Está en la página 1de 124

ESAD

E

;z /~

UNIVIU{ZITET »DZK!VIAL 13

~

U MOSTARU GRADEVINSKI FAKm;rET

Esad Kulenovic

GEOLOGIt_]

Mostar, 2002. god inc

Esad Kulenovic

CjEOLOGlJA ZA GRADEVINARE

Reccnzcnti:

Prof. dr, Scnaid Salihovic Prof. dr. Fliad

Izdavac:

Univcrzitct "Ozemal Bijcdic" Mostar Gradevinski fakultet - Mostur

Stampa:

Ie stamparija Mostar

Za stampariju:

Ibm Rahimic

Kompjuterska obrada teksta:

Lejla Mujagic i Dino Karacic, Sarajevo

.. ,, __ .~ . .,_.~..J

Tiraz: 500 kom.

CII' -

u publikaciji

Nacionalna i univcrzitctska biblioteka

Bosnc i Sarajevo

551.1 !

za gradevinare 1 Esacl Kulenovic. - Mostar: Gradevinski fakultet, 2002. - 124 str. : ilustr.: 24 em

Bibliografija: str. 123-124

ISBN 9958-9474-4-7

C013ISS I BiB - lD 11546886

Na OSIlO\lI misljcnja Fedcralnog ministarsiva obrazovanja. nauke, kulture i sparta broj: 04-iS-6S47/02. od 3. 10.2002. godinc. knjiga "Geologija za gradevinarc" autora bad Kuicnovica, oslobodcna jc placanja porcza na promet proizvoda (Sluzbene novinc Fcdcracije Bill broj: 6/95, 25/97, i 3100, 36/00. 54'00 i 22/01)

SADRZAJ

Dubinske magmatske stijene - Graniti

- Sijeniti

Dioriti

- Gabri Peridotiti

- Zicne stijenc

- apliti

- pegrnati ti

- lamprofiri

Vulkanske stijenc - Riolili

3
7
9
13
J5
17
17
J8
20
24
26
27
28
29
29
31
31
31
3 J
31
32
34
34
35
35
36
37
37
38
38
39
39
39
40
40
3 UVOD

ZEMLJA U VASIONI

UNUTRASNJI SASTAV (SKLOP) ZEMLJE

ORGANIZACIJA SUPSTANCE

I

I

MINERALI

- Morfoloska svojstva

- Fizicka svojstva

- silikati

- oksidi

- hidroksicli

- karbonati

- sulfati

.. sulfidi .. hloricli

STIJENE

- Klasifikaeija stijena

.. magmatskc stijene sedirnentne stijene - metamorfne stijene

- Struktura stijena

MAGMATSKE STIJENE

VRSTE MAGMATSKIH STIJENA

- Trahiti

- Andcziti

- Bazalti

Limburgiti - Dijabazi

41 41 41 41 41

SEDIMENTNE S,!'IJENE

41

VRSTE SEDIMENTNlH STIJENA

42

- Klasticne stijene

- Brece

- konglomcrati

- pjescari

" alevroliti

- Lcs (prapor)

- Glincne stijcne

- glinae

- lapor

- Iaporac

43 43

44 44 44 44 44 45 45 45

- Hcmijski sedimcnti

- Gipsit

- Anhidrit

- Bigar

- Mermerni oniks

- Kamena so

- Led

- Krecnjak (vapnenac )

- Kreda

- Dolornit

- Roznac

- Organogeni scdimenti

45 45 45 45 46 46 46 46 47 47 47 47

METAMORFNE STLJENE

48

- Strukture i teksture mctamorfnih stijena

.49

VRSTE METAMORFNIH STUEN;\

49

- Kristalasti skriljci (foiijativnc

- Gnajsi

- Mikasisti

- Filiti

49 49 49 50

4

- Kloritski 50

- Talkov skriljac 50

- Amfibolitsk! skriljci 50

- Argilosisti 50

- Masivne metarnorfne stijene 50

- Mermen 50

- K varciti 5 I

- Serpcntiniti 5 I

- Amfiboliti 5 I

TEKTONSKl (STRUKTURNl) ELEMENTI LITOSFERE 53

PRIMARNI STI<JJKTURNI ELEMENTI LITOSFERE 53

- Prirnami pojavni oblici intruzivnih stijena 53

- Primarni pojavni oblici efuzivnih stijcna 55

Primarni polozaj sedimenata u litosferi 56

S6

- nacin izrazenosti slojeva 56

- oblik slojnih ploha 57

- dcbljina slojeva 58

- ispitivanje flisnih sekvenci 58

razlicitih otisaka S9

SEKUNDARNI STRUKTUIZNI ELEMENTl LTTOSFERE 59

-Slojevi i njihove promjcne 59

- Bore 62

- Rasjecli 64

- Navlakc 67

- Tektonske pukotine 68

- Starost tektonskih struktura 69

ZNACENJE TEKTONIKE U PRIMJENI 71

DINAMIKA ZEMLJE 73

VANJSKA ZEMLJINA DINAMIKA (EGZODINAMIKA) 74

- Sunceva insolacija kao geoloski faktor 74

- Vocla kao geoloski faktor 74

i mocvare 90

5

- mora i okeani 92

. - Snijeg i led kao geoloski faktor 98

Vjetar kao gcoloski Iakior 100

- Organizmi kao geoloski Iaktor 101

UNUTRASNJA ZEMLJINA DINAMIKA (ENDODINAMIKA) 103

- Magmatizum 104

lzlivi 104

. Vulkani 104

- Potresi 107

OROGENEZA III

GEOLO,SKA PROSLOS'T 117

Lrl'ERAfURA 123

6

UVOD

Geologija jc jedna od najmladih prirodnih nauka i njen jc razvoj jos u toku. Naziv dolazi od rijcci "gea " _. zemlja, logos -. ucenje, nauka sto bi znacilo: nauka () Zcrnlji. Medutim, ona se vise bavi sastavom i gradorn zemljine kamcne kore i pojavama

koje nastaju iii su se zbivalc tokorn duge proslosti na Zemlji.

Razvoj gcologije odvijao se nz naprcdovanje astronomije, fizike, hernije i biologije, prema tome, ona ni danas nije izolirana, sama za sebe, vee je u tijesnoj vczi sa

c1rugim prirodnim naukarna. .

Geologija sc bavi proucavanjem izumrlih biljnih i zivotinjskih vrsta, kroz gcolosku proslost, usposravljavezu sa danasnjim i omogucuje biolosko] nauci pracenje evolutivnog

pula biljnog i svijeta.

Gcoloska nauka pruza izvorne podatke i tumacenja nastanka i slagan,ia ulancenog gorja kroz geolosku proslosr i promjene koje su se zbivale do danasnjeg modcla strukture kamene zcmljine kore.

Danasnja slika zernlje, rasporcd kopna i mora, klimarske prilike, zonalnost biosfere na njoj, oblikovani reljef, rezultatje spoljnih i unutarnjih (egzogenih i endogenih) sila. koje su posljedica unutarnje energije i mjesta kojeg Zemlja zauzima u vasioni.

Veliki znacaj koji savremena geologija ima turnaci se time sto su razlicite mineralnc sirovlnc osnova u razvoju lndustrl]e, a geolozi svakodncvno proucavajuci gradu i strukturu ZemJjine kore pronalaze nova lezista tih sirovina.

Geologija u modernom drustvu nalazi siroku primjenu u graoevinarstvu (u izgraclnji hidroakumulacija, naselja, infrastrukrure, saobracajnica, u zastiti od plavljcnja velikih prostora i dr.), u sir-em porlrucju metalurgije, II dobivanju nafte i uglja, u prostornom uredenjui zastit! okolisa, u uzgoju suma, rjesavanju vodosnabdjevanja pitkom vodorn, poboljsanju plodnosti poljoprivrcdnog zemljista, a posebno 1I rudarstvu gdje ona cini osnovu razvoju te djclatnosti kako u nalazenju i definiranju mineralnih sirovna tako i u nacinu njihovog otkopavanja.

Zbog znanstvenog i prakricnog znacaja gcologijc sve se vise namece potreba njenog izucavanja u sknlama i fakultetirna, prikladno potrebama U odredenim djclatnostima

7

Tako sc na Gradcvinskom L1kllilCILI 1I

scmcstar LI pt'VOJ a 1I

studcnti mil cia stcknu opca znanju 0

plic: clio koji spada II zahvat objckata i srcdine na

II Silzctorn obimu pri ccmu sc vodilo racuna cia sc sacuva

li tosfcrc, rczultat djelovanja

siia dinarnike.

pruza osnovnc informacije 0 polozaju Zcmljc kao plancte u clajc najznacajnije skupinc s poscbuim iii sluzc kao izvor Z,l

da <c ua darim primjedbama, sugesujuma, misljenju ! .Zanvalnost .zrazavarn Kisi i Ertanu Milavic na pomoci II priprerni i konacnom oblikovanju teksta.

"Dzcmal

oko izdavanja ovog udzbcnika.

AUTOR

8

ZEMLJA U VASIONI

Zcmlja sam a u vasioni, vee

sistem. Pored Sunca, koje cin:

sastavljaju sunccx devet plancta, tridcsc:

satelir i (asrcroidu). komcta i mcrcorita.

Suncu najbliza Mcrkur sa od 57,9 ruiliona km, zatim

Venera najbliza Zemlji (108), pa (1 :'(lI. [vIars (228), Jupiter (778), Saturn (1427). Uran (2870), Neptun (4500) i najudaljeniji Pluton 590() miliona kilometara. Merkur. dok Sli .r upiter, Saturn.

SI. 1. Dio Suni':evog sistema i polozaj Zemlje unutar orbite Jupitera

Svc planete krccu se elipticnim putanjama oko Sunca (SI.I.), u istom smjeru i

gotovo, istoj ravnini, dok Sunce rot ira oko ose u istorn pravcu kao i planete. Osa

rotacije Suncaje okomita II odnosu na putanju planeta.

Ravnina, ploha, U vasioni u kojoj se Zemlja krece oko Sunca naziva se cklipticka ploha, a projekcija putanje na tu plohu - e k lip t i k a .

Osa oko koje so Zcmlja okrece nagnuta je prema ckliptickoj ravnini za 67() 33· Posljedica tog nagibaje smjena godisnjih doba. Tacke u kojima so sijeku elevator i ekliprika zovu so r a v nod n e v n i eke iIi jeclna jc jesenja, druga proljecna ravnodnevnicka tacka.

9

Obrt Zcmljc oko Sunca izvrsl sc za 365 dana 5 sati i 48 minuta brzinom od 29,8 kin/sec, a 01<0 svojc osi za 24 sata, kojom prilikom dolazi do smjene dana i noci.

Zcmlja kao planeta, posjeduje i posebnc osobinc. U njenoj atmosferi su kisik i voda koji pogoduju razvoju zivota,

Oblik Zcmlje nijc lopta, Njcn je poluprccnik prcma polu kraci za 21 krn ( 6357 kill) od poluprccnika ckvatora (6378), a kad se imaju u vidu i visinski planinski dijclovi na kontincntima i duboka korita u occanima, oncia se dobije pose ban oblik koji odgovara nazivu g e 0 ida ,odnosno oblik spljosrene lopte.

Prosjccna gustina Zemlje je 5,52 gr/crri'. Obavijena je atmosfcrom, a povrsina joj iZI1ClSi 510 miliona km' od cega otpada na kopno 149 miliona k1112, ana vodene povrsinc iii hidrosferu 361 milion km2 iii 71 % Zernljine povrsine

Mjescc - je Zemljin satelit, udaljen je od nje 384403 km. Brzina kojorn se krcce

oko Zcmlje je 1,0 krn/sec. Vrijcme za koje se okrcne oko svojc ose jc isto toliko

koliko mu jc porrebno da se obrne jcdnorn oko a LO je 27 dana i 7 sari.

Prcdposiavlja sc, da se jc Mjesec odvojio od Zemlje u vrijcme kad je 011a bila tccna uzarcna masa i bel se na njoj obrazovala ogromna pod uticajcm privlacne si lc Sunca.

Znacajnijc karakteristike ostalih planetaSunccvog sistema sastoje se II slijcdeccm: rvr C r k u r _ie 16 puta manji od Zemljc, strukturom je slican Zernlji. Ima koru, o.norac i jezgru, kao i jako magnetsko polje.

Ve 11 r a (po rimskoj boginji ljepote) je najbliza Zemlji, ima gustu armosferu u kojoj dominira CO2, Prerna velicini i masi slicna je Zemlji.

!VI a r s (ime potjece po rirnskom bogu vatre), gradom je slican Zemlji - ima koru, ornotac i jezgru, Srednja godisnja temperatura je 15!JC (na Zcmlji 14°C), Polarni led se Iormira zimi. a ljeti se topi, Dosta pcdataka sa eve planete uputio je americki vasionski brocl "Mariner IV", Izmedu ostalog dokazan je andezitski sastav stijena sa povecanim sadrzajem SiO"

J u p i t- e r - je najveca plancta Suncevog sistema, 111U je sastavljeno iz

supsrance. a donji omotac od rccnog mctalnog vodika i gornji clio od tccnog molekularnog vodika, Ime je dobio po rimskorn bogu munja i groma, Obrne se oko Sunca za 12 gcdina. I111a 13 satelita,

Sat urn je veci ocl Zcmlje 860 puta (nazvan je po rirnskom bogu- usjeva i zcmljoradnjc). Obavijen je vcorna guSt0111 atmosferorn kaja mu zaklanja povrsinu, a to znaci prisusrvo vodika i hclija, kao na Suncu, Za prsrenove oko Saturna se pretpostavlja da su oel ccsrica leda. Put oko Sunca trajc 29 godina. Ima 10 satelita.

U I' a n je jedna od slabije istrazenih planeta. Irna tri sloja: jezgru stjenovitog sastava, ledeni ornotac i ornotac od molckularnog vodika. lme je dobio po grckorn bogu ncba. Okrene se oko Sunca u periodu od 84 godine.

N e p tun je, skoro cetri pula veci ocl Zernlje. Ima precnik 8000 k111 kao i Uran, Slabo je istrazena plancta. Obide svojom putanjom oko Sunca za 165 godina.

1'1 u ton (po grckorn bogu podzcmlja) otkriven je tck 1930 godine, Nerna svoju atmosferu, a svjetlost sc od njega odbija slicno mjesccevoj, sto pokazuje da je sasravljen od tamnih stijena. Obrne se svojom putanjom oko Sunca za 148 godina,

10

A s t ere () i d i iIi planetoid, SLl mala ncbeska tijclu vclicinc' vecih planina na Zcmlji. Nalaze se u prostoru izrncdu Marsa i Jupitera.

Sat c lit i iIi trabanti pojedinih planeta, vjerovatno su i nastali otkidanjcm od till planeta koje prate,

K 0 III e I su sastavljene ocl manjih tijela, sitne prasine i razrijcclcnih plinova.

Kao manja nebcska mogu se povrcmcno vidjcti u Ietu kroz vasionu. Halejeva korncta,

na primjcr, vidi sc svakih 76 godina u kretanju oko Sunca.

Met cor i t i su sicusna nebeska tijela koja se krecu II Il1nOSIVll, poput "kosmicke k isc" i padaju na Zemlju iii se rasturaju u atmosferi. Mogu biti karncni, zeljezovitokarncni i

Lunarna (kosmologija) prcdsta vlja dio koja sc bavi

proucavanjcm geoloskog sastava i sklopa ncbeskih Vasionska prostranstva su

prepuna nebeskih tijela koja SLl grupisana u sklopove nazivarno galaksijama.

Jcdnu, od rnilijardu galaksija, u kOSIl10SlI, prcdsravlja i "rnlijccni put" \I cijcm sastavu je i SUIlCCV sistem, kome pripada i nasa planets Zcmlja. put il113 oblik spiralnog diska sa ccntralnim zadebljanjem, cije su dimenzijc 26 x 13 svjctlosnih (svjetlosna je rastojanjc koje svijetlost prode za godinu dana, brzinorn od 300000 km/scc.).

II

UNUTRASNJI

I

ZEl\1LJE

Strukturu Zemlje cine koncentricni slojevi ostro diskontinuita koje Sll utvrdene (H'{,lI?,,'\< talasa kroz Zemlju. Sirenje potrcsnih talasa

karaktera, sto znaci cia je Zemlja U sastavu kao kosmickog

ulazc, pored unutrasnjih sfera i spoljnc sfcrc: biosfcra, hidrosfcra i atmosfera, satropo, srrato i jonosferom.

l~!'lILUjJllLkJLr:.JJ. J c jednim iii 6· 7Cl krn, po drugim, postavkama. dominiraju jedinjenja lakih metala

U dubljern, naziva SiMA zona.

Najveca dcbljina SiMA· zone je tamo

jc iz elva 510ja: gornji, u kome

zbog cega se ovaj sloj

jc i SiAl zona najdcblja, ispod

najvisih planinskih masa.

Po .. zone se na 15 - 2Cl km u

kontinentalnom dijelu Zemljine kore, je od sedimcntnih kristalastih

skriljaca i gran ita, pa je specificna tczina SiAl zone oko 27 kN/m; sto jc skoro elva puta manjc , U odnosu na specificnu rezinu Zemlje k ao cjcliuc (55,2

81. 2. Unutrasnja grada Zemlje

13

P I a .5 t (omorac) JC iakodcr dvojakog sasiava.Gornji dio, !czi ncposrcdno ispod ZcmIjine korc, ispod Mohodiskontinuitcta. Po sastavu odgovara ultrabuzicnim stijcnama - pcridotitma iIi cklogitma , cija sper ificna [dina varira od 33 - 40 kt-l/rn'.

Donji clio plasta (0111ota6 jezgra) je pretezno sastavljen iz oksida i sulfida mctala, posebno Fe. Spccificna tczina tog sloja varira izrncdu 55 - 65 kN/Il1\ a LIZ to tamo vladaju i veliki pritisci i veoma visoka temperatura.

Zernljino jezgro (barisfcra) je u srcdisnjcm clijclu Zernlje. !rna prccnik oko 3.500 km. Pretezno je sastavljcno iz FC,Ni, potom Co, Cr i c1rugih tezih clerncnata.

Spccificna tezina jczgra raste sa dubinom oel 95 ... 115 kN!t11'. Tamo vladaju vrlo veliki pritisci, a temperatura, prema najnovijim poelacima, dostize do 12000 "c.

Niko vise nc sumnja da jc Zcmlja zonalno, lupinasto gradcna, da raspolazc vlastitirn izvorom toplinc, sto porvrdujc porast temperature sa dubinom, porast rclativnc gusroce, sirenje potresnih valova, postojanje ploha diskontinuiteta i drugi clokazi navedenoj tvrdnji, uz to i pojave vulkaua jasno govorc () razlicitom sastavu.

14

ORGANIZACI.JA SUPSTANCE

Ono sto cini supstancu u nckom obliku javljanja Sll elementame ccsticc povczane na razlicite nacinc. Otkrivene su proucavanjcm atomske fizike. To S\I:

neurroni

,- clektroni

Proton: I ncutroni se medusobno povezuju I obrazuju jezgro atonia , a ako sc i: clcktroni onda se formiraju atorni razlicitih elcmcnata.

Proizilazi da jc atom, ccstica mikro velicine nosilac proton a ncutrona (bez ikakvog naelektrisanja) i clcktrona

Elcktroui kruze aloma (vclikom brzinorn) odredenim orbitalnim putanjama,

sc mogu sa Suncevirn sistemom gclje oko sunca kruzc

.vtorni clcmcnara sjedinjuju se mcdusobno U molekule i

mincrali kristalne strukture iii amorfnog stanja. vise

minerala stijene koje obrazuju Zemljinu kamenu koru.

Odrcdivanje i mineraloskog sastava dubljih dijelova i dijelova

ncdostupnih direktnom opazanju, izvrsenoje geohemijskim ispitivanjima.

Gcohemija jt' nauka koja je rezultirala iz zajednickog: hemije i lzucava

skup elernenta i promjcne po odredenom ciklicnorn s istcmu <c odvijaju u ZcmIjinoj kori.njcgova rasprostranjenja, kombinovanja i te zakone po kojima se to odvija. analizarna utvrdeno je da svegu clevet elernenata meclu kojima je najvise Fe (39,76), () (27,71), s: (14,7),

(3,16), Ca Al (J,8), S (0,6), Na (0,4) %, dok je gornji dio ZemIjine korc

sastavljen iz: 0 (49,13), Si (26,0), Al (7,45), Fe (4,2), Ca (3,25), Na (2,4) i Mg (2,35) %, sro cini 97 % navedcnih osam elcmenata.

SL 3-2

SL 3. Tozinsko ucesce elemenata u sastavu Zemlje (1) i procentuaino ucesce (2) u sastavu gornjeg dijela Zemljine kore (po A.E, Fersruanu).

15

Cikius spoljnih geoloskih f;oji uk ljucu]« proccs ,~ro!ijl', It·CiilsjlorLI i talozcujn, ruk o I ciklus unutrasnjih gcoloskih dcjstuva sa proccsima mciumorfozc. orogcneze. plutonizm» i vulk.uuzma xu elva geohcnrijska cik lus.: k oja Ilil!:ivClIIlO unutrasnj: i vanjski ciklu-.

<IlI.-.~.~ .. ~_ ... 1 \lil1crali

'----------'

., elemeriri

? halogenidi r oksidi

r karbonati > sulfari

" fosfati

> silikati

? radioaktivni mineral:

Gcohcrnijski ciklus

clcmcnta

skup kretanja log elemcnra, sro ima poscban S\;.ILog clcmcnia.

ICl11lJtlW k(lt·'1

Sjcdinjavanje mincrala

»: scdimentne

»: metarnorfne

I 7aITSaVa 1I ZClTllj i 11 oj kori i 7CI proucavanjc historijc

Organsku "\corganska

SI.4. Organizacija supstance LI prirodi

16

J\1INER1\LI

Prirodna tijcla odrcdcnog hcmijskogsastava, morfoloskih, strukturnih i fizickih

mineralima Zcmljine korc, kao individualizirani

njima izdvajamo: bitne, "~'~"".r!n"

Vecina minerala pojavljuje u simctrijc,

sro je rezultat pravilnog rasporeda cestica u njihovoj kristalnoj masi, odnosno aroma II kristalnoj resctki.

SiC pojaviuju pctrogeni minerali u stijenama u vidu ncpravilnih zrnu,

zdruzcnih 1I agregate koji stijcne.

U prirodi je vee poznato nekoliko hiljada mincrala i njihovih mcdutim

samo manji broj njih (oko 50) cine bitne sastojke stijcna.

Mcdu pctrogene mincrale spadaju: silikati, oksidi, hidroksidi i karbonati,

dok su daleko manje prisutni: sulfati, sulfidi, hloridi i druge sku pine minerala.

Morfoloska svojstva

Raspoznavanje i odredivanje minerala vrsi se po njihovom hemijskom sastavu, morfoloskim, strukturnim i fizickim svojstvima.

se uvijek u istim kristalnim oblicima, sa istim clemcnrima

rasporeda aroma u

resctci, pa ill

srecemo u povrsinskim mngmatskim stijcnama i sa drugim mineralima (rudnim paragenezarna).

Pojavljivanje petrogeuih minerala U obliku nepravilnih zrna, iako je njihova unutrasnja grada pravilna, raspored aloma po zakonomjernosti koja obezbjeduje pravilan razvoj kristala, Takve minerale nazivamo k r i s tal a S t i 111 111 i n era lim a , se pojava objasnjava ncdostatkom slobodnog prostora pri istodobnom stvaranju velikog broja minerala u dubinskim magmatskim stijenama, pa minerali poprimaju raznolike oblike: pruticaste, stapicaste, vlaknaste, Iistaste, ljuspicaste i slicno.

Kristalasti rninerali, unatoc nepravilnih oblika, stalna fizicka poput

kristala istih minerala. Kristalasri mineral! su najcescc sastojei stijena.

Izvjestan broj minerala je uvijck nepravilnih kristalnih oblika, ali nerna ni unutarnje grade, vee se javljaju u: grozdastirn,bubrezastim, zaobljenim. zemljastim i staklastim masama,pa ih nazivamo a 111 0 r f n i m 111 inc r ali III a.

je broj prostih i slozenih kristalnih oblika, koje srccemo kao

petrogene minerale, ali se oni po broju razvijenih elemenata simetrije mogu svesti na

17

rombicni, monoklinicni i triklinicn: (SI.5.).

h:~tr:lgona I n i. rombocdarsk i,

simcuijc.

imaju 9 "11110 ccntar

Tcscralni: I.

_. pirit

hcksagonalui: I. kvarc , kalci:

I. cirkon

_. VC!.llViCiIl

rombicni: I. olivin -i barir

monok limicni: I. ortok.las

, hornblcnda

triklicui: l . albit

, aksinit

31. 5. Kristalografski sistemi sa karakteristicnim knstalirna minerala (M. .lanjic, 1982.)

Fizicka svojstva mincrala

Najzll,lcajnijalizicka svojstva minerala su: tvrdoca, cjepljivost, boja, ogreb,

prozirnost. fizioloske osobine (miris, ukus) i specificna tczina.

T v r doc a je otpor mincrala na njihovih U tom su

vcorua raziiciti. Ncke paramo noktorn cirugc ni najtvrdirn ce likorn.

Za urvrdivanjc stepena tvrdocc slllzimo se Mosovom skalom. Mineral: Sll

u njoj svrstaui rako cia svaki od njih para sve prethodne.

18

Sk,lia sadrzi 10 mincrala:

f-l;l'k±:rlj'~lt~:;:i~r~~iL+- __ ~_+--=

Ukoliko ncki od mincrala nijc svjez imacc manju tvrdocu.

Pre 10m min era Minerali kod kojih je kohezija u svim pravcima jednaka

ili priblizno pritiskomse drobe u manje cijeline, komade, cije S\l plohe prelomarazlicite, Nazivamoih pre 1 011111 imp 0 v r sin a 111 a. Po izgledu prelom rnoze biti:skoljkast, iverast, ravan, neravan, fibrozan, kovrdzast, zcmljast, a po opipu: glaclak i hrapav .

.i e p Ij i v 0 S t m i 11 era I a rezulrat specificnog rasporeda aloma u resetki

kristala, je ona i prisutna sa1110 oblika. Ona je posljedica nejednake

minerala, pa se poel udarom minerali (kristali) razdvajaju na manje dijelove ograniceue glatkim, ravnim, medusobno paralelnim plohama koje su redovno paralelne i sa nekom plohom kustala.

Po kvalitetu razlikujcmo: savrsenu (potpunu), nesavrsenu (nepotpunu) j rdavu iii slabo izrazenu i minerale Cijepljivostdobivai nazive prema kristalnoj plohi s kojom je paralelna: bazna, prizrnaticna, rornboedarska, oktocdarska, piramielalna i dr.

E I a s t i is nos t 111 in era 1 a jc svojstvo minerala ela se pod ciejstvom spoljasnjih sila deformiraju promjcnom oblika i da nakon prestanka dijelovanja sile ponovo vracaju u prvobitnostanje, Granica elasticnosti minerala nije velika. Izrazcnija je kod malog broja minerala: Iiskuna, hlorita i.dr.Kod veceg broja petrogenih minerala je tako mala cia se oni odmah lome (krti) iii se strose (trosni mineral i).

S a v i t lj i v 0 S t min e r a 1 a je rijetka pojava II prirodi, jcr su rijetki minerali koji poslije prestanka djelovanja sile ostaju savijeni.

B () jam i n era 1 a je stalna, sopsrvcna iii oc! primjesa, pa su zbog toga

najcesce bezbcjniili razlicito obojeni. Najmanje je njih bez ikakve boje - jedino kad su hemijski cisti,

Najcesce su pigmentirani primjesorn oksida: Fe,Mn, Cr, potom grafitom i

Minerali sopstvene boje su istobojni u svim dijelovima bez obzira na vrstu stijene i lokaliteta u korne se nalazi,

o g reb min era I a je veoma karakteristican za neke petrogene minerale. To je bojapraha dobivenog paranjem minerala, koja se ccsto razlikuje ne samo u nijansi vee i u samoj boji koju rnineral posjeduje. Ogreb minerala hem a tit a je uvijek c r v en, bez obzira da li je kristal hematita, crvene, mrkocrvenc, si ve iii erne boje.

19

Silikati sU.I~ajzn;lcajnijj.pe.t[Qg~J1jJ.!:tincrali \1 sasta\iu stijcna, narocito nlagnlaJs~ih, .. 'ro sU56Tl~rtosilIcijskc kiscline: H4SiO" li~~tasiileiiske kiseli;lC: H2Si03 i p()lisilic~jskih kiselina. Medu njima izdvajamo najznacajnijcgrupc fcldspata, amfibo]a. piroksena, liskuna, zeolita, kaolina, granata i drugih.

Feldspati cine grupu alumosilikata kalija, natrija i kalcija. Medu njima izdvajamo a I k a I 11 C f e I d sp ate (kalijsko-natrijski alurnosilikati) i p I a g i a k I as e (natrijskokalcijski alumosilikati). Veoma su cesti sastojci stijcna, posebno magmatskih.

Znacajniji prcdstavnici alkalnih fcldspata su: ortoklas, mikroklin, sanidin.i alb it, a ad plagioklasa albitsko-anortitski niz izomorfnih minerals.

Qrt9klasJKAI Si, Og) kristalizira monoklinski.olncno u vidu izduzenih zrna kad

jc II vulkaniiima, au plutonitimajc u vidu nepravilnih zma; ima savrsenu po

pravca mcdusobno upravna

SI. 6. Ortoklas

SI. 7. Mikrolin

Mikrolil1_=jc;.k.aJiLev.alumosilikat .slican ortokalsu po morfologiji i drugim svojstvima, );[1" ih je tesko razliko~a(ib~;";~;;k~'~~kopskog ispitivanja, Hcrnijski mu je sastav kao i kod ortoklasa

Plagi 0 klasi= obl!11yamj\Jg[Up_U odseslrnineHllakalij:'7. natrij .. =kalcij skih alumosllik;lta ()f~iibita( Na Al Si3 08 ) do .anortita ( ea All Si3 08 )koje incdusobno razlikujerno po prisutnosti albitske i anortitske komponente (SUS), All:Jit je ve6inol11 u kiselim magmatskim stijenama, raspada se u kaolinske minerale .. Tvrd~"'a spccificna

(dina 26,2 kN/m3 '

20

Ulbrador

Albrr OligoklaS - Andffizin

Bltovnrt

Af\ortit

81. 8. Procentualna zastupljenost pojedinih komponenti u plagioklasima (Po M. Janjicu, 1982)

Bezbojni su ilibijcli, staklasta sjaja sa karakteristicnom zonarnorn zrnastom strukrurom. Anortit krisralise u istim oblicima kao i albit-. triklinicno, ali se od njcga razlikuje po sirokim,paralelnim lamelarnaslozenog bliznjenja. Proziran ili bijel, Tvrdoca

oko a specificna tezina 27,6 k Nzrn'. Nalazi se u bazicnim magmatskim stijenama .

• 2.~l.!t~!:i2!ali:ziraju.ll vidu pseudoheksagonskih pobaznoj cjepljivostii od vrlo tankih Ijuspica velike mcr rr-n ocrr

slaba provodljivost toplote i elektriciteta, On:10g:UCUJ

dL~~ijski SllI<l~lii:itli Opcenito, svi su alumosilikati sa sadrzajcm hidroksila i alkalija, Alkalije~o~gubitiK,Na,Pb, Czi Li. IYrll()gisadrze i Fe, Mgi Mll i tadsu kestenjasti do crni.

Najvazlliji~u):

'. "~~!!iil~~~yi!:-: kalijev liskun, bijel i bezbojan - nikad taman. Prerna izvoru svjctlosti jc proziran.

);> hiotit magnezijski liskun, koji je sa primjesom Fe - ern, po cemu se i razlikuje od ml;SkOvlta~-

Amfib(jlL:::.silikati M Fe i ea u kojima_~ovo uvijek ima AI iNa. Kristaliziraju romb18110, monokill11cno i tnk micno, s tim sto su'r~'Tii1iZruvec;;11a rijetki. Kristali amfibola su mahom izduzene sestostrane ptizmiee, savrsene cijepljivosti po elva pravca koji se sijeku pod uglom od 124°; a paralelni su sa prizminim stranarna.

Hornblenda je najcesci sastojak stijena od amfibola, a zatim slijedc aktinolit i

tremolit. '

Al<:tilWlititrggt~litslllsaral(teri§ti.Qni.Z:;lkxislalasteskriljce. Ir';:IIl()li t CaMg3 (S i 0) 4j c. bt;zbojan,.bijel,siyQOJ1.jez'Ilozel~11~11i,iaIl~e, aa}<til1()lit Ca (MgFe)3 (SiOl),1 ima zamjenjen dio magnezija sa Fe pa je tamnozeleneboje.

Ova dva minerala-kacj Slli:~lZaV-()fe;l; kao agregati, obrazuju amfibolitski azbest, slican scrpentinskom, ali je manje savitljiv i manje kompakran.

21

SI. 9. Aktinolit (tamnozelono) i tremolit (njezno zelene boje) -Vijaka, Vares

l'irl,li{seni-najccscc kristaliziraju monoklinicno, cesto rombicno i rijctko triklicno.

Kuraktcristicni su po vcrtikalnoj cjcpljivosti paralelnoj prizme. Po hcrnijskorn

su metasilikati Ca i Mg, pra~~i(;II0cistikaoliiQPsid

i A170_ ,.kao augi(koji je tipican mineral b;lzicnih

_. j ~--.~.~>.~~,,~".--,~,,-,

81. 10. Augit i diopsid

Olivill: orto sili~at Il1ag,n~zij~. B itan je sastojak mnogih bazicnih stij ena, a nekad i sam ohrazlljc pojedir;e b}~zicne stlJene peridotite.

(metamorfnim), Javlja se i u kristalima. ali ccsce nccdredenog oblika. Zelene je(kao pivske boee) boje do tanll10 zcl(m~ i kcstenjaste.Boja ovisi oel primjese. Olivinje, zapravo iz.morfna smjcsa forstcrita (2MgO ySiO,) i fujalita 5iO.). Ncravnog iii skoljkastog lorna, staklaste iii smolaste sjajnosti.

Tvrdoca mu je6,5 .~ .40

Pod utjccajern atmosferilija lako prelazi u serpcntin, Bitan je sastojakperidotita, bazalta i gabra.

22

SI. 11. Olivin

Hidratizirani alumosilikati

Hloriti

.'~'<'j","'". Oni. su vazni sasrojci "zclcnih - griinstein i "zelenih skriljaca" - grunschiefer. Hloriti nastaju sekundarno od

biotita, arnfibola i pirokscna. Kristaliziraju monoklinicno. Tvrdoca 1

tezina 26

Talk

UicIr.".tiz.i.r."1l.il11aiSl1(;zij~~i~i]ik~t: Mg6 COH) 4 SiP20' kristalise monokl iuicno. medutim, najcesce ga srecemo u sitnoljuspastim agrcgatima. Savrsene jc cjepljivosti i sedefaste iii masne sjajnosti i masnog opipa. 1. - 28 kJ\)/Ill~.tJastaje preobrazajem olivina i

.' karnena kao i hlorit.

6MgO 4SiO, 4H,O, javlja se kao cvrst, a rjcde u "., ••• , . .t,~: .. , .:-: ;~,.""" .. L"""""Y- - Jirizotji-~a_i'~11j~,ij()sCl)i101)O 2,5 - 4. ,a specificna varijeteti

Hidratiziranisilikat] .aluminija. Kristalisu monoklinicno (pscudohcksagonalno). mada se javljaju u :izvanr~(h;o sitniln' kriptokristalastim agregatima iii ~ amorfnom stanju.

Nastaju povrsinskim raspaclanjem aluminijskih silikata u maticnoj stijeni iii

kao talozi iz vode. ~risti!lnipreeistilYniciJJ)ineralakaolinske .. grupe sLl.: .... kanlinit, montmorilonit i ilit, a od amorfnih alofan,

23

Kaolinit

I:ii(lrati?:i_r~Iliillllnlunijski silikat (AI2SiC\ (OlI)" kojcg lH1JCeSCC srcccmo u praskastim, zemljastim, kfiptokiisIaliistiin agrcgatima.Bijeleje boje, akojcbez primjesa, ainaccJ)rillljesc daju razlicite boj~ .. Tvrdoce je .~,g.: .. 2,~j .. spccificnetezmcJokl-l/m'. Ako se zllripopdillakarakteristike kanleiia. Kad je bc:z:I<:V.i1rc[ji.fc .. :111inerala, odl icna je

sirovina u keramike i -- ..... -., '. ..

Montmorilonit

Promjenljivog jc hemijskog sastava (AI/:;iOlo (OH)}!P). Sadrzi uvijck odredcni procenat kalcija i magnezija uz aluminij i silicij. Primjese l11U daju razlicita obojenja, inace je bijcle boje, tvrdoce 2,0 i specificne tezirie 20 - 22 k Nzrn'.

Moze da apsorbujc veliku kolicinu vode, cime povecava volurnen cak i do 7 puta.

Glavni je sastojak bcntonitskih glina.

Koriste ga za preciscavanje tekucina, za isplaku u dubokom buscnjn i za injekcione emulzije u cilju zapunjavanja vodopropusnih terena,

IIit

Javlja se u vic1u ljuskastih agregata. Ne apsorbuje vodu inc bubri jako, Spccificna tezina je 26 - 30 kl-I/rn '. Nastaje raspsadanjem liskuna, cesr jc u dubokomorskirn scdimentima.

Alofan

Veoma prornjenljivog sastava. Najcesce ga srecerno u bubrezastim, grozdastim i sigastim agregatima. Skoljkastog lorna, staklaste sjajnosti, primjesama razlicito obojen,

tvrdoce oko 20 kN/ml. Nalazi se u raspadnutim rnagmatskim stijeuama. '

~~;i~:i]

TOSti spojcvielenlenata,sa.kisil<()ll1.N~ljVGci.2:l1<l¢~l,j, 111c;Q1J njima,zaziYol ljudi ima .. vQdg,{l()ks~ostaJinalaze.uplirodi .. kao .sporedni .sastojci ... razlicitih stijena,izuzev

Led (JI2QJ~ kI~1~ljjskjcistaV()clajetecll'lllgJel11Pet:1!t~lri (0 - 1 ooec), bez mirisa i okusa, prozirna, u plicirn masama, i plavicasta u dubljim dijelovima, Na oec prelazi u led obrazujuci guste kompaktne mase: ploce, ledenice, zrna, a iz vodene pare na oec obrazuje skelete kristala u vidu sestostranih zvjezdastih pahuljica. Pri prelazu u cvrsto stanje voda povecava volumcn za 1111. Tad kristalizira heksagonalno. Ivrcio6al,5 ,aspecifiena tezina

Kvarc

koji se najcescc susrece u Zemljinoj kori. Osnovni je sastojak sedimentnih, metalil()[fhihslij6na;' pa:ie,i_l1(l;ira~pr(2s.tran.i enij i i.ij5tlmcii: Tvrdinn-mu jeJ

24

po Mosovoj skali, krt, staklasta sjaja kristala, Po duzoj osi, na pritisak, dobiva naelektrisanje - pijezoelektricitet, pa se koristi II optici.

Po hemijskom sasravu je cist (Si02) silicijev oksid. Primjese mu daju razlicite supstancc, Nagriza ga fluorna kiselina (HF), a pri topljenju kalijev hidroksid (KOB.).

SI.12. Kristaf kvarca, cadavca

U prirodi se srecu mrki- cadavac, crni-morion i elr.

Ij'!bicasti-amctitsti, zuti-citriui, tam no

SI. 13. Kalcedon (grc. Halkedon - dragulj) crveni varijetet - karneol

25

Magnetit

sastavu jc fcro - fcri oksid zcljcza FcOxFepr Kristalizira teseralno II obJiku oktacdara ali se javlja i 1I zrnastim jcdrim formama. Ncravnog jc iii skoljkastog iomac';!11"':4~?21=.~crno~~ jako JC magnetican. Prirnamog jc postanka, a raspada sc u hci1mflt i lilnonli-:-l~cpo7.cljall je kao sastojak u gradevinskorn i ukrasnom kamenu, Tvrdoca 5,6 - 6,5 a

Hemarit

hcksagonalno, ali su I11U kristali vcoma rijetki. Obicno se javlja u zrnastirn i ljuspastim agrcgatima. Mahom jcmrkocrvcn« bojc,aOgrcbarccIovl1ocJycl:og. Postaje primarno i sekundarno. Raspada sc u limonit.

Korund (AlP)

Aluminijevoksid. Kristalizira heksagonalno, medutim cesce se javlja u zrnastim oblicima. BOJc jcsi\ic,piavic'ast(,iIi.si\i()111tl<:e (obican korund), ali moze biti zclcne (smaragd), crvene (rubin) iii plavc (safir), Sjajnosti staklastc, cjepljivosti ncma.Tvrdina mu .i e . 9 ., a. s pecifi cna . .tezinaJ9.oAJkN/m:'.

SI. 14. Korund

Najcescc se upotrebljava kao abraziv, a varijeteti lijepih boja kao dragi kamcn.

lili~~'~~~:;~~]

Tcisllspojevi clcrncnata sa kisikom i voclom. Rasprostranjcni su u povrsinskim dijclovima Zernljine kore, u amorfnirn, zcmljestim iii bubrezastim oblicima: limonit, i boksit.

Limonit

HidFoksid zeljeza(Fe'~l ~H,()sa promjcnljivim sadrzajern vodc, To je tipski koloidni mineral kojeg nahz1hi()ll :{c'111lj,lslim, bubrezastim i grozdastim masama,

26

zutc do mrke, Uvijek je hidatogcnog porijekla. Nastajc raspadanjem drugih Fe - rnincrala i siIiblta sa sadrzajcm zcljcza. U y~~gl_k,QL!.Qni.j.e..J1Cjloie.ljalLki.1Q .. !ii.llilQjak_ILilijs.:nam'l, u ukrasnom kameml.Tj'linasti limonit se upotrcbljava kao zuta boja (okcr).

Skoljkastog lorna, masne Upotrebljava se kao poludragi kamen.

Opalu je slican kalccdon, kriptokristalasti iIi amorfni silicijcv hidroksid (S1.13).

Krernen je gusti agregat kalcedona iskristalizirao iz ostataka mikroorganizama. Jaspis je agregat opala i kalcedona sa hidroksida Fe. Stetan je kao agregata za beton.

[~~~~~I;;~Q

I(arb()11~ti~lLSD1illgljicnGkiselinG(H~CQT).Nastajll talozenjem iz toplih i hlaclnih veda. Medu njirna su kao petrogeni minerali najznacajniji kale it i dolomit,

Kalcit

Cl~}el(l\rbonatkal.~ij'L(C:;tCD,).J(ristalizira heksagonalno, romboedrijski. pa ima i savrsenu i'omb6edat:sku cjepljivost. ·f\:rdocaj(';1,.a.speei!icna.JezimL27k'-\!tll'. Krt, boja mlijccno bijela i drugih boja stojeiJ·()yi~l1()sti?clprisustvaprimjesa. Lako se otapa II vodi, pogot(iniaR.oLJ ilja] iiil'\l~topljenih orgill1skih i neorganskih kiselina. Sa Jakim kiselinama reagira burno uz pjenusavo izclvajanje CO2,

CaC03 + 2HCI = CaCl2 + CO2 + Hp

Zarenjem prelazi u CaO, Nastaje biogenim procesima (skeleti morski h, biljn ih i z ivotinj sk ih organizama) i izlucivanjem iz prezasicenih oropina, kao kalcijev hidrokarbonat, pa prelazi u kale it:

Kalcit je vrlo znacajan kao petrcgeni mineral, a javlja sc kao bitan sastojak vapnenaca, mermera i njihovih breca, Koristi sc uhemijskoj inclustriji.

81. 15, Kristal kalcita

Magnezit

T'Qj(,;11l[lgn~;dje\LI~1l:1)o_n<lL~MgCO,.Ka() mineral se javlja vrlo rijetko u kristalirna heksagonalnog sistema, a inace.ga srecemo u jedrim masama skoljkastog lorna. ~2j!;lJ.ill! je p()rcelanski.bjj~Lnahom ie bez sjajnosti. 4,5, a specificna tezina29

'~":';_~~~n~___ --.~"",,_""_~, .. , ...

27

- 31 kNzm:'. Lako se otapa u jacim, toplim kisclinama. Zarcnjcm prclazi u MgO koji dobro-pciCinosi visoke temperature. Postaje raspadanjern Fe - Mg silikata. Upotrebljava se za dobivanje magnczija i za spravljanje vjestackog kamena (ksilolita).

Dolomu .

Q\l.oj]lLkill:b_Qlli!Jkill<,:jj<iiIlJilgllcz:ija (CaCO. MgCO,). Kristalizira heksagonalno romboedrijski, mada se najcescc javlja kao zrnasta i jedra masa. Tvrdoca 3,5 - 4, a sJ)~cii1CJliLtczjna26,29,5kN{ml. B umo se rastvara II vrelim ki;eITfl;;il1il:-post;;r; metasomatski od kalcita zamjenom dijela supstance kalcija sa magnezijem.

Osnovni je sastojak dolomita - stijene i dolornitskih mermera. Upotrebljava se za vatrostalni materijal i vjcstacko dubrivo.

Aragonit

KilrbollaLkalc;iaa--CaCO,. Kristalizira rornboicno u prizrnaticnim, iglicastim krisialima. Nema izrazcne cjepljivosti. Bezbojan,bijelj razlicito obojcn od primjcsa. 1'vrdoca3,5,4, aspecificnatezina29kN/rn}:.Lakose ot~pa u hladnim kiselinama, isto kao kalcit. Postajc talozcl;j~m iz toplih voda. Osnovni je sastojak rnermcrnog oniksa.

C§~ilf:~~~y

2111fatisll _solis(}!lckis.eline cH,2()4' Nastaju talozenjcm iz hladnih voda - hidatogeno, u moru.jczerima iIi iz toplih voda _ hidrotcrmalno, pa se javlja u vidu zicnih tijcla. Male su tvrdine i lakotopivi II vodi.

Anhidrit

't8Je:sulfat kalcija.. CaS04.KJistalizira rornboicno, ali se obicno javlja u zrnastim, jedrim i vlaknastim masama, bczbojan iIi bijel, tvrdoce 3- 3,5,(1 specificne tezineod2~

- 30 dodiru sa vodorn prelazi u gips, uz povecanje volumena oko 60%.

Gips ( sadra)

Gips jehidratiziranisulffltk1l1c;ij~<;:aSO 4.2Ij,Q,.koji kristalizira monokliuicno, medutirn, najvise sc javlja u zrnastim, plocastim i vlaknastim oblicima, Kristali gipsa

cesto obrazuju karakteristicuc blizance. tczl:·:n"a:~"''' .. J..~_.," ...... ",-",,, .... ,.,,.'L'''''.''~''_''':.'. _

Lako se otapa u vodi. Nastaje u morskoj vodi, iii rijedc pri raspadanju

pinta uz prisustvo karbonata.

SI. 16. Gips

28

Zarenjem na temperaturi 120 _ 130':(: gubi oko 75% svoje vode i prclazi u pcceui gips. Osnovni je sastojak stijene gipsita, a upotrebljava se za dobivanje vjestackog gnojiva i kao dodatak laporcima u industriji cementa. Sitnozrni varijeteti (alabaster) upotrebljavaju se II vajarstvu.

\~:~;~(~~J

Lr6's~;-spojevi metala sa sumpororn, Uvcliko su rasprostranjcni u prirodi, medutim, kao petrogcni mincrali II gradi stijena dolaze sa1110 kao sporedni sastojci.

M9Q'\Ulji~na_je ... petrogeno ... najznacajnij i\1;;~·!;1.FGS2},.SlllfidZe1jgZ:l' J a vlja se l! zrnastim, masivnim i grozdastim oblicima. Cjcpljivostinemu, paje neravnog iii skoljkastog

lorna. tezina 50

.. ~ •........... ,

Postajc magmatski, ali i talozcnjem iz toplih i hladnih voda. U sastavu stijena je kao sporedni sasrojak. Raspada se preko sulfata Fe u limonit i sumpornu kiselinu:

2FeS2 + 2lIp + 70, = 2 FcSO. + 2H,SO, 12FeS04 + 6Hp + 302 = 4Fc2 (SO)) + 2 Fc20j x3Hp

Nastala sumporna kiselina raspadanjem pirita nagriza feldspate, karbonate i druge mincrale u stijcnama, Pirit moze imati i ekonomski znacaj, jer sluzi kao sirovina Zit dobivanje sump orne kiseline,

rj(i~;;~i-\

\, ".", .. ,,,-.-.~- .... -._ •• ,.,_..J

·to su snli .. hlorovodonicue .. kiselinc.d.lt.'Ijkoje se lako otapaju u vodi.

BaHt

To k_k5ridnatrijaN,aCI, koji kristalizira teseralno u vidu kocke. Ima savrsenu

cijcpljivost i sl~SilElsrii:mi:~s\aki;;;;tu sjajnost"t:vrclo_Gi+'f,()l,spc:c:if!e'lmJt;zinJl.22 .kN/m3• Nastaje talozcnjern u morima i slanim jezerima.

Pregledom najznacajnijih mineral a koji ucesrvuju u sastavu stijena iii se javljaju uz lezista metalicnih mincrala i Cine istim jalovinu, pa su i nazvani -minerali jalovine 2 POt0111 minerali sonih lezista do. elemenata, upoznali S1110 osnovne sastojke stijena, a buduci da stijene sastavljaju Zemljinu karnenu koru to cemo upoznati i njih.

29

STUENE

Stijcne dcfiniramo kao prirodne mineralne agregate jednog iii vise mincralu. Pojarn stij cne ~se 0])i/;110 . ])0 i stovj ccuje sakohezionom 6vrst()6()il1,iilcc1l1tiI11,llgc610skonl smislu

jednako slabo vezan sljunak i pijcsak, posmatrajukao icvrsti granit - iii bazalt

(cndodinarnskih) u prodoru magme u litosferu iii njenom izlivanju na povrsinu uz izdizanjc i stvaranje ulancanog gorja, na jednoj i prirastaju oceanske korc na drugoj strani, ako magma prodire u podvodne prostore. S druge strane vanjske sile (cgzodinamske)

se u razaranju postojecih stijena kore, odnosenjern rustrosnog

materijala (vodama tekucicama, vjetrom i ledom) do vodenih basena gdje se taloze novi sedimenti. Daklc, dvije skupine antagonistickih sila koje djcluju na Zernljinu kamcnu koru, rezultiraju razaranjem postojecih i stvaranju novih srijena u drugim srcdinama. J?rQce~ je cikl icl(Qgkarakterai odvija se.kroz.citavu geoloskuproslost. Neovisno na brojnost i saroliki sastav stijena i njihovih varijeteta u Zemljinoj kori, sve se one mogu svrstati u vise skupina po oclredenim kriterijima.

Klasifikacija stijena

Prcma nacinupostanka sve stijenc mozemo svrstati 11 tri velike grupc: magrnatske, metamorfne i sedimentne, (SI.17.)

Mag m a is kcstijene nasrajnhladcnjem, kristalizacijom magrne u njenorn prodiranju ulitosferu, pa ce na tom putu obrazovati dllbiiiske(i;lLlt()Dsk'c)stljellt: ili manje (lbJike intruzivnih tijela, do prodora na povrsinu iii podvodni prostor mora, gdjc ce se izlivati kao lava sa iii bez vulkanskog piroklasticnog materijala. [ntruzivne stijene bilo dubinske iii 1I viscm dijelu litosfcre razlikovat ce se sastavom i strukturorn od izlivnih, efuzivnih

e d i men postajl([alozenjcn1ikristaIizacijol11 uvodenoj srcdini iii

na kopnu, pa razdvajamo na kopnene: rijecne (fluvijalne), jezerske (lakustricne) glacijalne, mocvarne, spi ljske imm:in~l{(;, kojc SlI daleko raznovrsnijc obzirom cia nastaju 1I obalnom podrucju: delte, lagunc, LIZ strme ili rayne obale, na nerirskorn, batijalnom i abisalnorn morskom prostoru.U SVak0l11 od spomenutih podrucja talozice se istodobne, a

Jedno im jc zajcdniCko: javljaju se uglavnom, u slojevima. je to i

jeclnagcl najznacajnijih njihQvihkarakteristika.

Meta m 0 r f n e stijenenastaju preobrazajem magmatskih i scdimcntnih sujcna, pa prve nazivamo () r tom eta m 0 r fn im .adruge para met a in () r fni 1TI stijenama.

31

a, posebna geoloska nauka, koja

i srrukruru orijcntaciju i pravac rasporeda

mineralnih (tcksture) kao i druge znacajne karakteristike.

Minerali koji sastavljajustijenezovuscp e I r oge n i mincrali. Q]limogllPiti: bit 11 i , po cijcm sc prisustvu iii odsustvu odredujc karaktcr slijcne,s pored n) , U svakoj stijeni, ali u podredcnorn polozaju i a.kcesornikoji nekad zasti.ipajll bitne mineralc iIi karakteriziraju izvjesne geoloske promjene, pa se po njirna odreduje varijctct stijene.

Premallacinupostallkapetrggel]iot()pina.paih nazivamo hidrotcrrnalnim iIi

STIJENE

MAGMATSKE METAMOflFNE SEDIMENTNE

~ •••••• - ••• -A~ .• _.--------- •• ---~

Efuzivne !ntruzivne Ortometamorfne Parametamorine Podvodne Kopnene

A~~

Organogene Kemogene Detriticne

~

Kaustobioliti Akaustobioliti

Petrobiturnije

Pil/~~altlt

Kerobiturnije

..

Karbobiturnije

Tres~~~racit

31. 17, Glavne grupe stijena Zemljlne kore

Struktura stijcna

Predstavlja karaktcristican oblik, velicinu mineralnih zrna i nacin njihovog srastanja.

Za nekcgrupc stijcilaii j')lciiesLl Siil.lk.tll rc:z;:llasfazaj)hiforiskc, ·111ikr6} i {sk.aza YUIL1!)S ke, skriljasta iii kristalo-blasticna za metarnorfne stijcne, porfirna za zicne i detricna iIi kristalasta za scdimcntne stijene.

()blik zrna utice lJ(1 fizickc-mchanicka itelmoloska svojstva stije?a. Coskasta zrna pojacavaju cvrstocu stijene, poluzaobljena i zaobljena smanjuju cvrstocu, a povecavaju poroznost, vodopropusnost i smanjuju zapreminsku tezinu. Izduzcna zrna (pritkasta i prizmaticna), pogotovu ako su ukrstena (plagioklasi), au meduprostoru sitna zrna drugih mineral a (pirokseni) daju of it sku strukturu dijabaza i dolerita, kao cvrstih stijena. Ofitsku strukturu imaju izlivne stijene: dijabazi. i bazalti.

32

Listasti i ljuspicasti mincrali 111S11 pozcljni u stijenama kojc cc sc Opcenito sitnozrnije stijene se lakee I bolje obraduju, od krupnozrnastih.

(polirari).

zaobljena, iglicasta.

lakse puta

(najveci prccnik zrna, dva puta veci od najmanjcg) 5e stijena (maksimalni precnik zrna vise od dva

Mcdusobna veza zrna rnoze biti razlicita, koja je kod magmatskih stijcna ostvarena u toku kristalizacijc preko ccmcntujuce supstance u vidu tanke opne, dok se kod sedimentnih stijena ostvaruje nakuadnim unosenjcm vezivne supstance izmedu zrna.

(cement i) mogu biti: silicijska, karbonatska, zeljezovita, silikatna

(scricitsko, hloritsko), (muljevit»]. .

1.

SI.19. Strukture

2.

3.

2. porfirna i

Pored vee spornenute ofitske strukture i struktura na slici 19. koje su sve karakteristicne za magmatskc stijene, potrebno je jos naglasiti detriticnu i kristalastu kod sedimentnih stijena, pa su na raj nacin predstavljene sve znacajnije po kojima se cesto i stijene prepoznaju.

Poreclstruktura vaznoobijjezje stijenamaclaju jte.k.s t u r ej\:()jeodrazavaju odred~l;~'~~p()r~dirnai ispunjenost pr()stora. .

~ Ukoliko su sastojci stijena ravnomjernorasporcdcni It svilnpraycirna,stijena je

mas i ~ n e (homogene) teksture (Sl.20). .' ~ .. .

33

Ako suljuspasti, pJQ~"lstii u jcdnon1pravcunastaje

IJara'I CIl1 a kad su mineral! osnovne mase zajcdno 5,; fcnokristalima usmjercni u jcdnom pravcu. kao posljcdicu tcccnja u vrijcme hladcnja (krisralizacijc) nastaje flu i.d n.a tckstura.

k r i djclovanj.i jakih

zbog cega listasti i plocasti minerali poprimaju poloza] priblizno paralclan ravmrn okornitoj na pravac tlaka. S tchnickog aspckra najnepovoljnija je skriljava, a najpovoljnija masivna tekstura kod stijcna.

1.

2.

4.

3.

SI. 20. Tekslure stijena: 1. masivna, 2. paralelna, 3. fluidna i 4. skriljasta.

Stijene rnasivne teksture se karakteriziraju vclikom gustocom, pa se podjednako dobra glacaju i obraduju u svim pravcima, dok je kod stijena paralelne teksture razlicita cvrstoca na tlak u pravcu paralelnom orijentaciji minerala i upravna na taj pravac,

J VRSTE MAGMATSKIH STIJENA

Magmatske stijene se mogu razvrstati na razlicite nacinc ili prem~ razlicitim krircrijima. Najcesce se razvrstavajuprc:llla_l11ineraloskoin i henlijs~oms<lga\,u, prema mjcstu i na~-i11l1- })osfarlI(a, po 11~tin;_lpojavI]Tv[U1J~r,-i)ot~1~;ljrcll';;;~t~;_;kturi i i~ksturi i starosti.

Nastale su, kako je vee spomenuto, ~l'istaliz.irat1jenlsilikatnetaljevine, koju uazivamei-rn ag Ill'! (magrna-grc, tijcsto) u un~lt~:asnjosti litosfcre, pa se nazivaju i

ili hladenjcm lave na povrsini, sto prcdstavlja vulkanske iii izrnedu intruzivnih i efuzivnih cine

Magmatske stijene sc klasificiraju i prema ucescu.~iQ2:silicij§kQgdiQksiQa~na: kiscle, neutralnc, bazicne i ultrabazicnc srijenc. .Kisele su svijetle i lake, pa ih nazivamo

I cuko k rat n. i. In :(hk~uhazicne ()bjcll()talnlJGiIesk(O;zbogceg!c~e naziv~j~

tll (OJa 11 okr a t nimxtijenama, -''-- .

U kisele stijene, koje sadrze 65-80 % SiO, ' od intruzivnih spadaju: '_ "" .. ,_, ..

:::::::':~,::~':')':,;:::l~·. ;.o;b'i,;s:i:: c"ii::~~j :a~,n:;i (v ul k ansk 0

34

dok zicl1imErjpilch~II~_ljjj(lI)<l"L.Ultrabazi~lle;;ti.i(;flCinl(lj1,LYCOmanizak.sadrzajSiOj(c!o %), jerffeldspatl[j~()stajILlJ..SastgVu, ..

Pojavljivanje magrnatskih stijena, posebno intruzivnih, je veoma raznovrsno, sro je posljeclica uvjeta u kojima jc magma mogla da intrudira, i poprimi oblike prostora u kome je kristalizirala. Koja ce vrsta intruzivnih stijena nastati i u kojem obliku ovisilo je o sastavu magme, brzini kretanja, odnosno hladcnja i kolicine plina u njoj.

Medu poznatim oblicima pojavljivanja magmatskih stijena razlikujemo: dubinskc intruzive (puitonite) stoic iii grcda, Iakolite, sklad iii sil, zica,zila iii dajk, lopolit, fakolit, honolit, efmolit i bismalit (SI.2I).

L o k 0 lit

_-- .-.~----'\

~t

Fa k 0 II t

SI. 21. Razliciti pojavni oblici magmatskih intruzivnih stijena (Po M.D. Dimitrijevicu, 1978)

Iz prakticnih razloga najcesce sc ipak izdvajaju magmatske stijene prema bitnim mineralnim sastojcima i strukturi stijena.

Dub ins k e 111 a g 111 a t s k est i .i e n e (plutoniti)

Obuhvacaju ~~:~~F~} sijenite, granOdiorit~,Eli;I:'i~~\)~~l;I~~li paridolite. Macla se

smatraju dubinskini, ima ill i na ili blizu povrsine, gclje SLl clospjele geodinamskirn

silarna koje su ih iznijele na povrsinu ubiranjem Zcmljine kore.

\GI;~a~nftDsuholokristalast~kise1estijene sa 75.%Si92 u cijem sastavu sU:.KY<lTC, felclspati,kiseli plaglo~lasibiotit1 kao bitni minerali, medutirn, obicno sudjeluju u sastavu i drugi kao primjese, Pretezno su sive iii crvenkaste boje koja potjece od ruzicastih zrna ortoklasa i mikroklina.

Meehl brojnim varijetetima, koje izdvajamo po mineral nom sastavu, strukturi i boji, zna¢ajni.sUllQrl1la1pi (dvoliskunski) graniti sa muskovitom i biotitom, rjcdi je biotitski granit, zatim amfibolski (sa hornblendom) i augitski sa augitom koji je sivozelene boje.

Graniti se javljaju kao batoliti (bathos~gr6.(hlbina, litos kamen) gdjc su nastali uti skivanj em, intruzijom, magme u clublje dijelove Zemljine korc (SI.22), rnada ih danas nalazimo i na povrsini, otkrivene djclovanjem tektonskih pokrera i veoma clugotrajne erozije.

Grani ti .se .. rel<1tiYl1oIakQQpr(iQlljtl,.ilQni .. s. PQYQlj11imJncel1j.e.I1LcJQPfQ.SC i eksploatiraju.,

35

Prerna Irzicko-rnchanickim svojstvima granili sustijcnc male porO;1l1OsliQJ-5,0, cvrstoca na pritisak najccsce oko J 80 MN/m2, sa habanjcm od 3-8 cll1'/50 ern' dok jc to kod geoloski starijih granita oko 20 cm1/50 em',

SI, 22. Dubinske magmatske stijene: a- batolit, b-stok (greda), c-qrornada, d-metamorfiti i sedimenti litosfere.

Obziroi n da su graniti dubinske magrnatske stijene karakteristicnc zrnaste strukrurc, cesto ravnomjerno zrnastc, uz to razlicito obojene. mogu-se.koristiti lao arhitektonskogradcvinski i tchnicko-gradcvinskikamen u sirokom spektru proizvoda.

Najvece mase granitasnnaMotajiciplaniniusjcvemomciije1n!30sne (80S. Kobas,

Srbac), zatimkod Cajnica.jugoistocna Bosna, dole su u druglm krajcvima . . otkrivcni,

odnosno u manjim masama.

Sijcniti

SI. 23. Granit sa zicorn aplita i sijenit

2:1:llastlO ~U_S(t:L!I5w.r:c:sa~11lPll()~()Il1zrlla.llr~sp()lmisP()51 .11lm\1Q (;IlJ ve I i cine.

Mnogo su manje prisutni U odnosu na granit. Ponekad se samo nalaze u rnasama granita, kao perifcrne LOne.

36

Zaprerninska tczina im _Ie 27 29 kN/m" a cvrstoca nil pritisak 170 _- 200 MN/m', dok je ukupna poroznost oko 1,0%.

12,llekc)sul)azicnij i u odnosu na

im je zrnastai !oohiCl1Qsrednje

. Karakteristicno je za njih prisustvo ortoklasa i zonalni rasporcd 'plagioklasa.

Ll.sastavu.dioritasu >

).>

Varijeteti dobivaju nazivc prema dominirajucem bojenorn sastojku: arnfibolski, biotitski, augitski diorit, najcesci je amfibolski dim-it.

Pretezno se javljaju kao peri ferne zone granitskih intruziva iIi pojedinacno"l?(jja_ 1111 preovladivanja bojenih sastojaka. Zapreminska tezina im je 27,5-29,5 kN/m" a prosjccna cvrstoca na pritisak oko 220 MN/m2, a minimalna oko J 80 MN/m'. se lako ()b.rac!l~ju llblokoyc.ikQckc,od

Tamnozclcnc bazicne stijene, u cijern sastavu

domiIllra.i\ij~1~g:i§~lii~i(t1ibi'~ld6ri bltc)vnit), .kac) Qitnirninerali, predstavljajugabrovc.

Ukupna kolicina salskih minerala je 40 - 50 %, a fernskih 50 60 % .

81. 24. Gabro

()SiIl1zrnastc, .gabrill1()gL!im(ltisPI';Qin9nlL.~ .. gabrovskustrukturu. U gabrima prvo kristaliziraju plagioklasi,l)a onda femski minerali, zbog cega su djelimicno, a dijalag vi se, 0 rij en (iran i, i gl~l(lelj~lskil§ tOZ,111JlSl!Jg:ll>IQy_sI(t.IL.~tEll!<.tLll:Ll.:._.

Prerna ucescu bitnih sastojaka razlikujemo vise varijetcta gabra: :nol'lnalfligabri imaju u sastavu bazicne plagioklase i dijalag; uolivil1skirngabrinla se Jo~pridl1lzujc ._.

37

olivin, a kod norita, LIZ plagioklase dolaze cnslatit i bronzit, Posljednja dva varijctera su mahom sivoiCI~;:;'e' boje,

Gabri imaju cvrstocu na pritisak od 110-320 MN/m2, a zapremiuska tczina je najcesce 28,5 kN/m1. Ukupna porozuost jc obicno 0.9 'X" a varira od 0,1 % u vcoma kompaktnim, do 5,1 % u vrlo poroznim gabrima,

To su uglavnom masivne stijene, nemaju lucenja, pa su vrlo zilave, zbog ccga se tesko cksploatiraju. Varijetcti sa vise plagioklasa i zrnaste strukture, povoljniji su za obradu. Medutim, vrlo se uspjesno koriste kao sk~llptorski karnen (spomenik Neznanom junaku na Avali i Branku Radicevicu, na Kaliinegda~l~i'l di,_Y .... -

Peridotiti

Peridotiti pripadaju ultrabazicnirn stijcnarua. Vecinom su srednjeg i krupnog zrna.

Struktura je naj~es.6e zrnasta, a tekstura masivna.

Jcdnostavnog-su rnincraloskog sastava, jer ill grade: olivin i pirokseni. Mean njima

izdvajamo: " , ,

r dunitc, sastavljene iz olivina i nesto piroksena

r lcrzolite: olivin, dijalag i bronzit

r dijalagite oel dijalaga

}- bronzite od bronzita.

Dakle. II sastav peridotita neulaze salski mincrali ill je njihovo ucesce izuzetno.

Boja peridotita je najcesce tamnozeleua do crna, a bronzita zclenornrka do bronzana.

Zaprcmniska tezina mu je u granicama izrncdu 30 32 kN/m3, a cvrstoca pod pritiskom je.u sirokom rasponu od 100 -'340 MN/mJ, sto ovisi 0 krupnoci zrna, svjezini minerala. Ukupna poroznost se krece od 0,1 - l,7 %.

Najces6e su koel nas serpentinizirani, jcr lako podlijczu mctamorfnirn promjenama.

:licne stijcne

Utiskivanjem rnagme u praznine i njcnim hladcnjem, ona poprima oblik pukotine, koji licina zilu iIi zicu, pa tako nastalustijenu nazivarno zicnom stijenorn (SJ.2S).

SI. 25. Aplitske zice u granitu.

38

Struktura zicnih stijcna jc mikrozmastoporfirna sa istaknutim krupnirn

fenokristalima, sro ukazujc na elva periods kristalizacije magmc. Fenokristali su nastali u pocetku kristalizacije II dubini, a mikrozrna masa je kristalizirana kasnijc u fazi popunjavanja pukotine.

Mineraloskim i hemijskim sastavom zicne stijene mogu biti istog sastava kao intruzivnc, koje presijecaju pa se samo razlikuju porfirnom strukturom od intruzivne. 'Jakve nazivarno asistne iii se mineraloskim i kemijskirn sastavom razlikuje od intruzivnc ili vulkanske stijene pa ih nazivamo diasistnim.

Medu zicnim stijenamapoznati imaju sastav kao intruzivna masa u

se ali irn j~ struktura porfirna, kurakterisricna fenokristalima

ortoklasa u mikrokristalastoj osnovi, sastavljenoj o~ kval£<_'h.lli~, plagio~~<l_i bioti~_

81. 26. Granitporfir

~~pj@§tlliii1$i;;tnQ?i.i;nc: stijene bijele ili cryenkaste.boje. Strukture Sll slicne seceru koja se .naziva panidiomorfna. Sastav kao

jreg~n~ititilsu takoder diasistne stijene. Slicnog su sastava kao fcnokristali ortoklasa puno

Sll

51. 27. Pegmatit

holokristalasre, porfirne strukture, sacinjene od fenokristala biotita, hornblende i augita.

39

Vulkanske stijcne

Vulkanskc stijcnc su izraziti predstavnici dvojake kristalizacijesastojaka. U prvoj fazi obuhvaccna je lagana kristalizacija 1I dubini pri kojoj se forrniraju fenokristali, au drugom dijelu (fazi) vrsi se brza kristalizacija ked izlivanja magme l1a povrsinu,

Ofitska (diabazna), struktura odgovara dubinskirn lakolitskim stijenama, koje

karakteriziraju dugi (do 1 em) stapicasti fcnokristali fcldspata koji su medusobno isprepleteni stvarajuci supljine za mikrokristalastu masu koju grade feromagnezijski mineraIi tipa piroksena,

Vulkanske stijcnc, posmatranc po sadrzaju SiO, (kisclosti), prave niz od najkisclijih

do ultrabazicnih i to : >-

>- trahiti

? >>?

Rioliti (grc. reo tecem) zuckaste dosvijetlo zelene stijene sa izrazitom fluidnom strukturom sH:5t<lY1.i~pc()~fcnokristala n;ltrijskog~xlta. (sanidina) .i~.r:G.a. Isti minerali cine njihovu osnovnu masu, koja moil' biti djelOlDlcnolTi potpuno staklasta ... Ako.riolitska lava naglo ocvrsne moze nastati stijena opsidijan, staklastog izgleda, mrko erne boje, sJ«lIj](astog lorna, osthh IVle<1. rst()f<1k();ak~·l-l?li~~ka 1 a,:, a .. n~.~looc\'rsne,a bogata je plin(),:,inl~. i J)ar~tlla, stvara se )<lk~Jlorozna stijena plovucac sa porarna koje nisu mcdusobno povezanc, koja ima zapreminsku tczinu manj1.1c;cl vode (oko9,SkN/mJ), pa zbog toga pluta po vodi, Riolitisu stijene prctezno .svjctlosiveboje. Zapreminska im je tezina izrnedu 24-26 kN/m-', cvrstoca na pritisak 130 -180 MN/m2, Vecu gractevinsku prirnjcnu imaju varijeteti S<l potpuno kristaliziranom masom i fenokristalima to uglavnom u cestogradnj i.

40

81. 28.

Hiolit

1

l),'ahiti, pepcljsto sivi.do Z.uckasti rapavi pri dodiru. Javljaju se u obliku kupola, dorna i grornada. Po mineraloskom sastavuoni su ekvivalentisiJenitilna._.S_trnktllra im je porfirska, ponekadsavrlo killpnim fenokristalima sanidina.Teksture: masivne do fluid~

'~c mogu jos pojaviti biotit, hornblenda i augit. ~ .

Zapreminska tezina: 24-27 kN/m\ a cvrstoca pod pritiskom 140-260 MN/m', ukupna poroznost: 0,5-7,5%. Kad imajuizrazeno lucenjc n10J;u se koristiti za. izradu stepenica, plocnika i za kocku, jcr su uvijek rapavih povrsina, u suprotnom koristc se kao clrobljeni

Andeziti- sive,ponckadcme porfirnestijene, rap ave na dodir, slabo porozne, sacinjene od fenokristala plagioklasa, andezina, amfibola i piroksena. ~1!JJ~1 jc QQI.firska, ateksttl.ra: ~~2_i"::!]'1i,Jljelko.1J.l!i.~U,gLiJi-lllall(:LQli1<Jll,Jme je dobio po Ancli~Poslij;;'b'1'zalta, ima najrasprostranjenije lave na zemlji .

. _U;;lz.aliJi~u erne kompaktene stijcne sastavIjene od plagioklasa, aug ita i olivina, Fenokrisrali su od augita i olivina. Dekanu lndijipokriva povrsinu ocI3(.lOOOOkrn', a ParanauBrnzilu 900000km2 su bazaltske lave. Po mineraloskom sastavu su ekvivalenini gab;ima.~~~Qifu~sa vrlo sitnim fenokristalima i, ponckad, ofitska, Teksuira 'ii1aS'lvi1a najc~zatim sljakasta iii mandolasta. Bitni sastojci su: bazicni i;[agioki;i, odPi'iDkSei1a augit i hiperstcn, te hornblenda i olivin. Boja bazalta je smeda, tamnomrka do crna, a svijetlozelena kad su u raspadanju.

Cvrstoca na pritisak 100-280 MN/m2, a moze biti cak do 500 MN/m2, Zapreminska rezina: 26-33 KN/m" najcesce 27,5 kN/m3, a ukupna poroznost 0,7-5,4'%. Imaju izrazito srubasto Iucenje, sto olaksava njihovu eksploataciju.

Limburgiti su istog sastava kao bazalt., kestenjasto crvenkaste boje: fenokristali su augit i olivin \l staklastoj masi bogatoj magnetitom.

Dijabazi se javljaju u vidu ploca i izliva (cesto podmorskih) kao i u manjim masama uz serpentinite. Sastavljcni su iz bazicnih plagioklasa, augita.hiperstena, hornblende, biotita j olivina. Zbog raspadanja, dijabazi obicno imaju ljubicasto mrku boju, pa ih nazivaju i zclcnim stijcnama.

SEDIMENTNE STIJENE

Sedimentne iii talozne stijene, kao sto iz naziva proizilazi, nastajutalozenjemu Qdreclenimsredinarni1l1apovrsillLZelJ11jineKQ!:e: padine planina, doline rijeka, mocvare, jezera, delle, mora i oceani, Dakle; up 0 d v 0 d n i m i kopnenim sredinama, Neovisno od sredine sedimentacije, proces tarozenja je veoma dug i slozcn, jer obuhvaca vise kornponenti kao sto su: raspadanje postojecih stijcna, snosenje materijala u rijecne tokove, transport materijala do jezera, mora i oceana. Tako nagomilan matcrijal u vodenoj sredini

41

jc rastrcsit, koji cc tck zbijanjem i donosom vezivnc kamen, cvrstu stijenu. Taj dio procesa sc Prociukti povrsinskog raspadanja stijcna mogu se gomilati na mjestu nastanka, ali se obicno prenosc daljc na druga pogodnija podrucja. Prenos materijala se vrsi vodom, vjetrom i lcdnjacima, a niz brdske padine se kotrlja pod dejstvom sile teze.

U krctanju rastrosnog materijala povrsinskim tokovima dcsavaju se vclike prornjene koje se ogledaju u zaobljavanju krupnijih kornada korrljanjem po dnu i udarajuci jedni u druge. Tako se uglasri odlomci stijcne potpuno zaoblc nakon predenjih 10-30 km transporta. Dostaje u rijecnom toku i matcrijala U suspcnziji (lebdeci nanos) i otopljcnog u vodi, pa za njihovo dcponovanje, sortiranjc i zbijanje II kamenu masu trebaju odgovarajuci uvjeti (koncetracija i odlaganje) i odgovarajuca sredina.

Grube gledano proccs srvaranja scdimcntnih stijena obuhvata fizicko-hernijsko razaranje i iroscnje postojccih stijcna u razlucitim srcdinama na Zemljinoj kori. S,1<j<:,i<ll1ie iii sno§GnjcJQgmaterijala u nize prcdjclc, sto senaziva d e 11 u.da Cij()D1, zatim slijcdi transport rastrosnog materijala vodom, leelonl,vjetrol1l, morskirn strujama i ralasima do sredine njegovog sortiranja i deponovanja.

Proccs odlaganja i scdimcntacije pocinje tarno gclje prenosnik materijala gubi energiju. Tako cc sc na granici otapanja ledenjaka taloziti morenski, glacijalni materijal kojcg je soborn nosio lcdenjak: na uscu bujicnih tokova talozit ce se bujicni sedimenti u vidu kupe, konusa: niz padine gornilace se pod uticajcm silc tcze, siparisn! materijal; u jezerima se gomila i talozi materijal donesen njegovim pritokama, vjetrom i ledom, zatim rnaterijal, OdVLlCCIl radom talasa, sa obale jezcra i biljni organogeni materijal; u dolinama rijccnil. tokova taloze se rijecni terasni scdimcnti i talozine rijecnog korita; u mucvarama sc talozi organogeni materijal u izmjcni sa rnuljem; na uscu velikih rijcka u more taloze se sediment] delte: au morskoj sredini taloze se obalni sedimenti abrazijske i sedimentacijske terase, grebeni, zatim slijecle evaporiti u lagunama i neritiku gdje se talozc hemogene i organogene nasi age, te sedimenti batijalnog i abisalnog morskog prostora kao i sedimenti rnutnih turbiditnih. struja.

Donosom materijala do depozicionih sredina proces sedimentacije ne prcstajc vee se i dalje odvija prenos i istog, radom talasa i morskih struja do konacnog talozenja mehanicki usitnjenih ccsiica, kristaliziranjem otopljene supstance II vodi i materijala U suspcnziji. Tome treba dodati i ostatke uginulih organizama kao 5tO su ljusture skoljkasa, puzcva, brahiopoda, ovoji koralja, iglice sundera i drugc za koje su organizmi za zivota uzimali supstancu iz otopina II vodi i izlucivali za zastitu mekanih dijclova tijela. Nakon uginuca organizama (0 pada na dno i postaje sastavnim dijclom sedimenta,

VRSTE SEDIMENTNIH STUENA

Prateci proces talozenja II najsircm znaccnjujasno je jcdno: sedimentacija se odvija u svim njegovim dijelovima - na mjcstu raspadanja postojecih stijena, u transportovanju materijala, na kopnu i \I moru. To. nam pruza mogucnost razvrstavanja nastalih seclimentnih stijena po vise kriterija,

42

Najjednostavnije je izdvajanje dvije velike grupc: k () n tin e n t a Inc i pod v 0 d n (rnarinske) stijene. U kontinentalnc spadaju sve one koje su tamo nastale: glacijalne, jezerske, mocvarne, rijecne, padinske i druge naslagc.

U pod v 0 d n e (morske) ubrajamo talozinc obale, plitkog mora, batijalnc i abisalne marinske scdimente.gremagenezi (nacinu postanka) mineralnom sastavu sedimentne stijene razvrstavamo na: klasticne, hcmijske i organogenc sedimentc.

I a s tic n e stijene

S(l~tojcitr~nsportO\,'lJl() gmaterij alasu Ul111l,j C. iii. "ise transport duze trajao to je i sfericnost cestica vcca, ako jednorodan noseni materijal.

Jos 1I fazi transportovanja, slabljenjem snage vjctra, glcccra i vodenog toka, ostvaruju se uvjeti za njegovo deponovanje, prvo u rastresitom stanju: pjesak, sljunak, koji potOI11 moze biti cementovan karbonatom, silicijcm, glinom iIi Fe - oksidima ili kombinacijom, pa nastaju: pjescari, konglomcrati, skriljci i druge klasticne stijene. Tako su konglomerati sastavljeni iz valuticasljunka cementovanih najccsce karbonatom, kvarciti iz sitnozrnog pjeska cementovanog silicijern, gline iz finih sitnih cestica nastalih raspadanjem alumosilikata magmatskih i rnetarnorfnih stijena.(:i~ta.glina izdvaja-se kao-kaolin,

Podjela klasticnih stijena izvodi seprema velicini sastojaka u njima na:

);- p s c fit e , velicine zrna preko 2,00 mm );- p sam i t e , velicine zrna 2,0- 0,2 mm i a I e v r i t e ,(Pfilsinaste stijene) velicine zrna 0,02 mm

);- pel its k e stijene vclicine zrna ispocJ 0,002 mm

(Lsflstavuklasticni,lJ stijenarazIikujel11o:brec~, kon,gloIlleli1tc:jpjescaJc, ... ako su prirodno cemcntiranc, dok ;1:jih6ve rastrcsitetaloZine nil:l:ival~;o: drobina (sipar), sljunak i pjesak.

llreclLj C.ptiFO duo cementiraua -klasticna nastaje

prirodnim vezivanjcm

Breca se sastoji od nezaobljenih kornada i vezivnc ncorganske supstance. Prcma.ivrsti komad.akoji.sucljeluju .ll sastavu, .brece .. .mogu.biti: vapnenack e,

sredini.

43

Dobro ccmcntiranc brcce mogu se koristti kao gradcvinski kamcn iii dckorativni kamen za oblaganje enterijera i cksterijera,

Kongiorneratjeprirodnoccmentirana klasticnastijenanastRlav~zival1j~!Ilsljunka, Sastavljen je od zaobljenih oeliomakarazlicitib~(ijetl~l~ pa takovc nazivamo polimiktnim J(clilgli;;ilci'<itinm;zarRzlikLlocroHgomiktnih konglomerara u cijcm su sastavu valutice od jedne vrste stijcna. Cement konglomerata rnoze biti od kalcita, kaolina, limonita, silicija iii kombinovani.

Slabo vezani i porozni konglomerati kao i brcce,n~rnajuni~a~\,ugradevinsku primjcnu, semza izradunasipa,

Izuzetak u tome cine vapncnackikonglornerati sa karbonatskim vezivom iz nekih podrucja Hercegovine i Dalrnacije, koji sc koriste gradevinski kamen.

PjeScariprceIsla~ljajlltalSQqGrklasticnevezanestijcne sa velicinom zrna oeI 0,02-

2,00 111m. Velicina zrna obicno razlikujemo: krupnozrne, srednjezrne i sitnozrne

varijetetc Prernamineralnorn sastavu, varijeteti pjescara eIobivaju nazive po preovladujucem mineralu kao: kvarcni, liskunski, glaukonitskii 150!c;it~1~ipjc;~c'lI.

Najcesci su kvarcni pjescari sa silicijskim vczivorn kod kojih se zrna medusobno clodiruju, a silicijska supstanca ispunjava meduzrnc pore. Talevi pjescari mogu imati cvrstocu na pritisak 340 MN/m2.

Najccscc koristcni pjescari irnaju 100 160 MN/m2• Zapreminska tezina varira od 22 27 kN!m3, a najcesca 25,8 %. Poroznost je od 0,3 -17 %, a najcesca 4 %.

Alevroliti (prasinaste stijcne)

Prasinaje klasticna nevczana stijcna, velicine cestica od 0,002 0,02 111m, sastavljcna uglavnom od istih minerala kao i pjesak. Nastaje talozcnjem cestica nosenih vjetrorn i deponovanih u vodi iii na kopnu,

Za prasinu je karakteristicna fina poroznost, zbog cega se odlikuje vclikorn higroskopnoscu i visokorn kapilarnoscu. Pored toga karaktcrisc je i velika stisljivost.

Les (prapor) '.()jcyoluvczana, kopnena, klasticna stijena produkt eolske erozije,

nastala ... 9,~j?~~1:~,~~.~~~p:,_Y_Gz;iy.~nje,if(j5i~i$ifiC.~)i_q_~~'lJ~:~:'yjI~tf_Olrf"~' .-,.-,~- ._;'w' '_

Sastavljen je pretczno od sitnih zrna kvarca (50 - 70 %) kaoliniziranih feldspata (10··20 %), liskuna i sitnih cestica kalcita (2 - 30 %).

Glinene stijenc

Gline su poluvczanc klasticne stijene sa velicinom ccstica ispod 0,002' mm, Nastaju raspadanjem feldspata i feldspatoida ] drugih minerala iz magrnarskih i metarnorfnih stijena,

44

I

I

Najccsce su sastavljcne od kaolinita, ilita i montrnorilonita, uz primjesu hidroksida Fe, organske sup stance, a potom s cesticama kvarca, feldspata, liskuna, granata i turmalina.

(;1inaeje~eza~akJastiGna .. stije~a velicine cestica ispod 0,002 1l1111. Nasrajc ?kamcnjavanjcnl glina pod pritiskom talozina ptekopjega. U procesu dijageneze dolazi do dehidracije, zbijanja i potpunog ocvrscavanja glina. Laporj~poluvezanaklasticnastijenaslicna glini - to su gline.sa.vecim sadrzajern kalcija (20 - 75-% CaCO]). LaporLslltrosnj)l1eplasticni. Ako sadrze 75 % CaCO] mogu se koristiti u proizvoclnji portland cementa.

Laporac je vezana klasticna stijena sa zrnima ispod 0,002 111m, izgraden od kaolinskiE 111inei:aEi ikalciia ili d()l()lnit,;.Cilliprelaziznledu glinica i krecnjaka. U osnovi

to jc dijagenezom ocvrsli lapor, . . .

Kad lapor sadrzi kaolinskih minerala vise od 75 % naziva se glinoviti laporac, suprotno, ako lapor sadrzi manje od 75 % karbonarske supstance, onda se naziva vapnoviti lapor.

Ekonomski znacaj imaju cementnilaporcikoji se koriste kao sirovina u industriji cementa.

Hemijski sediment i

Nastaju talozenjern hemijske S1Jpstance otopljene u vodi. Ona moze biti i transPQrtovana. kao kemijska .. otopina ..

Hemijski sedimenti se rijcde srecu u prirodi u vecim masama, Nesto veci znacaj imaju: gipsit, anhidrit, bigar, mcrmerni oniks, kamcna so i led.

Gil)sitje sastavljel1izmillerala. gipsaJPilje.to .monOlnineralna stijena koja nastaje evaporacijoni (isparavanjem vode pri cdredenim uvjetima u jezerskim i morskim basenima). Iz vodene otopine cistog kalcijskog sulfata kristalizira kalcijski sulfat sa 2 molekule vode Col S04 . 2Hp gips.

Ako se uz kalcijski sulfat nalazi jos zasicena otopina natrijskog i kalcijskog klorida kristalizirace CaS04 - anhidrit (bez vode), Kad je cist i bez primjesa koristi se za proizvodnju pccenog gipsa.

i\lllli(Iritj" mon()ll1in.eralna stijena izgradcna samoizmincralaanhidrita, cesto ,Ie zajedno. sa gipsomi.drugim hemijskim scdimentim». U dodiru sa povrsinskim i podzemnim vodama prelazi u gipsit, pa ga zato i nema na povrsini terena.

Bigar'je ~alcij-~a.r2()11a.t~lcastlj~tla.\'eomapor()ZlUl. Nastaje talozenjem iz hladnih YQcla,k~j~-sadrz£lls~bi otopinu kalcijevog hidrokarb~~~ata Ca (HCO]l2'

Talozi se najcesce oko karsnih vrela, vodopada, slapova jezerskih obala i drugdje.

45

Iz vode Ll kojoj jc otopljcn kalcijcv hidrokarbonat biljke uzimaju ugljcn dioksid, zbog ccga dolazi do oblaganja (inkrustacijc) algi, rnahovina, korjcnja, grancica, lisca i drugih dijelova bilja kalcijcvirn karbonatom (CaCOJ Tako nastaju poroznc i cvrste stijenc.

Bigar ima specificnu primjcnu Ll gradevinarstvu u izradi pregradnih zidova, kao zvucni i toplotni izolator, zatim za spoijnu dekoraciju zgrada. Stari graditelji suga puno koristili za izgradnju dzamija i manastira kao i drugih objckata .

. .Mer!1lCrl,liol~i!5§j(:!<'1Icii ~Y. k'lrQQJ:latl<ojill.astajt:".kristaliziraf~jcm iz .,topl i Il",ljede hladnih-voda-U sastavu oniksasi. kalcij i aragonit, ali ~)ba su u vidu izduzenih kristalica.

Mermernog oniksa obicno nalazimo oko toplih vrcla gdje tople vodc izlucuju karbonatne minerale u vidu traka, bubrezastih talozina, vcorna njeznih i lijepih boja koje dolaze oel primjcse Fe, Mn i drugih elcmenata.

Za mennerni oniks moze se reb cia je to cvrsta i jedra stijcna, lako se obradujc i polira, pa ima \\"10 dekorativan izgled i ubraja se II najdragocjenije ukrasno karncnjc.

Kamenaso .. .pripada .Iagunarnim naslagamaza' 6ij e j e-izdvajanj e-vrlc-hitna koncetracija otopljcnih soli u laguni i jp,nnMcd,

U zalivima Kaspijskog 11'10ra gclje su otopljene razlicitc soli, Ijeti sc izlucuje kamcna sol NaCl i gorka so MgSO, . 7 H,O, kad je temperatura povecana, dok se zimi iz istih otopina, pri nizoj tempcraruri izlucuje glauberova sol Na, 5(\ . 10 11/) i tenardit Nil, 504' dok rnagnczijske soli i NaCl zaostaju II istoj otopini.

To je stijena sastavljcna iz minerala halita uz kojeg obicno dolaze i primjcse. Zbog lake topljivosri II vodi, ne nalazimo jc na povrsini [crena.

I,e<L jehcmijeski sediment hladnih predjela u kojima je prisutan i po

~il()metara debljine .

U'prcdjettmaumjcrene klime njegovo prisustvo mozc privremcno povccati nosivost tcrcna II barskim i mocvarnim predjelima (do 6 puta). Led na rijekama debljine 30 em dozvoljava prclaz i najtczih vozila preko njih.

Socivaste naslage leda u glincnom tlu i njegovim otopljcnjem dolazi do stetnih

posljedica po stabilnost i nosivost. .

l<x~clljak. .0'lImleIJa~).jekaLcijl1111kllrl)01latsk'1 .. stij ella, zrnas te (kri P to kristalaste )

i dctriticnc strukture, a rnasivne i slojcvite teksture. hernogenim,

dctriticnim putern. Osnovrii mineral svim vrstama vapncnaca

mase.

Obicno sadrze primjese po kojirna nose razlicitc nazive: glinoviti vapnenac (10

%) kaolinskih minerala, laporoviti vapnenac (10 - 25 %) kaolinskihminerala. pjeskovit vapncnac je sa izvjesnim sadrzajem kvarca, liskuna, cirkona, apatita i drugih mineral a, dolomitni vapncnac sadrzi ncsto MgCOv pa cini prelaz ka dolornitima, zeljczoviti vapnenac sadrzi manji procenat limonita ili hcmatita, bituminozni vapnenac sadrzi vise iIi manje organske supstance, silifikovani vapncnac sadrzi do 50 % Si02 supstance.

46

Cvrstoca stijene na pritisak varira 1I sirokom rasponu od 20 - 295 MN/m'. Minimalna je u poroznim i U opcenito u mladim vapnencima, a rnaksimalna II silificiranim vapnencima, Najcesce vrijednosti cvrstoce na pritisak II mczozojskim vapnencima je 150 - 170 MN/m2•

Zapreminska tezina rakoder varira II rasponu oel 21 - 28,7 kNznr', a najcesce je oko 26,6 kN/m'. Ukupna poroznost krece se oko 1,8 %, a varira 1I granicama 0,3 - 27 %. Habanje 1I odnosu na druge stijene je razmjerno veliko do vrlo veliko i iznosi 16 cm'ISOcm2, a varira od 10- 60, cak i do 170 cm'/50 em'.

Vapncnci se koriste za izgradnju zgrada, naselja, spornenika, za zidanje i oblaganje zgracla, obaloutvrda, za pocl1ogu i zastore pureva, mostovske stubove, za izgradnju kamcnih (zidanih) nasutih brana, za kaIcinaciju zemljisra, U mctalurgiji (topitelji), 1I farmaceutskoj industriji, u hemijskoj i drugim granama industrije.

Kreda je mekani vapnenac koji ostavlja trag bijele boje na prstima,i.a sastavljena je od n;:ikros!<.oI5ski sitiiih ostataka ehi'nodei;rnafai foraminifera i vrlo je porozna stijena.

I}Q)01l1itisukarbonatskc s tij ene sastav lj enei z minerala cJOIOt11itflJ Ca<::Q.,·MgCOi), zmaste, sitnozrnaste struktilre i masivne i slojevite teksture, Ako se vizllillno' zrna mogu razlikovati, nazivaju se saharoidnim dolornitima.

Osim dolomita mogu biti prisutni i drugi minerali kao primjese, po kojima, slicno vapnencima, nose razlicite nazive.

Nastaju na vise nacina, a najcesce dolomitizacijom krecnjaka, odnosno zamjenom jednog dijela CaC03 magnezijskom supstancom MgC03 i primarnim talozcnjern dvojne soli CaCOJ i MgCOr

Dolomiti su dosta slicni sa vapnencima po fizicko-mchanickim svojstvima. Cvrstoca na pritisak je veca od vapnenaca i najcesce je 200 MN/m'. Ukupna poroznost je oct 0,1 - 2,7 %.

Roznaci predstavljaju silicijske stijene sastavljene iz zrnaca kalcedona, opala i kvarca, Nastaju talozenjem skeleta algi, radiolarija koji su izgradcni ocl Si02. Pojavljuju sc U obliku slojeva i soc iva, ali i kvrga u krecnjacima. Nemaju znacaja za gradevinarstvo.

Organoge.ni s e d i m e n t.i

Nazi \f_(ljLL~~j()sjl_>iolitima (bios grc.- zivot, litos - kamen) pricemu sejace zeli naglasitT~IihoYQ()rganog~ll:?j50ri]eklo; a potom ih detaljnije razvrstavaju na zoogcne i fIt()gene- scdimcnte u cilju istlC1\lljiiizvc;rnog materijala zivotinjskog iIi biljnog porijekla.

Veliki dio organogenih sedimenata nastaje talozenjern kalcijum karbonatskih skeleta i ljusturica uginulih organizama u mom ili jezerima: foraminifere, brahiopode, skoljkasi, koralji i drugi ostaci biljnih i zivotinjskih organizama.

U top lim morima u priobalnom podrucju citave zivotne zajednice naseljavaju morsko dno (kolonijalni koralji, forarninifere, alge, briozoc, stromatoporide, neb skoljkasi i dr.), koriste kalcij-karbonatsku supstancu za izgradnju skeleta i ovoja, pa nakon izumiranja

47

sve to cini osnovu u sastavu grebena ili humicastog uzviscnja zvanog bioherma. Tako nastali biohermni vapnenci su iskljucivo iz organskih ostataka iii kreda koju sastavljaju ostaci kucica formanifera i drugih mikroorganizama. Tako nastali organogeni scdimenti nemaju svojstvo da gore pa se izdvajaju u akaustobiolite, za razliku od k'<.l.t.1~1()lJi()lita (kaustos- grc, goruci, bios - zivot, litos - kamen) koji in~(\jll.~y()j?tvo da gore.

Kaustobiolite cine: naftni niz ugIjikovodika i ugIjenilliL::tres~t,]ignit,mrki ugalj,

kameniugalj iantraeit. ... .

METAMORFNE STIJENE

Nastaju obicno u dubljim dijelovima Zemljine kore gdje vladaju visoke temperature. i. IlTitlsak.Kodsedimel1tl1ihii11agiiiafskilistijehallaS(l.lpajU razlicite iZ111.jeIlc,· pocev c;d"Jedvazamjetljivih izrnjena strukturnog sastava, pa elo potpune izmjene sklopa iIi mineralnog sastava.

S~up svihpromjena i procesa u kojima dolazi do prornjcne strukture ili mineralnog sastava ili strukture i sastava magrnatskih i sedimentnih stijcna u dubljim dijelovima Zemljine kore nazivarno met a 111 0 r f 0 z o m .

Ako se lim zbivanjima stvaraju nove stijene kojenose nova svojstva p OdllOSU na prima rna, nazivamo ih met a 111 0 r f n i.m. stijenama,

Pre()brazaj stijena u dubljim dijelovima Zernljine kore, gdje vladaju visoki pritisci i temperature, moze sc odvijati na velikom prostransrvu, pa ga oznacavarno nazivom:

r c g ion a I n 0 g met a m 0 r fi z 111 a pri cemu nastaju: gnjasevi, mikasisti, granuliti, eklogiti i mermeri i druge metamorfne stijene,

U prodiranju magme vrsi se takoder mcramorfoza okolnih sedimentnih stijena, ali ograniccncg prostranstva. Takav se metamorfizam naziva k 0 n t a k t n i m metamorfizmom pri ccmu je dejstvovala samo povisena temperatura rnagme.

Kad su II kontaktu glinene stijene (glinci, Iaporci i sI.) one se preobrazavaju u

k 0 r nit e, jedre stijene, ostrog IOl11a, sive do erne boje. Medutim, ako se u prodiranju magme nadu vapnenci iii elruge karbonatske stijene, onda dolazi do prevodenja minerala iz magme u njih, pa sc tako stvaraju srednjezrne do krupnozrne stijene sa granatima, diopsidom, dijalogom i drugim silikarima, kojc nazivamo s k a r nov i m a . Na ovaj nacin nastaju i mermeri i druge metamorfne stijene.

Kod regionaInog metamorfizma, oviS110 0 dubini na kojoj se vrsi metamorfoza, razlikujemo:

)- epizonu, koja jc najplica, sa malim poviscnjem temperature i pritiska, U njoj dolazi do metarnorfoze: vapnenaca, dolomita i glinaca, pa se s toga u njoj stvaraju: merrneri, filiti, kloritski i talkovi skriljci

)- mezozona je srednje dubine u Zemljinoj kori, sa elosta visokirn pritiscima i tcmperaturama pri kojima nastaju: mikasisri, gnajsevi, amfiboliti, mcrmeri, serpcntiniti i kvarciti

)- katazona je najdublja i ramo se stvaraju: neki gnajsevi, arnfiboliti kvarciti i mermen, U njoj su prisutni i III i g m a ( i t i mjcsane stijene sastavljene dijelom iz stopljenog marerijala i zaostalih masa primarnih stijcna.

48

!

1

Strukture i tekstnre metamorfnih stijena

kat a k 1 a s tic n a, 1 e p i d 0 b 1 a s tic n a i

granu Kataklasticnu strukturu imaju stijene epizone nastale drobljenjern stijena pod dejstvom podzemnih pritisaka, a lepidoblasticnu strukturu imaju stijenc stvaranc u epi i mezozoni, dok jc wanuloblasticna odraz uslova katazonc.

VRSTE METAMORFNII-I STIJENA

Prerna porijeklu mineralne supstance dijelimo ih na:

> ortomctarnorfnc stijcnc,@stale.metamorfozom magmatskih stijcna, i > parametamorfne stijene, nastale metamorfozorn sedimentnih stijcna.

masivne (nefolijativnc)

Kristalasti s k r i lj c i

Oni . se. odlikuju paraicInolll orijentacijorn sastojaka, naboranirn i izuvijanim povrsinama, U ovisnosti od stepena kristaliziranosti sastojaka izdvajamo: skriljce viseg reda kristaliniteta i skriljce nizcg reda kristalinireta.

GIl a j s i . pripadaju grupikrist"l(lsJ.il;1$lcl'iI.i:1(;a granoblasticne strukturc i masivne do skriljave teksture.:;rodIJisug,ranituposasra\·u: kvarc, fcldspati (ortoklas, rnikroklin i plagioklasi) i liskuni, koji mogu biti zamjenjeni drugim mineralima pa razlikujemo vise varijetcta gnajsa: dvoliskunski, biotitski, muskovitski. amfibolski, kloritski, turmalinski i drugi. Ako sadrze krupna zrna feldspata (do 5 em) nazivaju se okcasti gnajsevi. Ljuspice liskuna mogu biti grupirane duz ploha skriljavosti. pa se naizmjcnicc smjenjuju sa kvarcnofeldspatskim zrncima, obicno u obliku naboranih, plisiranih zona.

Nastaju od granita (kao orto stijene) iii arkoznog pjescara (para stijene),l]

gradcvinarstvusemalo shlGavil1ie~kcise (lob1jli blokovi, a lakse se

Cvrstoca na pritisakje od56 - 279 Ml-l/m", poroznost od 0,4 - 5,5 %, a zapreminska tezina od 25,2 - 29,4 kN/m1.

M i k a si st i,skriljac sastavljel1iz liskuna i kyarci\,pa se pojavljujc u varijetetima: dvoliskunskog muskovitskog i biotitskog skriljca lepidoblasticne strukture i skriljaste teksturc.

Kvarcna zrna su cesto u granulicama, pa na prelomuje grbicast, ponekad i plocast.

I3Qjabijela (muskovitski), siva (dvoliskunski) i crna (biotitski). Nastao metamorfozom glinica i filita - filitomikasist. Od gnajsa se razlikuje odsustvom feldspata i vecom skriljavoscu, a od filita, po vecem kristalinitetu.

49

Cvrstoca na pritisak od 30 - 50 MN/m2, zaprcminska (dina od 25 - 27,2 kN/m'.

Nemaju posebne gradevinske primjenc.

F i l i t i . suskriljci nizeg kristaliniteta S,IStavVel1i od mikroskopski sitnih zruaca: kvarca, liskuna, obicno sericita sa iIi bez klorita, Nastaju mctamorfozorn glinenih

u cpizoni Zcmlj inc korc, Imaju karaktcristicnu svilastu sjajnost sa svjetlucavirn povrsinarna skriljavosti.

Cvrstoca na pritisak do 30 MN/rn2, a zaprernninska (dina je 24 - 27 kl-l/nr'.

Filiti sadobro izrazcnorn iako su jos postojani na mraz i

vodoncpropusni. mogu sc

II lor its k i s k r i lj c i SJt nizcg kristaliniteta. sastavljeni iz zrna kvarca i klorita. nastaju II cpizoni i male su tvrdocc.Bojajc zclcnadozeleno mrka, Cvrstoca na ispod i 0 MN/m\ a zaprerninska tezina oeI 25 - 28 k N/nr'.

Tal k 0 v Ii k r i lj a c je bl ijeeIo .zclenc boje, sjajan, masnog opipa, vrlo mek. To su skriljc: nizcg kristaliniteta, On je para stijena.

A III fib () II ts k i ... s k rjlj a c sastavljcn je gotovo iskljucivo iz izduzcnih kristalica hornblende. Boja muje zelcna do zeleno crna. pod uticajern atmosfcrilua.

A r g i J 0 sis t je glincni skriljac,jcr nastajcmetamorfOZ0111i2:gli11ac;a,()dlikuje se cjcpljivoscu u tankeplocc.jiajc dobroizrazeneskriljavosti.

Prelazorn glinaca u argilosiste dolazi i do manje prekristalizacije i stvaranja novih minerala: sericita i klorira, sto znaci da cine prelaz izmcdu glinaca i pravih kristalasrih skriljaca - filita.

Cvrstoca na pritisak do 30 MN/m2, a zapreminska tezina od 25 - 26 kl-l/m '. Koriste se kao krovni skri ljci.

Masivne metamorfne stijene

JV1e r m erI (mramori) Sll mctarnorfiti sastavljeni iz kristalastog kalcita iIi dolomite (ciolomitski mermen). Nastaju prekristalizacijom vapnenaca iii dolomita u epi i mezozoni, rijetko u katazoni.

Struktura im jc granoblasticna, a tekslur,\ J11asivna,slojasta iliskriljasta.

1.] vieIu primjesa u i11crmeriniil mogu biti: kvarc, liskun, epidot, kloriti grafit.

bo jcnih sastoj aka mo gu mcrmerima dati veoma lij ep, .atraktivan izgl ed, k30 sto j e mcrm er {z Pantelikona (Grcka), koji ima boju Sl0110VC kosti, sto dolazi od sadrzaja 0,12 % limonitskc primjese.

Mermen mogu biti cisti i sadrze:

E-~=~~~~ J~ _-~IftT-_-.~-C~-,O_-CV~-l =~---~-~~if1~='1~_~~~,Q9~~=~~j

50

I

Aka sadrzc ljuspicc liskuna zovu sc c i p I i 11 i, a sa prirnjcsama scrpcntina o f i k a I ci t i . Bez primjesa rnermeri su bijeli, zaprcmninske tezine oct 26,5 - 28,2 kN/m" a cvrstoca na pritisak od 54 - 266 MN/m'. Najbolji su ujednaceuog zrna, prccnika

0,25 - 1,25 mill.

SlUZCtlgraclc\iinarstvu.kao arhirektonsko-gradevni kamen, za enterijera

i ckstcrijera, u 'vaWrslvu,zatim za.izradu spomenika.

U svijetu Sll cuveni mermcri sa otoka Parosa, a potom U Karan (Italija) iz kojih jc

M ikelandelo isklesao svoje najboljc skulpture. .

K v arc i t isu rnetamorfne stijene sastavljene pretezno iii saruo

zrnastc masivne do skriljaste teksture, U kvarcitima se mogu pojaviu: liskuni.

kloriti, feldspate. Fe-oksidi, grafit i druge primjese.

]( varcite bez liskuna i drugih sporednih sastojaka, nazivamo cI i 11 ask v arc i t i, a ako ljuspasti minerali pokazuju izrazitu skriljavost, nazivarno ih k ". arc i t n i III

k r i lj c i m a.

K varciti imajuvcliku tvrdocu.i vrlo suotpomina djclcvanje atmosferilija. Nastali SLI metamorfozol~l kvarcnih pjescara i roznaca, bojcili suocl prirruesa razilicito obojeni, C:vrstoca na pritisak krece se u rasponu od 100 - 300 MN/m'. a zaprcminska tezina od 25 26,8 kN/m3 Ncmaju poscbnu gradevinsku primjenu,

Obicno je jedra i masivna nastala u epizoni metamorfozom ultrabazicnih iii

bazicnih stijcna koje 1I sebi sadrze olivina, amfibola i piroksena.

Ima vostani sjaj, plitak skoljkast prelom, zelcne boje. Cvrstoca na pritisak od 70 -

250 MN/m2, a zapreminska tezina od 25,5 - 28,1 kl-l/m', \I

gradevinarstvu.

masivna metamorfna stijena sastavljena od hornblende i gabru, a masivne do skriljave teksturc. Nasiaje

metamorfozom i dijabaza, uglavnom u mezozoni,

C:vrsta i zilav» stijena. Cvrstoca na pritisak od 200 - 370 JvINhll', a zapreminska tezina oc! 28 - 31 kN/m\ poroznost od 0,1 - 5,7 C/o.

U grac1evinarstvu ga koristc kao drobljeni kamen za zcljezuicke zastore, za gornje u cestogradnji i kao arhitektonsko-graclcvinski kamcn.

51

J

TEKTONSKI (STRUWrURNI) ELEMENT! LITOSFERE

Medusobni polozaj stijena u strukturi terena koje srecerno u prirodi rezultat je razlicitih porcmecaja i promjena koje su stijene pretrpjele kroz geolosku proslost, Zbog toga, bilo koji teren da proucavarno, pocinjemo s pitanjem: cia Ii je prosrorni odnos mcdu razlicitim stijenama zadrzao svoje prvobitne karakteristike iIi ne? Najcesce nije, pa nam onda preostaje cia rekonstruirarno prijasnja stanja i utvrclimo stupnjcvc promjcna. Rekonstrukciju mozemo vrsiti samo U okviru razlicitih cjelina u strukturi litosfcrc. Cijeline nam pruzaju mogucnost usporedbc razlicitih terena i odredivanja njihovog prostornog odnosa u razlicitim fazama geoloske proslosti.

Neki strukturni elemcnti litosfere rezultat su prilika koje su valadalc II nastanka stijena, a drugi su posljedica naknadnih poremecaja, pa izdvajamo:

>- primarnestrukturne elemente litosfere i >- sekundarne strukturne elemente litosfere.

PRIMARNI STRUKTURNI ELEMENTI LlTOSFERE

Intruzivne stijenc sc javljaju u .razlicitim oblicima koji ovisc 0 tipu otvora kroz koji je rnagma prodirala"j)n.:ma povrsinipostoje tubularnii tabularni otvori.

Tubularni otvori su obicno k01Jccntricni popnt dimnjaka.Vode U vulkanc iIi 1I neka tijela eruptivnihstijena u litosferi,

'Iabularui otvori su pukotinckojcll1ogubitiulitosferiina povrsini, pa imarno razlicite primarne obl ike pojavljivanja magmatskih tijela.

Primarni dubinskj pojavni oblikintruziv(lnazivarnQ!JittQlitom (grcki bathos-dubina i lithos-karnen). Batoliti su ogronmih dimenzija. Zapremaju prostor veci o~Ll 00 km", nepoznate donje granice, strmih zidova, pri cemu se moze osrnatrati samo njegova gornja povrsina sa prisutnirn uklopcima, (ksenolitima.enklavamajvec postojecih stijena, otkinutih u doba intruzije.

Batoliti su cesto granitskog ,granodioritskog i sijenitskog sastava i obicno prate ulanceno gorje.

53

SI. 30. Putovi magme i neki primarni oblici magmatskih (intruzivnih i efuzivnih tijela)

Vecina batolita (plutona) se odlikujc unutrasnjom strukturom po kojoj se maze urvrditi mchanizam kretanja magmc, polozaj zone maksimalnog dotoka magme i bolje shvatiti diferencijacija magme.

Ako se magma konsolidirula prije pocetka krisralizacije, sklop cvrste stijene je kristalast i masivan, pa ncma ni folijacijc ni lincacije,

Ako magma kristalizira dok se heel', a posebno, ako krctanje traje duzc ocl proccsa kristalizacije, javljaju sc onda, u stijeni strukturna obiljezja: tecenja, folijacijc, lineacije i drugih oblika.

Otopine koje sc krecu, karakteriziraiu sc linijama tecenja, "Slojevi" u magmi se nesto razlikuju po sastavu, viskoznosti i stepcnu kristalizacije, U kretanju sc izduzuju U sociva, trake i linijc.

SI. 31. Granitski pluton (batolit) u kome se vidi njegov poloza], sastav i struktura

Stokjljgredjl,predstavlja intruzivnioblikmanjcg batolitais[Jod . 19Q .. k111l.

~akolit (grc. lakhos - rezervoar, lithos - kamen) P.~Cllrkast intrizivnioblik.lvlnogi

prclaze usilove, stokove i druga . Ki\rakteristi~no jl' za iakolite··

da intrudiranjern U okolnc stijenc vrsc uzdizanje nasJaga, pa su slojevi redovno usvodeni,

54

meduslojno, acestoiu skupinama, Poznati su u Juti, Montani, Dakoti i Koloradu

Skladili sil ~intruzivno tijelo pJoca$tog oblika utisnutomedu slojevesedin1enata.

Debljina rnu varira oel nekoliko ern do jednog km, a duljina moze biti vise kilometara.

Zica,zilaiIiclajl{jdickc) ..... PlocastLiniruziykojigi§l<.QlJ.!antno. .sij ece sloj eve i Ii

klivaz okolnih Ogranei Lila zovu se apofize.

stijena ispunjava cijevast prostor prema povrsini ispod negdasnjcg vulkana - naziva sc nck (neck - dimnjak).

ohlika

lopes - basen, lithos - kamen)

Etmolit

Prilnarnipojavni oblici cfuzlvnlh stijena su:kupa,. sliv i ploca:

kllp~~ jcostaiak nckadasnjcg vulkanskogcunja u kome su prisutni "slojevi' lave, tufa i piroklastickcg matcrijala (vulkanskogmaterijala)

,sHy ~ predstavlja cfuzivno tijelo velike duzine, a Znat110 manje elebljine i sirine. ploca)e tijelo velikepovrSim.:,aXelatiynonlaledebljille. lzlivanje lave odvijalo se duz pukotine po kojoj su se formirali i povremeni vulkani, te je sve skupa davalo ogroman izlivni marerijal dcbljine i preko lkm.

Graniee plutona

Granice izmedu plutona i okolnih stijena nazivamo eksternim kontaktima, a izmedu varijeteta unutar plutona internimkontaktima. U!)ozriaVarije jednog i drugog kontakta znacajno je za upoznavanje nacina intruzije, mehanizma stvaranja varijeteta i mjesta plutona u geoloskoj srcdini.

biti ostri iii II postepenirn prelazima prema okolnim stijenarna: (postepen prelaz u gnajs ili drugi meramorfit)

» injek;:;ionikontakt (obiljezen zonom u kojoj se javljaju blokovi okolnih stijena utopljeni u homogenu masu plutonita)

()bzirorn ... na strukturu. okolnihstijenakontakti plutona mogu biti. konkordantni (paralelni sa "ss" piohama) idisdiskordantni,

55

Intcrni kontakti takode mogu biti ostri s.to ukazuje na intrudiranjc mladih 1I starije tipove, iii postcpcni gradacioni - granica diferencijata.

Prirnarui poloza] scdimenata II Iitosferi

Primarni polozaj sedimenata su slojevi mineralne iii kamene mase omedene sa clvije plohe Ovisan jc 0 mjestu sedimentacije i prilikama koje ramo vladaju, Ako se rastroseni materijal s kopna transportuje rijekom, vijetrorn iii lcdorn u more, lad se on kretanjcm morske vode rasporeduje tako da se taloze obicno horizontalni (vodoravni) slojevi. Suprotno tome, ako je rastrosni matcrijal doprernljen u mirno more (bel. plimc i oseke, bez jacih valova) on ce se dcponovati neposredno uz obalu, pa cc i polozaj slojeva ovisiti 0 nagibu obalnog podrucja, Pod tcretorn novodoprcmljcnog materijala, tck formirani slojcvi obalnog podrucja mogu se iskriviti, saviti (ubratij.Takva porcmcccnosr slojeva nije posljcdica tektonskog porijekla, vee primarni polozaj slojevitosti (kosa i unakrsna slojevitost).

U primarne strukture siojcvitosti spadaju i pojave tecenja, klizanja, urusavanja, strujanja, ralasanja, manifcstacije zivota organizama koji su egzisrirali u doba talozenja, te kosa i konvolutna laminacija 11 seriji sedimenata u kojoj se smjenjuju slojevi sitnijeg sa slojcvima krupnijcg zrna.

Sedimenti rijecnih terasa imaju rcdovno vecu duzinu oel sirine, a materijaljc redovito sorriran po vclicini zma i tezini.

Analiza slojcvitosti obuhvaca:

'r . ()blikTihJ slCJjilillpJoh<l (ravnina) . r nacini:cra~~nQstLslojeva.

I'"" debljina slojeva i njene izmjene

r interne slojevitosti] njenekarakteristike.

U osnovi sedimentna stijena moze biti masivna iii slojevita. Masivna jc kad nerna slojeva iii kacl SLl paketi bez slojevirosti c!eblji ocl 2 m.

S!()jcyitQ5t mozebiti:

r ekstema u kojoj su slojevi izdvojeni pojedinacno u stijenskoj masi

,.. koja se javlja unutar pojcdinih slojeva.

Jedinica odvojena ravninama - eksterne slojevitosti il i kamcna masa omedcna dvjema plohama, naziva se sl()j,.ajedinicaomedenail1teI:nil1lJ:'~YnII1~Il;a nazivase familia:

Prerna llacinu.izra.zc!I()sJislojcvarazlikujuse :

>- litoloski istovijctni siojevi razdvojeni mehanickim slojnim plohama kacija), ..

"r liroloski razlicitislojcvi.. Iitaz-(Lolllbard, 1963 god. )

r slojevitost izrazcna orijcntacijom sastojaka (slojevitost bez

56

stratifikacija

litaz

"slojevitost bez slojeva"

Slojne plohe ne lzrazene, ali je orijentacija sastojaka izrazena

Oblik slojnc plohe moze biti:

planaran

talasast

grudvast

nepravilan

stilolitski

81. 32. Nacin izrazenosti slojeva i oblik slojnih ploha

57

Debljine slojeva

Debljinaje normalnorastOjanje,okoI11ica, izrn<ec!uplgh:;LSlojcvito.sti. Prema tom svojstvu slojcvi sc dijelcn« . . ..

ispod 5 mm

,. ploce 5 _ 50 111111

,. slojevi _ 5 _ 60 em

r "~g.n~~i~, preko 60 em.

Obicno se banci definiraju preko 2,00 111 ciebljine. Prerna vrsti preovladujucih klasa slojeva daju se karakteristikc slojevitosri: lisraste, plocastc, slojevite iii bankovite.

Ispitivanje flisnih sekvenci

Jedna od najupadljivijih karakteristika flisnih sedimcnataje ritmicnost pojavljivanja clanova odredenog sastava, sklopa,

Tipizaciju flisnih sekvenci, koje odgovaraju turbiditirna uradio jc A.l-I. Bouma (1962) uzimajuci U obzir granulometriju i teksture koje se javljaju i sastav.

clanove:

"V'-...

~ gornji interval paralelne laminacije

__ 'V~

interval talasaste laminacije (Iaminacija tecenja)

~

"~O"j, interval paralelne laminacl]o

..'. ~.'

SI. 33. Shema potpune flisne sekvence (A_.H.Bourna,1962.M. Dirnitrijevic,1978.)

58

Ne mora bitirazvijena u cijclini, vecmoze biti: podsjcccna ili odsjcccna (ncdostaje donji iii gornji interval).

lspitivanje sckvenci ornogucuje upoznavanje nacina scdirnentacijc, rekonstrukciju transporta, odredivanjc normalnog i inverznog poloznja slojeva, kao i finu korelaciju horizonata.

Tragovi razlicitih otisaka:

jezicasti tragovi tecenja

perasti tragovi vucen]a

tragovi uzduznih brazda

trag kotrljanja

SI. 34. Sedimentne strukture (teksture) na slojnim plohama flisnlh sekvenci (Po M.Dimitrijevicu 1978.)

SEKUNDARNI STRUKTURNI ELEMENTI LlTOSFERI~·

Slojcvi i njihove promjene

Nastali su nakon formiranja stijenausljed tektonskih i drugihporemecaja.

Poznavanjcm primarnih pojavnih oblika olaksava narn da utvrclimo te naknadne poremecajc koji se manifestiraju u razlamanju primarnih kompleksa bilo na mjestu postanka (izdizauje, spustanje, nabiranje, pa i prcvrtanjc) ili vecim ili manjim udaljavanjem od tog mjesta (boranje, ljuskanje i navlacenje).

Za utvrdivanje tih zbivanja valja prikupiti puno podaraka na nekom terenu. Odredene podatke nademo vee na povrsini, a druge trazimo posredno - busenjem, geofizikom iii

zasjecima. l.Jgracii nekih elementarnih strukturnih odredene

59

nil OS110VU karaktcristicnih

znaccnje 1I tome irnali su koji SlI rczultat kracih prckida iIi manjih

prornjena uslova u kojim je stijcna nastala.

-Uslojenc vulkanske stijenc nalazimo u vulkanskim kuparna, gdje su pcriklinalno nagnutc, potorn u plocama gdje sc prilagoduju povrsini nil kojoj se slazu.

Slojevi metamortuih stijena naslijedeni su od sedimcnrnih koje su metarnorfozirane, U vccini slucajcva nagnutost slojevajc posljcdica naknac!nih tektonskih porcmecaja.

Zbog togajc ovo upravo vazno kod njih znati, utvrditi stepen porerneccnosti za izvodcnje zakljucaka 0 odnosima ispod povrsine, sto znaci precizno odrediti polozaj sloja iii skupine slojeva na povrsini,

Slojevi nisu ograniccni samo vertikalno vee i njihovo horizontalno protcznnjc odrazava povrsinu prost ora II kome je nastao u odredcnim uslovima. Sloj prestaje ramo gcljc tih uslova nije bilo, sto ne znac: da nije bilo i talozenja, samo je ono bilo u drugim uslovima i slojcvi

Sl. 35 Isklinjavanje slojeva zbog prijelaza iz jednog facijesa u drugi (Po M.Heraku,1984.)

Izdanci slojeva

Odredivanje polozaja slojcva ornogucuju njihovi dijclovi na povrsini.Kodsvakog sloja izlozenogna povrsini razlikujemo: pruzanje sloja; smjer nagibai ugaonagiba.

SI. 36. Izdanci, pruzaruo i smjer nagiba slojeva

60

I

I

U normalnoj seriji slojeva podudaraju se hipsomctrijski hrouoloskim sliJedom

naslojavanja. <;)bicH(j su slojevi meclusobno paralclni.ncovisnojesu Ji vodoravni, nagnuti iIi borani,pab~enlO dasu~I1!(2!dantni i Ii konformni slojevi.

.... Ccsto su slojcvi mCc)1.1sQlIDO polozeJu' P'Zlcinekim ugIQI11(liv,~rgcncijc pa ih nazivamo diskordantni.

_.""""'_,,__.,.--

SI. 37. Konkordantni slojevi: a-vodoravni: b-borani: c-vertikalni; d- prebaceni,

Uzrok takvom polozaju moze biti razlicit, ali se najccsce svodi na poremecaje vezane za prekidsedimcntacije, a potom za Spllstanj~i nastavljanjc scdimentacijc. U prckidu scclirncntacijcmozc docjcio erodiranja jednog dije la naslaga, pa nastaje

stratigrafska praznina~f~ . .

Ako postoji izmedu starijc i mlade skupine sIojcva razlika u njihovu polozaju tad govorimo 0 ugaonoj diskordacijj.Ako polozaj slojeva nije bitno promjenjen, ali nedostaje dio naslaga zbog crozije tad se govori 0 eroziskoj diskordmaciji.fzuzcmo mlada skupina slojeva moze biti paralelna sa starijorn, unatoc prckidau sedimentaciji, tadse govorio prividnoj konkordanciji.

SI. 38. Prividno konkordantni slojevi: a- horizontalni,b- borani, c- borani i. rasjednuti sa prodorom eruptiva (m - marinske. k - kopnene naslage R-rasjed, e - eruptiv)

61

Bore ~

Bore su strukturno jedinice litosfcre koje

komnr~siskih sila, sc pre nose po slojevirna.

_-,._.:J:" _ ______.__

Potpuna, komplctna bora sc sastoji if ulegnutogjkonkavnog) dijela.J?:boccni

Dio koji antiklinalu i sinlkinalu nazivamo krakom.

izboccnog (konvcksnog) ijednog diosinklinala.

SI. 39. Potpuna bora osnirn plohama

sinklinale (s) i antiklinalo (a)

Antiklinala i sinklinala se uzduzno nazivamo osnom plohorn

rastaviti II elva krila simctralorn koju

SI. 40. Elementi bore

Pored krila antiklinala ima j najizboceniji clio, i jezgru kao svoj sredisnji

dio,najsta1'iji.dio:.ICgd sinklinalcje dnonajizbo .. cenijidio.i sastojise.ocl.mustari.jih .. slojcva, a jezgra suprotno antiklinali, iz najmladih slojeva. . " . ". .'

Krila su U normalnim borama simetricna, medutim bore nisu najcesce pravilne pa

sc njihovi elernenti na ne poklapaju sa onim u dubini.

62

SI. 41. Bore po polozaju osne plohe prerria horizontali: a· uspravna, b- kosa, c- pravrnuta, d- polegla, e-zagnjurena

13or?se, najcescec]ijele ,p() cty~ ():mova:, p() polozllj u osne plohe pren1a horizontali i popol()zaju hila prerna osnojplohi (ravni). Po", J)()\()zaju osne plohe i hila prema horizontali,bore mogu biti: uspravnc, ~YlllllJ:L .. p.oleg.J.c...i.ll1QJlll.l.e.:(.:zagnjurene).

",,;;·::;,:,:.,,;:.;.u;,_".,~, ____

c,

.(

SI. 42. Bore prema polozaju kriJa i osne plohe: a - normalne, b - izokJine, c - lepezaste, d - dijapirske

Po polozaju krila pren1aaksijalnoj,()snoj,plohib~.2llS~)1lb:te.,..i;;w.k~ l~ezasjei dijapirske. '

-- ___

~.~.~ .. "

/t;1 0.

/{~'/I~"

81. 43. Tjeme (sarnir) bore rnoze biti: a -- uglasto,b -zaobljeno c • sanducasto

63

SI. 44. Vlacru mikronabori

\ilacnc bore; jjuikronabnri zovu sci sekundarni.nabnri.Roji suobiGl]() u sastavu vclikih naborasto usloznjava strukturu bora -: .. nosiocamikronabora,

Odnosi mikronabora sa borama su obicno pravilni, tako da ispitivanje oblika, karaktcristika i orijcntacijc mikronabora sluzi za rckonstrukciju vclikih bora.

Rasjedi

R~sjedima. nazivamo strukturnejcdiniccIitosfcre, sto nastaju.jzdizanjcm, spustanjcm iljl)ZeiJ.lznim. pomicanjem.litosfere duz pukotina koje nazi va1110· paraklaze .

.. Rasjedinastaju kaoposljcdicagravitacijc;,ckspanzije i tangencijalnih sila izazvanih konvekcijskim (konvekti vnirn) strujanjima u zCl11ljinoj U11LI1[,lS11josti.

Elernenti rasjeda

Osnovni elementi rasieda su:

-------~

_ ~·aklaza C\..

_ kriIa-'-

_'lRfirF'

81. 45. Rasjedi: a - vertikalan, b - kos (sa podinskim (P) i krovinskim (K) krilorn)

64

Ako jc paraklaza vertikalna, ondakrila ozuacavamopo stranamasvijcta.

Kocl kosc paraklaze.jedno je krilo krovinsko, drugo podinsko.ipa.razlikujcmo hod (horizontalno pomjcranjejiskok (vertikalno pomjeranje).

Tri osnoyna. tiparasjedasu ; ... normalni (vertikalni), reversnii.D.oril':qu\\llni ,. (transkurentni).

~ml;JJl1iJ:illJffi je sa spustenirn krovinskim krilom u oclnosu na poclins~l) iIi uzdigill~psKO Knlo. [J,ovu.grurm~pa(l~\JLrl:svhrsf'ravni (vertikalni) rasjcdi kod kojih nenlahoda i skoka .

• R~versni rasjeU.ima krovinsko kri~~,,:lzdig,!,1~t,g.J.!ZJms.1!_£ara!s1<;]Zlh.iI.i s,epodinsl(o .kriJospus.tilo. U llvo~1fs11lfe'Priblizavanjc hila na manjcm prostoru Hod i skok se U odnosu na normalan rasjed razlikuju.

nagnutasuprotnq rH1gi1)uslojeva, a

HQJjZc9ntalnj ( transkurentni) je meduslojni (ako sc i ugao rasjeda i "SS"- ravni pokla~ hOlIlotetican.istog pruzanja i nagiba kao "SS" .. plohe.

! SI. 46. Rasjedi: a- reversni (h hod, s skok), b - kosi, protusmjeran c- kosi, istosmjeran

Grupe rasjeda grade slozene oblike koje cesto srccemo u prirodi, a naj¢es6i su: paralelni, esalonirani, koncentricni, radijalni, rovovi, tektonske uvale i horstovi.

c

SI. 47. Rasjedi: a- paraieini, b - esalorurani, c - prstenasti, d - radijaini

65

I

I

Stcpenicasta struktura nastajc kao rezultat vise

SI. 48. Tektonski rov (u sredini) I tektonski horst (desno i lijevo)

i nazivaj u se

Sistcrnskc rasjede ccsce srccemo 1J prirodi vise ncgo pojcdinacne, usamljene. U sistemu rasjcda nastaju razliciti i brojni strukturni oblici,

SI. 49. Stepenicasta struktura duz priblizno paralelnih rasjeda

Tcktonska graba nast~ljeusjedallj~111ter?1~a iZlne.d\ld~a ili vise rasjeda(normalnih) koji su uglavnom [laralelni(~ajnska dolilla,GJ-vcno 1110)"e). Tektonska graba i timor ili

horst prikazani Sll na slici 50: .

Til.lIorili horst nastajcstepcnicastim spustanjcm bokova, a srcclisnji clio zaostaje i strsi II Odl10SU pre rna stepenicastim padinama boicova.

66

#-oc,~ (-hMC")

~

SL 50, Slozena struktura sa rasjedanjem i navlacenjem.

Ljuskava struktura iz vise reversnih rasjeda.

SI. 51, Ljuskava struktura nastala reversnim rasjedanjem bora

Ako su rasjednuti sJojcvi prije boranja, oni se djelomice ponavljaju, a ako su rasjcdnute bore izokline iii prebacene oni se idealno ponavljaju.

Navlake

Strukturnajedinicaulitosferi, kod koje se, tereni sto su bili, primarno jedan pored drugog,nalaze jedanl1adrllgom. Obicnosu starije " '", .navucene na mlade, iii S1I mlade podvucene pod starije. Ima sJilciljeva gdje su rnladc nasJage navucenc preko svoje starije cemu su mlade otkinute od svoje pod loge, te se po 11jOj krecu kl ize (dckolman).

Navlake imaju ishodiste u borama iii reversnim rasjedima ili u kombinaciji jednih i drugih.

Akopritisak sjcclne stranc traje dosta dugo, a nasuprotnoj strani se nalazi ncb otporna masa rnoze se formirati sistem navlaka u kojirna mlade pokrivaju starije. Takva slozena struktura je tipicna za AJpe.

67

Kod navlakc raz likujcmoautohtonj-rclativno ncpokrelmti i atohtoni(c1islocirani), Podrucje odaklc je dio (erma navucen zove 5C korjen navlakc, plohi navlacenja stvaraju 5C ccsto brccc, kojc nazivamo milonitskim brecama. Ako jc navlaka djelomicc razorena pa proviruju naslagc autohtona, zovemo to tcktonsko okno, a izolirani ostatak .navlakc, nazivamo navlacak iii tektonska krpa.

SI. 52. Navlaka: a-u profilu, b-u blok dijagramu sa tektonskim oknom (0) i navlackorn (n.c.)

'Iektonske pukotlne

U sedimentima i eruptivnim stijenama ccsto postoje pukotine koje nisu praccne vaznijm dislokacijama paralclno s pukotinskom plohom - dijaklazc, vecih i leptoklaze - manjih dimenzija. Uzroci nihovog postanka su razliciti: ekspanzija, apsorbcija vodc, hladenje, stezanjc, rastezanje iii su cesto kao popratne pojave makrotektonskih struktura.

Pukotine senlo~uk)asi ran .~Qbzirorn na nj ihoy po!ozaj prema slojeyima:..u_QP~. uzduzilc i dijaaonalne.

~

Skupinc uskih pukotina zovemopukoriuski IdiYl!:z, ako su

paralelnc sa OSI10IJ] plobom - bore, k livaz osne plohe. Onje posebn()u()~ljivu komplcksu stijcna u kome se mjenjaju cvrsti (kompetcntni) ip()~atljivi ( inkompetentni.jslojevi.

Klivaz cesce prati bore nego rasjcde. Najcesce .ie paralclan sa OS110111 plohom - bore, medutim nagib se uvijck razlikuje ocl nagiba slojeva,

Ako je rasjed mladi oe! klivaza moze se desiti cia su klivaz i rasjcdna ploha paralelni.

Klivazje u tom slucaju uvjetovao zonu i pravac manjeg otpora. """.' .. """,1." .. :0<0<.''',''" odredcnim uglom 11 ocinosu prema paraklazi.

68

31. 53. '1. - Klivai paralelan s rasjedom R

2. - Glavni rasjed (a), sporedni rasjed (b) klivaz (0)

S)u·;]j"vnst - deform a , ", '.r u )rocesu metamorfoze )oe! utiecaicm nritiska i

~~--. -~-

temperature, a ocituje se uprekristalizaciji i l\. paralelnoj orijentacijilistastih minerala

(l'rsR1rm''''n(J(;:~i) sto nazivamo skrlljavoscu,

Starost tektonske strukture

Odredivanjc relativne starosti tektonskih struktura moguce jc ako se zna starost stijena iii njihovih pretalozenih Struktura je rnlada od naslaga kojc je zahvati!a, a starija od onih kojc je trebala zahvatiti, a ipak nije, jer ih II doba odredcnih tektonskih promjena nije bilo.

31. 54. Rasjed "a" nastao je nakon boranja slojeva (1), poslije toga talozeni su transgresivno slojevi (2),

zatim slijedi prodor eruptiva (4) i nastaje nevi rasjed (b), i napokon slijedi transgresivni kompleks slojeva (3).

69

ZNACENJE TEKTONIKE U PRIM.JENI

Strukturne jedinice lirosfere iuteresantnc su kao pojave i kao pomoc u rjcsavanju mnogih oblika strukture koju srccemo u prirodi, ali one imaju i prakticno znaccnjc II primjcni,

U geoloskoj proslosri tekronski Sll pokreti poremetili primarni polozaj stijena, pa je nastalo boranjc, lomljenje i anonnalni kontakti zbog ccga je 1I danasnjoj strukturi terena tesko mnoge zahvate. rudarskc iii gradevinske prirode, izvoditi, ako se prethodno nije uspjelo rekonstruirati slijed zbivanja, jer Sll sada u kontaktu stijcne kojima su

neka vodopropusnost, tvrdoca, elasticnost, plasticnost, nosivost i

slicno.

Ubrani slojevi u bore stvaraju povoljne uvjete za nalaz vode (arteska voda), naftc i slicno, iii ublazavanjc iii pojacavanje napona.jime i prcduvjete za gorski udal'.

Lornljenje stijena (rnsjcduujem) .. smanjuje stahilnost i uzrokuje nehomogenost i sekundarnu propusnost, Rasjed sa zatvorenorn paraklazom onemogucujc akumulaciju vode ili pl ina, a otvorene paraklaze bolju ventilaciju. Dakle, tektonika je promijenila kvalitet stijene, a time i korisnih sirovina u njoj; raspored podzernnih veda npr.

Nekoliko primjera iz prakse najboljc cc ilusrrirati kako se tektonske prornjene manifestuju u nekim gradcvinskim zahvatima. Jedna cestovana saobracajnica je morala brzo da se uradi. Projektant jc previdio pojave gipsa ili mu nije pridavao neki znacaj, pa je put preveo preko lezista gipsa. Gips je u doticaju sa vanjskim prilikama poceo sa aktivnim uzdizanjem (dijapir) i tako je izazvao pucanje pula. VocJe su potorn ucinilc svoje i u kisnorn periodu ( od tri dana) odnijelc dijelovc puta, cak su i putnici morali napustiti prevozna sredsrva na neporemecenim odsjecima puta,

U drugom slucaju pripremalo se .pllstanje urad puta i velikog vijadukta s jcdne na drugu obalu potoka, Dolina poroka kao i obale bili su pokriveni vapncncima. Ispocl vapnenaca Sll glinoviti listasti skriljci (2 3 111 ispod povrsine). Kise su bile intenzivne 4-5 dana. Voda i tezina vijadukta su uzrokovale pomjcranje tla i prijetila je opasnost njegovog rusenja Sve su dalje aktivnosti na puru obustavljene, a dodatnim ulaganjcm sredstava, daleko vecih od onih potrebnih za geolosku opservaciju i manic proucavauje, odnosno ispitivanjc tog tercna.

Poznata i priznata gradcvinska firma se odlucila da nabavi i instalira kapacitet za proizvodnju kreca. Smatrali su cia to mogu sami, pa S11 po 5V0111 nahodenju izabrali lokaliret i sirovinu - vapncnccl lspod velikog ostenjaka koji jc visoko strsio iznad okoline otvorili

71

SU majdan kamcna i tratransportnom rrakom navozili u pcci. Zapazili su uskoro da odredcni komadi i blokovi ni, nakon pcccnja, se ne mjenjaju.

Truzili su kasnije misljenje gcologa. pa im jc oljasnjcno cia sc racli 0 blokovima silicijske prirode i da sc ne rnoze iz toga praviti krcc, tj. nije sastav stijcne za tu namjenu. Ubrzo su demontirali i proclali svu opremu da barem vratc dio ulozcnih sredstava.

Nckad se mora pricekati sa otkrivanjcm, novim saznanicm, U okviru odrcdene, poznatc zakonomjernosti, jer mozetc hili izlozcni nizu neugodnosti. Istrazivanja i eksploataciju boksita u Hercegovini mahorn su vodili ruclarski inzenjeri u pocetnom periodu. Lezista boksita SlI razdvajali na otkrivcna i ona pod krovinorn, ali sa vidljivim izdankom na povrsini. Na jednorn od tercna geolog jc radcci detaljnu gcolosku kartu

U ulomku brccc uocio je, pod lupom, fosilne Ijusturice alveolina, iako su svuda naokolo prisutni samo karstificirani, gornjokredni vapncnci sa fosilima ostacima skoljkasa iz skupine rudista.

Gcolog je, na kraju, u prijedlogu za istrazivanje boksita na tom tcrenu ponuclio strukturni oblik kao na slici 55, sa prikazom svih i sugestijom da se izvede busenje. Nazvano je to geoloskom nebulozom i geopoczijom, a od strane drugih "privrednom sabotazom", izrazorn koji jc u to doba bio primjeren tadasnjim prilikama. Malo jc trcbalo pa cia geolog zavrsi i u zatvoru,

SI. 55, Eocenski klastiti (E,) diskordantno su natalozeni na boksitu i gornjokrednim vapnencima ( K/,3)'1l kojima su naknadnim rasjedanjern "zarobljeni",

72

DINAMIKA ZEMLJE

Oblik Zemlje je posljcdica njcne grade i sila koje na nju dijeluju. Zbog rotaeije Zemlja ima priblizno oblik malo spljostcnog clipsoida (sferoida), i to manje iii vise nepravilnog geoida, paje poluprecnik na polovima 6357 krn, a na ekvatoru 6378 km.

, "_, .. ,"-------

Zbog Zemljine spljostenosti gravitacij« je n.i ekvatoru najmanja, a prema polovima

je sve vcca, ,~rif~ila ~ao posljcdica rotacije, najveca je na ckvatoru i tamo srnanjuje i onako manju gravitaciju.

SI. 56. Odnos sferoida i geoida (Po Wagneru)

Medu silama koje djeluju na Zemlju primarno znacenjc ima gravitacija cija se zakonomjcrnost svodi na medusobno privlacenjenebeskih tijela (privlacna siraj. Sila privlacenja u kruznim kretanjima (planeta oko Sunca, Mjeseca oko Zemlje) je u ravnotezi sa eentrifugalnom silom (kretanje tijela oko zajednickog rezista). Zato se nebeska tijela u tom kretanju ne sudaraju i jedno od drugog zauvijek ne udaljavaju. (Slika broj 57.)

81. 57. Rotacija i translacija Zemlje i Mjeseca

73

Gravitacijsko djeJovanje SlIIlCa i Mjcxcca uzrokuju morska doba (pJimu i oscku) na Zcmlji. Procesi zemljine dinamike koii sc cine £.l;:(:QJlin~Kl;!. Mcdu njirna su djclovanje sunccvih zrak«, oborina, vijctra i organiza;11:~4iZmiktl (unutarnju dinamiku) cine konstituc ija Zernljc i sill' kojc tarno cljcluju uzrokujuci magmatsku aktivnost, potrcsc. strukturne i druge promjenc.

Sunceve zrake kao geoloski faktor

Ocl vanjskih faktora na Zemlji najace djeluje Suncc. Sunceva toplinska energija proclire u tlo, uzrokuje otapanje i isparavanje, a najveci njcn clio vraca sc u atrnosfcru. Tarno utjecc na klimatskc prilike, na i smJcr vijctra, na krUZIlO kretanje atmosferilija i konacno na z.ivot koji se odvija na Zcmlji. Prerna tome Sunce uticc na sve ostale faktore cgzodinamikc.

Sunceve zrake djeluju dircktno i na stijcne litosferc obasjavanjcm sronazivarno

,Jpsolacijorn. Zbog nje se temperatura pa sc povecava i obim stijcna.To

pm'ecaiijcillje jednako - vcce je na povrsini nego u unutrasnjosti, a razlike su osobito velikc u heterogenim stijcnama. Kad nerna insolacijc, stijena sc hladi i POllOV() joj se mijenja zapremnina. Zbog nastajanja nejednolikog stezanja i rastezanja stijcne se drobe i raspadaju osobito u aridnirn podrucjima (pustinje), gdjc ncma vcgctacije, a upad sunccvih zraka je strm.

Voda kao geoloski faktor

Veoma je vazna kao gcoloski faktor zbog kontinuirane cirkulacije: u atmosferi, na povrsini Zeinlje i u podzcmlju osobito U humidnorn podrucju, dok je u glacijalnorn i aridnom njena uloga vrlo malena. Sarno u granicnoj zoni glacijalnog podrucja kada nastaje orapanjern leda i snijega, pokupi sa sobom rastrosni materijal koji se tamo nalazi, bilo cia jc autohton biro cia su ga donijeli lednjaci i istalozili u nizim predjelima, Tako nastaju glaciof1uvijalni (fluvio glacijalni) sedimcnti. Poncsto vode proclire II pukotine stijcna, ramo sc smrznva, pa zbog povccanja volumena nastaje raspucavanje i drobljcnje stijena.

SI. 58.

Kamens pustinja

74

U aridnim podrucjima vode jc mnogo vise, ali je ncpravilno rasporedcna, oborine dolaze Ll pljuskovima, prodiranje 1I tlo jc minimalno, jer je jako isparavanjc 1I vezi sa intezivnorn insolacijom.

Kad padne veca kolicina oborina, voda prenosi rastroseni materijal i to ne daleko, pa jc malo zaobljen, slabo sortiran i nejasno uslojen. Takav nan os nazivarn9.fu.g~

Djclovanje vode u humidnorn podrucju je potpuno. Tu je aktivna hcmijski i mehanicki, na povrsini i u podzernlju, sto se manifcstira u razaranju, sedimentaciji i morfoloskorn oblikovanju Zemljine povrsine. Jedan clio oborinske vode ispari, drugi tece povrsinom, a trcci prod ire u podzemlje.

SI. 59. Hidroloski ciklus

Voda u atmosferi

GQ(li~!ljejZ-=ffitskih·p1'6sTorarsparioJ«):3-2-Q,.Q_QQ..km2, as kopna 60.000kml, i kao para ulazi u atmosferu, gdje se zadrzi krace iii dulje vrijemc, a potom s,e ponovo vraca u vidu kise, snijega iii grada na zemlju i tek tad pocinje njena geoloska aktivnost.

Voda u podzemlju

Dio atmosferske vode dospijeva u podzernne prostore kamene kore. Nazivamo .ie meteorskom vodom.

Ona se u podzemlju pridruznje primarnoj vodi sto nastaje kondezacijom vodenih

para koje dolaze iz zemljine unutrasnjosti i susrece sa voclom sacuvanorn u stijenarna od njihova postanka.?£ip~~~~!g:LQ,,~ .. ~~<;e ~aJ..a..1l-stijooi-.---. 1~l1.UllL__

~Na poniranje vode u podzemlje utjecu oborine, nagib povrsine, vcgetacija,propusnost stijena i kolicina vode koja se vee nalazi u stijenama. Veca kolicina oborina i propusnost stijena povecavaju poniranjc vode, vegctacija produzava proces, a povecan nagib terena i vcca kolicina vade u porama stijena umanjuje mogucnost primanja rneteorske vode.

75

Vode II podzemlju mozemo, prema hidrodinarnici, podijeliti u tri skupine:

? Najblize povrsini nalaze se vode J.!l:£'?~~ (iii zone acracije). One ne ispunjuju supljinc potpuno, pa zato i nc cine povczan sloj .

. neprapusna podloga

2. voda terneljnica

3. vadna lice sa kapilarnirn abruborn

4. prozracna zona

SI. 60. Voda u podzernlju hornoqenih granuliranih naslaga

SupJjine u kojima nema vode ispunjene SLl zrakom, pa otuda i naziv zone. Dubina tog pojasa rnoze znatno varirati, Za vodu prozracne zone upotrebljeva se i naziv vadozna voda, a ponekad i meteorska.

? Ispod prozracne zone nalazi se zona potpuno ispunjena vodom sa slobodnorn povrsinom koju najcesce nazivamo vodom temeljnicom ili freatskom vodom. Granica izmcdu vode temeljnice i prozracne zone nije osrra vee je obrubljcna kapilarnim obrubom u korne se voda dize kroz kapilarne pore i ulazi u prozracnu zonu.

? Povrsina vode terneljnice nazi va se vodno lice. Ono je na razlicitoj dubini sto ovisi o klimatskirn i geoloskim uvjetima, 0 kolicini vodc i 0 eventualnorn istjecanju vode na povrsinu. Cesto ono oponasa povrsinsku konfiguraciju terena ispocl kojeg sc nalazi. Linije sto spajaju sve tacke jednake nadmorske visine vodnog lica nazivamo hidroizohipse, a iste tacke na clubini izobate.

Kad S8 vocla nadc u podzernlju u korne se izmjenjuju propusne i nepropusne naslage ona je ukljesrena, ako nerna kuda cia otjcce ili ako je otjccanje manje od doticanja. Takva je voda pod hidraulickim pritiskorn iii pod pritiskom krovinskih naslaga, sto znaci pod gcostatickim pritiskom, U slucaju kad je taj pritisak clovoJjno jak voda moze kroz neku pukotinu iii busotinu izbijati na povrsinu, pa je nazivamo arteskorn. Medutim, ako pritisak nije toliko jak voda ce se dizati nz pukotinu iii busotinu, ali necc izlaziti na povrsinu. Za tu vodu kazerno cla je subarteska.

SL 61. Odvojeni horizonti podzemne vade

76

1

I

SI. 62. Iznad II voda pod arteskim pritiskom, izmedu II i I pod subarteskirn pritiskorn, ispod I voda slobodne povrsins

Ako II I1cko111 tercnu imamo izmjeuu propusnih i nepropusnih slojeva rnoze biti vise nivoa arteskc vode, Arteska veda moze biti i tarno gdje ncrna pravilno rasporedenih slojeva. Bitno je lwei arteske vocle da se horizont vodonosnih supljina nalazi izmedu ncpropusnih ili manje propusnih stijena i da je veda pod hidroloskim tlakom - pritiskom, iii ako je potpuno zatvorena, pod geostatickim pritiskorn.

Poroznost stijena

Por st sti' ena (n) moze bili plimama i sekundarna. Prirnarna poroznost pripada

zmastim stijcnama .~ 0 ve ICl11l1 rasj5'Ored1:lz'iiTIt;-a~kundarna poroznost nastaje nakon formiranja stijeue i njenog poremecaja: pukotine, kavernc (otapanjem, djelovanjern organizama), Poroznost je jednaka odnosu izrnedu supljina 11 stijeni i volumena citavc stijcne. Ukupna poroznost stijene eksperimentalno sc izracunava po forrnuli:

Vv

Vv

iii lzrazeno u 'Yo n% = -- x 100 Vv+Vs

ll=

v

n - poroznost stijene iii procenat supljina u stijeni V - je ukupan volumen uzorka stijcne

Vv- ukupan volumen supljina u uzorku

Vs- volumen stijene bez supljina

Efektivna poroznost za razliku od ukulli1c, oyiiii.s;U1QllQsiLna.izlneJ1lL£&11.l!J)leH.<l .... \:iravitaclskc~~S10~21.L~1}]~~~0Tj_~~ 0 e!'cktivl1()~ poroznosti ovisi koja sc Rutlcrna VOiTe moze dobiti IZ stijene, oclnosno speclficna izdasnost snjene (vodonosne stijene). Na terenu se ona procijenjuje na osnovu realne brzine proticaja vode, bilo cia se prati prirodno odvodnjavanje (dreniranje) iii pumpanjem iz busotina.

77

Faktori poroznosri stijcnc 1I granuliranim naslagama:

~2d~ ~m~

3

SI. 63. Faktori poroznosti stijene u granuliranim naslagama: 1 i 2 uticaj polozaja zrna, 3 - oblika i velicine, 4 i 5 cementacije meduzrna i poroznosti zrna, 6- porozne zone izmedu lave, 7 - poroznost u vapnencu putern primarnih supljina, 8 - pukotinska poroznosl

o stcpcnu poroznosti ovisi ukupna kolicina vodc 1I stijenama,

Pro P II S nos t (perrneabilnost) predstavlja sposobnost stijenc cla propusta tekucinu (u ovom slucaju vodu).

Propusnost stijcne ne mora biti proporcionalna njcnoj poroznosti, jcr ona ne ovisi sarno 0 ukupnom volumcnu supljina we 0 velicini pora. Ako su one premalene, veda se veze za zidove stijene. pa ne moze teci sto joj umanjuje propusnost. Propusnosr nekc gline moze biti i 50%, 3 da je ona prakticki nepropusna.

Voda u poclzemlju krskih terena, sastavljenih iz vapncnaca i dolomita, ocllikuje se podzemnim vodcnim tokovirna, koji Sll bogatiji od nadzcmnih, Tokovi su vezani za supljinc razlicite vclicine se sire zbog otapanja (k 0 r 0 z ij c) vapnenaca i dolomita u vodi koja sadrzi CO, i hUIl111SnC kiseline,

Otapanjem vapncnaca Ca C03 + CO, + HP Ca (HC03)2 koji ostaje U otopljenorn stanju. Vocla, koja na raj nacin postaje "tvrda" odnosi otopljeni vapnenac dalje podzemljcm, pa i na povrsinu. Ako iz bilo kog razloga CO2 - odlazi, P01JOVO se talozi caeo) - u podzcmlju kao s i g a, a na povrsini sed r a.

Supljinc SLI u podzemlju kraskih tercna nepravilno rasporedene, a po dimenzijama i obliku variraju od spilja do supkapilarnih pora. Ako su ispunjcnc vodom tael vladaju odnosi po zakonu spojenih sudova. Tcsko je u krsu utvrditi neku pravilnost i uzajamnu povezanost. Cesto blizi sisterni supljina nisupovezani. Dogada se cia neki vodeni sistemi za vrijemc nizcg voclostaja nisu povczani,dok za vrijeme viseg vodostaja uvezuju se prelivanjem iii u vrijeme niskog voclostaja tccenjcm u jednom, a za vrijcme viseg u drugom pravcu,

78

SI. 64. Supljine i njihova formiranje u krsu

Krski su tercni po svom sastavu i strukturi vrlo slozcni. Ima plitkog i dubokog krsa, vise boranog iIi rasjedanog.

Nigdje vocla nema tako snazno zivotno kao na krskorn prostoru. U opcoj bezvodnosti, covjek je bio prisiljen u potrazi za vodom da se spusti i 11 podzemlje, u spilje, ponore. Tamo su nikIa i prva njegova op azanja 0 podzemlju, koja na zalost nisu mogla izbjeci ono misticno.

Vee je zarana stvoren i tumaccn pojam p 0. n 0. r n ice, k oja kontinuirano tece podzemljem<!!'9J29lLQJ:gLJ,llU~vora. (krska poIja). Razlicite figure sige pripisfV:Tile su vise igri prirode nego normalnim prirodnim procesima.

.l.W. Valvasor, krajem 17 stoljeca pokusava odvojiti nerealne clemente usmenog predanja i

misticnog oel onog sto se stvarno srece u prirodi. Mada i on u obicnim krskim likovima podzemlja vieli "djelo i igracku prirode" dodaje da su kamcni oblici neobicna izgleda, prije nego su postali kamen, bili voda, "koja prokaplje kroz stijene i postaje cvrstim kamenorn".

Dugo su krske pojave iskljucivo objasnjavane procesorn otapanja (korozije) vapnenaca i dolomite, pa je trazena razlika u sastavu tih stijena da bi se objasnili razliciti krski oblici, a ne u strukturi terena.

D. Pilar (1874) ukazuje na horizontalne veze, podzemnih voda u krsu pa govori 0 "tavanirria" vode i voclenim rastokama (mrezama), Osim toga on drzi da su velike bore

osnovni rasporeda i tecenja vode u krsu,

AGruncl (1903) nastoji na osnovi ogromnog broja pojcdinacnih pojava pronaci jcdnostavan i jedinstven zakon. On ne diferencira krs vee ga uzima kao cjelinu, koja se

SI. 65 .

Spilja u krsu

79

mozc obuhvatiti opstom zakonitoscu. pa dolazi do prcdodzbc 0 dva sloja vode u krsu. Donji sloj rniruje, stagnira, a gornji tcce zbog nagnutog vodnog lica. Gornji sloj vode Grund nazi va "krska voda" ,

FKatzer (1909) smatra da postoji vcci broj sistema podzcmnih tokovavlateralno i vertikalno, pogotovu u dubokomkrsu gdjc proecs okrsavanja nijc dostigao do nepropusne podloge.

1. Cvijic (1918) iznosi koncepciju 0 krskoj podzemnoj vodi i njenoj prostornoj i vremenskoj dinamici, pa izelvaja tri hidrografske zone: Suha, najplica ukojoj voda samo povrerncno tcce i to vcrtikalno. U prclaznoj, veda sporadicno formira stalne tokovc, a cjclokupno tccenje je uglavnom usmjercno prcma dubokoj zoni u kojoj voda cirkulira uz blago spustanje. U dubokoj zoni postoji lokalno i sifonsko kretanje. Na nepropusnoj podlozi 11107.C se fonnirati jcdinstven sloj vode.

U krsu mogu postojati (lVI.Herak) ovi slucajevi:

l. zona acracije sa prcvladavanjern vcrtikalnog kretanja vode

2. zona sa vertikalnom i horizontalnorn cirkulacijom vode

3. zona stalnc horizontalne cirkulacijc

4 .. zona sa sifonalnim cirkulacijama i uzlaznim kretanjem 5. zona usporene dubinske cirkulacije

Raspored propusnih i ncpropusnih naslaga uvjetujc formiranje odvojenih slivova podzemne vode, Granicno podrucje II kornc nerna mogucnosti mjesanja vode susjcdnih slivova nazi va se r a z v 0 d n i c a. U krsu su najccsce neovisne oel povrsinskc konfiguracije terena, vee 0 sastavu i rasporedu tcktonskih jedinica, (SL broj 66).

\ ?\>-

81. 66. Podzemna razvodnica (PR) i topografska razvodnica (TR) uvjetovane polozajern nepropusnih (1) i propusnih (2) naslaga. (Po M.Heraku, 1984.)

Fizicko - hernijska svojstva podzemnih voda

Ogledaju sc u tcmperaturi, stepenu elektricne provodljivosti, odnosno otpora, pH vrijednosti, kolicini otopljenih rninerala.

80

Voda cija toplina prelazi srcdnju godisnju temperaturu mjesia u k ome se nalazi smatra se (~j;..,""r:::rl"r"''''''l~9 m vodom. Granicna temperatura u krajcvirna umjercnc klime je oko 20° c:. " Dnevl~ proll1jCi1C temperature uricu sarno na plitke vode, ispod 2,0 m ciubine, dok se uticaj sezonskih temperatumih kolebanja osjeca u podzemnim vodama na dubini od 10 - 30 rn u pojasu umjerene klimc. Dublje vode imaju ustaljenu temperaturu tokom cijele gocJinc.

Tople vode razvrsravaju se na: hip 0 t e r m e (+ 20 do + 34() C) koje su hladnije oel temperature covjecijeg tijcla: hom e 0 t e r m e (+34° C elo 38° C) koje imaju tcmperaturu covjecijeg tijela i hip e r t e r m e (prcko 38° C) iznad temperature zdravog covjcka.

Z a k i s e los t ili a I k a I nos t vode znacajna je pll vrijednost.Xndc.ss-pl-l-« vFij.eclnQ,~f.u preko? - pripadaju kisclim, a one is pod pH-7 Sll alkalne, dok neutralne imaju pH vrGcdi10SCr.-------

~j j :Ii 0 S t ovisi 0 kolicini i sastavu otopljcnih soli.

Mjerenje provodljivosti vazno je za primjenu gcoclektricnih metoda u istrazivanju podzemnih voda.

X'~lWl~de su obicn£,.lD~~mi.D..ll.aJ_iz..i.J:.lul.9~Tacan sastav 1110ze se odrcditi kcmijskom analizom, Najcesce se primjenjuju skracene analize u kojima se utvrduju: Ca2', Mg2', Na", K', HC03, - S02'4 i Cl - koji sluze kao osnova hidrohemijske klasifikacije voda.

;;_<2.li!alcija i n~2.£ZjiSl..2S!2~eduju tVl:QQ\;.)LyQ..d.(;;, koja se u raznim zemljama razlicito obiljezava s 0Dzir0ii1 na postupak utvrdivanja i mjere, Jcdan njemacki stepen rvrdoce (H) odgovara sadrzaju od ro mg CaO iii 7,19 mg MgO na litru vode.

Francuski stepen odgovara 10 mg CaC03 na litru vode. Americka je jedinica I ppm CaC03, a odgovara joj 5 Francuskih stepeni.

Postoji i drugcije odredivanjc tvrdoce vode. Isparavanjem vode pri WO° C dobije se suhi ostatak svih otopljenih soli.

~~j~~.:_L12LS~'.tf1l~lk uJit.I.~Q.~_E\illliLQ.(LLi?;nmla .. ~mf.l.!E~lmo ~9S!g .... _~JJ1JJ.LQJ~a-) ~Qi.(l(U_-g-Rltmrminera.j·fW.llL.lCQ~lom. U jako mineralizirano{vOdi suhog ostatka moze biti i prcko 50 g. u litri.U vodi se J~';:le i sumporvodika, hurninskih kiselina, radioaktivnih tvari sto sve skupa cini da voda ima razlicit okus i miris.

Obzirom na hemizam podzcmne vode dijelimo na vise skupina, ovisno 0 jednoj od dominirajucih aniona: HCO] CI-S04 - na hidrogenkarbonatnc (uatrijske, kalijske i magnezijske) kloridne iii sulfatne,

Pracenje hemizma podzemnih voda omogucuje rekonstrukciju njihovih podzemnih tokova i mineralni sastav podzernlja u kome teku.

o d nos s 1 a 11 e i s I a t k e v 0 d e- znacajan je u obalnirn i ostrvskim dijelovima terena lead nisu zasticeni nepropusnim naslagama. Oclnos dodirnih povrsina slane i slatke vodc ovisi ogustoci i geoloskom okviru.

Granicna zona slane i slatke voc1e II granuliranim naslagama ovisna je samo 0 voclnom lieu i razlici u gustoci, zato je ta granica u podrucju pjescanih obala pravilna.

81

SI. 67. Oclnos slatke (1) i slane (2) vode (Po Ghijbenu i Herzbergu, iz M. Herak,1984)

Gustoca slatkih i slanih vocla nije svuda jcdnaka. pa toga postoje razliciti

visinski odnosno c1ubinski oc1nosi. Granicna su podrucja gcoloski rijctko homogena, cesce sc izmjenjuju propusne i nepropusnc naslage, a jos su i tcktonski porcmecene.

Na orocima i priobalnim Z011al11a tormiraju se socivastc mase slobodnc podzcmne s latk c vode kojc plutaju na slanoj odnosno zoni bocare vodc. razlici u spcci ficu [111 rczinama slatke i slanc vodc, kolicinc jednc i vode ispod i iznad razinc mora su 1I mcdusobnoj ravnotezi. Zbog toga crpljenjc slatke vode iz podzcmlja mora biti kontrolirano. jcr se poremcccna ravnotcza tesko ponovo usposravlja. Potreban je za to duzi period.

Geoloska uloga podzenmih voda

Ogleda se u mehanickorn i hcrnijskorn djelovanju. Hemijski ona vrsi otapanjc razlicitih tvari u podzemlju, pa se tako sire pore, pukotine i vece supljine u kojima se

i hrapave povrsine. Zbog orapanja. podzernne vode sobom nose razlicite otopljene supsiancc. koje stupaju II hemijske procese kao 'ito jc ~J!.Jlidroliza silikata,

metasomaroza (hemijska izmjcna izmedu mineralne i cistog minerala),

(okamenjivanje). Voda i sama ulazi II nckc pa tako od

anhidrita nastaje gips.

Na drugojsiTIUiT;'kao rezultat hcmijskih reakcija dolazi do tal 0 Z e 11 J' a, koje

...._. ....___,- ......

mozc biti izazvano i drugcije: gubitkorn CO2 iz vodene otopine u kojoj ima ot(ljJ1jenog vapncnca, snizcnja temperature, zbog isparcnja i talozcnjc se rnoze obaviti u porama, pukotinama, supljinama pa dolazi do njihove c e 111 e n t a c i j c. Kao cement sluzi kalcir. linornit, hernatit, krcmcn,

Obzirorn na oblik i nacin talozenja mogu nastati slijedeci obliei:

? .k(.)_.n_k.."_~ ako se konccntricno povccava zrno talozinama

? <.g~JLe, izlucivanjem mineralne tvari u manjim pravilnim iii nepravilnim

suplj inama koje se potpuno ispune .

r s i g e, aka se izlucuju vapncnacke mase na stijenama spilja iii vecih supljina

u krsu

,.s..1~H_...a--kt+t-i.,-flIH~ vise sa stropa y _s-.t_>l__L~g III i ~ko rastu s poda,

82

f

Mchanicko djelovanjc voda se u prenoscnju otopljenih i

neotopljcnih tvari kroz podzcmljc, pa i na povrsinu. Voda u krskim, posebno tektonskim razlornljenim zonarna, vrsi prosircnjc inicijalnih podzemnih suplj ina odnosenjem zdrobljenog materijala. Brzina kretanja zavisi od kolicinc vode i sirine pora i supljina, dakle, podzemnih pureva. Brzina se razlikuje kako prostorno tako i vremenski zbog ncujcdnaccnih oborina, pa se govori 0 prividnim brzinarna, kojc su ustanovljene u rasponu oel 0,6 do 12 em/s.

Za mehanicku i hcmijsku ulogu podzemnih voda vczan jc i nastanak spilja, p011or3

i jama u krsu; a elobrim 1 krskih polja.

Rasporcd spiljskih prostorija uslovljcn je u vclikoj mjeri tipom tcktonike. Ako su porcmecaji orjcntirani vise horizontalno ncgo vertikalno tako je i 1I spilji raspored prostorija. Suprotno, ako poremecenost ide vise ka dubini, spiljski SlI prostori rasporedeni analogno i

manje pravilno i u vise horizonara. podzemnih prostora bavi se

s pel col () g i j a.

Po klasifikaciji Mcdunarodnc unije spiljom se smatra prirodna podzcmna supljina visa od visine covjeka i dulja (lei 5 Ill, a pojedini njeni dijclovi mogu biti i manji.

Podzemne vode uzrokuju porcmecaje u stijenama sa zastupljenom glinovitom komponentom. Kad su glinovite naslage zasicene vodom, mala imje kohezija i unutrasnje trcnje, a obujam se povccava, pa to izaziva lokalnc poremecajc koje nazivamo

Q.I i Z ~ c. Ono se odvija vise po skoljkovitoj povrsini, ako se radi 0 homogcnom

grmOvitom materijalu. Ako su naslage uslojene pa se izmjenjuju cvrsci (stabilniji) 1 glinoviti (pokretljivi) slojevi, klizanje se vrsi po plohi cvrsceg, ukoliko je nagnut.

SI. 68. Razlicltt slucajevi klizanja ploha (Po Panjukovu, iz M. Herak, 1984)

83

U slicnim uvjetima mogu sc urusiti citavi kompleksi bez formiranja k liznc plohe, na svim razinama, pa i raspucali blokovi cvrstih stijena na glinovitoj podlozi, cak i ako su vodoravni.

Uslove i proccse lokalnih porcmccaja proucavaju gcornchanika i inzcnjcrska geologija, a raspored podzemnih voela njihovo kretanje i djelovanje hidrogeologija i hidraulika,

Izvori

Vode iz podzemlja najvccim dijclom ponovno izlaze na povrsinu, Glavna mjesta ponovnog izlazenja vode na povrsinu jesu izvori iIi vrela. Gdje su ta mjesta? Tamo gdje postoje geoloskc, morfoloske i rnctcoroloskc mogucnosti. Najcesce na kontaktu propusnog i nepropusnog sloja na povrsini iii pukotiuom koja je u vczi sa sabirnim i izlaznim podrucjern, Mjcsto gdjc voda izlazi na povrsinu nazivamo izvoristcm. Ako je to grupa izvora, onda ga nazivamo r a z b i j C tl i m izvorisrem, kao sto je izvoriste rijeke Bosne i Plive.

Postoje razliciti tipovi izvora medu kojima se najcesce SiTCU: y silazni

Y preljevni

);> arteski (uzlazni)

Kod s i I a.z 11 i 11 izvora izlivq se voela slobodne povrsine (voda temeljnis'a)pocl

uticajern

ova vrsta izvora naziva ira v

a

b

81. 69. 8i1azni izvori u eruptivnirn stijenarna; a) u propusnirn interkalacijama slivova lave b) u pukotinarna masivnog eruptiva

84

,

SI. 70. Silazni izvori vode temeljnice (slobodne povrsine) u granuliranim naslagama (Po

M.Heraku 1984.)

Suprotno gravitacionirn, ocjednim (drenaznim) izvorima, kod kojih hi, u slucaju

prestanka prihranjivanja, prirodno drenirane vode istcklc. pre I j c v nih izvora

voda se

SI. 71. Preljevni izvori vode temeljnice u granuliranim naslagama

(Po. M. Heraku, 1984.)

85

Na art c Ii k i 111 i z v 0 r i III a lIkljcslcnCl vodu izbija pod' hidrostatskim tlakom (zatvorcna 1I pukoiini). Uzlazni izvori. poput arteskog rnogu biti i pritiska i pare iii pJinova:

Sf. 72. Artorski izvori u granuliranim naslaqama, uvjetovani boranjem lijevo i rasjedorn desno (po M.Heraku 1984.)

!,oscban tipizvora su.g,e j.z i.r ikoj i rna sc izli va .vruca vodai para iz podzemn ih gcjzira stalan izvor topline vodu prcvodi u paru, grijuci jc 1I prosircnom sprernistu i to prvo donji dio (sloj) vode koji prelazi u pam sa nmogo vccim obimorn oct vodc, Kad prerastu mogucnosti sprcmista, kroz suzen otvor prerna povrsini dolazi do naglog izbacivanja vruce vode i pare,

Nakon smanjenja pritiska u sprcmistu izbacivanje presraje dok nova kolicina vode se nc ugrijc do prelaza u pan!' Tako dolazi do nove erupcije. U gcjzira \1 podrucjima mladog.vulkanizma .. Ycllowstol1".'.

Zelanda, Also nema sprcmista uvjeti

ispunjeni javljaju se vruci izvori kojih ima na hiljade u svijctu.

SI. 73. Gejzir ( Po Casteru iz M, Herak, 1984): 1- vruce rnaqrnatsko stijene, 2 - vruci plinovi u prodoru prerna povrsini, 3- vruca voda S miehuricirna plina, 4 - vruca vodena para i plin; strelice oznacuju kretanje hladne vode.

86

U .. krsu takoder scjavljajuizvori.silazni. uzlaznii prelivni, ali s kvantitativnom razlikom; jedni su s velikom kolicinom vodc (Buna, Unac, Una, Bosna i dr.) drugi sa vcoma malorn, jedni su 5 vodorn citave godine, drugi povrcmcno iii samo kratko.

Vccina jakih vrela u krsu izbija ispod strrnih vapncnackih ostcnjaka sa sirokom sabirnom povrsinom iz ka~vc pecine iii kanala i pripadaju si laznim, gravitacijskim izvonma.

I'osebnoobiljezjekrsu ... claju~~;§J...a~cce,.,k()je ... sLL.za .. visok()g.vociOstaji\ .. iz;y()ri (uvlazni. prclivni) 'lpri niskomvodostajuponori, Slicno djclujuj ... podmorske vruljc. E~stavclesllobicnorllbon1krsko¥polja. Kad jc dotok vode vcci nego sto kanali (ponori) . iri6g11 da pl:imc i provedu d,iljc u podzemlje, tad se visak vode javlja II bocnim kanalima u vidu izvora duz rubapolja. Suprotno, kad se dotok vodc smanji i budc manji od njihove propusne snage, onda esravclc postaju ponori.

SI. 74. Estavele moquci uvjeti pojave: a polje, b- obala, e - estavela. p ponori, v-vrulje u podmorskim terenima (po M.Heraku 19fJ4.)

Vodc tekuclce

Dio oborinskc vodc, sto .sepovrsinski slijeva ka najblizemvodotoku, jezeru, ili m.oru kupi rastroscni i raspadnuti stijenski materijal, te snagom vode imaterijala vrsi ogoljavanjekopna. Cijclise kompleksni procesna;civa(l en u d a c il~

Drugi clio oborinske vode nakon podzemnog toka, izbija na povrsinu U obliku izvora i tece lea mom, jezeru iii ponovno ponire u krskim terenirna.

Kretanje vode uzrokovano jc silom teze, a brzina ovisi 0 kolicini vode, nagibu terena i hrapavosti podloge, a put u nize predjele uvijek ide smjerom najmanjcg otpora. Razaranje mchamckom snagom vcde, .. oglcc.lase 1.1 dubljcnju tla i stvaranju korita, Tu raZaralacl(u snqgu i djelatnp31nazivamc)crozijoJ11, koja djeluje dubinski i bocno.

Brzina vade 1.1 koritu nije jednaka u svakom, pa cak ni u istorn toku, Gc)rnji tok pocinje izvoristom, karakteriziran je velikim nagibom, pa se voda naglo rusi, dubi i nosi

87

matcrijal soborn. Zbog jake turbulcucije i pada u koritu mogu I) (IS tat i vrtloznl lonci. Zbog izrazito jace dubinske nego bocnc erozije, korito nalikujc vclikom slovu vclike snage voda presijcca 1 nckc zaprckc, pa put nijc prcvisc zaobilazan.

Srcdnji tok ima manji voda tcce laganije, bocna je crozija od dubinske,

koja poraste samo II vrijcmc viseg voclostaja. Put vodc jc zaobilazniji, pa ima i zavoja, 'u donjcm toku nagib jc najrnanji pa voda ieee mirno u prosirenom koritu. Zato sc

ona uklanja zaprekama, pa nastaju ili mcandri koji nckad zaokrecu i za WOo. S\"C

se ovo mora imati u vidu pri Erozija djeluje

gdje prestaje dubljcnje, a prenos svcden na minimum.

mote ponegdjcnastnti-borbava izvorisnuvodu izmedu.dva antagonistickavodotoka. Ta

b

a

Sl. 75. Kasni, zreli stupanj rijec.ie erozije. (b) Strujanje vode je sporije, dolina S8 siri, talozenje nadvladava eroziju. Stvaraju se meandri petlje i lukovi. (a)

U rijecnim dolinama, osobito II donjem toku talozi, se mchanicki usitnjcn (zdrobljcn) materijal, dok u gornjern toku ostaje krupnozrniji. Kod bujicnih tokova stvaraju se u podnozju bujicni konusi. U dolinama, umireni proces erozije rnoze se obnoviti. pa voda ponovo produbljuje i siri korito, a ostaci starog dna ostaju na stranama kao terasni sedimenti. 1'retC7:I1O su sastavljeni iz konglomerata kao tI dolini Neretve, Drine, Bosne, Vrbasa i drugih rijeka.

Tekucice i morfologija

Gotovo da i nona kraja gdje necemo sresti razlicitc rnorfoloske oblike koji su rezultat djelovanja tekucica, oborina, vjetra i leda, po iniciranim pravcima tcktonskih pukotina u litoloski razlicitim sedimentirna iii stijenama uopste. Litoloski hctcrogene naslagc pruzajurazlicit otpor na trosenje, pa se tako, uz pomoc sistema pukotina, stvaraju veoma razliciti morfoloski oblici u vidu pirarnida, stubova, figura koje podsjecaju na odredene pokrete ljudi, zivotinja, zatim na plastove sijena, karnene mostove i druge oblike.

88

Tekucice 1I krsu

Sirok spektar morfoloskihoblika srccemo posebno II krskim terenima II kojima se uloga tckucih voda marufcstira u erozijskom djelovanju irnjestimice i na koroziji vapnenaca iii dolomita,

81. 76. Skrape u vapnencu Lapada (Dubrovnik)

U zaravnjenim kraskim terenima dominiraju drugciji oblici, mcdu kojima su pretczno oni koji nastaju korozijorn karbonatskih stijena II odnosu na krske oblikc na padinama uzvisenja.

Meehl brojnim krskim oblicima mogll se izdvojiti najznacajniji koje rcdovno srecerno na krskim tcrcnima.

~IsaI~sr(Ccemoml.blclzc.nagnutim . tercnilDa,odnosn?.?tkriven im . vapnencima.

Vode koje se sl ij ev~ju niz nag,nutu.povrSinllvapnellca.llsijecaj II u njenlu sistem paralclnih zlijebova sagrebeninla iZl11Cc1u njihkoje()ZllaCaval11o jednim imcnotn: s~rapc .

. One zorno odrazavaju pravac slijevanja vode ni.? stijenu (sI.76) do dubljc usjecenih zlijebova koji pcdsjecaju na korita planinskih potoka u koje se slivaju jaruge S okolnih padina.

Vapnenci sa skrapama mogu biti presjeceni pukotinama koje se pruzaju okomito na pravac skrapa. Takve su pukotine cesto prosirenog otvora, pa se u njima dulje zadrzava voda sto se sliva niz zlijcbove skrapa, a vjetar napuse malo crvenice koja uz prasinu od vapnenaca stvara tlo koje poslije naseljavaju i biljke: kao u manjim zdjelastim uclubljcnjima u vapnencima sa ili bcz skrapa.

£.Q!lil~~.tT>lrtace .ilidoci su, vazniji krski oblici ljevkastogoblikana PQvr~il1iJqsleog tcrcna.?rom.1 cr. im .11<1. vdmnlozebiti .. svega.neko Ii leo metara.iali . ces to pre laze. i p rcko 100.m. 1:)110 iJ)1jesuzcnc) ipokriveno CrvCllicollll1:istalomgspadanjclIl vapnenaca, Dubina varii'3. D" dnu mogu postojati i jame ; p~llori, a izuzetno i voda, Ponikve su obicno na razlomljenim, rasjednim, linijama pa se najcescc javljaju u skupinama i nizovirna. Nastale

89

SLI korozivinim i mehanickim radom vodc. U mnogima boksit iz kojcg se dobiva aluminij.

naralozen

SI. 77. Postanak ponikava; lijevo: zbog korozije i urusavanja, des no: zbog korozije (Po M. Herak 1984.)

J~5.!:r vertikalna udubljenjaobicno strmihstrana,naji':cscc manjcg promjera, a

do vode.

lulgl.o moze

sa \1azni.slljerOlll()g~cujllprela?p()vrsimkih vodorokau podzemlje, IJ()ti)L1i1o,j}afak9nast(~jllpOnQJJljGe,Jamc.i ponori.sc razlikujupo .. dubini koja

JJ...YJ~su .. duguljaste udubinc Ll.,k.Eskc)[ll ,tGr~!lU,QLlzi[]a iIll jC11Cl\'()lii«)stotina me tara do nekoliko'kilometara, a sirinamnogom<lnja. Oblikovane su Ll rasjcdnutim terenima korozijskim i mehanickim radom vode, Dno uvala obicno nije ravno i gotovo rcdovno su bez povrsinskih vodotokova. sem manjih i periodickih vodotoka koji se gube u ponorirna.

P () su najvcce a ujednoinajintcresantnijc morfoloske pojave u krsu, To SLI

zatvorcne zavalc, zaravnjenih povrsina sa krskim pojavaruai podzcmnim odvodnjavanjcm. Duljina poIja iznosi vise desetaka kilornerara, cija se dulja os pruza paralelno sa pruzanjern tcktonskih linija (jedinica), zaravnjenog dna, ali ne direktno na vapnencu vee najvecim dijelom na akumulacijom j diferenciranorn sedimcntacijom mladih neogenih i kvartarnih naslaga.

Pritjecall,jayodall polja su najcesce veca od rnogucnosti otjecanja, ]l(l su pojedina polja povrClllen9P I a v Ij ell a . i prctvaraju se 1I periodickn jezcra: Livanjsko, Busko, Mostarsko Blato, Popovo polje i druga.

Krski tererliuk()jillltiSUl'HZvijenesvekrskcl11orfoloskepojave nazivaju se potpunim krsom (holokarst po J. Cvijicu), ako veei oblici nedostaju - nepotpuni krs (rnerokarsr).

Gcoloska uloga jezera je prvenstveno graditeljska, a sarno djclimicno razaralacka (abrazija), kad sc mogu obrazovati i terase, lzvorni matcrijal za talozenje u jezerima je douescn iz drugih sredina (bujicarna i vjctrom) koji se mijesa sa produktima obalnog i produktima bioloskog i hemijskog porijekla iz samog jczera.

90

sa slanom,Z<lslanjcnorn i slatkorn vodom.U slamm taloze sc

prerczno soli, a u vlaznim pojascvirna biogcni (ljusture skoljkasa, skcleti alga, biogcna scdra i ost.ici). ()el algakremcnjasica taloz i scdijatomejska zcmlja, a oel nevczanog vapnenog materijala jezerska kreda.

Bujice do nose klasticni matcrijal koji sc sortira i dcponuje po krupnoci i rezini, a ponegdje mogu nast.ui i deltc sa podinskim i sitnozrnim talozinama, srcdnjim kosim i krovinskim horizonta lnim talozinarna.

Dinamiku jezerskc vode uzrokovana je valovima, strujama i plirnskim kolcbanjem.

Razaralackadjelatnosr nazi va Se ~ll)razi.ia koja u odrcdenim prilikarna mozc obrazovati terase.

Graditeijska djelatnost je 1I prihvacanju i ralozcnju donesenog matcrijala iz drugih

prostora (bujicc, produkata obalnog razaranja i bioloskih i hemijskih produkata

nastalih u jezeru.

Plitko dno je zcra i veliki donos marerijala rclativno brzo stvaraju za l)["el~v

jozera 1I rnocvaru: karakteristicnu vodenim pokrovorn II kome su naseljene VOdCllC biljne zajednicc. padaju pod vodu,gdje su, uneclostatku zraka. izlozeni lagan0111proccsukar\)onizacijc. Tako nastaju tresetista, a potOI11 razne vrsre ugljeva. ~tJ procesu lagane karbonizacije poe! pritiskom U odsustvu zraka gube se IJl"V() isparljivi produkti razlaganja - voda, dusicni i sumporni spojevi: CO, CO i CH4, a istodobno konccntrira ugljik, koji ce prema stupnju karbonizacijc biti sastavnim dijelom

neke vrste ugljena, kamenog ugljcna i antracita.

U krsu su to izdanci podzernne vode, pa irn se pcvrsina periodicki dizc i spusta zbog osciliranja voclnog lica. Zbog toga ncka jezera imaju samo povrcrneno vodu (Modro jezero - Imotski).

nacinu postanka jezera mogu biti lednicka, krska, zajazcna i tektonska (Sl. 78), odnosno

SI. 78. Nekoliko nacina nastanka jezera:1. u tektonskom koritu rijeke,2. zajazeno korito rijeke klizistern, 3. U krskorn terenu,». 1I qrotlu vulkana, 5. II odsjecenom starom koritu rijeke, 6. U tektonskom rovu.

91

Lcdnicka jczcra ll10gu nastati u uvalama i manjim ili vecim uclubljcnjima u kojima sc gomilao led i nakon njgovog topljenja ostalo je jezero, pa ono predstavlja ostatak nekadasnjeg lednjaka. U drugorn slucaju lcdnicko jezero nastaje u prosirenoj lednickoj dolini II granicnom dijelu topljcnja lcdnjaka, gdje je on deponovao stijenoviti marerijal u vidu braue - morenski nagomilani materijal.

Na slican nacin nastaju i jezera Ll clonjem iIi Ll srednjem rijecnom toku koji meandrira. U takvorn slucaju rijcka rnoze da prornjcni tok, oclnosno otvori kraci put za dalji tok, na strani ostajc meandar odsjecen od glavnog toka (SI.78-5) i tako formira jczero, koje brzo prelazi u mocvaru.

Jezero se moze forrnirati i izlucivanjcm sedre u mirnom toku stvaranjem sedrcne brane (rijeka Pliva kod Jajca). Ncka su nastala u grotlu vulkana, druga II tektonskorn rovu ili u tektonskom koritu. U nekim slucajcvima jezcro sc moze formirati klizanjern zemljista prcgradi rijecno korito (sl. 78 -2). U krsu sc formiraju duboko iznad slobodne povrsine vodcnog lica, pa nivo jczera oscilira U ovisnosti oel slobodnc povrsine vodenog lica podzcmnc voclc.

Mora i okeani

Najveci clio povrsinske voclc akumuliran je 1I morima i okcanima koji pokrivaju 70,8% zcmljine povrsinc. Tamo su upravo mjesta za nastanak novih stijena sedimentnih i magrnatskih.

Ep ikon t i IIC lJ.t a. Ln,a .rn .. o.r .. apokrivaju<iijelovckontinenata,Tamosn i nastala spnstanjenl konti11cntlanilImasg,a po(qmjc5lijcciio pt:(JC!qr-l110rilu dcpresijLL To su, llglavI10I11,.plitkamoJ'<k450m(Balticko), 40 111 (Sjcverno more) cija su dna od kontincntalne korc, medutim. ima i takovih kojima je II dnu i oceanska kora bez obzira sto Sll nastala unutar kontincnata: Crno, Crveno i Sredozcmno more.

Okcanska kora, je na cillll .i .smarra.sc-pnmamcm. Postanak oceana je dugotrajan proces razdvajanja j . udaljavauja kontincnata uzistovremcno izdizanjc.srcdnjookcanskih hrptova, Procesjcpracen trajnimporemecajima i veoma zamrscnom dinamikorn koja se odrazava na proccs stvaranja i razlnjestaji\ scdimentnih i.magmatskih.stijena, Okeanska ikontincntalnu kOIU.

Zajcdnicke karakteristikc epikoutinentaluih mora i okeana ogledaju se prvensrveno u akumuliranoj vocli. Morska vocla otapa kisik, CO2 i ostlac plinove. Kisik je koncent1'iran u visim slojevima, naprotiv u dubljim clijelovima ako nerna strujanja postoji zasicenost ugljicnim dioksidom. Primjer je Crno more, koje je gotovo izolirano pa noma strujanja u dubljim dijelovima, Kroz Bosfor i iz njcga istice osladcni povrsinski sloj, a II obrnutorn smjcru, dubljc, dolazi slana veda iz Sredozemlja, pa su tako ustaljena dva sloja vode u Crnom moru, Gomji seze do dubine 150 m, prozracan je i bogat organizmima. Sloj ispocl se ne mijcnja, pa u njemu ncma kisika ni visih organizama, Tamo uspjevaju anaerobne bakterije koje rastvaraju bjclancevinc organizama sto ugibaju u gornjem sloju i padaju prerna clnu. To pogoduje nastanku sumporvodika i razvoju sumpornih bakterija koje oksidiraju H 2 S u sulfat, potreban zivotinjama za izgradnju bjelancevina.

92

U p licirn mora ralozc k lasticnc sa ostacima

organizama, au dubljim se ncraspadnuti organski ostaci koji sc mijcsaju

sa muljem i cine sap r 0 pel (gnjilezni mulj). Taj se tip scdimentacije, po CrnOl11 moru (Pontus euxinus) naziva euksinksim koji je u geoloskoj proslosti bio elosta cest i posluzio kao izvor za naftu. Slican je proces i u lagunarna, primjerice, Karabugas u Kaspijskorn mom.

U odnosu na stijene, rnorska soda .dalcko bolje provodi toplinn, pa toga II

morn ternperaturna kolebanja SeZlI dublje,ali su razlikcmanjc.T'rosjecna temperatura polarnihmora.kreccse od 0" c tropskim morima varira od200 - 27tl C, dok LIZ obalc LI manjim morimaznabitii do 30"C.

Dinamiku morske vode uvjetuju i valovi. srruje, gibanja u.vezi S morskim dobima.

81. 79. Udar val a 0 krecnjacku obalu

Va 10 vi. nastaju prijenosom energije vjerra na .Il1Ofsku povrSinu.Kocl vala se rnogu izdvojiti: duljina, visina i period pojavljivanja (vrijeme potrebno da bi se pojavio val istog intenziteta). nastanku valamogu biti potrcsi, vulkanske erupcije, podmorska urusavanja i klizanje, otkidanje i rusenje dijelova ledenjaka.

Razaracko djelovanje valova je posebno izrazeno upodrucju strrnih obala. Tal110 valovi razaraju izravno i p0l1106u komprimiranog zraka koji se prilikom sudara vala sa obalom utisne u pukotine obalnih stijena i tako odvaljuje i vece blokove stijena. Pri odbijanju vala oel obale nastaju valnc struje koje odnose drobljeni materijal i dalje ga usitnjavaju.

M 0 r s k est r 1I j e. predstavljaju velike mase morskc vode u kretanju pod utjecajem vanjskih sila (vjetar, promjene u tlillcll idjelovanjemmorskih doba) iunutarnjih sila (polje zcmljinc teze), razlikama u specificnoj gustoci vode zbog nejednakog saliniteta i temperature, isparavanja iii evaporacije, zagrijavanja iii hladenja, smrzavanje iIi topljenje leda i snijega.

93

Strujc na ckvatoru tcku prcilla zapadu, anapolovima prcnlaistQku.Golfskastruja suprotna je u dubini U odnosunapovrsinu:Ona pokrccc 30 puta vccu masu vodc ncgo svc rijeke svijctazajcdno. Plodovc i dijclovc stabala prcnosi iz tropskih prasuma sve do polarnih krajcva. Morske struje izazivaju jaku podmorsku eroziju osobito u tjesnacima i plicacima,

Mol's k a dobajpllma i oseka) variraju s mjescccvim fazarna jer SLl posljedica mjescccve privlacne sile. Mjescc vise privlaci cesticc masc na povrsini ncgo u unutrasnjosti, pa se vodcni pokrivac na strani prcma Mjcsccu vise izboci nego litosfera ispod njega. Na suprotnoj strani Zcmlje rnjcscccva sila je slabija od centrifugalne sile, pit plimu na toj strani izaziva ccntrifugalna sila. Zcmlja sc U odnosu na Mjesec okrcnc jcdanput u 24 sara.

Otkidanjern s a n t i leda od ledenjaka u polamim krajevima, ponese se i stjcnoviti obalni materijal koji se topljenjcm lcda dopunjuje sa ostalim scdimcntima 1I okeanu,

U dinamiku mora i okeana spada i podmorsko klizanjc urusavanjc i slicni proccsi.

Takve su i rurbidne (mutne) struje koje zapocinju kretanje II plicem podrucju, a djcluju i u udaljcnim dubljim prostorima.

Proccsi ocvrscavanja sedimcnta, vezivanje ccstica, nc mogu pratiti brzinu pa sedirnenti ostaju duze rahli i nestabilni. U takvim prilikama se urusavaju iii klizu niz strmu morsku padinu, sto 1110ZC biti uzrokovano potresom, uraganom, naglim prinosom vclikih kolicina stjcnovitog materijala. Iz pokrcnuiog matcrijala mogu sitne ccsricc preci u suspcnziju, pa tako moze nastati turbulcntni "oblak" koji jc vece gustoce od okolne vodc, pa se krecc velikom brzinom niz dno. Takova sc struja suspendiranog materijala naziva In u t n a iii t u r bid n a .. s t r u j a. Kad turbidna struja naidc, na morskom dill! gubi brzinu, a time i sposobnost prenosa materijala, tad pocinje talozcnje, najprije vccih i tezih cestica, pa sve sitnijih elo mulja (Iutiti). Tako nastaje graduirani sloj iii gradaciona slojevitost, a ako je serija slojeva - onda su to turbiditi.

Sarna pojava gradacijc nije ograniccna na sedimcnte nastale mutnim strujama, ona nastaje tarno gdje se kapacitet prijcnosa smanjuje . npr. priIikom poplava, vulkanskih erupcija. Prema dinamici morske vodc i mjesta scdimcntaciie razlikujemo u rnoru iii okcanu vise karaktcristicnih podrucja.

Obalno podrucje

Del t e

Karakteristicne su polcpezastomoblikui materijalukoji-sc talozinauscu rijcka.

Relativno brza akumulacija materijala smanjuje nagib USC3 rijeke, pa se ona rastavlja u vise krakova koji meandriraju na novom tlu. Sastavljena je iz tri grupe sedimenata: kroviuskih, kosih i podinskih.

94

SI. 80. Delta i raspored naslaga u njoj: I<rovinski i pretezno sitnozrni slojevi (a), kosi sitnozrni i grubozrni slojevi (b), kosi slojevi u razvijene delte (e) i podinski, protezno siltni slojevi (d), morskog porijekla i osnovno gorje (e)

E 5 tu a r i

U cstuarimaje obicno slatka voda, jedino blize uscu valovi mora izazivaju mijesanje sa slanom vodorn. Preovladavaju sitnozmi pijesci, Poznati su na kraju rijeka: Amazona, Temze, Seine i dr,

Lirnani

Potopljena rijecnadolina podvodnoodvojenaod mora nckom barijerorn. Oni su slicni lagunama samo su pod jacim urjecajem slatke vode. 1111a ih dosta na sjevcrnim obalama Cmog i Azorskog mora. U slatkovodnom clijeJu (Dnjepar) talozi se pijesak, dublje jel111JI], a l1boc,1!Cllndljelu mulj je neugodnog mirisa.

Lagunc

Tosu manji prostori morskevode povremeno .odvojenicd.mora, U svakorn od ovih prostora je geolosko zbivanje drugojacije. One se.razlikujuposlanosti vode. Zbog slabe pokretljivosti vode ne sadrze pijesak i sljunak, a ako jc veda vise osladcna taloze se dolomiti i dolomitizirani vapnenci sa skoljkasirna, dok se u aridnim podrucjima gdje je veliko isparavanje taloz: gil's, anhidrit i kamena sol.

SL 81. Laguna i pocetak hemogene sedimentacije

95

Razaralacka djclatnost na obalama mora nazrva sc a bra ',l ija. Zaravnjavanjem obalerazaralackoru snagoru nastaju abrazijske terasc, a nagomilavanjcm razorcnog matcrijala akumulacijskc terasc.

SI. 82. Abrazija i brazde na akurnulacionoj terasi

.N.ruJ1s!Ul.·I1W!r.u..C.j.c....(lIcritik\

,I'"' ~

U ovomje podrucju, dub inc do 200 m.jace izrazcna sedirnentacija od abrazije. Zbog bliskosti kopna izlozeno je klimatskim promjenama i uzim lokalnim utjecajima, pa se \l ovakovoj morskoj sredini stvaraju razlicitc naslage koje se razlikuju od drugih morskih podrucja.

1.J polarnim rubnim dijelovima okeana dolazi domijesanja glacijalnog materijala sa morskim scdimentima.Vazniji organizmi SLl dijatorneje, briozoc, raci i mekusci,

Mora koja su blizu pusiinjskih podrucja sadrzc obilje pijeska i prasinastog matcrijala koji se natalozi zajedno sa marinskim naslagama. Tropskasu mora karakterizirann bujnim zivotom, poscbno u plicim dijelovima gdje brojne biljnc i zivotinjske vrsre izlucuju debe le vapnenacke ljusture i druge skclctnc dijclove ..

Vrlo znacajna pojava per e t i k !.j~_.:::~]m~ai5.k..i·..gf€-b~:j.i, koji nastaju kao rezultat zivotnih procesa jedne 6iffive"tJ'u)'[(;§kc zajednice: koralji, crvene vapnenacke edge, hidrozoi i prirasli skoljkasi. Uz obalu mogu biti p rio b a I 11 i Ii reb e n i koji se protezu uz obalu, a zatim postojc u plitkom morn bar i j ern i i at 0 I ski grebeni,

31. 83. Barijerni greben: zg - zagrebenski pros\or, pg - predgrebenski prostor

96

Barierni grebeni Sll smjesteni na krajnjcm dijclu neritika, na udaljcnosti od obale vise desetaka kilometara. Poznati " Great Barrier Reel", duz istocne obale Australije je dug 2000 km i sirok 200 km, najveci je reccnfni greben. Na morskoj povrsini ima obiljezje ostrvskog niza, au bazi je povezan u jedinstvenu masu.

Atolski grebeni Sll prstenastog oblika. U sredini je laguna koja nije clublja od 100 m. Podlogu cine ostrva koji su postepeno tonuli, pa je prioblani greben prcsao u barijcmi, a ovaj u atolski, u casu kad je more pokrilo ostrvsku osnovu. Atolski i barijerni grebeni mogu biti naknadno dignuti iznad razinc mora vise stotina metara FidZi ostrva.

SI. 84 Postanak atolskog grebena (c) i barijernog (b) zbog tenjen]a otoka

U gradi grebena postoje tri zone razmjestaja grebenotvoraca i sortiranja materijala: glavna, predgrebenska i zagrebenska zona. Pravilnosti u razmjestaju ovih zona proucene su na danasnjim Bahamskim ostrvima.

U neritiku se stvaraji: biogeni i kcmogeni vapnenci koji nemaju obiljezja grebena, u rubnim morima okeana i vulkanizam ima znacajnu ulogu u stvaranju stijena, blize kopnu, na zaravnjenom neritiku, taloze sc pjescane naslage, a u dobro zasticenim prostorima i muljeviti sedimenti.

T.i e s n a c i plitkog mora mogu biti na udaru dubljeg strujanja, pa se natalozeni matcrijal odnosi dalje prema otvorcnom mom pelagijalu, Neke rijeke produzavaju ispod rnorske vode kroz cijeli neritik: Kolorado, Kongo, Hudson, Ind, Ganges. Kongo je, primjerice, ispod okeanske vode sirok 150 km, a dubok 1.500 111. U ovim slucajevima moze se govoriti 0 eroziji.

Batijalno podrucje (batijal)

S.cZe...o.cL2QO··,,1e-2-iJ.OD._J))_l10110S materijala s kopna je uveliko smanjen scm nekih clolina koje produzuju i do ovog podrucja. Na dnu ima 'i uzvisenja koja toliko nc utjecu na

97

tip sedimcntacijc, koliko na polozaj slojcva. Morsk i valovi nc djcluju do batijala, Jcdirto su znacajna podmorska strujanja, turbidne strujc, i povrsinska strujanja, koja SLl vazna zbog rasporeda lebdccih organizama (planktona) i sitnih mincralnih cestica s kopna, Sedimcnti batijala su klasticnog karaktera sastavljcni od mineral nih cestica i ostataka skeletnih dijelova organizama.

Abisalno podrucje (abisal)

Obuhvaca najvece okeanskc prostore sa dubinom prcko 10 km. Sitnozoni sedimenti

sa ostacima planktona i nektona se stvaraju u batijaln i abisalu, pa prema batijalu

nije ostra,

Porijeklo suspendiranih cestica U okcanskoj vocli i prevlasti nekc od planktonskih

skupina su osnovni kriteriji za razlikovauje abisalnih scdimenata, koje dijelimo na: );> hemipleagickc i

);> eupelagickc scclimcnte

Hemipelagicki muljevi sadrze prcko 20'% nckarbonatnih ccstica koje stizu s kopna, a onda im se pridruzuju karbonatni sastojci organskog porijekla i talozi nastali u samoj okeanskoj vodi (glaukonit, fosforit), a ceste su i primjese vulkanskog pepela, :r!~~~ ko.::.:e.~1.~.l2g.l.i.cGG-8B..g.Ul.Ql2..Ql~~lastalih raspadanjem organske

tvari u rcdukcionoj sredini,

Crveni mulj nastaje u prostorirna gdje stizu vece kolicine supscndiranoga materijala s kOP113 (lateriti) i~ troQskih i s_l_11)tropskih prostora, nastalih hcmijskim troseojem silikatnih stijena, U ~i~~~n~"k·~-p;'~;;'to~~-cl(;razrri3ch;~1 i produzcnim uscern Amazona.

Zcleni mulj talozi se tamo gdje ne utjecu vclikc rijeke u okean vee tamo gdje postojijak nagib okeanskog dna sa sporom scdimentacijom. Boja mu potice oel gIaukonita.

E u pel a g i c k i sedimenti su gotovo bez cestica s kopna, pa se uglavnom sastoje iz skelentnih ostataka organizama. Poznan su: GlQhi~~lUlj koji se sastoji iz kucica globigerina, kokolitoforida i pteropoda. Pokriva velike povrsine okeanskog dna do dubine ocl 4 krn.

Crvena se glina talQl.i.JLv..clii<:im-dubinama,·Boj aj ojpotj ece.od.Fe-oksida, Predstavlja netopive ostatke troscnja globigerinskog mulja, uz primjese vulkanskog pepela.

Epikoutinentalna mora plavila su tokom gcoloske proslosti kopneni prostor (transgresijc), pa se povlacila (regresije). U prvom slucaju u bazi Sll makroklastiti cesto sa glaukontom i Fe-spojevima.

emerzija.

~".~.",,,,,,=~,-----

Snijeg i led kao gcoloski faktor

Na podrucjima trajnog snijega i leda: Arktik i Antartik, te visoke planine, ne 1110gu se u kratkorn top 10m periodu otopiti sve kolicine snijega i leda, pa docekuju nove koje

98