Simbolizam U Sufizmu

SVEUILITE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA HUNGAROLOGIJU, TURKOLOGIJU I JUDAISTIKU
KATEDRA ZA TURKOLOGIJU
Darija Savi
SIMBOLIZAM U SUFIZMU
Diplomski rad
Mentor: prof. dr. sc. Nenad Moaanin
Zagreb, 2015.
Sadraj:
Uvod .................................................................................................................................
1. Simbolizam brojeva ..................................................................................................
1.1. Broj 1 ................................................................................................................
1.1.1.
Broj 1 u islamskoj filozofiji ..............................................................
1.1.2.
Broj 1 u Kuranu ...............................................................................
1.1.3.
Broj 1 u geometriji ............................................................................
1.1.4.
Broj 1 u kozmologiji .........................................................................
1.1.5.
Broj 1 u arhitekturi ............................................................................
1.2. Broj 2 ................................................................................................................
1.2.1.
Broj 2 u kozmologiji .........................................................................
1.2.2.
Duhovna stanja i duhovne postaje ...................................................
1.2.2.1.
Promjena (talwn) i stabilnost (tamkn) ................................
1.2.2.2.
Skupljanje (qab ) i irenje (bas) ..........................................
1.2.2.3.
Opijenost (sukr) i trijeznost (aw) .......................................
1.2.2.4.
Okupljanje (jam) i odvajanje (tafriqah) ...............................
1.2.2.5.
Prisustvo (shuhd) i odsustvo (ghabat) .................................
1.3. Broj 3 ................................................................................................................
1.4. Broj 4 ................................................................................................................
1.5. Broj 7 ................................................................................................................
1.6. Broj 12 ..............................................................................................................
1.7. Broj 40 ..............................................................................................................
1.8. Broj 99 ..............................................................................................................
2. Simbolizam Knjige ...................................................................................................
3. Simbolizam slova .....................................................................................................
3.1. Simbolizam slova u astrologiji .........................................................................
3.2. Tajanstvena slova u Kuranu ............................................................................
3.3. Alif ...................................................................................................................
3.4. Ba .....................................................................................................................
3.5. Ta ......................................................................................................................
4. Simbolizam u sufijskoj knjievnosti ........................................................................
4.1. Simbolizam ljudskog lica .................................................................................
4.1.1.
Simbolizam lica ene ........................................................................
4.2. Karakteristike i lajtmotivi sufijske knjievnosti .............................................
4.2.1.
Ljubav prema Bogu ..........................................................................
4.2.2.
Simbolizam ljubavnika .....................................................................
4.2.3.
Predislamski simboli .........................................................................
4.2.4.
Simbolizam inicijacije ......................................................................
4.2.4.1.
Simbolizam imena sufi .........................................................
4.2.4.2.
Simbolizam vode (mora) .......................................................
4.2.4.3.
Simbolizam ogrtaa ..............................................................
4.2.5.
Simbolizam ivotinja u knjievnosti .................................................
4.2.5.1.
Simbolizam lava ....................................................................
4.2.5.2.
Simbolizam pauna .................................................................
4.2.5.3.
Simbolizam ptice Smorgh ....................................................
4.2.6.
Kozmoliki simboli u knjievnosti ...................................................
4.2.6.1.
Simbolizam vela ....................................................................
4
6
6
7
8
10
11
11
13
14
14
15
15
15
16
16
17
19
20
20
21
21
24
26
26
28
30
32
33
34
34
35
36
36
37
37
38
38
38
39
40
40
40
40
42
42
4.2.6.2.
Simbolizam planine Qf .......................................................
4.2.6.3.
Simbolizam kozmikog stabla Tube .....................................
4.2.6.4.
Simbolizam vrtova raja .........................................................
4.2.6.5.
Simbolizam srca ....................................................................
4.2.6.6.
Simbolizam due ...................................................................
4.2.6.7.
Simbolizam Duha ..................................................................
4.2.6.8.
Simbolizam dinna ................................................................
4.2.6.9.
Simbolizam anela (meleka) .................................................
4.2.6.10.
Simbolizam ogledala .............................................................
4.2.6.11.
Simbolizam ovozemaljskog i onozemaljskog svijeta ...........
4.2.6.12.
Simbolizam hrama ................................................................
4.2.6.13.
Simbolizam Orijenta .............................................................
4.2.6.14.
Simbolizam psihokozmikih gradova i mjesta .....................
4.2.6.15.
Simbolizam svjetlosnog ovjeka ...........................................
5. Simbolizam boja .......................................................................................................
5.1. Simbolizam boja u mikrokozmosu i makrokozmosu ......................................
5.2. Simbolizam boja u sufijskim redovima ............................................................
5.2.1.
Kubravijski red .................................................................................
5.2.1.1.
Simbolizam zelene boje ........................................................
5.2.1.2.
Simbolizam ostalih boja kod Kubravija ................................
5.2.2.
Nakibendijski i mevlevijski red .......................................................
5.2.3.
Simbolizam svjetlosti i tame .............................................................
6. Simbolizam u glazbi i plesu .....................................................................................
7. Simbolizam u arhitekturi ..........................................................................................
7.1. Arhitektura i glazba ..........................................................................................
7.2. Osnovni oblicu u arhitekturi i njihova simbolina znaenja ............................
7.2.1.
Mihrab i minber ................................................................................
7.2.2.
Ivan ...................................................................................................
7.2.3.
Abdesthana ........................................................................................
7.2.4.
Minaret ..............................................................................................
7.2.5.
Kupola ...............................................................................................
7.2.6.
Vrt .....................................................................................................
7.3. Simbolizam unutarnjeg i vanjskog prostora .....................................................
7.4. Arhitektonski simboli sufijskih redova ............................................................
7.4.1.
Tekija ................................................................................................
7.4.2.
ardak ...............................................................................................
8. Simbolizam u geometriji ..........................................................................................
8.1. Krug ..................................................................................................................
8.2. Kvadrat .............................................................................................................
8.3. Geometrija i brojevi .........................................................................................
9. Simbolizam u kozmologiji .......................................................................................
10. Simbolizam u kaligrafiji ...........................................................................................
Zakljuak ...........................................................................................................................
Literatura ...........................................................................................................................
Prilozi .................................................................................................................................
Zahvala ...............................................................................................................................
42
42
44
46
47
47
47
48
48
49
49
50
50
51
52
52
54
54
54
55
56
56
58
62
62
63
63
63
63
64
64
66
67
69
69
69
70
70
71
73
75
79
81
82
83
84
Uvod
Sufizam je put ljubavi, znanja i predanosti Bogu i istovremeno put spoznaje sutine
vlastitog bia. Mudrost sufizma moe se pronai u poeziji, priama, kaligrafiji, filozofiji,
geometriji, duhovnim vjebama, glazbi i plesu. U sufizmu simbolizam ima vrlo vanu ulogu.
On je most izmeu egzoterizma i ezoterizma, vanjskog i unutranjeg, poznatog i nepoznatog,
realnog i irealnog, izvora i odredita, ovjeka i Boga. U mistikom uenju simboli su vani
upravo zbog toga to je ezoteriku doktrinu mogue prenijeti jedino putem njih. Mistini
doivljaj mogue je podijeliti s drugima jedino pomou aluzija, slika i simbola.
Razumijevanje simbola postaje sve kompleksnije to se objekt vie udaljava od poznatog
svijeta. Simbol je potreban da bi se prevladala iluzija vidljivog svijeta kao jedinog stvarnog. U
svijet simbola ulazi se polako i pripremljeno, ba kao to to ini svatko tko je odluio otisnuti
se mistinim stazama. ovjek prvo mora ui u samog sebe i otkriti unutranjost svoga bia
koja je stvorena na Boju sliku. Upoznavanjem sebe, ovjek ui prepoznati stvari i ograditi se
od onih koje vidi kao smetnju na svome putu. Taj se put sastoji od upoznavanja mogunosti
tijela, srca, due i duha. Svakim novim povratkom samome sebi ovjek sve vie osjea Boju
prisutnost. U svakom ovjeku postoji boanski element koji je skriven i koji je dio njegovog
bia. Postajui svjestan svoje dubine, otkriva dio sebe koji ne potjee od njega. Kad uspije
utiati buku vanjskog svijeta, ut e zvuk tiine. U mnotvu ideja, misli i stavova, priklonit e
se jednoj. Usredotoenjem na Boga, vanjski svijet postaje nebitan.
Slika 1 Kozmiko stablo Tuba
1. Simbolizam brojeva
Sufizam veliki znaaj pridaje simbolici brojeva. Brojevi predstavljaju sklad u
mikrokozmosu i makrokozmosu, harmoniju u glazbi i simetriju u arhitekturi i kaligrafiji.
Brojevi su vaan element duhovnih stanja, duhovnih postaja, tj. cjelokupnog duhovnog puta
hodoasnika i oni mu slue kao duhovni most k uzvienom cilju.
1.1 . Broj 1
Islam je utemeljen na at-Tawdu, uenju o jednosti, a broj jedan je prvi, jedinstven,
savren, apsolutan i nedjeljiv.
Reci: On je Allah Jedan!
Allah je Utoite svakom!
Nije rodio i roen nije,
i nitko mu ravan nije!1
U Islamu, kao i u svim monoteistikim religijama, jedan simbolizira Stvoritelja. Jedan je
poetak svih ostalih brojeva, kao to je Stvoritelj poetak svega stvorenoga i cilj duhovnom
putniku koji se eli vratiti u Jedno.
On je Prvi i Posljednji,
i Vidljivi i Nevidljivi;
i On zna sve!2
Sufijski uitelji nazivaju nedjeljivu Jednost al-Aadiyah. Taj je pojam izveden iz aad,
imenice koja znai jedan.3 Aadiyah doslovno znai jedinstvo i negira svaku dvojnost.
Kada kaemo da je Bog Aad (apsolutno Jedan), mislimo na Boju jedinstvenost, odnosno na
nepostojanje ikoga tko Mu je slian. Aad je rije koja oznaava kvalitetu i kvantitetu koja
pripada iskljuivo Bogu. Muy-d-Dn ibn Arab kae u svojoj Poslanici o Jednosti
(Rislat al-Aadiyah): ...Nitko Ga ne shvaa osim Njega Samog. ...On zna Sebe Sama
Sobom Samim. ...Drugo-osim-Njega ne moe shvatiti Njega. Njegov nepropustiv zastor jest
Njegova vlastita Jednost. Drugo-osim-Njega ne zaogre Njega. Njegov zastor je Njegova
sama jestost. On je zastrt Njegovom Jednou na nain koji ne moe biti izraen. Drugo-osimNjega ne moe vidjeti Njega, bilo vjerovjesnik, poslanik ili savreni evlija ili melek blizak
1
Prevod Kurana, preveo Besim Korkut, 2. izd., Meunarodna zajednica za pomo Muslimanima Bosne
i Hercegovine, Zagreb, 1993., str. 604., (112:1-4).
2
Ibid., str. 536., (57:3).
3
Burckhardt, Titus (Ibrhim Izz-ad-Dn): Uputa prema unutarnjem uenju islama, preveo Rusmir
Mahmutehaji, Sebil d.o.o., Zagreb, 1994., (Analecta islamica; knj. 3), str. 61.
Njemu. Njegov vjerovjesnik je On Sam. Njegov poslanik je On. Njegova poruka je On.
Njegova rije je On. On je poslao rije o Svom Sepstvu Sobom Samim od Sebe Sebi, bez
posredovanja ili uzrokovanja drugog osim Njega Samog. Drugo-osim-Njega nema jestost pa
se zato ne moe ni na to prisiliti. ...4 Uz al-Aadiyah, sufijska literatura koristi pojam alWidiyah u prijevodu Jedinost. Dok se Jednost odnosi na apofatino jedinstvo, Jedinost se
odnosi na jedinstvo mnoine, odnosno na jedinstvo svih Bojih imena i kvaliteta. Glavna
doktrina sufizma je Jed(i)nost bia (Wadat al-wujd). Ona se temelji na ehadetu kojim
duhovni putnik (salik) prije nego to zapone svoje putovanje, svjedoi o svojoj vjeri: L
ilha illLlh Muammad rasulaLlh. Time prije poetka puta srcem vjeruje i govorom
posvjedouje Boje jedinstvo i Muhammedovo poslanstvo. No, iako druga reenica koja se
odnosi na Poslanika to sugerira, u ehadetu ipak nema dvojnosti. Poslanik je dan kao primjer i
put koji vodi do Boga.
1.1.1. Broj 1 u islamskoj filozofiji

U filozofiji je Boje jedinstvo posluilo kao baza za razvoj triju vanih filozofskih
pravaca sufizma: monizma, objektivnog univerzalizma i sinkretizma. Byazd Bism,
perzijski sufija iz 9. stoljea, zagovornik je monistikog pravca u sufizmu koji poistovjeuje
ovjeka s Bogom. Njegove izjave Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema;
zato se samo meni klanjaj...!,5 Subn - Slava meni! Kako je golema Moja Uzvienost6 i
Ja sam odbacio samoga sebe, kao to zmija odbacuje svoju kou.... Zagledao sam se u svoju
sutinu i ...o!... Ja sam sam postao On7 privukle su i jo privlae panju filozofa koji tee
razumijevanju znaenja Wadat al-wujda. Pretpostavke idu od onih umjerenijih koje
znaenje njegovih izjava nalaze u recitaciji kuranskih ajeta, a neki filozofi zagovaraju tvrdnje
da se Bism inspirirao Dvanaestoricom imama, koji su izjavljivali: "Mi smo Wajhullah (lice
Boga), mi smo Allahove oi, mi smo Allahove ruke".8 Svakako najprihvaenija je tvrdnja da
je Bism jedan od prvih zaetnika i ivui dokaz teorije o ujedinjenju ovjeka s Bogom kroz
fazu nestajanja, tj. utrnua, koju obiljeava gubitak svijesti sa samim sobom i odricanje od
svih loih fizikih i psihikih osobina (fan), do faze postojanja, odnosno postizanja
4
Ibid., str. 37.

i Hercegovine, Zagreb, 1993., str. 312., (20:14) preuzeto iz Schimmel, Annemarie: Mystical Dimensions of
Islam, The University of North Carolina Press, 1975., str. 49.
6
Lings, Martin (Ab Bakr Sirj ad-Dn): ta je sufizam?, preveo Rusmir Mahmutehaji, Sebil d.o.o.,
Zagreb, 1994., (Analecta islamica; knj. 2), str. 90.
7
Sufizam, priredili Darko Tanaskovi i Ivan op, Vuk Karadi, Beograd, 1981. (Biblioteka Zodijak;
knj. 53) - poglavlje u knjizi Braginski, I. S.: Vlast srca, str. 147.
8
Hadis 355, poglavlje 2, dio 3.
5
boanskih kvaliteta i osobina u ovjeku (baq). Iz konzervativnijih filozofskih krugova

dolazile su osude njegovih monistikih izjava koje su se smatraju krajnje bogohulnim i
neislamskim. Univerzalistiko poimanje Boga dolazi od Ab Said ibn Ab al-Khayra, jo
jednog ranog sufije. Za razliku od Bismja, al-Khayr zastupa miljenje da je Bog sve. Sve
je On znai sve to postoji to je On, Bog. Svijet postoji, to nije iluzija, ali sve to postoji to
je boanstvo, koje je razliveno po itavom svijetu.9 Trei filozofski pravac ranog sufizma
vee se uz njegovog zaetnika Manr al-allja. alljova tvrdnja glasi Anl-aqq. Iako je
dio ireg konteksta, tema analiza je upravo ovaj njezin krai oblik i kao takva je postala jedna
od najcitiranijih i najosporavanijih sufijskih izjava. Ovisno o interpretaciji rijei aqq, tvrdnja
ima dva znaenja: Ja sam apsolutna istina i Ja sam Bog. Ustrajati na prijevodu Ja sam
Bog, znai povui paralelu s Bismjevom tvrdnjom Subn - Slava meni! Kako je
golema Moja Uzvienost i vratiti se na koncept fane i baqe, odnosno na subjektivni
filozofski pravac. Ako se vanost pridaje tvrdnji Ja sam apsolutna istina, ona se poklapa s
Khayrovom tvrdnjom da je Bog sve. allj je vjerovao da Boija narav sadri u sebi ljudsku
prirodu koja se odrazila na stvaranje Adama pa je Adam postao huwa huwa, tj. istovjetan
Bogu.10 Ideja da su ovjek i Bog jedno, a Bog je sve, osnova je sinkretikog pravca kojim su
povezani monizam i univerzalizam.
1.1.2. Broj 1 u Kuranu

Bog, Jedan i Jedinstven, je osnova cijeloga sufijskoga uenja. Ako definiramo sufizam
kao oit i mistian, dubok i istinit, unutarnji i vanjski, otvoren i zatvoren, skriven i dostupan,
jedinstven i neusporediv, iskonski i suvremen, vidljiv i nevidljiv, uviamo da se svi ovi opisi
sufizma jednako tako odnose na opis Boga i da je opisom sufizma zapravo opisana njegova
ishodina toka od koje sve poinje. U Bogu je sadrana sveukupnost Njegove istine, znanja,
milosti i ljubavi. Znanje, svjetlost, istina i ljubav dolazi iz Jednoga i oni pojedinano i skupno
jesu Jedno. Sufizam je put dosezanja svih tih boanskih kvaliteta i put do Jed(i)nog. Ako
nema boga osim Boga, onda shodno tome nema ni istine osim Istine, znanja osim Znanja,
milosti osim Milosti i ljubavi osim Ljubavi. No, duhovni putnik ne moe dosei Istinu,
Znanje, Svjetlost i Ljubav bez posredstva simbola.
Bog je Svjetlo: Bog svjetlost (daje) nebesima i zemlji. Svjetlo njegovo (u srcu pravog
vjernika) je kao svjetiljka, u kojoj buktinja (gori). Svjetiljka je u staklu bruenom. A staklo je
9
knj. 53) - poglavlje u knjizi Braginski, I. S.: Vlast srca, str. 147.
10
Schimmel, Annemarie: Mystical Dimensions of Islam, UNC Press, 1975., str. 72.
kao zvijezda, koja svijetli i svijetle zrake razasipa. Gori i bukti iz blagoslovljenog drveta
maslinovog, koje nije ni istono ni zapadno. Ulje njezino svijetli i gori, iako ga nije vatra
dohvatila. To je svjetlost nad svjetlom. Upuuje Bog svjetlu Svome, koga On hoe. I iznosi
Allah primjere ljudima. Bog svaku stvar potpuno i savreno poznaje.11
Boga se ne moe vidjeti oima, dotaknuti prstima, ali ga se moe oslukivati srcem, prizvati
rijeima, traiti znanjem, slijediti ljubavlju i dosei istinom. I Bog se objavljuje u svemu to je
stvorio onima koji Ga trae ili onima koje je odabrao. U srcu svakog vjernika postoji taj
boanski plamen svjetla koji tinja ako je srce zatvoreno u sebi, a plamti kad je srce isto. Ne
sluati srce znai ne sluati Boga. Najsvjetliji primjer onih koji su slijedili svjetlo i sluali srce
bili su poslanici. Oni ine lanac prenositelja svjetla i bez obzira na to na kojem su mjestu i u
kojem vremenu ivjeli i kojim su jezikom govorili, uvijek su propovijedali o Jednom i bili
svjetlost koja je svjedoila Svjetiljku i irila njezino svjetlo.
Bog je Znanje: Kad bi znanje uzelo vidljiv oblik, svi koji bi gledali u njega, umrli bi
pri pogledu na njegovu ljepotu i ljupkost i dobrotu i milost i svaka bi svjetlost postala tama
osim njegova sjaja.12 ovjek ne moe (spo)znati Boga, ako ne (upo)zna Boga i ne
(prepo)zna se u njemu. A Boga ne moe upoznati ako ne pronae njegov dio u sebi. U
procesu upoznavanja sebe, duhovni putnik spoznaje kakav je, a tako spoznaje i Boga i sebe
kroz Boga. Tako je znanje o Bogu rezultat znanja o sebi. Put do znanja zapoinje u srcu
svakog putnika. Potreba za znanjem javlja se kada je srce isto i obasjano svjetlou. Znanje
je Boja svjetlost i njome je obasjao ovjeka da svjedoi o Njemu i dao mu mogunost da Mu
se priblii. Znanje uinio dostupnim putem Objave, a na putniku je da to znanje prepozna,
prihvati i da ga vodi na duhovnom putu. Znanje je sredstvo prema ostvarenju duhovnog puta,
a stalno usredotoenje na Boga jedini put do Njega.
Bog je Ljubav: ovjek mora voljeti Boga prvo u stvaranju, u Njegovoj Objavljenoj
Rijei i Njegovoj Istini, i potom u Njemu samom, u Njegovom transcedentnom Sepstvu, i
konano u onima najmanjim od Njegovih malih koji zahtijevaju nau milostinju13
Ljubav je najuzvienija emocija koju ovjek moe dati i primiti. Duhovna ljubav je spona
izmeu znanja o Bogu i vjernosti prema Njemu, a sufizam odraava njihovu ravnoteu.
11
Kuran asni prevod i tuma, preveli Hafiz Muhammed Panda i Demaluddin auevi, izdao
Demaluddin auevi, Sarajevo, 1937., str. 552, (24:35)
12
Nicholson, Reynold A.: The Mystics of Islam, Arkana (Penguin Group), New York, 1989., (Religion.
Mythology), str. 7.
13
Znanje o Bogu proizvodi ljubav, a ljubav pretpostavlja znanje i trai novo znanje. Bog daje
onima koji ga vole put do Sebe. Potpuna i savrena ljubav za duhovnog putnika znai da je
cijelim svojim biem posveen Bogu, ne vidi nita osim Njega i predaje se samo Njemu.
Bog je Istina: Ostvarenje cilja puta istovremeni je osjeaj praznine koju putnik osjea
i obilje boanske milosti, svjetlosti, znanja i ljubavi koje ga preplavljuju.
1.1.3. Broj 1 u geometriji

U geometriji broj jedan simbolizira krug kao cjelinu, a tri dijela kruga simboliki
prikazuju vezu izmeu ovjeka i Boga. Obod kruga moe se promatrati kao mjesto duhovnog
putnika (slik, pl. slikn) u ovozemaljskom svijetu, njegovi radijusi kao duhovni put (sulk),
a sredite kruga kao simbol duhovnog svijeta. Obod kruga takoer moe predstavljati uenje,
radijusi metodu, a sredite doktrinu sufizma. Za salika je u svakom sluaju obod ishodite,
radijus sredstvo, a sredite cilj puta. Salikov poloaj na obodu i radijusu uvelike ovisi o
stupnju njegove pripremljenosti. Jednako kako radijusi spajaju bilo koju toku na krunici sa
sreditem, tako e i salik sa svog razliitog poetnog poloaja koji ovisi o njegovoj pripremi
razliitim putevima i u razliitom vremenskom razdoblju doi do sredita. Prema
najuzvienijem sreditu vode mnogi putevi, ali izazovi s kojima se susreu, mogu mnoge
putnike odvratiti s puta. Meu duhovnim putnicima razlikuju se: oni desni, oni lijevi i oni
odmakli;14 oni koji su budni i oni koji ostaju uspavani;15 oni koji gorljivo idu naprijed,
najistaknutiji i oni koji ispoljavaju stanovitu umjerenost u svojim slubama;16 ...oni slabo
ukorijenjeni bivaju skreni i izvaljeni, dok dobro ukorijenjeni odolijevaju udarima...,17 ...oni
najistaknutiji, za koje je reeno da su bliski Bogu (doslovno dovedeni blizu, i onih koji su
desno (nevjernici su oni koji su lijevo). ...Pripadnici najvieg razreda, koji su takoer nazvani
robovi Boji usporeeni su s pravednim.18 U ovome simbolizmu mogu se razluiti tri glavne
skupine na duhovnoj ljestvici: prvo, one sufije koji su putnici, drugo, oni koji su
srazmjerno nepokretni, ali iju vjeru i postupke ipak proima miomiris sufizma i, tree,
egzoterika veina.19 Bog se objavljuje onima koji su mu blizu, i onima koji su izabrani.
Svaki salik tei biti prihvaen od Boga i dosei posljednju fazu jedinstva s Bogom: Moj rob
14
Ibid., str. 8.
Bakhtiar, Laleh: Sufi: Expressions of the Mystic Quest, Thames and Hudson, London, 1997., str. 11
16
17
Ibid., str. 4.
18
Ibid., str. 29.
19
Ibid., str. 30.
15
10
ne prestaje Mi se pribliavati odanou njegove slobodne volje sve dok ga Ja ne zavolim; Ja

sam sluh kojim on slua i vid kojim on vidi i ruka kojom on hvata i noga kojom on hodi20
1.1.4. Broj 1 u kozmologiji

U kozmologiji je boanska Jednost predstavljena metafizikom idejom beskonanosti.
Bog je jedan, jedinstven, prvobitan, stalan i vjean. Nur ad-Dn Abd ar-Ramn Jm u
jednom svome djelu pie: Jedinstvena materija, smatrana apsolutnom i praznom svih pojava,
svih ogranienja i sve mnogostrukosti, je Vrhovna Istina (al-aqq). S druge strane, gledano sa
stajalita Njegove mnogostrukosti i raznolikosti, putem kojih se On prikazuje kao odjevena
pojava, On je cijeli stvoreni svemir. Dakle, svemir je vanjski vidljivi izraz Istine, a Istina je
unutarnja nevidljiva stvarnost svemira. Svemir je, prije nego to je evoluirao do vanjskog
pogleda, bio identian s Istinom. I Istina je nakon ove evolucije identina svemiru.21
Bog je, dakle, stvoritelj svemira i sm svemir, a kuranski ajeti i hadisi navode da je sve to
postoji u vidljivom i nevidljivom obliku stvaranje Allaha. U Svetom Predanju stoji: Bio sam
skriveno blago pa sam htio biti poznat i zato sam stvorio svijet.22 On je stvorio sve stvari
svojim znanjem, mudrou i snagom. Meu stvorenjima skrivenoga svijeta Kuran spominje
anele i dinne. Stvorenja vidljivog svijeta su ljudska bia, ivotinje, biljke, razliite vrste
materije i energije, te druge razliite dimenzije osjetilnog svijeta. Taj svijet podsjea na
vatreni krug kojemu je boanska iskra odredila kretanje.
1.1.5. Broj 1 u arhitekturi

U arhitekturi je broj jedan simbol kupole. Sufijsko poimanje sredita, kruga, krunice
ili sfere vee se uz tu kupolu, mjesto gdje boravi boanski duh. Broj jedan u simbolu minareta
predstavlja duu salika, njegovu ishodinu toku, prvu energiju, istinu, ljubav i elju da se
vrati svom poetku i biti. Prikaz mosta u arhitekturi simboliki predstavlja prvi korak
duhovnog putovanja. Njegova dva kraja povezuju ovaj i onaj svijet, nebo i zemlju, ljudsko i
boansko. Most je sam duhovni putnik koji mora premostiti te suprotnosti da bi mogao
spoznati da je Bog sve i svugdje.
20
Sveto predanje (adth quds), Muammad ibn Isml al-Bukhr, LXXXI, 37. preuzeto iz Burckhardt,
Titus (Ibrhim Izz-ad-Dn): Uputa prema unutarnjem uenju islama, preveo Rusmir Mahmutehaji, Sebil
d.o.o., Zagreb, 1994., (Analecta islamica; knj. 3), str. 8.
21
Mythology), str. 81-82.
22
11
Slika 2 Most Khaju, Isfahan, Iran
12
1.2. Broj 2
Dok je sufizam usmjeren na ljudski prikaz dosezanja cilja puta, sufijski simbolizam
bavi se onim ne-ljudskim, tj. duhovnim. Sufizam je u jednoj od svojih mnogobrojnih
definicija prikazan kao duh (r al-islm) ili srce (qalb al-islm) Islama. Dok je duh vanjsko,
srce je unutarnje duhovno sredite svakog ivog bia. Meuodnos duha, due i srca najbolje
se moe promotriti na primjerima koji se mogu sagledati u kontekstu daleko irem od
islamskog i sufijskog, ali u sufizmu imaju svoje zakonitosti i objanjenja i zato su ovdje
vani. To su primjeri dvojnosti, odnosno meuovisnih krajnosti koje se isprepliu i pomou
kojih je mogue objasniti duhovni put na razini simbola: svjetlo i tama; sunce i mjesec;
muko i ensko; duhovno i fiziko; vanjsko i unutarnje; aktivno i pasivno.
Duh predstavlja Boju sliku. Simbol je Bojeg Jedinstva i od njega sve poinje i na
Njemu sve zavrava. Dua ima porijeklo u duhovnom svijetu. Dua orijentirana na vanjski
svijet odvojena je od boanskog duha i prebiva u fizikom tijelu. Kad je privrena za tijelo,
sputa se iz svijeta svjetlosti u ovaj svijet tame, tamna je zbog svoje udaljenosti od duha. Ako
se tijelo svojim eljama pokae jaim, dua postaje tea, materijalna, zbijena i mrana.
Njezino ponovno ujedinjenje s duhom mogue je putovanjem u duhovni svijet. No, prije mora
biti potpuno oiena od nesavrenosti i doivjeti svojevrsnu duhovnu smrt. Tjelesno je srce
organ koji omoguuje tijelu ivot, a duhovno je srce sredite ljudske due i prolaz prema
viem srcu - duhu. Srce u sebi nosi svjetlo skriveno vidljivom svijetu. Da bi se ostvario sklad
izmeu ta tri elementa, potrebno je postii unutarnju i vanjsku ravnoteu. U sufizmu duh
simbolizira aktivni, muki element, a dua enski, pasivni element, a zajedniko im je isto
boansko porijeklo. Suneva i mjeseeva svjetlost vode duu na njezinom putu preobrazbe:
sunce je simbol onoga svijeta i boanskog duha, a mjesec simbol ovoga svijeta i uma.
Mjeseeva svjetlost obasjava duu kroz tminu putovanja. Duhovni put moe se savladati, ako
se savladaju sve suprotnosti koje taj put donosi: sve to je u materijalnom svijetu bilo poznato
i vidljivo (hir), u duhovnom postaje nepoznato i skriveno (bin). Ako duh zadobije pobjedu
nad duom, srce e biti preinaeno u duh i preinait e duu preplavljujui je duhovnom
svjetlou. Upijajui svjetlost, u trenutku spajanja boanskog duha i due, dua vraa tamo
odakle je i potekla - u Svjetlo, a srce e se otkriti upravo onakvim kakvim uistinu jest, kao
izvor boanskog duha u ovjeku. Tek ujedinjenjem s duhom, dua i duh, ba kao muko i
ensko, ine jedno. Ujedinjenjem boanskog i ljudskog duha ostvaren je cilj duhovnog puta.
13
1.2.1. Broj dva u kozmologiji

Abd al-Karm al-Jl u svojoj je knjizi Al-Insn al-Kmil (Potpuni ovjek) povezao
kozmoloki i duhovni simbolizam i pruio drugaiji prikaz duhovnog puta. ...Prema tom
simbolinom rasporedu, Saturnu, najudaljenijoj od planeta koje su vidljive golim okom,
odgovara intelekt - razum (al-aql). Upravo kako nebesa Saturna ukljuuju sva ostala
planetarna nebesa, intelekt - razum obuhvaa sve; nadalje openita, hladna i saturnska
narav razuma jest suprotna sunevoj i sredinjoj naravi srca, koja obiljeava intelekt u
njegovom potpunom i egzistencijalnom izrazu. Merkur simbolizira misao (al-fikr),
Venera zamiljanje (al-khiyl), Mars pretpostavljivu sposobnost (al-wahm), Jupiter duhovnu
tenju (al-himmah), a Mjesec ivotni duh (ar-r). S drugog stajalita srce je usporeeno s
Mjesecom koji odbija svjetlost Boanskog Sunca. U tom sluaju mjene Mjeseca odgovaraju
razliitim stanjima prijemljivosti srca ili, usto razliitim objavama (tajalliyt) Boanskog
Bia. Al-himmah oznauje silu odluke, elju da se uzdigne iznad nekog ili duhovnu tenju.
Tako, to je kakvoa volje, a ne intelektualna sposobnost; pa, ipak, trebalo bi primijetiti da je
predvianjem duhovna volja intelektualna. Sa stajalita postignua, to je najvanija i
najplemenitija sposobnost ovjeka. ...23
Treba uzeti u obzir da duhovni putnik na poetku svog putovanja ne mora i vjerojatno
ni ne moe nuno shvaati opseg znanja koje tei dosegnuti, a koje je izvan oblika, tj. dano u
simbolinom prikazu i to nema nikakve veze s njegovom voljom, pripremljenou, eljom za
savladavanjem prepreka i suoavanjem s raznim izazovima koje duhovni put donosi.
Duhovna i kozmoloka sredstva prisutna su u svome simbolikom prikazu kako bi dopustili
saliku da preuzme, stekne ili razvije vlastite naine rasuivanja i poimanja stvari koje e
uiniti sam put i njegov cilj individualnim iskustvom.
1.2.2. Duhovna stanja i duhovne postaje

Duhovna stanja (l, pl. awl) i duhovne postaje (maqmt) najbolji su primjeri
dvojnosti na duhovnom putu. Duhovno je stanje svaka promjena koja se, potaknuta izvana,
dogaa u srcu vjernika i usmjerava ga na potragu za Istinom, Svjetlom, Ljubavi i Znanjem.
Stanje se smatra Bojom milou koja moe biti trenutna ili potrajati neko vrijeme, ali ne
ovisi o vjerniku i on je ne moe zadrati niti njome upravljati. Kada oisti duu od svih veza s
23
Mahmutehaji, Sebil d.o.o., Zagreb, 1994., (Analecta islamica; knj. 3), str. 99-100.
14
ovim svijetom, vjernik prima nova stanja, tj. darove kako dolaze i pune njegovu duu snagom
za duhovno putovanje. Za razliku od stanja, duhovne postaje potaknute su od samog vjernika,
i njihovo postizanje i prelaenje ovisi o njegovom stupnju pripremljenosti, zaslugama i
naporima te svaka iziskuje odreene izazove u savladavanju.
1.2.2.1. Promjena (talwn) i stabilnost (tamkn)

Prijelazi duhovnim postajama donose ve spomenutu promjenu osjeaja u dui. Talwn
oznauje to stanje promjene sve do uspostave stabilnosti (tamkn) koje se postie
ujedinjenjem s Bogom. Postoji sufijska izreka koja kae da je poetak ljubavi potraga, a kraj
potrage odmor.
1.2.2.2. Skupljanje (qab ) i irenje (bas)

"Promatrajte kvalitete irenja i skupljanja
na prstima vaih ruku:
nakon zatvaranja ake sigurno slijedi otvaranje.
Ako su prsti uvijek zatvoreni ili uvijek otvoreni,
Vlasnik e biti osakaen.
Vaim pokretima upravljaju te dvije osobine:
Oni su vam potrebne
kao dva krila ptici "
Rumi24
Qab i bas dolaze od Bojih imena al-Qbi (onaj koji uskrauje) i al-Bsi (onaj koji
obilno daje, onaj koji daje radost) i neodvojiva su. Skupljanje je duhovna postaja na kojoj je
dua zatvorena za Boju milost, a irenjem se vraa Bogu. Svjestan svoje slabosti i duhovne
praznine, salik se okree molitvi, meditaciji i koncentraciji na Boga. Pranjenjem od svega
vanjskog i postizanjem unutarnje tiine bez koje nije mogue uti Boji glas, salik postie
transformaciju koja vodi irenju njegove due i duhovnom napretku i njegova dua tada moe
traiti put do Boga.
1.2.2.3. Opijenost (sukr) i trijeznost (aw)

Opijenost salika u trenutku ujedinjenja s Bogom karakterizira njegovu nesvjesnost sebe
i stvari koje ga okruuju, jer njegova povezanost s Bogom onemoguuje bilo kakvo logino
rasuivanje. Neopisiv osjeaj ljubavi koji ga proima ubrzo zamjenjuje osjeaj trijeznosti, ali
sjeanje na prethodno iskustvo ostaje ivo i postaje izvor goleme duhovne radosti.
24
Spiritual Encryptions, http://spiritualencryptions.wordpress.com/2007/08/03/qabd-and-bast/

(pristupljeno 30.7.2014.)
15
1.2.2.4. Okupljanje (jam) i odvajanje (tafriqah)

Proces okupljanja je put prema Bogu, a odvajanja povratak iz duhovnog iskustva
jednom drugaijem sebi. Mistino putovanje je dakle putovanje od sebe, sa sobom, k sebi.
Moemo to rei i ovako: putovanje u Bogu, s Bogom, do Boga. Najvii stupanj kojeg salik
moe postii je okupljanje okupljanja (jamal- jam). On tada nije usredotoen samo na Boga
kao pri okupljanju, niti svjestan samog sebe kao prilikom odvajanja, nego pojmi da je jedinka
koja nikad nije bila odvojena od Boga.
1.2.2.5. Prisustvo (shuhd) i odsustvo (ghabat)

Biti prisutan znai biti svjestan stalne Boje prisutnosti, stalno misliti na Boga i biti Mu
u potpunosti predan. To znai biti ogledalo koje je svjedoilo Bogu i vidjeti sebe u Njemu. Ne
biti prisutan ne znai biti izvan Boje svjetlosti. No, iako ovjek ne vidi Boga, Bog uvijek vidi
ovjeka.
16
1.3. Broj 3
Jedan je sufija rekao: Krenuo sam na hodoae i vidio Kabu, ali ne i Gospodara
Kabe. Ovo je percepcija onog tko ivi u mraku. Onda je rekao: ponovno sam hodoastio, i
vidio sam Kabu i Gospodara Kabe. Ovo je kontemplacija o postojanju Onog putem kojeg
sve postoji, tj. vidio je Kabu koja postoji putem Gospodara Kabe. Onda je rekao: i trei put
sam hodoastio i vidio sam Gospodara Kabe, ali ne i Kabu. Ovo je postaja waqfat (utrnue
u esenciji). U ovom sluaju sufija misli na kontemplaciju o samopostojanju.25
Prethodni nas primjer upuuje na tri temeljna pristupa pogleda na Boga koji najbolje pokazuju
razliku izmeu vjernika, salika i sufije i duhovnog stupnja na kojem se oni nalaze. Prvi pogled
je onaj vjernika, koji gorljivo obavlja vjerske dunosti, ali nije dosegnuo razinu da u njima
trai dublje znaenje. Vjernik zna da je Bog stvoritelj svega, ali Boga jedino spoznaje na
temelju vidljivih Bojih dokaza. Svoj stav bazira na tjelesnim osjetilima. Vienje i Kabe i
Gospodara Kabe sadri u sebi duhovni moment karakteristian za vjernika koji je iniciran u
duhovni red, putnika kojem se otvaraju vrata duhovnoga svijeta i koji vie ne promatra
tjelesnim osjetilima, nego duhovnim. Skloniti pogled od svega to je stvoreno ili u svemu to
je stvoreno vidjeti samo Stvoritelja, vrlina je sufije koji je doivio ekstatino iskustvo i koji
odsad gleda samo srcem.
Ako sve svedemo na filozofsku razinu, ovo o emu je prethodno bilo rijei su 3 razine
izvjesnosti duhovnog putovanja. Razina A ona je teorijske izvjesnosti (ilm al-yaqn). To je
primjerice kad od nekoga ujemo da postoji vatra, a on nam objasni to vatra jest. Razina B
razina je izvjesnosti oevidnog svjedoka (ayn al-yaqn). To je kad vlastitim oima vidimo
vatru i shvatimo to ona jest. Razina C obuhvaa gnostiki osobno proivljeno i ostvareno
znanje (aqq al-yaqn), a to znai sam postati vatrom ili biti njome spren.26 Te tri razine
predstavljaju jedinstvo zakona (doktrina), puta (metoda) i cilja (Bog). Dok je doktrina ista za
sve, a temelji se na erijatu (sharat) i islamskoj duhovnoj hermeneutici (tawl), metoda ovisi
o samome putniku i spremnosti njegove due, srca, uma i tijela. Razina A je razina unutarnjeg
buenja. Ono je esto rezultat neobinog sna ili neobjanjivog (mistinog) iskustva koje u
putniku budi tenju za pronalaskom duhovnog sebe i boanske ljubavi. Na istoj razini salik
usvaja doktrinalno znanje o Bogu. Razina B je spoznajno znanje o Bogu koje se usvaja putem
duhovnih metoda: inicijacije, meditacije (fikr), invokacije (dhikr) i kontemplacije (shuhd).
25
Mythology), str. 58.
26
Corbin, Henry: Grimizni aneo, Modo, Zagreb, 2007. (Biblioteka Alamut), str. 168-169.
17
Za razinu C moe se ustvrditi da je razina sveobuhvatnog, iskustvenog, duhovnog znanja kada

subjekt i objekt postaju jedno.
Razinu A takoer moemo promatrati kao uenje, razinu B kao uvoenje, a razinu C
kao duhovni postupak. Duhovni se postupak temelji na potivanju pravila erijata i
razumijevanju unutarnjih simbola puta. Putnik koji uspijeva u tome da nikada ne odvaja
vanjsko potivanje Islama (erijat) od unutarnje dimenzije sufizma i obavlja sve zahtjeve
vanjske (stupovi Islama) dunosti, prolaskom kroz etape unutarnje dimenzije puta, metodama
e, kroz duhovne postaje stii do cilja. Put do cilja salik ostvaruje uenjem Kurana, sunneta i
primanjem poduke.
Uloga uvoenja vjernika u sufijski red i predavanje duhovnog postupka pripada
duhovnom uitelju. Uvoenje je svojevrsni oblik saveza (bayah) izmeu vjernika i njegovog
duhovnog uitelja. Od uenika se trai poslunost i usredotoenost. O tom savezu i duhovnoj
ulozi uitelja vie e rijei biti u iduem poglavlju.
18
1.4. Broj 4
Duhovni uitelj zauzima vrlo vanu ulogu prilikom inicijacije i bez njega za salika
uspinjanje duhovnim stazama jednostavno nije mogue. Uitelji se mogu se svrstati u dvije
skupine: fiziki prisutan i duhovno prisutan uitelj. Mogue je, ali dodue vrlo rijetko, da
salik nema fiziki prisutno vodstvo, ve ga vodi poslanik Khizr ili Khadir (biblijski Ilija).
Najei je sluaj da salika na ovome svijetu prati jedan fiziki prisutan, a kasnije preuzimaju
duhovni uitelji, njih trojica, ve prema tome kako on odmie na duhovnom putu. Uenik
uvijek mora, mistino, imati na umu svog murida (duhovnog voditelja) i postati mentalno
apsorbiran u njemu kroz stalnu meditaciju i kontemplaciju. Uitelj mora biti njegov tit protiv
svih zlih misli. Duh uitelja slijedi uenika u svim njegovim nastojanjima i prati ga, ma gdje
god se nalazio, poput duha zatitnika. To je prisutno u tolikoj mjeri da svog voditelja vidi u
svim ljudima i u svim stvarima, ba kao to se subjekt preputa utjecaju hipnotizera. Ovo se
stanje zove samoponitenje u muridu ili ejhu. Potonjem se u vlastitim vizionarskim snovima
otkriva stupanj koji je uenik dosegnuo i je li se uenikov duh vezao za njegov vlastiti. U toj
ga fazi ejh predaje duhovnom utjecaju davno preminulog pra, odnosno izvornome osnivau
Reda i uenik ga vidi jedino duhovnom pomoi ejha. Ova se faza zove duhovno ponitenje u
pru. Uenik sada postaje dio pra budui da posjeduje svu njegovu duhovnu snagu. Trei
stupanj dovodi ga, takoer duhovnom pomoi ejha, sve do samog Proroka, kojega sad vidi u
svim stvarima. Ovo se stanje zove duhovno ponitenje u Proroku. etvrti stupanj dovodi ga
ak do Boga. On postaje sjedinjen s boanstvom i vidi Ga u svemu.27
Uenik mora pokazati neupitno povjerenje prema svome uitelju, dok je uloga uitelja
prenijeti duhovni utjecaj koji potjee od poslanika Muhammeda te posredstvom njega od
Boga. Svako nadahnue koje dolazi od uitelja, i tako neizravno od Boga, uvijek donosi novo
opaanje koje obasjava salika i razrauje i isti njegove misli. Duhovni je uitelj odgovoran
za rast svog uenika od djelominog ovjeka (insn juzi), primordijalnog ovjeka (insn
awwal), duhovnog ovjeka (insn ri), do svjetlosnog ovjeka (insn nrani).28
27
Mythology), str. 140-141.
28
Hafizovi, Reid: Ljudsko lice u ogledalu sufijske literature, Ibn Sina, Sarajevo, 2005., str. 31
19
1.5. Broj 7
Broj sedam u sufizmu se vee za sedmoricu glasonoa rijei Boje. Taj poredak
poinje Ademom (Adamom), Nuhom (Noom), Ibrahimom (Abrahamom), Davudom
(Davidom), Musom (Mojsijem), Isom (Isusom) i Muhammadom (Muhamedom). Muhammed
je u Islamu peat proroka. Znanje koje je Poslanik prenosio, duhovni uitelji prenose
iniciranima u duhovni put. Razliiti ogranci sufizma odgovaraju razliitim putevima (uruq).
U sufizmu postoji izreka da puteva prema Bogu ima koliko i ljudskih dua. Svaki veliki ejh
od kojeg se moe pratiti poetak nekog sufijskog reda njeguje poseban postupak uvoenja u
taj red prilagoen svakoj dui. No, ono to je gotovo identino svakom redu, postupak je
prilagodbe i postizanje duhovne discipline koju uenik mora proi tijekom tri godine. U prvoj
je godini posveen radu s ljudima, u drugoj kontemplaciji o Bogu, a u treoj radu na sebi,
ienju uma i tijela, i duhovnom ispunjenju. Kad zadovolji uvjete postavljene od strane
ejha, spreman je za duhovni put. Kao dio sufijskog obreda inicijacije, ejh ueniku prua
ruku, daje brojalicu ili ga zaodijeva muraqqaatom (ili khirqom), skrpanim ogrtaem kojeg
nose sufije. Uenik tada postaje dio lanca predaje (silsilah) koji see do Muhammeda. Svaki
sufijski red (arqah) potjee na isti nain od Poslanika pa uvoenje u tarikat znai vezivanje
za njegov posebni lanac. Pripadnost duhovnom lancu sredstvo je napredovanja na duhovnom
putu, a simbolizam povlaenja lanca predstavlja napore uenika u ostvarivanju izravne
spoznaje (marifah) od Boga ili boanske istine (aqq).
1.6.
Broj 12
Broj 12 simbolizira isti broj temeljnih sufijskih (dervikih) redova. To su kaderijski,
jesavijski, rufaijski, itijski, bedevijski, kubravijski, suhraverdijski, mevlevijski, azilijski,

desukijski, halvetijski i nakibendijski. U 9. i 10. stoljeu tarikat je oznaavao duhovni put
pojedinih sufija. Nakon 12. stoljea, zajednica sljedbenika okuplja se oko uitelja pa je tarikat
postao obredni sustav kojeg su prihvatili svi lanovi zajednice, sve do znaenja mistinog
reda koje ima i danas.
20
1.7. Broj 40
Broj 40 jedan je od najee spominjanih brojeva u sufijskom simbolizmu. Bog je
oblikovao Adema tijekom etrdeset dana od edemske ilovae. Al-Thalabi precizira da se
edemska ilovaa na starohebrejskom naziva adamah pa je otuda biblijski Adam po njoj dobio
svoje ime. U kuranskim ajetima stoji: Bog je stvorio Adema od umijeane i ustajale ilovae
[3:59, 37:11], oblikovao ga je sa svoje dvije ruke [38:75] i prema vlastitoj Slici i nauio ga
imenima svih stvari [2:31].29 Svaki od navedenih ajeta zahtijeva da mu se posveti vie panje.
Ademovo je lice preslika Bojeg lica, Ademovo je ime izvedeno iz Allahovog imena (oba
imena poinju alifom, to ukazuje na numeroloku simboliku), Adem je mikrokozmos, a Bog
makrokozmos (mikrokozmos egzistira u odnosu na svemir, jer su oni kao dva ogledala koja se
meusobno ogledaju). Adem je istovremeno prvi ovjek, prvi vjerovjesnik, imam i kalif i otac
ljudskog roda. Upravo se iz tog razloga usporeuje sa idealnim, savrenim, potpunim
ovjekom (al-insn al-kmil).
1.8. Broj 99
Uz broj 99 vee se simbolizam Bojih imena. No, odmah treba napraviti razliku
izmeu Bojeg imena i Bojih imena. Jedino je ime Allh osobno ime Stvoritelja, a sva su
ostala imena izvedenice. Allh je korjenita rije koja nije izvedena iz drugih rijei. Ovim
imenom se naziva samo istinski Stvoritelj svega to je stvoreno i to postoji. Arapi ni jednog
od svojih idola i kumira nisu zvali ovim imenom. Ovo vlastito ime je u Kuranu ponovljeno
2799 puta.30 Neka se imena u Kuranu javljaju ee od drugih. U Kuranu, gledano po
uestalosti spominjanja, nakon imena Allh drugo mjesto zauzima ime Rabb. Rabb se po
prvi put spominje u uvodnoj suri Kurana al- Ftii, a u Kuranu sveukupno 967 puta. Jo se
dva boanska imena javljaju u prvom kuranskom poglavlju odmah nakon imena Rabb,
odnosno u basmali: Ramn i Ram. Oba se imena spominju 560 puta.31 Malik (Vladar) je
jo jedno Boje ime koje nalazimo u prvoj suri. Iako ne toliko brojno, ovo je ime izuzetno
vano zbog svog znaenja.
29
i Hercegovine, Zagreb, 1993., (3:59, 37:11), (38:75), (2:31).
30
Demaluddin auevi, Sarajevo, 1937., LII.
31
Prema podacima iz Kurana asnog, Sarajevo, 1937., LII.
21
Bismillhi r-ramni r-ram

Al-amdu lillhi rabbi l-lamn
Ar-ramni r-ram
Mliki yawmi d-dn
Iyyka nabudu wa iyyka nastan
Ihdin -ira al-mustaqm
ira al-lathna anamta alayhim ayri
l-mah bi alayhim wal - lln32
Ova etiri imena: Rabb, Rahman, Rahim i Malik objanjavaju ostala Boja imena, koja su u
Kuranu sadrana. Prema Kuranu je Allah Vahid i Ehad to jest Jedan i Jedini. Hajj ivi, Kajjum - Vjeno Bie, Gani - Bogati, Evvel - Prvi, Ahir - Zadnji, Kuddus ist, Svet, Samed - Gospodar komu se samo treba obraati, Hak - Istina.
99 se Bojih imena dijeli u razne klasifikacijske skupine. Prema jednoj od klasifikacija,
postoje imena boanske biti, boanskog djelovanja i boanskih kvaliteta. Allah (Bog), Aad
(Jednost; Jedinost), aqq (Istina) i Nr (Svjetlo) neka su od imena boanske biti. Ime Khalq
predstavlja Boga kao Stvoritelja, a imena boanskih kvaliteta ukljuuju imena Karm
(Plemeniti), ayy (ivi) i Shakr (Zahvalan).
Druga, opirnija klasifikacija razlikuje imena prema Njegovim milostima, ljubavi,
snazi i znanju: Ovo su imena koja kau da je Allah stvoritelj: Halik, Bari, Musavvir, Bedi.
Ovo su imena koja govore o Bojoj milosti i ljubavi: Reuf, Vedud, Latif, Tevvab, Afuvv,
ekur, Selam, Mumin (koji sigurnost daje i ulijeva), Debbar (koji svaku tetu otklanja i
unitava). Muhejmin (koji svaku stvar uva i nad njom bdije), Refiudderedat (koji na
poloaje podie i uzvisuje), Vasi (koji u obilju dariva i poklanja), Vehhab, Rezzak. Ovo su
imena koja izraavaju veliinu Allahovu i uzvienost Njegovog Bia: Azim, Aziz, Kadir,
Kadr, Muktedir, Alijj, Mutel, Kavi, Kahhar Mutekebbir, Kebir, Kerim, Hamd, Medd,
Metn, Zahir, Zuldelali velikram. Ovo su imena koja govore o Bojem sveznanju: Hakm,
Sem, Habr, Besr, ehd, Rekb, Batin. Ovo su opet imena koja govore da je Allah
Gospodar svega i da svim stvarima vlada: Vekil, Velij, Hafiz, Malik, Melik, Fettah, Hasib,
Muntekim, Mufid.33
Boanska imena dana su od Samog Boga i njihovim spominjanjem salik svjedoi
Boju prisutnost. in prizivanja Njegovih imena zove se invokacija (arap. dhikr). Invokacija
je jedna od metoda duhovnog puta i taj se obred obavlja tijekom ili nakon meditacije.
Invocirati se moe jedno jedino ime ili vie njih, predmet invokacije mogu biti odreene sure,
32
33
Ibid., (1:1-7).
Ibid., LII.
22
ajeti, molitve ili pak cijeli dijelovi Kurana. Invocira se u sebi ili naglas, u osami ili uz
suvjernike. Sam Kuran je velikim dijelom sastavljen upravo od melodioznih formi koji su
namijenjeni itanju i uenju napamet, a u sufizmu ritminom ponavljanju. Kuranska
reenica fadhkurn adhukur moe biti prevedena ili kao Sjeti Me se i Ja u Se sjetiti tebe
ili kao Spomeni Me i Ja u te spomenuti.34 Rije dhikr zapravo ima tri znaenja:
spomenuti, prizvati i sjetiti se. Kad spomenemo Boga, prizivamo Njegovo ime; kad prizivamo
Njegovo ime, sjeamo Ga se. Simbolizam ovoga je tajan. Bog je prisutan u Svojim imenima
zbog Njegove ljubavi prema nama.35 Invokacija se sastoji od tri faze: ienje (smrt),
irenje (ljubav) i ujedinjenje s Bogom.36 Faza ienja odnosi se na zaborav sebe i vanjskog
svijeta. U fazi irenja salik se putem simbola imena poistovjeuje s Imenom, do konane faze
ujedinjenja s Boanskim imenom, tj. s Bogom samim. Invokacija ima za cilj probuditi
boansko u ovjeku, okititi se boanskim kvalitetama i nadahnuti se boanskim duhom.
Klanjati se Bogu, moliti se Bogu i prizivati Ga, sredstva su duhovnog usavravanja i ona
potiu na razmiljanje i ispitivanje svega to je Bog stvorio. Sufije su napravile obiaj
ponavljanjem Bojih imena, a svaki sufijski red specifian je po tome to invocira drugi dio
Kurana.
34
Kuran (2:152) iz Burckhardt, Titus (Ibrhim Izz-ad-Dn): Uputa prema unutarnjem uenju islama,
preveo Rusmir Mahmutehaji, Sebil d.o.o., Zagreb, 1994., (Analecta islamica; knj. 3), str. 69.
35
Bakhtiar, Laleh: Sufi: Expressions of the Mystic Quest, Thames and Hudson, London, 1997., str. 24
36
Ibid.
23
2. Simbolizam Knjige
Bog je htio biti poznat pa je stvorio svemir. Bio sam skriveno blago pa sam htio biti
poznat i zato sam stvorio svijet.37 Bog je istovremeno stvaratelj svijeta i svemira i time je
Kuran istovremeno knjiga svijeta i knjiga svemira. Kuran je rezultat boanskog daha i
boanske rijei. Ideja izdisaja ili daha odnosi se na simbolizam Boanske Rijei, jer
upravo kao su razliiti glasovi ili slova (urf) koji tvore izrijeke objavljene Knjige slini
prauzorima koji su odraeni u svemiru, tako je dah koji je potpora ili nositelj razgovijetnih
zvukova slian Boanskom poelu koje razvija i podupire mogunosti pojavljivanja.
Boansko Izdisanje je pokretna i enska dopuna Boanske Naredbe (al-Amr), isti in
izraen rijeju Budi (kun) i odgovara, u gore spomenutom simbolizmu, u izvjesnom smislu
odailjanju jednostavnog glasa.38
Knjiga je napisana uzvienim Perom (al-Qalam al-al) kojim Bog upisuje sve sudbine
na uvanoj Ploi (al-Law al-Maf). Jer Vjerovjesnik kae da je: Bog najprije stvorio
Pero; On je stvorio (uvanu) Plou i rekao Peru: Pii! A Pero je odgovorilo: A to u pisati?
(Bog) mu je rekao: Pii moje Znanje o Mome stvaranju sve do dana proivljenja. Onda je
Pero ocrtalo ono to je bilo nareeno.39 Uz Kuran vee se nekoliko vanih injenica:
Kuran kae da je Boja objava [26:192] poslaniku Muhammedu [47:2] od strane Duha
[26:193] u mjesecu Ramazanu [2:185] na arapskome jeziku [43:3, 44:58]
U tekstu Kurana stoji da je on Kitab knjiga [2:2]. Nekada se kae da je Furkan
[25:1], to jest rastavlja pravo od krivog, istinu od lai, ili Zikr [15:9], tj. opominja, ili Hukum
odluka [13:39], Hikmet mudrost [17:39], ifa lijek [10:57], Huda upuenje na pravi
put [72:13], Rahmet milost [10:57], Ruh Duh [42:52], Hajir dobro [3:104], Bejan
izlaganje, tumaenje [3:138], Nimet blagodat [93:11], Burhan jasan dokaz [4:173], Nur
svjetlo [7:156], Hak Istina [17:81], Hablul-lah Boje ue, to jest Boja obaveza i obeanje
[3:103]. Nadalje se iznose njegova svojstva kao mubin posve otvoren i jasan, kerim visok
i astan, medid slavan, hakim pun mudrosti, aziz moan, uzvien, mutahher ist,
mubarek blagoslovljen i slina svojstva.40
37
38
Titus (Ibrhim Izz-ad-Dn): Uputa prema unutarnjem uenju islama, preveo Rusmir Mahmutehaji,
Sebil d.o.o., Zagreb, 1994., (Analecta islamica; knj. 3), str. 73.
39
Ibid., str. 74.
40
Demaluddin auevi, Sarajevo, 1937., VII.
24
Sufizam predstavlja unutarnji (bin) dio Islama i njegovo je uenje ezoteriko

tumaenje Kurana. Za sufije je recitiranje Kurana njihovo glavno sredstvo usredotoenja na
Boga, to je osnova duhovnog puta. Allah je glavna misao Kurana i Kuran dolazi izravno od
Allaha putem Njegove Objave, a istovremeno vodi natrag do Njega preko upute za duhovni
put. Nakon uvodne sure al-Ftia, kuranski tekst poinje navoenjem alif-lm-mm-a. Alif je
simbol Allha, lm oznaava anela Dibrila (Gabrijel), a mm poslanika Muhammeda koji
tako zaokruuju Objavu. Kuran je pun otvorenih stavaka koje e svaki sufija morati
primijeniti na sebe samoga. Kuranski stavci esto sadre vie znaenja i skoro svaki stavak
ima svoje vanjsko i unutarnje (skriveno) znaenje. Oba znaenja zaokupljaju sufije.
Tumaenje unutarnjih znaenja temelji se na simbolizmu slova, rijei, ajeta ili sura.
Slika 3 Kuran asni
25
3. Simbolizam slova
Znanost o slovima poiva na ezoterikom koritenju i tumaenju slova arapskog
alfabeta. Svako slovo, a budui da je arapsko pismo zvukoslovno pa slova takoer oznauju
glasove, karakterizira njegova vibracija, grafiki oblik i numerika vrijednost pa je znanost o
brojevima sastavni dio znanosti o slovima. Tajna slova i rijei koje tvore skrivena je u
njihovim brojanim vrijednostima. Zbog njihove kvalitativne i kvantitativne vrijednosti,
poput slova, i brojevi utjeu na nae shvaanje svijeta i svoenje svega vidljivog na njih. U
Islamu se znanosti o slovima i brojevima smatraju preteom svih drugih znanosti i polazitem
za razvoj kaligrafije, arhitekture, geometrije, kozmologije i drugih znanosti. Prema Ab Isq
Qhistnju, znanost o slovima ukljuuje tako boansku, metafiziku ili metakozmiku
simboliku, univerzalnu ili makrokozmiku simboliku koja se bavi meuodnosom slova i
nebeskih sfera, planeta, astrolokih znakova, mjeseevih kua i fizikih stanja (elementi,
priroda) te ljudsku, pojedinanu ili mikrokozmiku simboliku na temelju fiziolokih i
psiholokih odnosa (tjelesni organi, narav).41
3.1. Simbolizam slova u astrologiji

Islamska znanost o slovima veliki dio svog prouavanja posveuje upravo njihovom
simbolinom znaenju. Arapski alfabet sadri 28 slova. Uz alfabet se veu jo neke rasprave o
broju slova: Bog je nauio Adama 32 slovima. Od ta 32 slova velik dio se nalazi u svetim
knjigama. Dvadeset i dva su u Petoknjiju, 24 u Evanelju, 28 u Kuranu. Neka su se
izgubila.42 Prema drugim izvorima, vjeruje se da je arapski alfabet u poetku imao 22 slova,
koja su bila identina slovima hebrejskog alfabeta, a preostalih 6 slova dobivena su od ve
postojeih dodavanjem toke. Dvadeset i osam postojeih slova arapske abecede upuuju na
Mjesec kojem je u astrologiji potrebno tono toliko vremena da ispuni zodijaki krug. U
razdoblju od mjesec dana, Mjesec prolazi kroz etiri osnovne faze ili mijene - mlaak, prva
etvrt, pun mjesec i zadnja etvrt, pri emu svaka mjeseeva mijena traje 7 dana (4 x 7 = 28).
Nadalje, ako broj 28 podijelimo sa 2, dobit emo broj 14 koji oznaava dvije mjeseeve faze:
rasta i opadanja procijenjene na oko etrnaest dana svaka. Slova se u arapskom jeziku dijele
na mjeseeva ( , ,
, , , , , , , , , , , )i suneva ( , , , , , , , ,
, , , ,,). U svakoj se skupini nalazi po etrnaest slova. Savreni broj 28 tako

simbolizira neraskidivost slova i broja, i sunca i mjeseca. Ibn Arabjeva karta stvaranja
41
42
sunnirazvi.net, sunnirazvi.net/sufism/more/hidden.htm (pristupljeno 25.6.2014.)

Rjenik simbola, priredili Jean Chevalier i Alain Gheerbrandt, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1983., str.
608.
26
povezuje 28 Allahovih lijepih imena s 28 mjeseevih mjena koje odgovaraju slovima

arapskog alfabeta.
Slika 4 Ibn Arabjeva karta stvaranja, Titus Burckhardt, Cl spirituelle de l'astrologie musulmane
d'aprs Moyyiddin ibn Arab
27
3.2. Tajanstvena slova u Kuranu

Polovicu abecede ini i 14 odvojenih slova koja se nalaze na poetku 29 kuranskih
sura. Ona se na poetku sura piu zajedno i u obliku jedne rijei i to u kombinaciji od jednog
do pet slova, ali se prilikom itanja izgovaraju odvojeno i to tako da se svako slovo izgovara
svojim punim nazivom. U arapskoj su literaturi poznata kao samostalna, odvojena,
pojedinana ili isprekidana slova, a u europskoj se spominju kao tajanstvena slova. To su: alif
(), (), r (), sn (), d (), (), ayn (), qf (), kf (), lm (), mm (), nn
( )i h ( ). Tih 14 slova dolaze u 14 kombinacija: alif-lm-mm u surama al-Baqara, li
Imrn, al-Ankabut, ar-Rm, Luqmn, as-Sada; alif-lm-r u surama Ynus, Hd, Ysuf,
Ibrhm, al-ir; alif-lm-mm-r u suri ar-Rad; alif-lm-mm-d u suri al-Arf; -h u
suri H; -sn u suri an-Naml; y-sn u suri Y Sn; -sn-mm u surama A-uar i
al-Qaa; -mm u surama al-Muminn, Fuilat, az-Zuhruf, ad-Duhn, al-Jthiya, alAqf; -mm-ayn-sn-qf u suri a-r; kf-h-y-ayn-d u suri Maryam; d naveden
na poetku istoimene sure d; qf u istoimenoj suri Qf; nn u suri al-Qalam. Njihov
ukupan broj s ukljuenim ponavljanjima iznosi 78.
Mnogi orijentalisti i lingvisti stoljeima su traili odgovor na pitanje o ulozi i znaenju
isprekidanih slova, a da nisu doli do zajedniki prihvatljivog zakljuka. Evo samo nekih od
tvrdnji o njihovom znaenju. Tajanstvena odvojena slova u Kuranu, kae profesor
Massignon, kratice su pojmova to su Proroku sricana u snu.43 Postoje pretpostavke koje idu u
smjeru da ovi slovni poeci sura imaju veze s imenom Kurana. Naime, poznato je da Kuran
ima vie imena: Kitab, Furkan, Tenzil, Zikr i dr. Imam Muammad ibn Jarr al-abar u
svojem je tefsiru Jmi al-bayn f tawl y al-Qurn naveo mnoga predanja zagovaratelja
ovog stava koji kau da su karakteristini poeci sura ustvari neka od brojnih imena Allahove
objave ili da ukazuju na neka od njenih imena, npr. kf ukazuje na al-Kuran, a alif-lm-mm
se smatra jednim od imena Kurana.
Zastupljene su i teorije koje govore da poeci sura simboliziraju Allahova imena.
Primjerice, alif je simbol imena Allh, slovo lm simbolizira ime Al-Laf (o Svemu
Obavijeteni), slovo mm ime Al-Malik (Vladar), slovo r Ar-Ram (Milostivi). ejh Jall
al-Dn al-Suy u Al-Itqn fi Ulum Al-Qurnu (Savreni vodi kroz znanost Kurana)
navodi predanje Abdullh ibn Abbsa da slova alif-lm-r, -mm i nn ukazuju na
Allahovo ime Ar-Ramn (Svemilosni). Zatim postoji predanje Muhammed ibn Kab el43
Ibid., str. 608.
28
Kurezja u kojem stoji da je alif-lm-mm-d kratica za imena: Allah, Ar-Ramn i Aamad
(Utoite svemu), te drugo predanje od Ibn Abbsa da kf-h-y-ayn-d ukazuje
na sljedea imena: Al-Karm (asni), Al-Hd (Onaj Koji upuuje), al-akm (Mudri), alAlm (Koji dobro poznaje) i as- diq (Istinoljubivi). Teorije koje idu u prilog da su ta slova
Allahovo najvee ime ili ukazuju na njega, takoer dolaze iz predaja Ibn Abbsa i Abdullh
ibn Masda.
Kratice na poetku sura mogu se promatrati i kao skraenice odreenih iskaza ili
reenica. Tako se u tefsirima navode predanja Ibn Abbsa i Sa'id bin Jubayra da je alif-lmmm skraenica, i da alif ukazuje na osobnu zamjenicu ana (ja), lm na ime Allh i mm na
glagol alemu (znam) te da njome Uzvieni poruuje: Ja, Allah, znam! U drugom predanju
navodi se da je, shodno tome, Ibn Abbsa rekao da alif-lm-r, ustvari, znai: Ja, Allah,
vidim!
Kuranski inicijali mogu se smatrati matricom za ouvanje arapskoga pisma, jer je
Kuran na taj nain sauvao sva slova u arapskome jeziku. Zanimljivo je da je u tim slovima
zastupljena tono polovica slova arapskog alfabeta i da se sva ostala slova mogu izvesti iz
njih. Npr. iz slova sn upotrebom dijakritike toke dobiva se slovo n, iz slova d istom
metodom slovo d, itd.
Jall al-Dn al-Suy navodi podatak da je u karakteristinim poecima sura navedena
tono polovica svih slova po skupinama: grlenih, usnenih, zvunih, bezvunih. Ako
promotrimo primjer alif-lm-mm, ustvrdit emo da je alif, odnosno hamza, grleni glas i on je
na poetku ishodita glasova, lm je glas jezika i nepca, a dolazi iz sredine usta, a mm je
usneni glas. Alif-lm-mm dolazi s poetka, iz sredine i s kraja ishodita glasova pa ukazuju
na poetak, sredinu i kraj svega na ovome svijetu. Dodatni razlog za takvo miljenje lei u
tome to se u surama koje poinju tim slovima govori o tajni ivota i smrti, o poetku i kraju
ivota te ivotu nakon smrti. U arapskom jeziku svako slovo ima svoju numeriku vrijednost,
odnosno njime se ukazuje na odreeni broj pa se kuranske kratice mogu tumaiti kao ifre
kojima se ukazuje na broj godina koliko e neto trajati ili kada e se neto dogoditi.
Da zakljuim, svako od ovih 14 spomenutih slova moe ukazivati na vie znaenja.
Zagovaratelji tog miljenja ukazuju na to da Allah nije bez razloga ta slova objavio na takav
nain, tj. tako da ukazuju na vie stvari pa ih u tome smislu treba i tumaiti. U prilog tome
stavu al-abar navodi dva predanja, od kojih je prvo od Rebi ibn Enesa, u kojem stoji da je
29
on, izmeu ostalog, rekao: Svako od tih slova je klju za jedno od Njegovih imena, svako od
tih slova ukazuje na Njegove blagodati i iskuenja i svako od tih slova govori o duini ivota
nekog naroda i vremenu njegovog kraja. Neemo pogrijeiti ako ostavimo znaenje ovih
slova Bojoj mudrosti. Na kraju, pravo znaenje ovih slova zna samo Bog. U prilog tome
miljenju obino se navodi predanje Amira e-abija, u kojem stoji da je upitan o
karakteristinim poecima sura pa je rekao: Svaka knjiga ima svoju tajnu, a tajna Kurana su
poeci sura. Neki mufessiri navode i predanje u kojem stoji da je Abu Bakr rekao: U svakoj
knjizi Allah ima Svoju tajnu, a Njegova tajna u Kuranu su poeci sura.44
Kada se govori o slovima u arapskom jeziku, misli se uglavnom samo na suglasnike,
jer su suglasnici jedina slova koja su sadrana u alfabetu. Samoglasnici predstavljaju samo
modifikacije karakteristine za sintaksu arapskoga jezika.
3.3.
Alif
Sufije su najvei dio prouavanja znaenja slova posvetili upravo alifu i b pa e iz
tog razloga o njima biti najvie govora. Alif ( ) se razlikuje od svih drugih slova arapskog
alfabeta po tome to ne moe biti povezan sa slovom kojem prethodi i pie se odvojeno. Sahl
at-Tustar naziva alif najvelianstvenijim slovom i usporeuje ga s Bogom koji je povezao
(allafa) sve stvari, a ipak ostao izdvojen od njih.45 Numeriki gledano, alif ima vrijednost
broja jedan. Zbog svog oblika, alif i podsjea na broj jedan, simbol Boje jednosti (alAadiyah) i jedinosti (al-Widiyah). Brojana vrijednost triju slova od kojih se sastoji alif
iznosi 111 (alif=1, lm=30, f=80). Ako usporedimo tu vrijednost s numerikom vrijednou
poetnih slova Allahova, Muhammadova i Aljeva imena, takoer emo dobiti broj 111
(alif=1,
mn=40, ayn=70). Alif stoji na poetku Allahova imena, Ademovog imena i
Muhammedovog imena (Ahmad) i time obuhvaa i zatvara cijeli krug boanske objave. Boja
objava poinje slovima, a slova poinju alifom pa alif time simbolizira poetak. Alif je
boansko slovo, simbol je Boga i njegova se tanka, okomita linija esto koristi za usporedbu s
Bojim imenom. Zbog svog okomitog oblika povezuje Boga i ovjeka, makrokozmos i
mikrokozmos, mistino i poznato. Tri glavna poloaja islamske molitve usporeuju se s trima
slovima abecede. Tijekom molitve vjernik stoji uspravno kao alif, klei kao dal i moli kao
mim. Ta tri slova (adm) poistovjeuju se s Ademom, prvim ovjekom stvorenim na Boju
44
O karakteristinim poecima kuranskih sura prema podacima iz rada Mr. Ahmeda Adilovia
http://www.rijaset.ba/images/stories/GLASNIK/3-4-2010/ahmed-adilovic.pdf (pristupljeno 2.9.2014.)
45
30
sliku.46 Veliki islamski mislilac iz 14. st. Rajab Borsi u svome je djelu Orijent svjetla iznio
teoriju da su sva slova izvedena iz svjetlosti alifa. On tvrdi da svako slovo postoji pomou
alifove tajne, dok je sm alif tajna svijeta. On vidi alif kao simbol intelekta. Alif je meu
slovima koje je Bog prve stvorio i od kojeg se nastavljaju svi stupnjevi ostatka svemira. U
sluaju da spoznate tajnu alifa, onda ste se svrstali uz iskrene i bliske (Bogu).47 Muslimanski
teolog iz 9. st. ejh rith al-Musib istaknuo je: Kad je Bog stvarao slova, navodio ih je
na poslunost. U trenutku stvaranja, sva su slova imala oblik (al rat) alifa, ali samo je alif
zadrao svoju formu i oblik.48 Istaknuti perzijski pjesnik iz 12. st. ejh Fard ud-Dn Ar
preuzeo je ovu ideju i pokazao kako su brojevi (, , ) proizali iz alifa i kako su slova
nastala iz alifa: Kad se alif savio, nastalo je slovo dl; drugom vrstom nagiba, nastalo je r;
kad su oba kraja alifa savijena, nastalo je b; nagibom kao kod potkove, nastalo je slovo nn.
Savijanje i oblikovanje karakteristino je svim slovima. Na isti je nain Bog stvorio razliita
bia, razliitih oblika, a sva su ona potekla iz Jednoga.49 Alif je temeljni princip svih slova u
kojima lei sakriven i sadran je u njihovim imenima i grafikim oblicima. U stvari, svi nazivi
slova ukljuuju alif ili eksplicitno ili implicitno. Alif je prisutan u svim slovima, budui da su
slova, jednom izgovorena, prekinuti protok zraka, dok je alif neprekidni protok bez ikakve
odreene granice. U jednom od svojih razmatranja duhovni uitelj i filozof iz 12 st. Ibn alArab iznio je: Podignuo sam glavu i ugledao, alif je uistinu bio u svemu. Podignite glave i
pogledajte. Nai ete ga napisanog na svim stvarima.50 U drugom pak razmiljanju Ibn alArab kae: Alif je tih, dok slova govore. Alif izgovara slova, ali slova ne izgovaraju alif.
Alif ureuje slova i on ih uvijek prati, a da toga nisu svjesna. Slova su Mojsije, a alif je
tap.51 Objanjenje da je alif tih znai da nije jedno od zvunih slova. Budui da je Mojsije u
Kuranu (4:164) nazvan Kalmullh, tj. onaj koji razgovara s Bogom, on tako predstavlja
artikulaciju govora. Prema Ibn al-Arabju, alif se naziva tapom i prikazan je vertikalnom
linijom. Simbolizira tiinu, jer je i sam tih. Usprkos toj tiini, boansko je udo pokazano u
Mojsijevom tapu.
Vano je napomenuti da se alif javlja u dvije jezino iznimno frekventne kombinacije i
svaka od njih nosi u sebi svojevrstan simbolizam. To su lm-alif i alif-mm. Iako se lm-alif
sastoji od dvaju slova, esto se na njega gleda kao jedno jedinstveno slovo l. U tekstu
46
47
48
49
50
51
The Chrishti website, http://www.chishti.ru/s_m.htm (pristupljeno 12.10.2014.)

Ibid.
Ibid., str. 417-418.
The Chrishti website, http://www.chishti.ru/s_m.htm (pristupljeno 12.10.2014.)
Ibid.
31
Kurana l nalazimo u ehadetu l ilha illLlh, i to u njegovom prvom dijelu, poricanju

(an-nafy), u kojem se negira postojanje Boga, koju drugi dio, potvrda (al-ithbt),
potkrijepljuje izdvajanjem. U kombinaciji alif-mm, mm upuuje na Muhammeda, a alif na
Allaha. adth quds posvjedouje: An Amad bil mm, tj. Ja sam Amad bez m, odnosno
Aad, Jedan.52 Slovo mm tako ini razliku izmeu Allahovog imena Aad i
Muhammedovog imena Amad.
3.4. Ba
B ( )je drugo slovo arapskog alfabeta i sadri numeriku vrijednost 2. B je prvo
vodoravno slovo i kao takvo je prikladno za prikaz drugih vodoravnih slova: t ( )i th ()
koja se od b razlikuju po broju dijakritikih znakova ispod ili iznad slova. Uzvieno Pero
(al-Qalam al-al) kojim je Bog upisao sve sudbine na uvanoj Ploi (al-Law al-Maf) i
ijom je tintom napisao poetke svih stvari, vezani su uz predaju koja kae: Bog je napisao
Kuran na Ploi. Prva kap tinte bila je toka ispod slova b kojom poinje bismiLlhi-rRamni-r-Ram.53 B je prvo slovo basmale, obrasca posveivanja koji se izgovara prije
svakog obrednog ina i koji ini glavni dio molitve sure al-Ftia. Sufije vjeruju da se bit
Boje objave nalazi u Kuranu, da se sadraj Kurana moe pronai u suri al-Ftia
(Otvarajua), da je sav sadraj al-Ftie sadran u basmali i da je cijeli sadraj basmale
zatvoren unutar dijakritike toke b. Prema predanju za koje se dri da ide unatrag do
halife Alije [...], basmalah je u bti sadrana u ba, njezinom prvom slovu, a ono opet u
svojoj dijakritikoj toki, koja tako simbolizira osnovnu Jednost.54 B esto simbolizira
poslanika Muhammeda i/ili imama Alja koji su sebe smatrali tokom ispod b. Upravo ta
dijakritika toka ispod b simbolizira in stvaranja i sve stvoreno, kao i poetak, bit i kraj
svih stvari. Pjesnik San naao je izraz za sveobuhvatnu veliinu Kurana: Poinje slovom
b i zavrava slovom s to ini bas, (perz. dovoljno), i ta rije pokazuje da je Kuran dovoljan
jednom i zauvijek.55 Prema Karm al-Jlju b predstavlja Boiju ljepotu u punome sjaju, a
prema ejhu ad-Dabbaaghu unutranji mir koji je dio Boje objave.
52
52
Bakhtiar, Laleh: Sufi: Expressions of the Mystic Quest, Thames and Hudson, London, 1997., str. 28.
54
55
53
32
3.5. Ta
T ( )je tree slovo arapskog alfabeta i odgovara broju 400. Ovo slovo u sufizmu
ima veliku ezoterinu vrijednost, jer je t prvo slovo pojma tawd, znanosti o Bojoj jednost
(al-Aadiyah) i jedinost (al-Widiyah). T takoer simbolizira sam poetak duhovnog
putovanja, pokajanje (tawba). Meuovisnost tawda i tawbe je oita: pokajanje dolazi uslijed
vanjskog imbenika, ono je rezultat Boje milosti, ba kao to je dosezanje Boga mogue
jedino istinskim pokajanjem i priznavanjem Njegove jednosti. Tajwd je jo jedna od rijei
istog prefiksa, a odnosi se na pravila recitiranja Kurana.
Temeljno polazite znanost o slovima je da ona oive kada formiraju rijei pa shodno
tome i rijei oive kad upuuju na iva bia, stvari ili pojave. Za Hurufije ime nije nita
drugo do sama esencija imenovane stvari.56
Prema Abd ar-Ramnu al-Bistmju, slova abecede treba, u skladu s etiri elementa,
podijeliti na zrana ( , , , , , , ,), vatrena ( , , , , , ,), zemljana ( , , , ,
, , , )i vodena slova ( , , , , , , , ,). S obzirom na njihovu temeljnu i
astralnu prirodu i njihovu numeriku vrijednost, slova omoguuju da se dosegnu ezoterika
znanja do kojih se ne moe doprijeti nikako drugaije; ona na neki nain dopunjuju Objavu
omoguujui da pred zauenim oima mistika zabljesne spasonosno svjetlo kefa (otkrivenja
boanskih istina) i percepcije dogaaja skrivenih u prolosti, sadanjosti i budunosti.57
Dafr (Jafr) je tehnika proricanja budunosti koja se temelji na nagaanjima o dogaajima na
temelju odreene kombinacije slova i njihove numerike vrijednosti. Primjena dafra bila je
vrlo rairena u sufijskoj knjievnosti.
Slika 5 Bistmjeva podjela slova
56
608.
57
Ibid., str. 608.
33
4. Simbolizam u sufijskoj knjievnosti

Islamsko je pjesnitvo nastajalo je na velikom geografskom podruju tijekom dugog
vremenskog razdoblja pa je time obiljeeno razliitou izraza, formi i jezika. Bogata sufijska
literatura nastajala je prvo na arapskome jeziku, a svoj je puni procvat doivjela na
perzijskom. Pisale su se rubaije, gazeli, kaside i mesnevije. Sufijska poezija u svojoj ljepoti i
mistinosti ini sponu izmeu vjere, umjetnosti i filozofije pa iz tog razloga sadri mnotvo
vjerskih, kozmolokih, metafizikih i filozofskih simbola. Tako su diljem islamskog svijeta
nastajali ne samo raznovrsni mistini izrazi, nego i tajni jezici na kojima se stvaralo.
4.1. Simbolizam ljudskoga lica

Kao to je ve spomenuto u prethodnom poglavlju, sufije su poznavali tajno znaenje
skriveno unutar slova i grupa slova koji su im posluili da prenesu svu ljepotu i mistinost
pjesnikog izraza. Za iitski red urfje rije predstavlja vrhovnu manifestaciju Boga; ona
nam se otkriva na ljudskom licu, koje postaje Kuran par excellence, knjievno djelo kojim su
Boje tajne postale vidljive58 Osniva hurufijskog reda Fa lullh Astarbd prezentirao je
teoriju prema kojoj su slova odrazi ljudskog lica. Iako se ve u predislamskoj knjievnosti
mogu nai djela u kojima su dijelovi tijela bili usporeivani sa slovima, takve su usporedbe u
svome punom pjesnikom i vjerskom izrazu karakteristine upravo za hurufije, a potom i za
cijeli sufijski pjesniki krug. Prema Astarbdju, Alif predstavlja kha-i istiw, ekvator,
koji, ba poput nosa, dijeli ljudsko lice i ne odgovara, kao to je to uvrijeeno miljenje,
Allahu, ve Alju; slovo b upuuje na etrnaest nevinih muenika iitskog islama i nalazi se
na lijevoj nosnici.59
Indo-perzijski pisac Mr Al Shr Qni napisao je tako u djelu Maqlt ash-shuar:
Tvoje je lice kao kopija Kurana, bez ispravke i pogreke
koje je pero Sudbine napisalo iskljuivo mousom.
Tvoje oi i tvoja usta stihovi su i toka za zaustavljanje, tvoje
obrve madda (za produljenje alifa),
trepavice znakovi za deklinaciju, mlade i donja slova i toke.60
Ako se Boje lice usporeuje s besprijekorno pisanim kuranskim tekstom, a Kuran (Slovo)
je Boja objava ljudima, onda se moe podvui paralela izmeu boanskog i ljudskog lica. U
Islamu se Adem smatra prvim ovjekom. Adamovo lice, a time i lice svakog ovjeka, slika je
Bojeg lica, budui da je on stvoren na Boju sliku. Boje lice je ideal sufijskim pjesnicima i
58
59
60
Ibid., str. 413.
Ibid.
34
esto su ga usporeivali sa savrenstvom Kurana. Na tom se licu nalazi 7 vanih toaka:

trepavice, obrve, kosa, usta, oi, obrazi i nos. Obrve su esto usporeivane s tugrom, slovo
mm je simbol malih usta, najnjeniji uvojak prikazan je kao , oi slovima d ili ayn,
kovre i vlasi kao dl ili jm.61
4.1.1. Simbolizam lica ene

U sufijskoj poeziji esto se susreemo sa simbolom ene. Sufije su inspiraciju crpili iz
ljepote enskog lica koje je za njih prikaz samog boanstva. Ibn Arab kae: ena je najvii
oblik zemaljske ljepote, ali enska je ljepota beznaajna, ukoliko nije pojava i odraz
boanskih kvaliteta. ... Znamo da Uzvienog ne moemo razmatrati neovisno o konkretnom
biu i da Ga se savrenije vidi u ljudskom obliku nego u bilo kojem drugom i jo savrenije u
eni nego u mukarcu.62 Oi ene su nia svjetlosti, a usta najljepi instrument za zazivanje
boanskih imena. Mlade, toka ispod arapskoga slova b simbolizira boansku esenciju
kao takvu, tajnu, duboku tamu. Jedinstvena je, ali obuhvaa sve pojave. Sufije smatraju da
odgovara sreditu Srca. Tamo je naime usmjerena elja. Mlade simbolizira boansku
esenciju u njezinoj vanjskoj pojavi. Kosa simbolizira boansku esenciju u njezinoj skrivenoj,
unutarnjoj pojavi. Ona je simbol mnotva koje skriva jedinstvo. Mnotvo prikriva
nepostojanje stvari i time pokriva Srce. No u isto vrijeme kad je kosa pokrivena, ona privlai
boansku naklonost i boanske darove. Poput lica, kosa je pokrivena zbog svete moi koju
posjeduje.63
Slika 6 Djevojka svira bubnjeve, detalj, Abl Qsim, Iran, 19. st.
61
62
63
Ibid.
Ibid., str. 68.
35
4.2. Karakteriste i lajtmotivi sufijske knjievnosti

Budui da se sam mistini put najbolje moe doarati putem simbola, nije nelogino
pretpostaviti da e sufijski pjesnici najlake moi izraziti svoje mistino iskustvo upravo u
figurativnoj pjesnikoj formi. Simbolizam se u sufijskoj knjievnosti najjasnije vidi u obilju
simbolikih apstrakcija, mistinih izraza, alegorija i metaforikih slika ije je pravo znaenje
trebalo biti razumljivo i zadrano unutar uskog kruga ciljanog sufijskog reda. Razlozi za
takvu tajnovitost vjerojatno proizlaze iz straha od nerazumijevanja ire (vjerske) zajednice,
moebitne osude pa ak i straha za vlastiti ivot. Oni koji e je najbolje razumijeti i kojima je
takva literatura didaktiki, umjetniki, ali i vjerski bila namijenjena bili su uvoenici u
duhovni put. Iako nije mogue prenijeti svoje iskustvo na nekoga drugoga, to pjesnicima nije
niti bio cilj. Oni su eljeli sve ono proivljeno na stazama svoga duhovnog puta ili vieno u
snovima simboliki prikazati onima kod kojih su se ve poeli javljati takvi osjeaji i koji su
ih zbog toga mogli bolje razumjeti. Iako su taawwufski pjesnici imali mnoge zajednike
osobine, slian, ako ne i istovjetan pogled na ivot, ne moe se zanemariti posebnost svakog
od njih. Svaki sufijski pjesnik sam stvara svoje pjesnike slike i simbole koji ovise o
njegovom karakteru, temperamentu i sufijskom redu kojem pripada i unutar kojeg stvara, a
poezija mu daje neograniene mogunosti za uspostavljanje odnosa izmeu ovozemaljskih i
onozemaljskih slika i izmeu vjerskih i profanih razmiljanja.
4.2.1. Ljubav prema Bogu

Jedan od najvanijih i najee spominjanih lajtmotiva koji se provlai svim djelima i
cjelokupnom sufijskom knjievnou je ljubav prema Bogu. Mistik se zbog osjeaja takve
ljubavi odrie svega to posjeduje i sebe samog. Jedan od najplodnijih pjesnika sufijske
ljubavne tematike sigurno je Manr al-allj, muenik mistine ljubavi:
Odvojio sam srce od ovog svijeta Moje srce i Ti niste odvojeni.
A kad san zatvori moje oi,
Nalazim Te izmeu oka i kapka64
64
36
4.2.2. Simbolizam ljubavnika

Simbolizam ljubavnika jedan je od najzanimljivijih aspekata sufijske mistine
ljubavne poezije. Termin ahid, svjedok oznaava prelijepo voljeno bie, jer ono je pravi
svjedok boanske ljepote. Promatrati ga, oboavati ga iz daljine, sufiju moe dovesti do prave
religiozne ekstaze, a promatrati mu lice, in je bogotovanja. Ondje gdje se ljepota otkrije,
ljubav se mora razviti iz same nunosti, jer su ljepota i ljubav uzajamno zavisne. [...] Ljepota
bi bila besmislena kad ne bi postojala ljubav da je promatra.65 Objekt mistine ljubavi tako
postaje ljudsko bie kroz koje se odraava savrenstvo boanske ljepote. Kod zaljubljenoga,
objekt ljubavi zauzima najvie mjesto u srcu i umu. Dua ispunjena istinskom ljubavlju isti
srce i tijelo od ovozemaljskog svijeta, padaju velovi i mistik spoznaje njezinu najdublju tajnu.
Ova tematika mistine ljubavi sadrana je u nekim od najljepih djela mistine knjievnosti:
Lejla i Mednun, Jusuf i Zulejha, Salaman i Absal.
4.2.3. Predislamski simboli

Simboli koji datiraju iz predislamskog razdoblja i kose se s islamskom tradicijom su:
simbol vina, peharnika, taverne, vinara i opijenoga. Tim se motivima koristio Byazd
Bism.
Bog je peharnik i vino :
On zna kakva je moja ljubav66
Vino je simbol ushienosti koja uzrokuje da je sufija izvan sebe kada je u prisutnosti vizije
ili emanacije Voljenoga. To je simbol Apsolutnog, oevidnog i prisutnog. Vino je katalizator
koji uzrokuje pokret izmeu mistikove due i duhovne vizije; a to je za mistika ljubav, koja je
sama po sebi cilj potrage, a ipak paradoksalno ini najveu prepreku traitelju.
Peharnik, sq, uzrokuje da se pije; upravo je panja peharnika ta koja se trai; peharnik
donosi vino ljubavi i naklonost i simbolizira ejha koji vodi izabranog da kroz ljubav pije
Boansko Znanje. Taverna, may khneh, simbolizira srce mistika, prebivalite ljubavi, ljubavi
koja proiruje putniku srce. Vinar, khammar, je savreni uenik koji poznaje odlike Boga i bit
Muhammeda. Biti redovan gost taverne znai osloboditi se sebe: jer taverna je u svijetu koji
nema slinosti. Taverna je svetite koje nema mjesto; to je gnijezdo ptice due. Opijeni,
mastn, su zaljubljenici u Boga, sufije koji su se utopili u moru Jedinstva, upoznati s tajnama,
65
knj. 53) - poglavlje u knjizi imel, A.: Rua i slavuj: Perzijska i turska mistika poezija, str. 157.
66
37
ali nesvjesni nestalnosti ovoga svijeta. Oni su ti koji imaju viziju Voljenoga koji nema
slinosti s osjetilnim svijetom postojanja.67
4.2.4. Simbolizam inicijacije

4.2.4.1. Simbolizam imena sufi
Slinost izmeu rijei f i fi (ist), iako moda nije gramatiki utemeljena, ukazuje
na jedno od najbitnijih svojstava misticizma. Sufijsku istou karakterizira povezanost za
lanac prauzora (silsilah) koji vodi unatrag sve do Boga. Voda kao simbol istoe dotjee iz
jednog izvora rajskih vrtova u druge donosei pritom znanje. Samo jedna njezina kap, ba
poput cijelog izvora simbolizira beskonanu boansku milost, ljubav i istinu. Voda koja se
koristi u abdestu, simbolizira osloboenje tijela od ovosvjetovnih nesavrenosti.
4.2.4.2. Simbolizam vode (mora)

Bog mi je rekao da pogledam more i ja sam ugledao brodove kako tonu i daske kako
plutaju. Potom su i daske potonule.68 More je simbol postaja duhovnog puta kojima mistik
prolazi na svom putu do Uzvienog. Ono je duhovno iskustvo kojim putnik slijedi staze do
Boga. Ako eli dosei Boga, mora se pouzdati samo u Njega. Iako je vjera duhovnog putnika
u Boga jaa nego prije, to jo uvijek ne znai da e biti spaen. Putnik koristi brod kao
sredstvo prelaska mora. Time se pouzdaje ne samo u Boga, ve i u sve to ini na duhovnom
putu do Boga. Ustuknuti pred izazovima putovanja, istovjetno je skoku u more. Potpuno
spasenje postie odabirom Boga kao jedinog objekta svog cilja i brisanjem svega ostalog
ispred sebe. Val zapljuskuje one koji su nedosljedni, nespremni ili doputaju da im neto
odvue panju. Takvi doivljavaju brodolome, valovi ih bacaju na obalu u osjetilni svijet,
gdje ostaju prekriveni velom. Povrina mora je odbljesak koji se ne moe dosei, a dno je
nepropusna tama. Izmeu povrine i dna nalaze se ribe kojih se treba bojati. One predstavljaju
opasnosti i zapreke. Razliite dubine mora predstavljaju razliite stupnjeve duhovnog
iskustva. Ako putnik sam upravlja brodom, time se udaljava od Boga. Ako se baci u more i
potone, postat e plijen morskim grabeljivcima. Ako se osloni samo na dijelove puta ili ih
zanemari svojom voljom, poi e pogrenim. Ako mu unutarnji glas govori da se okrene
svemu osim Bogu, zavarava ga. Ako ustukne na putu zbog nekog drugog, onda njemu i
67
68
38
pripada. Golema duhovna radost na kraju putovanja dar je onima koji su oistili srca od
ovozemaljskoga svijeta i ne posjeduju nita. Oni uistinu uivaju u ovom svijetu, jer ih nita ne
moe odvojiti od Boga.69
4.2.4.3. Simbolizam ogrtaa

Sufizam je, kako su to iskazali mnogi sufije, oblaenje Boanskih Svojstava, kojem
prethodi odbacivanje ljudskih manjkavosti i zaodijevanje obiljejima ovjekove prvobitne
prirode, stvorene prema slici i prilici Boga. Shodno tome, obred uvoenja u neke sufijske
redove u stvarnosti poprima oblik zaodijevanja: ejh zaogre ogrta (khirqa) preko ramena
uvoenika. Ovaj se u potpunosti mora predati predati sufijskim metodama, islamskim
doktrinama i iskusnom vodstvu ejha. No, moe se zaogrnuti sufijskom umjetnou,
metafizikom, psihologijom koje e mu posluiti kao produljena ruka sufizma na duhovnom
putu.
Slika 7 Sufija
69
Prema podacima iz knjige The Mystics of Islam, str. 74-77.
39
4.2.5. Simbolizam ivotinja u knjievnosti

4.2.5.1. Simbol lava
Lav u sufizmu simbolizira zlato i sunce, aktivni, direktni i kreativni princip sadran u
svemu. Neki sufije smatraju lava simbolom ejha kojemu uenik duguje zasluge i zahvalnost
za duhovno vodstvo.70
4.2.5.2. Simbol pauna

U Islamu je paun kozmoloki simbol. Paunovo irenje repa predstavlja svemir, pun
mjesec ili sunce u zenitu. Jedna sufijska legenda, vjerojatno perzijskoga porijekla, kae da je
Bog stvorio Duh u obliku pauna i pokazao mu vlastitu sliku u ogledalu boanske Biti. Pauna
je obuzelo strahopotovanje pa je ispustio kapi znoja od kojih su stvorena sva ostala bia.
irenje paunova repa simbolizira kozmiko irenje Duha.71
4.2.5.3. Simbolizam ptice Smorgh

Motivu ptice razliito se pristupalo kroz sufijsku knjievnost. Taj motiv nalazi se u
mnogim djelima perzijskih mistinih pjesnika. Smorgh je ime tajanstvene ptice koja se
pojavljuje jo u Avesti pod imenom Sana meregha. U igri rijei to je omoguuje ime
smorgh, ono se moe rastaviti na si-morgh, to znai trideset ptica. U Arovom velikom
mistikom spjevu Jezik ptica (Maniq al-ayr) ptice su krenule u tisuama. Putovale su
godinama, no malo njih je preivjelo. Od tisuu na poetku, ostalo je tek trideset (perz. s).
Kada su se pogledale u ogledalo, trideset ptica vidjelo je lice jedne Smorgh. Smorgh je u
potpunosti bila s-morgh, kao to su s-morgh bile jedna Smorgh. Ptice su zapravo pronale
tajnu svog vlastitog ja. Smorgh je ona koja kontemplira samu sebe kad s-morgh kontemplira
nju.72 Ba kao to su ptice s-morgh postale Smorgh, tako i salik postaje arif. To je, naime,
njegov odraz u ogledalu. Dolaskom na cilj duhovnog puta, ogledalo objavljuje da boansko
Bie nikad nije objekt, ve subjekt spoznaje sebe i svog iskustva. Ogledalo treba biti
otkriveno i sjajno da bi uenje postalo doivljajem due, a to je upravo duhovno putovanje.
70
71
486.
72
Corbin, Henry: Grimizni aneo, Modo, Zagreb, 2007. (Biblioteka Alamut), str. 160-161.
40
Biti proet svjetlou prisustva Smurgha

jest shvatiti da,
ne znam da li sam ja Ti ili Ti ja;
Ieznuo sam u Tebi i dvojnosti je nestalo.73
Slika 8 Detalj iz spjeva Maniq al-ayr, Fard ud-Dn Ar, autor minijatura abb Allh, Iran, 17. st.
73
Nasr, Seyyed Hossein: ivi sufizam: Ogledi o sufizmu, Ibn Sina, Sarajevo, 2004., str. 270.
41
4.2.6. Kozmoloki simboli u knjievnosti

4.2.6.1. Simbolizam vela 74
Sedamdeset tisua velova odvajaju Allaha, Jedinu Stvarnost, od materijalnog i
osjetilnog svijeta. A svaka dua prije svog roenja prolazi kroz tih sedamdeset velova.
Unutranja polovina su velovi svjetla; vanjska polovina velovi tame. Za svaki veo svjetla kroz
koji proe na svom putu prema roenju, dua svlai boansku kvalitetu; a za svaki veo tame,
oblai zemaljsku kvalitetu. Tako se dijete raa plaui, jer je dua svjesna svoje odvojenosti
od Allaha, Jedine Stvarnosti. A kad dijete plae u snu, to je zato to se dua sjea neega to
je izgubila. Prolaz kroz velove donio je sa sobom zaboravnost (nisyn); i iz tog se razloga
ovjek zove insn. Sad je, takorei, u zatvoru svoga tijela, odvojen od Allaha debelim
zavjesama.75 Veo simbolizira krivnju, grijeh i sram. Biti zaklonjen velom simbolino znai
biti posramljen zbog grijeha. ejh e mu pruiti izlaz iz njegovog tjelesnog zatvora i otvoriti
put njegovoj dui. Kada se salik duhovno poniti ovozemaljskom i onozemaljskim uiteljima,
odbacuje svoj veo, pribliava se Bogu i postie jedinstvo.
4.2.6.2. Simbolizam planine Qf

Ono to razdvaja ovjeka od Boga je najtanja granica. Bog je beskrajno blizu
ovjeku, ali je ovjek beskrajno daleko od Boga. Ova prepreka za ovjeka je planina, koju
mora ukloniti vlastitim rukama. On iskopava zemlju, ali uzalud, planina ostaje. Meutim, ako
ovjek nastavi kopati u ime Boga, planina nestaje. Nikada je nije ni bilo76
4.2.6.3. Simbolizam kozmikog stabla Tube

Kozmiko stablo raste u svom makrokozmikom obliku na krajnjoj granici svemira.
Njegov uzgoj u mikrokozmikom obliku ovisi o sufiji. U predanjima poslanika Muhammeda
spominje se da je Tuba rajsko stablo i da ga je Bog posadio svojim rukama te udahnuo u njega
boanski duh. Ibn Arab opisuje Tubu kroz oba gledita. S makrokozmikog stajalita,
povezana je s kozmikom planinom Qf na vrhu koje Tuba raste. Cijeli je svemir kao stablo,
stablo znanja, koje je izraslo iz sjemena boanske naredbe Budi!. Stablo je pustilo
korijenje, izraslo u visinu i rairilo svoje kronje tako da su ovaj svijet simbola i onaj svijet
74
U literaturi se nalaze prijevodi veo, koprena, hidab, zavjesa i zastor.

76
75
42
prauzora sadrani u ovome stablu. Budui da je prikazano u makrokozmikom obliku, simbol

je mudrosti koja kroz korijenje tijekom meditacije raa plodove Duha.77
Slika 9 Kozmika planina Qf, detalj iz Antologije perzijskog pjesnitva, Behbahan, Fars, Iran, 14. st.
77
Ibid., str. 57.
43
4.2.6.4. Simbolizam vrtova raja

Vrt je jedan od najljepih, ako ne i najee koritenih simbola u sufizmu. U Islamu,
osim kozmolokog, ima i metafiziko i mistiko znaenje. Simbolizam vrtova raja ne
nalazimo samo u sufijskoj poeziji, nego i u arhitekturi, kaligrafiji te kao est motiv na
orijentalnim sagovima. U Kuranu stoji: A za onog koji se je stajanja pred Gospodarom
svojim bojao bit e dva perivoja [...] puna stabala granatih, [...] u kojima e biti dva izvora
koja e tei, [...] u njima e od svakog voa po dvije vrste biti [...]. Naslonjeni na posteljama
ije e postave od kadife biti, a plodovi u oba perivoja nadohvat ruke e stajati, [...] u njima e
biti one koje preda se gledaju, one koje, prije njih, ni ovjek, ni din nije dodirnuo, [...] bit e
kao rubin i biser, [...] zar nagrada za dobro uinjeno djelo moe biti neto drugo do dobro?!
[...] Osim ta dva, bit e jo dva neznatnija perivoja, [...] modrozelena, [...] sa izvorima koji
prskaju, u svakom, [...] u njima e biti voa i palmi i ipaka, [...] u njima e biti ljepotica
naravi divnih, [...] hurija u atorima skrivenih, [...] koje prije njih ni ovjek, ni din nije
dodirnuo, [...] Oni e biti naslonjeni na uzglavlja zelena, prekrivena ilimima arobnim i
prekrasnim, [...] Neka je uzvieno ime Gospodara tvoga, Velianstvenog i Plemenitog!78
etiri spomenuta vrta (perivoja) raja u sufizam poznaje kao vrtove due, srca, duha i
esencije. Mistikov duhovni put vrtovima raja, put je vrtovima njegove vlastite due. Svaki od
etiri spomenuta vrta sastoji se od mukog ili enskog elementa. U svakom od njih nalazi se
izvor, voda koja tee, stabla i njihovi plodovi. Izvor simbolizira percepciju pojedinanih i
univerzalnih oblika i ideja, voda koju mistik nalazi simbolizira svjetlo koje predstavlja znanje,
a plodovi stabala meditaciju o boanskom svjetlu i pojavi boanskog velianstva i ljepote.
Prilikom ulaska u svaki vrt, mistik biva izloen mnogim opasnostima. Sve dok ne dosegne
izvor svakog vrta i ne pojede plod s njegova stabla, postoji opasnost od posrnua, jer je
njegova dua jo uvijek rob njegova tijela i samim time dovoljno slaba da lako moe skrenuti
s puta. Ukoliko se tijelo pokae jaim, mistik biva izgnan iz rajskog vrta poput Adama.
Prva postaja na mistikovom putu je vrt due. Ovaj vrt u sebi sadri enski element u
obliku vrata ula. Kako bi uao, mistik mora okupiti sva unutarnja osjetila ili mo intuicije.
Objekt kojeg trai ovim sposobnostima je duhovno srce koje je dom intuiciji. Nakon to je
dosegnuo izvor, mistik spoznaje znanost sigurnosti (ilm al-yaqn). Voda koju nalazi
simbolizira svjetlo. Svjetlo je znanje koje se izlijeva iz izvora duha, tee do vrta srca i od
78
i Hercegovine, Zagreb, 1993., str. 532-533., (55:46-78)
44
tamo hrani mo intuicije koja je u vrtu due, oslabljena pred snagom fizikog tijela. Voda u
vrtu due daje pun okus plodovima koji rastu na stablima. Hranei se plodovima meditacije,
mistik vie nije okrenut k vanjskom svijetu, zatvara njegova vrata i onda u vrtu due, putem
meditacije, pojedinane objekte vidi u posve novom svjetlu, iznad njihovih pojedinanih
znaenja, sve do njihovih arhetipova u vrtu srca. On zna da su arhetipovi nita drugo do sjene
viih stvarnosti. Arhetipovi, kao univerzalni oblici, teku do vrta due i njezinog izvora koji
tada hrani plodove stabala koji pak hrane mistika.
Mistik potom kree prema vrtu srca. Vrt due i srca zajedno simboliziraju
cjelokupnost savrenstva ljudske prirode. Vrt srca sastoji se od enskog elementa. To je dom
intuiciji kojom vlada duhovno srce ili aktivni intelekt poznat kao iluminativno znanje. Kako
bi uao, mistik mora ostaviti razum za sobom. Mistik ulazi u vrt srca i nalazi izvor ivota ili
besmrtnosti. Pijui iz ovog izvora, mistik spoznaje oko sigurnosti (ayn al-yaqn), odnosno,
uspostavlja direktni kontakt s duhom, jer voda iz ovog izvora potjee iz vrta duha. Voda koja
tee ovim vrtom je intelekt, znanje osvjetljeno Objavom. Ostavivi razum koji se odnosi na
osjetilni svijet za sobom, duu mistika hrani intelekt koji upravlja duhovnim svijetom. Stablo
u vrtu srca je stablo besmrtnosti. Njegovi su plodovi univerzalna znaenja koja povezuju sve
oblike i slike unutarnjom istovjetnou koja postoji unutar svih stvari.
Prikupivi pojedinana i univerzalna znaenja prva dva vrta, mistik se primie vrtu
duha. Ovaj vrt ine vii i nii dio. Nii dio sadri sedam proroka neijeg bia, sedam suptilnih
oblika koji u makrokozmosu predstavljaju sedam vidljivih planeta. Na mjestu podjele izmeu
vieg i nieg dijela vrta nalazi se stablo znanja u cvatu. Njegovo korijenje je u niem dijelu,
ali njegovi plodovi rastu u viim predjelima. Vii dio ovog vrta poznat je kao mjesto utoita.
Ovdje, enski element dosee potpunost u mukom elementu. Mistik je nadomak jedinstva s
duhovnim sreditem ili tajnom u njemu. Mistik ulazi u Muhammedovo svjetlo, u duh koji
postoji od trenutka kad je Adam bio izmeu vode i ilovae. U tom trenu, mistik gleda okom
ove svjetlosti i vidi svu svjetlost otkrivenu. Ako nije u potpunosti spreman, njegov pogled
klizne natrag u obino vienje stvari i gubi direktan kontakt s duhom. Mistik ulazi u vrt duha i
nalazi izvor, vodu koja izbija naprijed, stablo i njegove plodove. Izvor ovog vrta je izvor
znanja koji je osvijetljen duhom. To je misaona istina sigurnosti, znanje o iluminaciji, znanje
o Jednom i o svim boanskim kvalitetama. Izvor znanja izgleda poput velova svjetla, iza kojih
svijetli svjetlo same esencije. Voda se u ovom vrtu izlijeva naprijed, poput ulja u ajetu o
45
svjetlosti koje sija kad ga vatra ne dotakne.79 Stablo znanja raste kraj izvora. Protee se do
najviih granica duha. Plodovi ovog vrta su vrijeme od kada se djevica Marija hranila nakon
to je rodila duh. Oni simboliziraju meditaciju o boanskom svjetlu i pojavi boanskog
velianstva i ljepote. To su plodovi postaje duha, na kojoj ostaje samo zrno individualnosti
mistika. U ovome vrtu zrno prima hranu i radost od plodova meditacije.
Na kraju, mistik ulazi u vrt esencije koji se sastoji od mukog i enskog elementa
ujedinjenih u stupnju ponitenja te potom ponovno roenih u iluminativnom znanju jedinstva
bia. Kako bi uao, mistik mora izgubiti sve tragove individualnosti. Boansko ja sada moe
vidjeti sebe u ogledalu sufije koje je prazno ljudskog jastva. Jedinu opasnost u ovom vrtu
predstavlja mistikova individulanost, koja na kraju umire duhovnom smru. Prilikom ulaska u
vrt esencije, mistik nalazi izvor znanja jedinstva bia. Voda koja se izlijeva isto je svjetlo.
Plod ovog vrta je nar, simbol spajanja mnotva u jedinstvo na mjestu ujedinjenja sa
svjesnou o esenciji. Proet svjetlou, mistik gubi svaki trag individulanosti. Doao je do
kraja potrage i spoznao istinu sigurnosti (aqq al-yaqn).80
4.2.6.5. Simbolizam srca

Pojam Srce u sufizmu [...] oznaava samo sredite due. U makrokozmosu, Vrt
Edenski je i sredite i vrhunac zemaljskog poloaja. Slino, Srce koje u mikrokozmosu
odgovara Vrtu je i sredite i vrhunac ljudske zasebnosti. Tonije, Srce odgovara sreditu Vrta,
mjestu gdje raste Drvo ivota i tee Izvor ivota. Srce zapravo nije nita drugo nego taj Izvor,
a njihova istovjetnost je unutarnje znaenje u arapskoj rijei ayn, koja znai oko i izvor.
Srce takoer oznaava prag Onostranosti, toku na kojoj prirodno zavrava, a natprirodno ili
transcendentno zapoinje.81 Sufizam nas ui da zavirimo u svoje srce, jer emo tamo nai
Boji hram. Mistik koji dobro poznaje sebe, prethodno je upoznao Boga. Srce je ogledalo u
kojem se odraavaju sve boanske kvalitete. No, ba kao to ogledalo od elika prekriveno
hrom gubi mo odraza, tako unutarnja duhovnost koju sufije zovu okom srca, ne moe
primiti boansku milost sve dok se nalazi u tami ropstva vlastitog tijela. Izlaz iz tame i
ropstva Boje je djelo koje zahtijeva odreenu unutarnju suradnju ovjeka82
79
i Hercegovine, Zagreb, 1993., str. 353., (24:35).
80
Prema podacima iz knjige Sufi Expressions of the Mystic Quest, str. 28-30.
81
82
46
4.2.6.6. Simbolizam due

Postoje tri vrste due: prizemna dua (nafs ammra), kritina dua (nafs lawwma) i
smirena dua (nafs motmayanna). Prizemna dua predstavlja nagonski i osjetilni ego
iniciranoga koji se tek otisnuo duhovnim putem. Uinkom meditacije i invokacije, u dui se
pali svjetiljka. Kritina dua postaje svjesna svojih nesavrenosti i spremno se nosi s
preprekama koje duhovni put donosi. Ona je slina umu, odnosno intelektu i spremna je
primiti najuzvienije svjetlo dhikra. Po primitku svjetla, razvija se u smirenu duu koja je,
zapravo, srce.
4.2.6.7. Simbolizam Duha

Najljepa slika Duha na zemlji je ovjek. No, Duh se otkriva i u drugim zemaljskim
oblicima. Na primjer u obliku stabla koje simbolizira vertikalnu os Duha, dok njegove grane i
listovi simboliziraju irenje duha u horizontalnom smjeru. Sufijsko predanje perzijskog
porijekla govori da je Bog stvorio Duh u obliku pauna. Drugi simbol Duha moe biti vien u
orlu koji jedri iznad stvorova svijeta, promatra ih s visine i pada okomito na svoj plijen poput
bljeska munje, jer tako intelektualna intuicija hvata svoje objekte. Bijeli golub je takoer slika
Duha s obzirom na njegovu boju, njegovu nevinost i mekou njegova leta.83
4.2.6.8. Simbolizam dinna

Sve prepreke i opasnosti s kojima je mistik suoen na stazama duhovnog puta djelo su
dinna, odnosno zlih duhova. Adam je stvoren od ilovae, aneli od svjetlosti, a dinni od
bezdimne pare. Dinni su osjetilne i razumske pojave, djeluju nou kada pokuavaju mistika
skrenuti s puta ili mu ga oteati nanoenjem fizike i psihike boli. Iako je njihova uloga
negativna, sastavni su dio svakog duhovnog puta i jedna od prepreka koju mistik mora
savladati kako bi doao do njegova cilja. Dinni na minijaturama poprimaju fiziki oblik
zmaja. U astronomiji, zmaj se vee za vorite, dvije dijametralno suprotne toke raskrija
izmeu putanja Sunca i Mjeseca. Njegova je glava je uzlazni vor, njegov rep silazi vor.
Pomrina se moe dogoditi samo ako i Sunce i Mjesec stoje na vorovima. Za mistika, zmaj
simbolizira mjesto susreta izmeu Mjeseca i Sunca. Zmaj ili moe prodrijeti Mjesec koji
simbolino predstavlja duhovno Srce mistika ili Mjesec moe posluiti kao mjesto ili
spremnik zaea. Ulaskom zmaja kada je sunce u vorovima, Mjesec ili Srce zame. Dakle, s
83
Mahmutehaji, Sebil d.o.o., Zagreb, 1994., (Analecta islamica; knj. 3), str. 77-78.
47
punom svijeu o opasnostima, mistik mora ui u zmaja kako bi doekao pomrinu u

njegovoj kozmikoj maternici.84
Slika 10 Pobjeda Tahmurasa nad dinnima, detalj iz Shah Nameh, Firdaws, Iran, 17. st.
4.2.6.9. Simbolizam anela (meleka)

Aneli su poveznica ovjeka s Bogom. Prema Shah Nimatullh Waliju 4 anela
Gabrijel, Mihael, Serafiel i Azriel predstavljaju etiri aspekta imena Allh, dok etiri slova
ALLH odgovaraju srcu, umu, duhu i dui mistika.85
4.2.6.10. Simbolizam ogledala

ovjek, koji je mikrokozmos, i univerzum, koji je makrokozmos, su poput dva
ogledala koja se meusobno ogledaju. Na jednoj strani ovjek jedino egzistira u odnosu na
makrokozmos koji ga odreuje, a na drugoj strani ovjek zna makrokozmos, a to znai da su
sve mogunosti koje su razotkrivene u svijetu naelno sadrane u ovjekovoj intelektualnoj
biti.86 ovjek kao misaono bie posjeduje mo opaanja tjelesnog svijeta. Mistini ovjek
kao duhovno bie posjeduje dar spoznaje duhovnog svijeta. Ostvarivanjem cilja duhovnog
84
Ibid., str. 89.
86
85
48
puta on postaje simboliko bie koje razumije znaenje simbola, stvara ih i koristi se njima.
On spoznaje Vrhovnu Istinu, profinjene oblike i duhovne biti.
4.2.6.11. Simbolizam ovozemaljskog i onozemaljskog svijeta

Ovaj svijet i onaj svijet su jaje, a ptica u njemu je u tami i slomljenih krila, ismijana i
prezrena. Gledaj nevjerovanje i vjeru kao bjelanjak i umanjak u ovom jajetu, izmeu njih,
spajanje i razdvajanje, prepreka koju ne smiju prijei. Kad On milostivo uzme jaje pod svoje
okrilje, nevjernost i religija nestaju. Ptica jedinstva iri svoja krila.87
4.2.6.12. Simbolizam hrama

Put iz mraka u svjetlo kroz vremenske i kozmike postaje ovoga i onoga svijeta putem
strogih pravila puta i podrku onih koji su ve spoznali najuzvienije sredite sebe samih i ija
je uloga usmjeriti salika na pravi put kazivanjem onoga u to vjeruju i to su doivjeli, ima za
cilj odbacivanje tjelesnog hrama i izgradnju Bojeg hrama u ovjeku. Mjesto izgradnje hrama,
a time i grada Bojega u ovjeku, prostor je duhovnog srca. Poetak gradnje hrama rezultat je
uspostave duhovne ravnotee. Proces zidanja hrama znak je duhovnog rasta salika, a cilj
izgradnje je ostvarenje duhovne punine i spoznaja da njegovo srce nije mjesto hrama, ve ono
postaje sm hram, a salik postaje arif. Duhovni prostor srcolikog arifova hrama dijele etiri
zastora ili koprene poredane jedna iza druge u pravilnim razmacima. Prvi zastor su prsa,
mjesto podlonikog saveznitva (islam), mjesto u kome se nasluuju prvi tragovi svjetla koje
vodi Gospodaru svjetova, Zbilji nad zbiljama svim [39:22]. Drugi zastor je srce (qalb),
duhovni teatar u kojemu svijetli svjetlost vjere, jer je upravo to onaj dio sranog hrama u koji
je Bog izravno upisao vjerujuem svjetlost vjere [58:21]. Trei zastor predstavlja duhovno,
unutarnje srce (fuad), prostrani ator sastanka, mjesto posvjedoenja Zbilje (al-haqiqa),
prostor u kome srce ne porie nita od onog to bjelodano vidi [53:11]. etvrti zastor,
napokon, predstavlja krajnje iznutarnje srce, najdublji prostor unutar sranog hrama, svetinja
nad svetinjama, sami mihrab hijerognoze (shaghaaf), mjesto gdje se hijerognoza pretae u
bezrezervnu, raspomamljenu ljubav [...]. U prostoru krajnje iznutarnjeg srca, [...] spadaju svi
zastori s Lica Ljubljenoga, [...] i bezlino i bezoblino lice Voljenoga pokazuje se
najljepom prilikom u svjetlu samih znaenja Imena Bojeg velianstva [...].88
87
88
Hafizovi, Reid: Ljudsko lice u ogledalu sufijske literature, Ibn Sina, Sarajevo, 2005., str. 31.
49
4.2.6.13. Simbolizam Orijenta

Orijent u sufizmu nije dio nama poznatog svijeta i ne moe se nai na zemljopisnim
kartama. To je mistino mjesto koje se nalazi na nebeskom polu smjetenim onkraj sjevera.
Na prostoru tog kozmikog sjevera nalazi se Svjetlosna zemlja. U njoj se nalaze sve ljepote
zemaljskog svijeta u stanju iste svjetlosti. Ona je dom anelima i drugim svjetlosnim biima
nevidljivih tijela i ima svog duha uvara. Orijent kao izvor iste svjetlosti i dom duhovnih
bia stoji u suprotnosti s Okcidentom, svijetom osjetilne materije. Na granici dvaju svjetova
nalazi se kozmika planina Qf koja skriva smaragdne gradove. Neusmjerenost prema
kozmikome sjeveru istovjetno je gubljenju vlastite duhovnosti, razlike izmeu zbilje i
obmane, svjetla i tmine, anela i dinna, nesvjesnosti i nadsvjesnosti pa je pravi put potrebno
ponovno pronai. On je vertikalni, uspinjanje je to prema vrhu, ba poput Poslanikova
mirada. Orijent tako postaje mjesto salikove stalne potrage. Jednom kad spozna Orijent,
spoznaje svoj nebeski pol i svoje vlastito svjetlo. Proavi unutarnju inicijaciju, povratkom u
materijalni svijet inicira svog uenika znanjem svjetla.
4.2.6.14. Simbolizam psihokozmikih gradova i mjesta

Mekka, Medina i Quds tri su vana grada islamskog vjerskog ivota. Basra, Bagdad i
Horasan tri su znaajna mjesta u sufijskoj povijesti i literaturi i mjesta osnutka prvih kola
sufizma, kao i prvih hanikaha, ribata, zavija i tekija. Hurqalya, Jabalqa i Jabarsa tri su pak
znaajna duhovna grada o kojima pie veliki iranski teolog Suhraward. Svaka ezoterijska
tradicija granice svoga kraljevstva povlai izvan domaaja kozmikog vremena (zaman
kathif) i kozmikog prostora, i svoje kraljevstvo podie i gradi u nepreglednim prostranstvima
teokozmosa (hahut), metakozmosa (lahut), gornjeg hijerokozmosa (jabarut) i donjeg
hijerokozmosa (malakut), uatorujui tragove ive hijerognoze u metageografskim toposima
(makan latif, makan altaf). No, najbeskrajniji i najpodatniji prostor i vrijeme, hijeropovijest i
hijerokozmos, za podizanje nedodirljivog kraljevstva vjene hijerognoze jesu oni koji se
razlijevaju unutar boanskog mikrokozmosa ili unutar svijeta mikrokozmikog kao takvog.89
Jabarsa se tako nalazi na zapadu mikrokozmikog hijerokozmosa i predstavlja granicu na
kojoj se salik nalazi nakon to je odbacio svoj tjelesni hram, ali jo uvijek nije dovoljno
osvijetljen. Jabalqa koja se nalazi na Orijentu svijet je arhetipova, a dolaskom u taj grad, salik
se zaodijeva svjetlou poput njezinih stanovnika koji su iste svjetlosne forme. Na krajnjem
sjeveru arifova mikrokozmikog hijerokozmosa nalazi se grad Hurqalya s hramom Bojim i
89
Ibid., 26.
50
Izvorom ivota. Arif ovdje postaje dio lanca predaje (silsilah) koji see sve do Muhammeda.
U trima mistinim gradovima sadrana je simbolika arifove unutarnje osobnosti i duhovne
fizionomije: [...] u gradu Jabarsi prepoznajemo lice arifove due, [...] u gradu Jabalqi lice
arifova uma/duha [...], a u gradu Hurqalyi lice arifova sasvim uglananog srca [...]. Ako je
Jabarsa-dua arifov osobni duhovni grad, Jabalqa-duh njegov osobni, iznutarnji hram, tada je
Hurqalya-srce njegov praroditeljski dom, [...] domovina njegova duhovnog dvojnika, [...]
njegova gospodara koji bdije nad njegovim osobnim hramom, njegovim osobnim gradom i
njegovom osobnom iznutarnjom zemljom, zemljom iste svjetlosti.90
4.2.6.15. Simbolizam svjetlosnog ovjeka

Salik, duhovni putnik iji je objekt potrage Bog, sastavni je dio traenog boanskog
svjetla. On je svjetlo koje dolazi od Boga i koje mu se vraa. Na putu kroz kozmopovijest
svijeta postaje dijelom Boje rijei, Boje predaje i dio lanca silsilah. Na putu kroz
mikrokozmike topose svoga srca, razvija se iz djelominog ovjeka (insn juzi),
primordijalnog ovjeka (insn awwal), duhovnog ovjeka (insn ri), sve do svjetlosnog
ovjeka (insn nrani) koji je izgradio svoj boanski hram.91
90
91
Ibid., 34.
Vidi citat 28
51
5. Simbolizam boja
Osnovna karakteristika simbolizma boja je njegova univerzalnost na svim razinama
bia i spoznaje: mistikoj, kozmolokoj, psiholokoj i alkemijskoj. Simbolizam boja duboko
je ukorijenjen u sufijsku filozofsku misao i uspostavlja poveznicu izmeu egzoterijskog i
ezoterijskog. U sustavu etiri boje, crvena simbolizira element vatre, uta zrak, plava zemlju,
a zelena element vode. Fizika stanja vrue, hladno, mokro i suho povezana su s etiri
osnovne boje: vatra je crvena, vrua i suha; zrak je ut, vru i mokar; zemlja je plava, hladna i
suha; voda je zelena, hladna i mokra.
Slika 11 Dijagram iz The Sense of Unity, Nader Ardalan i Laleh Bakhtiar
5.1. Simbolizam boja u mikrokozmosu i makrokozmosu

U sustavu sedam boja, crna, bijela i boja sandalovine ine grupu od tri, a crvena,
uta, zelena i plava grupu od etiri boje. Grupa od tri boje odnosi se na osobine prirode, a od
etiri na kvalitete duha kako se sputa kroz svjetlo, horizontalno iri iznad zemlje i uzdie
kroz tminu. U prikazu boja vidljiv je spoj prirode i duha. Prikaz se odnosi na makrokozmos, a
svaka boja simbolizira planet i dan u tjednu. Takoer je povezan s mikrokozmosom kroz
kvalitete prirode i toplo, hladno, mokro i suho stanje i njihovu preobrazbu u duh.92
92
Prema podacima iz knjige Sufi: Expressions of the Mystic Quest, str. 65.
52
Slika 12 Dijagram iz The Sense of Unity, Nader Ardalan i Laleh Bakhtiar
Abd al-Karm al-Jl u svojoj raspravi Al-Insn al-Kmil (Savren ovjek93) spominje
sedam nebesa koja se uzdiu iznad zemlje, vode, zraka i vatre. Sufije su svako opisali i
svakome pridodavali odreenu boju: Mjeseevo nebo, nevidljivo zbog suptilnosti, stvoreno
je od duha i Adamovo je boravite, a boja mu je bjelja od srebra; Merkurovo nebo boravite je
nekih anela i stvoreno od misli, a boja mu je siva; Venerino nebo stvoreno je od uobrazilje i
boravite je svijeta slinosti, a boja mu je uta; Sunevo nebo stvoreno je od svjetlosti srca;
Marsovo nebo, kojim vlada Azriel, aneo smrti, stvoreno je od svjetlosti razuma i
krvavocrvene je boje; Jupiterovo nebo stvoreno je od svjetlosti meditacije i nastanjeno
anelima koje predvodi Mihael i plave je boje; Saturnovo nebo stvoreno je od svjetlosti
prvobitne inteligencije, a njegova je boja crna.94 Al-Jl takoer opisuje sedam limbova
zemlje kojima odgovaraju ove boje: Zemlja Dua stvorena je bjelja od mlijeka, ali je postala
boje praine nakon to je njome nakon pada koraao Adam, osim jednog predijela na sjeveru
gdje ive ljudi Nevidljivog svijeta; Zemlja pobonosti naseljena je dinnima koji vjeruju u
Boga. Njezina je boja smaragdna; Zemlja Prirode, srca ute boje poput afrana, naseljena je
93
94
Gdjegdje se nalazi i prijevod Potpuni ovjek

57.
53
dinnima bezvjercima; Zemlja Poude, koju naseljavaju demoni, krvavocrvene je boje;

Zemlja Pretjeranosti (arzul-tughyn), u kojoj stanuju demoni, indigo plave je boje; Zemlja
Bezbonosti (arzul-ilhd) crne je boje poput noi; zemlja Bijede (arzul-shaqaw) tlo je
pakla.95
5.2.
Simbolizam boja u sufijskim redovima
5.2.1. Kubravijski red

Sheme boja koriste se u duhovnim metodama mnogih sufijskih redova. Utemeljitelj
kubravijskog reda Ab al-Jannb Amad ibn Najm al-Dn poznat kao Najmuddn Kubr
posvetio se simbolizmu boja prouavanjem percepcije boja i opisa njihovih svjetlosti koje
mistik moe opaziti tijekom promjene duhovnih stanja. Toke, mrlje, krugovi svjetla razliitih
boja, ali i tmine izmjenjuju se kako mistik napreduje na duhovnom putu. Opaanje boja i
oblika odvija se na tjelesnoj i duhovnoj razini pa je njihovo tumaenje istovremeno stvarno i
metaforino. Na boje i oblike koje se mistiku ukazuju tijekom puta utjecaj imaju njegova
tjelesna dua i duhovno srce, meleci i dinni, ali najvie njegova osobna spremnost i struno
vodstvo ejha koji e ga poduiti skrivenom znaenju odreene boje ili oblika i tako znati
etapu uenikovog duhovnog napretka. Mistikova dua prolazi kroz razdoblja crne boje i
crnih i crvenih mrlja, do trenutka kada prisutnost zelene boje nagovjetava da je boanska
milost blizu. Zelenu se boju uvijek smatralo najuzvienijom i boanstvenom bojom.96
5.2.1.1. Simbolizam zelene boje

Tama sugerira veo koji zaklanja mistika, a svjetlo boanski hram kojem on tei. Ni
veo niti hram nisu izvan njega, ve ine sastavni dio njega samog. Mjesto boanskog hrama
upravo je terra lucida na sjeveru nebeskog pola koja skriva smaragdno zelene gradove. Mistik
je dio tog boanskog svjetla i njemu se vraa. Ukoliko mistik posrne na duhovnom putu,
ostaje vezan za tminu, za svoj tjelesni hram, za etiri elementa: vatru, vodu, zemlju i zrak.
Na svakoj duhovnoj postaji kojom mistik prolazi postoji po jedan izvor. Prvi izvor na
koji putnik nailazi svojom mu dubinom ukazuje na teinu puta. Tamno zelena boja izvora
odraz je salikove vezanosti za tjelesni svijet. Kako odmie na duhovnom putu, njihova boja
95
96
Ibid., str. 57
54
postaje svjetlija, ba kao to njegovo srce postaje ie. Na kraju puta opazit e zdenac iste
zelene boje ili svjetlosni zdenac. To je mjesto boanske svjetlosti.
5.2.1.2. Simbolizam ostalih boja kod Kubravija

Kubravije koriste i druge nizove boja. U kubravijskom dervikom redu bijela je boja
povezana s Islamom, uta s vjerom (mn), tamno plava s dobroinstvom (isn), zelena s
mirom (iminn), svijetloplava s iskrenim uvjerenjem (qn), crvena s znanjem (irfn), a
crna sa strastvenom ljubavlju i ekstatinom pomutnjom (hayamn). Crno je svjetlo esencije,
boansko jastvo kao svjetlo Objave koje se ne moe vidjeti, ali omoguuje gledanje. To je
boja neizmjerne boanske veliine (jall), dok se Njegova ljepota (jaml) otkriva u drugim
bojama. Ali izvan crnog svjetla-doivljaj koji se izjednauje s doivljajem fane-nalazi se
smaragdna planina, boja vjenoga ivota.97
Jo jedan pripadnik kubravijskog reda i Kubrin uenik Aluddaula Simnn razlikuje
sedam boja organa suptilne fiziologije. Ljudski organizam je mikrokozmiki ili svjetlosni
hram koji sadri sedam sredita ili suptilnih organa. Svaki organ ima svoju boju i predstavlja
mikrokozmiko sredite jednog od sedmorice velikih poslanika. Rast do arifa uvjetovan je
salikovim prolaskom kroz svaki ciklus njihovih poslanstava, a njegovom duhovnom uitelju
otkrivaju stupanj duhovnog rasta i postaju puta na kojoj se mistik nalazi. Svjetlost tijela
(Adam tvoga bia) sive je boje poput dima, koja prelazi u crnu. Boja vitalne due (Noa tvoga
bia) plave je boje. Boja je srca (Abraham) crvena. Boja je savjesti (Mojsije) bijela. Boja je
duha (David) uta. Boja tajne (Isus) sjajna je crna. Boja boanskog sredita (Muhammed)
blistava je zelena, jer je zelena boja prikladnija tajnosti misterija Misterij.98
Simbolizam boja prisutan je i na razini due. On se moe tumaiti ovako: Prizemna
dua predstavlja znak koji omoguuje vizionarskom opaanju da ju prepozna: to je veliki krug
koji se die pred tobom, potpuno je crn kao da je od katrana. Potom iezne. Neto kasnije
[...] ona se die pred tobom, poprimajui izgled crnog oblaka. Ali, to se vie die, to se na
njenim krajevima sve vie raskriva neto to slii rastu novoga Mjeseca, dok se jednim krajem
nazire kroz oblake. Malo pomalo, mjesec raste do punine. Kada dua postane svjesna sebe
dotle da poinje samu sebe koriti [...] ona se izdigne na rub desnog obraza poput
jarkorumenog Sunca od kojeg, ak, kao da se osjea vrelina na obrazu. Katkada se to sunce
97
98
57.
55
vizualizira pored uha, kojiput na elu, a kadto ponad glave. Ova dua koja sebe kori je
inteligencija. [...] Glede smirene due, [...] katkada se ona die pred tobom, tvorei neto
poput putanje nekog golemog izvora iz kojeg istjeu svjetlosti; kojiput je ti vizualizira u
onom nadosjetilnom koje je sukladno krugu tvoga lica, svjetlosnoj kugli, prozirnom disku,
nalik savreno ulatenom ogledalu. Deava se, naizgled, kao da se taj krug penje prema tvome
licu, i kao da ovo potonje u njemu iezava. Tvoje lice je potom i samo smirena dua99
5.2.2. Nakibendijski i mevlevijski red

U nakibendijskom tarikatu uitelji metodom dhikra uoavaju suptilna sredita
ljudskog bia koja povezuju s karakteristinim svjetlostima. Prema ovome redu, svjetlost
srca ute je boje, svjetlost duha crvene, a svjetlost suptilnog sredita, nazvanog tajnom, bijele
boje. Sredite nazvano skrivenim, crne je boje. Najskrivenije ima zelenu svjetlost.100
Najznaajniji predstavnik mevlevijskog reda Jall ad-Dn Rm koristi dvije ljestvice boja.
Prva ljestvica polazi od plave, crvene i ute boje, prelazei preko bijele, zelene i
svijetloplave, sve do bezbojne svjetlosti. Druga ljestvica polazi od bijele (boja islama), ute
(boja vjernika), tamnoplave (boje dobroinstva), zelene (boje mira), modre (boja intuitivne
sigurnosti), crvene (boja spoznaje) do crne (boja boanskog postojanja, to jest boja u pravom
smislu te rijei, u kojoj su sadrane sve boje i u kojoj se druge boje vie ne mogu razabrati).
Kod Rmja crvena i zelena boja simboliziraju boansku milost i one su dui, dok je bila u
mraku, donijele poruku nade. Crvena je boja najbolja od sviju, jer potjee od Sunca.101
5.2.3. Simbolizam svjetlosti i tame

Svjetlost i tama predstavljaju arhetipske simbole sufizma, jer su prirodni, neposredni
izrazi temeljnog doivljaja boanstva. Oni oznaavaju postaje ponitenja i opstojanja u Bogu.
Te stanice su metafizika iskustva koja se javljaju samo na transcendentalnoj razini svijesti.
Postaju fan karakterizira potpuni nedostatak svijesti o objektu ili egu. Mistik kree prema
tami. Ne postoji ni svijest o samom iskustvu. Nema slika. Na postaji baq um se budi, ali
sada su oblici i slike koje mistik vidi u pojavnom svijetu stvarni oblici u kojima se manifestira
boanska esencija. U mraku, mistik se kree prema svjetlu. Svjetlo i tama su za sufije
metaforika iskustva. Postojanje je svjetlo. Kad se Apsolutni pojavljuje u svijesti mistika, to
ini kao neokaljano jedinstvo, kao svjetlost. Sve mnotvo nestaje u tami. Tako, kada se
99
100
Corbin, Henry: Svjetlosni ovjek u iranskom sufizmu, Ibn Sina, Sarajevo, 2003., str. 125.
57.
101
Ibid., str. 56-57
56
Svjetlo pokae u cijelosti, sve drugo nestaje. Svjetlo stvara tamu. Ali zato to sve stvari gube
svoju individualnost i postaju izbrisane iz svijesti, cijeli se svijet paradoksalno pretvara u
ocean svjetlosti. Izvan dubine tog svjetla, sve to je nestao u tami poinje se ponovno raati u
svojoj individualnosti. Ali u ovoj fazi to su tmine koje su u potpunosti proete istim svjetlom
postojanja.102
Slika 13 Khneh-ye Borujerdih, Kashan, Iran
102
57
6. Simbolizam u glazbi i plesu

Sufije su birali simbole koji na najbolji nain izraavaju znaenja koja su poruke
unutranjosti. Oni su eljeli da ti simboli poslue kao putokazi, tj. staze vodilje k skrivenom.
Bez obzira na to na kojem su podruju stvarali, kroz svoju su umjetnost ostajali vjerni
unutarnjim istinama koje su eljeli prenijeti verbalnim i neverbalnim putem. Ovo je poglavlje
posveeno muzici i plesu te (ne)verbalnim formama koje se uz njih veu. Usprkos vrlo
jasnom stavu Islama prema glazbi, u sufizmu je ona instrument postizanja cilja duhovnog
puta, uspinjanje due do svjetla, saznavanje vrhovne istine. Ab af Suhraward pie:
Glazba ne trai, u srcu, nita to tamo ve ne postoji: tako da onog ija je nutrina vezana za
bilo to drugo osim Boga, glazba potie na senzualne elje, ali onog tko je u svojoj nutrini
vezan za ljubav prema Bogu se, glazba potie da vri Njegovu volju. Ono to je lano,
sakriveno je velom jastva, a ono to je istina velom srca. Veo jastva je tamni zemljani, a veo
srca blistav nebeski veo.103 Za Rmja je kua ljubavi u potpunosti sazdana od glazbe,
stihova i pjesama i Voljeni obilazi ovu kuu nosei sa sobom rebab i pjeva opojne melodije.
Za njega je glazba zvuk vrata raja.104
Uz sufijsku muziku vee se i derviki ples sema (sam) u kojem je sadrana sva
ljepota mistinih simbola. Ritualni ples obiavao se izvoditi petkom nakon popodnevnog
namaza. Dervii su nosili svoju karakteristinu odjeu: bijelo odijelo bez rukava (tennure),
jaknu s dugim rukavima (destegl), pojas i crni ogrta (khirqa) koji je sluio kao gornji kaput,
ali kojeg bi odbacivali prije poetka ritualnog plesa. Glava je bila pokrivena kapom od filca
oko koje se mogao svezati turban. Kapa (sikke) je postala tipian znak mevlevijskog reda i
mnogi zapisi sastavljeni od molitvi ili blagoslova napisani su upravo u obliku dervike
kape.105
Iako prvotno povezana s mevlevijskim redom, semu su prihvatili brojni sufijski redovi
raireni po cijelom islamskom svijetu pa otuda i dolaze razlike u izvoenju, obiajima i
interpretaciji. Ples kao uvod u (bez)glasno zazivanje bojih imena zapoinje krianjem
mistikovih ruku preko prsa i obuhvaanjem ramena. Mistik plee u pratnji velikog okruglog
bubnja (bendair), bubnjia presvuenog koom (def), malog dvostrukog talambasa (kudm),
dervike frule (naj ili nej), lutnje kratkog vrata (oud), lutnje dugog vrata (tambur) i cimbala.
103
104
105
Ibid., str. 183.
Ibid., str. 325.
58
U odreenom se trenutku ukazuje ejh pa svaki mistik, nakon to ue u krug ejhove

prisutnosti, poinje polako odmicati ruke s ramena, lagano ih iriti i okretati svoje tijelo sve
bre i bre, sad ve s potpuno rairenim rukama na obje strane. ... desnim dlanom okrenutim
prema gore poput zdjele Neba i lijevim dlanom okrenutim prema dolje da prenese Nebo
zemlji, i tako se vrtnja nastavlja.106 Tako u plesnim pokretima mistika moemo pronai sva
duhovna stanja tijekom prijelaza duhovnim postajama. Poloaj mistikova tijela i ruku na
poetku plesa odgovara qab u (skupljanje), a kako mistikovi pokreti postaju usmjereniji
prema nebu, ples predstavlja irenje (bas). Mistikovo udisanje i izdisanje, kretnje njegova
tijela gore i dolje kako se plua pune i prazne zrakom pod utjecajem ritmikog plesa, takoer
predstavljaju prirodni qab i bas. U mistikovom poloaju rairenih ruku, njegovom pogledu
usmjerenom prema nebu, moe se prepoznati i duhovno stanje opijenosti (sukr). To je stanje
ekstaze u kojoj opijeni plesa osjea kako gubi svoje ja i sjedinjuje se s najviom stvarnou
prilikom ega dosee mir, sklad i jedinstvo, odnosno trijeznost (aw). Mistikova vrtnja
doprinosi spomenutoj promjeni osjeaja u dui (talwn) i postizanju ekstaze. Uspostava
stabilnosti (tamkn) postie se konanim ujedinjenjem s Bogom. Fan (ponitenje) i baq
(vjean ivot u Bogu) isto su tako zastupljene u kretnjama mistikog plesa.
Neki mistiki redovi vide kruni ples kao simboliki prostor neba. Nebo je boravite
zvijezda, a zvijezdama udahnjuju ivot i u njima borave aneli koji su ureivai neba, glasnici
boanskog. Krunim kretanjima dervia, na zemlju se, dakle, sputa aneoski prostor. Sami
dervii postaju zvijezde na tom nebu od simbola, a u njima su aneli koji upravljaju njihovim
kretanjem. Bog u islamu nikada ne naputa transcedentnost, ali se plesa poistovjeuje s
njegovom voljom koja je stvorila svjetove i njihove beskrajne koloplete. To je in krajnjeg
podinjavanja (islam), u kome ovjek nadmauje svoju ljudsku prirodu, simboliki se
survavajui u dubine beskrajnog prostora. To je savreno oboavanje; ovjek se predaje Bogu
padajui u zanos po redu kretanja stvaralake volje.107
Drugima redovima tijelo mistika koji plee odgovara Osi Univerzuma koja nije nita
drugo do Drvo ivota. Ples je zato obred usredotoenja, predosjeaj izgubljenog Sredita i,
zato, izgubljene dimenzije dubine i visine. On je zato jednoznanica Imena koje, takoer,
106
107
knj. 53) - poglavlje u knjizi evalije, ., Muzika i igra u sufizmu, str. 192.
59
zamjenjuje sredite, i zapravo prizivanje Imena, glasno ili utke, prati ples koji u svakom
sluaju nastoji prije svega uroniti plesaa u stanje usredoenosti na Allaha.108
Shodno tome, moe se govoriti i o usmjerenosti plesaa prema nebeskom sjevernom polu i
njegovoj najvioj toki kozmikoj planini Qf i svjetlu njezinih smaragdnih gradova, ba kao i
o vrtnji plesaa oko vlastitog hrama srca.
Zazivanje Boanskih imena (dhikr) iskra je boanskog svjetla u mistiku, koncentrine
kretnje koje mistik stvara dok plee predstavljaju njegovu potragu za Svjetlom i spoznaju da
je i on sam dio tog Svjetla, a poloaj njegova tijela sugerira uzdizanje mistika prema Svjetlu i
Svjetlo koje se sputa na mistika. Dhikr povezuje motive izlaska iz izvora, usmjerenja prema
polu i rasta svjetlosnog tijela. Rast mistikovog svjetlosnog tijela moe se promatrati na dvama
primjerima: Na razini srca, dhikr silazi u izvor srca da omogui mistikov uzlaz iz izvora tame,
a na razini boja, dhikr tu tamu pretvara u svjetlo, sve dok na kraju mistikovo srce ne pone
sjati istom zelenom svjetlou - bojom i simbolom ivotnosti srca. Staze duhovnog puta pred
mistika stavljaju mnoge izvore od kojih svaki predstavlja novu etapu unutranjeg uspinjanja i
rast do svjetlosnog ovjeka.
Sufijska poezija uspjela je u pisanom obliku prenijeti emociju enje koju mistik
osjea kada je odvojen od svog izvora i prenijeti njegovu tenju za ujedinjenjem s Bogom i
stapanjem u Jedno. U svojim stihovima, Rm je usporedio vrtnju plesaa s radnicima koji
gaze groe, inom kojim nastaje duhovno vino. U drugoj njegovoj usporedbi, poziv na semu
dolazi s Nebesa. Mistik je za Rmja estica praine koja se vrti oko sunca i tako doivljava
neobinu vrstu ujedinjenja, jer bez gravitacije sunca ne bi se mogao kretati, ba kao to ni
ovjek ne moe ivjeti, a da se ne okree oko duhovnog sredita gravitacije, oko Boga.109
Glazba i ples jo su jedno sredstvo kojim se mistik pribliava Bogu. U mistinoj glazbi
i plesu zastupljeni su tako svi elementi duhovnog puta. U mistiku tijekom izvoenja seme
oivljavaju i niu se sve slike, motivi i simboli spomenuti u ovom i prethodnim poglavljima.
Bez obzira koju od spomenutih slika plesa uzmemo kao inspiraciju, muzika i ples, usko
povezani i vieslojni, rezultat su mistikove tenje za jedinstvom s Bogom koja u njemu budi
cijeli niz osjeaja i dovodi do zadovoljstva i unutranjeg mira.
108
109
Schimmel, Annemarie: Mystical Dimensions of Islam, UNC Press, 1975., str. 183-184.
60
Slika 14 Prikaz plesa dervia, minijatura, 16. st.
61
7. Simbolizam u arhitekturi
7.1.
Arhitektura i glazba
Arhitektura i glazba su dvije umjetnosti koje na prvi pogled pokazuju vie zajednikih
razliitosti i suprotstavljenosti, budui da se arhitektura manifestira u tjelesnoj, masivnoj i

nepominoj formi i ostaje postojana u prostoru, dok se glazba javlja u netjelesnoj i zvunoj
formi i prolazi u vremenu. No, te su dvije umjetnosti povezane zajednikom terminologijom,
a zajedniki su im pojmovi: ustroj, struktura, gradnja, ritam, sklad i harmonija. Arhitektura i
glazba kao kozmike umjetnosti prikazuju skladan ustroj svijeta, prva kroz vidljive oblike, a
druga putem nevidljivih zvunih gibanja. Ljepota koju nalazimo u sufijskoj arhitekturi odraz
je sufijskog vienja ureenja svemira.
Ritam, simetrija i njihov sklad glavne su i najistije forme gibanja u cjelini svih stvari.
Ritam oznaava pravilnu izmjenu ili ponavljanje jednog ili vie elemenata, a njegova
pravilnost se utvruje izmjerljivim algoritmom. Ritam moe biti dominantan (a-a-a),
alternativan (a-b-a-b), varijabilan (a-b-c-b-a-b-c), gradualan (a-A-a-A) i radijalan.
Ponavljanjem razliitih oblika istim ili drukijim redoslijedom nastaju simetrini oblici koji
mogu biti dio neke vee simetrije ili sadravati simetriju unutar sebe. irenjem i grananjem u
mnotvo meuovisnih oblika, simetrija postaje vidljiva. Pojedini oblici postaju temeljni te se
stalno ponavljaju, imitiraju i redovito javljaju kao dio neke vee cjeline. U glazbi je temeljni
oblik notni sustav. Niz melodija daje oblik glazbenom djelu odreujui tako njegov tonalitet,
tempo i karakter. Osnovna melodija je pritom tradicionalni, najstabilniji i najnepromjenjiviji
dio glazbenog dijela, a na nju se vee velik broj uzastopnih melodija. Takav sustav
povezivanja prisutan je i u islamskoj arhitekturi. Unutranji i vanjski prostori sastoje se od
niza meusobno povezanih graevnih elemenata koji su definirani smjetajem, veliinom,
geometrijskim oblicima i ishodinim tokama. Tako nastaje sustav koji se sastoji od
nadreenih i podreenih, sloenih i jednostavnih, vanjskih i unutarnjih elemenata. Nosioci
takvih sustava uvijek su temeljni oblici koji diktiraju toke spajanja i odvajanja, otvaranja i
zatvaranja i ustroj zavisnih jedinica unutar prostora. Takvi osnovni oblici u islamskoj
arhitekturi su: mihrab (mirb), minber (minbar), ivan (wn), abdesthana (wu ), minaret
(manra), kupola (kubbe, gunbad) i vrt (hadqat) i oni u sebi nose najsnaniju simboliku
poruku.
62
7.2.
Osnovni oblici u arhitekturi i njihova simbolina znaenja
7.2.1. Mihrab i minber

Univerzalni metafiziki simboli u sufizmu prisutni u arhitekturi i glazbi potjeu iz
Kurana. Kao to je ve spomenuto u prethodnim poglavljima, Kuran je Boja rije koja
sadri Njegova imena i kvalitete. Simbolizam svjetla i zvuka ima viestruko znaenje. Rije je
istovremeno i svjetlo i zvuk. Rijei imama upuene vjernicima s minbera simboli su Boje
prisutnosti. Mihrab, prema kojem su vjernici usmjereni tijekom obavljanja islamske molitve,
simbol je boanske svjetlosti i prisustva Bojeg imena Nr. On je ujedno i mjesto prisutnosti
kojeg simbolizira svjetiljka: Njegova je svjetlost kao udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, stoji
u Kuranu. Tri glavna poloaja i pokreta tijela tijekom obavljanja namaza, osim to ih se
usporeuje se s trima slovima arapske abecede alifom, dalom i mimom, takoer predstavljaju
uzlazno, silazno i horizontalno gibanje Duha prilikom stvaranja svijeta. Mistik tijekom
molitve oponaa in stvaranja, a sama molitva je poput ogledala u kojem mistik vidi Boga.
Molitva Bogu predstavlja mistikovu tenju da pronae Boga u najskrivenijem mihrabu svoga
srca i da se vidi u ogledalu koje njega gleda. Kaba kao mjesto prema kojem su molitve
usmjerene simbolizira boansku esenciju, dok Crni kamen u njoj ovjekovu duhovnu
esenciju. Mistik ih obilazi sedam puta i ini vrtnju oko boanskog sredita na zemlji i njegove
vertikalne osi, tj. osi univerzuma.
7.2.2. Ivan
Ivan kao nadsvoeni ulaz ili prostor otvoren samo na jednu stranu esto se koristio kao
mjesto meditacije. Dok u arhitekturi predstavlja prijelazni prostor izmeu vanjskog i
unutarnjeg dijela damije, njegovo simboliko znaenje je most spajanja dvaju svjetova:
vremenskog i duhovnog. Metafiziki, ivan se moe promatrati kao mjesto gdje dua prelazi
iz vrta koji predstavlja duh i sobe koja predstavlja tijelo.110 Jedinstvo dvaju svjetova postie
se ujedinjenjem tijela s duhom putem molitve i meditacije.
7.2.3. Abdesthana
Voda ima simboliko znaenje izvora ivota, sredstva oienja i izvora obnavljanja.
U Kuranu se voda spominje u mnogobrojnim surama: U Rajskim su Vrtovima rijeke ivih
voda i tekui izvori [2:25, 88:12]. I sam ovjek bio je stvoren iz prolivene vode [86:6]. Djela
nevjernika voda su izmaglice ednome; ali to je tek tlapnja. Ili su kao tmine na morskoj
110
63
puini, koje prekrivaju val za valom [24:39-40]. Ovozemaljski ivot usporeuje se s vodom
koju raznosi vjetar [18:46]. Rije je i o kii koju Bog sputa s neba i kojom oivljuje zemlju
nakon njezine obamrlosti [2:164]. Allah je onaj koji je stvorio nebesa i zemlju i koji alje
vodu s neba pa je njome proizveo plodove, hranu vau [14:32].111 Islamski misticizam gleda
na kiu kao na Objavu sputanja kuranskih rijei, sura i ajeta. Sufijska je knjievnost temi
vode pristupala na nain da se sve stvoreno od Boga vraa svome Izvoru. Voda se u islamskoj
filozofiji koristi kao simbol Boje Jed(i)nosti - tawhida (at-Tawd). U islamskoj arhitekturi
ona je postala mjesto obredne naravi (abdesthana) i izvor Duha koji tee u srcu mistika i
postaje Izvor ivota.
7.2.4. Minaret
Tijekom povijesti minaretu su se pokuavala dodijeliti brojna skrivena, dublja
znaenja. Minarete se usporeivalo s kapijama izmeu neba i zemlje, alifom koji izgleda kao
uspravna linija ili prstom tawhida - ispruenim prstom kojim muslimani iaretom prikazuju
Boje jedinstvo. Minaret odraava vertikalnu i transcendentalnu dimenziju ovjekova inae
dvodimenzionalnog postojanja. Predstavlja ovjeka koji jedini meu svim ivim biima stoji
uspravno; i podsjea duu na elju da se vrati odakle je potekla.112
7.2.5. Kupola
Sufijsko poimanje sredita, kruga, krunice i sfere koji su sadrani u mnogim
elementima islamske arhitekture najbolje se vidi na primjeru kupole. Kupola predstavlja
boansko prijestolje, enski i pasivni element, simbol je intelekta ili uma i odlikuje je
bezvremenost. Kupola je mjesto gdje boravi boanski duh. Kretanje duha je silazno i
ekspanzivno kada se sputa od vrha svoda, a uzlazno i kontraktivno kada se uzdie prema
gore.113 Vrh kupole predstavlja nebeski svod. Poslanik Muhammed koji se tijekom mirada
uzdigao na nebo, opisuje ga kao kupolu od bijelog sedefa koja poiva na etiri stupa. Kupola
je sveopi Duh to obavija svijet, stupovi su uglovi kozmike kocke, njegovi animistiki i
tjelesni sastavni dijelovi. Jedan arapski natpis kae: Prijestolje je boanske svjetlosti poput
111
758.
112
113
Ibid.
64
kupole iznad anela i svijeta.114 Damija s kupolom predstavlja sliku svijeta, a kretanje Duha
vezu izmeu makrokozmosa i mikrokozmosa, Boga i ovjeka.
Slika 15 Nono putovanje Poslanika Muhammeda, Khamseh, Nim, Shiraz, Iran, 1410.
114
334.
65
7.2.6. Vrt
Vrtu se u sufizmu pripisuje kozmiko i metafiziko znaenje. Vrt je simbol raja na
zemlji i preslika raja na nebu. Unutranjost edenskog vrta ima oblik kria u ijem se sreditu
nalazi izvor. Kuran spominje etiri rajska vrta koja sufizam poznaje kao vrtove due, srca,
duha i esencije. Svaki je vrt cjelina za sebe i predstavlja zatvoren prostor omeen stablima.
Uz izvor, svaki od vrtova obiluje spomenutim stablima, njihovim plodovima i vodom koja
tee. [...] denet, u kome su rijeke od vode neustajale, rijeke od mlijeka nepromijenjena
ukusa, i rijeke od vina, prijatna onima koji piju, i rijeke od meda procijeenog [...]115 Takva
slika vrta u potpunosti odgovara kozmolokoj podjeli svijeta na etiri dijela kojima teku etiri
rijeke. Mistiki simbolizam vrta objasnio je Louis Massignon: U kuici kraj vode nalazio se
gospodar vrta s mislima usredotoenim na to sredinje vodeno zrcalo okrueno mirisnim
cvijeem, zatim sve guim i sve veim stablima, sve do ograde. To je neka vrsta simbola: to
se vie pribliavamo sreditu, stabla su sve manja, sve manje ih primjeujemo i sve je manja
elja da gledamo oko sebe; sva je panja usmjerena na sredite, na zrcalo.116 U islamu se
vjeruje da je vrtlar u tim vrtovima sam Allah, dok je ogledalo simbol srca iniciranoga. Nakon
to dua mistika doivi preobrazbu, postaje uglaano ogledalo i tada izmeu promatraa i
promatranog nestaje svaki veo. Zadatak zrcala nije samo da odraava neku sliku. Kad dua
postane savreno zrcalo, ona sudjeluje u slici i tim sudjelovanjem doivljava preobrazbu.
Dakle, izmeu subjekta koji se promatra i zrcala koje ga promatra stvara se konfiguracija.
Dua naposlijetku sudjeluje u ljepoti kojoj se otvara. to je lice zrcala uglaanije askezom, to
e biti sposobnije vjerno odraavati ono to ga okruuje. [...] Bit pojedinca odraava se u
bojem Biu, a boje se Bie odraava u biti pojedinca.117 Ako je mikrokozmos slika
makrokozmosa, onda su ovjek i svemir dva ogledala to se meusobno ogledaju. Vrt je esta
tema u sufijskoj knjievnosti, nalazimo ga na perzijskim sagovima i na minijaturama. U
knjievnosti je ukraen voem, cvijeem i izvorima vode. Simbolika cvijea esto je ljubavna,
a objekt ljubavi usporeuje se s ruom, jasminom ili empresom. Upravo se potonji esto
javlja na minijaturama, budui da bioloki i simboliki prikazuje jedinstvo ujedinjujui enski
i muki element. Vrtovi na molitvenim sagovima esto su proeti simbolima ptica, riba,
paunova i stablom ivota.
115
i Hercegovine, Zagreb, 1993., str. 507., (47:15).
116
770.
117
Ibid., str. 811.
66
7.3.
Simbolizam unutarnjeg i vanjskog prostora

Osnovni oblici o kojima je bilo rijei u prethodnom poglavlju integrirani su u domove,
damije, medrese, tekije, karavansaraje i bazare. Arhitektonski prostor koji je naoigled vrlo
kompliciran i razlikuje se u vrsti i namjeni, uzeo je svoju formu i osnove iz jednostavnih
temeljnih i definiranih graevinskih oblika. Iz tog razloga graevine koje slue potpuno
razliitoj upotrebi sadre sline ili iste elemente. Ono to graevine meusobno razlikuje je
njihova organizacija unutar prostora i njihov hijerarhijski raspored unutar njega. Jedan od
znaajnih faktora definiranja prostora je nain na koji ga doivljavamo. Arhitektonski se
prostor doivljava izvana i iznutra, no postoje graevine kod kojih moemo prepoznati
njihove unutarnje posebnosti i izvana. Najupeatljiviji arhitektonski elementi vidljivi iz
daljine su minareti i kupole, dok su isti iz blizine ulazi i vrata. U islamskoj arhitekturi prolaz
od eksternog prema internom prostoru ini znaajnu etapu otkrivanja prostora pa su iz tog
razloga ulazi arhitektonski istaknuti. Vanjski je prostor most prema unutarnjem i poziva
vjernike da uu u njega. Unutarnji prostor, kao mjesto skrivenog blaga kue, zatvorenog je
oblika, ba kao to ovjekovo tijelo obavija duu koja obuhvaa duh. Zidovi su stoga
preduvjet za odreivanje i izolaciju ovog svetog mjesta unutar kojeg se osjea dua i
ispunjava cilj duhovne potrage. Interakcija oblika i povrine mora stvoriti prostor koji je
potpuno miran, bez napetosti i prikladan za kontemplaciju. Takav vrsti oblik nalazi se u
kocki, savrenom obliku ija je simbolika bit stabilnost, ovjek i zemaljski raj. Postavljanje
tradicionalnog bazena unutar ovog mirnog prostora odreuje sredite kao pozitivno mjesto
kreativne mate. Uspravnost ovjeka povezana je s vertikalnom osi i ovjekova je
rekapitulacija raja zavrena. 118 Povezivanjem osnovnih oblika, kontinuiranim ponavljanjem
elemenata, spajanjem vanjskih i unutranjih elemenata postie se jedinstvo cjelokupnog
prostora. Prostor je razigran zbog mnotva oblika, ali istovrmeno simetrian, sistematian i
tradicionalan. Ranije spomenuti vrt kao iznimno vaano sredite svakodnevnog vjerskog,
kulturnog i drutvenog ivota esto je diktirao organizaciju okolnih prostora, a svjetlo i voda
su dva elementa koji su odreivali njihova sredita. Otvoreni kanali s vodom kao izvori
svjetla prikazuju geometriju vrta i njegovu simetrinu organizaciju. Bazeni unutar graevina i
ispod kupola nalaze se uzdu vertikalne svjetlosne osi koja se sputa od vrha kupole. Tako je
na primjerima vrta kao vanjskog i kupole kao unutranjeg prostora postignuta ravnotea u
mikrokozmosu i makrokozmosu.
118
67
Slika 16 Minijatura iz Divana, Hafiz, 1523.
68
7.4.
Arhitektonski simboli sufijskih redova

Povlaenje u osamu (khalwat) ima za cilj ponitenje ovozemaljskog jastva i postizanje
vjenog ivota u Bogu. U potpunoj osami, sufija stalno ponavlja ime Boga kao najvii oblik
dhikra. Izbor mjesta osame ovisi o sufijskom redu kojem inicirani pripada. Prema uzoru na
Poslanika koji je osamu pronalazio u planinskim piljama, neki sufijski redovi prakticiraju
invokaciju na otvorenom u prirodi, dok drugi svoja mjesta za meditaciju i dhikr pronalaze
unutar arhitektonski definiranih formi.
7.4.1. Tekija
Tekija (arap. zawiyyah, perz. khnaqh) je idejni i koncepcijski plan koji se u djelo
pretouje na temelju ejhovih zamisli, a slui kao mjesto duhovne kontemplacije i invokacije.
ejh je muhendis tekije, a njegovi uenici su zanatlije. Svakog se zanatliju moe povezati s
nekim sufijskim redom, a uloga ejha je pratiti kako njegov duhovni napredak, tako i onaj
umjetniki. Organizirani u esnafe, neki su posveeni samo fizikom radu, dok se drugi bave
glazbom, knjievnou, kaligrafijom ili znanou. No, njihov zajedniki rad ini homogenu
cjelinu vidljivu iznutra i izvana. Ovakav koncept i raspodjela uloga unutar zajednice pravi je
primjer jedinstva ne samo na fizikoj, nego i na psihikoj razini. To je stanje kada se mistik u
potpunosti otvara i predaje Bogu. ejh Al-Alaw opisao je khalwat kao prostoriju u koju je
stavio novaka nakon to se ovaj zakleo da je nee napustiti etrdeset dana, ako bude potrebno.
U ovom oratoriju on ne mora uiniti nita, doli neprestano ponavljati, i danju i nou, boansko
ime Allh, isputajui sa svakim zazivom slog ah, sve dok ne ostane bez zraka. Prethodno je
morao izrecitirati ehadet sedamdeset i pet tisua puta. Tijekom khalwata on posti strogo po
danu, a post prekida samo izmeu zalaska sunca i zore. ...Neki mistici doive iznenadno
prosvjetljenje, neki tek nakon nekoliko dana, a neki tek nakon nekoliko tjedana.119
7.4.2. ardak
ardak (perz. char q) arhitektonski je simbol transformacije. Ima oblik kupole
koja lei na kvadratu. U tom se prostoru koji rjeava transformaciju kruga u kvadrat nalaze
mihrab damije, proelje i svetite. Tada takvo mjesto simbolizira mjesto ivota, smrti i
duhovnog roenja sufije.120
119
120
Ibid., str. 86.
69
8. Simbolizam u geometriji
Uloga geometrije u arhitekturi je spajanje dijelova u cjelinu i cjeline s prostorom. Svi
su osnovni oblici u arhitekturi nastali od jednostavnih geometrijskih likova: kruga, kvadrata i
trokuta. Isti geometrijski likovi, neovisno o njihovoj funkciji u prostoru, esto se ponavljaju.
Naa percepcija geometrijskih likova ovisi o njihovoj blizini ili udaljenosti. Gledano iz
daljine, graevine esto imaju skrivene geometrijske strukture. Blii pogled otkriva njihovu
organizaciju u prostoru, dinaminost koritenja prostora i povezanost ritma, simetrije,
harmonije i hijerarhije meu njima. Detaljnijim promatranjem otkrivaju se ornamentalne
povrine s raznim geometrijskim uzocima. Dijeljenjem, rastavljanjem i sastavljanjem
krugova, kvadrata i trokuta nastali su novi oblici s pravilnom i nepravilnom viestranom
konfiguracijom ili oblikom zvijezde. Izmjenom pozitivnih i negativnih elemenata, tamnih i
svijetlih boja te punih i praznih uzoraka izgleda fokus naeg promatranja izgleda drukije
svaki put kada ga pogledamo. Dvodimenzionalni uzorci stvaraju trodimenzijalni osjeaj na
dvodimenzionalnoj povrini pa naa panja nije usmjerena samo na jednu toku, ve na
geometrijske uzorke koji se brzo miu ispred naih oiju. Kroz geometriju, mnogostrukost
dolazi do jedinstva, a jedinstvo do mnogostrukosti.
8.1.
Krug
U islamu osnovu Bojeg prijestolja ini krug. Tu je najvii obzor, Khatt al-istima, oko
kojeg je za mirada Muhammed nainio krug.121 Simbolizam kruga u islamskoj filozofiji

temelji se na uenju o jednosti at-Tawdu. Potvrdu da je Bog jedan Manr al-allj
prikazuje meuodnosom triju koncentrinih krugova: Prvi krug obuhvaa djela (Boja, ad
extra), a drugi i trei njihove tragove i posljedice: to su dva koncentrina kruga stvorenog.
Sredinja toka oznauje Tawd, znanje.122 U kozmologiji, krug je simbol duhovnog,
nevidljivog i transcendentnog svijeta. U sufijskoj kozmologiji simbol je neba, due i Boga. U
mistinom plesu semi kruni ples dervia ima kozmiko znaenje. Koncentrinim kretnjama
oponaa se kruenje planeta oko sunca oko kojeg se sve okree i mistik traga za Bogom kojeg
je sunce simbol. Usporedba Boga sa suncem lajtmotiv je kojim se u svom pjesnikom
stvaralatvu bavio najvei pjesnik sufizma Rumi. Okretao sam se, [...] sa devet otaca
(planeta) u svakom nebu. Godinama sam se okretao sa zvijezdama ... Rumi suprotstavlja
kruenje pojavnog svijeta krugu apsolutnog bitka. Kad bi se otvorilo zrno praine, kae Rumi,
121
323.
122
Ibid.
70
i u njemu bi se nali sunce i planeti koji uokolo krue.123 Rumi je opjevao i obilazak due:
Ustani, danu, atomi pleu, due ponesene ekstazom pleu, nebeski svod, zbog tog Bia,
plee; apnut u ti kuda nosi njegov ples; svi atomi koji su u zraku i pustinji poneseni su, znaj,
poput nas i svaki je sretan ili nesretan atom omamljen suncem neuvjetovane due. Svaki
pokret ovog plesa, objanjava Eva Meyerovitch, sadri simboliko znaenje. ejh, nepomian
u sreditu kola predouje pol, sjecite bezvremenog i vremenskog , koz koje polazi i iz kojega
se iri milost na plesae. Krug je po sredini podijeljen na dva polukruga od kojih jedan
predstavlja luk silaska ili involucije dua u
materiju, a dugi luk uzdizanja prema
svjetlosti.124 U islamskoj arhitekturi krug je najsavreniji geometrijski lik. Islamske

graevine poput damije, tekije i ardaka poivaju na pravokutnim temeljima, a iznad
etverokuta se uzdie polukrug. Tako nastaje struktura kocka-kupola, karakteristina upravo
za islamsku arhitekturu. Dinaminost koja nastaje njihovim spajanjem povezana je sa
simbolizmom nebeskog i ovozemaljskog i simbolima koji omoguuju prijelaz mistika prema
viim razinama samoostvarenja.
8.2.
Kvadrat
Krug i kvadrat simboliziraju, dakle, nebesko i zemaljsko, a njihova povezanost lei u
spoznaji da se kvadrat moe upisati u krug pa je time otklonjena svaka dvojnost i sve se svodi
na Jednog, jedinstvo i boansku objavu. Primjer tog jedinstva je etvrtasta Kaba koja se
nalazi u bijelom polukrunom prostoru. Na dvjema razinama, arhitektonskoj i obrednoj,
nalazimo, dakle, spoj etvorina-krug, to ga je ve i etimologija ukljuila. U poetku je rije
znaila ujedno i biti etvrtast (trabba'a) i biti okrugao (istadra). Kaba ima etiri zida; etiri
linije koje od sredita idu u etiri kuta (arkan); orijentirana je u osi etiriju stoernih toaka;
etiri kuta Kabe imaju razliita imena.125 Filozof ibn Arab govori o Kabi kao ekvivalentu
Bojeg prijestolja na zemlji oko kojeg se okreu aneli. Ljudsko je sce, kae on, kua Boja,
plemenitija i vanija negoli sama Kaba. Srca su obinih ljudi etvtasta, jer u njih su etiri
mogunosti nadahnua: boanskog, aneoskog, ljudskog i avolskog; srca proroka imaju
samo tri stranice, jer su oni izvan domaaja avla. Tako i Kaba, koja prividno ima etiri
stranice, zapavo ima samo tri, uzme li se u obzir polukruni dio koji je nasuprot jednoj
stranici. 126
123
323.
124
125
126
Ibid., 457.
Ibid., 93.
Ibid., 94.
71
Sufijska numerologija koristi se tzv. arobnim etvrtinama (wafk). Wafk se razlikuje

prema stupnju sloenosti, podjednako su zastupljeni jednostavni, no i vrlo kompleksni oblici
svaki s razliitom kombinacijom brojeva i/ili slova kojima su zajednika mistina i magina
svojstva, a koristi se kao amajlija ili talisman najee protiv uroka. Prema Lutfil Maqtlu
znanje arobne etvrtine poetno je znanje to ga je stvorio Bog. I Adama je njemu pouio, a
potom su ga jedan drugom predavali njegovi proroci, sveci i mudraci. Kako je broj 100 broj
najljepih Bojih imena, rasprava iznosi da e, tko god izbroji 100, izbrojiti i zbroj boanskih
imena, sintetiki i analitiki, po stupnjevima. Pomnoiti broj njim samim isto je kao nabrojiti
boanska imena na dva naina; prvi put jedno po jedno, drugi put svako u odnosu na broj
cjelokupnosti imena. Osim toga, broj 100 je rezultat mnoenja 10 x 10. Deset je broj
duhovnih bia koja su principi bitka; u mnoenju 10 sa 10 promatra se svako duhovno bie za
se u njihovom sveukupnom broju. A etvorina, u kojoj se boanska imena tako promatraju,
predstavlja takoer mnogostrukost, sastavljanje i dijeljenje, koji su izvori silaznih oitovanja
postojanja i stupnjeva bitka127 U wafk osim pojedinanih brojeva i slova mogu biti upisana
imena osoba, ajeti iz Kurana, Allahova imena, imena meleka, dani u tjednu i imena planeta.
Planetarni wafk sastavljen je na ovaj nain: Saturn, sa arobnom etvorinom od 9 polja, od
olova. Jupiter, sa arobnom etvorinom od 16 polja, od kositra. Mars, sa arobnom
etvorinom od 25 polja, od eljeza. Sunce, sa arobnom etvorinom od 36 polja, od zlata.
Venera, sa arobnom etvorinom od 49 polja, od bakra. Merkur, sa arobnom etvorinom od
64 polja, od srebrne slitine. Mjesec, sa arobnom etvorinom od 81 polja, od srebra.128 U
arobnu plou (djadwal) nastalu iz arobne etvorine upisuju se brojne kombinacije. Kod
upisivanja slova arapskog alfabeta, posebna se pozornost posveuje njihovim numerikim
vrijednostima.
Slika 17 Prikaz primjera wafka
127
94.
128
Ibid.
72
8.3.
Geometrija i brojevi
Broj 1 predstavlja ishodinu toku. Toka je sredite, izvor, arite, poetak i kraj svih
stvari. U mikrokozmosu i makrokozmosu poetak i kraj svega i cilj povratka je Bog - jedan,
jedinstven, iskonski, apsolutan i vjean. Toka se iri u svim smjerovima u prostoru.
Spajanjem dviju toaka ostvaruje se ravnotea i nastaje pravac. U mikrokozmosu, broj 2 je
prikazan kroz primjere dualnosti: svjetlo i tama; sunce i mjesec; muko i ensko; duhovno i
fiziko; vanjsko i unutarnje; aktivno i pasivno. Dualnosti se susreu i na postajama duhovnog
puta: promjena (talwn) i stabilnost (tamkn), skupljanje (qab ) i irenje (bas), opijenost
(sukr) i trijeznost (aw), okupljanje (jam) i odvajanje (tafriqah), prisustvo (shuhd) i
odsustvo (ghabat), ponitenje (fan) i ivot vjeni u Bogu (baq). Na makrokozmikoj razini
broj 2 predstavlja intelekt. Simbolizam trokuta odgovara simbolizmu broja 3. Broj 3 nastaje
spajanjem 1 i 2, rezultat je stabilnosti u mikrokozmosu i makrokozmosu i intelektualnog i
duhovnog reda. Trokut je prvi lik koji zatvara prostor povezujui toke i linije od 1.
Simbolizira djelovanje intelekta (2) na duu (3) i uslijed toga izvodi silazno, horizontalno ili
uzlazno kretanje intelekta.129 Broj 3 je, dakle, simbol due i prati njezin put, razvoj i
preobrazbu iz prizemne due (nafs ammra), kritine due (nafs lawwma) u smirenu duu
(nafs motmayanna) kroz tri etape duhovnog uzdizanja: tarikat, marifet i hakikat. Budui da
intelekt (kao aktivni, muki element) i dua (kao primateljski, enski element) predstavljaju
manifestaciju Jednoga, njihovo ujedinjenje i rezultat, materija, formira stabilnost svemira130
Presijecanjem dvaju pravaca u sreditu nastaje kri. Kri otvara sredite prema van.
Upisivanjem kruga u kri, povezivanjem krajeva etiriju pravaca nastaje etverokut. Sufizam
prepoznaje broj 4 u slovima Bojeg imena, mjeseevim mjenama, rijekama koje teku rajskim
vrtovima. etiri su elementa, temperamenta, dijela svijeta... etiri je broj elemenata i broj
vrata kroz koja mora proi sljedbenik mistinog puta. [...] Sa svakim je vratima povezan jedan
od etiriju elemenata ovim redom: zrak, vatra, voda, zemlja. Simbolizam se moe ovako
protumaiti: na prvim je vratima (erijat) novoobraenik koji poznaje samo knjigu, tj. slovo
vjere u zraka, tj. u praznini. On se opee pri prijelazu inicijacijskog praga, to ga predouju
druga vrata, vrata puta, drugim rijeima, obveze na disciplinu odabranog reda (Tarikat); oni
to prou kroz druga vrata katkada se nazivaju isposnicima (Zahitler). Trea vrata otvaraju
ovjekovu mistiku spoznaju; on postaje gnostik (Arif) i odgovara elementu vodi. Napokon,
onaj to dosegne Boga i stopi se s njim kao s jedinstvenom Zbiljom (Hak), proavi kroz
etvrta i zadnja vrata, prelazi u najgui element, zemlju. Ti se izabrani nazivaju
129
130
Ibid.
73
Ljubavnicima131 Broj 5 odgovara broju stupova islama. Ako se islam promatra kao
graevina, njezin krov je svjedoenje Bojeg jedinstva i Muhammedovog poslanstva
(ehadet), a etiri stupa ine molitva, post, zekat i had. Pet se vee uz peterokut i pentagram.
Broj 6 je broj heksagrama, estokrake zvijezde koja se jo zove i Salomonova zvijezda. Ona
sadri etiri elemenata i etiri osnovna svojstva materije: vatra je vrua i suha, voda vlana i
hladna, zemlja suha i hladna, a zrak vru i vlaan. Zvijezda sadri i sedam kovina, kao i
sedam planeta: u sredini su Sunce i zlato, na gornjem lijevom vrhu Mars i eljezo, na gonjem
vrhu Mjesec i srebro, a na gornjem desnom vrhu Venera i bakar. Na donjem lijevom vrhu
nalaze se Jupiter i kositar, na donjem vrhu Saturn i olovo te na donjem desnom vrhu Merkur i
iva. Broj 7 je broj heptagrama. Mistina fiziologija se temelji na broju 7. Simnn razlikuje
sedam sredita ili suptilnih organa od kojih svaki ima svoju boju i predstavlja mikrokozmiko
sredite jednog od sedmorice poslanika. Tijelo (Adam tvoga bia) je sive je boje koja prelazi
u crnu. Dua (Noa tvoga bia) je plave boje. Boja srca (Abraham) je crvena, boja savjesti
(Mojsije) bijela, duha (David) uta, tajne (Isus) sjajna crna, a boja boanskog sredita
(Muhammed) je sjajna zelena. Jo jedan od vanijih brojeva u sufizmu je broj 10. Deset je
zbroj prvih etiriju brojeva koji predstavljaju kozmike simbole. Zbroj 1+2+3+4 oblikuje
trokut. Toka u vrhu trokuta temeljni je dio svih bia te ini njihovu bit i krajnju svrhu. Ona
simbolizira Jedno, poetak i kraj svih stvari. Dvije toke ispod nje simboliziraju dvojnosti:
nebo i zemlju, dan i no, ovaj svijet i onaj svijet, muko i ensko. Tri toke koje slijede
simboli su tjelesne, intelektualne i duhovne razine ovjekova djelovanja i tri razine
izvijesnosti duhovnog puta. etiri toke na dnu piramide prikazuju mnogostrukost
materijalnog svijeta koji je usmjeren k jednoj toki povratka. Ritam, trajanje i stabilnost
nalaze tumaenje u dekadi koja je bit svakog broja. Kupole islamskih graevina koje su
simboli neba dijele se na 12 dijelova koji ine 12 zodijakih znakova. Broj 28 povezuje se s
isto toliko slova arapske abecede koja upuuju na Mjesec kojem je u astrologiji potrebno
tono toliko vremena da ispuni zodijaki krug.
131
89.
74
9. Simbolizam u kozmologiji
Sufijska kozmologija se u velikoj mjeri oslanja na opise stvaranja svemira nekih od
najistaknutijih islamskih filozofa: ibn Arabja, ibn Sne, Suhrawardja i as-Sabtja. Njihove se
vizije stvaranja svijeta uvelika oslanjaju, poklapaju i preklapaju s neoplatonistikim strujama i
geocentrinim sustavom. No, ipak, u njihovim se tezama nalaze i mnoge, nove, odrednice
karakteristine za islamsko i sufijsko poimanje svijeta pomou kojih emo u ovom poglavlju
pokuati kozmoloki povezati, rasvijetliti i sumerirati sufijski mistini put od samog poetka
na razinama due, duha, srca i uma, na razini zodijaka, kretanja planeta i simbolizma brojeva i
slova i misticizma koji ih sve zajedno okruuje.
.
Prema ibn Arabju, Bog je postavio sunce da bude svjetiljka koja e obasjati ljude na
zemlji [71:15-16] i isto tako je postavio Duh u tijelo da obasja tijelo, tako da kad se u trenutku
smrti odvoji od njega, ono potamni, ba kao to na zemlji nastupi tama kad nestane sunca.
Zatim je postavio Intelekt da bude poput mjeseca koji sja na nebeskom svodu, u jednom
trenutku raste, a u drugom pada. U poetku je malen, budui da je mladi mjesec, ba kao to
je inteligencija mala kad je ovjek malen, ali se poveava, kao to mjesec raste do noi punog
mjeseca, nakon ega se poinje smanjivati... On je onda na nebo postavio pet zvijezda
(Merkur, Veneru, Jupiter, Mars i Saturn), naime, zvijezde retrogradnog gibanja kojima
odgovara pet osjetila, tj. okus, miris, dodir, sluh, vid. Onda je u svijetu nebesa postavio
Prijestolje i Postolje. Prijestolju je dao ivot i postavio kao neto prema emu bi se srca
njegovih slugu mogla okretati, mjesto prema kojem bi mogli podizati svoje ruke, a ne kao
mjesto gdje bi se On sam nalazio ili kao simbol Njegovih kvaliteta. [...] to se tie Postolja,
ono je skladite Njegovih tajni, tobolac za dranje svjetala; a nebesa i zemlja su skladite
svega to je u krugu Njegovog dalekosenog Postolja. On je postavio ovjekove grudi da
budu kao Postolje, jer je u njima pohranjeno sve znanje. One stoje kao dvorite na ulazu srca i
due, s dvama vratima koja se otvaraju prema njima, tako da je sve dobro to dolazi iz srca ili
zlo to dolazi iz due pohranjeno u prsima. Srce je postavio da bude kao prijestolje. [...] To je
prijestolje prema kojem On u svakom trenutku gleda, kojem se otkriva ili kojem s neba sputa
Svoju nagradu, jer On je rekao: Moja nebesa nisu bila dovoljno prostrana da me zadre, niti
moja zemlja, ali srce mog vjerujueg sluge me dri.132
Ibn Sn mistino putovanje vidi kao prolazak putnika kroz 9 nebeskih sfera. Prvo
podruje prolaska je mjeseeva sfera. To je podneblje naseljeno ljudima nieg rasta koji se
132
75
brzo kreu. Mjesec broji 9 gradova. Merkur je druga sfera kojom putnik mora proi. To je
kraljevstvo koje su zauzeli ljudi jo nieg rasta, ali i sporijih kretnji. Vole umjetnost pisanja,
znanost o zvijezdama, vradbine, okultizam i magiju. Imaju smisao za suptilno i temeljito
djelovanje. Njihovih je gradova ukupno 10. Venera je idua postaja. To je regija iji su
stanovnici nevjerojatno lijepi i ljupki, dobrog raspoloenja i bezbrini. Imaju istanan ukus za
glazbu i ljepotu i njihov vladar je ena. Imaju 9 gradova. Sfera sunca je kraljevstvo iji su
stanovnici krupnije tjelesne grae i vrlo su lijepi. Po prirodi su velikoduni i dobri prema
svima i svemu to je razliito od njih. Broj njihovih gradova je 5. Mars je mjesto gdje borave
ljudi koji donose unitenje zemlji. Vole ozlijediti, ubiti i unakaziti i njima vlada kralj koji
uvijek nosi crvenu boju i uvijek je sklon raditi zlo. Vjeruje se da ga je zavela ve spomenuta
vladarica i da je nadahnut strastvenom ljubavi. 8 je gradova njegovog kraljevstva. Jupiter je
veliko carstvo iji su stanovnici mudri, umjereni i poboni i koji ire svoje vrline na sve
dijelove svemira. Gaje duboko suosjeanje prema onima koji su blizu i daleko, prema onima
koji ih poznaju i prema onima koji ne znaju za njihovo postojanje. Posjeduju iznimno
zraenje i ljepotu. Imaju 8 gradova. Sfera Saturna je kraljevstvo iji ljudi tee initi zlo, no
ako su usmjereni prema dobrom, onda idu u ekstreme dobroga. Ne ure pretjerano i navikli su
na dugotrajna kanjenja. Nebo zodijakih znakova je kraljevstvo ogromnog prostora s brojnim
stanovnitvom od kojeg neki stanovnici ive sami izvan gradova. To podruje je podijeljeno
na 12 regija i 28 mjesta. Nitko se ne uri zauzeti mjesto onog drugog, sve dok to mjesto ne
bude naputeno. Svi su raseljeni putnici opisali prijelaz preko ovog podruja i vrtnju oko
njega. Sfera neba bez zvijezda je podruje na granici svemira kojeg nitko nije dosegnuo ili
vidio sve do danas. Tamo nema gradova ni sklonita, niti iega to se moe vidjeti tjelesnim
okom. Stanovnici su duhovni aneli, a ljudska bia nemaju pristup i ne mogu ivjeti tamo. Od
tamo se sputa boanski imperativ i sudbina za sva bia postoji ispod nje. Iznad nje vie ne
postoji zemlja koja je zauzeta. Nebesa i zemlja koji ine lijevu stranu svemira, Okcident,
ovdje zavravaju.133
Suhraward je shemu svemira razradio prema etverostrukom planu. Postoji svijet
istih inteligencija (arhaneoske Svjetlosti prvih dvaju Redova, kerubinske Inteligencije,
Majke i Inteligencije - arhetipovi); to je svijet abart-a. Svijet Svjetlosti koje upravljaju
tijelo (tvravu, ssiya), svijet nebeskih Dua i ljudskih Dua; to je svijet Malakta. Postoji i
dvostruki barzah koji je sastavljen od nebeskih Sfera i svijet sublunarnih Elemenata; to je
133
Prema podacima iz Nasr, Seyyed Hossein: An Introduction to Islamic Cosmological Doctrines, str.
271-272.
76
svijet Mulka. Postoji mundus imaginalis (lam al-mitl). To je meusvijet izmeu

inteligibilnog svijeta bia iste Svjetlosti i osjetilnog svijeta; organ kojim ga percipiramo je
aktivna Imaginacija. To nije svijet platonskih Ideja (Mutul Ifltnya), ve svijet Oblika i
Slika u nejasnoi (mutul muallaqa); taj izraz nam govori da one nisu imanentne
materijalnom supstratu (kao to je crveno imanentno nekom crvenom tijelu), ve imaju
epifanika mjesta (mazhir), gdje se oituju kao slika u nejasnoi u ogledalu. To je svijet
u kojem nalazimo sva bogatstva i raznolikosti osjetilnog svijeta u rijetkom stanju, to je svijet
Oblika i Slika koji postoje, koji su autonomni, to je prag Malakta. Tamo su mistini gradovi
abalq, bars i Srqali.134
As-Sabt je autor je zairje (Zirajah), tablice koja se meu astrolozima i numerolozima
esto koristila kao sredstvo dobivanja odgovora vezanih za budue dogaaje. Poput wafka, u
sebi sadri mistinost slova arapske abecede i njihove numerike vrijednosti te razne
kombinacije brojeva, imena, Bojih imena, imena planeta, znakova zodijaka i dr., ali se od
wafka razlikuje po krunom obliku. Wafku koji se koristio kao talisman i zairji koja je sluila
za proricanje budunosti, koncepcijski i mistiki odgovara dawah, metoda tajne inkantacije,
koja se temelji na simbolikom znaenju slova. itav sistem poiva na pretpostavljenoj vezi
izmeu slova arapskog alfabeta, boanskih atributa, brojeva, etiri elemenata, sedam planeta i
dvanaest znakova zodijaka. Svaki sastavni dio jednog niza mora imati svoje podudarnosti u
paralelnim nizovima. Za vrijeme inkantacija, ovisno o povodu, palili su se razliiti mirisi.
Dawah je moda najira mrea simbolikih podudarnosti: onaj koji bi njome vladao,
raspolagao bi gotovo boanskom moi nad itavim univerzumom. Onaj koji posjeduje tajnu
slova, dri klju stvaranja.135
134
135
Corbin, Henry: Historija islamske civilizacije I-II, Veselin Maslea, Sarajevo, 1977., str. 231.
107, 110.
77
Slika 18 As-Sabt, Zirajah iz Mukadime (Muqaddimah) Ibn Khaldna
78
10. Simbolizam u kaligrafiji

Kaligrafija je umjetniki izraz duhovnost, pobonosti i ljepote. U muslimanskom su
svijetu mnogi kaligrafi privueni asketskim ivotom, mistinim stvaralatvom i islamskim
uenjima unutar tekija i sami esto postajali lanovi sufijskih redova, dok su drugi iz istih
potekli. Tako se kaligrafija, uz knjievnost i mistinu glazbu i ples, razvila u jednu od
najprepoznatljivijih i najrairenijih sufijskih umjetnosti. Poveznica izmeu kaligrafije i
geometrije vidljiva je u koritenju cijelog raspona geometrijskih likova na razliitim
povrinama: papiru, staklu, tkanini, drvu i zidu. Kaligrafi su od ispisanih slova arapskog
alfabeta raznim stilovima pisanja (kf, sls, nesih, rika, dvn, talk, muhakkak, ikeste,
rhn, tevk) stvorili likove ivotinja, najee lava, pauna, ptica (Simorgh), riba, zatim voe,
cvijee, drvee (Tuba), ljudska lica, vrtove, tekije, damije i razne druge predmete. U
njihovim su oblicima skrivene molitve, invokacije i Boja imena. U arhitekturi se kroz sklad
linija ne postie samo estetika prostora. Ukraavanje zidova unutar tekija i prostora izmeu
kocke-kupole stvara vanu vizualnu dimenziju u tovanju i razmatranju Boga, ali i ritualnog
spominjanja, prizivanja i sjeanja na Boga (dhikr). Slike, njihova simbolika i sadraj stvaraju
dinamiku unutar prostora i stvaraju atmosferu pogodnu za khalwat, meditaciju i invokaciju, a
esto su i odraz pripadnosti odreenom sufijskom redu. Vezu izmeu kaligrafije i glazbe
nalazimo u ritmu, simetriji i skladu, a nizanje slova povezuje se s nizanjem glazbenih tonova.
Kaligrafiju moemo promatrati kao jednu od meupostaja mistinog puta koja pospjeuje
proces transformacije unutarnjeg jastva. Mistik osjea Boje prisustvo tijekom mistinog
puta. Mistiku se Bog otkriva u obliku imena koje ovaj zaziva. Tijekom svojih molitvi, mistik
stoji ravno pred Bogom kao alif, a jednako je ravan put njegove due prema Jednome.
Kaligrafija prisustvo Bojeg imena pokuava zadrati u fizikom obliku. Ona je, dakle,
vizualno tijelo boanske objave, mistina po svom sadraju i obliku. Struktura kaligrafije
sastavljena od horizontalnih i vertikalnih poteza utkanih u tkanje bogata je simbolikom.
Vertikale kao osnova tepiha, odreuju ontoloki odnos i strukturu dizajna, a horizontale,
poput potke, odgovaraju stvaranju koje razvija ravnoteu i tijek osnovne koncepcije.
Skladnim tkanjem horizontalnih i vertikalnih linija postie se jedinstvo. Vertikalna i
horizontalna tkanja odgovaraju aktivnim i pasivnim osobinama koje su sadrane u svim
stvarima, i, ba kao to je kaligrafija utkana u spoj horizontala i vertikala, tako i mistik u svom
duhovnom stanju, stalnim i neprekinutim invociranjem, ujedinjuje unutarnje komplementarne
suprotnosti.
79
19 Stablo ivota Tuba
80
Zakljuak:
Postaje duhovnog puta hodoasniku pruaju priliku da upozna sebe i vratiti se onom
iskonskom, prvobitnom sebi, odnosno da shvati svoju pravu prirodu i osvijesti onaj boanski
element koji je skriven u njegovoj dui. Bog je stvorio ovjekovu duu i samo je on moe
preoblikovati. On hodoasniku daje impuls za poetkak mistinog ivota, a elja za
preobrazbom due, a time i samog mistika treba biti iskrena i doi iz njegova srca. Staza koja
je od Boga i vodi k Njemu, Njegov je dar, a na kraju puta mistik stjee znanje. Sufije koji su
osjetili Boje svjetlo i znanje, nadahnuti time, zaduili su sufizam svatko u svome podruju.
Njihovo znanje, predanost, minuciozan rad proizlazi iz svjesnosti boanske istine, ljubavi,
ljepote i milosti.
Simboli u arhitekturi, geometriji, kaligrafiji, mistinom pjesnitvu, plesu i glazbi veu
se uz Kuran. Kuran je Rije, a Rije su boanska imena i kvalitete. Rijei, slova, tajanstvena
slova, vokali, ajeti i sure Kurana ogledalo su svjetlosnog ovjeka arifa. Njegovi srce, dua i
um, mjesto su unutranjeg hrama u kojem se nalazi boansko svjetlo. Svjetlo je simbol onoga
svijeta do kojeg se uspinje uz sigurno vodstvo. Kroz svjetla razliitih boja stie se do jednog.
Pronalaskom svjetla u sebi ostvaren je cilj duhovne potrage.
81
Literatura:
1. Bakhtiar, Laleh: Sufi Expressions of the Mystic Quest, Thames and Hudson, London, 1997.
2. Burckhardt, Titus (Ibrhim Izz-ad-Dn): Uputa prema unutarnjem uenju islama, preveo
Rusmir Mahmutehaji, Sebil d.o.o., Zagreb, 1994., (Analecta islamica; knj. 3)
3. Corbin, Henry: Grimizni aneo, Modo, Zagreb, 2007. (Biblioteka Alamut)
4. Corbin, Henry: Historija islamske civilizacije I-II, Veselin Maslea, Sarajevo, 1977.
5. Corbin, Henry: Svjetlosni ovjek u iranskom sufizmu, Ibn Sina, Sarajevo, 2003.
6. Hafizovi, Reid: Ljudsko lice u ogledalu sufijske literature, Ibn Sina, Sarajevo, 2005.
7. Kuran asni prevod i tuma, preveli Hafiz Muhammed Panda i Demaluddin
auevi, izdao Demaluddin auevi, Sarajevo, 1937.
8. Lings, Martin (Ab Bakr Sirj ad-Dn): ta je sufizam?, preveo Rusmir Mahmutehaji,
Sebil d.o.o., Zagreb, 1994., (Analecta islamica; knj. 2)
9. Nasr, Seyyed Hossein: ivi sufizam: Ogledi o sufizmu, Ibn Sina, Sarajevo, 2004.
10. Nicholson, Reynold A.: The Mystics of Islam, Arkana (Penguin Group), New York,
1989., (Religion. Mythology)
11. Prevod Kurana, preveo Besim Korkut, 2. izd., Meunarodna zajednica za pomo
Muslimanima Bosne i Hercegovine, Zagreb, 1993.
12. Rjenik simbola, priredili Jean Chevalier i Alain Gheerbrandt, Nakladni zavod MH,
Zagreb, 1983.
13. Schimmel, Annemarie: Mystical Dimensions of Islam, UNC Press, 1975.
14. Sufizam, priredili Darko Tanaskovi i Ivan op, Vuk Karadi, Beograd, 1981.
(Biblioteka Zodijak; knj. 53)
Internetski izvori:
1. Spiritual Encryptions, http://spiritualencryptions.wordpress.com/2007/08/03/qabd-and-bast/
(pristupljeno 30.7.2014.)
2. sunnirazvi.net, sunnirazvi.net/sufism/more/hidden.htm (pristupljeno 25.6.2014.)
3. http://www.rijaset.ba/images/stories/GLASNIK/3-4-2010/ahmed-adilovic.pdf (pristupljeno
2.9.2014.)
4. The Chrishti website, http://www.chishti.ru/s_m.htm (pristupljeno 12.10.2014.)
5. www.books.google.hr, Nasr, S.H: An Introduction to Islamic Cosmological Doctrines
82
Prilozi:
Slika 1 Kozmiko stablo Tuba. Izvor:
http://www.stwing.upenn.edu/~durduran/yunus/yunus5.html .................................................. 5
Slika 2 Most Khaju, Isfahan, Iran. Izvor: http://www.irangazette.com/en/ ............................. 12
Slika 3 Kuran asni. Izvor: http://www.hamzazafer.com/projects/ ....................................... 25
Slika 4 Ibn Arabjeva karta stvaranja, Titus Burckhardt, Cl spirituelle de l'astrologie
musulmane d'aprs Moyyiddin ibn Arab. Izvor: Bakhtiar, Laleh: Sufi: Expressions of the
Mystic Quest, Thames and Hudson, London, 1997., str. 62 .................................................... 27
Slika 5 Bistmjeva podjela slova. Izvor: Bakhtiar, Laleh: Sufi: Expressions of the Mystic
Quest, Thames and Hudson, London, 1997., str. 114 .............................................................. 33
Slika 6 Djevojka svira bubnjeve, detalj, Abl Qsim, Iran, 19. st. Izvor: Bakhtiar, Laleh:
Sufi: Expressions of the Mystic Quest, Thames and Hudson, London, 1997., str. 69............. 35
Slika 7 Sufija. Izvor: http://www.beyond-the-pale.co.uk/rumi.htm......................................... 39
Slika 8 Detalj iz spjeva Maniq al-ayr, Fard ud-Dn Ar, autor minijatura abb Allh,
Iran, 17. st. Izvor: Bakhtiar, Laleh: Sufi: Expressions of the Mystic Quest, Thames and
Hudson, London, 1997., str. 36 ................................................................................................ 41
Slika 9 Kozmika planina Qf, detalj iz Antologije perzijskog pjesnitva, Behbahan, Fars,
Iran, 14. st. Izvor: Bakhtiar, Laleh: Sufi: Expressions of the Mystic Quest, Thames and
Hudson, London, 1997., str. 56. ............................................................................................... 43
Slika 10 Pobjeda Tahmurasa nad dinnima, detalj iz Shah Nameh, Firdaws, Iran, 17. st.
Izvor: Bakhtiar, Laleh: Sufi: Expressions of the Mystic Quest, Thames and Hudson, London,
1997., str. 44............................................................................................................................. 48
Slika 11 Dijagram iz The Sense of Unity, Nader Ardalan i Laleh Bakhtiar. Izvor: Bakhtiar,
Laleh: Sufi: Expressions of the Mystic Quest, Thames and Hudson, London, 1997., str. 64.. 52
Slika 12 Dijagram iz The Sense of Unity, Nader Ardalan i Laleh Bakhtiar. Izvor: Bakhtiar,
Laleh: Sufi: Expressions of the Mystic Quest, Thames and Hudson, London, 1997., str. 65.. 53
Slika 13 Khneh-ye Borujerdih, Kashan, Iran. Izvor:
http://www.wikiwand.com/en/Borujerdis_House .................................................................... 57
Slika 14 Prikaz plesa dervia, minijatura, 16. st. Izvor:
www.pinterest.com/pin/200269514655785697/ ...................................................................... 61
Slika 15 Nono putovanje Poslanika Muhammeda, Khamseh, Nim, Shiraz, Iran, 1410.
Izvor: Bakhtiar, Laleh: Sufi: Expressions of the Mystic Quest, Thames and Hudson, London,
1997., str. 85............................................................................................................................. 65
Slika 16 Minijatura iz Divana, Hafiz, 1523. Izvor:
https://coursewikis.fas.harvard.edu/aiu18/Hafez ..................................................................... 68
Slika 17 Prikaz primjera wafka. Izvor: Bakhtiar, Laleh: Sufi: Expressions of the Mystic Quest,
Thames and Hudson, London, 1997., str. 114.......................................................................... 72
Slika 18 As-Sabt, Zirajah iz Mukadime (Muqaddimah) Ibn Khaldna, autor dijagrama
Liam Dunne. Izvor: Bakhtiar, Laleh: Sufi: Expressions of the Mystic Quest, Thames and
Hudson, London, 1997., str. 119 .............................................................................................. 78
Slika 19 Stablo ivota Tuba. Izvor: https://www.pinterest.com/purlens/hat/ .......................... 80
83
Zahvala:
elim zahvaliti svom mentoru, prof. dr. sc. Nenadu Moaaninu na razumijevanju,
podrci, savjetima i danoj kreativnoj slobodi prilikom izrade ovog rada koji je nastao kao
rezultat mog zanimanja za kolegij Islamska civilizacija.
Profesoru Moaaninu i svim profesorima Katedre za turkologiju hvala na pruenom
znanju koje sam kroz studij stekla u sklopu svih kolegija koje mi je pomoglo pri stvaranju
diplomskog rada.
Na kraju, hvala mojoj Majci kojoj posveujem ovaj rad.
84

Simbolizam U Sufizmu

Cargado por

Información del documento

Título original

Derechos de autor

Formatos disponibles

Compartir este documento

Compartir o incrustar documentos

Opciones para compartir

¿Le pareció útil este documento?

¿Este contenido es inapropiado?

Copyright:

Formatos disponibles

Simbolizam U Sufizmu

Cargado por

Copyright:

Formatos disponibles

SVEUILITE U ZAGREBU

Mentor: prof. dr. sc. Nenad Moaanin

Slika 1 Kozmiko stablo Tuba

1.1.1. Broj 1 u islamskoj filozofiji

Ibid., str. 37.

boanskih kvaliteta i osobina u ovjeku (baq). Iz konzervativnijih filozofskih krugova

1.1.2. Broj 1 u Kuranu

1.1.3. Broj 1 u geometriji

ne prestaje Mi se pribliavati odanou njegove slobodne volje sve dok ga Ja ne zavolim; Ja

1.1.4. Broj 1 u kozmologiji

1.1.5. Broj 1 u arhitekturi

Slika 2 Most Khaju, Isfahan, Iran

1.2.1. Broj dva u kozmologiji

1.2.2. Duhovna stanja i duhovne postaje

1.2.2.1. Promjena (talwn) i stabilnost (tamkn)

1.2.2.2. Skupljanje (qab ) i irenje (bas)

1.2.2.3. Opijenost (sukr) i trijeznost (aw)

Spiritual Encryptions, http://spiritualencryptions.wordpress.com/2007/08/03/qabd-and-bast/

1.2.2.4. Okupljanje (jam) i odvajanje (tafriqah)

1.2.2.5. Prisustvo (shuhd) i odsustvo (ghabat)

Za razinu C moe se ustvrditi da je razina sveobuhvatnog, iskustvenog, duhovnog znanja kada

jesavijski, rufaijski, itijski, bedevijski, kubravijski, suhraverdijski, mevlevijski, azilijski,

Bismillhi r-ramni r-ram

Sufizam predstavlja unutarnji (bin) dio Islama i njegovo je uenje ezoteriko

Slika 3 Kuran asni

3.1. Simbolizam slova u astrologiji

, , , ,,). U svakoj se skupini nalazi po etrnaest slova. Savreni broj 28 tako

sunnirazvi.net, sunnirazvi.net/sufism/more/hidden.htm (pristupljeno 25.6.2014.)

povezuje 28 Allahovih lijepih imena s 28 mjeseevih mjena koje odgovaraju slovima

3.2. Tajanstvena slova u Kuranu

Ibid., str. 608.

Kurezja u kojem stoji da je alif-lm-mm-d kratica za imena: Allah, Ar-Ramn i Aamad

(Utoite svemu), te drugo predanje od Ibn Abbsa da kf-h-y-ayn-d ukazuje

mn=40, ayn=70). Alif stoji na poetku Allahova imena, Ademovog imena i

The Chrishti website, http://www.chishti.ru/s_m.htm (pristupljeno 12.10.2014.)

Kurana l nalazimo u ehadetu l ilha illLlh, i to u njegovom prvom dijelu, poricanju

Slika 5 Bistmjeva podjela slova

Ibid., str. 608.

4. Simbolizam u sufijskoj knjievnosti

4.1. Simbolizam ljudskoga lica

esto su ga usporeivali sa savrenstvom Kurana. Na tom se licu nalazi 7 vanih toaka:

4.1.1. Simbolizam lica ene

4.2. Karakteriste i lajtmotivi sufijske knjievnosti

4.2.1. Ljubav prema Bogu

4.2.2. Simbolizam ljubavnika

4.2.3. Predislamski simboli

4.2.4. Simbolizam inicijacije

4.2.4.2. Simbolizam vode (mora)

4.2.4.3. Simbolizam ogrtaa

Prema podacima iz knjige The Mystics of Islam, str. 74-77.

4.2.5. Simbolizam ivotinja u knjievnosti

4.2.5.2. Simbol pauna

4.2.5.3. Simbolizam ptice Smorgh

Biti proet svjetlou prisustva Smurgha

4.2.6. Kozmoloki simboli u knjievnosti

4.2.6.2. Simbolizam planine Qf

4.2.6.3. Simbolizam kozmikog stabla Tube

U literaturi se nalaze prijevodi veo, koprena, hidab, zavjesa i zastor.

prauzora sadrani u ovome stablu. Budui da je prikazano u makrokozmikom obliku, simbol

Ibid., str. 57.

4.2.6.4. Simbolizam vrtova raja

4.2.6.5. Simbolizam srca

4.2.6.6. Simbolizam due