Documentos de Académico
Documentos de Profesional
Documentos de Cultura
Voda je jedno veoma rasprostranjena na zemlji zbog ega je veoma jeftina. Zato se esto upotrebljava
kao radna materija u mnogim termodinamikim uredjajima i postrojenjima. Jedan od primera za to su
termoelektrane koje slue da dobije elektroenergija iz energije uglja. U njima ugalj sagoreva u
kotlovima gde se sa tako oslobodjenom toplotom zagreva voda da bi isparila. Tako da se dobija
vodena para koja se zatim u kotlovima pregreva. Pregrejana vodena para koja je na visokom pritisku
dovodi se do uredjaja koji se zovu turbine. Ona unutar turbina ekspandira to dovodi do obrtanja
turbina. Turbine okreu elektrogeneratore koji proizvode elektrinu energiju. Ekspandirana para ide
zatim u kondenzator gde se hladi i ponovo pretvara u vodu koja se pumpom opet prebacuje u kotao i
tako proces ponavlja. Drugi primer je kada se voda zagreva (ali ne isparava) u kunim kotlovima i
alje u radijatore koji greju prostorije. Da bi smo proraunali ovakve i sline uredjaje koji koriste vodu
kao radnu materiju moramo da imamo informacije o njenim termikim i kalorinim jednainama kada
je u tenom i gasovitom stanju (vodena para).
2.1 TERMODINAMIKE POVRINE
Ove jednaine stanja su daleko komplikovanije nego jednaine stanja idealnog gasa. Tako se
termika jednaina stanja u optem sluaju za vodu kao i za bilo koju supstancu (kao to su freoni koji
su radna materija kod friidera i klimatizera, CO 2, itd. ) moe predstaviti da je u optem sluaju neka
funkcija od p, v, i T ili matematiki kao
F(p,v,T) = 0 .
(2.1)
moe biti u obliku ili tene ili gasovite faze. Ovde je tena faza oznacena sa F, a gasovita faza sa G.
Vidi se da ne postoji jasno definisana granica izmedju ove dve faze tj. na ovoj povrsini postoje takva
jednofazna stanja gde se ne moze sa sigurnoscu rei da li je ta supstanca gasovita ili teina. U stvari da
li je neka supstanca dobila naziv tecnost ili gas to zavisi [EV] koliko je tu supstancu moguce sabiti i da
li ta supstanca ima slobodnu povrsinu. Gas e pri sabijanju daleko vise promeniti svoju zapreminu
nego tecnost, a osim toga tenost uvek ima svoju slobodnu povrsinu dok je gas nema. Inace je
uobiajeno da se i tecnost i gas nazivaju fluidima tako da e se dalje o podrucju 5 K 6 7 8 9 10 5
govoriti kao o podruju fluda. Medjutim, kada je specififina zapremina gasa dovoljno velika i
apsolutni pritisak dovoljno nizak tada se stanje toga gasa moze dovoljno tacno opisati jednacinama
stanja idealnog gasa. Gasovi koji se upotrebljavaju u termotehnikim procesima nikada nisu idealni,
vec su realni. Veliine stanja u podrucju fluida oznaavae se bez indeksa (s,v,h).
Si. 2.1 Termodinamike povrine za supstance (a) koje se pri zamrzavanju skupljaju i (b)
koje se pri zamrzavanju ire
Kriva K-6 jeste gornja granina kriva koja odvaja oblast fluida sa gasnom fazom (G) od
oblasti mokre pare (F+G). Ova kriva predstavlja stanja gde je supstanca u gasnom stanju i taj gas se
naziva zasienom parom ili suvozasienom parom ili suvom parom, a gas u oblasti fluida iznad ove
krive pregrejanom parom. Veliine stanja na ovoj (gornjoj graninoj) krivi oznaavaju se gornjim
indeksom sekundum (v",h",s").
Kriva K-5 je donja granina kriva koja deli oblast fluida gde je materija u tenoj fazi (F) od
oblasti mokre pare (F+G). Ova kriva predstavlja stanja gde je supstanca u tenom stanju koju
nazivamo zasiena tenost (ako je to voda onda se ona naziva ili kljualom vodom ili vrelom vodom).
Veliine stanja na ovoj (donjoj graninoj) krivi oznaie se sa gornjim indeksom prim (v', h', s').
Tacka K je kritina taka koja predstavlja kritino stanje gasa. Materija je u kritinom stanju
okarakterisana sa kritinim pritiskom pk, kriticnom specifinom zapreminom vk i kritinom
temperaturom Tk. Svakako da razlicite supstance imaju razlicito pk, vk, Tk to se i vidi iz tabele P.I.
Gusto osenena povrsina 2 5 10 3 2 oznaena je sa (+F). Ta povrsina predstavlja stanja u
kojima su u medjusobnoj ravnotezi vrsta i tena faza.
Gusto osenena povrina 2 6 7 1 2 je oznaena sa (+G). Ta povrina predstavlja stanja u
kojima su u medjusobnoj ravnotei vrsta i gasovita faza.
Linije 2 5 6 sa sl. 2.1.a i 5 2 6 sa sl. 2.1.b jesu trojne linije. Te linije predstavljaju stanja sa
trofaznom supstancom tj. Na njima su zajedno gasovita, tena i vrsta faza (+G+F).
Linije(oznaene kao T1, TK, T2, T3) predstavljaju izoterme koje su po definiciji kvazistatilki
procesi. Naime, kako supstance, pri kvazistatikim procesima u kojima ucestvuju, prolaze kroz niz
ravnotenih stanja, to e linija koja povezuje njihovo poetno i krajnje stanje (taku) leati celom
svojom duinom na termodinamiikoj povrini. Izoterma Tk naziva se kriticnom izotermom.
Linije (oznaene kao p1, pK, p2, p3) predstavljaju izobare koje su po definiciji kvazistatiki
procesi. Na njima je ucrtano nekoliko izotermi i nekoliko izobara. Izobare predstavljaju po definiciji
kvazistatike procese. Izobara pK naziva se kritinom izobarom.
2.2 RAVANSKI DIJAGRAMI STANJA
Na sl. 2.2, 2.3 i 2.4 prikazani su redom pv, Ts i hs - dijagrami stanja neke proizvoljne
supstance. Svakako da se pv-dijagram moze dobiti projekcijom termodinamikih povrina sa sl. 2.1.a i
sl. 2.1.b na koordinatnu ravan Opv. Inae, na svim ovim dijagramima prikazana su dvofazna stanja
supstance u oblasti mokre pare (F+G) i njena jednofazna stanja u fluidnoj oblasti. Takodje na ovim
dijagramima ucrtane su gornja granina kriva K- i donja graniina kriva K-d koje odvajaju dvofaznu
oblast mokre pare (F+G) od jednofazne oblasti oznaene ili sa F ili sa G. Inace oblast F u hs dijagramu je ograniena na izuzetno malu povrsinu, gotovo uz donju graniinu krivu. Tako ovaj
dijagram nije pogodan za rad u ovoj oblasti. Ipak hs-dijagram je najee u praktiinoj upotrebi. Na sl.
2.5 prikazan je hs-dijagram stanja vodene pare koji sluzi za razne praktine proraune.
(a)
(b)
Sl. 2.2 Razne promene stanja u pv- dijagramu stanja: a) p=const., T=const. i x=const., b) v=const.
i s=const.
s
Sl. 2.3 Izobarska promena stanja: a) voda u sudu; b) promena u Ts-dijagramu stanja
Sl. 2.3 Razne promene stanja u Ts- dijagramu stanja: a) p=const., T=const. i x=const., b) v=const. i
s=const.
(2.1)
Ovde je m' masa tene faze dvofazne supstance (zasiene tenosti). Inae kako stanja na donjoj
graninoj krivi nemaju zasienu paru to je m" = 0 to je x = 0. Na gornjoj graninoj krivi sva materija je
u obliku zasiene pare pa je m" = mx i x = 1. Kada se zna x stanja Mdg (sl. 2.1.a) u ovoj dvofaznoj
oblasti tada se moze rei da 1 kg mokre pare tog stanja sadrzi x kg zasicene pare i (1-x) kg zasicene
tecnosti. U oblasti mokre pare prikazane su i linije x=const. koje sve polaze iz tacke K. Ovde je x1 >
x2.
Izoterme T1>TK. Ako se neki proces vodi po izotermi T1 (vidi Sl. 2.1-4) pri cemu je T1>TK, supstanca
je uvek jednofazna (gasovita). Iskustvo pokazuje da za T1 TK nema tog pritiska koji bi gas preveo u
teno stanje. U pv dijagramu, na viim temperaturama u ovom podruju, izoterme dobijaju oblik
hiperbole idealnog gasa. Medjutim, u Ts-dijagramu izoterme su u svim oblastima prave paralelne sa sosom. U gasnom podruju u hs-dijagramu vidi se da se za niske pritiske ove izoterme gotovo
poklapaju sa izentalpama pri cemu se uvecavanjem pritisaka, ove izoterme zakrivljuju. Kod idealnog
gasa izotermske promene stanja su istovremeno i izentalpske.
Izobare p1>pK. U pv-dijagramu stanja izobare su prave linije paralelne osi v. Izobare u Ts-dijagramu
stanja su krive linije koje u podrucju G blizu kriticne tacke K imaju infleksiju. Za nize pritiske u
gasnoj fazi (iznad take K) izobare prelaze u izobare idealnog gasa. Za kvazistatiki proces vazi
jednaina (diferencijalna jednaina prvog zakona termodinamike za otvorene sisteme)
Tds = dh - vdp
(2.2)
(2.3)
Odavde sledi da je vrednost nagiba izobara podrucja G u hs-dijagramu vea na viim temperaturama.
Kritine izoterme i izobare. Kritina izoterma u kritinoj taki u pv-dijagramu ima za tangentu
izobaru pa joj je u tacki K nagib nula. Osim toga za kritiinu izotermu tacka K je i prevojna tacka pa
vae relacije:
(p/v)Tk = 0 , (2p/v2) Tk = 0
(2.5)
Ova kriticna izoterma u Ts-dijagramu je prava paralelna osi s, dok je u hs-dijagramu tacka K njena
tacka infleksije.
Izobara p je u pv-dijagramu paralelna osi v kao uostalom i sve izobare u ovom dijagramu. U
Ts-dijagramu u tacki K njen nagib je nula a ima i svoju prevojnu tacku:
(T/s) pk = 0, (2T/s2)pk = 0
(2.6)
Inace u hs-dijagramu kriticna izobara ima nagib TK jer je prema (2.4) u tacki K (h/s)pK = TK.
Izoterme T2<TK. Izobare p2<pK. Kondenzacija. Isparavanje.
Ukoliko se gas sabija pri procesu sa konstantnom temperaturom npr. T 2, koja je manja od kritine, tada
pri nekom tacno odredjenom pritisku otpoinje njegov prelazak u tecnost (kondenzacija). Slicno se
desava kada se tecnost pri ovoj temperaturi iri tj. ona pri nekom pritisku pocinje da prelazi u gas
(isparavanje).
Ako se gas hladi pri nekom konstantnom pritisku p 2 koji se odrzava konstantnim i koji je manji
do kriticnog, tada dolazi do pocetka kondenzacije pare, a kada se tenost zagreva pri istom torn
pritisku dolazi do njenog isparavanja.
Kondenzacija pare jeste naziv za prelazak gasovite u tecnu fazu, a isparavanje za proces u
suprotnom smeru.
Inace treba napomenuti da u podrucju tecnosti F u Ts i hs-dijagramima stanja izobare se gotovo
poklapaju sa donjom graninom krivom.
Sa svih ovih dijagrama i prethodno prikazanih termodinamikih povrsina vidi se da je svaki
izotermski proces sa visefaznom supstancom istovremeno i izobarski. Pri jednom od izotermskoizobarskih procesa, odredjenoj temperaturi tog procesa odgovara tano odredjena vrednost pritiska.
Zato se izotermske i izobarske linije na ovim dijagramima stanja u visefaznim podrujima medjusobno
preklapaju dok se van njih razilaze. Tako npr. u dvofaznoj oblasti mokre pare (F+G) od 2' do 2", kada
je temperatura T2 = const. i p2 = const. (vidi Sl.2.1-3), zasicena tenost stanja 2' prelazi pri
konstantnom pritisku i konstantnoj temperaturi u zasieni gas stanja 2". Moguce je voditi proces i od
2" do 2' kada su istovremeno T2 = const. i p2 = const.
Inace vidi se, da su u pv-dijagramu stanja u oblasti F+G, ove izotermsko-izobarske promene
stanja paralelne osi v, u Ts-dija-gramu stanja osi s. U hs-dijagramu stanja ove promene stanja su prave
linije pod nekim nagibom u odnosu na osu s, a koji zavisi od vrednosti temperature ovog procesa. To
sledi iz jednacine (2.3).
Sublimacija, desublimacija. Proces 3-3", koji je prikazan samo na sl. 2.1.a i sl. 2.1.b, se odvija u
dvofaznoj dblasti (+G). pri p3 = const. i T3 = const. Pri tome dolazi do prelaska cvrste faze stanja 3 u
gasovitu stanja 3". Ovaj proces se moe odvijati u suprotnom smeru. Prelazak cvrste faze u gasovitu
naziva se sublimacijom, a gasovite u cvrstu desublimacijom.
Mrznjenje, topljenje. Pri procesu 2 f2, koji je prikazan samo na sl. 2.1.a kada je T2 = const. i p21 =
const. cvrsta faza stanja 2, prelazi u tenu stanja f2. I ovaj proces moe se odvijati u suprotnom smeru.
Prelazak tene u vrstu fazu naziva se mrznjenjem i vrste u tenu topljenjem.
Prelazak iz jedne u druge faze na trojnim linijama. Trojne linije sa sl. 2.1.a i sl. 2.1.b takodje
predstavljaju istovremeno izoterme i izobare. Na njima dolazi do prelaska iz jedne faze (npr. gasne) u
druge dve (vrstu i tenu fazu).
Izohorske promene stanja. Izohorske promene stanja u pv-dijagramu su paralelne osi p dok su u Ts i
hs-dijagramima to krive linije koje su strmije od izobara pri cemu je v1v > vK > v2v .
odredjeno. Prema tome, da bi stanje supstance u ovom jednofaznom podrucju bilo jednoznacno
odredjeno ,tj. sve intenzivne velicine tog stanja poznate, potrebno je poznavati vrednosti dve od
njegovih intenzivnih veliina stanja. To isto vazi i za jednofazno podrucje .
Tablica P.2 u prilogu sadrzi podatke o vrednostima velicina stanja v,h,s pregrejane vodene
pare u funkciji pritiska u opsegu od 1 bar do 500 bar, i temperature u opsegu od 0 0C do 700 0C.
2.4 RAVNOTEZA FAZA
Kod dvofazne supstance obe njene faze moraju da budu u medjusobnoj ravnotezi. Svaka faza je i sama
jednofazna supstanca. Stanje neke dvofazne supstance na termodinamikim povrinama i dijagramima
stanja predstavljeno je nekom od taaka unutar njihovih dvofaznih oblasti, a take na grannim
krivama ovih oblasti predstavljaju stanje svake od faza (zasienih jednofaznih supstanci) ove dvofazne
supstance. Tako, taka Mdg na sl. 2.1.a predstavlja stanje dvofazne supstance koja se sastoji iz tecne i
gasovite faze koje su u medjusobnoj ravnotezi. Stanje ove tecne faze (zasiene tecnosti) je dato nekom
od taaka na donjoj graninoj krivi, a stanje gasne faze (zasicene pare) nekom od taaka na gornjoj
granicnoj krivi. Uslovi medjusobne ravnoteze faza jednoznacno odredjuju stanja tecne i gasovite faze
ove dvofazne supstance tj. polozaj tacaka na donjoj i gornjoj granicnoj krivi. Bilo koja tacka na trojnoj
liniji npr. sa sl. 2.1.a predstavlja stanje trofazne supstance koja se sastoji od vrste, tene i gasovite
faze koje su takodje u medjusobnoj ravnotezi. I ovde uslovi ove termodinamicke ravnoteze
jednoznano odredjuju stanja ovih faza na graninim krivama.
Da bi faze visefazne supstance bile u ravnotezi mora da postoji njihova mehanicka, termicka i
hemijska ravnoteza. Kod mehanicke ravnoteze pritisci ovih faza moraju da su jednaki, a da bi se
ispunila termicka ravnoteza treba da su jednake i njihove temperature. Kod hemijske ravnoteze
potrebna je jednakost hemijskih potencijala tih faza.
U prethodno pomenutoj taki Mdg, u oblasti mokre pare neka su pritisak, temperatura i
hemijski potencijal redom p2,T2, i g2. Da bi obe faze ove dvofazne supstance bile u ravnotezi potrebno
je da obe faze i celokupna dvofazna supstanca imaju isti pritisak, temperaturu i hemijski potencijal tj.
vazi:
P2 = P2 = P2 T2 = T2= T2, g2= g2= g2
(2.7)
Ovi uslovi jednakosti pritiska i temperature jednoznacno odredjuju stanja faza na donjoj i gornjoj
granicnoj krivi termodinamicke povrsine. Presek izobarsko-izotermske linije koja prolazi kroz tacku
Mdg sa gornjom i donjom granicnom krivom daje redom tacke 2
(2.8)
Na trojnoj liniji sve tri faze, a zato i sama supstanca bice na istom pritisku i temperaturi i imace isti
hemijski potencijal. Zato ce ove tri faze biti predstavljene tackama na samoj trojnoj liniji i to: tacka 2
(cvrsta faza), 5 (tecna faza) i 6 (gasovita faza). Mogu se napisati jednakosti:
p256= p2= p5= p6
T256= T2= T5= T6
g256= g2= g5= g6
(2.9)
(2.10)
(2.11)
Posmatrajmo ponovo dvofaznu supstancu koja se npr. sastoji iz gasne i tecne faze. Neka je
temperatura gasne faze T2. U tom slucaju presek izoterme T2 sa gornjom granicnom krivom
jednoznacno odredjuje tacku 2", a presek iste izoterme sa donjom granicnom krivom jednoznacno
odredjuje taku 2'. Tako su jednoznacno odredjena stanja 2" i 2' i moguce je jednoznacno dobiti
njihove velicine stanja npr. p2', v2', s2', h2', p2', v2', s2', h2' i druge.
esto su na raspolaganju i tabele termodinamickih osobina faza dvofaznih supstanci. Ove
tabele su date u ovom udzbeniku samo za dvofaznu vodu koja se sastoji iz teine i gasovite faze. Tako,
tabela P.3 daje velicine stanja kljucaie vode i suve pare u zavisnosti od temperature t u njenom
intervalu od 0C do 374,15C. Tabela P.4 daje velicine stanja kljuale vode i suve pare u zavisnosti od
p i to u opsegu od 0,01 bar do 220 bar. Velicine stanja koje su date u ovim tabelama su v, v", h', h", s',
s". Iz ovih tabela se vidi da su razlika vrednosti za v' i v" i za h' i h", i za s' i s" sve manje ukoliko su
temperature i pritisci tecne i gasovite faze visi. Tako za neku temperaturu (u ovim tabelama za vodu to
je 374,15C)-kriticnu temperaturu ova razlika i ne postoji. U stvari u kriticnoj tacki nemamo dvofaznu
supstancu vec jednofaznu.
Za slucaj trojne linije, za odredjivanje intenzivnih velicina stanja sve tri faze trofazne supstance
na ovoj liniji nije potvebno znati niti jednu od njenih intenzivnih veliina stanja. U stvari, pritisak i
temperatura i ostale intenzivne velicine stanja ovakve supstance odredjene su samo njenom prirodom.
Za neke od razlicitih supstanci pritisak i temperatura trojne linije dati su u tabeli P.5.
(2.12)
Ova zapremina kao i sve velicine stanja u ovoj oblasti oznacena je sa indeksom x.
Ako se ova relacija podeli sa masom dvofazne supstance tada se dobija:
vx = Vx/mx = m'v'/mx + m"v"/mx
(2.13)
(2.14)
Analogno ovome izrazu za bilo koju veliinu stanja "y" mogue je napisati:
yx = y' + x(y"-y')
(2.15)
(2.16)
hx = h' + x(h"-h')
(2.17)
h1 -h2
(2.18)
Tako je u ovom dijagramu q12 predstavljeno pomocu duzi. Za izentropski proces od 1 do 2 vazi:
lt12 = h1 -h2
(2.19)
(2.21)
(2.22)
a (2.17) kao
hx = h' + rx.
(2.23)
TABELA P.5 PODACI 0 PRITISKU I TEMPERATURI TROJNE LINIJE ZA NEKE SUPSTANCE [VF]
Supstanca
Temperatura, C
Pritisak, kPa
Vodonik
- 259
7,194
Kiseonik
Azot
giva
- 219
- 210
- 39
0,15
12,53
0,00000013
Voda
0,01
0,6113
Cink
419
5,066
Srebro
961
0,01
Bakar
1083
0,000079
1,0 bar
5,0 bar
0,0010002
0,1
0,0000
0,0010000
0.5
0,0001
20
0,0010016
83,9
0,2963
0,0010015
84,3
0,2962
40
0,0010078
167,4
0,5718
0,0010076
167,8
0,5716
60
0,0010172
251,0
0,8304
0,0010170
251,3
0,8302
80
0,0010293
334,8
1,0746
0,0010291
335,1
1,0744
100
1,695
2674,7
7,3567
0,0010436
419,2
1,3060
120
1,794
2717,4
7,4683
0,0010606
503,7
1,5268
140
1,890
2757,1
7,5669
0,0010802
589,0
1,7382
160
1,984
2796,4
7,6596
0,3838
2768,2
6,8660
180
2,078
2835,6
7,7481
0,4048
2814,2
6,9697
200
2,172
2874,9
7,8329
0,4250
2856,8
7,0617
220
2,266
2914,3
7,9145
0,4449
2898,4
7,1479
240
2,359
2593,8
7,9931
0,4644
2939,7
7,2301
260
2,452
2993,5
8,0690
0,4838
2980,9
7,3088
280
2,545
3033,4
8,1425
0,5031
3022,1
7,3846
300
2,638
3073,5
8,2137
0,5223
3063,3
7,4577
320
2,731
3113,8
8,2828
0,5414
3104,5
7,5285
340
2,824
3154,3
8,3500
0,5604
3145,9
7,5971
360
2,917
3195,1
8,4154
0,5793
3187.4
7,6636
380
3,010
3236,1
8,4791
0,5982
3229,0
7,7284
400
3,102
3277,3
8,5413
0,6170
3270,8
7,7914
420
3,195
3318,8
8,6020
0,6358
3312,8
7,8528
440
3,287
3360,5
8,6613
0,6546
3354,9
7,9128
460
3,380
3402,5
8,7194
0,6733
3397,3
7,9715
480
3,473
3444,7
8,7762
0,6920
3439,9
8,0288
500
3,565
3487,2
8,8319
0,7107
3482,8
8,0849
520
3,658
3530,0
8,8865
0,7294
3525,9
8,1399
540
3,750
3573,0
8,9401
0,7480
3569,2
8,1939
560
3,843
3616,4
8,9928
0,76C6
3612,7
8,2468
580
3,935
3660,0
0,9445
0,7853
3656,6
8,2088
600
4,027
3703,8
9,0953
0,8039
3700,6
8,3499
620
4,120
3748,0
9,1453
0,8225
3745,0
8,4001
640
4,212
3792,4
9,1945
0,8410
3789,6
8,4495
660
4,305
3837,1
9,2429
0,8596
3834,5
8,4981
680
4,397
3882,1
9,2907
0,8782
3879,6
8,5459
700
4,489
3927,4
9,3377
0,8967
3925,0
8,5931