MAHMUT BUATLIJA

BUGOJNO
BOSNA I HERCEGOVINA

PROBLEM ETIRI BOJE

MATURSKI RAD IZ MATEMATIKE

Mentor:

Uenik:

Prof. Dervi Buatlija

Ahmed Ohran

Bugojno, 2015. Godine

SADRAJ

UVOD.........................................................................................................................................3
KAKO JE SVE POELO...........................................................................................................4
PRECIZNIJA DEFINICIJA PROBLEMA.................................................................................5
CAYLEYJEV POETAK...........................................................................................................5
MATEMATIKA INDUKCIJA.................................................................................................6
KONTRADIKCIJA....................................................................................................................7
KARTE I EULEROVI POLIEDRI.............................................................................................8
KEMPE RJEAVA PROBLEM................................................................................................10
KEMPEOVI LANCI.................................................................................................................12
IMA JEDNA MALA GREKA................................................................................................15
DVA SMJERA DOKAZA.........................................................................................................17
I KONANO USPJEH.............................................................................................................20
ZAKLJUAK...........................................................................................................................22
LITERATURA..........................................................................................................................23

UVOD
2

Zamislite da pred sobom imate geografsku kartu koja prikazuje regije na koje je
podijeljena odreena drava ili pak drave nekog kontinenta. Prirodno je da susjedne drave
na toj karti budu obojene razliitim bojama. Bez obzira na to kako karta izgleda, od koliko se
drava sastoji i kakvog su one oblika, etiri razliite boje bit e sasvim dovoljne da se ta karta
oboji na eljeni nain. Pokazalo se da ovu jasnu i jednostavnu tvrdnju nije bilo jednostavno
dokazati. Problem dakle glasi ovako: moe li se bilo koja karta obojiti najvie etirima bojama
tako da susjedne drave budu razliito obojene? Zvui jednostavno? I dok pokuavam
zamisliti, onako, na brzinu, neku imaginarnu kartu na kojoj bi ova tvrdnja odmah pala u
vodu, kroz glavu mi prolazi pomisao: kome to uope treba? Zar samo zato da bi geografske
karte bile manje arene?
No, kao da je upravo injenica da od tvrdnje i nema prevelike koristi djelovala kao
magnet za matematiare. Svi oni, koji su problem shvatili kao zanimljivu slagalicu ili
neobinu mozgalicu koju je trebalo brzo rijeiti, brzo su i odustali.

KAKO JE SVE POELO

Problem je prvi postavio britanski matematiar Francis Guthrie prije vie od 150
godina. Guthrie je otkrio da su mu za bojenje regionalne karte Engleske dovoljne samo etiri
boje, ali nije bio siguran vrijedi li tvrdnja openito. Zamolio je svog mlaeg brata Frederica za
pomo. Frederic je u to vrijeme studirao na Sveuilitu u Londonu, pa je svom profesoru
Augustusu De Morganu postavio pitanje moe li dokazati tvrdnju.
De Morgana je postavljeni problem prilino zainteresirao. On 23. listopada 1852.
godine pie pismo svom kolegi i prijatelju, sir Williamu R. Hamiltonu u Dublin u kojem
navodi tvrdnju i daje primjer iz kojeg je oito da su etiri boje nune. No, jesu li etiri boje
uvijek dovoljne? Ako je odgovor na postavljeno pitanje negativan, trebalo bi pronai
protuprimjer, tj. barem jednu kartu za koju je potrebno najmanje pet razliitih boja. Ako
je pak tvrdnja istinita, treba dokazati da ona vrijedi za svaku, ak i najuvrnutiju kartu, bila
ona stvarna zemljopisna karta, ili neka potpuno izmiljena.

I De Morgan i Hamilton bili su ugledni britanski matematiari i redovito su se

dopisivali vie od 30 godina. No, Hamiltona problem etiriju boja uope nije zanimao.
Prilino razoaran time, De Morgan pie i drugim kolegama, a u travnju 1860. ga po prvi puta
objavljuje u knjievnom asopisu Athenaeum. Tako za njega doznaju i matematiari s druge
strane Atlantika. Pria kae da se ameriki matematiar, filozof i logiar Charles Sanders
Pierce zarazio problemom, mjesecima ga je pokuavao rijeiti, a navodno ga je i rijeio,
samo to njegov dokaz nikad nije objavljen.

PRECIZNIJA DEFINICIJA PROBLEMA

Formulira li se gornje pitanje u obliku teorema, odmah dobiva na teini, zar ne? Evo
kako to radi struka.Teorem o etiri boje. Svaka karta moe se obojiti najvie etirima bojama
tako da su susjedne drave obojene razliito. Tvrdnja mora biti istinita za svaku kartu, bez
izuzetaka. No, to kau matematiari, to je zapravo karta? Kako zadani problem prevesti na
matematiki jezik? Glavni alat kojim e se problem rjeavati bit e teorija grafova.
Karta je cjelina koja se sastoji od meusobno povezanih drava ili regija.Granica
svake drave zatvorena je krivulja koja se moe podijeliti na onoliko dijelova graninih
linija ili bridova, koliko ta drava ima susjeda. Dvije drave sa zajednikim bridom nazivaju
se susjedne drave.

Bridovi se sastaju u vrhovima ili vorovima. Pretpostavit emo da se u svakom voru

sastaju najmanje tri brida, a dodiruju li se dvije drave samo u jednoj toki, tada se smiju
obojiti istom bojom.

CAYLEYJEV POETAK
Nakon De Morganove smrti 1871. g., problem etiriju boja na neko vrijeme pada u
zaborav, sve dok ga 13. 6. 1878. g. na uglednom sastanku Londonskog matematikog drutva,
Britanac Arthur Cayley nije ponovno postavio.
Arthur Cayley bio je izvrstan student matematike i ponio je titulu najmlaeg profesora
na Cambridgeu u cijelom 19. stoljeu. Cayley se iskreno zainteresirao za problem etiriju boja
i 1878. godine objavljuje prvi lanak o njemu i to (sasvim razumljivo) u geografskom, a ne

matematikom asopisu. U lanku priznaje da nije uspio dokazati Teorem, ali dolazi do
nekoliko za dokaz vanih zakljuaka.
Cayley je najprije dokazao sljedee: ako
je proizvoljna karta, koja se sastoji od n
drava, ve obojena s etiri boje i ako toj karti
dodamo jednu dravu, tada se i nova karta od n+1
drava moe obojiti etirima bojama.
Drugo, Cayley je zakljuio kako je
dovoljno promatrati samo karte kod kojih se u
svakom voru dodiruju tono tri drave, tzv.
kubne karte. Naime, ako se u nekom voru
susree vie od triju drava, tada se na taj vor
postavi mala kruna zakrpa, oboji se tako
dobivena kubna karta, a zatim se zakrpa jednostavno ukloni.

I tree, ako je Teorem o etiri boje istinit, tada se bojenje karata uvijek moe izvesti na
takav nain da se sve drave koje lee uz rub karte mogu obojiti najvie trima bojama.

MATEMATIKA INDUKCIJA
Prvi zakljuak usmjerio je Cayleya na dokaz metodom matematike indukcije. Za n =
1, 2, 3 i 4 tvrdnja je trivijalna. Dokazati korak indukcije (iz pretpostavke da se sve karte s n
drava mogu obojiti najvie etirima bojama slijedi da se i sve karte s n+1 drava mogu
obojiti najvie etirima bojama), znailo bi dokazati Teorem. Tada bi iz oite tvrdnje za n = 4
slijedilo da Teorem vrijedi i za n = 5, ako vrijedi za sve karte s 5 drava, vrijedio bi i za sve
karte sa 6 drava, itd. Dakle, tvrdnja bi vrijedila openito za sve karte.
Ali, postoji bezbroj naina na koje se nekoj karti moe dodati jo jedna drava. Kako
odrediti kojom bojom treba obojiti tu dodanu dravu? U nekim situacijama je to lako, bojenje
6

nove drave izvodi se direktno bez ikakve promjene boja prethodno obojenih drava. No,
sigurno ima sluajeva kad to nije jednostavno jer je potrebno promijeniti boju cijelom nizu
prethodno obojenih drava.

KONTRADIKCIJA
Bilo je vrlo teko pronai metodu za proirenje karte s n na n+1 drava koja bi
vrijedila openito. Zato je Cayley rjeavanju problema pokuao prii na drugi nain: metodom
kontradikcije.
Zamislimo da je Teorem laan i da postoje neke karte koje se ne mogu obojiti samo
etirima bojama. Meu svim takvim uljezima za koje je potrebno 5 ili vie boja,
izaberimo onu s najmanjim brojem drava. Nazovimo je najmanjim uljezom. Tada vrijedi
sljedea tvrdnja: najmanji uljez ne moe se obojiti etirima bojama, ali svaka karta s manjim
brojem drava moe. Dokazati Teorem o 4 boje, sada znai dokazati da najmanji uljezi ne
postoje.
Lako se moe dokazati da najmanji uljez ne sadri dvokut dravu koja ima samo
dva susjeda. Naime, uklonimo li takvoj dravi jedan brid, dbit emo kartu s jednom dravom
manje, koja semoe obojiti najvie etirima bojama. Vratimo li uklonjeni brid, nije nikakav
problem odrediti boju za dravu s dvama susjedima, jer su nam od 4 na raspolaganju ak dvije
boje.

Na slian nain dokazuje se da najmanji uljez ne moe sadravati niti jedan trokut
dravu s trima susjedima. Pretpostavimo suprotno, uklonimo jedan brid i od 4 dobijemo 3
drave. Takva karta se moe obojiti etirima bojama, za 3 drave potroimo 3 boje, vratimo
uklonjeni brid i dravu obojamo preostalom, etvrtom bojom.

No, ve u sljedeem koraku metoda uklanjanja i vraanja brida pada u vodu.

Promatramo li drave s 4, 5 ili vie bridova, taj postupak oito vie ne vrijedi.

Cayley je tu zapeo. No, u pomo priskae uveni Leonhard Euler. Zahvaljujui

njegovom prouavanju poliedara i zakljucima do kojih je doao stotinjak godina ranije,
dokaz je ipak mogao napredovati.

KARTE I EULEROVI POLIEDRI

Eulerovo bavljenje poliedrima i njegova uvena formula za poliedre broj strana - broj
bridova + broj vrhova = 2 odigrali su vanu ulogu u dokazivanju problema etiriju boja. Pitate
se kakve veze imaju karte i poliedri? Veza postoji i lako se uoava projiciramo li poliedar iz
jedne toke na ravninu. Na taj nain moemo dobiti ravninsku projekciju bilo kojeg poliedra,
a Eulerova formula i dalje vrijedi.

Zamislimo li da strane poliedra predstavljaju drave, da su bridovi poliedra zapravo

granice drava, a vrhovi poliedra vorovi, te ubrojimo li i vanjtinu projekcije kao jednu
dravu, tada Eulerova formula vrijedi i za tako dobivene karte i glasi ovako broj drava - broj
bridova + broj vorova = 2.
Obratno, svaku kubnu kartu moemo nacrtati na sferi i onda zamisliti da ona
predstavlja neki poliedar. Pritom je problem bojenja sferne karte jednak problemu bojenja
karte na ravnini - sasvim je svejedno ubrajamo li i vanjtinu karte kao jo jednu regiju koju
treba obojiti ili ne.
Direktna posljedica Eulerove formule je tzv. formula prebrajanja. Pretpostavimo li da
karta ima d2 drava koje imaju tono 2 susjeda, d3 drava koje imaju tono 3 susjeda, d4
drava s tono 4 susjeda, itd., tada je ukupan broj drava na toj karti (raunajui i vanjtinu
karte) D = d2 + d3 + d4 + d5 + d6 + ...

Uvrstimo li gornje izraze u Eulerovu formulu i sredimo li je, dobivamo formulu prebrajanja za
kubne karte:
4d2 + 3d3 + 2d4 + d5 - d7 - d8 - 3d9 - ... = 12,
Iz formule se vidi da za kubnu kartu barem jedan od brojeva d2, d3, d4 i d5 mora biti
vei od 0. Drugim rijeima, vrijedi sljedei teorem. Teorem samo 5 susjeda. Svaka kubna
karta ima barem jednu dravu s 5 ili manje susjeda. Osim toga, ako karta ne sadri niti jedan
dvokut, niti jedan trokut i niti jedan kvadrat, tada mora sadravati barem 12 peterokuta.
Na slian se nain moe zakljuiti i sljedee: ako se kubna karta sastoji iskljuivo od
peterokuta i esterokuta, tada ona mora imati tono 12 peterokuta.
I konano, iako Arthur Cayley nije uspio dokazati da najmanji uljezi ne postoje,
njegova ideja ipak se pokazala korisnom: mogla se dokazati neto slabija tvrdnja, Teorem o
est boja.
Teorem o est boja. Svaka karta moe se obojiti sa est boja tako da susjedne drave
budu obojene razliito.

KEMPE RJEAVA PROBLEM

A sve to uspio je shvatiti, povezati i dobro prouiti londonski odvjetnik i matematiar
amater Alfred Bray Kempe. Kempe je uo za problem etiriju boja 1878. godine. Iako je
diplomirao pravo 1872. godine, bio je strastveni zaljubljenik u matematiku te je bio prisutan
na sastanku Londonskog matematikog drutva kada je Arthur Cayley govorio o problemu.
I samo godinu dana kasnije imao je njegovo rjeenje.

10

Ideju svog dokaza Kempe je objavio sredinom 1879. godine u asopisu Nature, a
krajem iste godine objavljuje cijeli dokaz u asopisu American Journal of Mathematics.
Uzimajui u obzir sve dosad navedene zakljuke, Kempeova metoda bojenja bilo koje
karte moe se opisati u est koraka:
1.

pronai na karti dravu koja ima 5 ili manje susjeda (po Teoremu samo 5

susjeda, ona svakako postoji);

2.

pokriti tu dravu komadiem praznog papira slinog oblika, samo malo veeg;

3.

produljiti sve granice koje dodiruju zakrpu tako da se sastanu u jednoj toki na

papiriu kao da se odabrana drava smanjila u jednu toku time se broj drava na karti
smanjio za 1;

4.

ponavljati tri prethodna koraka sve dok se poetna karta ne smanji do karte s tono

jednom dravom;
5.

obojiti jednu dravu bilo kojom od 4 dane boje;

6. obrnuti gornji proces: skidati zakrpe unatrag sve dok se ne dobije poetna karta i
pritom svaku vraenu dravu obojiti tako da se razlikuje od susjeda!
No, hoemo li uvijek moi odrediti boju za vraenu dravu? Problem, na kojem
je zapeo i Arthur Cayley nastaje ako drava koju treba obojiti ima 4 ili 5 susjeda, dakle ako je
to kvadrat ili peterokut.
Evo kako je Kempe rijeio taj problem.

11

KEMPEOVI LANCI
Pretpostavimo najprije da je drava za koju treba odrediti boju kvadratnog oblika,
dakle ima 4 susjedne drave. Odaberu se one dvije drave koje se meusobno ne dodiruju.
Neka su to na primjer crveni i zeleni susjedi drave K.
Svaka od tih dviju drava zapoinje jednu ili vie crveno-zelenih grana dijelova
karte koji se sa-stoje od niza drava obojenih crveno ili zeleno. Mogu nastati dvije situacije.

U prvom sluaju niti jedna grana koja poinje crvenim susjedom od K nije povezana s
donjom zelenom dravom. Tada se crveni susjed drave K moe obojiti u zelenu boju i sve
drave u crveno-zelenim granama mogu zamijeniti boje. Tada nam za dravu K ostaje na
raspolaganju crvena boja.

U drugom sluaju, kad jedna od grana koje zapoinju s crvenim susjedom drave
K zavrava sa zelenim susjedom drave K, zamjenom boja nita ne dobivamo. No, uoimo da
lanac zapravo ini zatvorenu petlju: poinje i zavrava u K. Sada prebacimo panju na druga
dva susjeda: plavog i utog. Uoimo da se niti jedan lanac jednog od tih dvaju susjeda ne
moe nadovezati na neki od lanaca drugog susjeda jer ih prekida ranije uoena petlja. Sada
12

zapravo imamo situaciju kao u prvom sluaju: obojimo li plavog susjeda u uto te cijeloj
plavo-utoj grani zamijenimo boje, za dravu K preostaje nam plava boja.

Time smo zavrili bojenje karte kad drava, s koje je uklonjena zakrpa, ima 4
susjeda. Zapravo smo dokazali da niti jedan najmanji uljez ne sadri kvadrat.
Kempe je zatim svu panju usmjerio na sluaj kad je vraena drava peterokut P.
Peterokut okruuje 5 drava ve obojenih etirima bojama.
Slinim nainom razmiljanja, Kempe odabire dva susjeda od P koji se ne dodiruju:
neka su to uti i crveni susjed iznad i ispod P kao na slici:

Ako gornje uto-crvene grane nisu povezane s donjim granama, tada im se boje
mogu zamijeniti, pa uti susjed od P moe postati crven, ostavljajui time utu boju na
raspolaganju za P

13

No, ako je uto-crveni lanac s gornje strane povezan s crveno-utim lancem ispod P,
tada Kempe uoava zelenog susjeda i promatra crveno-zelene i zeleno-crvene grane.

Ako gornji zeleno-crveni niz nije povezan s donjim crveno-zelenim, zeleni susjed od P
moe postati crveni i cijeli gornji niz smije promijeniti boje u crveno-zelene.

Time za P ostaje zelena boja. Ako su pak lanci ponovo povezani, tada zajedno s
prethodnim imamo dvije petlje i situaciju kao na slici:

14

Uoimo sada kako je plavo-uti niz s lijeve strane drave P sigurno nepovezan s plavoutim nizom desno od P, pa bez problema smijemo izmijeniti boje u plavo-utom nizu s desne
strane
Teorem je dokazan!

IMA JEDNA MALA GREKA...

Upravo opisana metoda danas je poznata pod nazivom metoda Kempeovih lanaca.
Zanimljiva je i sasvim lijepo dokazuje da su 4 boje dovoljne za bojenje bilo kakve karte.
Naime, ovo je postao najpoznatiji pogrean dokaz u povijesti matematike! Zavarao
je veinu matematiara tog vremena i trebalo je ak 11 godina da se otkrije pogreka! A
pronaao ju je ekscentrini profesor matematike iz Durhama, Percy John Heawood.
Heawood je zavrio dva studija na Oxfordu: matematiku te klasini studij
latinskog, grkog i hebrejskog. Jo za vrijeme studija zainteresirao se za problem bojenja
karata i prouavao je Kempeov dokaz. U lipnju 1890. u asopisu Quaterly Journal of
Mathematics Heawood objavljuje lanak Map-colour Theorem u kojem rui Kempeov
dokaz. Pogreka u dokazu javlja se pri samom kraju, u raspravi o odreivanju boje za
peterokut P: ...napravimo li istovremeno obje izmjene boja...
Postoje karte kod kojih nije mogue provesti izmjenu boja istovremeno u dvama
razliitim lancima. Evo jedne takve karte:

15

Na toj karti je svaka od dvadeset i pet drava

obojena crveno, plavo, uto i

zeleno osim peterokuta P u sredini.

Karta se sigurno moe obojiti samo etirima

bojama, no

pokazuje

da je

Kempeova metoda dokazivanjA pogrena.

Pokuamo li odrediti boju peterokuta P slije-dei Kempeovu logiku, izmijenit emo
boje dvaju P -ovih susjeda.
Svaka od tih dviju promjena dozvoljena je, izvodili se sama za sebe. No, pokuamo li
ih izvesti istovremeno, dolazi do problema jer dvije susjedne drave (jedna, oznaena slovom
A, koja je bila zelena, i druga, oznaena slovom B, koja je bila uta) postaju crvene, to se ne
smije dogoditi.

Alfred Kempe javno je priznao greku, 1891. g. na sastanku Londonskog

matematikog drutva.
Ni Kempe ni Heawood nisu znali kako popraviti dokaz. Heawood je ipak, iskoristivi
Kempeove ideje, dokazao da vrijedi Teorem o pet boja. Teorem o pet boja. Svaka karta moe
se obojiti najvie s pet boja tako da su susjedne drave obojene razliito.
Iako po iskazu slabiji, ovaj teorem je jo jedna karika u nizu koja e biti neophodna u
dokazu polaznog problema. No, priu o Kempeu emo zavriti tek kad spomenemo jo jednu
njegovu ideju o nainu na koji moemo razmiljati o problemu. Zamislimo da se u svakoj
dravi na karti istakne jedna toka (kao to se npr. Oznaava glavni grad), a zatim se toke
koje predstavljaju susjedne drave poveu linijama. Dobiven je graf.
16

Problem odreivanja boja pojedinih drava sveo bi se sada na to da se tokama

pridrue slova abecede, ali tako da susjedne toke budu razliito imenovane.

Vanost ove ideje lei u tome to se problem bojenja karata na ovaj nain prevodi na
prouavanje veza i teoriju grafova, moan matematiki alat kojim e problem etiriju boja
napokon biti rijeen. A i to tek uz pomo raunala...

DVA SMJERA DOKAZA

Sada

je

postalo

jasno

kako

naoko

jednostavan problem nije bilo nimalo

jednostavno rijeiti.
Matematiari su se podijelili u dvije grupe: jedni su svoju panju usmjerili na
pronalaenje neizbjenih skupova, a drugi na pronalaenje reducibilnih konfiguracija.
Jo je na poetku dokazano da svaka kubna karta mora sadravati barem jednu od
ovakvih drava:

Skup takvih drava naziva se neizbjeni skup na svakoj karti mora negdje postojati
barem jedna drava iz tog skupa. Evo jo jednog neizbjenog skupa:

17

Drugim rijeima, ako kubna karta ne sadri dvokut, trokut ni kvadrat, tada mora
sadravati peterokut, ali i ne samo to: ona mora sadravati ili dva spojena peterokuta ili
spojeni peterokut i esterokut.
Tom idejom se krajem 19. i poetkom 20. Stoljea bavio njemaki matematiar Paul
Wernicke. Do sredine 20. st. konstruirani su neizbjeni skupovi s tisuama konfiguracija.
Drugi smjer vodio je preko prouavanja najmanjih uljeza. Pratei Kempeov dokaz i uz
pomo Teorema o dvostrukom prebrojavanju, moe se zakljuiti da najmanji uljez ima barem
13 drava. Te drave ne mogu imati manje od pet susjeda, odnosno dvokut, trokut i kvadrat se
ne nalaze u najmanjem uljezu.
Reducibilna konfiguracija je skup drava koje se ne mogu pojaviti u najmanjem
uljezu. Da je Kempe uspio dokazati da je peterokut reducibilan, dokazao bi Teorem o 4 boje.
Uspjeh u pronalaenju reducibilnih konfiguracija dramatino se promijenio 1913.
Godine zahvaljujui

amerikom

matematiaru

Georgu Davidu Birkhoffu. Te godine

Birkhoff u asopisu American Journal of Mathematics objavljuje lanak Reducibilnost karata.

On je u najmanjim uljezima prouavao itave prstenove drava i dokazivao da su reducibilni.
Posao je bio prilino mukotrpan i tada sigurno ne biste eljeli biti na mjestu mlade ge
Birkhoff, jer biste na svom medenom mjesecU morali crtati razne konfiguracije karata.
Pogledajte jedan takav crte na slici.

18

ezdesetih godina 20. st. pokuaji pronalaenja neizbjenih skupova i reducibilnih

konfiguracija odvijali su se jo uvijek odvojeno i bili su meusobno neovisni. Tada na
scenu stupa njemaki matematiar Heinrich Heesch (1906. - 1995.). Heeschova ideja bila je
pronai neizbjean skup reducibilnih konfiguracija. Pronalaenje takvog skupa dokazalo bi
Teorem o etiri boje: zato jer je skup neizbjean, svaka karta mora sadravati barem

19

jednu od konfiguracija iz tog skupa, a kako je svaka konfiguracija reducibilna, ona se ne moe
nalaziti u minimalnom uljezu. To pak znai da minimalni uljezi ne postoje!

I KONANO USPJEH
U to vrijeme zapoinje brzi razvoj raunala. Kako bi si uvelike olakali posao, 1965.
godine Heinrich Heesch i Karl Dre prvi put koriste raunalo u testiranju reducibilnosti raznih
konfiguracija. Od tada ono postaje neizostavno pomagalo bez kojeg dokaz ne bi niti bilo
mogue provesti.
1970. Heesch surauje s mladim Wolfgangom Hakenom, koji je, jo kao student
matematike, fizike i filozofije i Heeschov uenik, uo za problem etiriju boja i odluio se
posvetiti

njegovu

rjeavanju.

1972.

godine Haken razrauje Heeschove ideje,

odvaja se od Heescha i zapoinje
suradnju s odlinim programerom i
matematiarom Kennethom Appelom na
izradi raunalnog programa. Dvije godine
kasnije u posao uvlae i Johna Kocha, jo
jednog mladog i sposobnog programera i
matematiara.
Njih trojica zajedno uspjeli su
sastaviti program za traenje neizbjenih
skupova

reducibilnih

konfiguracija.

Pritom teorija i metode kojima su se

koristili nisu bile nimalo jednostavne..

Illinois Journal of Mathematics u

kojem dolaze do neizbjenog skupa od
1482 reducibilne konfiguracije. Dokaz je
objavljen u dva dijela, a uz tekst je
priloen materijal na mikrofilmu s 450 stranica raznih dijagrama i detaljnih objanjenja!
20

No, njihov uspjeh biva poljuljan jer 1981. godine Ulrich Schmidt otkriva pogreku u
programu. I premda se ona vrlo brzo ispravila, ipak dokaz nije bio lako prihvaen i stalno su
ga pratile loe glasine i sumnje. Zato 1986. Appel i Haken objavljuju lanak detaljno opisujui
svoje metode, snano branei dokaz i odbacujui svaku sumnju, a tri godine kasnije objavljuju
i knjigu pod naslovom Every Planar Map is Four Colorable.

ZAKLJUAK
Haken i Appel mukotrpno su i strpljivo radili na ispitivanju, ak su u provjeravanje
raunalnih rezultata ukljuili i petero svoje djece: Dorotheu i Armina Hakena, Laurel, Petera i
Andrewa Appela. Materijala je bilo toliko da je bilo gotovo nemogue sve provjeriti runo, ali
na kraju su uspjeli!
22. srpnja 1976. godine Haken i Appel objavljuju dokaz problema temeljen na
konstrukciji neizbjenog skupa od 1936 reducibilnih konfiguracija, a 1977. sva trojica
objavljuju dokaz u asopisu hvatiti kao pravi dokaz? Treba li stvar prepustiti raunalu i
vjerovati u rezultate bez mogunosti da se svaki dobiveni rezultat runo provjeri? Prava je
teta da dokaz nije bilo mogue provesti isto teoretski, kau neki. A u poetku se sve inilo
tako jednostavnim, zar ne?! to vi mislite?
Eto, ako vam se tema svidjela, znajte da se tu krije jo puno lipih stvari.... O svemu i
s puno vie detalja moete proitati u knjizi Robina Wilsona: Four Colours Suffice, u izdanju
Penguin Books, London 2002.

21

LITERATURA
1. D. Blanusa, Problem cetiriju boja, Glasnik matematicko-fizicki i astronomski, Ser.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.

II. 1(1946)
D. Veljan, Kombinatorika s teorijom grafova, Skolska knjiga, Zagreb 1989.
D. Veljan, Kombinatorna i diskretna matematika, Algoritam, Zagreb, 2001.
J. Gross, J. Yallen, Graph Theory and its applications, CRC, 1999.
P. J. Davis, R. Hersh, E. A. Marchisotto, Dozivljaj matematike, Tehnikaknjiga,
Zagreb 2002.
http://web.math.hr/hmd/logo.htm
http://www.math.gatech.edu/~thomas/FC/fourcolor.html
http://www.math.utah.edu/~pa/math/4color.html
http://en.wikipedia.org/wiki/Fourcolortheorem

22