Istona Azija - Kina

Kina je smjetena u Istonoj

Aziji i protee se duboko u
unutranjost kontinenta.
Povrinom je trea po drava na
svijetu (9.596.960 km2) , a
prema broju stanovnika prva 1.313.973.713 (2006.)
Na sjeveru granii s Mongolijom
i Rusijom, na sjeveroistoku s
Rusijom i Sjevernom Korejom,
na istoku se nalaze uto i
Istonokinesko more, na jugu
Junokinesko more, Vijetnam,
Laos, Mijanmar, Indija, Butan i
Nepal, na zapadu Pakistan,
Afganistan i Tadikistan, na
sjeverozapadu Kirgistan i
Kazahstan.
Kina obuhvaa i vie od 3 400
otoka, od kojih je najvei Hainan
u Junokineskom moru.

Na istoku se nalaze prostrane nizine uz velike rijeke i breuljci s niim gorjima

(Niska Kina), dok je zapadni dio planinski (Visoka Kina).

Najvei dio Visoke Kine jest

visoravan Tibet. ine ga planinski

hrptovi sa smjerom pruanja od Z
prema I i zavale bez otjecanja u
more izmeu njih.
Sredinji dio visoravni dosee
visinu 3000-4000 m, a sa svih
strana okruena je viim
planinama: na jugu 2400 km
dugaak mladi nabrani gorski
sustav Himalaje s najviim
vrhovima svijeta (Mt. Everest 8848
m), na sjeveru starije gromadno
gorje Kunlun Shan od paleozojskih
stijena, gnajsova i kristalinskih
kriljavaca (najvii vrh Muztag,
7723 m) s teko prohodnim
prijevojima na vie od 5000 m

Na istoku Tibetska visoravan prelazi u vrlo ralanjena, teko prohodna gorja s

dubokim dolinama velikih azijskih rijeka koje u velikom luku zavijaju prema jugu.
SZ dio Kine - mozaik velikih meuplaninskih zavala (Tarimska, Dungarska,
Qaidamska). Oko 1500 km dugaka i do 650 km iroka Tarimska zavala mlada je
tektonska udubina na visini od 700-1000 m, izmeu Kunluna na jugu, Pamira na
zapadu i Tian Shana na sjeveru.

Sredinji dio prekriva oko 400 000 km2 velika ilovasta, ljunkovita i pjeana
pustinja Takla Makan, a rubove nanosi plodnog prapora (oaze uz planinske
rijeke).

Tarimsku zavalu od sline,

ali manje, Dungarske
zavale na sjeveru odvaja
3000 km dugaak i do 600
km irok gromadni
visokogorski sustav Tian
Shana.
Visoko gorje Tian Shan
prema istoku prelazi u
prostrani Mongolski
ravnjak na 1000-2000 m,
na kojem prevladava
polupustinja i ljunkovita,
ponegdje pjeana,
pustinja Gobi (kineski:
Shamo).

Pustinja Gobi

pustinja Gobi se protee vie od 2000 km prema istoku i zavrava gorjem

Hingan, koje se strmo sputa u ravniarski predio Mandurije.
gorje Qin Ling (navii vrh Taibai Shan, 3767 m), koje je istoni nastavak
Kunluna i koje se prema istoku postupno snizuje, izrazita je orografska i
klimatska mea izmeu sjeverne i june Kine.

U sjevernoj Kini (oko 1,2 mil. km2) u unutranjosti prevladavaju gorja i nie
zaravni paleozojske starosti, prekrivene 20-250 m debelim nanosima
pleistocenskog prapora. Zbog jake erozije reljef je vrlo ralanjen i teko
prohodan. Prema SZ prelazi u polupustinjski ravnjak Ordos kod velikog
zavoja rijeke Hoangho.

ravnjak je prema
prirodnim i drutvenim
karakteristikama ve dio
Unutranje Mongolije.
Veliki kineski zid granica izmeu vrlo
razliitih civilizacija
nomadske Mongolije i
poljodjelske Kine oko
6000 km duine
gradio se od 2. st. pr. Kr.
do 16. st.

U sjevernom podnoju gorja Qin Ling protee se uzdu rijeke Wei He u smjeru
Z-I veliki tektonski jarak, kolijevka kineske civilizacije i drave (Xian).
Prema SI lesni ravnjaci prelaze u slabije plodno i slabije naseljeno
Sjevernokinesko gorje, sastavljeno od vie pobra odvojenih dolinama. Gorje se
uglavnom prua u smjeru JZ - SI i S J; strmo se sputa prema Velikoj kineskoj
nizini i dalje na SI u Manduriju.

Velika kineska nizina u donjem toku Hoanghoa sastoji se od golemih pjeanoglinovitih nanosa koje su nataloile rijeke u mladu tektonsku zavalu u podnoju
gorja. Zbog velikih nasipavanja rijeke su u prolosti vie puta mijenjale tok
(Hoangho je npr. 1194.-1853. utjecao u uto more juno od poluotoka
Shandonga) - javljale su se katastrofalne poplave. Danas rijeke teku izmeu
nasipa koji se uzdiu do 20 m nad okolnom nizinom. Izgraeni su i veliki kanali.

Na istoku se iz ravnice uzdie do 1524 m visoko gorje Shandong sastavljeno

od paleozojskih stijena. Prema istoku ono prelazi u poluotok Shandong s
niskim, vrlo ralanjenim granitnim gorjem.

Izmeu Velikog Hingana

na zapadu i pobra uz
granicu s Korejom i
Rusijom nalazi se
Mandurija.
Sredinji dio ini
Mandurska nizina od
lesnih nanosa i rijenih
naplavina, dok se na JI i
I uzdiu gorja do 1600 m
(prekambijske i
paleozojske stijene kameni ugljen) i
tercijarnih izljeva
bazaltne lave.

Juna Kina (oko 2,5 mil. km2) uglavnom je brdovita. Nizine su samo uz rijeke
(Jangce, Xi Jiang) i u dnu veih kotlina (npr. Crvena zavala).
gorja se preteno pruaju u smjeru JZ-SI i vrlo su ralanjena (Pz); veinom
su ogoljela i slabije naseljena, premda visinom rijetko premauju 2000 m.

Za gorja juno od rijeke Jangce, koja se proteu se sve do vrlo razvedene

obale Junokineskog mora, karakteristina je izmjena niskih gorskih hrptova od
paleozojskih stijena i granitnih intruzija te ravnjaka od mezozojskih crvenih
pjeenjaka izmeu njih.

Ravnjaci su zbog
tektonskih pokreta na
razliitim visinama.
Prevladava nepregledno
prostranstvo vrlo
ralanjenog reljefa s
relativno uskim rijenim
dolinama i uskim obalnim
nizinama.
mjestimino podruja
kra (Guilin, provincija
Guanxi)

Guilin

U podnoju istonotibetskih planina nalazi se zavala Seuan (Crvena zavala),

prekrivena crvenim pjeenjacima i ilovastim nanosima. Od ostatka Kine odvajaju je
prostrana, rijetko naseljena gorja velika gustoa naseljenosti, Chongqing.
Na JZ je teko prohodno i rijetko naseljeno Junansko visoje s uskim planinskim
hrptovima orijentiranim na J i s dubokim kanjonima, dok su prema JI i I veinom
vapnenaka gorja najvee krko podruje na na svijetu (oko 600 000 km2).

Yunnan Stone forest

Klima

Juna Kina ima vlanu monsunsku klimu sa 1500-2000 mm padalina na godinu

(veinom izmeu svibnja i rujna). Koliina padalina smanjuje se prema zapadu i
sjeveru. I na sjeveru prevladava monsunska klima, ali s manje padalina (5001000 mm, veinom izmeu lipnja i kolovoza) i niom temperaturom.

Zbog sibirske anticiklone ondje su zime hladne. Hladne zrane mase iz

unutranjosti imaju otvoren put iznad ravnica na istoku, dok ih gorje Qin Ling
djelomino zaustavlja na putu prema jugu.
Na zapadu je klima izrazito kontinentalna, u niim dijelovima pustinjska
i
stepska, a u viim klima tundre s vrlo hladnim zimama (srednja temp. sijenja do
-25C), svjeim ljetima i vrlo malo padalina (50-500 mm).

Vode

Velike kineske rijeke teku s brdovitog zapada prema istoku i jugoistoku. Najvee
su Jangce (Chang Jiang, 6380 km), Hoangho (Huang He, uta rijeka, 5464 km),
i Xi Jiang (Biserna rijeka, 1957 km).

U Tibetu izviru i brojne

druge azijske rijeke,
npr. Mekong (Lancang
Jiang, 4350 km),
Salween (Nu Jiang,
3060 km), Brahmaputra
(tibetski: Tsangpo, 2840
km) i dr.

Velika su podruja bez otjecanja u more, npr. Tarimska zavala s rijekom Tarim
(Tarim He, 2030 km). Zbog velikog kolebanja razine vode i zasipavanja, osobito
su u nizinama Hoanghoa i Jangcea este katastrofalne poplave. Obino pogode
tisue km2 gusto naseljenih podruja, prouzroe veliku tetu i uzrokuju brojne
rtve, npr. uz Hoangho 1933., 1938. i 1949., uz Jangce 1931., 1954. i 1998.
Jangce -Three Gorges Dam

Na Tibetskoj visoravni
postoje brojna
slatkovodna i slana
jezera (najvee Qinghai
Hu, 4583 km2).
velika i plitka jezera koja
slue za zadravanje
vode nalaze se u nizini u
donjem toku Jangcea.

Delta Hoang Ho - 1979. i 2000. - promjene

Hoangho lesna podruja

Chang Jiang (Jangce)

goleme zalihe vode na Tibetu - jedan

od glavnih interesa kineske
nazonosti na toj visoravni, izvoru
najveih azijskih rijeka

Tibet je strateko podruje - kontrola

nad Tibetom daje Kini pristup
golemim rezervama vode

s klimatskim zagrijavanjem koje

pogorava probleme s vodom u Aziji,
kontrola nad Tibetom omoguuje Kini
da od pitanja vode napravi mono
politiko oruje

na tibetskoj visoravni izviru Ind,

Mekong, Jangce, Brahmaputra, Sutlej
i druge rijeke; od veih regionalnih
rijeka jedino Ganges izvire na
indijskoj strani Himalaje.

dok kontrolira Tibet, Kina se moe upustiti u

gradnju velikih hidroenergetskih objekata,
neophodnih za kineski gospodarski razvoj

optereenje problemom zagaenja zbog dva

desetljea brzog gospodarskog rasta - Kina je
postavila cilj: do 2020. godine 15 % potronje
energije treba dolaziti iz obnovljivih izvora.

Kina razmilja i o skretanju tokova rijeka zbog

navodnjavanja, to izaziva veliku zabrinutost
Tibetanaca, Indijaca i zatitara okolia.

vjerojatno je da program od 100 milijardi

yuana (10 milijardi eura) kojeg je Kina u
oujku 2007. najavila za Tibet podrazumijeva
pripreme za ''Veliku rutu'' od zapada za
dopremu vode

-rijeka Jangce najdua je azijska rijeka i

sa 6300 km trea na svijetu, iza Nila i
Amazone.

- izvire na tibetanskoj visoravni Qinghai

i na putu do Istonoga kineskog mora u
blizini angaja prolazi kroz 8 kineskih
provincija.
- porjeje rijeke Jangce najnaseljenije
je kinesko podruje i u njemu ivi
priblino treina kineskog stanovnitva
- ima povrinu od 1,8 milijuna km2
- protok vode u sekundi je 31,055 m3,
godinje u more otjee 1000 milijardi
m3 vode.
- ukupni pad je 5800 m, pa se snaga
hidroenergije procjenjuje na 288
milijuna kW
- od tog se golemog potencijala dosad
iskoritavalo tek 6 %

- iako je rijeka slavljena kao

hraniteljica Kine, njezine su
katastrofalne poplave unitavale
poljoprivredu, gradove i sela, a
rauna se da se je samo u 20.
stoljeu u poplavama utopilo vie od
300.000 ljudi
-poplave su vrlo uestala pojava, a
od davnine se pojavljuju uglavnom
svakih desetak godina.
- razina se vode zna podignuti 6-17
m pa su obale zatiene nasipima
ukupne duljine 33.000 km

- ideja o regulaciji rijeke Jangce

odavno je prisutna, a prvi ju je javno
iznio 1918. Sun Yat Sen, prvi
predsjednik Kine nakon
vietisuljetne vladavine careva.

Three Gorges Dam (Brana tri klanca)

oduvijek je ideja o iskoritavanju
vodnog potencijala rijeke Jance bila
vezana uz rijeni predio u sredinjoj
Kini, izmeu istonog dijela pokrajine
Seuan i zapadnog dijela pokrajine
Hubei
taj predio nazvan je Tri klanca mjesto
gdje je Jangce najui.
tu se na prostoru dugom 200 km,
izmeu gradova Fengji i Yichang, idui
nizvodno, nalaze tri klanca: Qutang - 8
km (najkrai i najui), Wu - 40 km i
Xiling - 80 km (najopasniji zbog pliina
i brzine vode).

 brana se gradi u predjelu Sandouping

u blizini Yichanga
mjesto gradnje smjeteno je
neposredno uz klanac Xiling; 38 km
uzvodno od Gezhouba (brana u
predgrau Yichanga)

prednosti tog velikog projekta:

energetska dobit, zatita od poplava
brana bi nizvodno trebala zatititi sva
podruja od poplava a pravovremenim
je isputanjem vika vode mogue
sprijeiti katastrofalne posljedice
znaajna je prednost i u poveanju
rijenog prometa te, kako se predvia,
velikom smanjivanju prometnih
trokova (procjene se penju i do 40 %)

 znaajna je prednost projekta i

navodnjavanje okolnih i nizvodnih
poljoprivrednih povrina te pokuaj
opskrbe vodom sjevernih i sunih
krajeva Kine - rijeka Jangce
je 23 puta bogatija vodom od glavnoga
sjevernog vodotoka ute rijeke (Huang
He) koja je 1993. gotovo presuila
nedostaci: poveanje
zagaenosti kao velik problem
smatra se da u rijeci Yangce zavri 12
milijardi m3 otpadnih voda, koje e
veinom biti zadrane branom. Osim
toga uz rijeku djeluje 56.000 tvornica
zastarjele i "prljave" tehnologije
vjeruje se da bi nakon otvaranja
brane golemi Chongqing mogao za
samo 5 godina imati goleme probleme
s muljem i otpadom
potapanje povrina - raseljavanje
stanovnitva, unitavanje ekosustava

Dio toka rijeke Yangtze koji e biti potopljen

Tla i biljni pokrov

Najplodnija su tla uz rijeke na ilovastim nanosima Velike kineske nizine i uz ostale
vee rijeke.
Vrlo su plodna i praporna tla (vie od 1 mil. km2, najvee podruje prapora na
svijetu). Obraena su do n.v. od 1900 m, ali ih ugroava erozija.

U junoj Kini na
breuljkastim dijelovima
rairena su smeecrvena
podzolirana tla.
U suhoj unutranjosti
prevladavaju smea tla, u
unutranjim zavalama
zaslanjena tla (slanjae), a
na Tibetskoj visoravni i u
planinama veinom
stjenovita (skeletna) tla.

u Visokoj Kini prevladava

veinom skromna vegetacija:
stepska, suha stepska i
pustinjska, na Tibetskoj
visoravni visokoplaninska,
ponegdje polupustinjska
vegetacija.
na krajnjem jugu ima neto
tropskih kinih uma, a prema
sjeveru prelaze u suptropsku
umu (zimzeleni hrast, gingko,
bambus, borovi, lovor,
magnolija), koja je uvelike
iskrena
sjeverno od Chang Jianga
prevladavale su listopadne
ume ali su uglavnom
posijeene - posljedica:
intenzivna erozija

najvanija umska podruja Kine nalaze se u u planinskom podruju sjev. i ist.

Mandurije (jela); juna Kina
gorja u Manduriji obrasla su bjelogorinom, a na sjeveru crnogorinom umom.
Od 1949. vodi se borba protiv erozije tla i to intenzivnim poumljavanjem, tako
da su ume obnovljene ve na vie od 20 mil. ha.

Stanovnitvo
U Kini ivi oko 20% svjetskog stanovnitva (svaki peti stanovnik Zemlje). Broj
stanovnika u Kini poveava se za 12-13 milijuna godinje. Neke kineske
provincije imaju vie stanovnika nego neke vee svjetske drave.
Na poetku nove ere, za vrijeme vladavine dinastije Han Kina je otprilike imala
oko 58 mil. stanovnika (oko svjetskog stanovnitva). U sljedeih 1500 godina
broj stanovnika ak se smanjio (1491. - 53 mil. st.)

Prvi moderni popis stanovnitva u Kini izvren je 1953. i prema njemu Kina
je imala oko 583 mil. stanovnika, a u samo 50 sljedeih godina taj broj se
vie nego udvostruio. Samo u razdoblju 1953.-1964. broj stanovnika
poveao se za 112 mil. budui da su se stope mortaliteta smanjile, a stope
nataliteta su ostale visoke.
broj stanovnika 2002.: 1 284 211 000 st.; 2006.: 1 313 973 713 st.
od 1958. do 1961. zbog nedovoljne poljoprivredne proizvodnje i nedostatka
hrane od gladi je umrlo oko 20 mil. stanovnika.

Zbog izuzetno velikog porasta broja stanovnika tijekom 1970-ih pokualo se

utjecati na smanjivanje veliine obitelji. Tako je nastala politika jednog djeteta koja
je bila uspjena u pogledu smanjenja porasta broja stanovnika, ali je njena
primjena bila kontroverzna.
Primjena ove politike bila je posebice striktna poetkom 1980-ih i ozloglaena
zbog namjernih pobaaja, ubojstava djece i otrih kazni. Politika se strogo
provodila u gradovima, ali je u ruralnim podrujima bila dosta fleksibilna, kao i u
podrujima naseljenim etnikim manjinama.

Nakon 1949. stopa mortaliteta poela je znaajno opadati, dok je natalitet jo

uvijek bio visok (1949.-1952.: 43,3).
Nakon 1970. natalitet se zaslugom politike jednog djeteta smanjio za vie od
polovice.

God. 2001.: N =14,9,

M =7,0, Pp =7,9,
mortalitet dojenadi =
38,0 .
Poveao se i broj
urbanog stanovnitva
Kina brojano ima
najvie urbanog
stanovnitva na svijetu
iako vei dio
stanovnitva ivi na
selu.

Prema nekim predvianjima, Kina je jo 2000. trebala dostii brojku od 1,3 mlrd.
stanovnika, meutim, ona je taj broj slubeno dostigla tek poetkom 2005. g.
Uspjeh kineske populacijske politike ogleda se u injenici da je njenom primjenom
u Kini roeno 200 mil. djece manje. Zahvaljujui inicijativama i kaznama stopa
nataliteta znatno je sniena, meutim, zbog ukupnog broja stanovnika godinji
porast je i dalje velik i iznosi oko 1 mil. mjeseno, odnosno 12 mil. godinje.
Ukupna stopa fertiliteta smanjila se sa 6% na manje od 3%.

Osim brojanog porasta, promijenila su se i dobno-spolna obiljeja

stanovnitva:
Dobno-spolni sastav stanovnitva (podaci za 2004.g.):
Ukupno stanovnitvo: M - 51,5%, - 48,5%
0-14 g. - 22,3% (M - 53%, - 47%)
15-64 - 70,3% (M - 51,4%, - 48,6%)
65 i vie - 7,5% (M - 47,7%, - 52,3%)

Najgue su naseljene nizine, rijene doline i zavale na istoku. Ondje agrarna

gustoa (br.st./km2 obradivog zemljita) dosee ak 4000 st./km2, a opa
gustoa (br. st./povrina): 500 st./km2.
Pogranina podruja na sjeveru i zapadu vrlo su rijetko naseljena (Unutranja
Mongolija 20 st./km2, Sinkiang 12 st./km2, Tibet 2 st./km2). Veina seoskog
stanovnitva ivi u zbijenim selima i selima uz ceste sa 100-200 kua.

udio gradskog stanovnitva je razmjerno malen (33% - 2002.), prije svega

zbog administrativnog ograniavanja doseljavanja u prolosti.
pedesetih godina (Veliki skok) u gradove se preselilo oko 40 mil. ljudi (nakon
1962. god. - nasilno iseljavanje iz gradova)
ujedno je zbog velikih industrijskih projekata iz gradova otilo oko 8 mil.
radnika i strunjaka.
za vrijeme Kulturne revolucije (2. pol. 60.-tih) iz gradova u komune na selima
preseljeno je oko 17 mil. uglavnom mlaeg stanovnitva.

- spontano i vee doseljavanje u gradove zapoelo je tek 1990-ih godina,

uglavnom u obalne gradove; djelomino se vraaju nasilno preseljeni ljudi, a u
mnogo veoj mjeri je u pitanju ruralni egzodus i traenje bolje zarade u gradovima.
- u Kini postoji vie od 30 gradova s vie od milijun stanovnika. Najvei gradovi:
Shanghai 9 537 000 (procj. 1999.), Peking 7 336 000 (procj. 1999.), Chongqing
6 140 000 (procj. 1999.), Tianjin 5 214 000 (procj. 1999.), Harbin 4 266 000
(procj. 1999.), Wuhan 4 250 000 (procj. 1995.), Shenyang 4 242 000 (procj. 1999.)

There are 655 cities in China in

2007, where:
* 36 cities with population 2 million
and over
* 83 cities with population 1-2 million
* 118 cities with population 0.5-1
million
* 151 cities with population 0.2-0.5
million
* 267 cities with population under 0.2
million

Kina je administrativno podijeljena na 22 provincije, 5 autonomnih pokrajina, 4

posebne opine i 2 posebne administrativne regije. Godine 1997. Hong Kong je
vraen Kini i proglaen posebnom administrativnom regijom. Kina smatra Tajvan
svojom 23. provincijom, meutim, od 1949. Tajvan ima svoju vladu.
Autonomne pokrajine proglaene su na onim podrujima gdje je znaajan udio
nacionalnih manjina (Tibet, Sinkjang. Unutranja Mongolija i dr.).

Veinu stanovnitva ine

Kinezi (Han, 92%). Oni su
veinsko stanovnitvo u svim
provincijama i na svim
autonomnim podrujima osim
u Sinkiangu (40%) i Tibetu
(5%).
Kineski jezik pripada
kinesko-tibetskoj skupini i
dijeli se na pet glavnih
dijalekata. Oko 70%
stanovnitva govori
sjevernokineski (ili pekinki)
dijalekt ili mandarinski
kineski. Iz njega je nastao
dananji slubeni jezik
(putonghua), na kojem se
odvija nastava u kolama.
Drugi dijalekti su: wu
(angajski kineski, 56 mil.),
hakka (U Guangxiju i
Guandongu, 42 mil.), min i
yue.

U Kini ivi i 55 slubeno priznatih nacionalnih manjina. Centralna vlast posveuje

im veliku pozornost jer ive u strateki vanim pogranikim podrujima. Ustav im
jami pravo na vlastiti jezik i kulturu te odreenu autonomiju u lokalnoj upravi,
kolstvu, policiji i financijama.
Osim Tibetanaca i Ujgura,
manjine su se ve vrlo
asimilirale i veinom
upotrebljavaju kineski jezik.
Najbrojnije su nacionalne
manjine Duangi (16,8 mil.),
koji ive na jugu u provincijama
Junan i Guangdong (slini su
Thaima), muslimanski Hui (9,3
mil.), koji se od Kineza
razlikuju vjerom i ive u
autonomnoj pokrajini Ningxia
Hui, Mandurci (10,6 mil.) u
Manduriji, narod Miao
(Hmongi, 8,0 mil.) u
provincijama Guizhou i Junan,
narod Ji (7,1 mil.) u Seuanu i
Junanu te narod Puji (2,8 mil.)
u provinciji Guizhou.

Ujguri (7,8 mil.) u Sinkjangu, Mongoli (5,2 mil.) u Unutranjoj Mongoliji,

Tibetanci (5,0 mil.) u Tibetu, Korejci (2,1 mil.) na krajnjem SI, Kazasi (1,2
mil.) na sjeveru Xinjianga i dr.

Pod utjecajem komunizma, dvije treine stanovnitva vjerski su neopredijeljene

ili ateisti (63,1%), premda su brojni elementi konfucijanizma i taoizma neodvojiv
dio kineske tradicije i kulture.
Pet je slubeno priznatih religija (budizam, taoizam, islam, katolianstvo i
protestantizam). Pritom poseban poloaj imaju islam i lamaizam kao religije
nacionalnih manjina.

Prema neslubenim
procjenama, u Kini ivi oko
100 mil. mahajana budista i
1,3 mil. lamaistikih budista
u Tibetu (ukupno budisti:
8,4%), 18 mil. muslimana
(ugl. pripadnici nacionalnih
manjina na SZ - 1,5%); 5 mil.
protestanata i 3,5 mil.
katolika (ukupno krani 6%)
taoisti i pripadnici
tradicionalnih vjerovanja:
20%

Gospodarstvo
Usprkos liberalizaciji i
otvaranju Kine prema
svjetskom tritu,
gospodarstvo je ostalo
izrazito centralistiki plansko
(deseta petoljetka 2001.2005.), pod jakim utjecajem
sredinje i lokalnih politikih
vlasti.
Devedesetih je godina uz
dravni nastao i novi, privatni
sektor, u kojem je krajem
1996. bilo zaposleno ve vie
od 20 mil. ljudi.
Svejedno je jo oko 107 mil.
zaposleno u dravnim
poduzeima, ali se njihov broj
brzo smanjuje (za 23 mil.
nakon 1997.).

Kina je 1990-ih gospodarski vrlo brzo napredovala. Poetkom 1990-ih

prosjeni realni porast BDP-a bio je neto vii od 10%, zatim se neto
usporio, a prikljuenjem Hong Konga kineski se BDP poveao za gotovo
25%.

Osim naglog poveanja

ivotnog standarda
velikog dijela
stanovnitva, to je
prouzroilo i pravu
investicijsku groznicu
veliki dotok stranog
kapitala (41% iz Hong
Konga, 2007.)

Takoer je dolo do produbljivanja

razlika izmeu obalnih provincija u koje
se slijeva glavnina stranog kapitala i
unutranjosti koja sve vie zaostaje.
Zaostajanje je posebno jako u Tibetu i
Xinjangu. Zbog vrlo loih socijalnih
prilika ondje vlada dosta jako
protukinesko raspoloenje.
Prema procjenama, Kina ima oko 10%
nezaposlenih, uglavnom
nekvalificiranih radnika sa sela. Jedna
od posljedica nezaposlenosti jest i tzv.
plivajue stanovnitvo nezaposleni
koji putuju po dravi i u borbi za
preivljavanje prihvaaju svaki posao.
Usprkos naglom porastu BDP-a i
poboljanju ivotnog standarda veine
stanovnitva, siromatvo je jo uvijek
vrlo veliko kako na selu tako i u
gradovima.
Oko 10% stanovnitva ivi ispod
granice siromatva.

Od 1979. do danas BDP se uetverostruio, te je Kina 2003. imala trei najvei

BDP na svijetu, nakon SAD-a i Japana (1400 mlrd USD). 2006. - 2.671 mlrd
USD. Danas godinji porast BDP-a iznosti izuzetnih 9,2%.
Podaci za BDP per capita znatno se razlikuju u razliitim izvorima, tako npr.
prema podacima CIA-e on iznosi oko 6 200 USD, a HGK: 2.040 USD (2006.)
Sudjelovanje pojedinih gosp. grana u BDP-u: poljoprivreda 11.3%, industrija i
graevinarstvo 48.6%, uslune djelatnosti 40.1% (2007.).

Oko 50% radne snage

zaposleno je u
poljoprivredi, 22% u
industriji i 28% u
uslunim djelatnostima.
Inflacija (%): 4,1 (2006.)
Nezaposlenost (%): 9,9
(2006.)

Poljoprivreda
Kina ima 98,6 mil. ha njiva i
trajnih nasada (10,3%
povrine), od toga 90% na
istoku zemlje (prvenstveno u
nizinama i rijenim
dolinama). Od toga 24,7 mil.
ha (25%) ine polja rie, koja
se na sjeveru proteu do
gorja Qinling Shan i rijeke
Hoangho, a ostalo su suha
polja koja se samo
povremeno umjetno
natapaju.
Nekadanje narodne komune
pretvorene su poslije smrti
Mao Ce Tunga u seoska
poduzea i zadruge te
privatne posjede, a uz njih je
jo i 2 157 dravnih posjeda.

Drava pokuava umjesto tradicionalne radnointenzivne vrtne poljoprivrede

na malim parcelama razvijati proizvodnju hrane na veim privatnim imanjima s
veom upotrebom mehanizacije i moderne tehnologije, ali usprkos tome Kini u
21. st. prijeti nemogunost proizvodnje dovoljno hrane za svoje potrebe.
Poljoprivredu pogaaju i prirodne nepogode, u prvom redu poplave, sue, a na
breuljkastim i brdovitim podrujima vrlo jako spiranje tla.

Kina je najvei svjetski proizvoa rie (190,4 mil. t, 32% svj. proizvodnje,
penice (100,9 mil. t, 17% svj. proizvodnje), krumpira (58 mil. t), slatkoga
krumpira (121 mil. t), svile (510 000 t, 65%) i duhana (2,51 mil. t, 36%) te drugi
po veliini proizvoa pamunih vlakana, aja i kikirikija.
Ostale vane kulture su: eerna trska i eerna repa (8,38 mil. t eera, 3. na
svijetu), soja, proso, uljana repica, suncokret i dr.

Osim itarica i industrijskih biljaka, vrlo je vaan uzgoj povra za vlastitu

prehranu.
Najvanija poljodjelska podruja su Velika kineska nizina uz Hoangho
ondje uspijevaju tri etve u dvije godine (ozima penica, kukuruz, proso i
pamuk); nizine i pobra uz srednji i donji tok Jangcea s dvije etve na
godinu (jara penica, kukuruz, sirak, proso, soja i eerna repa); suptropska
juna Kina s dvije do tri etve godinje.

U unutranjosti Kine poljodjelstvo je razvijeno prije svega na umjetno

natapanim povrinama u veim oazama (penica, sirak, kukuruz, povre) te
lesnim zonama, ali ondje poljodjelstvo ograniavaju sue i jako spiranje tla.
Stoarstvo je manje vano od poljodjelstva, premda Kina ima najvie svinja i
ovaca na svijetu, a trea je po broju goveda. Kina je najvei proizvoa mesa
na svijetu, pogotovo svinjetine i peradi.

Polja rie u provinciji Guangxi (jug

Kine)

Rudarstvo
Kina ima vrlo raznoliko rudno
bogatstvo. Iskoritava se oko 16
000 rudnika. Ima oko 50 mlrd. t.
zaliha eljezne rude.
Najvaniji su rudnici kraj Anshana
i Benxija na SI, Handan (Hebei),
Panzihua
(Seuan),
Wutai
(Shanxi) kraj Nanjinga i Wuhua te
Bayan
Obo
(Unutranja
Mongolija).
Kina
je
najvei
svjetski
proizvoa kositra (110 000 t,
43%); rudnici u Gejiu (Junan) i
Nandan (Guanxi) te olova.

Najvaniji izvor energije jest kameni ugljen, koji pokriva ak 75% potreba za
energijom (1 005 mil. t, 1. na svijetu, 29% svj. proizvodnje). Kina ima i oko
1 010 mlrd. t zaliha ugljena, najvie u sjevernoj Kini u provinciji Shanxi i
okolnim provincijama, u sjeveroistonim provincijama Liaoning (Fuxin i
Fushun) i Heilongjiang (Jixi).

Kina je sedmi najvei proizvoa nafte na svijetu 162,6 mil. t), a sve
znaajnija postaje i po proizvodnji zemnog plina. Najvanija naftna polja
nalaze se na SI, proteu se do Daqinga na S, dolinom rijeke Liao do zaljeva
Bo Hai pa sve do delte Hoangoa. Drugo naftonosno podruje smjeteno je u
obalnim dijelovima Junokineskog mora.

Industrija
Prije socijalistikog razdoblja Kina je imala vrlo dobro razvijen tradicionalni obrt, ali
vrlo malo industrije. Jedna od prioritetnih zadaa socijalistikog razdoblja bila je
brza industrijalizacija s naglaskom na tekoj industriji, prije svega na tekoj i
obojenoj metalurgiji te industriji strojeva.
Nastali su veliki industrijski kompleksi u vlasnitvu drave, koji se u veini
sluajeva ne mogu prilagoditi novim prilikama na sve otvorenijem domaem i na
stranim tritima.

Velik su poticaj industrijskom razvoju primorskih provincija tzv. posebna

gospodarska podruja, koja su potpuno otvorena domaem i stranom kapitalu,
tako da nisu pod nadzorom sredinjih vlasti u Pekingu.
Prva etiri takva podruja osnovana su 1979., a to su: Shenzhen kraj Hong
Konga, Zhuhai kraj Macaa, Shantou i Xiamen, a 1984. g. 15 gradova uz obalu
proglaeno je otvorenim gradovima sa slinim stupnjem gospodarske
autonomije.

Godine 1988. cijeli otok Hainan proglaen je posebnim gospodarskim podrujem,

a 1992. i angaj. Slian status otvorenih gradova dobila su jo 23 grada u
unutranjosti.
Kina se ubraja meu najvee svjetske proizvoae eljeza (1. na svijetu, 22% svj.
proizv.), elika (1. na svijetu, 15%), aluminija (3. na svijetu), umjetnih vlakana (2.
na svijetu), plastinih masa, umjetnih gnojiva (1. na svijetu), cigareta (1800 mlrd.
komada, 1. na svijetu), papira (2. na svijetu), televizora (1. na svijetu), strojeva za
pranje rublja (1. na svijetu), hladnjaka (2. na svijetu) itd.

Premda se tei jednakomjernom

razvoju cijele drave, velika veina
industrije rasporeena je u istonim
provincijama.

Najvea industrijska podruja

nalaze se uz donji tok Jangcea sa
sreditima u angaju i Nanjingu
(crna metalurgija, strojogradnja,
elektrotehnika, elektronika,
tekstilna, kemijska i petrokemijska
ind.), uz srednji tok Jangcea sa
sreditem u Wuhanu (crna
metalurgija, strojogradnja,
automobilska industrija,
brodogradilita), u Velikoj kineskoj
nizini na podruju Pekinga, Tianjina
i Tangshana (crna metalurgija,
kemijska, petrokemijska,
elektrotehnika, tekstilna) te u
donjem toku Hoanghoa i na
poluotoku Shandongu (sredita:
Jinan, Zibo i Qingdao kemijska,
tekstilna, keramika ind., crna i
obojena metalurgija).

Promet
Kina ima vie od 2000 luka od
kojih je 80 otvoreno za strane
brodove. Najvee su angaj, Hong
Kong, Canton, Ningbo, Qingdao i
Dalian. Za teretni i putniki promet
najvanija rijeka je Jangce i velike
luke angaj, Nanjing, Wuhan,
Yichang i Chongqing.
Na jugu drave za plovidbu su
najvanije rijeke Zhu Jiang i Xi
Jiang - najvea luka Kanton. Za
manje brodove plovan je Veliki
kanal izmeu Jangzhoua na
Jangceu i Pekinga (660 km
plovnog puta).
Kina ima 113 zranih luka s
redovitim putnikim prometom.
Najvanije su Hong Kong, angaj i
Peking.