene boje, a kad je isključen, tipka je crvena
(8) Tipka za regulaciju otvorenosti ventila 1
- Ventilom 1 upravljamo na način da u ulazno polje upisujemo željenu
otvorenost ili da željenu otvorenost reguliramo klizačem

51
 ¾ Tjedni program
Slika 5.5 prikazuje prozor tjednog programa.

2 3

Sl. 5.5 – Tjedni program

(1) Tjedni program

- Tipka za prozor tjednog programa. Kad se nalazimo u tjednom
programu, tipka svijetli zeleno. Nakon uključenja drugog moda, tipka
postaje siva što ujedno znači da mod nije aktivan
(2) Željeno vrijeme
- Upisivanje vremena u kojem želimo postići određenu temperaturu.
Pritiskom lijevom tipkom miša na vrijeme ulazimo u ulazno polje te
upisujemo vrijeme nakon čega pritisnemo tipku „Enter“ na tipkovnici.

52
 Napomena: Ukoliko želimo preskočiti neki vremenski interval, učinimo
na način da vrijeme postavimo na 00.00h te program taj vremenski
interval i željenu temperaturu u tom vremenskom intervalu automatski
preskače. Ako želimo promjenu temperature u 00.00h, moramo
interval upisati kao 23.59h ili 00.01h.
(3) Željena temperatura
- Upisivanje temperature koju želimo postići u tom vremenskom
intervalu. Temperatura se upisuje na isi način kao i željeno vrijeme
(4) Vrijeme
- Sat realnog vremena koji nam služi za vremenski orijentaciju, a koji
ujedno prikazuje koji je dan u tjednu.

¾ Postavke sustava
Slika 5.6 prikazuje prozor postavke sustava
(1) Postavke sustava
- Tipka za prozor postavke sustava. Kad se nalazimo u postavkama
sustava, tipka svijetli zeleno. Nakon uključenja drugog moda, tipka
postaje siva što ujedno znači da mod nije aktivan
(2) Temperatura sanitarne vode
- Ulazna polja u koja se upisuje željena temperatura sanitarne vode.
TS_L je donja temperatura kod koje počinje zagrijavanje sanitarne
vode, dok je TS_H gornja temperatura koja isključuje ventil 2 pa tako i
zagrijavanje vode
(3) Postavljanje realnog vremena i datuma
- U ova se polja upisuje željeno vrijeme i datum, te koji je dan u tjednu.
Napomena: prvi dan u tjednu je nedjelja, te prilikom upisivanja novog
vremena mora se točno upisati dan u tjednu kako bi sustav moga
pravilno raditi
(4) Temperatura bojlera
- Ulazna polja u koja se upisuje željena temperatura središnjeg kruga.
TB_L je donja temperatura kod koje počinje zagrijavanje vode u
središnjem krugu tj. temperatura koja uključuje grijač bojlera, dok je

53
 TB_H gornja temperatura koja isključuje zagrijavanje vode u
središnjem krugu
(5) Postavke PID regulatora
- U ova se polja upisuju parametri PID regulatora koji kontrolira rad
ventila1. Nakon početnog upisivanja, ovi se parametri ne smiju
mijenjati, osim kod zamjene ventila 1 kad se stavlja ventil drugačijih
karakteristika

4 5

2
3

Sl. 5.6 – Postavke sustava

54
5.4 Spisak opreme
U tablici 5.1 navedena je sva potrebna oprema za realizaciju projekta.

OZNAKA ZA BROJ
PROIZVOD OPIS
NARUĐBU KOMADA

SIEMENS SIMATIC S7-

200, CPU 224 XP, DC 6ES7214-
PLC-CPU 1
POWER SUPPLY, 14 DI 2AD23-0XB0
DC/10 DO DC, 2 AI, 1AO

SIMATIC S7-200,
MODUL
ANALOG 6ES7 231-
ANALOGNIH 1
INPUT EM 231, 4xAI, 12 0HC22-0XA0
ULAZA
BIT CONVERTER

24 V DC DIN RAIL
POWER SUPPLY,
ISPRAVLJAČ
IN: 176 to 264 V AC; 47 RPS 60
220 V AC / 1
to 63 Hz, 943 662-001
24V DC
OUT: 24 V DC (-1%,
+5%)

PC/PPI CABLE MM
MULTIMASTER, FOR
6ES7214-
PC/PPI KABEL CONNECTING S7-200 1
1AD23-0XB0
TO
SERIAL PORT OF PC

MIN: Windows XP
Professional
PC SP2,Pentium IV 2 GHz,
- 1
RAČUNALO RAM 1GB, HDD
10 GB, Resolution
1024x768, Serial port

55
SOFTWARE 6AV6612-
SIMATIC WinCC 7.0 1
ZA HMI 0AA01-1CA5

SOFTWARE STEP 7-Micro/WIN, 6ES7810-

1
ZA PLC Version: 4.0 SP5 2AA00-0YX0

3-WAY ESBE ROTACIJSKI

VRG130,330 2
VENTIL VENTIL

HAILIN UNUTARNI
SENZOR
UNUTARNI
TEMPERATURE, 4- HL-SRT6 1
SENZOR
20mA, 0-50ºC

HAILIN VANJSKI
SENZOR
VANJSKI
TEMPERATURE, 4- HL-SOT6R2 1
SENZOR
20mA, -40-50ºC

56
 HAILIN ZARONSKI
ZARONSKI SENZOR
HL-SWT6R5-
SENZOR TEMPERATURE, 4- 3
100
20mA, -50-150ºC

VODENA GRUNDFOS UPS 25-30 P/N

1
PUMPA 180 mm 59543000

Tbl. 5.1 - Spisak opreme

57
6 ZAKLJUČAK

Odabirom automatske regulacije grijanja štedi se značajna energija. U

ovom je radu napravljena i vizualizirana jedna takva regulacija grijanja, koja
se može primijeniti kako u kući, tako, uz male korekcije, i u velikim
dvoranama, proizvodnim halama itd. U radu nije specificirana ni navedena
kompletna potrebna oprema za izvođenje projekta (izostavljeni su sigurnosni
tlačni ventili, ekspanzijska posuda, proračuni potrošnje sustava, nisu
specificirani parametri u električnoj shemi itd.) zato jer je ovo rad koji
pokazuje principe automatske regulacije grijanja.
Za još veću uštedu energije, ova se regulacija može kombinirati sa
obnovljivim izvorima energije kao što su solarni kolektori za zagrijavanje
vode. Instalacija kolektora će povećati početna financijska ulaganja, no na
kraju će rezultirati manjom potrošnjom energenata te smanjenim mjesečnim
troškovima grijanja.

U Varaždinu, Potpis:

58
7 POPIS LITERATURE

[1] http://centralno.grijanje-rijeka.info, travanj 2010.

[2] M. Šivak: Centralno grijanje, ventilacija, klimatizacija, Zagreb, 1998.
[3] S. Mikac: Procesna instrumentacija, materijali sa predavanja, 2009.
[4] [4] N. Perić, I. Petrović: Automatsko upravljanje, materijali sa
predavanja, FER, Zagreb, 2004.
[5] K. Grudiček: PLC sustavi upravljanja, materijali sa predavanja,
VELV, Varaždin, 2009.

59
PRILOG

I. Električna shema sustava

II. Ostali prilozi priloženi na CD-u:
• Električna shema – izvorni crtež (EPLAN Electric P8) +
.pdf ispis
• Principijelna shema – izvorni crtež (AutoCAD 2009) +
.pdf ispis
• Program za PLC – izvorni kod (STEP 7 MicroWIN) + .pdf
ispis
• Vizualizacija sustava – izvorni kod (Simatic WinCC)
• Tagovi za povezivanje PLC-a i WinCC-a – izvorni kod
(PC Access)
• Manual za ESBE troputni regulacijski ventil (.pdf)
• Manual za CPU SIMATIC S7-200 (.pdf)
• Manual za HAINI toplinske senzore (.pdf)
• Manual za GRUNDFOS vodenu pumpu (.pdf)
• Kompletna dokumentacija završnog rada (Microsoft
Office Word) + .pdf ispis
• Slike korištene u radu
PRILOG I: Električna shema sustava